Naslovna Blog Stranica 267

KAKAO – Napitak koji doprinosi osećanju radosti i sreće

0

Prva asocijacija na kakao je, uglavnom, ukusan i mirišljav napitak. Međutim, malo je onih koji kakao konzumiraju jer je prava riznica minerala. Još je za narod Maja i Asteka kakao drvo bilo sveto, jer su znali da koriste njegove blagodeti.

Kakao sadrži više 300 aktivnih supstanci, kao što su fenil etilamin, serotonin (oba deluju kao antidepresivi), anandamid (doprinosi osećanju radosti i sreće), teobromin i dopamin (oba stimulišu nervni sistem).

Istraživanja pokazuju da se kod ispitanika koji su pili kakao sa visokim nivoom flavonola značajno smanjio krvni pritisak i za 47 posto poboljšala funkcija krvnih sudova.

Istraživanja govore i da su izuzetno delotvorni za očuvanje zdrave kože. Redovnim konzumiranjem kakaa povećava se otpornost kože na štetno ultraviolentno zračenje, čime se odlaže pojava iritacije i crvenila, bora i pigmentacije.

Stimuliše se i mikrocirkulacija, što omogućava bolje snabdevanje hranljivim sastojcima i kiseonikom, pa se povećava gustina derma – srednjeg sloja kože koji daje elastičnost i zategnutost. Povećava se i hidriranost i sprečava gubitak vode.

U svakom slučaju, kakao je izvor mentalnog zdravlja i dobrog raspoloženja, a za razliku od sintetičkih lekova nema neželjenih dejstava. Ipak, nije svaka vrsta kakao praha istog porekla niti kvaliteta.

Kakao prah iz kojeg nastaje čokolada se pravi od semenki koje rastu u mahuni na drvetu Theobroma cacao (ime znači „hrana bogova“). Ova biljka raste na području oko Ekvadora. Plodovi mahune su dugački oko 20 cm, ovalnog oblika, u kome se nalaze kakao zrna. Kakao raste na drveću čija prosečna visina iznosi 4-8 metara i spada u zelene biljke iz porodice Sterculiacea. Pulpa kakaa koristi se za pravljenje sokova, a od ploda nastaje kakao prah i kakao maslac, a može da se jede i čitav plod. Sirovi kakao u zrnu, komadićima ili prahu, po svojim nutritivnim svojstvima smatra se jednom od najhranljivijih namirnica na svetu i spada u kategoriju superhrane.

Nakon branja zrelog ploda i vađenja zrna, ona se prekrivaju lišćem od banane na nekoliko dana. Zrna kakaa od purpurne boje prelaze u čokoladnu braon i počinju da ispuštaju predivni miris čokolade. Naredni deo je fabrička obrada zrna dok ne postanu čokolada (čišćenje, selekcija, pečenje, mlevenje). Tada zrno prelazi u tečno stanje, pa se nakon toga dodatno obrađuje mehaničkim procesima. Završna faza je mešanje smese pod oređenom temperaturom da bi se dobila odgovarajuća glatkoća.

Za ukus i kvalitet čokolade vrlo je važna mešavina zrna od koje je čokolada napravljena.Postoje tri osnovne vrste zrna iz kojih proizilaze brojne podvrste:

Kriolo je najkvalitetnije među njima. Pokriva samo 10 procenata svetske proizvodnje kakao zrna. Ovo zrno se skoro uvek koristi u mešavini sa nekim drugim, jer bi bilo preskupo da se samo koristi. Ukus zrna je blag, ali sa izraženom čokoladnom notom.

Forastero zrno čini 80 procenata svetske produkcije, jer je znatno lakše uzgajati ga. Čokolada najčešće nastaje od mešavine raznih podvrsta ovog zrna. Samo zrno je jakog i gorkog ukusa.

Trinitario zrno se dobija ukrštanjem prethodna dva zrna. Ime potiče od ostrva Trinidad. Pokriva 10 do 15 procenata svetske produkcije.
Pojedine čokolade sadrže i preko dvanaest vrsta kakao zrna pažljivo izbalansiranih.

Jedna od najhranljivijih namirnica na svetu

Podatak koji govori da se u svega 28 grama kakaa nalazi 314 proce nata dnevne preporučene doze gvožđa, sasvim je dovoljan da na slikovit način shvatimo vrednost ove biljke. Savremena nauka kaže da kakao, ustvari, sadrži skoro 300 različitih hemijskih sastojaka i spada u grupu najhranjivijih biljaka.

