Naslovna Blog Stranica 142

Najzdravije povrće – CRNA ŠARGAREPA – Kod bolesti digestivnog sistema, oštećenja funkcije jetre, bubrega…

0

Crna šargarepa je nastala prirodnim putem za razliku od narandzaste koja je nastala posebnim ‘ veštačkim ‘ ukrštanjem i dosta je starija od ostalih sorti.

Ljudi su počeli jesti crnu šargarepu i koristili je kao lekovitu biljku toekom srednjeg veka, uglavnom u jugozapadnoj Evropi. Na različitim kontinentima koren je nazvan drugačije crna šargarepa, scorzonera, slatki ili crni koren (ne sme se mešati s crnim korenjem – otrovna biljka), koza, slatki španjolski koren itd. Danas je povrće posebno popularno u zemljama Mediterana i u Americi.

Šargarepa je dvogodišnja biljka,tokom prve godine dostiže punu visinu i veličinu korena a tokom druge godine cveta. Smatra se za najzdravije povrće. U ishrani se koristi koren i list koji poseduje mnogo hranjivih sastojaka, vitamina i ima antibiotičko dejstvo. Crna šargarepa, ili koza, u vreme cvatnje može se prepoznati po žutim mirisnim cvetovima. Na dobro obrađenom tlu, zreli koren može doseći dužinu od 35 cm, debljine 3-4 cm, a pulpa ima gustu bielu strukturu koja sadrži mlečni sok. Miris korena podseća na aromu vanile.

Lekovita svojstva crne šargarepe prvenstveno su zbog činjenice da sadrži veliku količinu inulina koji se sastoji od fruktoze. Pored toga, koren je poznat po bogatom mineralnom sastavu, posebno kalijumu, magnezijumu, fosforu, kalcijumu i gvožđu. U crnoj šargarepi puno proteina, vitamina, uključujući A, C, E, PP, H, K i grupu B, kao i biološki aktivnih supstanci.

Crna šargarepa pomaže u normalizaciji metabolizma, korisna je za ljude koji pate od bolesti digestivnog sistema i kod oštećenja funkcije jetre i bubrega. Sok od šargarepe dobro jača imunitet.Crna šargarepa je posebno popularna u tibetanskoj i kineskoj medicini.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Uzgajanje crne šargarepe nije teže od obične pomorandže. Takođe nije zahtevan za poljoprivrednu tehnologiju, otporan je na hladnoću i može čak i da zimi u tlu. Takođe ne voli osenčena područja i podebljane saglasnosti (treba ih razblažiti).

Setva crne šargarepe može biti početkom proleća, krajem leta i pre zime. Kada se žetva prve godine primi u prolećnoj setvi. Ako se poseju u avgustu, mladi izdanci će imati vremena da se pravilno ukorene, formiraju velike korene druge godine i uspešno daju seme. Seme pre zime, šargarepa će klijati sledeće godine i doneće ranije nego u prolećnu setvu.

Koren useva treba iskopati pre mraza, pokušavajući da ih ne ošteti, jer se oštećena crna šargarepa ne čuva ni u ugodnim uslovima. Vrhovi se moraju ukloniti, a šargarepa dobro osušiti. Korensko povrće treba čuvati u vlažnom pesku u vertikalnom položaju na temperaturi od 0 do + 1-3 oC.

Najzdravije povrće – CRNA ŠARGAREPA – Kod bolesti digestivnog sistema, oštećenja funkcije jetre, bubrega

U kuvanju koristite korene crne šargarepe koji imaju neverovatnu aromu vanile i vrhove koji se dodaju u mesu u vitaminske salate. Pre kuvanja, korenovka se prži ključalom vodom tako da se lako ljušti. Tada je potrebno provesti pola sata namakanja u blago zakiseljenoj vodi (1 kašičica limunovog soka na 1 litar vode) tako da nestane zemljani ukus koji je prisutan kod nekih sorti.

Izvor:rv.veterinarylabsupply.com

Dr Hulda Clark je ovom terapijom izlečila preko 20. 000 ljudi od raka i drugih teških bolesti!

Suština njene terapije je borba protiv parazita. Ova doktorka tvrdi da su uzrok mnogih, navodno neizlečivih, bolesti – paraziti. Ona je osmislila mnoge recepte kako da se rešite ovih štetnih mikroorganizama i izlečite od raka i drugih teških bolesti.

Godine 1988., američka doktorka Hulda Klark došla je do važnog otkrića, koje je zacrtalo novi pravac u razvoju medicine.

Doktorka Klark je poznati fiziolog, biofizičar i autor mnogih knjiga o alternativnoj medicini. Ona je počela svoje studije na kanadskom univerzitetu „Saskačevan“, gde je diplomirala medicinu, a zatim je, na istom mestu magistrirala sa posebnim zaslugama u području biologije.

Svoje studije nastavila je na „McGill Universiti“, a zatim na Univerzitetu u Minesoti, gde je proučavala biofiziku i fiziologiju ćelija. 1958 godine Univerzitet Minesota dodelio joj je doktorat u oblasti fiziologije.

Godine 1979 dr Klark prekinula je istraživanja koja je finansirala američka vlada i započela sopstvena istraživanja. Godine 1988., dr Klark otkrila je tehnologiju skeniranja organizma na prisustvo patogenih mikroorganizama. Taj izum je nazvan „Sincrometer“ – uređaj, koji je omogućavao brzo i tačno detektovanje mikroorganizama i štetnih materija u telu čoveka i životinja.

Sinkrometar radi po principu podudaranja frekvencija. Sve, što se nalazi u našem univerzumu, ima svoju frekvenciju (tačnije, raspon frekvencija). Pomoću frekvencija možemo otkriti prisustvo parazita, virusa i bakterija u telu.

Pomoću ovog aparata, doktorka Hulda otkrila je da su paraziti uzrok mnogih „neizlečivih“ bolesti.

Lek za sve vrste raka

Godine 1993. dr Klark je izdala knjigu „Cure for All Cancers“ (lek za sve vrste raka), u kojoj je objasnila povezanost raka sa parazitom „Fasciolopsis buski“. Taj parazit je bio prisutan u svakoj osobi oboleloj od raka. I suprotno, kad bi parazit bio eliminisan, rak bi brzo nestao.

Za lečenje svojih pacijenata Hulda Clark je razradila antiparazitski recept, koji se sastojao od pelina, karanfilića i crnog oraha. Preparat je omogućavao čišćenje od više od 100 vrsta parazita.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Kombinacija pelina, karanfilića i crnog oraha je omogućavala da se unište, ne samo odrasli paraziti, nego njihova jajašca i larve. Pomoću antiparazitskog programa dr Klark izlečila je hiljade ljudi od raka i drugih bolesti.Nastavila je svoj rad i uskoro predstavila novu metodu lečenja – „zapper“ – elektronski uređaj, koji uz pomoć mikrostruja uništava parazite, viruse i bakterije u telu čoveka.

Još pre Hulde Klark mnogi lekari su znali da mikroorganizmi ne podnose elektricitet koji ima određeni frekvencijski opseg. To se odnosi ne samo na parazite, nego i na sve vrste bakterija, virusa, gljivica i patogenih ćelija.

To je bilo dokazano u brojnim eksperimentima, u kojima su lekari pomoću frekvencija uspešno ubijali viruse i bakterije. Iako su frekvencije razorno delovale na patogene mikroorganizme, nisu bile štetne za zdravlje čoveka.

