Naslovna Blog Stranica 60

Sve bolesti kreću iz stomaka – Ovo je alarmantan signal da creva propadaju!

0

Da li su stomak i creva najveći čuvari zdravlja i imuniteta, koliko o tome brinemo na pravi način, a koliko lošim navikama pogoršavamo bolesti, otkrila je prof. dr Aleksandra Pavlović Marković, gastroenterolog i predsednica Udruženja gastroenterologa Srbije.

Prema njenim rečima, svaki peti pacijent u opštoj praksi ima bolest creva, a svi strahuju od kolonoskopije tj. optičkog ispitivanja debelog creva kolonoskopom. Postoje tri simptoma zbog kojih se radi kolonoskopija, a u nastavku saznajte sve što treba da znate o bolestima i dijagnostici creva.

Šta leče gastroenterolozi?

“U prvoj rečenici uvek objasnim šta je gastroenterologija. To je grana medicine koja se bavi dijagnostikom i terapijom bolesti digestivene cevi, a tu spadaju jednjak, želudac, dvanaestopalačno crevo koje je deo tankog creva, tanko crevo, debelo crevo, jetra, pankreas, žučna kesa i žučni putevi. Bolestima ovih organa bavi se gastroenterologija. Nismo jedini, njima se bavi i hirurzi kada treba da operišu”, rekla je prof. dr Aleksandra Pavlović na K1 televiziji.

Da li je tačno da su creva ogledalo zdravlja?

“Istina je. Hipokrat je još 400 godina pre naše ere rekao da sve bolesti kreću iz našeg stomaka. On nije znao tačno na koji način, ali danas znamo da u našim crevima postoji čak sto hiljada milijardi mikroorganizama. Svi ti mikroorganizmi imaju svoj imuni sistem, tako da su oni i okidači dobrog i lošeg imunog sistema našeg organizma. Mikrobiota čini čak 90 odsto našeg organizma. Svakako, dosta stvari kreće od creva”.

Šta crevima pravi najveći problem?

“Osamdeset odsto naše gastroenterološke prakse jesu tzv. funkcionalne bolesti creva, a 20 odsto jesu prave organske bolesti poput čira, teškog artritisa, hroničnih zapaljenskih bolesti, karcinoma, ciroze jetre. Kada pacijent ima tegobe, a mi ne dokažemo nijednu organsku bolest, kažemo da on ima funkcionalnu bolest creva. One mogu da budu vezane za gornje i donje partije gastrointestinalnog trakta. Ako su vezane za gornje, to izaziva mučninu, povremeno povraćanje, nadimanje, nelagodnost i bol u želucu, a s druge strane imamo nervozno crevo. O tome se mnogo govori”, objasnila je doktorka i otkrila trenutnu statistiku:

“Moram da kaže da je otprilike svaki peti pacijent u opštoj praksi pacijent sa funkcionalnim bolestima creva, a kod nas čak 80 odsto. Prema tome, imamo sreću da su funkcionalne bolesti, da nisu ozbiljne. Pacijent koji pati od toga ima velike probleme i kada isključimo sve organske bolesti, onda se i on oseća bolje”.

Šta su nervozna creva?

“Sama definicija jeste obavezno prisustvo bola ili neugodnosti u trbuhu sa nekim poremećajima stolice. Ta definicija kaže da mogu da postoje predominatni zatvori, predominantne dijareje ili kombinacija zatvora i dijareje, što se najteže leči od svih komplikacija. Svi pacijenti nas pitaju za uzrok, ali nije poznat. Međutim, genetika pacijenta, stres, način života, ishrana, fizička aktivnost utiču na ovo. Uvek na predavanjima kažem da 60 odsto pacijenata ne bi imalo ove tegobe kad bi se pridržavalo higijensko-dijetetskog režima ishrane i fizičke aktivnosti”

Šta je higijensko-dijetetski režim?

“Više povrća, donekle manje mesa i moramo da gledamo kvalitet hrane koliko je to moguće. Ukoliko pacijent oseća bilo kakve tegobe sa nekom vrstom hrane, treba delimično da je izbaci, čak i ako je zdrava. Imate mahunarke poput graška i pasulja koje su jako zdrave, ali dovode do nadimanja. Nadimanje je jedan od ključnih simptoma funkcionalne bolesti. Moram da kažem da nije ništa strašno i lako dolazimo do dijagnostike”.

Kako se dolazi do dijagnostike?