Naučnici su, između ostalog, dokazali  da kakao spada u namirnice koje su broj 1 izvor magnezijuma u poređenju sa bilo kojom drugom namirnicom.  Magnezijum pozitivno deluje na mozak, mišiće, organe za disanje, jača kosti…

Kakao sadrži i triptofan koji u organizmu oslobađa serotonin, poznat kao hormon sreće i dobrog raspoloženja, teobromin koji okrepljuje organizam, podiže koncentraciju i ostale intelektualne sposobnosti, kalijum koji igra bitnu ulogu kada je u pitanju regulacija vode u telu i regulacija srčanog ritma. Osim toga, kakao sadrži antioksidante uz čiju se pomoć organizam bori protiv slobodnih radikala, starenja, raka…

Bilo da je sirovi kakao u zrnu, komadićima ili u prahu, zahvaljujući svojim nutritivnim svojstvima, smatra se jednom od najhranjivijih namirnica na svetu.

Njegovu vrednost u bukvalnom smislu su davno otkrila plemena Maja i Asteka smatrajući ga darom Bogova. Biljka kakaovac im je bila toliko vredna da su je koristili kao sredstvo plaćanja. O tome koliko je vredeo kakao, govori i činjenica da ste za deset plodova kakaovca mogli dobiti zeca, a za sto – kupiti roba! U ovim društvima, tek su bogatiji pili napitak od kakaa, jer je to podrazumijevalo da zapravo – pijete novac.

Legenda kaže da je astecki vladar iz XVI veka Montezuma posebno voleo kakao napitak koji je praktikovao da pije iz zlatnih čaša i da je u svom trezoru umesto zlata, čuvao 960.000.000.000 zrna kaka!

Kakao se u prošlosti, između ostalog, koristio i kao lek za srčana oboljenja. Koristili su ga i kao lek protiv epilepsije, groznice, povišene temperature, dizenterije, infekcije kože.

U današnje vreme, osim u prehrambene svrhe, kakao se često koristi i u kozmetičkoj industriji. Popularan je sastojak preparata za negu tela i krema za lice. Deluje kao izvrstan emolijens jer omekšava suvu kožu, a pogotovo je preporučljiv u prevenciji nastanka strija, povećavajući elastičnost kože.

Idealan je za izradu balzama i pločica za masažu. Koristi se u kremama i uljima za sunčanje, ne zato što  štiti od UV zraka, već zato što stvara lagani film koji i sprečava isušivanje, ali i koji je blago vodootporan. Kakao maslac se topi na temperaturi tela, brzo se upija, hrani kožu, omekšava, štiti od isušivanja i deluje smirujuće.

S obzirom da je kakaovac biljka koja traži posebne uslove, ubedljivo najveći svetski proizvođač kaka je Obala slonovače, koja proizvodi, čak, 37% ukupne svetske proizvodnje.

S obzirom da se u kakau nalazi teobromin, sastojak vrlo sličan kofeinu, savet je da, bar jednu šoljicu kafe dnevno zamenite ovim zdravim i ukusnim napitkom.

Izvor: cokolade.rs

GRAVIOLA: Voće koji ubija ćelije raka

0

Graviola je listopadno drvo koje se nalazi u istom rodu Annona, kao tropska jabuka. Ima beli cvet, može narasti i do nekoliko metara u visinu sa velikim tamnozelenim listovima izuzetno prijatnog mirisa i to naročito u jutarnjim satima.

Plod je žutozelene boje a unutrašnji mesnati deo je beo, ima ukus sličan jagodi i ananasu, a pomalo je kiselkastog ukusa. Prilagođena je područjima sa visokom vlagom i toplim zimama, dok je temperature niže od +3 °C mogu biti opasne za ovu osetljivu biljku, jer tada plodovi gube na kvalitetu i postaju suvi. Zanimljivo je da se plod ove biljke, jednostavno ne može veštački umnožiti.

Nije utvrđeno njeno precizno poreklo, ali se pretpostavlja da je poreklo biljke iz Srednje i Južne Amerike mada moguće je pronaći čak i u podsaharskim zemljama Afrike te jugoistočne Azije. Poznato je da u poslednje vreme raste i u Venecueli, Kolumbiji, Meksiku, Peruu i na Karibima.

Graviola sastav

Graviola sadrži izuzetno veliku količinu C vitamina, te B1, B2, P vitamine. Jedinjenje Annonacin se nalazi u semenkama soursopa i to je neurotoksin, koga povezuju sa neurodegenerativnim bolestima. Lišće Graviole sadrži annonamine, što je Aporfin klasa (Aporphine-class) alkaloida, koja sadrži kvaternarno amonijum grupu.

Graviola sadrži brojne biološki aktivne sastojke, kao što su acetogini, alkaloidi, triterpenoidi, flavonoidi, etarska i masna ulja. Pretpostavlja se da su aktivni sasotjci acetogini. Ostali sastojci identifikovani u gravioli su alkaloidi, alifatski ketoni, alkani, alkanoli, masne kiseline, flavonoidi, tanini, steroli, mono- i seskvi-terpenoldi.