Ovaj pravac u medicini zove se biorezonantna medicina. Biorezonantna medicina je službeno prihvaćena u nekim zemljama, na primer, Rusiji, kao grana konvencionalne medicine.

izvor: web-tribune.com

Inna Jarovaja – TERAPIJA PELINOM- Kod ginekoloških oboljenja, prostatitisa, bolesti kože, želuca, creva, jetre, pankreasa, bubrega, polnih organa (recept)

Terapija pelinom se sprovodi kako bismo se očistili od svih vrsta parazita koji se mogu nalaziti u ljudskom organizmu, počev od krupnih glista pa sve do parazitskh mikroorganizama.Terapija pelinom otklanja sve infekcije u organizmu koje proizvode gnoj, leči nesanicu, nervne bolesti i vaspostavlja metabolizam, usled čega nestaju masne naslage i prekomerna težina. To je najmoćnije sredstvo koje nam je dato da bismo bolesne „doveli u red“.

Terapija pelinom leči gotovo sve upalne procese, posebno one koji oštećuju sistem za varenje i polne organe.

 Pelin se primenjuje kod ginekoloških oboljenja, prostatitisa, uretritisa, bolesti kože, želuca, creva, jetre, pankreasa, bubrega i td. Ova terapija se preporučuje i pre začeća deteta.

Za terapiju dovoljno je 100 g suvog pelina. Suvi pelin protrljati među dlanovima i prosejati kroz đevđir ili sito.

Prosejani deo se jede suv, a neprosejani će se koristiti za pripremanje infuza za klizmu, ispiranje, kapanje u oči, uši ili ispiranje usta. Može da se samelje u mlinu za kafu, ali za to treba imati poseban mlin, zato što je nakon upotrebe gotovo nemoguće isprati prekrasnu gorčinu pelina.

Zašto se preporučuje suvi pelin?

Da bi prošao kroz čitav želudačno-crevni trakt i izlečio sve njegove delove. Odvar(čaj) od pelina ne dolazi do creva. Miomi mogu da se rastvore i nestanu nakon jednog meseca lečenja pelinom.

 Pelin je gorak i otrovan. Čisti telo od svih štetnih organizama koji se u njemu nalaze (trihomonas, hlamidija, herpes, kandida, giardija(Giardia intestinalis), ehinokokna infekcija).

Kura lečenja gorkim pelinom traje 14 dana.

 U prvoj nedelji umiru odrasli organizmi, a u drugoj nedelji larve. Počinje se tako što se od 6.00 h  ujutru na svakih dva sata uzima 1/3 čajne kašičice suvog smrvljenog pelina. Uz to se popije po čaša vode.

Ako ste pelin mleli u mlinu za kafu, možete da uzimate po 1/4 ili 1/5 čajne kašičice, zavisno od svoje težine. Pelin se stavi u usta, natopi pljuvačkom i guta, i odmah potom se pije voda.

Prva tri dana pelin se uzima bez prekida, i danju i noću. Od četvrtog dana uzima se od 6.00 do 22.00-24.00 č. Može da se pravi noćna pauza. Ujutru se može jedanput uzeti ½ čajne kašičice mlevenog karanfilića.

Odmah dolazi do čišćenja čitavog organizma, i važno je da pauze između uzimanja pelina ne budu duže od 2,5 sati.

Osim toga, tokom svih sedam dana svake večeri treba primenjivati klizme od pelina, mikroklizme i ispiranje. Zato, treba uzeti jednu vrhom punu čajnu kašičicu pelina i preliti je litrom provrele vode, poklopiti i ostaviti da se ohladi na otprilike 40 stepeni. Zatim se procedi, 100 grama ovog infuza treba odliti, a preostalih 900 gr treba primeniti u vidu tople klizme (+1 kašika soli, samo za klizmu).

Pre spavanja, 50 g infuza malom dečjom klizmom ubaciti u rektum i ostaviti tako preko noći (nećete imati nagon da idete u toalet). A sa preostalih 50 g žene ispiraju vaginu, a muškarci – uretru (mokraćni kanal).

Vaginalno ispiranje treba obavljati u kadi, podigavši karlicu naviše (u pozi „breze“) i tako ostati neko vreme. Kod ozbiljnih ginekoloških oboljenja može se preko noći staviti tampon namočen u infuz pelina.

Za muškarce, procedura je unekoliko složenija: jednom rukom treba držati čvrsto kraj mokraćnog kanala uz špric, a drugom istiskivati sadržaj iz šprica. Odvar (treba da ima temperaturu tela) može da prođe do same mokraćne bešike, ali se toga ne treba bojati. Pri zastarelom ili skrivenom prostatitisu ili uretritisu trećeg-četvrtog dana počinje da izlazi gnoj. To očigledno pokazuje da je procedura bila neophodna.

Prve nedelje lečenja klistiranje pelinom i druge procedure treba raditi svakoga dana uveče.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Druge nedelje – svaki drugi dan.

Ako imate kijavicu ili ste skloni prehladama, odvar od pelina treba da kapljete u svaku nozdrvu.

Svih 14 dana trajanja terapije pelinom treba držati najstrožiju dijetu. Apsolutno se isključuju sve životinjske ili riblje namirnice, mlečni proizvodi, jaja, slatkiši. Preporuka je da se ne puši i ne piju alkoholna pića. Ako se puši, delotvornost terapije se smanjuje za 1/3.

U te dane može se jesti povrće, voće, orašasti plodovi, žitarice, biljno ulje, krompir. Hleb se ograničava na 2-3 nevelika parčeta uz obrok, i to ne svež, nego sušen.

U vreme terapije može se pojaviti velika slabost i privremeno pogoršanje svih postojećih skrivenih bolesti. Na neko vreme mogu da se jave bolovi u zglobovima ili probadanje u bokovima. To govori da je u toku dubinsko čišćenje. Ako se pokrenu veliki kamenovi, pojaviće se oštri bolovi, i tada treba popiti lekove koji šire kanale (2 tablete leka No-špa, ili 1 tabletu papaverina).

Ispiranje špricom može da se radi i dva puta dnevno – ujutru i uveče, sve do nestanka svih simptoma infekcije u mokraćnim kanalima. Zatim treba preventivno sprovoditi terapiju pelinom dva puta godišnje – u proleće i u jesen.

Deci može da se preporuči divlji pelin (komonika) koji nije gorak. On se može dodavati u supe, kašu, i druga jela.

Terapija pelinom je kontraindikovana za trudnice! Kod predoziranja može da izazove mučninu,i grceve.

Izvor: opusteno.rs

Poučna priča –  Nije lako i znam da trebam biti STRPLJIV s njim jer SIN mi je i strašno ga volim

Starac je sedio u dvorištu staračkog doma zajedno sa sinom koji je upravo diplomirao na uglednom univerzitetu.

Iako mu je sin retko dolazio u posetu i sada, dok je bio s ocem tipkao je po mobitelu.

Iznenada, vrana sleti na ogradu.

Otac upita sina: “Što je ono?” Sin odgovori: “Vrana.”

Nakon nekog vremena, otac upita ponovo:

“Što je ono?” Sin odgovori: “To je vrana.”

Nije prošlo dugo, a otac opet upita: “Što je ono?”

Sin nervozno odgovori: “Rekao sam ti da je vrana!!”

Otac ponovo upita: “Što je ono?”

Ovaj put sin odgovori grubim tonom: “Oče, stalno me pitaš jedno te isto. To je vrana. Zar zaista nisi u stanju to razumeti!?!”

Otac ustade i ode u kuću. Vrati se sa svojim starim dnevnikom, otvori jednu stranicu i da sinu da pročita.

