Naslovna Blog Stranica 72

Zašto ljudi veruju u Boga – Odgovor se krije u MOZGU!

0

Da li su religiozna uverenja neizbežna posledica evolucije? Endru Njuber, neuronaučnik koji proučava mozak u svetlu religioznih iskustava proveo je čitavu svoju karijeru izučavajući taj fenomen.

– Ako dovoljno dugo razmišljate o bogu, nešto iznenađujuće počne da se dešava u vašem mozgu. Nervne funkcije se menjaju. Drugačiji tokovi se aktiviraju, dok se drugi se gase. Formiraju se nove dendrite, nove sinaptičke veze, a mozak postaje osetljiviji na suptilna područja iskustva. Menja se percepcija, uverenja počinju da se menjaju, a ako bog ima značenje za vas, onda bog postaje neurološka stvar – smatra Njuberg.

On kaže da religiozno iskustvo zadovoljava dve osnovne funkcije mozga – samoodržavanje (kako ćemo preživeti kao pojedinac ili vrsta) i samotranscendenciju (kako ćemo nastaviti da evoluiramo i da se menjamo). Njuberg i njegov tim skenirali su mozgove učesnika u religioznim iskustvima, poput molitve ili meditacije. On ističe da nema samo jednog dela mozga koji podržava ta iskustva.

– Ako postoji duhovni deo, to je onda čitav mozak  – kaže Njuberg, koji se fokusirao na dva dela mozga.

Prvi, parijetalni režanj smešten u gornjem delu korteksa, je područje koje obrađuje čulne informacije, pomaže u stvaranju osećaja sebe i uspostavljanju prostorne veze između sebe i ostatka sveta. On je prisustvovao deaktivaciji parijetalnog režnja tokom određenih ritualnih aktivnosti.

– Kad započnete neku religioznu praksu, poput rituala, tokom vremena to područje mozga izgleda da se gasi. Kako se ono stišava, s obzirom da ono pomaže u stvaranju osećanja svog sopstva, taj osećaj počinje da bledi i granice između sebe i nečeg drugog – osobe, grupe, boga ili univerzuma – počinju da nestaju i vi se osećate kao jedno – objašnjava Njuberg.

Drugi deo mozga koji je značajno povezan sa religioznim iskustvom je prednji režanj, koji normalno pomaže da se fokusiramo i koncentrišemo na stvari.

– Kad se to područje ugasi, teoretski bi mogli iskusiti to kao gubitak voljne aktivnosti, da mi više nismo stvaraoci dešavanja već da se nešto događa nama – kaže Njuberg.

On smatra da će snimci mozgova koje je sakupio pomoći da se otkrije zašto je mozak napravljen tako da podržava duhovna iskustva.

– Ako ste duhovni ili religiozni, odgovor je očigledan – kaže on.

Ali, ako ostavimo boga po strani, i dalje moramo da se zapitamo zašto se mozak razvio na takve načine da ne samo što podržava već promoviše iskustva koja Njuberg proučava. Izgleda da su ta iskustva neizbežan deo ljudskog postojanja. Autor Paskal Bojer kaže da se objašnjenje za religiozna uverenja nalazi u načinu na koji funkcionišu svi ljudski umovi. Kognitivni naučnik Džastin Baret proveo je karijeru proučavajući kognitivnu arhitekturu koja se naizgled prirodno daje religioznim uverenjima.

Evolutivni psiholog Robin Danbar ukazuje da moral prethodi religiji, ali da ostaje pitanje zašto je postao eksplicitno povezan sa njom. Bojer stavlja tu povezanost u našu intuitivnu moralnost i uveranja da su bog i umrli preci zainteresovane strane u našem moralnom izboru.

– Moralna intuicija ukazuje da ako bi mogli sagledati celinu situacije bez iskrivljavanja, odmah biste shvatili da li je to ispravno ili pogrešno. Religiozni koncepti su samo koncepti osoba sa trenutnom perspektivom celine situacije – smatra Bojer.

Danbar kaže da je religija evoluirala kao način koji omogućava da mnogo ljudi odjednom učestvuje u aktivnostima koje aktiviraju endorfin.

– Mnogi rituali povezani sa religijom su ekstremno dobri aktivatori endorfinog sistema jer telu nanose stres ili bol – ističe Danbar.

Kakva god da je budućnost, trenutno izgleda da će ljudi biti u njoj, sa svim svojim nadama i strahovima, osećajima i društvenim normama. Religija je toliko povezana sa svime što znamo o našoj vrsti da deluje skoro nemoguće zamisliti budućeg čoveka bez religioznih osećanja.

– Skeptičan sam po pitanju nestanka religije. Mislim da to nije realna opcija za ljudsku vrstu. Možda može biti zamenjena nečim boljim, ali ne može nestati – kaže primatolog Frans de Val.

Izvor: blic.rs

Koja je razlika između bake i babe?

Bake ili babe, kako god da ih zovete, predstavljaju važnu figuru u odrastanju. One su naša sigurna kuća kada napravimo neku smicalicu i roditelji polude, one nam  peku najlepše uštipke, čuvaju naše tajne i pričaju najlepše priče. Snežana Aleksić-Topalović pisala je za sajt edukacija.info. o bakama ili babama.

Njen tekst prenosimo u celosti.