Graviola lekovita svojstva

Naučnici iz Južne Koreje su potvrdili da Graviola selektivno ubija ćelije raka, čak 10.000 puta efikasnije od Adriamicina. Oni tvrde da ova tropska biljka etarska i masna ulja, a čuva zdrave ćelije. Ovaj način se potpuno razlikuje od hemoterapije, koja neselektivno uništava sve reporoduktivne stanice.Posebno se navodi efikasnost korišćenja Graviole, kod raka pluća, prostate, dojke, debelog creva i gušterače.

Izučavanje na fakultetu Purdue je dovelo do saznanja, da sastojak iz lišća ove biljke, selektivno i izuzetno precizno ubija stanice raka koje se nalaze između zdravih ljudskih stanica. Hiljade ljudi dnevno umire od posledica različitih oblika raka, dok je potpuno prirodan lek na dohvat ruke.

Osim što ubija efikasno ćelije raka, ima i sledeća lekovita svojstva: pozitivno utiče na gljivice, bakterije, parazite, reguliše visok krvni pritisak, Pozitivno utiče na nervni sistem, blažava nervnu napetost, blagotvorno deluje kod stresa i depresije, popravlja raspoloženje i poboljšava san.

Graviola primena

Višestruko je moguća efikasna primena Graviole i to u vidu: soka, kapsula, praha, infuzije i tinkture. Za primenu kod lečenja najpoznatija je amazonska graviola od koje se koriste semenke, lišće, kora i plod. Plod se može jesti dok je svež u izvornom obliku. Moguća nuspojava korišćenja Graviole, povezana je sa visokom koncentracijom Anonacina.

Izvor: lekovitasvojstva.com

Dobričica za lečenje plućnih oboljenja, sinusitisa, infekcija uha, gastritisa (recepti)

Dobričica, koju srećemo skoro na svakom mestu a najčešće po baštama, u vrtovima, kraj travnjaka, ograda i živica, po voćnjacima i na svim zapuštenim mestima. Pripada familiji usnatica (Labiatae) i po botaničkim svojstvima slična je svojim rođakama žalfiji, nani, lavandi, a naziv joj dolazi od grčke reči glecho što znači ,,biljka nalik metvici”.

Dobričica se lako prepoznaje po svojoj četvorouglastoj stabljici, visokoj od 20 – 40cm i obrasloj maljama, čiji donji deo puzi po zemlji a gornji je razgranat sa listovima koji su naspramni, bubrežasto-srcolikog izgleda, po obodu grubo nazubljeni na dužim drškama. Cvetovi su smešteni u pazuhu listova, duguljastog levkastog su izgleda i boje plavkaste do svetlo ljubičaste. Cela biljka je prijatnog mirisa i gorko oporog ukusa. Cveta od aprila do juna, a ne retko cvetanje se obnavlja i u jesen.

U hemijskom pogledu najvažniji sastojak biljke čini heterozid marubin, snažni stimulans bronhija. Takođe, sadrži etarska ulja, tanine, smole, vosak, kao i značajnu količinu vitamina C i kalijumovih soli.

Prema nemačkim autorima važila je kao ,,lekovita trava odvajkada”. Pod geslom ,,protiv svih groznica” , ušla je u medicinsku zbirku recepata još u karolinško doba i već tada je veoma korišćena u lečenju plućnih oboljenja, pre svega tuberkuloze, emfizema i hroničnog bronhitisa. Prema ,,Encyclopedia of HERBS and Their Uses’’ Deni Bauna, dobričica je dobar tonik, aromatik, adstrigens, digestiv, ekspektorans, diuretik. U unutrašnjoj upotrebi koristi se kod katara pluća, sinusitisa, infekcija uha, gastritisa i cistitisa. U spoljnoj primeni koristi se za grgljanje kod upale grla i usne duplje kao i hemoroida. U kulinarstvu mladi listovi biljke koriste se u pripremi supa i variva.

Dobričicu treba brati od maja do avgusta. Najbolje po lepom i suvom vremenu. Vrhovi grančica beru se u cvetu, a list i cvet posebno. Suši se na suvom i promajnom mestu, rasprostrta u tankom sloju ili u sušnici na temperaturi do 350 C. Vreme trajanja osušene biljke je 2 godine.

Recepti sa Dobričicom

Kod hroničnog bronhitisa

20g sveže ubrane dobričice (list i cvet) potopiti u jedan litar mleka (najbolje kozijeg) i kuvati 15-20 minuta. Uzimati toplo po pola čaše uveče pre spavanja ili u vreme napada kašlja ili otežanog disanja.