Pisalo je: “Danas sam sa sinom sedio u dvorištu, i doletela je vrana.

Dvadeset i pet puta me je upitao: ‘Što je ono?’, i dvadeset i pet puta sam mu odgovorio da je to vrana.”

Nije lako i znam da trebam biti strpljiv s njim jer sin mi je i strašno ga volim.

Sin ništa nije govorio, samo su mu oči zasuzile i zagrlio je oca.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Shvatio je poruku.

Vladika Nikolaj Velimirović: Majka je biće najsličnije Bogu!

Šta je to majka? Majka je biće najsličnije Bogu. Pitanje, koje sam često postavljao sebi i odgovor koji sam dobio prilikom jednog nezaboravnog događaja. Bio sam kao đak prisutan na streljanju jednog razbojnika. Osuđen na smrt, vezan za kolac nad iskopanom rakom, žandarmi s puškama čekaju komandu za streljanje.

U tom se pojavi jedna žena, pa kršeći ruke poče preklinjati: „Gospodo, nemojte ga ubijati, ne znate koliko je on dobar bio”.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

„Naveden je na zlo, učinio je jedno nedelo, a ja znam mnogo njegovih dobrih dela”. „Ako vi ne verujete meni, pitajte komšije, oni će posvedočiti”. „Preklinjem vas, ne ubijajte njega, evo, ubijte mene”. Ovaj događaj se duboko urezao u moju dušu. A kad sam docnije učio u bogosloviji, kako je Hristos došao u svet da umre za grešnike, da spase grešnike, ja sam se uvek sećao ove majke.

Zašto je Hristos postradao za grešnike, zašto je u svakom grešniku video neko dobro od pepelovog zla, isto kao što majka, i samo majka, može da nađe nešto dobro i u najpropalijem sinu i u najpropalijoj ćerki svojoj? Poklonimo se zato materinstvu, jer su slika ljubavi Božije. Da nije bilo svetih matera, mnogi Svetitelji i Svetiteljke, i stubovi Pravoslavlja, ne bi bili upisani u naš kalendar. Kad se sećamo našeg Svetog Save, zar možemo zaboraviti majku njegovu, svetu Anu? I kako bismo mogli pomisliti da su se svi vladari naši iz dinastije Nemanjića – Sveti Stefan Prvovenčani, pa Milutin i Dragutin, Sveti Stefan Dečanski, pa car Uroš – posvetili bez uticaja njihovih svetih, bogougodnih matera? Iz svetog korena, sveto je i stablo!



Sećamo se majki koje rodiše tolike vitezove i zatočenike istine i pravde Božije, i bezbrojne stradalnike i mučenike za Krst Časni i Slobodu Zlatnu. I da li bi Marko bio onakav delija, nenasit pravde Božije, među ljudima, da nije čuo od majke Jevrosime onu jevanđeljsku poruku: „Sine Marko, moj očinji vide, bolje ti je izgubiti glavu, nego svoju ogrešiti dušu”. A bez onakve, nesravnjive junak-majke, zar bi Jugovići pošli u smrt svesno i dragovoljno, pod Krstašem barjakom? A Milica, ona istinska carica, i za vreme carstva i po propasti carstva? Carica u porfiri, carica u monaškoj rizi, uvek carica, jer je carica po duhu. Telesna majka kćeri i sinova, ali i duhovna majka mnoge siročadi srpske posle sloma kosovskoga. Carica u Kruševcu, carica u Ljubostinji, carica na zemlji i, verujem, carica u Carstvu Nebeskome. Pa, zar da se ne setimo majke Angeline, koju baš majkom zove sav srpski narod? Majka koja je izrodila svece i vojvode, dok se i sama nije posvetila. Mi se danas sećamo i kneginje Ljubice Obrenović, koja je mnogim vrlinama prevashodila svoga velikoga muža, a u ratnom junaštvu nije mu ustupala. Kako da se ne setimo kraljice Marije, majke našeg kralja Aleksandra Karađorđevića, za kojim je narod naš toliko plakao da je, mislim, zauvek suzama osvetio i svoju belu prestonicu i svu zemlju svoju.


Može mi neko zameriti, da ja ovde samo govorim o kraljicama, kneginjama, ne o majkama seljankama i siroticama. Neću se ja ogrešiti o majke seljanke, ne zaboravljam ja da sam dete sa sela, jednog kitnjastog sela valjevskog. I moja majka je seljanka, kao čist tamjan pred Bogom, kao sveća pred Bogom. Ja pohvaljujem u našim vladarskim ženama i majkama baš što je u njima večno seljačko, neizgubljeno, a profinjeno. I naš kalendar i naša istorija bili bi siromašni bez seljaka, bez težačkih matera koje su roditeljke i praroditeljke svih onih čije su slike postale ikone i čije su glave krunom krunisane. I čija su bedra mačem opasana bila i čiji su podvizi ušli u crkvene stihire, ili u guslarske pevanije. Aj, braćo moja, mi se moramo danas setiti matera komordžija. To su one oštre Srpkinje koje su na svojim leđima nosile komore sinovima na bojištima, iz rata u rat, iz roda u rod, iz veka u vek, kroz vekove. Ja ne mogu da se otrgnem tome sećanju jer sam ih lično, sa divljenjem, gledao u ratu, širom otadžbine. Setimo se, braćo, i matera koritara. To su one sirote udovice koje su u koritu tuđe platno prale, da bi decu svoju ushranile i školovale. Zaista nije malen broj visokih službenika državnih koji pamte, kad im je majka, iza tuđih korita, sapunjavom rukom davala novčiće za bukvar i čitanke.

Ja sam naveo samo nekoliko slavnih srpskih matera i žena po imenu, premda je broj njihov ogroman. No, do sada su istoriju srpsku pisali samo muškarci, i o muškarcima. Ali doći će vreme, nadam se, kada će se istorija srpskoga naroda pisati pažljivije i pravednije. Tada će se izneti i razjasniti i velika uloga i blagotvoran uticaj srpskih majki na celo tkivo naše slavne istorije. Aj, braćo moja, poštujmo zato majke, i svoje i tuđe. Jer svaka je majka po prirodi, kao majka, slična Hristu Spasitelju. Stradanja matera za decu njihovu, telesna i duševna, zaista su slična stradanjima Hristovim za sav rod ljudski, i teško da možemo shvatiti ljubav Hristovu prema ljudima, ako ne poznajemo ljubav materinsku, kojoj je ona najsličnija.

Poklonimo se svetim majkama i ženama srpskim, i pomolimo se sa blogodarnošću Gospodu Bogu: „O, Svevišnji Gospode, Bože, hvala Ti što si darovao srpskom narodu takve i tolike matere, koje ostadoše verne zakonu Tvome. Uvedi ih, Gospode, u Carstvo Tvoje večno, tamo gde se u višnjoj i večnoj Srbiji sija lik Svetoga Save i Svete Petke srpske, i Duhom Tvojim Svetim, Gospode blagi, ispuni, osnaži i upravi sadašnje i buduće majke, ovoga Tvoga krstonosnog pokolenja, koje će Tebi služiti i Tobom se proslavljati. I pomozi nam, Oče naš nebesni, da se i mi, kao deca Tvoja, vežemo uz Tebe ljubavlju dece prema roditelju svome, a Ti se veži uz nas ljubavlju roditelja prema deci svojoj, da Ti budeš naš i mi Tvoji, na vek veka. Amin.

