Naslovna Blog Stranica 59

KROMPIR PAPRIKAŠ – Da li je zdrav za jelo i kako da ga pripremite?

0

Kuvana jela, poput paprikaša, sadrže puno vode koja povoljno utiče na rad probave, preporučuje se i osobama koje se nalaze na dijeti.

Paprikaš je zasitno niskokalorično jelo, koje ne opterećuje organe za varenje, i zato vam savetujemo da ga uvrstite u svoju ishranu.

Najjednostavniji recept za KROMPIR PAPRIKAŠ

Potrebno je:

  • 1 veća glavica luka

  • 2 šargarepe

  • 4 krompira

  • 1 paradajz

  • 1 kašika ajvara

  • 1 zelena paprika (može iz zamrzivača)

  • ulje

  • peršunov list

Priprema:

Na ulju propržiti sitno seckan crni luk i papriku i šargarepu da se dinsta. Dodati 1 kašiku ajvara, malo ml. paprike i krompir na kocke. Naliti vode malo više pa kuvati 30 minuta da uvrti.

Dodati soli po želji bibera i pršunov list.

Po želji može se dodati na kraju i 3-4 čena belog luka.

Marija Montesori – Ovako se ubrzava UČENJE!

Multisenzorno učenje je opisala još pre 100 godina Marija Montesori kada je otkrila da deca uče da pišu bolje ako prvo prstom prate slova. Dve studije pokazuju da ovaj princip učenja funkcioniše čak i sa apstraktnim sadržajem: uspeh učenja se može poboljšati ovom metodom i u matematici. Razlog za to bi mogao da leži duboko u našoj evoluciji, kako objašnjavaju istraživači.

Neuronaučnici su dugo pretpostavljali da mi ljudi bolje učimo kada je uključeno više čula. Na primer, slike mogu uticatina to da se reči bolje memorišu, a gestovi takođe podržavaju skladištenje novih informacija. Montesori pedagogija takođe koristi varijantu ovog učenja uz podršku pokretima: deca intenzivno koriste prste, na primer tako što bi prevlačili prstima preko velikih slova ili brojeve i tako pamte njihov oblik, piše portal www.scinexx.de.

Praćenje prstima na časovima matematike

Tim predvođen Polom Ginsom sa Univerziteta u Sidneju detaljnije je istražio zašto ova haptička tehnologija učenja pomaže i da li funkcioniše i sa apstraktnijim sadržajem učenja. U prvom istraživanju, 93 učenika 4. i 5. razreda naučilo je da računaju uglove u trouglovima na časovima matematike. Neka deca su zamoljena da prstom iscrtaju različite uglove u trouglu dok su slušala objašnjenja i dobijala zadatke.

Druga grupa dece je takođe uradila ovo, a zatim je zamoljena da ponovo vizualizuje praćenje zatvorenih očiju. Treća grupa je služila kao kontrolnaa i učila je klasično – bez uključivanja ruku ili prstiju. Nakon faze vežbanja, sva školska deca su testirana na uspeh u učenju korišćenjem standardizovanih zadataka. Nastavnici i istraživači su primetili da deca brzo napreduju dok uče.

Ispostavilo se da su školarci kojima je bilo dozvoljeno da koriste prste brže učili i bolje radili na testu. Niz eksperimenata sa starijim tinejdžerima od kojih je zatraženo da nauče specifičan metod množenja u svojim glavama dao je slične rezultate. Takođe je pomoglo ako im je bilo dozvoljeno da zapamte pojedinačne korake pomeranjem prsta oko relevantnih parova brojeva.

Dalje analize su pokazale da je kognitivno opterećenje tokom učenja uz haptičku podršku i naknadnog testa bilo niže nego u kontrolnoj grupi. Mozak očigledno mora da koristi manje mentalnih resursa kada su informacije koje primaju oči podržane čulom dodira i pokreta. „Postoji nekoliko razloga zašto bi ovo praćenje prstiju moglo podržati učenje“, objašnjava Gins. Jedan od razloga može biti taj što prst bolje fokusira našu pažnju na materijal za učenje. „Mi ljudi smo možda biološki povezani na takav način da obraćamo više pažnje na ono što je u oblasti oko naših ruku“, kaže istraživač.

Naučnici pretpostavljaju da bi upiranje prstom moglo dati materijalu za učenje veći prioritet u neuronskoj obradi. To potkrepljuju teorije prema kojima lakše i prioritetnije učimo evolutivno važne veštine kao što su govor, prepoznavanje predmeta ili lica. Kulturni sadržaji, s druge strane, koji uključuju i školsko znanje, zahtevaju više mentalnih resursa.

Izvor: .novosti.rs

Vladeta Jerotić: Ja sam bio nemirno dete i nikad nisam bio odličan đak

Saveti našeg akademika dr Vladete Jerotića i dan danas izazivaju veliku pažnju, pa ih roditelji sa posebnim interesovanjem čitaju i primenjuju:

“Verujem da sasvim malo dete vidi nešto više i dalje od odraslog čoveka. Ne čini li se nekad da ono i ne gleda crte našeg lica, kao što će to kasnije kao odraslo gledati, već da gleda i vidi nešto u nama što je iza lica.