“Često nas pitaju da li mora odmah endoskopija. Naravno da ne. Dijagnozu postavljamo razgovorom sa pacijentom. Pregledamo, pipnemo trbuh pacijenta, to je fizikalni nalaz. Mi, doktori, kažemo da tu leži 50 odsto dijagnoze. Mora da se razgovara sa pacijentom. Uradimo opšte laboratorijske i biohemijske analize, pregledamo štitastu žlezdu i uradimo test na okultno krvarenje koji je jako bitan, znači, na prisustvo mikroskopske krvi u stolici. Ako je to sve negativno, a pik funkcionalnih bolesti najčešće je do 45. godine, skoro smo sigurni da se ne radi o organskim bolestima i da pacijent ne mora da ide na endoskopiju”.

Ko više oboleva – muškarci ili žene?

“Žene. Ne zna se razlog, ali mi smo hormonski zavisne, kod žena je drugačiji metabolizam i one jesu češće pogođene ovim problemima”.

Šta je enteroskopija?

“Naši gledaoci su upoznati sa gastroskopijom i kolonoskopijom, ali pre 20 godina nismo mogli ni da zavirimo u tanko crevo. Zato imamo endoskopske metode, savitljivu cev sa optičkim vlaknima, to je video instrument. Enteroskopija je pregled tankog creva. Zatim, kapsula endoskopije je vrsta endoskopije gde progutamo jednu tableticu i posle kompjuterski obradimo podatke iz tankog creva. Ima kamericu, vrlo je lagana. Doktoru je za jedan pregled potrebno dva do tri sata da odgleda jednu kapsulu. Najmanji deo creva da se propusti, može cela dijagnoza da se propusti. Mora da bude zatvoren, skoncentrisan, bez mobilnih telefona. To su metode koje se rade u Kliničkim centrima. Postoje i komplikovanije metode”.

Glavni simptom koji zahteva endoskopiju

“Ide se kad postoje alarmantni simptomi. Svaka pojava krvi u stolici mora da ide na kolonoskopiju. Vrlo često nema problema u debelom crevu. Možda su to hemoroidi, ali moramo da isključimo mogućnost da postoji problem u debelom crevu. Sledeći simptom je gubitak na telesnoj težini, a anemija je apsolutna indikacija za pregled debelog creva”, objasnila je prof. dr Aleksandra Pavlović Marković.

Izvor: alo.rs

Deca koja odrastaju uz babe i dede srećnija su, pametnija i obrazovanija

Ljubav, briga i podrška baka i deka imaju blagotvoran uticaj na unuke. O tome svedoče brojna naučna istraživanja.

  1. Smanjuje se rizik od depresije.

Emocionalna bliskost baka i deka sa unucima smanjuje rizik od depresije kod dece. U studiji objavljenoj u časopisu “Gerontolog”, učestvovalo je 356 unuka i 374 baka i daka. I kada su naučnici sa Bostonskog koledža analizirali podatke koje su sakupljali 19 godina, pokazalo se da se opasnost od depresije smanjuje i kod starijih i kod mlađih generacija.

  1. Povećava se osećaj stabilnosti i sigurnosti.

Babe i dede ulivaju unucima osjećaj stabilnosti i emotivne sigurnosti. A u traumatičnim situacijama ili tokom porodičnih svađa, baka i deka su često podrška unucima.

Istraživanje Oksfordskog univerziteta pokazalo je da bliska veza unuka i starijih generacija pomaže deci da se nose sa traumatičnim događajima u životu, kao što su maltretiranje u školi ili razvod roditelja.

Istraživanje koje je vodila profesorka En Bjukenen obuhvatilo je više od 1500 dece i pokazalo da oni koji su bili u bliskim odnosima sa svojim bakama i dekama imaju manje emotivnih teškoća i problema u ponašanju. Pored toga, takva deca su imala razvijeniji osećaj samosvesti, što im je olakšavalo da prevaziđu teškoće.

  1. Olakšava zadatak roditeljima.

Roditelji ponekad nemaju dovoljno vremena za igre i razgovor sa decom. Bake i deke često deci zamenjuju roditelje, posebno kad im je potrebna igra i zabava. Osim toga, oni ređe grde decu, tako da su unuci spremni da im otkrivaju svoje tajne.

Sve ovo poboljšava opštu emotivnu atmosferu u porodici, jer su i roditelji spokojniji, znajući da su deca dobro i dok njih nema.

Izvor: uspesnazena.com

Dejl Karnegi – Ponašaj se kao da si sretan i postat ćeš sretniji

Pisac, psiholog i pedagog Dejl Karnegi je razmišljao i živeo po principu „u svetu nema loših ljudi“. Postoje samo neprijatne okolnosti koje se lako mogu izmeniti.

Dovoljno je samo promeniti svoj odnos prema njima. Zato zbog neprijatnih okolnosti ne treba kvariti život i raspoloženje okolini.