Sveti Vladika Nikolaj VELIMIROVIĆ

Voda od KARANFILIĆA – Leči dijabetes, holesterol, snižava krvni pritisak, pospešuje mršavljenje (RECEPT)

Karanfilići su neotvoreni mirisni ružičasti cvetni pupoljci zimzelenog stabla karanfilića iz Indonezije. Oni su jedan od najpopularnijih začina u svetu. Pored slatkog ukusa koji daju jelima koja se dodaju, karanfilići su poznati po svojim lekovitim svojstvima

  1. Ojačavaju imuni sistem

Karanfilići su jedna od najboljih namirnica za imunitet jer povećavaju količinu belih krvnih zrnaca u telu, što nam pomaže da se borimo protiv infekcija. I to je sve zahvaljujući vitaminu C koji sadrže.

  1. Poboljšavaju probavu

Karanfilići mogu da se koriste kao lek za probavu, jer povećavaju lučenje probavnih enzima. Oni takođe smanjuju mučninu. Da ne spominjemo da su karanfilići prepuni vlakana, koja poboljšavaju zdravlje probave i sprečavaju zatvor.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Najbolji način za tretiranje probavnih problema sa karanfilićima je da se konzumiraju u obliku praha ili pečeni u medu.
  1. Oslobađaju vas zubobolje

Ovaj začin ima i lokalna anestetička svojstva. Ako imate zubobolju, postavite karanfilić iznad zuba koji vas boli kako biste eliminisali neprijatnost dok ne dođete do stomatologa.

  1. Doprinose zdravlju jetre

Jetra je odgovorna za detoksikaciju našeg tela i metabolizam lekova koje uzimamo. Eugenol prisutan u ulju karanfilića poboljšava funkciju jetre.

  1. Pomažu ublažavanju bola i upala u telu

Eugenol takođe ima analgetičke i antiupalne osobine. Jedan od načina da to iskoristite jeste da koristite ovaj začin kao sredstvo za glavobolju. To možete da uradite na jedan od dva načina: konzumirajte ih ili koristite lokalno.

Ako želite da ih konzumirate, možete da pomešate prah karanfilića i so u čaši mleka i popijete kako biste smanjili glavobolju. Ako želite da ga koristite lokalno, možete da umočite karanfiliće u kokosovo ulje i masirate deo između čela i ušiju kako biste smanjili bol.

    1. Dobri su za kosti i zglobove

Karanfilići sadrže određene elemente kao što su flavonoidi, mangan i eugenol koji poboljšavaju zdravlje kostiju i zglobova. Ove supstance povećavaju gustinu kostiju, one su uključene u stvaranje koštanog tkiva i prenose zdrave minerale u naše kosti.

  1. Imaju antibakterijska svojstva

Studija sprovedena na Univerzitetu u Buenos Ajresu testirala je karanfiliće protiv nekih ozbiljnih bakterija, kao što su Ešerihija koli i stafilokoke. Istraživanje je pokazalo da ulje karanfilića efikasno uklanja te bakterije. Postoji čak i recept za biljnu vodicu za ispiranje usta sa uljem čajevca, karanfilićima i bosiljkom. Prema Odeljenju za parodontologiju na Univerzitetu Luven u Belgiji, ova prirodna voda za ispiranje usta može da poboljša zdravlje desni i smanji količinu bakterija i kamenca u ustima nakon što se koristi samo 21 dan.

  1. Puni su antioksidanata

Karanfilići su broj jedan i najmoćniji izvor polifenola. Polifenoli su mikronutrijenti koje apsorbujemo kada jedemo biljke. Imaju velike koristi za naše telo: snižavaju holesterol i krvni pritisak, poboljšavaju funkciju i fleksibilnost arterija i povećavaju dugovečnost.

  1. Mogu da pomognu u regulisanju nivoa šećera u krvi

Karanfilići su savršeni za osobe sa problemima šećera u krvi, kao što je dijabetes, jer se ponašaju kao insulin u samom telu. Pomažu izvozu viška šećera iz krvi u vaše ćelije, vraćanje ravnoteže i održavanje šećera u krvi pod kontrolom.

  1. Usporavaju zgrušavanje krvi

Poznato je da eugenol koji se nalazi u karanfiliću usporava zgrušavanje krvi. Samo imajte na umu da može loše da reaguje sa lekovima za razređivanje krvi.

Konsultovanje sa lekarom je neophodno pre nego što počnete da unosite više karanfilića u vašu ishranu.

RECEPT:

Potrebno je: 1,5 litar vode, 5 grama karanfilića

Priprema: Sipajte karanfiliće u vodu i zatvorite flašu. Ostavite na tamnom mestu, na sobnoj temperaturi sve dok karanfilići ne potonu u vodu (oko 5 dana), nakon toga možete da procedite vodu (a i ne morate) i pijte po 100 ml svako jutro.

Izvor: informer.rs

Šta sve (ne) možete da kupite sa prosečnim platama u Srbiji posle „deset ekonomski najboljih godina“!

Uz duplo veće plate džepovi sve prazniji Uprkos tome što se vlast hvali da je plata u evrima krajem prošle godine bila 96 odsto veća nego krajem 2012, pre jedne decenije sa upola manje dinara moglo je da se kupi više jogurta, začina, tost hleba, smrznute ribe, povrća nego sada. Penzioneri su prošli još gore, jer su im primanja realno smanjena za 5,6 odsto, dok su plate povećane 28 odsto. U poslednje tri godine primanja najviše rastu, ali u isto vreme gube trku sa cenama osnovnih životnih proizvoda, piše NIN.

Opozicioni mediji u rukama tajkuna i dalje ne mogu da prihvate ekonomske uspehe Srbije, pa tako nastavljaju da objavljuju neistinite tekstove… Istina je da su u poslednjih deset godina, otkad je Aleksandar Vučić na vlasti, plate u Srbiji rasle mnogo brže od plata zemalja u regionu…

Istina je i da je u decembru prošle godine prosečna plata u Srbiji iznosila 718 evra, iako su se do pre samo nekoliko godina smejali Vučiću koji je tada obećavao plate od 500 evra. Istina je i da su plate u Hrvatskoj… te 2012. iznosile 748 evra, a u Srbiji 329 evra.

Dakle, nama su plate porasle 96 odsto u datom periodu, a njima mnogo manje, nekih 44 odsto. Imajte u vidu da smo u tim godinama prošli i kroz težak period fiskalne konsolidacije. Tom dinamikom i tom brzinom, mi ubrzo stižemo i plate u Hrvatskoj. Uprkos svim izazovima, nastavljamo da postižemo ekonomske uspehe, svidelo se to nekome ili ne. I da, jesmo lideri u regionu. Nema predaje!

Ovako je početkom marta na svom Instagram-nalogu na jedan tekst objavljen na portalu Nova.rs reagovao ministar finansija Siniša Mali. Pre njega, predsednik Vučić je u više navrata tvrdio da je iza nas „deset ekonomski najboljih godina u istoriji Srbije“, a gostujući na RTS-u tu tvrdnju potkrepio je rečima da je u odnosu na 2012, piše NIN.

Srbija imala najveći rast plata u regionu. „Postajemo prvi put prvi (po visini zarada), iako smo pre osam godina delili treće i četvrto mesto u regionu“, rekao je Vučić. Istovremeno je na skupoj kineskoj tabli napisao da je prosečna zarada u decembru 2022. u Srbiji bila 718 evra, a u Crnoj Gori 726 evra. Uz to je „zaboravio“ da je u Hrvatskoj od prošle jeseni prosek preskočio hiljadarku, pa je u novembru bio 1.029, a u decembru 1.049 evra.