Zabrana, čuvena zabrana. U porodici, kad bi detetu otac ili majka rekli “nemoj to raditi” ili “nemoj to jesti” ili “ja moram sad da izađem a imaš u sobi puno igračaka ali pazi ova igračka može da ti donese neku nevolju” ili “imaš puno voća raznovrsnog, ali nemoj baš ovo voće biće ti loše”, e baš to kad kaže “ne” onda će to dete najčešće da uradi. Imamo, nosimo stalnu potrebu da se zabrana krši. Ali ako je otac ili majka to rekao u punoj ljubavi – ostajem pri tome, to nije veliki broj jer treba biti onda pun ljubavi – ako je tako rekao “nemoj to da radiš” u ljubavi, bez trunke neke želje da ga posluša po svaku cenu, neće uraditi dete ništa loše.

Ako je dete nemirno, pusti ga, često je to inteligentno i bistro biće. A roditelji, u neznanju, za mirno i poslušno dete kažu “moje dobro dete”, a ono u stvari uplašeno, nesigurno. Naravno, rodi se i poneko dobro dete koje je jednostavno takvo, iako je snalažljivo i pametno. Greška je velika što ono nemirno dete tuku, a ono je najčešće inteligentno dete. I baš ta inteligencija mu ne da da se pomiri lako sa svim što mu se kaže.

Ja sam bio nemirno dete i nikad nisam bio odličan đak. U gimnaziji sam bio vrlodobar, dobar, imao sam petice iz veronauke i istorije. Iz matematike i fizike sam imao trojku.

Moj drug, koji je danas poznati književnik i prevodilac je u gimnaziji pustio goluba iz poslednje klupe, na času higijene. Umalo ga nisu izbacili iz škole. Dobio je ukor razrednog starešine, ukor direktora i ukor nastavničkog saveta pred izbacivanje iz škole. To su mali nestašluci koji često odaju inteligentnu decu.

Danas, za mnogo veće „nestašluke” i ozbiljne prekršaje koji sa inteligencijom nemaju nikakve veze, kazne su mnogo blaže. Dete se rađa vrlo složeno. Da ne plašim mlade, ali, fetus sve pamti. Jako je važno da majka dete nosi radosno. Pazite, nije isto radosno i veselo. Treba da nosi, koliko god može, sa radošću. Naravno i otac je jako važan. Treba oboje podjednako da žele dete. I nije bitno samo kako se majka u trudnoći hrani, vrlo je važno i kako se oseća jer ona svoja osećanja prenosi fetusu.

Znate kako, kad je majka ljuta dete se sklanja na kraj posteljice, a kad je srećna dete se penje prema srcu. Snimali to naučnici. Dete do kraja treće godine je upijajući um, kao sunđer je. Koliko bi samo trebalo da se otac i majka tada vole najviše! I da tako bude pet godina, pa posle neka bude malo i prepirki, ali prvih tri do pet godina, i zbog deteta i zbog sebe, da dete vidi, upije ljubav oca i majke. Ostaće skript, pa će tražiti u svome braku da ponove ono što su doživeli prvih tri do pet godina, i dobro i loše,” prenosi Zelena učionica.

Izvor: Zelena učionica

Luka – Poreklo i značenje imena

Iako se sve veći broj roditelja odlučuje da svojoj deci daje sasvim neobična lična imena na rođenju, pa tako nije retkost da se novorođene devojčice zovu Mimoza, Kiša, Larisa, Pelagija ili Doroteja, Daša, Tajna, Šećerka; dok su pak za dečake „rezervisana“ po pravilu imena kao Ronaldo, Elvis, Rikardo, Leo, Rivaldo, Indigo, Maslačak, Vodan ili pak Trifun, stara kratka i tradicionalna vlastita imena na svu sreću su se još uvek „zadržala“ na vodećim mestima, pa se tako i ime Luka u Srbiji nalazilo na prvom mestu u 2013. godini, a i danas se odlično „kotira“ i to među prvih 5 – 10 najčešćih muških vlastitih imena.

Poreklo muškog ličnog imena Luka

Ime Luka poreklom je iz zemlje Grčke, ali smatra se da je originalno postojalo najpre ili u grčkom ili latinskom jeziku, a odatle se prenelo u hrišćansku religiju i najpoznatiji je svakako Sveti apostol Luka, jedan od ukupno dvanaest apostola, koji je tvorac trećeg jevanđelja „po Luki“, a koji se i spominje u „Svetom pismu“ i u „Novom zavetu“.

Sveti apostol Luka je prema hrišćanskom verovanju bio lekar i iscelitelj po profesiji, pomagao je svim bolesnim i nemoćnim ljudima, ali u isto vreme propovedao hrišćansku veru sa apostolom Pavlom.

Prema predanjima, apostol Luka je pogubljen u svojoj 84-toj godini života, od strane bezbožnika ili takozvanih „idolopoklonika“ u gradu Teba, tako što su ga obesili o granu maslinovog drveta.

Veruje sa da ime Luka, odnosno neke njegove varijacije, imaju i veze sa ljudima koji žive u mestu ili pokrajini Lucania u Italiji, i koji se zovu Lukanci.

Neki autori smatraju da lično ime Luka može da potiče i od imenice „luka“ koja označava pristanište za brodove.

Značenja vlastitog muškog imena Luka

U osnovi lične imenice Luka, nalazi se grčki koren „luks“ što znači svetlost, sjaj, blistavost, dan, „ono što je svetleće i što obasjava“.

Smatra se takođe, da značenje imena Luka ima veze sa pomenutim Svecem Lukom Jevanđelistom, i da su sva muška deca rođena pod ovim ličnim imenom, predodređena da budu „nosioci svetlosti“ i da pomažu drugima, kao i da se bave svakojakim humanim poslovima ili da budu naklonjeni pravdi, miroljubivosti i poštenju.