On je takođe razradio sopstvenu koncepciju beskonfliktnog i uspešnog odnosa. Imao je puno pristalica svoje teorije, ali i onih koji su bili protiv nje. Međutim, niko nije ostao ravnodušan, a njegove savete je korisno poslušati:

  1. Svaki čovek je barem pet minuta dnevno budala. Prava mudrost se svodi na to da se taj vremenski limit ne prekorači.

  2. Ako ti sudbina podari limun, napravi od njega limunadu.

  3. Naučite da se stavite u položaj drugog čoveka i shvatite šta je potrebno njemu, a ne vama. Ceo svet će biti uz onoga ko uspe to da uradi.

  4. Budite zauzeti. To je najjeftiniji lek na svetu, i jedan od najefektivnijih.

  5. Ako poželite da promenite nekoga počnite od sebe. To je korisnije i bezopasnije.

  6. Zamisli najgore posledice koje može da izazove tvoj postupak, unapred se pomiri sa njima i onda dejstvuj!

  7. Osmeh ne košta ništa, a mnogo vredi.

  8. Mnogi zovu lekara kada im je potrebna publika.

  9. Ljude ne zanimamo ni ja, ni vi. Ujutru, u podne i uveče oni se bave samo sami sobom.

  10. Kada čovek započne rat protiv samog sebe on već vredi nešto.

  11. Jasno je da vaš muž ima nedostatke, ali da je svetac nikad vas ne bi oženio.

  12. Zapamtite da je ime čoveka najslađi i najvažniji zvuk na planeti za njega na bilo kom jeziku.

  13. Tajna naše nesreće je u tome što imamo previše slobodnog vremena da razmišljamo o tome da li smo srećni ili nismo.

  14. Za mudrog čoveka svaki dan počinje novi život.

  15. Ne sutra. Dan spasenja čoveka je danas.

  16. Ne plašite se neprijatelja koji vas napadaju. Plašite se prijatelja koji vam laskaju.

  17. Strah postoji samo u vašem umu, nigde više.

  18. Jaka želja da nešto naučite je već 50% uspeha.

  19. Ponašaj se kao da si srećan i postaćeš srećniji.

  20. Na ovom svetu postoji samo jedan način da se zasluži ljubav – da prestanete da je zahtevate i da počnete da je pružate, ne očekujući zahvalnost.

Izvor: uspesnazena

Dr Anhel Ruis Kotoro: Evo kad se Rafael Nadal vraća na teren

Nadalov doktor Anhel Ruis Kotoro ispričao je da je Rafina najjača karika njegovo mentalno zdravlje.

– Nadal ima vrlo jaku psihu. On je vrlo jaka osoba, pokazao je to tokom cele karijere. To je sigurno jedna od njegovih velikih prednosti – rekao je Ruiz Kotoro.

Ovaj poznati doktor je priznao da je Nadal napravio veliku grešku jer je pogoršao povredu jer je igrao u bolovima pre nego što je priznao da ima problem i otišao na operaciju.

Inače, Nadal se ovih dana vratio treninzima na Majorki, i svaki dan pojačava nivo rada. Njegov cilj je da zaigra na Australijan openu u januaru.

– Ali kada imate takvu povredu i vidite da ne možete, morate na operaciju. Teška je situacija. Morali smo da mu pomognemo – rekao je Kotoro.

Doktor smatra da će španski teniser biti konkurentan po povratku na teren.

– On poznaje ovaj proces i želi da ponovo igra, čini sve što je u njegovoj moći da se to dogodi. Već nam je nekoliko puta pokazao da to može, vratiće se još jednom. Mi smo sebi postavili ovaj rok od pet meseci posle operacije jer je važno da sportista ima cilj da podstakne volju za borbom i oporavkom. Teško je reći da li će za pet meseci moći da igra 100 odsto. Možda će mu trebati još mesec dana da se oporavi – uveren je Ruis Kotoro.

Evo kad se Rafael Nadal vraća na teren

Španski teniser Rafael Nadal mogao bi da se na teren vrati do kraja godine na Junajted kupu, koji će biti odigran u Australiji od 29. decembra 2023. do sedmog januara naredne godine, prenose španski mediji.

Nadal je poslednji put igrao na Australijan openu u januaru ove godine kada je u drugom kolu izgubio od Mekenzija Mekdonalda. On je potom saopštio da zbog operacije kuka neće igrati do kraja sezone, a priznao je i da ima problema sa povredom stopala.

Španac je pre nekoliko meseci najavio da će 2024. da bude godina njegovog povlačenja iz tenisa zbog niza povreda, ali je istakao da će pokušati da odigra nekoliko turnira.

Na društvenim mrežama pojavili su se snimci sa treninga Nadala, koji je u karijeri osvojio 22. grend slem titule. Španski mediji navode da su ovi snimci obradovali navijače španskog tenisera.