U međuvremenu svima je postalo apsolutno jasno zašto vlast izbegava da govori o realnom kretanju, koje uključuje i efekte inflacije, već zarade isključivo prikazuje u evrima.

Na taj način stvara se privid da plate rastu mnogo brže, s obzirom na to da duže od decenije kurs manje-više tapka u mestu, jer je krajem 2012. evro vredeo 114, a danas vredi 117,3 dinara. Samim tim i plate u evrima značajno više rastu od njihove kupovne moći.

Uostalom, na sajtu Ministarstva finansija mogu se pronaći podaci iz kojih se lako može izračunati da je od kraja 2012. do kraja prošle godine prosečna neto zarada realno povećana za samo 28 odsto, dok je istovremeno realna vrednost prosečne penzije smanjena za 5,6 odsto. Uprkos tome što penzije, kako vlast voli da naglasi, „nikada u istoriji nisu bile veće“.

Ključni problem je u tome što prosečni građani veliki deo primanja ne pretvaraju u evre, već ih uglavnom troše za kupovinu osnovnih namirnica i drugih potrepština, čije cene, za razliku od kursa, ne miruju.

Uostalom, i prema podacima zvanične statistike, inflacija je u prethodnih 12 meseci dostigla 16,1 odsto, s tim što su čvrsta goriva poskupela 48,5 odsto, stanarine 33, hrana 26 (mleko, sir i jaja 43, hleb i žitarice 25, povrće, ulja i masti 23), struje i gasa 25 odsto… Istine radi, inflacija je počela značajnije da nagriza prihode stanovništva u Srbiji poslednjih godinu i po dana, kada je zapljusnula i druge delove sveta i postala globalni problem.

Razvijene zemlje uspele su, međutim, da preokrenu njen trend i od prošle jeseni inflacija tamo pada tako da je sa višedecenijskog maksimuma sada oko pet odsto u SAD i ispod sedam procenata u evrozoni, dok u Srbiji još nije dostigla svoj „pik“.

Uz to, većina ekonomista ne deli optimizam guvernerke NBS Jorgovanke Tabaković da će do kraja godine ona biti upola manja nego što je sada, dakle oko osam procenata.

Istovremeno, za većinu građana i sada je inflacija mnogo veća od zvaničnih 16,1 odsto. Kolika je tačno, to zavisi od toga na šta troše najveći deo primanja.

Za one koji ne lete avionom (cene avio-karata se u proteklih godinu dana nisu menjale, a i one utiču na zvaničnu inflaciju), ali svaki dan kupuju hleb, mleko, jogurt, meso, povrće, voće i druge osnovne životne namirnice, a povremeno ulje, mast i još neke druge potrepštine, njihova individualna inflacija je verovatno i duplo veća od zvanične.

U nastojanju da utvrdi pravu meru rasta standarda NIN je zamolio jedan trgovinski lanac da nam dostavi tačne maloprodajne cene proizvoda koji su mogli na njihovim rafovima da se nađu i u novembru 2012. i u novembru 2022. Taj mesec odabran je da bi se izbegli efekti jednokratnih bonusa, koji se po pravilu isplaćuju u decembru, što prosek za poslednji mesec uvek diže iznad uobičajenog nivoa.

Uostalom, u decembru prošle godine prosečna neto zarada iznosila je 718 evra, a prosek za prvih 11 meseci bio je 630 evra. Slično je bilo i pre deceniju i po, kada je prosečna plata u decembru 2008. iznosila 439, a za celu godinu 402 evra. A koliko je poslednji mesec atipičan, dokazuje i podatak da je prosek za decembar 2008. bio veći nego za celu 2017. (395 evra) i 2018. (420 evra) i da je taj nivo premašen tek 2019, kada je prosečna zarada bila 466 evra.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Analiza je pokazala da je cena „korpe“, u kojoj se našlo 75 proizvoda, u prethodnih 10 godina porasla sa 12.486 na 17.419 dinara ili za 39,5 odsto. Za divno čudo, ovaj rast čak je donekle bio i manji od zvanične inflacije, koja je u tom periodu dostigla 44 odsto.

No, kao i obično, đavo se krije u detaljima. Prvi problem je što je ukupni račun za tu „korpu“ skoro devet godina mirovao, jer je 2020. za nju bilo potrebno samo 1.110 dinara više nego 2012, da bi samo u prošloj godini ceh porastao za 3.832 dinara ili više od 28 odsto. A te godine je zvanična inflacija bila 15,1 odsto.

Drugi, za potrošače veći problem je što oni za svoja primanja mogu kupiti manje nekih proizvoda nego što su mogli ranije.

Konkretno, u novembru 2012. za prosečnu zaradu od 42.395 dinara mogli su da kupe 706 pakovanja „aleva“ dodatka za riblju čorbu od 90 grama, a u novembru 2022. plata od 78.326 dinara nije bila dovoljna ni za 572 pakovanja, jer je u međuvremenu taj artikal poskupeo čak 128 odsto, sa 60 na 137 dinara.

Zato su nekada, sa manje para mogli da kupe za četvrtinu više dodatka za riblju čorbu.

Nije, nažalost, to usamljen primer. Za prosečnu platu prošlog novembra moglo je da se kupi 1.740, a deset godina ranije 2.199 čaša Imlekovog jogurta „kravica“ od 180 grama.

Nekada je, mereno čašama „kravica“ jogurta, kupovna moć prosečne plate bila 22 odsto veća. Isto važi i za smrznuti pomfrit Frikoma u pakovanjima od kilograma, čija je cena sa 210 povećana na 470 dinara, pa se nekada za prosečnu platu moglo kupiti skoro 202 kilograma, a sada ne može ni 167 kilograma smrznutog pomfrita.

Nekada je plata vredela 44 pakovanja „aleva“ slatke paprike od 100 grama više nego sada, jer je u međuvremenu ona poskupela sa 135 na 290 dinara ili 114,8 odsto, dok je plata nominalno porasla 84,75 odsto. Više od plata povećane su i cene tost hleba putero od 500 grama (Don Don), sa 100 na 190 dinara (90 odsto) i smrznuti panirani riblji štapići od 300 grama (Frikom), sa 209 na 390 dinara (86,6 odsto).

Bitnije se kupovna moć prosečne zarade nije povećala ni za one koji više od proseka konzumiraju mineralnu vodu „minakva“ od dva litra, koja je poskupela sa 36 na 65 dinara, dok je cena Polimarkovog blagog kečapa u boci od 500 grama povećana sa 102 na 180 dinara, Rubinovog original vinjaka u litarskom pakovanju sa 715 na 1.250 dinara, slanih štapića „pardon“ sa kikirikijem (Marbo) od 120 grama sa 63 na 110 dinara, litarskog pakovanja jogurta „balans“ (Imlek) sa 110 na 190 dinara, pavlake „kravica“ sa 20 odsto mlečne masti od 180 grama sa 54 na 93 dinara, a trapist sira Mlekoprodukta sa 1.050 na 1.800 dinara po kilogramu.

