Naslovna Blog Stranica 131

Ovo CVEĆE pomaže u oporavku od bolesti i zdravlju starijih osoba

Prema narodnom verovanju, begonije će pomoći u oporavku od bolesti i pomaže zdravlju starijih osoba. Predstavlja želju za produženjem života osobi koja ju je dobila na poklon.

Postoji više hiljada vrsta begonija i još nekoliko varijeteta. Po građi korena, dele se na rizomske, gomoljaste i begonije sa vlaknastim korenom.

Rizomi su debeli, mesnati izdanci koji u sebi skupljaju hranljive materije i vodu, koje biljka koristi u vreme suše. Ove biljke karakterišu lepi, puni cvetovi, kao i dekorativni listovi. Gomolji su zadebljali delovi iz kojih se granaju u svim pravcima tanke grančice korena. Stabljike ovih begonija odumiru u jesen, ali gomolji su trajni pa iz njih u proleće izrastaju novi izdanci. Begonije sa vlaknastim korenom nemaju ni gomolje ni rizome, već mrežasto korenje kao i većina biljaka. Ove begonije su uglavnom zimzelene.

Sve vrste brzo rastu, mada su različite veličine, od 10 do 60 centimetara. Cvetaju pretežno leti, ali to nije pravilo. Novi varijeteti cvetaju neprestano. Potiče iz tropskog pojasa Južne Amerike, Afrike i Azije. Najpopularnije vrste su reks, elatior i semperflorens.

Begonija reks

Ova kraljica begonija gaji se zbog ukrasnog lišća raznovrsnih boja, oblika i veličina. Voli osvetljeno mesto, ali ne direktno sunčevo svetlo. Osetljiva je na mraz, voli umerenu temperaturu (oko 18 stepeni Celzijusa) i umerenu vlažnost zemlje. Teško podnosi suv i topao vazduh u prostorima s radijatorima. U proleće i leto prihranjujte biljku svake dve nedelje. Lišće je osetljivo. Uklonite sve zaražene listove. Povremeno okrećite posudu da osigurate podjednak rast jer biljka raste prema svetlosti. Može se desiti da zimi miruje, prestane da raste i izgubi pokoji list. Ako se to dogodi, znatno manje zalivajte sve dok se ne pojavi novo lišće. Većina begonija ne zahteva podrezivanje, jedino ako se previše izdužila možete je orezati. Glavni neprijatelj su gljivice, koje se suzbijaju fungicidom. Ne dopustite preveliku vlažnost zemlje, osigurajte bolju cirkulaciju vazduha, jer vlaga samo pogoršava stanje.

Begonija semperflorens

Višegodišnja biljka poznata i pod nazivom „voštana begonija” zbog voštanog izgleda mesnatih sjajnih listova u boji od zelene, bronzane do mahagoni crvenkaste. Tokom cele godine daje bele, roze ili crvene cvetove. Najviše joj odgovara polusenka i umerena temperatura. Odgovara joj malo vlage i vlažna zemlja, ali nikako natopljena. Treba da se prihranjuje svake druge nedelje tokom cele godine. Redovno uklanjajte uvelo lišće i cvetove. Zaštitite biljku od prevelike količine vode tokom kišnih perioda.

Begonija elatior

Jednogodišnja biljka, voli osvetljeno prozračno mesto u stanu, ali može biti i na otvorenom. Voli temperaturu od 15 do 21 stepen Celzijusa tokom cele godine. Zalivajte umereno i pustite da se zemlja prosuši oko dva centimetra ispod površine do ponovnog zalivanja. Prihranjujte svake dve nedelje. Najveći neprijatelj begonije u zaštićenom prostoru je bela mušica ili štitasti moljac, sprečite njihovu pojavu redovnim provetravanjem prostorije. Cvetovi se ne prskaju zbog tamnih mrlja koje mogu da dobiju.

Presađivanje i razmnožavanje

Zimi se presađuje u zemlju u kojoj je izmešan treset sa peskom ili šljunkom.

 kurir.rs

“LEK” za CVEĆE: Stavite ga na dno sakcije i nijedna biljka vam neće uvenuti – UPUTSTVO

0

Nekad se filter za kafu koristio isključivo za kuvanje kafe – danas ga koristi sve više ljubitelji cvećarstva.

Verovatno ste čuli ili videli kakvi se efekti postižu stavljanjem šljunka na dno saksije. To je ista ideja, ali filteri za kafu su jednostavniji, jeftiniji i zauzimaju manje prostora u saksijama.

PRVI KORAK

Zato što, jer kuvanje kafe nije jedina stvar za koju su dobri. Mali papirnati filteri imaju više namena – a neki su vrlo korisni za vaše biljke i baštu! Nije ih teško učiniti korisnim za biljke: prvi korak je stavljanje filtera za kafu na dno saksije za cveće. Treba ga staviti između zemlje i odvodnih otvora saksije – gde obično prolaze voda i prljavština. Kad to uradite, filter će propustiti vodu, a zadržati prljavštinu.

JOŠ JEDNA KORIST

Vrlo često prljavština začepi otvore, a to sprečava prolazak viška vode, ali i protok vazduha. To može da uzrokuje propadanje korena biljke i konačno i njeno uvenuće.

Verovatno ste čuli ili videli kakvi se efekti postižu stavljanjem šljunka na dno tegle. To je ista ideja, ali filteri za kafu su jednostavniji, jeftiniji i zauzimaju manje prostora u saksijama. A to znači da u saksiji ima više zemlje – na čemu će vam biljke biti zahvalne!

Postoji još jedan trik za koji su filteri za kafu idealni. Budući da upijaju, zadržaće vlagu svaki put kad zalivate cveće. Neće biti previše vlage da koren trune – nego taman koliko treba! Dakle, ako ćete koristiti filtere za kafu, nećete morati toliko često da zalivate biljku.

