Naslovna Blog Stranica 59

Da li nesrećno detinjstvo mora da nas obeleži za ceo život?

Koliko nesrećno mora biti nečije detinjstvo kako bi se sa sigurnošću moglo predvideti da će neko živeti loše u odrasloj dobi ili čak umreti u mladosti?

Postoje istraživanja na ovu temu. Slično pitanje je, zapravo, postavljano mnogo puta do sad, a jedan od najopsežnijih pokušaja da se na njega odgovori je Studija negativnih iskustava u detinjstvu (Adverse Childhood Experiences Study, ACES). Autori ove studije osmislili su način da definištu faktore iz detinjstva koji mogu da predvide loš kvalitet nečijeg života u odraslom dobu.

Oni su imenovali deset faktora rizika, kao što su razvedeni, alkoholičari ili roditelji zavisni od droga, seksualno zlostavljanje, fizičko nasilje u porodici, kao i mentalna bolest člana porodice. Potom su istraživači pratili stotine dece kako bi ispitali uticaj ovakvih faktora na njihove živote.

Pronašli su da, ukoliko neko ispunjava četiri ili više ovih faktora rizika, šanse da će imati srećan život su slabe, odnosno verovatnoća da će živeti loše je prilično velika.

To su, naravno, samo brojevi, statistike, verovatnoće i šanse, ali ono što oni pokazuju je da ako imate ispunjavate četiri i više rizik faktora, šanse nisu na vašoj strani.

Naravno, verovatnoća je samo to – verovatnoća. A ova studija nije se bavila procenom pozitivnih ljudi i događaja koji mogu spasiti decu izloženu faktorima rizika. Ukoliko imate sreće, možete dobiti na lutriji, nadmudriti igru, sreća može biti na vašoj strani. Ali ne želite da se kockate sa njom.

Ali, ja se jesam kockao, i to u svoj život. To je zato što, bez da sam na to ikako uticao, imam rezultat od osam na ACES skali faktora rizika. Sa rezultatom od osam, šanse su mi toliko male, da se niko zdravog razuma ne bi kladio da ću postići išta u životu, možda čak ni preživeti. Prema statistikama, trebalo je da postanem alkoholičar, da bolujem od depresije, budem nesposoban da se oženim i stvorim porodicu ili čak zarađujem za život, ili je trebalo da umrem mlad, samoubistvom ili od posledica stanja kao što su alkoholizam, depresija, narkomanija.

Šta je to slabilo moje šanse? Imao sam psihotičnog oca, zatim nasilnog alkoholičara za očuha, majka mi je postala alkoholičar i dva puta se razvela, svedočio sam njenom zlostavljanju, vodio sam računa o sebi kad bi se odrasli izgubili u pijenju, muški savetnici u kampu su me spopadali, imam dva poremećaja učenja – ADHD i disleksiju, a sa deset godina poslali su me u internat.

Ali, sada imam 68 godina, oženjen sam istom predivnom ženom od 1988, imamo troje odrasle dece koja su sjajna, ja sam lekar, dečiji i psihijatar za odrasle sa specijalizacijom u, razume se, poremećajima učenja, autor sam 20 knjiga koje su se prodale u dva miliona primeraka, uključujući najprodavanije knjige o poremećaju pažnje, govorio sam širom zemlje (SAD; prim. prev) i sveta, viđam klijente svakog dana u svojim ordinacijama u blizini Bostona i u Njujorku, u procesu sam proširivanja svoje prakse kako bih dopro do što većeg broja ljudi. Drugim rečima, snažan sam i bez želje da usporim.

Dok sam pisao svoje memoare, „Zato što dolazim iz lude porodice: Stvaranje jednog psihijatra”, koji izlaze u junu 2018, retko bi mi padalo na pamet kako je moj život bio neobičan. Najzad, ja to nisam posmatrao ili izučavao, već živeo. Teško je ispitivati talas koji te potapa dok stojiš na obali.

Gotovo nikad nisam mislio o verovatnoćama protiv kojih igram svakog dana. Ali, kad se osvrnem na svoje detinjstvo i pišem o njemu, i kad pogledam na istraživanja dece kao što sam ja, moram da obznanim prisustvo slona u prostoriji. Kako je moguće da sam tu gde jesam? Šta se desilo? Kako sam, za ime sveta, uspeo da pobedim verovatnoću?