Za jačanje iscrpljenog organizma

Jednake količine dobričice, pelina, hajdučice, gorke deteline i maslačka (koren) dobro izmešati. Jednu supenu kašiku ove mešavine preliti čašom ključale vode i kuvati poklopljeno još 20 minuta. Procediti i piti po jednu supenu kašiku pola sata pre jela, nezaslađeno.

Kod hipoaciditeta

20g dobro osušenih listova i cveta dobričice preliti litrom ključale vode i ostaviti poklopljeno da odstoji pola sata. Procediti i nezaslađeno piti 2-3 čašice dnevno 20 minuta pre jela. U istu svrhu može se koristiti i sok od sveže isceđenih listova dobričice, prethodno proceđen kroz dvostruku gazu, razblažen sa malo vode ili čaja.

Dr Dušan Vujnović

Izvor: Magazin WHITE

Debela koka u narodnoj medicini za: Psorijazu, čir na želucu i dvanaestopalačnom crevu, žuljeve, kurje oči (recepti)

Debela koka, Ranjenik, Hermelika, Žednjak, Veliki žednjak, Bobovnjak, Dragušac, Ugas, Ugaš nazivi su za biljku Hylotelephium spectabile iz porodice Krasula. Osim što krasi dvorišta i terase, ova biljna vrsta se od davnina koristi u narodnoj medicini. Prednost Ranjenika ili Debele koke je što se lako uzgaja na osunčanim i ocednim mestima. Veoma dobro uspeva i kada se uzgaja u saksijama i raznim posudama. Njeni cvetovi privlače pčele, bumbare i leptire i predstavljaju izvor hrane za ove korisne insekte pre njihovog povlačenja u zimsko mirovanje.

Cveta od sredine leta do prvog mraza

Pošto je sukulentna vrsta odlikuje se debelim, mesnatim listovima. Boja listova najčešće je sivozelena, ali zavisi od sorte. Kod nekih sorti listovi imaju ljubičastu nijansu. Ivice lista mogu da budu glatke ili nazubljene. Dužina lista je do osam centimetara. Visina biljke je oko 50cm.

Kod klasičnih sorti boja cvetova je bela do svetloružičasta. Stvoreno je mnogo sorti koje se odlikuju raznim bojama, od bele, roze, do tamno ljubičaste. Mnogo sitnih cvetova sakupljeno je u cvast prečnika do 15cm. Cveta od sredine leta do prvog mraza. Na proleće, kada prođe opasnost od niskih temperatura, potrebno je odseći osušene delove kako bi napravili mesto za nove biljke koje se počinju pojavljivati.

Lako se uzgaja

Debela koka je otporna biljka koja dobro podnosi visoke tepmetarure, sušne periode, niske temperature, čak i naše zanemarivanje. Dobro prezimljava u našim klimatskim uslovima. Tokom zime nadzemni deo uvene, a na proleće ponovo kreće sa vegetacijom. Jedina opasnost koja preti je visok nivo podzemne vode, zabarivanje, preobilno i prečesto zalivanje. Ne podnosi đubrenje azotnim đubrivima jer pospešuju njeno propadanje.

Najbolje je posaditi na osunčano mesto, gde je zemljište rahlo i ocedno. Dovoljno je da se zalije jednom u 15 dana. Zadržavanje vode u zoni korena rezultiraće pojavom truljenja i propadanje biljke. Dobro raste na zemljištu koje je siromašno hranivima. Odlična je vrsta za kamenjare.

Prilikom sadnje u sadnu rupu dodati komposta, humusa. Biljke se sade na razmak od 20 do 30cm. Nakon sadnje obaviti zalivanje.

Najjednostavniji način razmnožavanja je deljenje biljke u kasnu jesen. Takođe, može da se razmnožava lisnim reznicama i reznicama stabljike.

Debela koka u narodnoj medicini

Od davnina Debela koka poštovana je kao izrazito lekovita biljka, ali treba je oprezno koristiti. Razlog tome je što još uvek nema istraživanja njene lekovitosti kao što je to slučaj sa drugim lekovitim biljkama: kamilica, nana, neven i druge lekovite vrste. Bogata je vitaminima, organskim kiselinama, taninima, mineralima i drugim korisnim materijama.

Mnogi narodni travari i homeopate preporučuju da u toku dana pojedete dva do tri sveža lista tokom perioda vegetacije. Na taj način ćete osvežiti organizam.

Jednostavna upotreba listova Debele koke je kada imate problema sa žuljevima, kurijim očima. Dovoljno je da se sa unutrašnje strane lista skine opna, list privije na bolno mesto i zavije.

Upotrebljava se kao lekovita biljka protiv mnogih oboljenja i za čišćenje organizma. Na tom spisku su: sportske povrede, psorijaza, čir na želucu, čir na dvanaestopalačnom crevu, istegnuća, rane, bubuljice na licu, snižava visok holesterol i mnoge druge bolesti.