I za kraj – ali ne manje važno – filteri za kafu korisni su kad treba da presadite biljku. Zadržaće zemlju da se ne razmrvi okolo.

 alo.rs

Lek je ponekad nadohvat ruke – “Ova biljka me je spasila od smrtonosnog raka”

Ovo je priča o jednom čoveku iz Bugarske koja govori o njegovom životu i borbi sa opakom bolešću. Njegova priča mnogim ljudima daje nadu, a evo i zašto!
„U 2002. godini lekar su otkrili benigni tumor u mom mozgu. Odmah sam primljen u bolnicu „BLD – Sofja“ na operaciju. Tumor je bio 5,5 cm veličine, ali je operacija bila uspešna. Operisali su me najbolji neurohirurzi u Bugarskoj.
Posle dve godine tumor se ponovo vratio i narastao do gotovo iste veličine. Morao sam na novu operaciju, ovoga puta lasersku, ali nakon operacije leva ruka i noga su mi postale paralizovane. Lekari su ispitivali moj tumor za koji se ispostavilo da je atipičan.
Onda sam otišao na onkologiju, nakon čega je usledila radioterapija, ali ni to nije pomoglo. Tumor je opet izrastao i nova operacija je bila zakazana. Posle operacije otišao sam na rehabilitaciju i tamo, na moju sreću, upoznao čoveka koji je promenio moj život.
Taj čovek je bolovao od raka bubrega. Na žalost, njegova operacija je prošla neuspešno, a doktori su rekli da mu je ostalo još samo 3-4 meseca života.
Onda je upoznao jednu ženu koja mu je ispričala o biljci koja može da izleči ovu opaku bolest i kako da pripremi lek od nje. Biljka se zove crna zova. Zova je grm koji raste oko rečnih kanala, i daje plod koji podseća na borovnice.
Plodovi sazrevaju krajem avgusta i početkom septembra. Plod treba da bude dobro zreo da bi imao lekovita svojstva. Kada uberete bobice, operite ih i stavite u tegle, ređajući naizmenično jedan red bobica, pa jedan red šećera, dok se tegla se ne napuni do vrha.
Čuvajte teglu na mestu gde ima sunca, tako da može da dođe do vrenja. Nakon dve nedelje, teglu treba zatvoriti i staviti u frižider.
Možete napraviti 2, 3 ili 4 tegle, ali morate imati najmanje dve da biste imali dovoljno ovog leka do iduće godine.
Uzimajte najmanje 1 kašičicu svakog jutra na prazan stomak, 10 minuta pre obroka.
Čovek koji je mi je rekao za ovu biljku me je ubedio u njena lekovita svojstva. On je počeo da konzumira ovaj lek u trenutku kada su mu lekari saopštili da nema šanse za izlečenje.

Meseci su prošli, a on je još uvek živ! Rezultati na kontroli su pokazali da je rak nestao. Onda sam počeo i ja da uzimam, ali sam prvo sačekao 2 meseca kako bih ubrao crnu zovu, pripremio lek i počeo da ga primenjujem. Četiri godine je prošlo od moje poslednje operacije, a tumor se nije vraćao.
Ispričao sam mnogim ljudima o lekovitoj moći crne zove i nakon razgovora sa jednom doktorkom saznao sam da je jedna njena pacijentkinja izlečla rak dojke koristeći isti lek. Tokom kontrole, i njeni rezultati su pokazali da je rak potpuno nestao.

Crna zova je korisna za imuni sistem i lečenje mnogih bolesti.
Plodovi crne zove su najbolji kada su potpuno zreli, a ako se u masi nađe poneka zelena i nezrela bobica, najbolje je da se ukloni. Plod treba da bude mekan, taman, gotovo crn.
U početku je ukus ovog leka pomalo neprijatan, dok se ne naviknete. Ja sam u početku imao osećaj da ću da povratim prilikom uzimanja ovog leka, ali na kraju sam se navikao na to.
Takođe, dok vam se organizam privikava na lek, budite sigurni da u blizini postoji toalet, jer 30 minuta nakon konzumiranja izražena je potreba za odlaskom u toalet.
Uzgred, zdravim ljudima koji žele da ojačaju svoj imuni sistem takođe preporučujem crnu zovu. Crna zova, na primer, pomaže protiv gripa.
Želim svima sreću i zdravlje i najviše od svega želim izlečenje bolesnima!“
To je ono što piše na kraju poruke ovog hrabrog čoveka.
Iz ove priče možemo zaključiti da nam je lek ponekad nadohvat ruke, samo treba neko da nam skrene pažnju na to.
Webtribune.rs

LJUSKE OD JAJA – Idealna hrana za vaše biljke!

Nije tajna da su jaja puna proteina, vitamina i minerala i da su jedna od najhranljivijih namirnica na planeti. Širom sveta prosečna osoba godišnje troši oko 150 do 200 jaja.

Ljuska jajeta se sastoji od 96% kristala kalcijum karbonata i savršeno su đubrivo za vašu baštu.

  1. Prirodno đubrivo

Ljuske od jaja su savršen način da vašem kompostu dodate kalcijum. Izuzetno se brzo razgrađuju, zato ne brinite o tome kako da li treba da ih sameljete ili zgnječite. Dovoljno je samo da ih bacite oko ruža ili drugih sadnica kojima je kalcijum neophodan.

Zima je još uvek pravo vreme da “pobacate” ljuske od jaja na zemljište gde ćete u proleće da sadite cveće.

Ako sadite papriku ili paradajz, obaveno im dodajte ljuske od jaja i videćete kako ove biljke bujaju na vaše oči.

  1. Ljuske od jaja oteraće puževe iz vaše bašte

Ako imate problem sa puževima u vašem povrtnjaku, samo grubo zgnječite ljuske od jaja i poređajte ih oko biljke. Oštre ivice ljuski od jaja sprečiće puževe da se domognu vaše salate ili mladih, tek zasađenih biljaka.

  1. Posude za sadnju semena

Pošto se ljuske od jaja veoma brzo razgrađuju, idealne su za sadnju semena u njima. Kada biljka iznikne jednostavno je zajedno sa ljuskom prebacite u baštu, na mesto gde će trajno ostati.