Ono što me je spasilo može da se svede na jednu reč. Ta reč je ljubav. Ljubav ima toliko pojavnih oblika i mesta: slučajna ljubav, namerna ljubav, usputna ljubav, kratka ljubav, trajna ljubav, ljubav koju vas je sramota da imenujete, polomljena pa popravljena ljubav; drugim rečima, svaka vrsta ljubavi koju možete zamisliti.

Prilično je verovatno – tačnije, to je dokazana činjenica – da ljubav pravi najveću razliku u životima nama koji smo u detinjstvu patili. Hvala bogu da je ljubav besplatna i u neograničenim količinama. Tužno je to što je ponekad teško pronaći je i kako ljudi mogu da je se boje.

Pozivam vas da pronađete ono što pomaže vama, pravila i alate koji su vam najviše bili od koristi, a onda proverite da li je ono što je pomoglo meni možda i vama potrebno. Pitanje kako neko prevaziđe lošu sreću, nepravdu, zlostavljanje, lišavanje i susrete sa zlim ljudima u većoj meri nego drugi ljudi me zapanjuje i navodi da se njime bavim gotovo svakog dana, kao psihijatar i kroz, naravno, osvrt na sopstveni život.

Osim ljubavi, imam konkretnijih odgovora, a većina njih su očigledni, kao što su negujte svoja prijateljstva, učite da praštate, usvojte psa (ili mačku), posećujte groblja, šetajte napolju u cik zore, gledajte gore, navijajte za svoje omiljene timove i posmatrajte Pobedu i Poraz jednako (hvala, Radjarde).

Takođe osećam beskrajnu zadivljenost i poniznost spram toga kako misteriozni i neobjašnjivi ishodi mogu biti čudesni i srećni, kako nepredvidivi, kao grom iz vedra neba.

Pozivam vas da mi se pridružite u divljenju tom nebu. Što nas je više koji ga posmatramo, to će ono postajati veće.

Autor: Edvard (Ned) Halovel, M.D, Ed.D., Psychology Today

Prevod i adaptacija: Ina Borenović

Izvor: Psihoverzum

Da li spavati u čarapama ili ne – Stručnjaci objasnili šta je zdravije i zašto

0

Mnogo je prednosti nošenja čarapa u krevetu, kaže Mar de Karlo, autor i osnivač Udruženja profesionalnih savetnika za spavanje International Parenting and Health Institute.

„Zbog procesa koji se zove vazodilatacija ili širenje krvnih sudova, čarape nam mogu pomoći da brže zaspimo i da duže spavamo“, objasnio je, dodavši da i istraživanje iz 2007. godine pokazuje da promene temperature kože utiču na sve aspekte sna i spavanja.

Dokazano je, ističe De Karlo, da nošenje čarapa u krevetu ubrzava cirkulaciju i dotok krvi u stopala, što pak može pomoći u snižavanju temperature tela, signalizujući mozgu da je vreme za spavanje. Druge studije to takođe potvrđuju, a jedna takva kaže da su ispitanici koji su u krevet išli sa čarapama zaspali 7,5 minuta brže, spavali 32 minuta duže i noću se budili 7,5 puta ređe od onih koji su spavali bosi.

Čarape održavaju cirkulaciju

“Pospanosti obično prethode niže telesne temperature i dokazi upućuju na to da nošenje čarapa i druge metode grejanja stopala mogu sniziti telesnu temperaturu i pomoći vam da brže zaspite”, dodao je De Karlo.

Prema njegovim rečima, postoji još jedna prednost spavanja s čarapama, a to je manja mogućnost za Rejnodovu bolest koja obično zahvata prste na nogama i rukama, pri čemu koža gubi cirkulaciju, te počinje da otiče i boli, a razne studije su pokazale da nošenje čarapa noću održava cirkulaciju i toplinu udova, pa može spriječiti takav napad.