Najpoznatije „izvedenice“ od vlastite imenice Luka

Veliki broj drugih ličnih tj vlastitih imena je izveden od osnovnog imena Luka, a najpoznatija su – Luk; Lukaš; Lucijan; Lukimir; Lukas; Lukijan; Lucijus;

Takođe, neka strana ili ovdašnja prezimena, u svojoj osnovi imaju koren reči „luk“ koji isto potiče od imena Luka, a najčešće su u pitanju – Lukić; Lučić; Luković; Lukijanić; Lukojle; Lukas (Lucas).

Zastupljenost muškog imena Luka u zemljama regiona

U Srbiji je najčešće muško ime Nikola, dok se vlastito ime Luka nalazi na petom mestu kada su muška novorođenčad u pitanju;

U Bosni i Hercegovini, ime Luka se nalazi na drugom mestu, a najčešće ime koje novorođeni dečaci u ovoj zemlji dobijaju na rođenju je Amar;

U Hrvatskoj je muško vlastito ime Luka, najčešće ime koje se daje tek rođenim dečacima i nalazi se na prvom mestu već duži niz godina;

U Crnoj Gori, lično muško ima Luka se nalazi među prvih deset vlastitih imena, a na „vodećem mestu“ u ovoj zemlji su imena Marko i Nikola.

Poznati muškarci sa ličnim imenom Luka

Luka Jevanđelista – jedan od dvanaest Hristovih apostola; iscelitelj; svetac;

Luka (Lukijan) Mušicki – srpski vladika i pesnik;

Luka Lazarević – srpski vojvoda i ratnik; sveštenik; učesnik Prvog srpskog ustanka;

Luka Kranah Stariji – nemački slikar i grafičar;

Luka Kranah Mlađi – sin pomenutog Luke Kranaha  Starijeg; takođe nemački slikar; crtač i umetnik;

Luka Mitrović – sportista; košarkaš;

Luka Šulić – muzičar; čelista; Svira violončelo u poznatoj muzičkoj grupi „2 Cellos“ sa svojim kolegom Stjepanom Hauserom;

Luka Jović – srpski fudbaler;

Luka Babić – hrvatski košarkaš;

Luka Jeladski Prepodobni – hrišćanski svetitelj;

Luka Toni – bivši svetski poznati italijanski fudbaler;

Luka dela Robia – najpoznatiji renesansni vajar koji ima veliki broj dela u Firenci u kojoj je i rođen;

Luka Šekara – srpski lingvista; književnik; profesor književnosti;

Luka Cmiljanić – srpski glumac;

Luka Čilić – pisac i kritičar;

Luka Štajger – nemački košarkaš;

Luka Canata – profesionalni italijanski igrač hokeja na ledu;

Luka Frigo – italijanski profesionalni hokejaš na ledu;

Luka Tombekana Monodža – ministar trgovine u Južnom Sudanu;

Luka Sučić – kapetan vojni; predvodnik bune kod Bunjevaca koja je bila vođena protiv Turaka; učesnik bitke kod Sente;

Luka Sinjoreli – renesansni italijanski slikar;

Luka Puj – profesionalni francuski igrač tenisa;

Luka Popović – srpski glumac; reditelj; pevač i muzičar;

Luka Raco – srpski glumac;

Luka Krstić – srpski književnik i kritičar;

Luka Petrović – srpski političar;

Luka Parmitano – italijanski astronaut; član agencije „ESA“;

Luka Radonjić – crnogorski političar i sveštenik;

Luka Romanjoli – italijanski političar;

Luka Askani – profesionalni italijanski biciklista;

Luka Ćelović – srpski trgovac; mecena; dobrotvor;

Luka Adžić – srpski fudbaler; sin srpske fudbalske legende Ivana Adžića;

Luka Drča – srpski košarkaš;

Luka Milivojević – srpski fudbaler;

Luka Ilić – srpski fudbaler;

Luka Mrkšić – političar; učesnik NOB-a;

Luka Modrić – hrvatski fudbaler i reprezentativac;

Luka Milunović – srpski fudbaler;

Luka Gračnar – profesionalni slovenački igrač hokeja na ledu;

Luka Vukalović – vođa ustanka u Hercegovini;

Luka Bogdanović – srpski košarkaš;

Luka Bebić – nekadašnji hrvatski političar i visoki funkcioner;

Luka Baletić – četnički vojvoda i komandant u Drugom svetskom ratu;

Luka Brane Kovačević – zapadnoevropski episkop Srpske pravoslavne crkve;

Luka Žorić – hrvatski košarkaš;

Luka Doto – italijanski plivač; disciplina „sprintersko plivanje“;

Luka Vučinić – narodni heroj Jugoslavije; učesnik NOB-a;

Luka Delić – jugoslovenski pozorišni i filmski glumac;

Luka Vetori – italijanski odbojkaš;

Luka Bader – italijanski vozač Formule 1;

Luka Grbović – vojvoda u Drugom srpskom ustanku;

Luka Milovanov Georgijević – srpski književnik i filolog;

Luka Notaras – vizantijski veliki duks i diplomata;

Da li nesrećno detinjstvo mora da nas obeleži za ceo život?

Koliko nesrećno mora biti nečije detinjstvo kako bi se sa sigurnošću moglo predvideti da će neko živeti loše u odrasloj dobi ili čak umreti u mladosti?