Već od tvog rođenja vidljive su prve razlike. Kad si se ti rodio baba je zaklala ja’nje, sazvala po’ sela pilo se do kasno u noć, đeda i kuma Pera su uneli u kuću. Amidža Marko je zasp’o pred kolibom, strina Kova mu je samo bacila kožun preko leđa. Pričalo se u tri sela o veselju. Baka je ispekla kolače i pozvala drugarice, deda je popio pivo i nazdravio komšiji na susednom balkonu.

Kada su došli na babine baka ti je kupila divne bele cipelice i odelce, donela je i radosnicu to je tada bio pravi trend. Baba ti je pod jastuk stavila krst ispod Ostroga, čen belog luka, San Majke Božije i šorvan koji je čuvala za svog prvenca.

Isplela ti je čarape i polover od vune koju je sama uredila. (Baba plete najtoplije čarape)I naravno ja’nje na ražnju i pletenku rakije.

Baba nosi maramu. Baka nosi frizuru.

Kada malo odrasteš kod babe si apsolutni kralj, vladar, kuće, štale, dvorišta. Kod bake moraš da poštujes kućni red.

Kod babe možeš da se prljaš, da ljubiš Garova, da spavaš s mačkom i ne moraš se stalno kupati, jer ćeš istanjiti kožu.
Baba te nikad, ali nikad neće odati roditeljima, baka će ipak popričati o tvom ponašanju.

Baka te vodi u muzičku. Baba te uči seljačke pesme.

Kada se probudiš baka te pošalje po hleb i mleko. Kod babe kada se probudis čekaju te vrući uštipci i tek uzvareno mlijeko.

Baka ti da jedan kolač posle ručka, baba ti ispeče pun vanjik šapa jedeš koliko možeš i kad hoćeš. Baka ti sprema španać i dzigericu, baba ti peče pituljice i prži suvo meso.

Baku često boli glava kad dođe s posla pa mora da legne. Babu nikad ništa ne boli legne uveče kad pođe spavati. Jedino kad je promena vremena probada je iza plećke, tu je Šarava davno ciftom udarila, privije uveče sjernu vunu i ujutru bude k’o nova.

Kod bake se zna šta je za decu a šta nije. Kod babe je sve za decu posebno za tebe.

Baka drugu decu nikad ne zove u stan, baba svima maže džem od drenjaka i svima tepa fina moja deca.

Kad si bolestan baka ti da limunadu bez šećera i zovne doktora Bojića njihovog prijatelja. Baba te masira rakijom, kolje pevca, pravi supu, šalje đeda u varoš da ti kupi ptičijeg mleka ako treba.

Kad baka pije kafu s drugaricama ti čitaš knjigu u drugoj sobi. Kad baba pije kafu s jetrvama i konama ti logično piješ s njima belu kafu.

Baka ti čita bajke pred spavanje, baba ti priča najljepše priče koje izmišlja i moli se Bogu iznad tvog kreveta. Kod babe pored ikone stoji tvoja slika. Baka nema ikonu, ima mnogo umetničkih slika.

Kada doneseš đacku knjižicu baka kaže da je to rezultat truda i rada. Baba kaže, ljubi baba svoju pametnu glavu i svoje petice i da ti pare koje je štedila celu godinu.

Baka ti za svaki rodjendan kupuje knjige i podstiče da čitaš, baba misli da ćeš oćoraviti od tolikog čitanja. Eno, kaže, Đoko Mirkov, povazdan gledo’ u te knjige, sad k’o avetinja ‘oda po varoši. Pušti ti to, igraj se imaš kada glavu razbijati.

Kada odrasteš, pa dovedes devojku da je upoznaju, baka indirektnim pitanjima sazna sve što je zanima. Baba pita od koje je familije i koju slavu slavi? Ništa je više ne zanima.
Baka deli ljude na obrazovane i neobrazovane, baba na dobre, loše i one što su im oči na vr’ glave, tih se, veli, najviše čuvaj.

Naravno vole te i jedna i druga, svaka na svoj način onako kako je kojoj blisko.

Baka od tebe pravi gospodina sa manirima, sprema te za društvo. Baba od tebe pravi čoveka, ljudinu i sprema te za život.

Ne znam da li su baka i baba isto. Meni je baba – baba!

Šta da uradite kada vas voljena osoba razočara i izda – Ovo treba da uradite kako biste zalečili slomljeno srce i nastavili dalje!

Kada nas izda voljena osoba kojoj smo verovali i kada nas njeni postupci razočaraju, to može biti jedna od najtežih udaraca koje život zadaje. Sigurno ste u životu imali situaciju da neku osobu zamišljate kao oslonac, verujete da je ona prava, da je odana i da je to neko ko bi u pola noći bio tu za vas, a onda se susretnete potpuno sa nekom novom stranom njegove ličnosti. Suočavate se sa istinom, ta osoba skida masku I vaši snovi I očekivanja se ruše poput kule od karata.

Svaka izdaja ili razočaranje od strane voljene osobe donosi određenu krizu u životu, a evo kojih 9 stvari treba da osvestite kada se nalazite u takvoj situaciji:

  1. To je njegov/njen greh, a ne vaš – Nemojte tražiti krivicu neprestano u sebi, nemojte sebe mučiti, niti razmišljati o negativnim posledicama. Osoba koja vas je izdala to treba da nosi sa sobom, a ne vi. Osvestite da je vreme da bez tereta krenete napred.

  2. Što se pre otkrije, to je bolje – Bilo bi još gore da je ta osoba duže bila u vašem životu i zauzela sve važnije mesto. Vi biste joj još više verovali, a na kraju biste se dodatno razočarali. Suočavanje sa istinom je bolno, ali često dragoceno iskustvo.