Ne zaboravite da prvo dobro operete ljusku pod mlazom tople vode, a zatim da napravite rupu u njoj pre nego tu posejete seme.

  1. Hrana za ptice

I pre i posle polaganja jaja mami-ptici je potrebno više kalcijuma u ishrani. Sterilišite ljuske od jaja tako što ćete ih “ispeći” u rerni na 250 stepeni Celzijusa oko 10ak minuta, a zatim ih smrvite. Tako smrvljene ljuske ostavite u hranilice za ptice, a možete ih izmešati i sa hranom za ptice. Zdrave ptice će čuvati vašu baštu od štetnih insekata.

  1. Estetika

Ako imate veliku porodicu i koristite velike količine jaja, ne bacajte ljuske. Lepo iz sterilišite u rerni pa ih odložite u ostavu dok skupite veliku količinu ljuske. Smrvite je pa je zatim lepo rasporedite u žardinjere oko cveća ili po lejama. Bela moja ljuski od jaja lepo će izgledati uz zelene i rascvetale biljke, a pri tome će i nahraniti vaše dragoceno cveće.

  kurir.rs

Ako ukucate OVAJ KOD na vašem mobilnom telefonu, saznaćete da li vas MUŽ ili ŽENA ili… PRISLUŠKUJE!!!

U samo dva koraka možete saznati da li vam neko prisluškuje mobilni telefon

Pre svega, potrebno je da proverite da li je vaš mobilni telefon vruć iako ga prethodno niste koristili. Ukoliko je razlika u toploti uočljiva, to znači da je mobilni podložan nekoj aktivnosti i stoga treba odraditi naredna dva koraka:

  1. Ukucajte *#06# u aplikaciji za pozive, nakon čega će se pojaviti IMEI kod

  2. Potom u podešavanjima pronađite opciju u kojoj se nalaze informacije o telefonu.

Na Android uređajima ova opcija se nalazi u podešavanjima (Settings), pod karticom “O telefonu” (About phone) u kojoj se nalazi opcija “Status”. Tu će se izlistati bitne informacije o vašem telefonu, uključujući i iIMEI kod. Ako su poslednje dve cifre jednake kao u prethodnom kodu, to znači da vas ne prisluškuju. Sa druge strane, ukoliko se vaši brojevi razlikuju, to znači da ste bili ili ste još uvek pod nečijom prismotrom.

Na iPhone telefonima IMEI kod nalazi se pod karticom “About” u generalnim podešavanjima.

Takođe, ukoliko pokušate da isključite vaš mobilni uređaj, ali osvetljenje na ekranu još dugo gori ili jednostavno telefon odbija da se isključi, moguće je da vas prisluškuju.

Atipična “ponašanja” telefona u brojnim slučajevima ukazuju da ima probleme sa određenim komponentama, koja često mogu da izazovu virusi, prenosi portal Kvora.  Uz pomoć virusa hakeri često daljinski upravljaju vašim mobilnim uređajima, stoga je vrlo važno da proveravate sve one čudne pojave, zvukove, osvetljenja ili pak korišćenje aplikacija koja ispoljava vaš mobilni uređaj.

telegraf.rs

Dr Milović-Kovačević – Kako ciljana terapija uništava maligne ćelije i čuva zdravo okolno tkivo

Ciljane ili targetirane terapije sposobne su da deluju selektivno pa su njihovi neželjeni efekti  manji, komfornije su, pacijenti ih bolje podnose. Neki od tih lekova od jula 2022. već su dostupni u našim bolnicama, a cilj je da se u narednoj godini na listi RFZO pojave i svi novi registrovani lekovi – kaže dr Marijana Milović-Kovačević, specijalista interne medicine i onkolog.

Ciljana terapija spada u inovativne tehnike lečenja karcinoma, koja cilja na proteine koji kontrolišu kako ćelije raka rastu, dele se i šire. Osnov ciljane, moderne onkologije je efikasno targetiranje i ubijanje tumorskih ćelija, ali uz očuvanje normalne funkcije zdravih ćelija i omogućavanje kvalitetnog, aktivnog života. Kako naučnici dolaze do novih saznanja o promenama DNK i proteinima koji pokreću rak, sve višesu u mogućnosti da osmisle tretmane koji ciljaju ove proteine.

Brahiterapija je ciljana terapija prvi put primenjena u Institutu za onkologiju Vojvodine

Targetirane, ciljane terapije, za razliku od konvencionalnih, koje se već decenijama primenjuju, razlikuju se po tome što su komfornije za pacijente, izazivaju mnogo manje neželjenih efekata koji se lakše drže pod kontrolom i značajno produžavaju život, kao i  kvalitet života pacijenta. Brahiterapija je vrsta interne terapije zračenjem u kojoj se trake ili kapsule, koje sadrže izvor zračenja, stavljaju u telo, u/ili blizu tumora. To je lokalni tretman što znači da cilja, tretira samo određeni deo tela. Često se koristi za lečenje karcinoma glave i vrata, dojke, grlića materice, prostate i oka. Brahiterapija dojke, po prvi put je uspešno primenjena pre nekoliko dana u  Institutu za onkologiju Vojvodine, kod pacijentkinje od 62. godine kojoj je nedavno odstranjen tumor na dojci. Ova terapija predstavlja veliki pomak u oblasti radijacione onkologije, pre svega u pogledu maksimalne poštede okoline regije, koja se zrači, čime se može bolje očuvati funkcija okolnih zdravih organa, koji minimalno trpe neželjene efekte zračenja, saopštio je Institut za onkologiju Vojvodine.

– Onkologija je mlada nauka i zaista je primetan napredak u tri oblasti onkologije – radioterapiji, hirurgiji i medikalnoj onkologiji. Sa mog stanovišta, u okviru medikalne onkologije napredak je najveći. Srbija prati navedene trendove, prevashodno u smislu da znanje naših onkologa ne zaostaje za znanjem svetskih onkologa, a što se tiče inovativnih lekova, mnogi su tokom ove godine ušli na listu Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, ali, cilj je da se u narednoj godini na listi RFZO pojave i svi novi registrovani lekovi – kaže u razgovoru za eKlinika portal specijalista interne medicine i onkolog prim. dr sci. med. Marijana Milović-Kovačević, sa Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije.