Postoje istraživanja na ovu temu. Slično pitanje je, zapravo, postavljano mnogo puta do sad, a jedan od najopsežnijih pokušaja da se na njega odgovori je Studija negativnih iskustava u detinjstvu (Adverse Childhood Experiences Study, ACES). Autori ove studije osmislili su način da definištu faktore iz detinjstva koji mogu da predvide loš kvalitet nečijeg života u odraslom dobu.

Oni su imenovali deset faktora rizika, kao što su razvedeni, alkoholičari ili roditelji zavisni od droga, seksualno zlostavljanje, fizičko nasilje u porodici, kao i mentalna bolest člana porodice. Potom su istraživači pratili stotine dece kako bi ispitali uticaj ovakvih faktora na njihove živote.

Pronašli su da, ukoliko neko ispunjava četiri ili više ovih faktora rizika, šanse da će imati srećan život su slabe, odnosno verovatnoća da će živeti loše je prilično velika.

To su, naravno, samo brojevi, statistike, verovatnoće i šanse, ali ono što oni pokazuju je da ako imate ispunjavate četiri i više rizik faktora, šanse nisu na vašoj strani.

Naravno, verovatnoća je samo to – verovatnoća. A ova studija nije se bavila procenom pozitivnih ljudi i događaja koji mogu spasiti decu izloženu faktorima rizika. Ukoliko imate sreće, možete dobiti na lutriji, nadmudriti igru, sreća može biti na vašoj strani. Ali ne želite da se kockate sa njom.

Ali, ja se jesam kockao, i to u svoj život. To je zato što, bez da sam na to ikako uticao, imam rezultat od osam na ACES skali faktora rizika. Sa rezultatom od osam, šanse su mi toliko male, da se niko zdravog razuma ne bi kladio da ću postići išta u životu, možda čak ni preživeti. Prema statistikama, trebalo je da postanem alkoholičar, da bolujem od depresije, budem nesposoban da se oženim i stvorim porodicu ili čak zarađujem za život, ili je trebalo da umrem mlad, samoubistvom ili od posledica stanja kao što su alkoholizam, depresija, narkomanija.

Šta je to slabilo moje šanse? Imao sam psihotičnog oca, zatim nasilnog alkoholičara za očuha, majka mi je postala alkoholičar i dva puta se razvela, svedočio sam njenom zlostavljanju, vodio sam računa o sebi kad bi se odrasli izgubili u pijenju, muški savetnici u kampu su me spopadali, imam dva poremećaja učenja – ADHD i disleksiju, a sa deset godina poslali su me u internat.

Ali, sada imam 68 godina, oženjen sam istom predivnom ženom od 1988, imamo troje odrasle dece koja su sjajna, ja sam lekar, dečiji i psihijatar za odrasle sa specijalizacijom u, razume se, poremećajima učenja, autor sam 20 knjiga koje su se prodale u dva miliona primeraka, uključujući najprodavanije knjige o poremećaju pažnje, govorio sam širom zemlje (SAD; prim. prev) i sveta, viđam klijente svakog dana u svojim ordinacijama u blizini Bostona i u Njujorku, u procesu sam proširivanja svoje prakse kako bih dopro do što većeg broja ljudi. Drugim rečima, snažan sam i bez želje da usporim.

Dok sam pisao svoje memoare, „Zato što dolazim iz lude porodice: Stvaranje jednog psihijatra”, koji izlaze u junu 2018, retko bi mi padalo na pamet kako je moj život bio neobičan. Najzad, ja to nisam posmatrao ili izučavao, već živeo. Teško je ispitivati talas koji te potapa dok stojiš na obali.

Gotovo nikad nisam mislio o verovatnoćama protiv kojih igram svakog dana. Ali, kad se osvrnem na svoje detinjstvo i pišem o njemu, i kad pogledam na istraživanja dece kao što sam ja, moram da obznanim prisustvo slona u prostoriji. Kako je moguće da sam tu gde jesam? Šta se desilo? Kako sam, za ime sveta, uspeo da pobedim verovatnoću?

Ono što me je spasilo može da se svede na jednu reč. Ta reč je ljubav. Ljubav ima toliko pojavnih oblika i mesta: slučajna ljubav, namerna ljubav, usputna ljubav, kratka ljubav, trajna ljubav, ljubav koju vas je sramota da imenujete, polomljena pa popravljena ljubav; drugim rečima, svaka vrsta ljubavi koju možete zamisliti.

Prilično je verovatno – tačnije, to je dokazana činjenica – da ljubav pravi najveću razliku u životima nama koji smo u detinjstvu patili. Hvala bogu da je ljubav besplatna i u neograničenim količinama. Tužno je to što je ponekad teško pronaći je i kako ljudi mogu da je se boje.

Pozivam vas da pronađete ono što pomaže vama, pravila i alate koji su vam najviše bili od koristi, a onda proverite da li je ono što je pomoglo meni možda i vama potrebno. Pitanje kako neko prevaziđe lošu sreću, nepravdu, zlostavljanje, lišavanje i susrete sa zlim ljudima u većoj meri nego drugi ljudi me zapanjuje i navodi da se njime bavim gotovo svakog dana, kao psihijatar i kroz, naravno, osvrt na sopstveni život.

Osim ljubavi, imam konkretnijih odgovora, a većina njih su očigledni, kao što su negujte svoja prijateljstva, učite da praštate, usvojte psa (ili mačku), posećujte groblja, šetajte napolju u cik zore, gledajte gore, navijajte za svoje omiljene timove i posmatrajte Pobedu i Poraz jednako (hvala, Radjarde).