  3. Čin ove osobe nije ceo vaš život, već samo deo njega – U redu je da imate negativne emocije ili da se suočite sa bolom, ali ne dozvolite da vetza sa ovom osobom definiše ceo vaš život. Vreme je da se više fokusirate na uravnotežena područja svog života.

  4. Rastanak sa takvom osobom nije gubitak, već dobitak – Više nećete trošiti svoje dragocene resurse na osobu koja ne zaslužuje vaše vreme, energiju i pažnju. Oslobođeni ste od takve veze.

  5. Vaš bol i vaš bes treba da postanu vaša snaga – Sublimirajte energiju iz bola i besa u nove akcije. Gradite, stvarajte, učite, komunicirajte. Radite sve što vas čini srećnim.

  6. Ovo je pravo vreme da učvrstite svoju snagu – Još jednom, shvatite koje su najvažnije vrednosti za vas. Šta nosite sa sobom do kraja života?

  7. Čovek je napravio svoj izbor počinivši izdaju. A vi napravite svoj izbor – Ova osoba je već napravila svoj izbor, odlučivši se na takav korak. Ali vaš život je u vašim rukama, uvek možete napraviti novi izbor koji će vam poboljšati život.

Izvor: mondo.rs

VAŠE TELO ZNA KADA PARTNER NIJE DOBAR ZA VAS: Signali koje vam ono šalje da vas upozori na toksičnu vezu!

Veza između našeg uma i tela je jaka. Ponekad fizički simptomi mogu biti znak da je naše emocionalno okruženje toksično.

Lako je odbaciti svoju glavobolju kao rezultat previše kafe, ili anksioznost kao leptiriće u stomaku. Ali vaše telo vam može reći više nego što shvatate o okruženju i ljudima u njemu. Naša tela nam ponekad mogu pokazati čega je naša podsvest postala svesna, ali mi tek treba da svesno shvatimo.

Terapeutkinja za traumatologiju Šenon Tomas, autorka knjige „Isceljivanje od skrivenog zlostavljanja“, rekla je za Insider.com da su mnogi njeni klijenti koji su bili u nasilnim ili toksičnim vezama na kraju iskusili fizičke simptome, bez očiglednog medicinskog objašnjenja. „Još ne znam za klijenta koji nije doživeo neku vrstu reakcije tela u toksičnoj vezi“, rekao je Tomas. „Postoje različiti stepeni, to je širok spektar, ali svaka osoba je imala neku fizičku manifestaciju zlostavljanja.
Psihoterapeutkinja Liza Loles rekla je za da i telo plaća danak toksičnim vezama: “Neophodno je razumeti da se emocionalni stres može manifestovati u fizičkim simptomima”, rekla je ona. “Od vitalnog je značaja da slušamo svoja tela i prepoznamo kada nešto nije u redu.”

Osećaj iscrpljenosti

Ljudi često ostaju sa nasilnim partnerima zbog nečega što se zove traumatično vezivanje. Ovo je u suštini kada se nasilnik ponaša neočekivano i to od zanemarivanja i grubosti do naleta ljubaznosti. To znači da telo prolazi kroz sopstvena previranja, sa visokim nivoima hormona stresa, adrenalina i kortizola, uparenih sa dopaminom kada mu se pruži ljubav kao nagrada. “Kada imate tu kombinaciju hemijske navale u telu, telo će reagovati na to”, rekla je Tomas.
Jedan uobičajeni simptom ove turbulencije je osećaj stalnog umora. Obično je to cilj nasilnika, jer je mnogo manje verovatno da će istrošena žrtva imati energije za borbu. „Trenuci kratke sreče su sjajni, ali kada počnu te spirale nadole, gaslighting ili tihi tretman, telo može da se sruši“, objašnjava Tomas.
Rekla je da kada pogledate slike pre i posle toksične veze, mogu se uoččiti promene na licu. „Naše okruženje zaista može da nas otruje“, rekla je ona.

Autoimuni problem

Vremenom, loši odnosi mogu da podstaknu simptome kao što su zapaljenje, bolovi u telu i kožni problemi. Ali Tomas je rekla da se u oko 95% slučajeva njeni klijenti vraćaju sa urednim zdravstvenim kartonom nakon posete lekaru. Iako je potvrda lekara obično dobra vest, ona je takođe uznemirujuća za pacijenta, jer znaju da su njihovi simptomi stvarni – jednostavno ne postoji medicinsko objašnjenje.
“Onda moramo da pogledamo okruženje u kojem se nalaze i odnose u kojima su, i da li to stvara simptome ekstremne anksioznosti”, objašnjava Tomas.
Neke oblike toksičnog ponašanja kao što je gaslighting Tomas upoređuje sa zatrovanom vodom: “ne vidite otrov dok nije već kasno.”

Problemi sa varenjem i hormonske promene

Ljudi u lošim vezama često imaju problema sa određenom hranom, varenjem i apetitom. Tomas je rekla da je to zbog stresa i kortizola i adrenalina koji se gomilaju u telu. Aksioznost je evoluirala kod ljudi da bi nam pomogla u našem odgovoru „bori se ili beži“ – hormoni se povećavaju kako bi nam pomogli da pobegnemo od opasnosti ili da se suočimo sa njom. Ali postoje nedostaci ako ovi hormoni nemaju gde da odu.