Zračenje i hemioterpija su teški tretmani sa dosta neželjenih efekata

Od oko 4.500 obolelih žena godišnje u Srbiji, trećina izgubi bitku sa bolešću. P0 broju novoobolelih, kako ističe dr Milović- Kovačević, nismo toliko loši u odnosu na druge evropske zemlje, negde smo na 20 mestu. Ali, po stepenu mortalita smo na nezavidnom 2. mestu, a po broju i odnosu novoobolelih i umrlih Srbija je, nažalost, na prvom mestu u Evropi.

– Nadamo se da će se to promeniti jer imamo pomak u 2022 godini. Trenutna situacija, po pitanju skrininga nije značajno promenjena u odnosu na ranije. Ima više mamografa i ultra zvukova koji otkrivaju promene na dojkama u odnosu na raniji period, ali, smatram da nema dovoljno obučenih radiologa, koji bi interpretirali navedene nalaze. Dugi niz godina pokušavamo da se sa karcinomom borimo konvencionalnim terapijama, kao što su zračenje i hemioterpija. Donekle imamo uspeha, i te terapije su u određenim okvirima efikasne, ali, ono što je posebno značajno je što naše pacijentkinje nisu toliko komplijantne (saglasne) kada su ove terapije u pitanju, jer su one jako teške i imaju svoje neželjene efekte, kako na okolna zdrava tkiva, tako i na udaljene organe u odnosu na buduće karcinome – objašnjava dr Marijana Milović-Kovačević.

Ciljane terapije deluju selektivno i efikasnije su

U idealnom scenariju, kako naglašava sagovornica eKlinika portala, naučnici su imali ideju i cilj da ubiju sve maligne ćelije, a da ne oštećuju zdrave. Na taj način pacijentkinjama, osim prolongiranog života, može da se obezbedi i njegov kvalitet.

– I tako su naučnici tragali i otkrivali kako funkcionišu naše ćelije, kako se repliciraju, kojim putem iz jedne naše normalne ćelije nastaje karcinom. Neki ljudi misle da su kancerogene ćelije neka strana tela koja ulaze u nas, u naš organizam. Ne, to su naše ćelije koje su se izvitoperile i promenile. I taj proces, nalin kako jedna normalna ćelija postaje maligna zove se karcinogeneza. U tom procesu učestvuju specifične biološke molekule i upravo ciljana terapija ima za cilj da napada te biloške molekule i da spreči, na nekom od nivoa karcinogenezu, bilo na nivou da spreči da nastane maligne ćelija ili da se ona ubije – priča nam dr Milović-Kovačević.

Upravo te targetirane, ciljane terapije, kako ističe, imaju sposobnost da deluju selektivno, samim tim njihov neželjeni efekti su manji i pacijenti ih bolje podnose.

– Kako bi sve bolje razumeli treba da znamo da ćelija raste, razmnožava se i u jednom trenutku ostari pa je njen osnovni cilj da umre i da je zamene nove ćelije. Taj proces naziva se fiziloški programirana ćelijska smrt ili apoptoza. I kada ovaj proces izostane, ćelije koje su ostale počinju čudno da se ponašaju, nekontrolisano da rastu i nekotrolisano da se dele. Tada nastaju maligne ćelije, i vremenom, ako to zapustimo, i ne sprečimo, nastaju tumorske ćelije – tumori koji su sposbni da se dele, vrše invaziju na krvne sudove, limfne čvorove i uzrokuju udaljene metastaze . objašnjava dr Marijana Milović-Kovačević, podsećajući da su tada mogućnosti lečenja prilično limitirane. U tom procesu karcinogeneze, kako dodaje, i getenske mutacije imaju veliki značaj. One mogu da poremete proces signalizacije tako da ćelije ne rastu kako treba, ne dele se normlano i ne umiru kada im je vreme.

Biološke terapije popravljaju, stimulišu i poboljšaju odgovor imunog sistema

–  Imuni sistem je veoma važan, kao i njegova uloga da se bori protiv „stranih osvajača“, ali i protiv malignih ćelija. Na tom putu karcinogeneze imuni sitem treba da prepozna da te ćelije nistu tu zato što tu treba da ostanu, već da treba da se eliminišu. I, ako izostane efikasan imunološki sistem, imamo ćelije koje ostaju u organizmu, nađu način da obezbede sebi krvne sudove i hranu i nekako se udruže i stvaraju tumor. Biloške terapije upravo su dizajnirane da učine sve da poprave, da stimulišu i poboljšaju odgovor našeg imunološkog sistema što je osnovni cilj terapije – naglašava dr Milović-Kovačević.

S tim u vezi, naša sagovornica ističe da ciljana terapija predstavlja različite grupe lekova, različitih mehanizama delovanja, različitih mesta delovanja – neke deluju na tumorskim ćelijama, neke u tumorskim ćelijama, a neke u njihovoj okolini.

– Kada govorimo o potentnim lekovima, antitelo lek konjugat je lek koji se sastoji od tri dela – vrlo je moćan, vrlo selektivan, aktivan i veoma potentan. Jedan deo leka je antitelo, koje gađa, cilja upravo antigen, taj koji je specifično lociran na ćeliji raka, i za njega se veže povezivačem sa citostatikom. Suština ovih lekova je da se antitelo vezuje za antigen, specifičan za malignu ćeliju, a ne za zdravu ćeliju, i ubacuje veliku količinu leka koji uništava malignu ćeliju – kaže dr Marijana Milović-Kovačević.

Imunološka ciljana terapija napravila bum u onkologiji

Imunološka terapija je apsolutni bum u onkologiji i naravno izrazito efikasna u lečenju karcinoma dojke, podvlači dr Milović-Kovačević. Omogućava aktiviranje imuniloškog sistema protv ćelija raka, a brojne studije pokazale su izuzetnu efikasnost imunološke terapije u ranom i metastatskom karcinomu dojke.