„Iako Rejnodovu bolest obično pokreću niske temperature (ili teskoba i stres), čarape neće sprečiti da se ona razvije ako je tako zapisano u genima, ali mogu ublažiti mogućnost upale“, kaže De Karlo.

On savetuje da, bez obzira na to zašto želite da nosite čarape u krevetu, s lekarom proverite koji su mogući uzroci hladnih stopala, piše večernji.hr.

Spavanje u čarapama dobro i za seks

Ostale dobrobiti spavanja u čarapama su potencijalno poboljšanje problema s ispucalim petama (hidrirajte stopala i navucite pamučne čarape svake noći nedelju ili dve i primetićete manje suvu kožu), spečavanje valunga (povezano s boljom kontrolom središnjeg dela tela) i, verovali ili ne, veći potencijal za orgazam.

„Naime, u studiji Univerziteta u Groningenu koja je uključivala 13 parova nošenje čarapa u krevetu povećalo je verovatnoću postizanja orgazma za čak 30 odsto“, rekao je De Karl.

Razlog je pojačani dotok krvi u polne organe. Ipak, uprkos tim prednostima, on napominje da čarape nikako nisu lek za neka stanja.

Rizik da se problem maskira

„Imajte na umu da hladna stopala mogu biti posledica niza razloga; poput anemije, dijabetesa ili hipotireoze, a koje je važno dijagnostikovati i lečiti“, rekao je.

„Ako je glavni uzrok vašeg problema sa spavanjem dublje ukorenjen problem koji nije otkriven i rešen; na primer, patite od anksioznosti ili ste mentalno preterano stimulisani; nošenje čarapa u krevetu neće biti rešenje“.

Što se tiče studija, one uglavnom kažu da je, ako nemate problema s telesnom temperaturom, bolje spavati bez čarapa; jer se tako barem nećete pregrejati. Osim toga, odlazak u krevet bosih nogu pomaže u izbegavanju loše higijene, infekcija kože i neugodnih mirisa koji se mogu povezati s prljavim čarapama ili čak s gljivicama. De Karlo još ističe i da nisu sve čarape iste, te da ako ih već nosite, potražite one od prirodnih vlakana poput kašmira, merino vune, bambusa ili pamuka, odnosno materiijala koji će nogama pružiti toplinu i prozračnost, a koji podržavaju higijenu i zdravlje kože.

Bože, hvala ti što si mi dao “zlu” mamu – Zbog nje sam rasla drugačije od ostale dece!

Do druga deca jedu slatkiše za doručak, ja moram da jedem pahuljice, jaja ili dvopek. Dok drugi jedu kolače za večeru i piju kokakolu, ja moram da pojedem sendvič. A znajte da mi ni ručak nije kao njihov.

Ali barem ne patim sama. Moja sestra i dva brata imaju istu zlu mamu.

Moja je mama uvek htela da zna gde sam. Čovek bi pomislio da sam s uličnom bandom. Morala je  da zna ko su mi prijatelji i kuda idem. Uporno je tražila da se vratimo za sat vremena ako smo tako rekli – ili ranije, a ne za sat vremena i jedan minut. Skoro se stidim da priznam, ali kaznila bi nas kada je ne bismo poslušali. Ne jedanput, nego svaki put kad nismo slušali i kad smo činili kako nam je volja. Sada vidite koliko je zla bila naša mama.

Morali smo da nosimo čistu odeću i kupamo se. Druga su deca uvek nosila istu odeću danima. Jako smo se svađali jer nam je sama šila odeću kako bismo uštedeli novac.

Zašto, zašto smo imali majku zbog koje smo se osećali drukčijim od ostale dece?

Ali najgore tek dolazi. Morali smo da budemo u krevetu u devet svake večeri i ustanemo u osam sledećeg jutra. Nismo mogli da spavamo do podneva kao druga deca. I dok su oni spavali, moja je majka uvela zakon o radu. Tako smo morali da radimo po kući. Morali smo da peremo sudove, spremamo krevete, kuvamo i radimo druge strašne stvari.

Uvek smo morali da govorimo istinu, istinu i ništa drugo osim istine, čak i po cenu sopstvenog života – a skoro je tako i bilo.