Problemi sa pamćenjem i govorom

Kada je vaš um u stanju pripravnosti, uvek gleda šta govorite u slučaju da započne svađa, nema mnogo prostora za bilo šta drugo — uključujući pamćenje i govor.
„Videla sam mnogo klijenata kojima je veoma teško da čitaju knjige ili obrađuju nove informacije ili zadrže informacije ili sećanja“, objašnjava Tomas. “Kada su usred nasilne veze, ove funkcije su ljudima zaista teške.” To je zato što um pokušava da obradi šta se dešava, zašto je njihov partner tako okrutan I manipulativan, i naporno radi na pronalaženju rešenja. Problem je u tome što nasilnik ne traži rešenja. “Mislite da svi žele harmoniju, a psihički zlostavljači to jednostavno ne žele”, rekala je Tomas.
To može biti eureka trenutak za mnoge žrtve, rekla je, kada shvate da druga osoba ne radi sa njima, već protiv njih. „Nakon što se zlostavljanje završi, osoba ponovo uči da se oseća sigurno u ono što govori i šta misli. Mislim da bi to mogao biti deo procesa oporavka ponovnog pronalaženja svog glasa, da stvari ne moraju da budu savršene, da mogu samo slobodno da razgovaraju sa ljudima i da imaju lakoću u razgovoru, dok su ranije morali da pažljivo biraju reči jer su hodali kao po jajima“.

Napetost i zatezanje mišića

Zategnutost mišića je ogroman pokazatelj da nas neko čini nemirnim, ali ipak bismo to mogli da racionalizujemo: „Ohrabrila bih vas da zaista prestanete i razmislite ‘zašto moje telo ovako reaguje na ovu osobu?’”, rekla je Tomas. “Možda postoji nešto što moja podsvest primećuje u vezi sa ovom osobom, a što nije došlo u moj kognitivni um, ali moje telo to oseća.”

Vaša creva znaju bolje nego što mislite

Prema Šenon Tomas, trebalo bi više da verujemo svom stomaku, jer skoro svi klijenti sa kojima je radila ili razgovarala obpsihičkom zlostavljanju u početku nisu baš voleli osobu koja je postala njihov zlostavljač.
„Nešto jednostavno nije bilo u redu, ali su to racionalizovali i nastavili da provode vreme sa tom osobom, i tada je počelo traumatsko vezivanje“, rekla je ona. „Ali zaista je uobičajeno da je pre nego što se desila bilo kakva privlačnost postojala početna vrsta otpora. Čujem to iznova i iznova.”
Ponekad je nasilnik toliko harizmatičan da postoji trenutna iskra, ali drugima je njihov stomak uvek govorio da je to osoba od koje treba da se klone.
„Mislim da se to dešava kada ih vidimo jasnim očima“, rekla je ona. „Prva reakcija na njih je da nešto nije u redu, onda se naš pogled vremenom izobliči… Ali ta prva reakcija je najiskrenija reakcija.

Počećete da se osećate usamljeno

Vaš društveni život će verovatno biti pogođen ako je vaša romantična veza toksična. To može biti zato što ulažete više vremena i truda nego što bi trebalo da pokušavate da uspostavite vezu, ili može biti zato što je vaš partner izmanipulisao vama da prekine vaša prijateljstva. Ovo može dovesti do osećanja ogromne usamljenosti koje nijedan romantični partner ne može da reši. Iako može biti teško, zaista je važno pokušati održati te veze.
“Od vitalnog je značaja da date prioritet svom mentalnom i fizičkom blagostanju i prepoznate kada vam veza ne služi”, rekao je Loles, psihoterapeut.
„Koliko god bilo teško, rešavanje stresa u vezi i traženje podrške od pouzdanih prijatelja, porodice ili terapeuta može pomoći u ublažavanju fizičkih i emocionalnih simptoma.

Simptomi se vremenom smanjuju, ali ponekad ostaju

Često se psihički simptomi iz nasilne veze smanjuju, ali ponekad mogu da potraju. Na primer, ljudi mogu otkriti da su skloniji anksioznosti nego ranije, ili da im je stomak osetljiviji nego što je bio. To se razlikuje od osobe do osobe, i zavisi od starosti, nečijeg opšteg zdravlja i koliko dugo je zlostavljanje trajalo.
„Za sve postoji oporavak“, rekala je Tomas. „Samo je pitanje koliko se time morate aktivno baviti nakon nasilne veze.
Nezdravi odnosi mogu imati mnogo oblika i ne moraju uvek uključivati fizičko nasilje: „Emocionalno i psihičko zlostavljanje može biti jednako štetno i ne treba ga ignorisati. Zapamtite, zaslužujete da budete u vezi u kojoj se osećate sigurno, poštovano i cenjeno”, zaključuje Šenon Tomas.

Izvor: mondo.rs

NENAD JEZDIĆ: Velika je razlika između seljaka i seljačine – Ako imaš mozak isključi rijaliti program!

0

Nenad Jezdić je poznati srpski glumac. Oženjen je, ima tri ćerke i sina. Sa porodicom živi u Zemunu, ali mnogo vremena provodi na selu Zabrdica kod Valjeva. Nenad se bavi proizvodnjom rakije i veoma je uspešan u tom poslu.

“Ja sam neko ko je bio mangup, sada sam u nekom drugom “điru” što bi se reklo! Velika je razlika između seljaka i seljačine, to su bre vredni ljudi. Tako i ja kao i oni pravimo rakiju i domaće voće” – rekao je glumac.