Takođe osećam beskrajnu zadivljenost i poniznost spram toga kako misteriozni i neobjašnjivi ishodi mogu biti čudesni i srećni, kako nepredvidivi, kao grom iz vedra neba.

Pozivam vas da mi se pridružite u divljenju tom nebu. Što nas je više koji ga posmatramo, to će ono postajati veće.

Autor: Edvard (Ned) Halovel, M.D, Ed.D., Psychology Today

Prevod i adaptacija: Ina Borenović

Izvor: Psihoverzum

Da li spavati u čarapama ili ne – Stručnjaci objasnili šta je zdravije i zašto

0

Mnogo je prednosti nošenja čarapa u krevetu, kaže Mar de Karlo, autor i osnivač Udruženja profesionalnih savetnika za spavanje International Parenting and Health Institute.

„Zbog procesa koji se zove vazodilatacija ili širenje krvnih sudova, čarape nam mogu pomoći da brže zaspimo i da duže spavamo“, objasnio je, dodavši da i istraživanje iz 2007. godine pokazuje da promene temperature kože utiču na sve aspekte sna i spavanja.

Dokazano je, ističe De Karlo, da nošenje čarapa u krevetu ubrzava cirkulaciju i dotok krvi u stopala, što pak može pomoći u snižavanju temperature tela, signalizujući mozgu da je vreme za spavanje. Druge studije to takođe potvrđuju, a jedna takva kaže da su ispitanici koji su u krevet išli sa čarapama zaspali 7,5 minuta brže, spavali 32 minuta duže i noću se budili 7,5 puta ređe od onih koji su spavali bosi.

Čarape održavaju cirkulaciju

“Pospanosti obično prethode niže telesne temperature i dokazi upućuju na to da nošenje čarapa i druge metode grejanja stopala mogu sniziti telesnu temperaturu i pomoći vam da brže zaspite”, dodao je De Karlo.

Prema njegovim rečima, postoji još jedna prednost spavanja s čarapama, a to je manja mogućnost za Rejnodovu bolest koja obično zahvata prste na nogama i rukama, pri čemu koža gubi cirkulaciju, te počinje da otiče i boli, a razne studije su pokazale da nošenje čarapa noću održava cirkulaciju i toplinu udova, pa može spriječiti takav napad.

„Iako Rejnodovu bolest obično pokreću niske temperature (ili teskoba i stres), čarape neće sprečiti da se ona razvije ako je tako zapisano u genima, ali mogu ublažiti mogućnost upale“, kaže De Karlo.

On savetuje da, bez obzira na to zašto želite da nosite čarape u krevetu, s lekarom proverite koji su mogući uzroci hladnih stopala, piše večernji.hr.

Spavanje u čarapama dobro i za seks

Ostale dobrobiti spavanja u čarapama su potencijalno poboljšanje problema s ispucalim petama (hidrirajte stopala i navucite pamučne čarape svake noći nedelju ili dve i primetićete manje suvu kožu), spečavanje valunga (povezano s boljom kontrolom središnjeg dela tela) i, verovali ili ne, veći potencijal za orgazam.

„Naime, u studiji Univerziteta u Groningenu koja je uključivala 13 parova nošenje čarapa u krevetu povećalo je verovatnoću postizanja orgazma za čak 30 odsto“, rekao je De Karl.

Razlog je pojačani dotok krvi u polne organe. Ipak, uprkos tim prednostima, on napominje da čarape nikako nisu lek za neka stanja.

Rizik da se problem maskira

„Imajte na umu da hladna stopala mogu biti posledica niza razloga; poput anemije, dijabetesa ili hipotireoze, a koje je važno dijagnostikovati i lečiti“, rekao je.

„Ako je glavni uzrok vašeg problema sa spavanjem dublje ukorenjen problem koji nije otkriven i rešen; na primer, patite od anksioznosti ili ste mentalno preterano stimulisani; nošenje čarapa u krevetu neće biti rešenje“.

Što se tiče studija, one uglavnom kažu da je, ako nemate problema s telesnom temperaturom, bolje spavati bez čarapa; jer se tako barem nećete pregrejati. Osim toga, odlazak u krevet bosih nogu pomaže u izbegavanju loše higijene, infekcija kože i neugodnih mirisa koji se mogu povezati s prljavim čarapama ili čak s gljivicama. De Karlo još ističe i da nisu sve čarape iste, te da ako ih već nosite, potražite one od prirodnih vlakana poput kašmira, merino vune, bambusa ili pamuka, odnosno materiijala koji će nogama pružiti toplinu i prozračnost, a koji podržavaju higijenu i zdravlje kože.

Bože, hvala ti što si mi dao “zlu” mamu – Zbog nje sam rasla drugačije od ostale dece!

Do druga deca jedu slatkiše za doručak, ja moram da jedem pahuljice, jaja ili dvopek. Dok drugi jedu kolače za večeru i piju kokakolu, ja moram da pojedem sendvič. A znajte da mi ni ručak nije kao njihov.

Ali barem ne patim sama. Moja sestra i dva brata imaju istu zlu mamu.

Moja je mama uvek htela da zna gde sam. Čovek bi pomislio da sam s uličnom bandom. Morala je  da zna ko su mi prijatelji i kuda idem. Uporno je tražila da se vratimo za sat vremena ako smo tako rekli – ili ranije, a ne za sat vremena i jedan minut. Skoro se stidim da priznam, ali kaznila bi nas kada je ne bismo poslušali. Ne jedanput, nego svaki put kad nismo slušali i kad smo činili kako nam je volja. Sada vidite koliko je zla bila naša mama.