Kad smo postali tinejdžeri, postala je mudrija, a naš život još nesrećniji. Nije bilo trubljenja automobilima ispred kućnih vrata. Morali smo svoje momke i devojke da pozovemo u kuću pre nego što smo s njima izlazili. Da ih mama upozna! I uvek bi proveravala jesmo li tamo gde smo rekli da ćemo biti. Nikad nisam imala prilike da pobegnem sa drugarima. I dok su moje prijateljice imale momke u zrelom uzrastu od 12 i 13, ja nisam smela da izlazim do 16. Odnosno do 15, ako sam izlazila u školu. A to je možda bilo dva puta godišnje.

Tokom godina, stvari se nisu ni malo popravile. Nismo mogli poput naših prijatelja da ležimo bolesni u krevetu i tako izbegavamo školu. Morali smo da imamo dobre ocene. Dok se u knjižicama naših prijatelja šarenilo od dobrih i loših ocena, mi smo morali da imamo samo dobre. Slabe ocene nisu dolazile u obzir.

Tako smo jedan po jedan maturirali. S mamom iza leđa koja nam je neprestano pričala, ponavljala, insistirala, kažnjavala i zahtevala poštenje, niko od nas nije mogao, a da ne završi najmanje srednju školu.

Moja mama je stvarno bila katastrofa. Od nas četvoro, troje je završilo visoku školu. Niko od nas nikada nije bio uhapšen, ili došao kući pod dejstvom alkohola. Moja su oba brata služila na vreme vojsku…

I koga da sada krivimo za ono što smo postali? U pravu ste, našu mamu! Pogledajte što smo sve propustili! Nikada nismo pili, krali, uništavali stvari, niti činili išta uzbudljivo poput naših prijatelja! Sve čemu nas je učila bilo je da odrastemo u veri u Boga, i da postanemo čovečni i ispravni ljudi.

A sada i ja odgajam tako svoje troje dece… I razumem ih kad misle da sam malo zla. Ali, time se i ponosim…

Jer, vidite, ja se zahvaljujem Bogu što mi je dao “najgoru mamu” na svetu.

Izvor: Index.hr

Naučnici s Harvarda pratili ljude 85 godina i otkrili šta je ključno za sreću i dobro zdravlje

Harvardska studija o razvoju odraslih, započeta 1930-ih, koja je veliku grupu ljudi pratila 85 godina, jedna je od najdugotrajnijih studija života odraslih ikad sprovedenih. Ona je otkrila brojne važne veze između različitih aspekata života ljudi i njihove opštee dobrobiti.

Najvažnije su dobre, tople veze

Jedan od najbitnijih zaključaka studije je da bliski odnosi, naročito oni s romantičnim partnerom, imaju snažan uticaj na sreću i zdravlje. Ali pokazalo se da nije nužno da su ti odnosi ljubavni. Ljudi mogu biti usamljeni u braku, a takođe mogu biti ispunjeni kao samci. Dobre odnose možemo imati i s članovima porodice i prijateljima, prenosi danas.rs.

Studija je takođe pokazala da ljudi koji zadrže osećaj svrhe i jaku društvenu povezanost takođe imaju veću verovatnoću da će biti srećni i zdravi u starosti.

Savremeno društvo šalje nam drugačije poruke

Vođa istraživanja, dr.Robert Valdinger, profesor psihijatrije na Harvard Medical School u Bostonu, ističe da većina ljudi nije svesna ovog pravog sastojka srećnog života jer nam savremena kultura prodaje poruke koje nisu istinite, poput „kupite ovo i bićete srećniji“.

Studija je uključila tri generacije ljudi i više od 1.300 potomaka 724 originalna učesnika. Oni su praćeni od tinejdžerskih godina do starosti, a istraživači su prikupili sve ključne podatke o njima – od njihovih navika vežbanja i pijenja, do zadovoljstva u braku i najvećih briga.

Naučnici su tokom istraživanja od učesnika redovno prikupljali i zdravstvene podatke za pokazatelje fizičkog i mentalnog blagostanja. Takođe su se nalazili s njima kako bi posmatrali njihovo ponašanje i životne uslove.