Na pitanje novinara da li je uvek govorio protiv rijalitija ili su tačne informacije da je dobio i ponudu da i sam uđe, Jezdić odgovara:

“Nikada nisam dobio ponudu za te gluposti. Nije to moj nivo. Ako imaš mozak isključi rijaliti program!”

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ulje ČEMPRESA je lek za 100 bolesti: Ublažava bol u mišićima, proširene vene, akne, rane, hemoroide…

0

Esencijalno ulje čempresa pravi se od grančica, stabljika i listova čempresa. Ima mnoge zdravstvene prednosti zbog svog antibakterijskog, antimikrobnog i antifungalnog svojstva.

Prema studiji o Cupressus sempervirens iz 2014. godine, čempres ima antimikrobne i antibakterijske prednosti. Rad iz 2013. takođe je otkrio da ulje čempresa može imati antifungalna svojstva. Ovo ulje koristi se i za različite zdravstvene tegobe i stanja – hemoroide, kašalj, bradavice, posekotine, proširene vene, akne i bubuljice…

Zapamtite da je esencijalno ulje izuzetno koncentrisano. Trebalo bi da se razblaži u baznom ulju ukoliko planirate da ga koristite na koži, posebno ako je vaša koža osetljiva.

Ulje čempresa u difuzoru pomaže kod kašlja

Ulje čempresa sadrži kamfen, molekul koji se često nalazi u biljnim sredstvima za suzbijanje kašlja. Međutim, esencijalno ulje čempresa nije direktno proučavano zbog njegovog efekta na kašalj.

Ulje čempresa možete udahnuti koristeći ga u difuzoru. Pokušajte da dodate nekoliko kapi esencijalnog ulja razblaženog osnovnim uljem u toplu kupku, a zatim duboko udahnite, prenosi Health Line.

Umiruje područje sa hemoroidima

Tegobe koje izazivaju i, tj. otečene vene oko rektuma i anusa, mogu se ublažiti određenim eteričnim uljima. Kada se doda baznom ulju (hladno ceđena biljna ulja) i primeni na hemoroide, može umiriti to područje i uništiti određene bakterije.

Svakako, kod problema sa hemoroidima neophodno je javiti se lekaru kako bi odredio adekvatnu terapiju.

Zbog antivirusnog dejstva pomaže u kontroli bradavica

Antibakterijska svojstva čempresovog ulja čine ga odličnim tretmanom za mnoga stanja kože. Pošto takođe ima i antivirusno dejstvo, može pomoći u kontroli bradavica.

Ulje čempresa je uobičajeni tretman za bradavice, koje mogu biti uzrokovane humanim papiloma virusom (HPV).

Ipak, ako imate bradavice i niste sigurni za nihov uzrok, najbolje je da razgovarate sa lekarom. Možda će vam ipak biti potrebna određena medikamentna terapija.

Posekotine i infekcije

Pošto je esencijalno ulje čempresa antimikrobno i antibakterijsko, može pomoći u čišćenju i zaceljivanju posekotina i manjih rana. Obavezno razblažite ulje čempresa u baznom ulju pre nego što ga nanesete na ranu, a ukoliko je ona ozbiljnija svakako bez konsultacije sa lekarom i pre pregleda ne primenjujte ništa na svoju ruku.

Smanjuje ubuljice i akne

Prema pregledu esencijalnih ulja iz 2017. godine, ulje čempresa se obično preporučuje za lečenje akni jer je antimikrobno. To znači da lokalno nanošenje ulja čempresa može smanjiti ozbiljnost akni uklanjanjem bakterija.

Ulažava otok i bol kod proširenih vena

Proširene vene su obično uzrokovane lošom cirkulacijom, slabim venama i nakupljanjem krvi. Stoga se često preporučuje blaga aromaterapijska masaža sa razblaženim uljem čempresa za ublažavanje bolova i otoka povezanih sa proširenim venama.

Međutim, ne postoje dokazi da je ulje čempresa efikasan tretman za proširene vene.

Olakšava bol u mišićima

Ako osetite bol u mišićima, esencijalna ulja mogu vam pomoći da pronađete olakšanje.

Prema Nacionalnom centru za komplementarno i integrativno zdravlje (NCCIH), terapija masažom može biti efikasan način za ublažavanje bolova, posebno u leđima i vratu.

Ulje čempresa je jedno od mnogih eteričnih ulja koja se koriste za ublažavanje bolova u mišićima. Iako se često naziva antispazmodikom, što znači da može da smanji bol u mišićima i grčeve, studije tek treba da potvrde da je ulje čempresa posebno dobro za ublažavanje bolova u mišićima.

Eliminiše neprijatan miris tela

Pošto eterično ulje čempresa ima prijatnu aromu, često se dodaje prirodnom dezodoransu jer može smanjiti neprijatan miris tela. Preporuka je da uvek pre upotrebe bilo kog novog dezodoransa na osetljivoj koži ispod pazuha, uradite test na unutrašnjoj strani podlaktice.

Smanjuje nivo anksioznosti i stresa

Studija koju je objavio National Library of Medicine u 2005. o prednostima aromaterapijske masaže, bavila se efektima masaže sa uljima lavande, čempresa i slatkog majorana pomešanih sa uljem slatkog badema.

Utvrđeno je da je masaža imala značajne psihološke i fizičke koristi na ispitanike. Konkretno, smanjen je nivo anksioznosti i depresije koji su sami učesnici prijavili. Međutim, u studiji je bilo samo 11 učesnika.