– Više od 2/3 karcinoma dojke su zapravo hormonski receptor HR-pozitivni karcinom dojke i osnov lečenja ovih tumora decenijama je bila antiestrogenska hormonska terapija. Ti lekovi su u stvari najstarija ciljana terapija, koja je bila u upotrebi više decenija. A onda su došli ciklibi, koji su u kombinaciji sa anti-estrogenskom terapijom uspeli da blokiraju ćelijski ciklus i spreče da tumorska ćelija dojke raste. Pridodati standardnoj hormonalnoj terapiji, ti lekovi napravili su takvu revoluciju u lečenju metastatskog karcinoma, koju mi decenijama nismo videli. Ciklibi dupliraju preživljavanje – navodi dr Milović-Kovačević i kaže da može da složi sa nekim svetskim stručnjacima koji smatraju da će karcinom postati hronična bolest, jer, kako ističe, određeni podtipovi karcinoma dojke već mogu da se nazovu hroničnom bolešću, s obzirom na to da neke pacijente lekari prate i duže od 20 godina i smatraju ih samim tim i izlečenim.

Neki su pokazali značajni pomak u ukupnom preživljavanju, pri čemu su izrazito komforni, uzimaju se oralno, pacijenti imaju određene neželjene efekte koje lekari vrlo uspešno kontrolišu, a i odložu početak primene hemioterapije. Dr Marijana Milović-Kovačević podseća da su od 1. jula 2022. ovi lekovi dostupni u našim bolnicama za lečenje pacijentkinja sa rakom dojke. Po svim preporukama, kaže, ciklibi predstavljaju lekove prvog izbora, kako za prvu liniju terapije, tako i za lečenje metastatskog karcinoma dojke u kombinaciji sa endokrinom terapijom.

eklinika.telegraf.rs

UPALA MIŠIĆA – Zašto dolazi do bolova i kako se lečiti prirodnim putem!

Nakon učestalih fizičkih i sportskih aktivnosti, ali i teškog fizičkog rada često dolazi do upale mišića koja i te kako ume da bude neprijatno iskustvo. U ovom tekstu ćemo u kratkim crtama opisati kako dolazi do bolova u mišićima nogu ili ruku, a takođe i kako se lečiti prirodnim putem.
Kako dolazi do bolova u mišićima nogu ili ruku?
Bolovi u mišićima se stručno nazivaju mialgija. To je nešto što je svako od nas nekada osetio u životu. Ti bolovi nastaju zbog uticaja jednog od nekoliko različitih faktora.
Prvi i najočigledniji uzročnik jeste preopterećenje mišića, dok drugi podrazumeva povrede mišića za vreme fizičkih aktivnosti. Treći uzročnik je, verovali ili ne, pojačana psihička napetost, tj. stres, koji može da bude okidač za pojavu upale mišića, kao i bolova u mišićima nogu ili ruku. Naravno, postoje još neki drugi manje tipični razlozi zbog kojih dolazi do navedenog stanja, ali time se nećemo baviti u ovom tekstu.
Podrazumeva se da je poželjno da praktikujete sportske i rekreativne aktivnosti, jer su one sjajne za očuvanje zdravog kardiovaskularnog sistema, kao i održavanja telesne težine na optimalnom nivou. Međutim, činjenica je da je u većini slučajeva glavni uzročnik bolova u mišićima nogu ili ruku povećana fizička aktivnost i to konkretno zbog nedovoljne fizičke pripremljenosti osobe, što može da dovede i do povrede ili istegnuća mišića. Ovo je moguće izbeći boljom pripremom i zagrevanjem na treningu koji treba raditi kontrolisano i umereno i u skladu sa vlastitim mogućnostima.
Sportske i rekreativne aktivnosti treba da budu pravilno izbalansirane kako ne bi došlo do povrede ili upale mišića
Fizičke mogućnosti međutim ne moraju biti dobrovoljne, pogotovo ako su sastavni deo posla koji obavljate. Ako je priroda vašeg posla takva da ste prinuđeni da se izlažete teškim fizičkim naporima, pitanje je samo u kojoj meri je vaše telo spremno da ih podnese. U takvim situacijama veoma lako može doći do jake upale, grčeva i bolova u mišićima nogu ili ruku.
U zavisnosti od toga koji deo tela ste naprezali može da se javi bol u ledjima, bol u ramenu i ruci, bolovi u listovima i mišićima nogu, zatim umor i malaksalost, ukočenost vrata, itd.
Lek za bolove u mišićima

Veliki broj ljudi kada dobije upalu mišića odmah poseže za internetom u potrazi za tim šta treba popiti za opuštanje mišića, dok drugi po inerciji posežu za analgeticima, što je u oba slučaja potpuno pogrešna praksa. Postoje različiti brzi preparati i lekovi koji ublažavaju bolove u nogama i rukama, ali to nije dobar način da se telo oporavi.
Ono što se kod upale mišića smatra prihvatljivim pristupom jeste upotreba hladnih obloga, plus podrazumevana konzumacija određenih namirnica. Namirnice koje pomažu kod smanjivanja tegoba, ali i kod zaceljivanja mišića su ananas, jabuke, orah, riblje ulje ili đumbir. Takođe je poznato da se magnezijum i vitamin D koriste kao dodaci ishrani i kao vid preventive kod upale i bolova u mišićima.
Jabuke i orasi pomažu kod smanjivanja tegoba.
Zapravo, kada govorimo o leku za upalu mišića, mi u stvari govorimo o prirodnom leku za bolove u mišićima, tj. o tome kako možete ublažiti tegobe i ubrzati oporavak zdravim i prirodnim putem.
Upotreba prirodnih preparata za masažu kod upala mišića
Najbolji način za otklanjanje bolova u leđima, nogama ili rukama je u stvari masaža. Bilo koji tip sportske ili terapeutske masaže uz upotrebu prirodnih preparata pomaže kod regeneracije mišića, otklanja upalu prirodnim putem, pa tako i bolove u mišićima. Zato se za ovu vrstu masaže kaže da predstavlja jedini pravi lek za upalu mišića.
Kod svih vrsta masaže najčešće se koriste prirodni preparati. To pre svega podrazumeva sportske kreme za upalu mišića, kreme protiv bolova u nogama i rukama, zatim kreme i gelove za različite povrede, itd. Veoma je popularna i tzv. konjska mast, mada su na tržištu dostupni mnogo efikasniji preparati. Sve ove kreme za opuštanje mišića specifične su po tome što su veoma snažne, pa deluju odmah u toku tretmana, što u određenim situacijama i nije tako dobro rešenje, jer kada efekat kreme prođe ponovo se javljaju i bolovi u mišićima.
asso.rs

Simptomi KANCERA PLUČA – Ovi znaci bolesti mogu se javiti i par godina ranije!