Morali smo da nosimo čistu odeću i kupamo se. Druga su deca uvek nosila istu odeću danima. Jako smo se svađali jer nam je sama šila odeću kako bismo uštedeli novac.

Zašto, zašto smo imali majku zbog koje smo se osećali drukčijim od ostale dece?

Ali najgore tek dolazi. Morali smo da budemo u krevetu u devet svake večeri i ustanemo u osam sledećeg jutra. Nismo mogli da spavamo do podneva kao druga deca. I dok su oni spavali, moja je majka uvela zakon o radu. Tako smo morali da radimo po kući. Morali smo da peremo sudove, spremamo krevete, kuvamo i radimo druge strašne stvari.

Uvek smo morali da govorimo istinu, istinu i ništa drugo osim istine, čak i po cenu sopstvenog života – a skoro je tako i bilo.

Kad smo postali tinejdžeri, postala je mudrija, a naš život još nesrećniji. Nije bilo trubljenja automobilima ispred kućnih vrata. Morali smo svoje momke i devojke da pozovemo u kuću pre nego što smo s njima izlazili. Da ih mama upozna! I uvek bi proveravala jesmo li tamo gde smo rekli da ćemo biti. Nikad nisam imala prilike da pobegnem sa drugarima. I dok su moje prijateljice imale momke u zrelom uzrastu od 12 i 13, ja nisam smela da izlazim do 16. Odnosno do 15, ako sam izlazila u školu. A to je možda bilo dva puta godišnje.

Tokom godina, stvari se nisu ni malo popravile. Nismo mogli poput naših prijatelja da ležimo bolesni u krevetu i tako izbegavamo školu. Morali smo da imamo dobre ocene. Dok se u knjižicama naših prijatelja šarenilo od dobrih i loših ocena, mi smo morali da imamo samo dobre. Slabe ocene nisu dolazile u obzir.

Tako smo jedan po jedan maturirali. S mamom iza leđa koja nam je neprestano pričala, ponavljala, insistirala, kažnjavala i zahtevala poštenje, niko od nas nije mogao, a da ne završi najmanje srednju školu.

Moja mama je stvarno bila katastrofa. Od nas četvoro, troje je završilo visoku školu. Niko od nas nikada nije bio uhapšen, ili došao kući pod dejstvom alkohola. Moja su oba brata služila na vreme vojsku…

I koga da sada krivimo za ono što smo postali? U pravu ste, našu mamu! Pogledajte što smo sve propustili! Nikada nismo pili, krali, uništavali stvari, niti činili išta uzbudljivo poput naših prijatelja! Sve čemu nas je učila bilo je da odrastemo u veri u Boga, i da postanemo čovečni i ispravni ljudi.

A sada i ja odgajam tako svoje troje dece… I razumem ih kad misle da sam malo zla. Ali, time se i ponosim…

Jer, vidite, ja se zahvaljujem Bogu što mi je dao “najgoru mamu” na svetu.

Izvor: Index.hr

Naučnici s Harvarda pratili ljude 85 godina i otkrili šta je ključno za sreću i dobro zdravlje

Harvardska studija o razvoju odraslih, započeta 1930-ih, koja je veliku grupu ljudi pratila 85 godina, jedna je od najdugotrajnijih studija života odraslih ikad sprovedenih. Ona je otkrila brojne važne veze između različitih aspekata života ljudi i njihove opštee dobrobiti.

Najvažnije su dobre, tople veze

Jedan od najbitnijih zaključaka studije je da bliski odnosi, naročito oni s romantičnim partnerom, imaju snažan uticaj na sreću i zdravlje. Ali pokazalo se da nije nužno da su ti odnosi ljubavni. Ljudi mogu biti usamljeni u braku, a takođe mogu biti ispunjeni kao samci. Dobre odnose možemo imati i s članovima porodice i prijateljima, prenosi danas.rs.

Studija je takođe pokazala da ljudi koji zadrže osećaj svrhe i jaku društvenu povezanost takođe imaju veću verovatnoću da će biti srećni i zdravi u starosti.

Savremeno društvo šalje nam drugačije poruke

Vođa istraživanja, dr.Robert Valdinger, profesor psihijatrije na Harvard Medical School u Bostonu, ističe da većina ljudi nije svesna ovog pravog sastojka srećnog života jer nam savremena kultura prodaje poruke koje nisu istinite, poput „kupite ovo i bićete srećniji“.

Studija je uključila tri generacije ljudi i više od 1.300 potomaka 724 originalna učesnika. Oni su praćeni od tinejdžerskih godina do starosti, a istraživači su prikupili sve ključne podatke o njima – od njihovih navika vežbanja i pijenja, do zadovoljstva u braku i najvećih briga.

Naučnici su tokom istraživanja od učesnika redovno prikupljali i zdravstvene podatke za pokazatelje fizičkog i mentalnog blagostanja. Takođe su se nalazili s njima kako bi posmatrali njihovo ponašanje i životne uslove.

Učesnici su svoje živote ocenjivali kroz odgovore na pitanja poput: jeste li srećni, ima li vam život smisla i imate li razloga da ustanete ujutru. Konačno, učesnici su takođe bili podvrgnuti skeniranjima mozga, testiranjima krvi i proverama hormona stresa.

Dobri odnosi pomažu u nošenju sa stresom

Valdinger je za Today rekao kako smatra da su dobri odnosi važni za sreću jer pomažu u upravljanju stresom.