Svi ti proizvodi poskupeli su, naime, za više od 70 odsto. Uz njih, značajno su, od 50 do 70 procenata, povećane i cene još 20 artikala – majoneza, čokoladnih bananica, svežeg i čokoladnog mleka, začina, sardina, stonog margarina, pavlake, smrznute boranije i graška, obične i nes kafe, čajne kobasice, mesnog nareska, sira, snikers čokolada, kuvanog paradajza, paštete u crevu…

Još gore od zaposlenih prošli su penzioneri, čija su primanja između novembra 2012. i 2022. u proseku povećana sa 23.563 na 33.742 dinara ili 43,2 odsto, dok su cene 34 od posmatranih 75 proizvoda rasle brže. Pri tome su duplo više od penzija povećane cene šest artikala, koji su poskupeli u rasponu od 86,6 do 128,3 odsto. Iako su im penzije značajno „povećane“, najstariji sada za njih mogu da kupe 135 flaša mineralne vode „minakva“ od dva litra, šest litara Rubinovog vinjaka, 36 litara Imlekovog jogurta „balans“ ili 3,6 kilograma trapista „biser“ Mlekoprodukta – manje nego što su mogli za prosečnu penziju krajem 2012.

Za Ognjena Radonjića, profesora ekonomije na Filozofskom fakultetu, pravi pokazatelj standarda je odnos prosečne zarade i prosečne potrošačke korpe.

„U novembru 2012. prosečna zarada pokrivala je 66 odsto, a deceniju kasnije 84 odsto prosečne potrošačke korpe. Suvišno je naglašavati da je još uvek prosečna plata za 16 odsto `kraća` od prosečne potrošačke korpe, i sve to po njihovoj naduvanoj statistici“, ističe Radonjić, po čijoj računici standard građana, meren odnosom prosečnih plata i potrošačke korpe, raste po stopi od samo 2,4 odsto godišnje. Ukupno za 27,3 odsto, što odgovara i ukupnom realnom rastu BDP-a Srbije u tom periodu od oko 26 odsto, odnosno bledih 2,3 odsto godišnje, zaključuje Radonjić.

Trgovci koji su NIN-u dostavili uporedni pregled cena ističu da se u Srbiji najbolje živelo krajem 2021, kada se za prosečnu platu moglo kupiti pet „korpi“ sa izabranih 75 artikala. Te godine kupovna moć, po njihovoj računici, bila je čak za 50 odsto veća nego 2012.

Nažalost, inflacija, koja se razmahala lane, vratila je kupovnu moć na nivo iz 2019. i time, kako kažu, „obrisala“ sve dobitke iz 2020. i 2021. Nakon svega, kupovna moć je krajem prošle godine bila za 32 odsto veća nego 2012, ali i 18 odsto manja nego 2021. A stara poslovica kaže da je najgora kletva – dabogda imao, pa nemao. Ono što trgovce dodatno brine je što se inflacija ne smiruje, o čemu svedoči i podatak da od 2021. nijedan artikal u maloprodaji nije pojeftinio, dok su samo četiri zadržala stare cene.

O stvarnoj kupovnoj moći potrošača svedoči i rast maloprodajnih cena 20 artikala iz jednog drugog velikog trgovinskog lanca, s tim što se cenovnici odnose na 1. mart 2015. i isti datum ove godine. Iz njih se vidi da je u poslednjih osam godina cena paradajza udvostručena, sa 200 na 400 dinara, banane su poskupele sa 150 na 220 dinara, kilogram svinjskog buta bez kostiju sa 380 na 740 dinara, a junećeg sa 680 na 1.300, litar suncokretovog ulja sa 117 na 220 dinara, pakovanje od 400 grama testenina sa 55 na 90, kilogram šećera sa 63 na 115, kuhinjske soli sa 40 na 70, a brašna tip 400 sa 65 na 85, pakovanje kafe od 200 grama sa 245 na 340, čokolada „menaž“ od 100 grama sa 100 na 130, a „milka“ čokolade od 80 grama sa 80 na 158, šampon za kosu od breze sa 120 na 160, a pakovanje od četiri kilograma deterdženta „mauntajn spring“ sa 1.170 na 1.799 dinara.

Rekorder, je ipak, pasta za zube akvafreš od 75 mililitara, čija je cena skočila sa 310 na 680 dinara ili skoro 120 odsto. Ako je za utehu, jabuke ajdared pojeftinile su sa 210 na 100 dinara, a krastavac sa 300 na 250 dinara za kilogram. Ovih dana je u prilogu Beogradske hronike RTS-a objavljeno da su u istoj prodavnici pre dve godine kilogram šećera, pileći file, litar ulja, jogurta i mleka i pakovanje jaja koštali 1.170 dinara, lane 1.468, a sada 1.750 dinara. Za samo dve godine ta „korpa“ je poskupela 50 odsto.

Otuda i ne čudi onako žestoka bitka za ćevape po upola manjoj ceni prošle nedelje u trgovinama Lidla u Kragujevcu i Šapcu. I to dovoljno govori koliko je danas u Srbiji ljudima sa manjim prihodima od prosečnih važan svaki dinar. Uprkos tome što ih predsednik uverava da će prosečna plata već u martu da bude 750 evra, do kraja ove godine 820, a do kraja 2025, kao što je i više puta obećao, 1.000 evra.

No, dok on tvrdi da će prosečna plata u martu u Beogradu preći granicu od 1.000 evra (iako će zvanični podaci o martovskim zaradama biti dostupni tek u drugoj polovini maja), većina zaposlenih u Srbiji u januaru ove godine imala je na raspolaganju skoro upola manje od toga, jer je medijalna zarada bila 62.964 dinara ili 536 evra.

Pri tome je, prema zvaničnim statističkim podacima, prosečna plata u januaru ove godine bila nominalno za 16,7 odsto, ali realno za samo 0,8 odsto veća nego pre 12 meseci. S tim što je i taj realni rast od 0,8 odsto već pojela inflacija, s obzirom na to da su u februaru potrošačke cene bile za 1,4 odsto veće nego u januaru.
Na stranu što se nigde u zvaničnim podacima ne može naći potvrda da je 2012. prosečna plata u Srbiji zaista bila 329 evra, kao što to tvrde i predsednik Vučić i ministar Mali.

Zapravo ona nijednog meseca te godine nije bila tolika, jer se kretala u rasponu od najmanje 345 evra u januaru (36.639 dinara po srednjem kursu NBS od oko 106 dinara za evro), do 411 evra u decembru (46.923 dinara po srednjem kursu od oko 114 dinara za evro). Ali, ako već tvrde da je prosečna plata za 10 godina povećana sa 329 na 718 evra, bar bi trebalo da znaju da to nije, kao što tvrdi Mali, povećanje od „96 odsto“, već od 118 procenata. Biće da je i njima bilo neprijatno koliko nam dobro ide, pa su rast plata, eto, smanjili na, ipak, podnošljivijih „96 odsto“.

Zvanična i tradicionalna medicina su složne: Multipla skleroza se leči ovom biljkom!!!

I ruska zvanična i tradicionalna medicina u jednom su složne: multipla skleroza, jedna od najozbiljnijih autoimunih bolesti, može da se leči čičkom. Prateći „stope” narodne tradicije koja je vekovima koristila ovu biljku za lečenje problema sa centralnim nervnim sistemom, ruski lekari su sproveli istraživanje, na osnovu koga je napravljen lek od čička.

Podatke da običan čičak usporava razvoj ove bolesti i donekle uklanja njene posledice, objavila je još 1960. godine N.P. Dornikova, koja je radila na Odeljenju bolničke terapije Medicinskog instituta Kalinin (danas Tverska medicinska akademija). Suva biljka ili lek od čička stavljen u kapsulu, svejedno, ima neverovatan učinak na multiplu sklerozu.