Učesnici su svoje živote ocenjivali kroz odgovore na pitanja poput: jeste li srećni, ima li vam život smisla i imate li razloga da ustanete ujutru. Konačno, učesnici su takođe bili podvrgnuti skeniranjima mozga, testiranjima krvi i proverama hormona stresa.

Dobri odnosi pomažu u nošenju sa stresom

Valdinger je za Today rekao kako smatra da su dobri odnosi važni za sreću jer pomažu u upravljanju stresom.

„Prateći hiljade života tokom decenije, videli smo da u svakom životu ima poteškoća. Dakle pitanje nije: Imate li izazova? Pitanje je: Kako se možete suočiti s tim izazovima? Imate li resurse potrebne za suočavanje s tim izazovima? Smatramo da su dobri odnosi jedan od najjačih resursa za suočavanje s izazovima“, objasnio je.

Ključne lekcije istraživanja

Rezultate ovog velikog istraživanja Valdinger je predstavio u novoj knjizi pod nazivom The Good Life: Lessons from the World’s Longest Scientific Study of Happiness (Dobar život: Lekcije iz najduže naučne studije o sreći na svetu).

Autor tumači da je važno imati dobre veze s prijateljima i voljenim osobama s kojima možemo razgovarati i na koje se možemo osloniti.

„Ono što vam stvarno treba jeste neko u vašem životu koga možete nazvati. Zapravo, pitali smo učesnike naše studije: Koga biste mogli da nazovete usred noći ako ste bolesni ili uplašeni? Neki od naših ljudi mogli su nabrojati nekoliko ljudi, a neki nisu mogli nikoga – ni žive duše na svetu“, kaže Valdinger.

„Mislimo da svakom treba barem jedna osoba u svom životu za koju smatra da je sigurnosna mreža za njega, koja bi mu čuvala leđa da je stvarno u nevolji“, rekao je, objasnivši da ljudi koji nemaju tu podršku mogu završiti pod hroničnim stresom, što može pogoršati njihovo zdravlje.

Čak i površne veze su korisne

Studija je pokazala da čak i površne veze i kontakti, poput razgovora sa strancem u avionu ili kratkih razmena s konobarom, doprinose osećaju blagostanja.

„Postoji nešto u pozitivnom odgovoru nekog drugog zbog čega se osećamo dobro. Ali često mislimo da to zapravo nije važno i ignorišemo ono malo blagostanja koje dobijamo“, tumači Valdinger.

Dobar život nije nužno lagodan život

Jedna od lekcija iz studije koju u knjizi predstavlja Valdinger je da život ne mora biti lagodan da bi ste bili srećni. Najsrećniji ljudi su oni koji su u životu doživeli izazove s kojima su uspeli da se suoče i nose.

„Ako život donosi izazove koji su zanimljivi, koji nam omogućavaju da se osećamo kao da smo nešto postigli, to pruža veliko zadovoljstvo. Sreću nam ne mogu kupiti bogatstvo i privilegije“, kaže autor knjige.

Važno je zdravo upravljati stresom

Još jedno važno otkriće studije je da ljudi koji su u stanju da upravljaju svojim stresom i negativnim emocijama na zdrav način, na primer uz pomoć vežbanja ili drugih aktivnosti, imaju veću verovatnoću da će biti srećni i zdravi kako stare.

Nikada nije prekasno za sreću

Budući da su autori pratili učesnike i njihove potomke 85 godina, imali su prilike da videt da nikada nije prekasno za uspostavljanje dobrih odnosa i ostvarenje blagostanja.

„Videli smo da nikada nije prekasno. Ima ljudi koji su mislili da nisu dobri u vezama, koji su se uvek osećali kao da su sami. Ali onda bi, kada bi to najmanje očekivali, pronašli novu grupu prijatelja koje pre nisu imali ili bi pronašli ljubav. Ponekad bi ljudi prvi put u svojim 60-ima, 70-ima, 80-ima otkrili te stvari… Stoga je poruka koja proizlazi iz našeg istraživanja: Ako mislite da je prekasno da imate bolje odnose, razmislite još jednom“, poručuje Valdinger.