Nadal je ranije izjavio da neće da bude konkurentan na turnirima početkom godine, ali je istakao da će pokušati da ponovo igra na vrhunskom nivou. Španac planira da igra naredne godine na Australijan openu, a španski mediji ističu da bi Nadal pored Junajted kupa mogao da nastupi i na turniru u Adelejdu.

Na Junajted kupu trebalo bi da igra 18 reprezentacija u nekoliko australijskih gradova.

Španski teniser je ove godine odigrao samo četiri takmičarska meča, a trenutno se nalazi na 240. mestu ATP liste.

ŽITARICA KOJU JEDU JELENA I NOVAK ĐOKOVIĆ SVAKOG DANA – Narodna medicina koristi je za lečenje gihta, tumora, hemoroida i išijasa (RECEPTI)

0

Najbolji teniser sveta Novak Đoković i njegova supruga Jelena obožavaju da jedu kinou, a evo kako ona utiče na zdravlje.

Osim redovnog unosa proteina i ugljenih hidrata, važno je i da kroz ishanu u organizam unosite i vlakna. A žitarice su najviše bogate njima!

A koliko je kinoa zdrava i dobra za organizam govori to da je ona neizostavni deo ishrane Novaka Đokovića i njegove supruge Jelene. Od 2010. godine kada je naš najbolji teniser sveta otkrio da ima intoleranciju na gluten, on isključivo jede samo ovu vrstu žitarice, koja ga nema, a pritom je odlična zamena za meso. Zato, vegetarijanci navalite!

Kinoa se naziva “zlatom Inka” i “kraljicom semenki”. Drevne civilizacije su ovu žitaricu smatrale svetom biljkom. Pored činjenice da je kinoa omogućila ljudima da ostanu živi čak i u vreme ratova, ova žitarica telu može da donese mnoge prednosti.

Prednosti kinoe

Kinoa sadrži velike količine belančevina zbog čega može da se takmiči sa proizvodima životinjskog porekla. Obiluje vitaminom E, C, kalijumom, raznim mineralima, aminokiselinama i eteričnim uljima.

Narodna medicina koristi kinou za lečenje gihta, tumora, hemoroida i išijasa

Čaj od kinoe može da se koristi i za dezinfekciju usta i desni, a ima i smirujuće dejstvo pa se koristi za lečenje depresije i neuroze.

Ako vas muči kašalj ili prehlada, kinoa je u stanju da smiri ove simptome.

Kinoa ima veliki sadržaj aminokiselina i proteina, a odsustvo glutena.

Ova biljka se koristi kao laksativ, i ima moć da izleči hronični zatvor.

Kinoa je odlična zamena za meso. Ako postite ili ste vegetarijanac obavezno ubacite kinou u svoju ishranu. Kinoa obiluje vlaknima koji su neophodni za pravilni rad creva.

Narodna medicina kinou još koristi i za lečenje kožnih bolesti, reume, a zbog visokog sadržaja kalijuma ona blagotvorno utiče na kardiovaskularni sistem.

Kinoa kao kulinarsko čudo

Vegetarijanci znaju o čemu pričamo kada kažemo kako je kinoa pravo kulinarsko čudo. Ako se doda kupusu, krompiru ili drugom povrću, osetićete punoću ukusa kakva se dobija samo kuvanjem mesa. Korisne osobine se manifestuju i u prisustvu vitamina i aminokiselina koje poboljšavaju metabolizam, čiste organizam i normalizuju njegovu funkciju. Pošto kinoa nema određen miris, u jela se zato dodaje beli i crni luk, kao i ostali začini.

Recepti

Povrće sa kinoom

Potrebno je: 200 g kinoe, 200 karfiola, 200 g brokolija, 200 šargarepe, 1 glavica crnog luka, 1 čen belog luka, začini, so i biber.

Priprema: Kinou kuvajte u vodi oko 15ak minuta. Karfiol, brokoli obarite. U tiganju na malo ulja prodinstajte luk i izrendanu šargarepu pa im dodajte karfiol i brokoli. Dinstajte sve zajedno 10 minuta pa ovoj smesi dodajte proceđenu kinou, začine, so i biber.

Pesto sa kinoom

Potrebno: 200 grama rukole, veza svežeg peršuna, 100 ml maslinovog ulja, 100 grama semena bundeve, 200 kuvane kinoe.

Potrebno: U blenderu sameljite rukolu i peršun, dodajte ulje i seme bundeve i so pa sve miksajte dok se ne pretvori u glatku smesu. Pestu dodajte kinou i uživajte u neobičnom ukusu.

Izvor: Stil.kurir.rs

Uloga večite žrtve: Kako da prestanete da radite sve zbog drugih?