– Pacijenti koji uzimaju čičak imaju manju drhtavicu. Biljka normalizuje mišićni tonus, delimično vraća izgubljene motoričke funkcije i poboljšava opšte dobro pacijenata sa multipla sklerozom. Razlog tome je efekat alkalnog ehinopsina na centralni i periferni nervni sistem, koji pojačava refleksnu ekscitabilnost centralnog nervnog sistema i tonira skeletne mišice čak i kod ljudi sa asteničnim stanjima – navodi Dornikova.

Biljka je još efikasna u lečenju paralize lica i lateralne miotrofične skleroze. Lekovita svojstva čička bila su poznata još u antici. Postoje dokazi da se u staroj Grčkoj biljka koristila za lečenje asteničnih stanja,pareza i paralize.

Običan čičak

Običan čičak ili njuška, kako je narodski nazivaju u Rusiji, pripada rodu mordovia koji obuhvata više od 190 vrsta, gde su najpoznatije, pored obične i sferna njuška i njuška širokog lista. Običan čičak raste po stepama na jugu evropskog dela Rusije, i u zapadnom Sibiru. Ima ga na Kavkazu, u Ukrajini, Maloj Aziji, Kini, Avganistanu, Iranu, sever- noj Africi. Raste po padinama, u stepi, na pustošima, duž obala reka, po nasipima. Biljka je otporna na sušu i nije zahtevna.

Narod čičak oduvek sakuplja i suši. Lekoviti su i list i koren i seme i cvet. Rusi ga koriste za normalizaciji krvnog pritiska, za dobar san, za aktivno telo i dobar apetit. Kažu da ako upotrebite čičak protiv glavobolja samo jednom, sva je prilika da će ona ređe dolazi. Čičak se uspešno nosi sa bolovima u zglobovima i ukočenošću.

Običan čičak uklanja posledice zračenja, pa se Ukrajinci kunu u njega jer je posle Černobilja baš čičak bio glavni junak koji je mnoge spasao od stravičnih posledica zračenja. Od semenki čička pravi se vodena tinktura za lečenje paralize i neuritisa, dok se alkoholna tinktura koristi za atrofiju mišića i psorijazu.

Najčešće koren čička služi za hipotenziju, a suve cvetne glavice – za upalu trigeminalnog nerva.

Biljka se može koristiti za razne bolesti, naročito za seksualnu slabost, histeriju, fizičku i mentalnu iscrpljenost, poremećaje u centralnom nervnom sistemu, aterosklerozu, zauške i bolove u zglobovima.

U Rusiji se gaji čičak jer ga je lakše obrati mašinama nego ručno. Takođe je medonosna i ukrasna biljka. Ali, koji god recept da se koristi, a ima ih mnogo, valja voditi računa i nikada ne smetnuti s uma da je čičak u velikim dozama otrovna biljka. Samo tako će on biti čovečiji prijatelj za ceo život.

Izvor: novosti.rs

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

ALOE VERA – Leči sve od glave do pete, pa čak i RAK (20 recepata)

20 recepata)Aloe vera, punim imenom Aloe vera Barbadensis Miller, biljka je koju od davnina koriste u liječenju i uljepšavanju. To je sukulentna trajnica podrijetlom iz suhih područja istočne i južne Afrike te područja uz Sredozemno more.

U narodnoj medicini koriste se listovi ubrani s biljaka starih dvije do tri godine. Sok se izlučuje kad se zareže list, a želatina se uzima iz središnjeg dijela lista, gdje se nalaze stanice bogate sluzi. Želatina iz lista sadržava polisaharide i lipide koji imaju ljekovita svojstva, a sok sadržava antrakinone, npr. aloin A i B, koji imaju laksativna svojstva.

Taj sok nekoć se sušio i prodavao kao “smola”. Želatina stimulira imunosni sustav organizma, a posjeduje i antibiotičko, protuupalno i antiseptičko djelovanje. To je čini vrlo korisnom za liječenje određenih kožnih bolesti, kao što su razni ekcemi i psorijaza.

Pedesetih godina prošlog stoljeća aloe vera je postala ponovno poznata kao sredstvo za liječenje opeklina od radijacije. Danas želatina (gel) ima vrlo široku uporabu za ublažavanje, vlaženje i liječenje opeklina (uključujući opekline od sunca), rana, akni, analnih naprslina i hemoroida. Aloe vera također može pomoći pri reumatskim bolestima. Istraživanje na štakorima objavljeno 1986. godine pokazuje da krema koja sadrži aloe veru ne samo što sprečava nego i liječi reumatski artritis.

S obzirom na to da je aloe vera snažan laksativ, travari preporučuju da se ponajprije koristi kao lijek za vanjsku uporabu. Napitke s aloe verom treba uzimati u ograničenim količinama. Iznimka su neki komercijalni proizvodi koji se mogu bez zadrške koristiti za unutarnju uporabu. Tu je najčešće riječ o pićima koja jačaju imunitet iz kojih je izvađen laksativni sastojak. Kod takvih preparata najbitnije je držati se uputa proizvođača.

Aloe veru ne bi trebala uzimati djeca, trudnice i dojilje, a ne treba je upotrebljavati ni ako patite od uremije (viška urina u krvi) ili poremećenog rada bubrega i jetre. 

Kod vanjske primjene, na primjer na opeklinama, ublažava bol i pospješuje zacjeljivanje. Moguće je da mokraća osoba koje uzimaju aloju postane crvena, što je posve bezopasna popratna pojava. Kod pretjerane primjene može doći do manjka elektrolita, posebno kalija, što može imati teže posljedice za organizam.

U obliku krema, sprejeva i kapljica aloe vera idealno je sredstvo za njegu kože, alergije, zacjeljivanje rana i opeklina, zaustavljanje krvarenja iz rana, kod bolova u zglobovima i mišićima, za njegu zubi i usne šupljine, njegu i bolesti očiju, za akne, seboreju, prhut.

S obzirom na svoje blagotvorno djelovanje na kožu, aloe vera našla je vrlo široku primjenu u kozmetici. Izvanredno vlaži kožu jer prodire do najdubljeg dermalnog sloja, pomlađuje kožu jer povećava stvaranje fibroblasta osam puta brže nego što je to normalno te na taj način ubrzava zacjeljivanje rana. Odlična je u sredstvima za suhu, osjetljivu i oštećenu kožu, ublažava i otklanja staračke pjege po rukama.

20 recepata s Aloe Verom

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

  1. Čišćenje lica

Za čišćenje lica i skidanje šminke, na čistu vatu kapnite nekoliko kapi aloe vera gela i obrišite lice. Ponovite po potrebi. Nakon toga isperite lice vodom i namažite kremom.

  1. Maska s medom

Pomiješajte 3 žlice gela aloe vere sa žlicom meda i nanesite na lice. Ostavite 20 minuta i isperite čistom vodom. Maska je osobito korisna za kožu s aknama i ožiljcima. Osim što hidratizira i umiruje, korisna je kod ekcema, psorijaze te drugih problema s kožom. Koristite je dva do tri puta na tjedan.

  1. Za jačanje kose

Pomiješajte gel iz jednog lista aloe, 1/2 žličice soka od limuna i 2 žlice kokosova ulja. Nanesite na kosu i ostavite 20 minuta. Za bolji učinak lagano masirajte vlasište. Kosu operite na uobičajen način. Ovaj tretman koristan je protiv opadanja kose, prhuti i seboreje na vlasištu.

  1. Tretman za kožu

Listove iz kojih ste istisnuli gel možete držati 1-2 dana u hladnjaku i njima lagano masirati lice ili ruke.