Osim toga, vrlo je malo istraživanja o tome da li samo ulje čempresa smanjuje anksioznost. Svakako, ako je miris čempresa za vas opuštajući i prijatan, neće štetiti ako ga dodate u ulje za masažu ili ga koristite u difuzoru.

Pratite ove savete pre korišćenja ulja čempresa

Pre nego što nanesete novo esencijalno ulje na kožu, obavezno uradite test na unutrašnjoj strani podlaktice. Kožni testovi neophodni su čak i kada se eterično ulje pomeša sa baznim uljem.

Da biste uradili test, nanesite nekoliko kapi mešavine eteričnog ulja sa baznim uljem na unutrašnju stranu podlakticu. Ako se kao rezultat javi peckanje, osip ili crvenilo, nemojte ga nanositi na kožu.

Istraživanja pokazuju da je najbolje izbegavati konzumiranje eteričnih ulja jer mogu mogu biti otrovna kada se progutaju, čak i kada su bezbedna za udisanje ili lokalnu upotrebu.

Izvor: kurir.rs

Srećni ljudi ne žive u prvom licu jednine!

0

Život čine ljudi koje srećemo i ono što stvaramo sa njima. Ulepšalte ga okružujući se onima koji vas inspirišu i čine boljim čovekom.

Kako da stvorite svoj dream team?

Prvo, obraćajte se ljudima sa poštovanjem. Ljudi koji imaju samopoštovanje – poštuju druge ljude. To što neko ima drugačije mišljenje i životne vrednosti je njegovo pravo. Dozvolimo ljudima da su drugačiji. Najčežći uzrok sukoba nastaje iz toga što želimo da nametnemo drugima sliku sveta u koju mi verujemo;

Drugo, pokazujte osećanja, budite zahvalni, pokažite da ste ih primetili. Svi volimo priznanja. Svi volimo da budemo pohvaljeni za svoj rad.Ljudi ne napuštaju korporacije, oni napuštaju ljude sa kojima rade;

Treće, održite svoju reč! To radite prvenstveno zbog sebe. Gradite svoj integritet i samopoštovanje. Održite obećanje sami sebi i drugima.

Četvrto, lični kontakt stvara vezu, ne tehnologija. Da li nalazite vreme za ljude koji su vam važni? Mnogi nesporazumi nastaju zato što u tehnološkoj komunikaciji nedostaje važan sastojak – govor tela. On najjasnije pokazuje šta vam neko zapravo misli;

Peto, budite ljubazni i pažljivi. Ostavite ljude u boljem stanju nego što ste ih našli. Ne budite glasnik skandala, ružnih vesti – saznaće za njih i bez vas.

Šesto, kada mislite da ne dobijate nešto što želite od drugih – počnite vi da dajete! Reciprocitet je osnova svih odnosa i počinje od nas.

Polomljena kost – Koliko je vremena potrebno da zaraste?!

0

Koliko je vremena potrebno da polomljena kost zaraste pitanje je koje nas muči nakon što je povreda zbrinuta i prošao prvi šok. Povrediti se može svako, ali iskustva zdravstvenih radnika govore da su povrede učestalije kod dece i kod starijih osoba, koje svesne opasnosti postaju uplašene i nesigurno hodaju.

Prelomi kostiju su povrede koje nastaju kada dođe do diskontinuiteta kosti i mogu biti otvoreni, koji su i jasno vidljie povrede jer pored diskontinuiteta kosti dolazi i do dikontinuiteta kože, i zatvoreni.

Kod zatvorenog preloma kosti kontinuitet kože se ne menja pa ne retko osoba kod koje je prelom nastao to u prvom trenutku ne primećuje, već toga postaje svesna kasnije kada se povreda „ohladi” i mesto preloma otekne i javi se bol. Otvoreni prelomi su teži za lečenje.

Kod dece najčešći su prelomi dugih kostiju: nadlaktice, podlaktice, butne kosti, dok stariji najčešće imaju prelome kičme i podkolenice a ređe prelome kuka koji su i najopasniji.

Polomljena kost ili iščašenje?

Na prelom se posumnja kada je posle traume neki deo tela bolan, nepokretan i otečen. Kod deteta na prelom treba posumnjati i ukoliko dete povređeni deo tela izbegava da koristi, ili ako jako i dugo plače kada se povređeni deo dodirne. Pelome je na prvi pogled vrlo teško razlikovati od iščašenja ali i jedna i druga povreda predstavljaju hitan slučaj i treba se obratiti lekaru.

Kako pružiti prvu pomoć kada je došlo do preloma?

Ukoliko posumnjate da je kod povređene osobe kost slomljena nikako je ne pomerajte i ne pokušavajte da kost „namestite”.

Učvrstite povređeni deo tela u položaju u kom se nalazi. Za imobilizaciju možete koristiti savijene novine, daščice, trougao iz automobila itd. Tvrde predmete koji će pomoći da imobilizaciju izvršite najpre omotajte nekim mekanim materijalom kako dodatno ne bi došlo do povrede. U tu svrhu mogu koristiti odeća, vata, zavoj…

Da bi imobilizacija bila adekvatna potrebno je da imobilišete dva susedna zgloba. Vrlo često povređenoj osobi se skidaju cipele ili odeća kako bi se imobilizacija bolje uradila ali to je pogrešan pristup i može uzrokovati dodatne povrede.

Posle izvršene imobilizacije obratite pažnju da li je cirkulacija neometana. To se najbolje vidi ako se pritisne koža ispod imobilisanog dela.