0

Mnoge od nas u životu prati stalni osećaj da nekome nešto dugujemo. Zajedno sa psihologom otkrivamo kako izgleda uloga večite žrtve i kako se razbija ovaj obrazac

Na izvestan način, žrtvovanje je nešto što smo usvajali od detinjstva. Spremnost da se žrtvuju sopstveni interesi zarad drugih, da se pomogne kako ne bismo izgledali nevaspitano, da se stvari podele sa prijateljem… Razmislite o tome koliko često su nam drugi ljudi govorili da treba da budemo ljubazniji, velikodušniji, odgovorniji.

Živeti radi sebe i zadovoljavati sopstvene želje uvek je donosilo osudu društva, dok je uslužnost veoma cenjena. Tek u odraslom dobu to dovodi do toga da se u čoveku budi kompleks krivice i osećaj da uvek nekome nešto duguje. Narod to zove: večita žrtva.

Uloga večite žrtve – zašto je ovaj kompleks češći kod žena?

Ovakvo ponašanje žrtve često se primećuje kod žena. Od njih se može čuti “sve sam uradio za njega, ali on to nije cenio.” Na pitanje “zašto si onda to radila?” odgovor je uvekisti: „Mislila sam da će  biti bolji prema meni“. U prevodu: žene daju očekujući da će dobiti srazmeran odgovor.

Uloga večite žrtve – kako se razvija ovaj kompleks?

Neko je radio više poslova da bi izdržavao porodicu dok je partner tražio sebe, neko se u potpunosti brinuo o vaspitanju deteta i kućnim obavezama dok je supružnik provodio vremeu kancelariji, neko je žrtvovao svoju karijeru zarad porodice, neko je odustao od hobija, preselio se… Spisak se može nastaviti unedogled, ali postoji samo jedan zaključak: potpuna žrtva nije put do duge i srećne veze, već deprecijacija sopstvene ličnosti.

Ovo se dešava iz dva razloga. Prvi razlog je vezan za činjenicu da žena od samog početka nije uspostavila granice dozvoljenog u vezi i nije ih odredila za drugu polovinu. Strah da će upravo te granice uplašiti partnera, teraju vas da činite i ono što ne želite.

Drugi razlog je trauma iz detinjstva i želja da se nadoknadi nedostatak osećanja koji ste tad iskusili. A da biste ih dobili, osećate da morate da ugodite i čekate pohvale, jer tako ste naučeni kao dete. Međutim, ovaj put vodi ka sazavisnim odnosima, čiji je scenario onda veoma teško promeniti. U takvoj vezi vaša žrtva neće biti cenjena.

Kako prestati da živite život za druge?

Prvo morate naučiti da volite sebe i razumete svoje želje. Osoba koja ne zna šta je samoljublje neće moći da voli drugog. Zapamtite da put žrtvovanja u ime ljubavi nema nikakve veze sa ljubavlju. Budite iskreni prema sebi, razmislite šta biste stvarno želeli.

Umesto da dajete nekome, počnite da dajete sebi. Zapamtite svoje snove, ideje i oživite ih. Možda ste dugo želeli da naučite kako da igrate tenis ili naučite španski. Počnite da brinete o sebi.

Naučite da budete samodovoljni. Ovo ne zahteva da budete jaki i nezavisni, samo treba da shvatite da ste važni sebi i drugima, da ste cenjeni, i što je najvažnije, sami cenite i volite sebe onakvima kakvi jeste.

Obratite pažnju na one koje društvo poštuje. Pokušajte da naučite od njih kvalitete koje koriste. Po pravilu, to su ljudi sa jasno izgrađenom životnom pozicijom. Oni jasno znaju šta žele, a sigurno razumeju šta ne žele, čak i ako se to drugima ne sviđa. Krenuvši na ovaj put, steći ćete samopouzdanje, početi da cenite postojeće kvalitete u sebi i teško da ćete želeti da pokušate da osvojite nečiju ljubav uzaludnim žrtvama.

Izvor: lepotaizdravlje.rs

ŠIMŠIRIKA – U narodnoj medicini se koristi kod upala bubrega i bešike, grčeva u želucu, dijareje, reume, otoka, psorijaze… (RECEPT)

0

Šimširika (Berberis vulgaris L.) predstavlja lep, raširen žbun iz iz istoimene porodice (Berberidaceae), dostiže visinu do 3 m. Biljka je poznata još i kao žuti šipak, žutika, žuta šiba, divlji šimšir, žuta šimširika, kiseli trn.