Vaš PAS otkriva kakav vam je KARAKTER: Evo kakvi su vlasnici ovih 25 rasa rasa

0

Kakav vam je karakter – takav vam je pas. Koliko god birali, na kraju uglavnom svako izabere ljubimca sličnog sebi.

Jedna korisnica Tvitera podelila je vlasnike pasa u nekoliko kategorija i do tančina opisala zbog čega su baš tu rasu odabrali.

  1. Maltezer

Vi ste mlađi roditelji koji su popustili detetovoj želji da ima psa, pa ste želeli da budete pragmatični i da uzmete malog psa koji se lako održava i sladak je. Sada ga vi šetate, brišete mu suze, brinete se o njemu dok dete lista TikTok i priča kako su slatki pomeranci.

  1. Bostonski terijer

Hteli ste psa za stan, ali slatkog i nikako lenjog i hrkavog kao mopsa i velikog kao frenčija, nego aktivnog psa koji (kao i vi) izgleda da prati trendove. Dobili ste pijavicu i sad svuda idete zajedno i stvatno ste lepi, ali noću i vi hrčete.

  1. Mops

Lenji ste i stalno vas boli stomak, treba vam nešto da vas greje i čičkom se zalepi za vas. Očigledno vam ne smetaju dlake svuda po kući i odeći, ne biste se cimali ni za šta da ne morate, prilično su vam okej svi mogući uslovi samo dok možete da zasednete i prilegnete.

  1. Italijanski hrt

Non-stop ste napolju, volite da putujete i izlazite i šetate ali ste malo i socijalno anksiozni, pa vam treba neka pratnja, tako da je ovaj pas idealno društvo u svakoj situaciji jer će vam se bukvalno popeti na glavu koliko vas voli i drhtaće kao prut bez vas.

  1. Labrador retriver

Vi ste dobar i jednostavan čovek, za vas je pas pas, imate relativno dobro organizovan život, izvodite redovno psa, vi ste kao i pas dobričina i nikog niste ujeli samo priđete i pozdravite se. Uvek ste nasmejani i druželjubivi.

  1. Engleski buldog

Vi ste osoba koja pre svega u životu ceni šalu i drugarstvo. Volite da sve bude zabavno, ali često preterate. Zglobovi obe ruke su vam istegnuti, svaki odevni predmet vam ima osušene pseće bale, ali vama je smešno i zabavljate se.

  1. Američki baset

Ne, gospodine, ne znam gde ima da se kupi duvan za lulu u blizini, oprostite.

8.Jazavičar

Hteli ste psa koji se lako trenira, a što ga duže gledate sve više sumnjate u zakone prirode i gravitaciju.

  1. Doga

Živite u saloncu, sami imate 2m visine, svi ljudi vam deluju kao da su patuljci i nije vam čudno kad vas vaš pas zagrli jer vam deluje srazmerno. Izvinjavate se po parku gospođama kad završe obaljene na travi u šoku. Manje jedete od svog psa.

  1. Mešanac

Od svih vlasnika pasa vi ste najbolja osoba, ali to vas u životu mnogo košta jer ste ponekad preterano popustljivi. Dobar ste prijatelj i imate strpljenja s narodom. Opasnost koja vreba ka vama je da ćete u jednom momentu imati više pasa nego ljudi.

  1. Bigl

Šanse da idete u lov: 1% šanse da ne volite tišinu: 99% pas koji laje ne ujeda, nego ima blentave uši i voli da se izgubi u komšiluku jer želi da poljubi svaku osobu koja prođe pored njega, kao i vi koji mahnete svakom komšiji i kažete “Gde si komšija, kako ide”.

  1. Koker španijel

Neko vam je nekad rekao da ste prava damica, jer ste sedeli prekrštenih nogu na priredbi. Od tad ste lepo doterani i kad idete da bacite đubre, govorite makar dva strana jezika sem engleskog i izvinite se kad kinete.

  1. Lagoto romanjolo

Niko ne zna čime se tačno bavite i šta radite, sa psom ste makar 3 x dnevno napolju, imate makar jedno dete koje ste hteli da naučite obavezama uz psa. Sad je pas nezavisniji od vas, verovatno ima ispunjeniji društveni život samo vi to ne znate. Izuzetan ukus u oblačenju.