„Prateći hiljade života tokom decenije, videli smo da u svakom životu ima poteškoća. Dakle pitanje nije: Imate li izazova? Pitanje je: Kako se možete suočiti s tim izazovima? Imate li resurse potrebne za suočavanje s tim izazovima? Smatramo da su dobri odnosi jedan od najjačih resursa za suočavanje s izazovima“, objasnio je.

Ključne lekcije istraživanja

Rezultate ovog velikog istraživanja Valdinger je predstavio u novoj knjizi pod nazivom The Good Life: Lessons from the World’s Longest Scientific Study of Happiness (Dobar život: Lekcije iz najduže naučne studije o sreći na svetu).

Autor tumači da je važno imati dobre veze s prijateljima i voljenim osobama s kojima možemo razgovarati i na koje se možemo osloniti.

„Ono što vam stvarno treba jeste neko u vašem životu koga možete nazvati. Zapravo, pitali smo učesnike naše studije: Koga biste mogli da nazovete usred noći ako ste bolesni ili uplašeni? Neki od naših ljudi mogli su nabrojati nekoliko ljudi, a neki nisu mogli nikoga – ni žive duše na svetu“, kaže Valdinger.

„Mislimo da svakom treba barem jedna osoba u svom životu za koju smatra da je sigurnosna mreža za njega, koja bi mu čuvala leđa da je stvarno u nevolji“, rekao je, objasnivši da ljudi koji nemaju tu podršku mogu završiti pod hroničnim stresom, što može pogoršati njihovo zdravlje.

Čak i površne veze su korisne

Studija je pokazala da čak i površne veze i kontakti, poput razgovora sa strancem u avionu ili kratkih razmena s konobarom, doprinose osećaju blagostanja.

„Postoji nešto u pozitivnom odgovoru nekog drugog zbog čega se osećamo dobro. Ali često mislimo da to zapravo nije važno i ignorišemo ono malo blagostanja koje dobijamo“, tumači Valdinger.

Dobar život nije nužno lagodan život

Jedna od lekcija iz studije koju u knjizi predstavlja Valdinger je da život ne mora biti lagodan da bi ste bili srećni. Najsrećniji ljudi su oni koji su u životu doživeli izazove s kojima su uspeli da se suoče i nose.

„Ako život donosi izazove koji su zanimljivi, koji nam omogućavaju da se osećamo kao da smo nešto postigli, to pruža veliko zadovoljstvo. Sreću nam ne mogu kupiti bogatstvo i privilegije“, kaže autor knjige.

Važno je zdravo upravljati stresom

Još jedno važno otkriće studije je da ljudi koji su u stanju da upravljaju svojim stresom i negativnim emocijama na zdrav način, na primer uz pomoć vežbanja ili drugih aktivnosti, imaju veću verovatnoću da će biti srećni i zdravi kako stare.

Nikada nije prekasno za sreću

Budući da su autori pratili učesnike i njihove potomke 85 godina, imali su prilike da videt da nikada nije prekasno za uspostavljanje dobrih odnosa i ostvarenje blagostanja.

„Videli smo da nikada nije prekasno. Ima ljudi koji su mislili da nisu dobri u vezama, koji su se uvek osećali kao da su sami. Ali onda bi, kada bi to najmanje očekivali, pronašli novu grupu prijatelja koje pre nisu imali ili bi pronašli ljubav. Ponekad bi ljudi prvi put u svojim 60-ima, 70-ima, 80-ima otkrili te stvari… Stoga je poruka koja proizlazi iz našeg istraživanja: Ako mislite da je prekasno da imate bolje odnose, razmislite još jednom“, poručuje Valdinger.

Vaš PAS otkriva kakav vam je KARAKTER: Evo kakvi su vlasnici ovih 25 rasa rasa

0

Kakav vam je karakter – takav vam je pas. Koliko god birali, na kraju uglavnom svako izabere ljubimca sličnog sebi.

Jedna korisnica Tvitera podelila je vlasnike pasa u nekoliko kategorija i do tančina opisala zbog čega su baš tu rasu odabrali.

  1. Maltezer

Vi ste mlađi roditelji koji su popustili detetovoj želji da ima psa, pa ste želeli da budete pragmatični i da uzmete malog psa koji se lako održava i sladak je. Sada ga vi šetate, brišete mu suze, brinete se o njemu dok dete lista TikTok i priča kako su slatki pomeranci.

  1. Bostonski terijer

Hteli ste psa za stan, ali slatkog i nikako lenjog i hrkavog kao mopsa i velikog kao frenčija, nego aktivnog psa koji (kao i vi) izgleda da prati trendove. Dobili ste pijavicu i sad svuda idete zajedno i stvatno ste lepi, ali noću i vi hrčete.

  1. Mops

Lenji ste i stalno vas boli stomak, treba vam nešto da vas greje i čičkom se zalepi za vas. Očigledno vam ne smetaju dlake svuda po kući i odeći, ne biste se cimali ni za šta da ne morate, prilično su vam okej svi mogući uslovi samo dok možete da zasednete i prilegnete.

  1. Italijanski hrt

Non-stop ste napolju, volite da putujete i izlazite i šetate ali ste malo i socijalno anksiozni, pa vam treba neka pratnja, tako da je ovaj pas idealno društvo u svakoj situaciji jer će vam se bukvalno popeti na glavu koliko vas voli i drhtaće kao prut bez vas.