Koren šimširke je dug, debeo, žut, tamnožute kore. Grane žbuna su pokrivene trnovima, obično po 3 zajedno. Listovi su tanki, u obliku obrnutog jajeta, duguljasti, postepeno uski u osnovi, sa mrežastim žilicama, ređe zaobljeni i dlakavi, sa kratkim drškama, sakupljeni po nekoliko u pazuhu trna. U jesen dobijaju braon boju.

Cvetovi šimširke su sitni, žuti i imaju neprijatan miris. Plodovi su viseći, lepi grozdovi. Oni su duguljasti, narandžasto-crveni ili crni, sočne jagode, dugi do 10 mm, široki 5 mm, sa po 2-3 semenke. Listovi i plodovi imaju kiseo ukus. Šimširka cveta od maja do juna nakon listanja. Plodovi sazru na jesen, ali se ne zadržavaju dugo vremena na žbunu. Biljka se razmnožava semenkama.

Šimširka se sreće u srednjoj i južnoj Evropi, na teritoriji Rusije i drugde. Kod nas raste na suvim, kamenitim mestima, po čukama, uglavnom u šumama, u donjoj šumskoj oblasti, obično na krečnjačkom terenu, gde su rezerve biljke ograničene.

Vrste šimširike

Osim obične šimširike /Berberis vulgaris L./ najčešće se sreće vrsta Tumbergova žutika (Berberis thunbergii) i Kineska žutika (Berberis julianae). Poslednja vrsta je zimzelena i za razliku od druge dve vrste koje daju crvene plodove, njegovi su tamnoplavi.

Kod nas se takođe može naći i Darvinova žutika Berberis darwinii (2.5m), koja je zimzelena, malo sporije raste, ali ima mnogo lepe krupno isečene, tamnozelene, sjajne listove.

U proleće biljka cveta sa sitnim, žutim i aromatičnim cvetovima koji liče na mnijaturne narcise. Pred kraj leta, žbun stvara tamnosive plodove, koji daju nov oblik biljci.

Druga zimzelena vrsta je B. verruculosa, koja dostiže visinu do jedan metar. Njeni crni plodovi se formiraju u jesen.

Možda tumbergova žutika ima najviše raznolikosti. Ona je obojena raznim bojama i listovi su raznog oblika i mase.

U tamnopurpurno su obojeni listovi B. th. Atropurpurea Nana (60 cm), koja može da služi kao pozadina na zadnjem planu ili kao crveni akcenat među svetlozelenim vrstama.

Jarkocrvene sitne listove imaju vrste Bagatelle i Harlequin, koji su veoma odgovarajući za spajanje sa drugim biljkama.

Mnogo su egzotični i listovi sorte Rose Glow, koja dostiže visinu do 1 m. Ona se preliva u crveno-roze-bele boje i daje žbunu izuzetan izgled.

  1. th. Coronita, dostiže visinu do 50 cm, isto je interesantna šimširka. Listovi biljke su tamnocrveni u sredini, ograđeni jarkožutim ivicama.

Jedan tipičan predstavnik ređe sretane vrste je B. otawensis, koji dostiže do 1, 8 m. Listovi ovog žbuna stvaraju gustu glinenu masu i malo su krupniji i okruglasti. Najrasprostranjeniji je njegov oblik Purpurea sa crvenim listovima.

Gajenje šimširike

Ima dosta bogatih izbora i oblika šimširike, tako da se ovaj žbun može koristit u razne svrhe u ozelenjavanju. Biljka se može gajiti kao deo dekorativne grupe, kao lepa pojedinačna biljka, za ivičnjake od žbuna, za živu ogranu čak i za alpinijume i kamenite uglove.

Šimširika je raprostranjena dekorativna biljka i lako se može naći u svakoj specijalizovanoj prodavnici. Kada kupujete ovakvu biljku, dobro je da imate u vidu gde ćete je zasaditi i da li ćete je kombinovati sa drugim biljkama. Imajte u vidu da zbog oštrih vrhova, žbun nije odgovarajući za mesta gde se igraju mala deca.

Takođe, ne treba da zaboravite da neke vrste imaju razne boje listova tokom raznih sezona – u proleće zelene, a leti i u jesen purpurno crvene ili žute.

Inače, šišmširka nije zahtevan žbun. On se razvija na raznom zemljištu i nije mu potrebno obrezivanje. Ako ipak to uradite, grane žbuna će se zgusnuti.

Šimširka voli sunce, ali se dobro razvija i u hladu. Međutim, sorte sa crvenim ili žutim listovima neće dobiti potreban ukras, ako ne rastu na direktnoj sunčevoj svelosti. Najodgovarajuće vreme za sađenje biljke je u aprilu i maju, ali nije problem, možete zasaditi i kasnije u leto.