Ona prvo pobeli a onda joj se povrati prvobitna boja. Ukloliko se boja ne vrati i ako je koža hladna i plava, prilikom imobilizacije napravili ste isuviše jak pritisak, pa je potrebno pritisak smanjiti. Ukoliko povređeni može da hoda odvedite ga do najbliže zdravstvene ustanove a ako on to nije u mogućnosti pozovite hitnu pomoć.

Polomljena kost, šta očekivati na pregledu?

Po dolasku u zdravstvenu ustanovu lekar će prvo utvrditi da li povređeni ima povrede koje ugrožavaju život i napraviti prioritet u zbrinjavanju. Ukoliko je prelom otvorenog tipa, prvo se rana obrađuje kako bi se smanjila mogućnost infekcije.

Posmatranjem se utvrđuju spoljašnje promene, bolnost i pokretljivost povređenog dela tela.

Za postavljanje sigurne dijagnoze svih vrsta preloma neophodno je rendgensko snimanje povređenih kostiju, koje pokazuje obim i vrstu preloma. Za ispravnu radiološku dijagnozu snimak treba načiniti u dva pravca, jer često na snimku u jednom pravcu nema nikakvih promena, a u drugom se jasno vidi prelom i pomeranje okrajaka.

Ponekad nije ni to dovoljno, već treba napraviti specijalne snimke, koje određuje specijalista radiolog.

Rendgenski snimak trebalo bi uraditi neposredno posle traume i ovaj snimak predstavlja dijagnostički dokument a ujedno i temelj za planiranje terapije. Snimanje bi trebalo uraditi i posle repozicije („nameštanja kostiju”) u cilju kontrole.

Kasnijim snimcima kontroliše se u raznim vremenskim razmacima zavisno od kliničkog nalaza, vrste i mesta preloma, da li su reponirani odlomci ostali u korektnom položaju ili je potrebno ispraviti položaj odlomka.

Postoje slučajevi kod kojih se neposredno posle traume ne vidi nikakva promena ili eventualno samo lupom vidljiva prskotina, iako je klinički opravdano sumnjati na prelom.
Kada se posle nedelju, dve ili tri ponovi snimak, on pokazuje proširenu prskotinu i znake srastanja, što je često kod preloma rebara.

Kako se polomljena kost leči?

Kada je dijagnoza postavljena i nema eventualnih drugih povreda koje bi mogle da ugroze pacijenta, kosti se „nameštaju” tako da se dovedu u položaj koji je najbliži idealnom i vrši se imobilizacija stavljanjem gipsa ili na neki drugi način.

Cilj gipsane imobilizacije je da se delovi polomljene kosti ili susedne zglobne površine zadrže u idealnom položaju kako bi zarastanje bilo pravilno odnosno, kako bi zglob sačuvao svoju stabilnost. Za gipsanu imobilizaciju se može koristiti običan ili plastičan gips.

Nakon postavljanja gipsa potrebno je obratiti pažnju, da li se kod pacijenta javljaju bol ili smetnje u cirkulaciji.

Ponekad je neophodno da se gips skine i ponovo postavi drugi. U slučaju teških i komplikovanih preloma neophodno je hiruško lečenje.

Koliko vremena je potrebno da polomljena kost zaraste?

Zarastanje preloma vidi se u početnoj fazi već posle 10 do 14 dana, stvaranjem novog koštanog tkiva, a kod većih dislokacija okrajaka potreban je duži vremenski period.

Koliko dugo će vremena trebati da prelom zaraste zavisi od mnogo faktora: vrste preloma i težine preloma, starosti, da li je bilo još nekih povreda, da li je nameštanje okrajaka bilo dobro itd.

Kada lekar posle rendgenskog snimanja utvrdi da je prelom zarastao pacijent se upućuje na fizikalnu terapiju. Zarastanje preloma kada su nameštanje kostiju i imobilizacija dobro urađeni ima dobru prognozu. Posle nekoliko meseci najčešće na radiološkom snimku nema tragova preloma.

  • Zarastanje pršljenova, butne kosti i karlice traje oko 12 nedelja. (kod mladih, proces zarastanja je brži nego kod starijih),

  • tibia zarasta za 8 nedelja,

  • kosti podlakta za 6 do 8 nedelja,

  • ključna kost, fibula, i metatarzalne kosti zarastaju od 4 do 6 nedelja.

  • Metakarpalne kosti i kosti falange od 3 do 4 nedelja, rebra za 4 do 6 nedelja.

Kako sprečiti da dođe loma kostiju?

Povrede pa samim tim i prelomi kostiju se nikada sa sigurnošću ne mogu sprečiti ali se može umanjiti rizik od njihovog nastanka.

Preporuke:

  • koristite zaštitnu opremu prilikom bavljenja sportom ili dok radite,

  • deci odaberite mesto za igru na kojem su opasnosti od povrede male,

  • nosite udobnu obuću koja se ne kliza,

  • adekvanom ishranom uz dodatak dijetetskih suplemenata obezbedite svojim kostima dovoljne količine neophodnih nutritijnata kako bi bile čvrste.

Invazivni i bolni hiruški zahvati kada su prelomi kostiju u pitanju možda broje svoje poslednje trenutke. Britanski naučnici su proizveli veštačku kost koja se može injektovati direktno na mesto preloma odnosno oštećenja. Injektovana veštačka kost se na temperaturi tela stvrdnjava i podstiče stvaranje nove koštane mase. Smatra se da će se na ovaj način najviše pomoći osobama sa komplikovanim prelomima kod kojih je hiruška intervencija neophodna.