Za visok nivo masnoća u krvotoku, jetri i čišćenje krvi koristi se preparat sa jogurtom. Samelje se 50g svežih listova i izmeša sa 100ml jogutra. Ovako pripremljen jogurt konzumira se pre doručka tokom deset dana. U zavisnosti od rezultata, može da se napravi pauza i posle još deset dana jesti ovaj jogurt.

Čaj kod problema sa čirom na želucu

Za ovaj čaj uzima se mešavina listova lekovitog bilja. Potrebno je pripremiti: četiri lista Debele koke, tri lista Ranilista, tri lista Čuvarkuće i jednu supenu kašiku Vodopije. Smesa lekovitih biljaka kuva se u tri decilitra vode od 10 do 15minuta. Kada se čaj ohladi potrebno ga je procediti. Konzumira se dva puta dnevno pre obroka.

Rakija od Debele koke

Teglu ispuniti svežim listovima Debele koke i preliti ih rakijom lozom. Ostaviti da odstoji. Listovi mogu da stoje u rakiji do sledeće sezone i upotrebljavamo ovu rakiju kod sportskih povreda, istegnuća, manjih rana. Primenjuje se na taj način što se listovi iz rakije „nalepe“ na ozleđeno mesto i zaviju. Ostavi se da deluju preko noći.

Izvor: agroklub.rs

Cupuacu: Voće za podizanje imuniteta, snižavanje krvnog pritiska i holesterola

Cupuacu pripada porodici kakaa. Drvo voćke raste u prašumi severne Amerike, a dostiže visinu od 3.5 do 6 metara. Cupuacu je za starosedioce osnovni izvor hrane tokom kišne sezone, i to već stolećima. Voće je izvana tvrdo, nalikuje kokosu (veće je i slično je lopti za ragbi). Pulpa je kremasta i ima egzotičan ukus.

Srž ove aromatične voćke se koristi za kreiranje raznih poslastice uključujući sladoled, sokove i druge napitke. Sok se koristi kao energetsko piće i ima isti učinak kao kafa, međutim bez kofeina.

Starosedioci kišnih šuma, osim konzumiranja voća, koriste i cupuacu semenke. One su blagoslovljene od šamana i date narodu kao lek za abdominalnu bol, olakšavanje porodja i podizanje energije parova koji žele imati decu.

Hranjivi sastojci u cupuacu

Tajna snaga ovog voća skriva se u njenim hranjivim sastojcima kojih je na pretek i ima ih više od bilo kog bobičastog voća.

Njen primarni korisni sastojak je fitonutrijent polifenol (theograndins). On ima brojne zdravstvene prednosti. Cupuacu je bogat  vitaminima  B1, B2, B3 (Niacin), masnim i amino kiselinama, ima minimalno devet antioksidansa (uključujući vitamine A i C), i visoku količinu flavonoida. Osim toga, ova voćka ima kalcijum i selen.

Kombinacija svih ovih sastojaka deluju na podizanje imuniteta, uravnoteženje metabolizma, snižavanje krvnog pritiska i holesterola. Vitamini i hranjivi sastojci djeluju kao trenutni stimulator energije.

Cupuacu je je kod nas dostupan u obliku soka ili praha. Sokovi se obično mešaju s acai bobicama kako bi se uskladilo delovanje i snizili troškovi proizvodnje, budući da je cupuacu jeftiniji od spomenutih bobica. Sveži sok ili izvorna srž je dakako najbolji način konzumiranja cupuacue.

Brest: Za lečenje šećerne bolesti, opekotina, promrzlina i kožnih bolesti

Brest je srednje veliko šumsko drvo, visoko do 35 m, glatkih grana, jajolikog, dugog i nejednakog lišća. Cvetovi gotovo da sede na grani u gustim kitama. Kora starijeg stabla je izbrazdana uzdužnim linijama, a lišća često nema. Plod je viseće seme sa dva krilca. Cveta u martu i aprilu.
U narodnoj medicini upotrebljava se unutrašnja i srednja kora mladih grana (1-2 godine), koje se ogule u rano proleće. Obično se upotrebljava i cvet.

Priprema, primena i delovanje

Brest se koristi za lečenje opekotina, promrzlina i raznih kožnih bolesti.

150 g sitno usitnjene kore bresta kuvati 1 sat u 2 l vode (ili mleka), ostaviti da stoji 5 sati, procediti. Bolna mesta obložiti lanenom krpom potopljenom u odvar.Cvet se upotrebljava za lečenje šećerne bolesti.

Jedna velika kašika cveta prelije se sa 2,5 dl kipuće vode, ostavi 5 minuta, procedi i pije 2 puta na dan po jedna šoljica, ujutru i uveče, 1/2 sata pre jela.