Sadržaj šimširke

Koren žbuna sadrži kvaternerne baze (berberin, jatrozin, kolumbamin, berberubin), tercierne baze (oksiakatanin i berbamin) i alkaloid, koji je izvađen i kore korena drveta. Berberin se nalazi u kori korena do 7 %, a u drvenom delu – do 0, 4 %.

Plodovi šimširike sadrže jabukovu kiselinu, vinsku i limunsku kiselinu, vitamin C, pektin i karotinoide. Listovi žbuna u sastavu imaju karotin i vitamin C.

Sakupljanje i čuvanje šimširike

Od biljke se upotrebljava koren /Radix Berberidis/, kore od korena /Cortex Berberidis radicis/ i plodovi /Fructus Berberidis/. Koren šimširike se kopa u proleće, nakon što sok počne da cirkuliše u biljci. Nadznemni deo se čisti od zemlje, opere i ostavlja da se ocedi. Ovako prirpemljena biljka se seče na komade, dužine 10-12 cm i suši se ili nakon pranja se oljušti samo kora.

Plodovi šimširike se beru nakon što potpuno sazru i daju se sveži ogranizacijama za sakupljanje biljaka. Pripremljeni materijal se suši u provetrivim prostorijama ili u sušari na temperaturi do 40 stepeni. Od 3 kg svežeg korena šimširike se dobija 1 kg suvih, a od 4 kg sveže kore se dobija 1 kg suve. Sušena biljka se čuva u suvim i provetrivom prostorijama. Potrebno je da se čuva sa posebnom pažnjom jer je koren otrovan.

Koristi od šimširike

Šimširike deluje koleretično, kolekinetično, budi apetiti, širi sudove i deluje protiv grčeva. Svi korišćeni delovi biljke otklanjaju grčeve kod kamena u bubregu i diskinezije žučanih puteva.

U isto vreme stimuliše odvajanje žuči. Koren i alkaloidi izvađeni od njega se koriste kao tonizirajuće sredstvo i sredstvo za prestanak krvarenja kod krvarenja iz materice i jača rad srca ili se koristi za smanjenje arterijalnog pritiska.

U narodnoj medicini se koristi kod upala bubrega i bešike, kod grčeva u želucu, dijareje, dizenterije, kod reume, osteofita, otoka, skrofuloze, psorijaze itd. Spoljašnje se upotrebljava kod katarakte i kod upala desni.

Dokazano je da dekokti i tinkture od korena kore šimširike povišavaju tonus i peristaltičnu dejsnost glatke muskulature na organima za varenje i skraćenja materice, usporava rad srca i snižava kratkotrajno krvni pritisak.

Ustanovljeno je još i dobro antibakterijsko dejstvo biljke na stafilokoke, aureus, ešerihiju koli, salmonelu itd.

Šimširika ima razne primene. Plodovi žbuna se mogu konzumirati kao hrana, mogu se pripremati likeri, osvežavajući napitci sa laganim koleretičnim dejstvom, takođe poboljšava i rad organa za varenje.

Kora, grane i listovi daju žutu boju, sa kojom se ušpešno može bojiti koža i vuna. Od drveta žbuna se mogu praviti mali strugarski proizvodi.

Narodna medicina sa šimširikom

Bugarska narodna medicina preporučuje čaj od šimširike kod upale i kamena u bubrezima i bešici, bolesti jetre i žuči, bolesti materice, gnoja u urinu, nedostatak apetita.

Pripremite napitak tako što kuvate 1 kašičicu korena u 300 ml vode oko 5 minuta. Procedite tečnost i ostavite da se ohladi. Uzimajte 3 puta po 100 ml pre jela.

Štete od šimširike

Koren biljke sadrži jako aktivne alkalodie, koji su u velikim dozama otrovni, zato treba pažljivo da se konzumiraju. Prilikom prijema velikih količina biljke, može dase izazove krvarenje iz nosa i povraćanje. Predoziranje biljkom može da dovede do trovanja. Uzimajte šimširiku samo uz lekarski recept i ne više od 7 dana.

Cela biljka ima negativno dejstvo kod male dece, trudnica i dojilja. Nisu potpuno ustanovljene veze berberina sa raznim grupama lekove, tako da izegavajte da uzimate šimširiku sa antibioticima, antikoagulantima, antihistaminima, antihiperzenzivima, antidijabetičkim lekovima, diureticima i celekoksibom.

Izvor: bonapeti.rs

Stavite parče CRNOG LUKA na ZUB – Evo šta će vam se desiti nakon 15ak minuta!

0

Svako voli luk u salati, sosovima i naravno uz grilovanu hranu, ali da li ste znali koja zdravstvena svojstva zapravo sadrži?