Prema zvaničnim evropskim izveštajima broj novih slučajeva raka pluća otkriven tokom pandemije bolesti kovid 19 manji je za 39 odsto u odnosu na period pre pandemije. To znači da je u populaciji obolelih od raka pluća, 39 odsto ostalo nedijagnostikovano u tom periodu, kaže prof. dr pulmolog Dragana Jovanović.

Prema njenim rečima, ova sumorna statistika tokom pandemije, kada su zdravstvene usluge za nekovid pacijente u velikoj meri smanjenje, dovešće neminovno do povećanja smrtnosti.

– Kašnjenje u dijagnostici raka pluća i veći procenat otkrivene bolesti u uznapredovalom stadijumu dovešće do ubedljivog povećanja stope smrtnosti, mortaliteta nakon pet godina od dijagnoze. Posledice zastoja u otkrivanju imaju potencijal da ponište nedavne napretke postignute skriningom. U jednoj studiji populacionog modela u UK koja je procenjivala uticaj zastoja u otkrivanju karcinoma na ishode preživljavanja, utvrđeno je da se može očekivati od 1.235 do 1.372 dodatne smrti, što je ekvivalentno porastu od 4,8 do 5,3 odsto nakon pet godina od dijagnoze, navodi prof. dr Jovanović.

Pre pandemije kontrola raširenosti kancera pluća postignuta je pre svega preventivnim pregledima, odnosno skriningom karcinoma pluća. Prof. dr Jovanović napominje da je ovaj metod posebno značajan kod dugogodišnjih pušača koji imaju najveći rizik za razbolevanje, kao i da je zahvaljujući njemu došlo do smanjenja smrtnosti od ove maligne bolesti za čak 20 odsto.

– Suština je da dugogodišnji pušači, od svoje pedesete, pedeset pete godine naročito, idu na predložene redovne preglede na tzv. niskodozni skener pluća – grudnog koša („low-dose CT“), kaže prof. dr Jovanović.

Iako postoje određena ograničenja u ovakvom vidu skrininga (veliki troškovi i pitanje finansiranja, dobijanje lažno pozitivnih rezultata, psihološki efekat na pacijente, te zabrinutost i oko izlaganja zračenju), on ostaje najsigurniji način za pravovremeno otkrivanje bolesti. Pored samog skrininga podjednako je važno da pacijenti znaju koji su rani znaci bolesti.

– Treba naglasiti da je ako postoje simptomi raka pluća, rana poseta lekaru je presudna. Neke osobe imaju simptome u ranom stadijumu, ali može i da ne daje nikakve simptome u toj fazi bolesti. Oko deset do 15 odsto slučajeva protiče bez simptoma, pa se tumor otkriva najčešće kao neočekivan nalaz na snimku pluća urađen iz drugih razloga poput sistematskog pregleda ili pripreme za odlazak na rad u inostranstvo.

Međutim, može da se dijagnostikuje u ranijem stadijumu ukoliko se osoba javi lekaru čim se primete prvi simptomi, a tada je povoljan ishod lečenja mnogo verovatniji. Važno je što pre posetiti lekara, bez obzira na to što većinu simptoma najverovatnije prouzrokuje nešto što nije karcinom pluća, kaže prof. dr Jovanović.

Ona upozorava da česti znaci raka pluća mogu biti slični simptomima nekih drugih oboljenja, poput pušačkog bronhitisa ili hronične opstrukcije bolesti pluća (HOBP). Pri tome, kako navodi, upravo ove grupe pacijenta češće obolevaju i od raka pluća.

Njen savet je stoga da oni koji su u posebnom riziku od ove vrste kancera, pre svega pušači, obrate pažnju na eventualne simptome, posete lekara na vreme, i bar na svake tri godine odlaze na kontrole snimanjem pluća, poželjno niskodoznim skenerom. Prvi savet međutim ostaje prestanak pušenja.

Simptomi za odlazak kod lekara

Prof. Jovanović objašnjava da su česti simptomi karcinoma pluća kašalj koji ne prolazi ili se pogoršava; kratak dah; otežano disanje; bol u grudnom košu koji je konstantan na jednom mestu ili se pogoršava pri dubokom uzdahu, kašljanju…; iskašljavanje krvi ili crvenkastog sadržaja; promuklost; bronhitis ili zapaljenja pluća koje ne prolaze ili se često ponavljaju; novi simptom sviranja u plućima; gubitak apetita; neobjašnjivi gubitak težine; osećaj umora ili slabosti. Kako rak pluća najčešće daje metastaze u jetri, kostima, nadbubregu, mozgu, može se i ispoljiti simptomima zahvatanja ovih organa: bol u zahvaćenoj kosti, tegobe od strane zahvaćenog nervnog sistema, širenja tumora na mozak (poput glavobolje, slabosti ili utrnuća ruke ili noge, nesvestice, problema sa ravnotežom ili epileptičkih napada), bol u predelu jetre eventualno do požutelosti kože i očiju (žutice), uvećanje limfnih čvorova npr. na vratu ili iznad ključne kosti.