Može se uzeti 128 grama kore dvogodišnjeg bresta. Koru kuvati u 2 litra vode dok se tečnost ne ukuva na polovinu (na 1 litar). Pošto odstoji 1 sat, pije se 250 g ujutro, a 250 g uveče.

Izvor: magicnobilje.com

Dr Nestorović: ZAŠTO NAM DECI OPADA IQ

Priča se dosta o novim nalazima, da IQ novih generacija počinje da pokazuje znake opadanja. Uzrok je uglavnom pronalažen u manje kreativnom načinu života, čitanju knjiga ili pisanju rukom. Ne bih se zadržavao na dosta puta ponovljenim dokazima da mobilni telefoni smanjuju kognitivne sposobnosti mozga. Možda jedino vredi pomenuti,  da slično vredi i za pisanje rukom. Neki misle da kuckanje po tastaturi, često u vidu skraćenica (npr. LOL) ili čak samo stikera, čini pisanje rukom izlišnom. Naučnici sa Merkator instituta u Kelnu su u opsežnim studima pokazali da je neophodno da đaci koriste i tastaturu kompjutera, kao i pisanje rukom. Kako kaže direktor instituta Michael-Becker Mrotzek, pisanje je fina motorna aktivnost koja pozitivno utiče na razvoj mozga. Iako je kuckanje na tastaturi brže, a i čitljivije, pisanje rukom ima bolje efekte na razvoj mozga. Kod pisanja rukom, informacije se razlažu na najmanje delove, a potom sintetišu u reči i rečenice. Kod kucanja na tastaturi, često postoji i autokorekt, koji smanjuje mogućnost greške (ali i smanjuje pažnju). U jednom ispitivanju, jedna trećina školske dece u osnovnim škalama u Nemačkoj ima probleme da piše rukom tečne i razumljive rečenice.

Ali, jedno istraživanje iz SAD (Mount Sinai Icahn School of medicine ) i Švedske (Karlstad Universit) pokazuje mnogo ozbiljniji uzrok sniženja IQ. U prvom ovakvom ispitivanju, pokazali su da izlaganje određenim hemijskim prizvodima tokom trudnoće smanjuje IQ u dece uzrasta 7 godina. U studiji su analizirani podaci SELMA studije, gde su u 718 trudnica merene koncentracije 26 hemijskih produkata u svakodnevnoj primeni u domaćinstvu u krvi i urinu. Najčešće su dokazivani ozloglašeni bisfenol A, ftalati, pesticid. O lošim efektima hormonski aktivnih supstanci iz plastike sam već pisao više puta, kao o njihovom negativnom uticaju na razvoj pola kod muškaraca (koji se može dokazati skraćenjem četvrtog prsta kod dečaka). Ovo je prvi put da je dokazan loš efekat ovih hemikalija na razvoj mozga dece (posebno dečaka). Posebno je zabrinjavajuće da je najlošiji efakat imao bisfenol F (koji je zamena za ozloglašeni bisfenol A).

dr Bane Nestorović
Izvor: banenestorovic.blogspot.rs

Dr Nestorović: Šumanova rezonancija i uticaj magentnog polja na ljude

Već sam dosta pisao o biomagnetizmu, ali pogled na ovu temu ne bi bio potpun kada ne bismo objasnili kako magnentna polja deluju na čoveka, i konačno, da li možemo magnetizam iskoristiti u lečenju ljudi.

Nemački fizičar W.O. Schumann sa Tehničkog Univerziteta u Minhenu je 1952 godine odlučio da pokuša da odgovori na pitanje da li Zemlja ima svoj puls tj. frekvencu na kojoj vibrira. Njegovo istraživanje je počivalo na teoretskoj prepostavci da lopta unutar lopte stvara električnu struju. Zemlja je negativno naelektrisana, a jonosfera (sloj oko nje u atmosferi) pozitivno, mora nastajati električni naboj.  On je frekvencu ove struje izraćunao kao 10 Hz. Kasnijim radovima je ovaj broj korigovan na 7,83 Hz. Ovaj broj se označava kao Šumanova rezinanca (ŠR) i potvrdjena je od strane brojnih laboratorija. Zanimljivo je da je ovo frekvenca budističkog “om” u mantrama (jesam li dosadio sa budistima? Videćete, tek ću…).
Frekvenca vibracije Zemlje je 10 do 11,5 Hz (kako je otkrio Tesla), a ŠR ne potiče od Zemlje već je posledica interakcije magnentnog polja Zemlje i jonosfere (tzj. zračenja koje stiže sa Sunca).
Ova pojava nije izazvala nikakvo zanimanje nauke, sve dok dr. Anker Mueller nije slučajno naleteo na Šumanov rad. On je odmah primetio da je ŠR identična frekvenci ljudskog mozga. Brojna merenja EEGa su pokazala da je frekvenca magnentnog polja Zemlje u svari frekvenca alfa talasa mozga čoveka. Medjunarodna ekipa od 104 naučnika je potvrdila zaključke ove studije. Zaključci su neverovatni. Ljudi su ne samo sinhronizovani medjusobno unutar frekvence ŠR, već i sa samom Zemljom. Rezultati su objavljeni u International Journal of Environmental Research and Public Health.