  1. Labrador retriver

Vi ste dobar i jednostavan čovek, za vas je pas pas, imate relativno dobro organizovan život, izvodite redovno psa, vi ste kao i pas dobričina i nikog niste ujeli samo priđete i pozdravite se. Uvek ste nasmejani i druželjubivi.

  1. Engleski buldog

Vi ste osoba koja pre svega u životu ceni šalu i drugarstvo. Volite da sve bude zabavno, ali često preterate. Zglobovi obe ruke su vam istegnuti, svaki odevni predmet vam ima osušene pseće bale, ali vama je smešno i zabavljate se.

  1. Američki baset

Ne, gospodine, ne znam gde ima da se kupi duvan za lulu u blizini, oprostite.

8.Jazavičar

Hteli ste psa koji se lako trenira, a što ga duže gledate sve više sumnjate u zakone prirode i gravitaciju.

  1. Doga

Živite u saloncu, sami imate 2m visine, svi ljudi vam deluju kao da su patuljci i nije vam čudno kad vas vaš pas zagrli jer vam deluje srazmerno. Izvinjavate se po parku gospođama kad završe obaljene na travi u šoku. Manje jedete od svog psa.

  1. Mešanac

Od svih vlasnika pasa vi ste najbolja osoba, ali to vas u životu mnogo košta jer ste ponekad preterano popustljivi. Dobar ste prijatelj i imate strpljenja s narodom. Opasnost koja vreba ka vama je da ćete u jednom momentu imati više pasa nego ljudi.

  1. Bigl

Šanse da idete u lov: 1% šanse da ne volite tišinu: 99% pas koji laje ne ujeda, nego ima blentave uši i voli da se izgubi u komšiluku jer želi da poljubi svaku osobu koja prođe pored njega, kao i vi koji mahnete svakom komšiji i kažete “Gde si komšija, kako ide”.

  1. Koker španijel

Neko vam je nekad rekao da ste prava damica, jer ste sedeli prekrštenih nogu na priredbi. Od tad ste lepo doterani i kad idete da bacite đubre, govorite makar dva strana jezika sem engleskog i izvinite se kad kinete.

  1. Lagoto romanjolo

Niko ne zna čime se tačno bavite i šta radite, sa psom ste makar 3 x dnevno napolju, imate makar jedno dete koje ste hteli da naučite obavezama uz psa. Sad je pas nezavisniji od vas, verovatno ima ispunjeniji društveni život samo vi to ne znate. Izuzetan ukus u oblačenju.

  1. Pekinezer

Pre 10 godina ste se penzionisali, vaši bivši đaci se i dalje uplaše kad vas sretnu na ulici, Gledate slagalicu svako veče dok muž pere prozore. Neki red se mora znati.

  1. Pit bul

Na internetu imate najduži jezik, izgledate kao da bljujete vatru, niko neće prvi da se zameri sa vama, ali vi se rasplačete na tužnu scenu iz filma.

  1. Doberman

Vi ste ona za koju likovi kažu “ona toliko dobro izgleda da je se plašim”. Svi misle da trenirate svaki dan, da ste atletičar itd, a vi biste u teoriji sve to mogli samo što vas je genetika pogledala i kod kuće samo sedite na kauču uz čips, kutiju sladoleda i film.

  1. Džek rasel terijer

Vi ste praktični, brzi i efikasni, ne odlažete stvari i svuda stižete na vreme. Kad treba da se druži s prijateljima, vi ste puni energije i presrećni ste što ste tu. Imate snage za troje ljudi, nikome nije jasno kako.

  1. Avganistanski hrt

Vi ste toliko bogati da ne znate kako zapravo izgleda običan život. Nikada niste seli na kafu u kafić, nikad niste prošetali sporednom ulicom.

  1. Srednja pudla

Vi ste pametni, dobar đak, zainteresovani, imate hobije, sa vama može o svemu da se dogovara, ali onda usred noći nakon napada ogromne gladi pojedete sve što je jestivo u kući i načnete i tanjir jer niste siti.

  1. Vižla

Nekad ste bili sportista. Cenite kvalitetno meso, dobro provedeno vreme sa prijateljima, nedeljni ručak s porodicom pored reke. Nervira vas lenjost, manjak discipline i pušači.

  1. Pinč

Morate da iskulirate, nije sve razlog da se izbekeljite od nervoze i polomite radni sto. Nemojte da grickate nokte.

  1. Šar pei

U životu se nekome niste zamerili. Volite da kuvate, ne svađate se s narodom, tuđa deca su dobrodošla kod vas na kolače, srećni ste kad unuče dobije peticu, ali ga ne grdite ni za keca. Svi vas vole.

  1. Korgi

Svi se okrenu za vama kad prođete ulicom. Ne zato što ste neka prepička, nego zato što se prosto kul i zabavni i delujete kao najzabavnija osoba u prostoriji koja uvek ima najbolje priče. Svi hoće da budu vaš prijatelj.

  1. Pomeranac

Volite sitne svađe i nervira vas svako ko vas pogleda krivo. Kod kuće ste velika maza i dobrica, a napolju pokazujete zube i kome treba i kome ne. Niko vas ne shvata kao pretnju.

  1. Čivava

Prilično ste otišli s živcima, ali vašu nervozu niko ne shvata ozbiljno jer ste stalno nervozni i svima je postalo smešno. Mnogo volite rijaliti programe i sve doživljavate lično, ali ne biste mrava zgazili.

Šta kažete, da li je pogodila?

Izvor: novosti.rs