To će hidratizirati kožu i nahraniti je jer aloe vera sadrži kombinaciju vitamina E, koenzima Q10 i selena.

  1. Gel za pomlađivanje

U gel iscijeđen iz lista aloe dodajte nekoliko kapi ekstrakta koštica grejpa i nekoliko kapi ulja s vitaminom E. Stavite u staklenku i čuvajte u hladnjaku (traje 15 dana). Koristite svaku večer umjesto kreme ili kao masku dva puta na tjedan.

  1. Losion s kokosom

U blenderu 10 minuta miješajte gel iz manjeg lista aloe,  1 /2 šalice kokosova ulja i 3 kapi eteričnog ulja lavande. Stavite u staklenku. U hladnjaku će se održati nekoliko tjedana. Koristi se za njegu i hidrataciju lica i tijela, a može poslužiti i za skidanje šminke.

  1. Detoks

Pripremite 3 žlice gela iz lista aloe vere, iscijeđeni sok 2 naranče i jednu jabuku. Budući da je sok od aloe vere gorak, najbolje ga je kombinirati s voćem kako biste ublažili njegov okus.

Možete dodati i sok od pola limuna. Sve zajedno ubacite u blender na nekoliko sekundi ili izmiksajte štapnim mikserom. Preporučuje se popiti jednu čašu na dan, s tim da ne treba dodavati šećer ili zaslađivače.

  1. Vino za čišćenje krvi

Sameljite i pomiješajte 200 g svježe aloe, 100 g listova kadulje, 100 g korijena vodopije, 100 g šipka i 200 g svježeg meda sa saćem.  Ako koristite suho bilje, količine prepolovite. Stavite u staklenku i prelijte s 2 dl vina. Promiješajte i ostavite da odstoji na tamnom i hladnom mjestu 7-10 dana. Procijedite i pijte po 1 veliku žlicu od 3 do 4 puta na dan.

  1. Za bolji vid

Pomiješajte 100 ml soka od aloe, 500 g zdrobljenih jezgri oraha, 300 g meda i soka od 3-4 limuna. Pijte po jednu veliku žlicu mješavine 3 puta na dan. Ovaj napitak djeluje kao vitaminska bomba te jača imunološki sustav.

  1. Pjena za brijanje

Pomiješajte 1/3 šalice gela aloe vere, sapuna za ruke koji ste omekšali zagrijavanjem, žlicu bademova ulja, toplu destiliranu vodu po potrebi, jednu žličicu vitamina E i 5 kapi ulja eukaliptusa.

Pretočite u bočicu s difuzerom i koristite pjenu za brijanje da biste izbjegli neugodne reakcije na koži i urastanje dlačica.

  1. Smirivanje želuca

Pomiješajte u blenderu čašu čokoladnog mlijeka, 250 ml mlijeka, 8 žlica gela aloe vere i jednu bananu. Dodate li ovome dvije do tri žlice zobenih pahuljica, dobit ćete kašu koju možete pojesti za doručak.

  1. Antistres napitak

Pomiješajte 150 ml mineralne vode s 4 žlice soka aloe vere i žličicom limuna. Dobro promiješajte i dodajte nekoliko kockica leda. Pijte kod pojačanog stresa, po 15 dana.

  1. Krema protiv akni

Gel aloe vere možete koristiti kao dodatak kupovnim kremama za lice, kako biste ih učinili hidratantnijima. To je vrlo koristan dodatak kod problema s aknama.

Izvadite gel iz pola lista aloe vere, izmiksajte ga u blenderu, dodajte gotovu kremu i još jednom izmiksajte. Mješavina treba biti glatka po teksturi, ali pomalo sluzava. Koristite je svakog dana nakon čišćenja lica.

  1. Ispucale pete

Po receptu ruskog liječnika Savinskog, 300 g svježeg lista aloe sameljite u stroju za meso. Dodajte 7 dl crnog vina, 500 g cikorije, 400 g meda sa saćem i 400 ml 90-postotnog apotekarskog alkohola. Stavite u tamnu bocu, neka odleži 7 dana. Pijte 5 dana, tri puta po čajnu žlicu dva sata prije jela, pa 5 dana tri puta po jušnu žlicu sat prije jela. Pomaže kod tuberkuloze, astme, čira, reumatizma, pa čak i raka.

  1. Eliksir za probavu 

Pripremite 100 g svježeg lista aloe, 100 g cvijeta, lista i korijena cikorije, 100 g lista pelina, 100 g boba borovice, 200 g pčelinjih saća s medom i 1,5 litara domaće rakije. Sameljite u stroju za mljevenje mesa pa stavite u tamnu staklenku i dolijte rakiju. Promiješajte, zatvorite i neka odstoji 7-10 dana. Procijedite, ulijte u tamne posude i držite u hladnjaku. Pijte 8 dana po dvije žlice prije obroka i ponavljajte jednom na mjesec.

  1. Losion protiv opeklina

Pripremjite 50 ml ružine vodice, 50 ml glicerina, 50 ml soka aloe vere i 1-2 žličice limunova soka. Stavite u staklenu bočicu i dobro protresite. Laganom masažom nanesite losion na ovlaženu kožu, a potom isperite. Losion možete koristiti 3-5 dana, a zatim pripravite svježi.

  1. Recept oca Romana

Franjevački redovnik otac Romano Zago iz Brazila osmislio je poseban lijek za koji tvrdi da prevenira i liječi rak. Za recept se preporučuje aloe arborescens, koja je mnogo bolja i jača vrsta nego aloe vera. Listove ili list težine 300 g operite, uklonite bodlje, isijecite na komadiće i ubacite u blender.

Dodajte pola kile meda i 5 žlica jačeg alkoholnog pića (votka, rakija, konjak). Smjesu blendajte 2-3 minute. Ulijte u staklenu bocu i držite u hladnjaku. Uzimajte 1-2 žlice najmanje pola sata prije jela tri puta na dan. Prije uporabe bocu dobro promućkajte. Na početku uzimajte 1 žlicu tri puta na dan, a poslije možete povećati dozu na dvije.

  1. Jačanje imuniteta

Pomiješajte dvije žlice gela aloe s 20 ml soka pšenične trave i 5 ml tinkture propolisa. Pijte uvijek svježe spravljeni sok ujutro prije doručka. Pijte 7-10 dana pa napravite pauzu od dva do tri mjeseca. Za jači učinak koristite gel aloe arborescens.

  1. Za čir, tlak i bubrege

Oko 350 g svježeg lista sameljite u stroju za meso. Dodajte 400 g meda u saću, 200 g korijena cikorije u prahu, 2 dl domaćeg alkohola i litru crnog vina.

Promiješajte, stavite u tamnu staklenku, pokrijte najlonom pa ostavite 6-10 dana. Čuvajte u tamnim bocama, u hladnjaku. Prvih 5 dana pijte žličicu 2 sata prije jela, a dalje jušnu žlicu sat prije jela.

  1. Ruski sirup

Po receptu ruskog liječnika Savinskog, 300 g svježeg lista aloe sameljite u stroju za meso. Dodajte 7 dl crnog vina, 500 g cikorije, 400 g meda sa saćem i 400 ml 90-postotnog apotekarskog alkohola. Stavite u tamnu bocu, neka odleži 7 dana. Pijte 5 dana, tri puta po čajnu žlicu dva sata prije jela, pa 5 dana tri puta po jušnu žlicu sat prije jela. Pomaže kod tuberkuloze, astme, čira, reumatizma, pa čak i raka.

Izvor: 24sata.hr