Istraživanja profesora E. Jacobija sa Univerziteta u Dizeldorfu su pokazali da u odsustvo Šumanovih frekvenci nastaju fizički i mentalni problemi.  Profesor R.Wever sa Max Planck Instituta Bihejvioralnu fiziologiju u Erling-Andechs je proučavao studente koji su 4 nedelje ćiveli u bunkeru ispod Zemlje, potpuno izolovanom od magentnog polja Zemlje. Posle izvesnog perioda njihov dnevni ritam se poremetio, javili su se emotivni problemi i jake migrene. Potom im je vratio Šumanovu rezonanciju od 7,83 Hz u okolinu i rezultati su bili zapanjujući – zdravsteno stanje studenata se brzo normalizovalo. Kosmonauti koji su boravili svemiru duže vremena, van magnentnog polja Zemlje, izgubili su oko 80% svoje kotane mase. Naučnik Michael Persinger je konstruisao aparat koji emituje magentno polje od 7,83 Hz u Medjunardnoj svemirskoh stanici i promene na kostima su se izgubile.

U zaključku pomenute internacionalne studije se kaže: ” Ljudski regulatorni sistemi su dizajnirani da se adptiraju na dnevne i sezonske klimatske i geomagnetne varijcaije, medjutim nagli poremećaji solarne i geomagnetne aktivnosti remete ove mehazme,.. dovodeći do pogoršavanja hroničnih bolesti, povećanja broja infarkta miokarda, povećanog pritiska, epileptičnih napada”. Ljudske ćelije reaguju samo na frevence izmedju 3 i 25 Hz (tzv. extralow frequency ELF), ostale frekvence namju nikakav uticaj na njih.

Profesor Montanjar (o kome sam pisao) je pokazao da DNK molekuli komuniciraju izmedju sebe na ŠR. On je uklonio DNK koja se nalazila u epruveti, a potom je izložio ŠR od 7,83 Hz. U eprouveti se iz vode pojavila nova DNK, identična onoj koja se tu nalazila pre uvodjenja magentnih talasa.Implikacije ovog otkrića su fascinantne. Zemlja svojom frekvencom utiče na nastanak i razvoj DNK, dakle života.

Već sam pominjao Global Coherence inicijativu, koja meri promene u megnentnom polju Zemlje i efekte na ljudsku populaciju.  Posle mnogo godina stabilnih vibracija na 7,83 juna 2014 ruski sistem za osmatranje svemira je zabeležio skok Šumanove rezonance na 8.5 Hz. Ovao ubrzavanje se nastavlja sve do danas, sa rekordnom postignutim 1. januara 2017 godine, kada je frekvenca dostigla 36 Hz. IDa li se frekvenca Zemljine vibracije povećava i ako je tako, zašto? Posebno je zanimljivo kakav je efekat na ljudski mozak, ako znamo da su alfa talasi ljudskog mozga sinhronizovani na ŠR. Alfa talasi talasi relaksacije. Frekvence koje su sada prisutne su više u opsegu beta talasa (talasi budnosti).  Duhovni ljudi smatraju da nas Zemlja budi. Budisti misle da su pulasacije Zemlje postavili Ancient Ones (Drevni, pisaću o tome) da spreče primordijalno sećanje na poreklo ljudi. Povećanje frekvence po nekim budistima znači budjenje i podizanje vela sa tajne svaranja čoveka.

Šta god da je objašnjenje, adaptacija na nove frekvence će kod mnogih izazvati bezvoljnost, depresiju, vrtoglavice.

Mi se bukvalo kupamo u moru prirodnih niskofrekventnih  elektromagentnih polja, od rodjenja do smrti. Naš mozak je i sam elektromagentni system sinhronizovan na Šumanovu rezonancu. Još je Blackman(1990) utvrdio da spoljna ELF polja menjaju ulazak kalcijuma u neurone, menjajući njihovo funkcionisanje.Stabilna sinhronizacija elektromagentnog polja mozga leži u osnovi razmišljanja, učenja, emocija i inteligencije. Važno je napomentui da je frevenca rada hipokampusa (gde se nalaze centri za učenje), upravo 7,83 Hz.Ćelije reaguju na frekvence u opsegu Šumanove rezonancije, ignorišući sve druge.  Mi u svojim neuronima imamo    prijemnike ovih signala I oni čine da smo u sinhronizaciji sa prirodnim ritmom Zemlje. Ovaj ritam povremeno remete erucije sa Sunca, ali je mnogo opasniji uticaj elektrosmoga koji se danas stvara (bežične mreže, radiotalasi itd).