Najraniji znaci

Određeni znaci bolesti mogu se javiti i i par godina pre ispoljavanja simptoma tumora, navodi prof. dr Jovanović. „Dosta često se sreću i tzv. paraneoplastični simptomi tj. oni koji nastaju zbog toga što tumor luči razne biološki aktivne materije. Obuhvataju npr. često simetrične bolove ili i otoke u zglobovima ručja, šaka i skočnih zglobova i potkolenica, poremećen osećaj u tim delovima poput trnjenja, čudnih senzacija, i noću i danju bez prestanka. Maljičasti prsti su takođe jedan od takvih fenomena“, kaže ona.

  Danas.rs

SAMOUBISTVO – Stanje svesti suicidnih osoba karakterišu ove osobine, koje ćete lako prepoznati

Reč samoubistvo potiče od latinskih reči: sui-sebe, occidere-ubiti. Jedna od najprihvaćenijih definicija samoubistva kaže da je to autodestruktivani čin s ciljem oduzimanja vlastitog života. U autodestruktivna ponašanja se, osim samoubistva, ubrajaju i pokušaj samoubistva, planiranje ili samo razmišljanje o samoubistvu i sve vrste samoozleđivanja.

Samoubistvo je jedan od retkih fenomena koji je potpuno oslobođen kulturoloških, vrednosnih, vremenskih i uzrasnih granica.

U pradavnim vremenima samoubistvo je bio način kako pomoći grupi da preživi tj. da sačuva hranu. U antičkom vremenu, Platon je samoubistvo osuđivao i nazivao ga sramotnim činom smatrajući da počinioci moraju biti sahranjeni u neoznačenim grobovima. Stoici su, ipak samoubistvo smatrali najvišim izrazom slobode, dok je Sv. Augustin samoubistvo izjednačavao s ubistvom. U Velikoj Britaniji je čin samoubistva do 1961. godine smatran kaznenim delom.

U prilog pandemskoj veličini problema samoubistva govori podatak Svetske zdravstvene organizacije da milion ljudi godišnje oduzme sebi život, što znači da svakih 40 sekundi neka osoba u svetu izvrši samoubistvo, a procenjuje se da su pokušaji samoubistva 20 puta češći.

Do danas u svim društvima, stopa samoubistva (broj samoubistava na 100.000 stanovnika) pokazuje određenu stabilnost svake godine i pokazuje trend sporog linearnog porasta.

Vrlo nisku stopu suicida imaju Albanija, Armenija, Azejberdžan, Gruzija, Grčka, Malta, dok u grupu sa visokom stopom samoubistva spadaju Ukrajina, Slovenija, Finska, Danska, Hrvatska, Mađarska i nažalost Srbija.

Što se tiče uzrok samoubistva, postoji veliki broj njegovih činilaca, ipak suicidalni rizik je veći tamo gde postoji:

·         mentalni poremećaj, posebno depresija, potom shizofrenija, poremećaj ličnosti ili anksiozni poremećaj;

·         alkoholizam i druge zavisnosti od psihoaktivnih supstanci;

·         hronična ili neizlečiva telesna bolest, naročito ako je udružene sa neizdrživim bolovima i patnjom;

·         psihička kriza (bilo da je izazvana gubitkom bliske osobe, prekidom emotivne veze, gubitkom posla, neuspehom u obrazovanju, porodičnim problemima itd., ili razvojnog karaktera – npr. adolescentska kriza);

·         pretrpljena trauma ili zlostavljanje;

·         raniji pokušaj samoubistva;

·         samoubistvo člana porodice ili prijatelja.

Stanje svesti suicidnih osoba karakterišu tri osobine:

1. Ambivalencija: Većina ljudi ima pomešana osećanja o izvršavanju samoubistva. Želja za životom i želja da se umre vode rat, klackajući se kod suicidne osobe. Postoji neodložna potreba da se pobegne od patnje življenja i skrivena želja da se živi. Mnoge suicidne osobe ne žele zaista da umru – one su samo nesrećne i žele da trenutni bol nestane. Ako im se pruži podrška i poveća želja za životom, rizik se smanjuje.

2. Impulsivnost: Samoubistvo je impulsivan akt. Kao i drugi impulsi, impuls da se izvrši samoubistvo je prolazan, i traje nekoliko minuta ili sati. Obično ga inicira višednevni niz negativnih događaja. Ova kriza moze da se prebrodi uz osobu koja je spremna da sasluša i koja je obučena da pomogne. Traženje stručne pomoći u ovom trenutku pomoći će da se ova želja smanji.

3. Rigidnost: Kada su ljudi suicidni njihovo razmišljanje, osećanja i akcije su suženi, stalno misle na samoubistvo i ne mogu da zamisle druge načine rešavanja problema. Oni razmišljaju drastično.

Bez obzira na to o kakvom problemu je reč, osećanja i mišljenja suicidne osobe uglavnom su svuda u svetu slični. U osnovi suicidnog ponašanja jeste osećanje samomržnje. Osoba oseća samomržnju kada sama procenjuje sebe kao zlo ljudsko biće koje zaslužuje da bude uništeno. Samomržnja može da se manifestuje u šest pojavnih oblika: neumoljivi zahtevi prema sebi, nemilosrdna samooptuživanja, samoprezir, samofrustracija, samomučenje i samodestruktivnost.

Važno je znati da se manifestacije ovih osećanja  lako mogu prepoznati  i da se može ponuditi ili potražiti pomoć.