Ne samo da je odličan za zdravlje, luk se može koristiti na mnoge načine kao prirodan lek

Možda niste znali, ali luk je odličan lek za zubne probleme. On može da izleči zubobolju, kao i mnoge druge probleme koji se mogu javiti.

Stavite parče luka na zub ako imate zubobolju i bol će proći. Samo treba da ga držite da odstoji par minuta i zubobolja će se ublažiti vrlo brzo. Razlog za ovo je vrlo jednostavan.

Luk sadrži antiseptička i antiupalna svojstva. Jednom kada zagrizete luk i kada on pusti svoje sokove u vaša usta, počinje borba protiv bakterija i upale. Ovo smanjuje infekciju i bol. Iako luk može da izleči zubobolju, postoje i druge metode.

Ulje karanfilića je provereni lek sa tradicijom koji pomaže kod zubnih problema i problema sa ustima. Samo je potrebno da umočite vatu u ulje karanfilića zajedno sa malo maslinovog ili kokosovog ulja i stavite na bolno mesto. Bol će nestati za par minuta. Karanfilić je prirodan analgetik i čini da predeo utrne.

Analgetska svojstva kapi protiv kašlja mogu da smanje bol. Samo je potrebno da uzmete par kapi na bolno mesto i zubobolja će se ublažiti.

Ispiranje usta analgetičkim svojstvima je takođe dobra ideja za smanjenje bola u zubima. Takođe možete da koristite četkicu za zube kako biste očistili zube od ostataka hrane i bakterija koje izazivaju zubobolju.

Stavite krastavac na bolno mesto i osetićete olakšanje na bolnom zubu.

Stavite toplu kesicu čaja na ugroženo područje i smanjite otok i bol uz pomoć tanske kiseline u čaju.

Isecite parče đumbira na sitne komade. Žvaćite ga i držite na bolnom zubu neko vreme. Bol će se smanjiti. Pored ovoga probajte i luk.

Izvor:Informer.rs

SLATKA DETELINA: Pomaže kod bronhitisa, hipertenzije, zatvora, migrene, nesanice, reumatizma, artritisa… (RECEPT)

0

Slatka detelina (kokotac), nežna biljka sa tako mnogo lekovitih svojstava. Možete je gajiti u svom dvorištu ili u saksiji, i nije preterano zahtevna. Najčešće se u lekovite svrhe bere u sezoni cvetanja biljke. Neophodno je odseći sve bočne izdanke, kao i gornje cvasti, vezati u snopove, pa okačiti na plafon u suvom i provetrenom prostoru. Nakon sušenja, izdanci će morati da se zgnječe. Zatim dobijenu masu treba prosijati kroz sito da se odvoje nepotrebni veliki komadi stabljika.

Lekovita svojstva imaju listovi, izdanci, plodovi i cvetovi slatke deteline. Najbolje je da ih čuvate u staklenim i keramičkim teglama koje mogu da se zatvore. Ako nema mogućnosti da sami uzgajate slatku detelinu, uvek možete kupiti gotov proizvod u apoteci.

Slatka detelina ima bogat sastav koji uključuje glikozide, proteine, kumarin, holin, tanine, organske kiseline, polisaharide, saponine, flavonoide, karoten, vitamine B4 i E, smole, eterična ulja, tokoferol, alantoin, aminokiseline, masne kiseline, cimarin.

Ova biljka ima značajna lekovita svojstva, a u narodnoj medicini koristi se vekovima. Ova biljka ima iskašljavajuće, hipotenzivno, antiinflamatorno, antibakterijsko dejstvo. Slatka detelina smanjuje rizik od stvaranje krvnih ugrušaka i podstiče korisno preznojavanje kada osoba ima temperaturu. Leči rane, koristi se kao losion, a ima I sedativno svojstvo. Preparati na bazi slatke deteline koriste se u lečenju bronhitisa, hipertenzije, zatvora, migrene, nesanice, reumatizma i artritisa, kao i svih problema sa disajnim putevima.

Med od slatke deteline je od velike koristi , pa je vredno obratiti posebnu pažnju na ovu biljku za one koji se bave pčelarstvom. Pčele koje sleću na slatku detelinu daju med koji je koristan kod bolesti gornjih disajnih puteva. Može pomoći kod nesanice, glavobolje i proširenih vena.

Možete spremiti i čaj od slatke deteline – veliku kašiku suve biljke prelijte sa 2,5dl ključale vode. Tome dodajte kašičicu meda i ostavite da odstoji deset minuta, a zatim procedite. Popijte malu šoljicu čaja jendom dnevno.

Slatka detelina se ne preporučuje u trudnoći, a predoziranje može izazvati glavobolju i mučninu. Pre upotrebe prirodnog leka, konsultujte se sa lekarom.

Izvor: mondo.rs