 Jedan od ključnih organa u reakciji na magnetna polja je jasno pinealna žlezda (ili epifiza). Razlog leži u prisustvu piezoelektričnih kristala u njoj, koji reaguju na magnentna polja. Veliki kristali hidroksipatita koji su prvi pronadjeni, nisu dali odgovor na elektromagnentna svojstva epifize. Medjutim, otkriće mikrokristala kalcita (koji imaju piezoelektrična svojstva i kompleksnu strukturu) daje odgovor koji deo mozga reaguje najviše na promene magnentnog polja. Obzirom da pinealna žlezda luči brojne neurotransmitere (npr. melatonin, koji reguliše ritam budnosti i spavanja) postoji opasnost od prevelike upotrebe mobilnih telefona, koji remete funkciju epifize (zato korisnici mobilnih telefona često imaju glavobolje, nesanice, poremećaj koncentracije).

dr Bane Nestorović
Izvor: banenestorovic.blogspot.rs

Dr Nestorović: Lečiću ljude po Teslinom izumu!

Prof. dr Branimir Nestorović istakao da okuplja grupu neobičnih ljudi i da će Đoković finansirati proizvodnju domaćeg aparata na bazi pulsnog elektromagnetnog polja iz 1906, koji će pomagati u zarastanju rana i suzbijanju infekcija

Poznati pulmolog prof. dr Branimir Nestorović najavio je da će se udružiti s prvim reketom sveta Novakom Đokovićem kako bi Teslin kalem, koji je slavni naučnik konstruisao pre 114 godina, koristili za lečenje sportskih povreda, što je opet izazvalo polemike i kontroverze širom Srbije.

Prof. Nestorović je rekao da se čuo sa Đokovićem, koji se „ponudio da finansira aparat koji je napravio Nikola Tesla 1906“.

– Mi ćemo se kad sve ovo prođe, tek se čuti u vezi sa proizvodnjom domaćeg aparata na bazi Teslinog kalema. Skupila se grupa neobičnih ljudi, ima i inženjera, i Novak ponudio se da to finansira i pokloni svim bolnicama – rekao je Nestorović na TV B92.

– Radi se o PEMF ili pulsnom elektromagentnom polju. Promenljivo elektromagnetno polje menja funkcionisanje ćelija, ubrzava zarastanje rana, suzbija infekcije… Moja veza sa svim tim je, naravno, fascinacija Nikolom Teslom, a i preko udruženja Centar za istraživanje nasleđa Nikole Tesle u Beogradu. Ono je poslednjih godina dobilo veliku pomoć od ruskih naučnika, posebno profesora Petra Garjajeva, čiji aparat i ja posedujem – pojasnio je Nestorović za Kurir.

S druge strane, kako za Kurir objašnjavaju inženjeri, Teslin kalem je visokofrekventni transformator koji proizvodi visoki napon visoke frekvencije. Da li će taj uređaj naći primenu i u srpskim bolnicama, nepoznanica je i za lekare Instituta za ortopedsko-hirurške bolesti „Banjica“, gde se leče povrede koštano-mišićnog sistema. Poznati hirurg iz ove bolnice prim. dr Nenad Lujić kaže za Kurir da je čitava stvar još neistražena u svetu.

– Čuo sam da se Teslin kalem koristi, ali ne znam gde i ko to koristi. Podržao bih čitavu priču ako bi ona ušla u ozbiljno ispitivanje. Poznato je da se visokofrekventne struje koriste u ortopedskoj hirurgiji, fizijatriji i rehabilitaciji posle povreda. Utiču na meke tkivne strukture, a najviše u snižavanju otoka. Ozbiljno istraživanje svega toga moglo bi da se napravi u studiji na Institutu „Banjica“ – rekao je dr Lujić.

Prof. dr Nenadu Filipoviću, inženjeru i rektoru Univerziteta u Kragujevcu, nije poznata inicijativa Đokovića i Nestorovića, ali za Teslin kalem objašnjava da je u pitanju, narodski rečeno, namotaj žica ili kalema koji, kada se pusti struja, pravi elektromagnetno polje:

– Tačno je da se takvo polje primenjuje u medicini jer je dokazano da ima uticaja na ćelije kancera, koje može da ubije, dok zdrave ne, ali sve je to još u povoju. Teslin kalem, kako je objavljeno, koristi se i za stvaranje plazme, odnosno loptastih munja, u akceleratorima i razbijačima atomskih čestica, u rendgenografiji, za proizvodnju ozona, kao izvor udarnih napona pri visokonaponskim merenjima.