·             promene ličnosti – tužni su, povučeni, osetljivi, nervozni, umorni, neodlučni, bezvoljni, nekad uznemireni i hiperaktivni;

·             promene ponašanja – ne mogu da se skoncentrišu na posao, školu, redovne obaveze, nezainteresovani su za svoj izgled;

·             promene u spavanju – preterano dugo spavaju ili imaju nesanicu, bude se jako rano ujutro, imaju noćne more;

·             promene u navikama ishrane – nemaju apetita i slabe, ili previše jedu;

·             gube interesovanje za prijatelje, seks, hobije, uopšte aktivnosti u kojima su ranije uživali;

·             mnogo brinu – o novcu, bolesti (pravoj ili umišljenoj);

·             plaše se gubitka kontrole, da će «poludeti», da će povrediti sebe ili druge;

·             opterećeni su osećanjem krivice, stida, samomržnje;

·             nemaju nade za budućnost – «nikad mi neće biti bolje, uvek ću se ovako osećati»;

·             zloupotrebljavaju droge ili alkohol;

·             nedavno su izgubili voljenu osobu (smrt, razvod, raskid…) ili nešto drugo što im je važno (posao, novac, status, samopouzdanje, samopoštovanje, veru…);

·             sređuju svoje poslove, dugove, pozdravljaju se sa prijateljima i rodbinom, poklanjaju vredne lične stvari;

·             imaju suicidne impulse, ideje, izjave, planove, ranije pokušaje samoubistva;

·             ponašaju se na način koji može biti opasan (neoprezni su u saobraćaju, voze pod dejstvom alkohola…);

·             bili su ili jesu žrtve zlostavljanja (fizičkog ili seksualnog);

·             učestvuju u krivičnoj istrazi / odlaze u zatvor ili izlaze iz zatvora.

Naravno, svaka od ovih karakteristika sama po sebi ne mora ništa da znači, ali kombinacija nekoliko njih često upućuje na to da postoji rizik da će osoba izvršiti samoubistvo.

Samoubistvo i mladi

Samoubistvo je među prvih pet, a u nekim zemljama na prvom ili drugom mestu uzroka smrtnosti stanovništva uzrasta od 15 do 19 godina. Među decom mlađom od petnaest godina  samoubistvo je neuobičajeno, a dogodiće se na početku adolescencije, dok je kod dece mlađe od dvanaest godina retkost.

Dečaci češće izvršavaju samoubistvo, tj. umiru u pokušaju samoubistva mnogo češće nego devojčice, jer biraju nasilnije metode za izvršenje, kao što su vešanje, vatreno oružje, eksploziv.

Međutim, u pojedinim zemljama samoubistvo je mnogo češće kod devojaka između 15 i 19 godina nego kod mladića iste starosne grupe, i povećava se broj onih koje koriste nasilna sredstva. Devojke dva do tri puta češće pokušavaju suicid, češće razvijaju depresiju, ali lakše i zatraže pomoć, zbog čega lakše i odustaju.

Dečaci su agresivniji i impulsivniji i neretko deluju pod uticajem alkohola ili droge, koji svakako doprinose fatalnom ishodu.

Imati ponekad samoubilačke ideje nije nenormalno, kao deo normalnog razvojnog procesa u detinjstvu i mladosti za proradu egzistencijalnih problema i pokušaj razumevanja života, smrti i smisla života. Više od polovine starijih srednjoškolaca pomislilo je na samoubistvo. Mladi ljudi imaju potrebu da o ovom pitanju razgovaraju sa starijima, te im svakako treba ponuditi razgovor.

Ako primetite da osoba koju poznajete pati, ako posumnjate da gubi volju za životom, ponudite joj razgovor. Dajte joj do znanja da nije sama.

Stavite se u poziciju te osobe i to će vam pomoći da bolje razumete kroz šta prolazi, a i pomoći će vam da reagujete na prirodan način.

Budite pažljiv i nepristrasan slušalac. Ne kritikujte je, ne morališite, ne sažaljevajte i nemojte da joj govorite šta je najbolje za nju. To može da je zatvori i udalji od dalje komunikacije.

Pokažite da saosećate sa njom, budite topli i strpljivi. Nemojte se ustručavati da postavite pitanje o samoubistvu. Postavljanjem otvorenog pitanja o samoubistvu  ne možete joj «usaditi tu ideju u glavu», a ako zaista razmišlja o samoubistvu, osetiće olakšanje što sa nekim može da podeli teško breme.

Ako vam osoba kaže da razmišlja o samoubistvu, shvatite je ozbiljno. Nemojte pokušavati da je «razveselite», ni utešite tako što ćete omalovažiti problem («ma proći će to», «nije to tako strašno»). Nemojte se usredsrediti na rešavanje problema (saveti, priče o sebi i «drugim ljudima u takvoj situaciji» i slično) ili držati slovo o vrednosti života i pravu na samoubistvo.

Budite strpljivi; tolerišite tišinu. Osobi koja se bori sa suicidnim osećanjima ponekad je vrlo teško da o njima priča, pa joj treba dati vremena da objasni kako se oseća.

Ako sumnjate (i ako utvrdite) da je osoba suicidna, vrlo je važno da utvrdite da li ima plan samoubistva i da li ima sredstva da taj plan ostvari, jer to govori o visini suicidnog rizika. Ne ostavljajte je samu. Sklonite sve predmete kojima bi mogla sebe da povredi. Pomozite joj da shvati da su problemi REŠIVI, a ako i nisu – da postoje načini kako prihvatiti nerešive probleme i da postoje druge alternative osim samoubistva. Pomozite joj da shvati da nepodnošljivi unutrašnji doživljaj koji ima neće trajati večno i da samoubistvo nije nikakvo rešenje.

Nažalost, većini ljudi je vrlo neprijatno da razgovaraju o samoubistvu. U našoj kulturi je to tabu tema i društvo uglavnom ignoriše postojanje problema, a činjenica je da na Zemlji milion ljudi godišnje izvrši samoubistvo. Zato se nemojte ustručavati i ponudite pomoć onome kome je potrebna!

Pored toga što slušanjem i podrškom sami možete mnogo da učinite da pomognete osobi, dobro je znati koje organizacije mogu takođe da pruže pomoć – kako osobi koja je suicidna, tako i vama samima. Za pomoć se možete obratiti:

  • svom leka

  • nastavniku;

  • školskom psihologu;

  • psihoterapeutu;

  • specijalnoj ustanovi kao što je Institut za psihijatriju;

  • Centru Srce;

Za kraj, nakon što ste tokom razgovora sa osobom koja razmišlja o samoubistvu istražili sva njena osećanja pitajte je da li želi da nestane zauvek ili želi da nestane dok bol ne prođe… Time ćete osvestiti konačnost smrtnog ishoda kao rešenja problema i postoji velika šansa da osoba shvati da razmišlja drastično o najozbiljnijoj temi – svom životu.