Izvor: pharmamedica.rs

Oboleli od reumatoidnog artritisa pod velikim su rizikom od ovih bolesti!

0

Reumatoidni artritis (RA) je autoimuna bolest koja može uticati na zglobove, mišiće, kožu, oči, pluća, srce i druge organe. Najčešće se manifestuje bolom i upalom u zglobovima, ali i deformacijom i gubitkom njihove funkcije.

Reč je o hroničnoj bolesti koja narušava kvalitet  života i povećava rizik od drugih zdravstvenih problema. Tako oboleli od reumatoidnog artritisa, pokazuju istraživanja, imaju čak 21% veći rizik od srčanih i kardiovaskularnih problema.

Veza

Nova studija pokazuje da osobe s reumatoidnim artritisom imaju veći rizik od bolesti srca i krvnih sudova u odnosu na opštu populaciju i to čak za 21%.

Uz to, rizik je veći kod osoba koje imaju aktivno zapajenje u zglobovima. Između ostalog, reumatoidni artritis može izazvati koronarnu arterijsku bolest, srčanu insuficijenciju, perikadrditis i miokarditis.

Dr Joan Marie Bathon, profesor na Columbia University College of Physicians and Surgeons i glavni autor ove studije tvrdi da osobe koje pate od reumatoidnog artritisa imaju mnogo veći rizik od srčanih oboljenja jer ova bolest izaziva zapaljenski proces u organizmu koji je zapravo glavni faktor rizika za kardiovaskularna oboljenja.

Ukoliko osoba koja ima reumatoidni artritis uz to ima  metabolički sindrom, rizik od pojave kardiovaskularnih bolesti se udvostručuje. Upala koja je karakteristična za reumatoidni artritis može uzrokovati oštećenje krvnih sudova, što dovodi do arteroskleroze i formiranja masnih naslaga na zidovima krvnih sudova, a sve to povećava rizik od srčanog ili moždanog udara.

Pušenje povećava rizik

Ne treba izostaviti još jedan važan faktor rizika – pušenje. Pušenje izaziva sužavanje krvnih sudova i agresivno uništavanje zglobova. Pored toga povećava se i nivo slobodnih radikala koji dodatno doprinose oštećenju svih ćelija u organizmu.

Čak 50% je veća verovatnoća da ljudi koji puše, a imaju reumatoidni artritis, dožive kardiovaskularne probleme u odnosu na nepušače kojima je dijagostifikovana ova autoimuna bolest.

Zbog toga što spadaju u rizičniju grupu, pacijenti sa reumatoidnim artritisom treba više pažnje da posvete prepoznavanju simptoma koji ukazuju na kardiovaskularne bolesti poput lupanja srca, kratkog daha, umora, bola u grudima ili u gornjem delu leđa i vratu, otečene vene, loše varenje, gorušicu, mučninu i povraćanje. Sve ovo je alarm da je neophodno obratiti se lekaru.

Reumatoidni artritis treba lečiti!

Lekari tvrde da agresivni pristup lečenju reumatoidnog artritisa daje odlične rezultate, smanjuje bol i otok u zglobovima, pa se samim tim smanjuje rizik za eventualne srčane i moždane udare. Dakle, lečenje reumatoidnog artritisa može poboljšati zdravlje srca i smanjiti rizik od srčanih i kardiovaskularnih bolesti.

Terapiju ordinira lekar u skladu sa stanjem bolesti a u skladu sa važećim preporukama lečenja.

Pravilna ishrana i vežbanje

Osobe sa reumatoidnim artritisom moraju više pažnje posvetiti zdravim životnim stilovima. Pravilna Ishrana,  redovno vežbanje, prestanak pušenja, praćenje nivoa šećera u krvi i kontrola krvnog pritiska i holesterola samo su neke mere koje moraju postati rutina kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom.

Za početak, u svakodnevnu ishranu je neophodno uvesti namirnice bogate vlaknima, poput voća, povrća i celih zrna žitarica. Važno je unositi i hranu bogatu omega-3 masnim kiselinama, a najviše je ima u lososu i morskim plodovima. Generalno, mediteranski način ishrane utiče na smanjenje zapaljenja u organizmu.

Vežbanje je takođe važno za zdravlje srca i zglobova. Osobe sa reumatoidnim artritisom se mogu suočiti s izazovima prilikom odabira vrste vežbi, ali postoje mnogobrojne aktivnosti koje su bezbedne i delotvorne. Hodanje, plivanje i vožnja bicikla su dobre opcije.

Bez stresa

Iako su nam životi prepuni stresnih situacija na koje ne možemo uticati, važno je naučiti kako kontrolisati stres. Stres je okidač za mnoge bolesti, pa i reumatoidni artritis. Zato je poželjno pronaći odgovarajuće tehnike opuštanja kroz upražnjavanje joge, meditacije, tehnike dubokog disanja ili pak lagane šetnje uz opuštajuću muziku.

I zdrav san je veoma važan za revitalizaciju tela. Osobe sa reumatoidnim artritisom često imaju problem sa snom zbog bolova i nelagodnosti u zglobovima. Mali jastučići mogu mnogo pomoći kao potpora bolnim zglobovima.

Važno je ne odlagati posetu lekaru kada se osete prvi bolovi ili nelagodnost u zglobovima. Pravovremena dijagnostika i početak lečenja smanjiće mogućnost razvoja kako osnovne bolesti tako i njenih komplikacija i pridruženih bolesti.

Izvor: pharmamedica.rs