  1. Pekinezer

Pre 10 godina ste se penzionisali, vaši bivši đaci se i dalje uplaše kad vas sretnu na ulici, Gledate slagalicu svako veče dok muž pere prozore. Neki red se mora znati.

  1. Pit bul

Na internetu imate najduži jezik, izgledate kao da bljujete vatru, niko neće prvi da se zameri sa vama, ali vi se rasplačete na tužnu scenu iz filma.

  1. Doberman

Vi ste ona za koju likovi kažu “ona toliko dobro izgleda da je se plašim”. Svi misle da trenirate svaki dan, da ste atletičar itd, a vi biste u teoriji sve to mogli samo što vas je genetika pogledala i kod kuće samo sedite na kauču uz čips, kutiju sladoleda i film.

  1. Džek rasel terijer

Vi ste praktični, brzi i efikasni, ne odlažete stvari i svuda stižete na vreme. Kad treba da se druži s prijateljima, vi ste puni energije i presrećni ste što ste tu. Imate snage za troje ljudi, nikome nije jasno kako.

  1. Avganistanski hrt

Vi ste toliko bogati da ne znate kako zapravo izgleda običan život. Nikada niste seli na kafu u kafić, nikad niste prošetali sporednom ulicom.

  1. Srednja pudla

Vi ste pametni, dobar đak, zainteresovani, imate hobije, sa vama može o svemu da se dogovara, ali onda usred noći nakon napada ogromne gladi pojedete sve što je jestivo u kući i načnete i tanjir jer niste siti.

  1. Vižla

Nekad ste bili sportista. Cenite kvalitetno meso, dobro provedeno vreme sa prijateljima, nedeljni ručak s porodicom pored reke. Nervira vas lenjost, manjak discipline i pušači.

  1. Pinč

Morate da iskulirate, nije sve razlog da se izbekeljite od nervoze i polomite radni sto. Nemojte da grickate nokte.

  1. Šar pei

U životu se nekome niste zamerili. Volite da kuvate, ne svađate se s narodom, tuđa deca su dobrodošla kod vas na kolače, srećni ste kad unuče dobije peticu, ali ga ne grdite ni za keca. Svi vas vole.

  1. Korgi

Svi se okrenu za vama kad prođete ulicom. Ne zato što ste neka prepička, nego zato što se prosto kul i zabavni i delujete kao najzabavnija osoba u prostoriji koja uvek ima najbolje priče. Svi hoće da budu vaš prijatelj.

  1. Pomeranac

Volite sitne svađe i nervira vas svako ko vas pogleda krivo. Kod kuće ste velika maza i dobrica, a napolju pokazujete zube i kome treba i kome ne. Niko vas ne shvata kao pretnju.

  1. Čivava

Prilično ste otišli s živcima, ali vašu nervozu niko ne shvata ozbiljno jer ste stalno nervozni i svima je postalo smešno. Mnogo volite rijaliti programe i sve doživljavate lično, ali ne biste mrava zgazili.

Šta kažete, da li je pogodila?

Izvor: novosti.rs

Sve bolesti kreću iz stomaka – Ovo je alarmantan signal da creva propadaju!

0

Da li su stomak i creva najveći čuvari zdravlja i imuniteta, koliko o tome brinemo na pravi način, a koliko lošim navikama pogoršavamo bolesti, otkrila je prof. dr Aleksandra Pavlović Marković, gastroenterolog i predsednica Udruženja gastroenterologa Srbije.

Prema njenim rečima, svaki peti pacijent u opštoj praksi ima bolest creva, a svi strahuju od kolonoskopije tj. optičkog ispitivanja debelog creva kolonoskopom. Postoje tri simptoma zbog kojih se radi kolonoskopija, a u nastavku saznajte sve što treba da znate o bolestima i dijagnostici creva.

Šta leče gastroenterolozi?

“U prvoj rečenici uvek objasnim šta je gastroenterologija. To je grana medicine koja se bavi dijagnostikom i terapijom bolesti digestivene cevi, a tu spadaju jednjak, želudac, dvanaestopalačno crevo koje je deo tankog creva, tanko crevo, debelo crevo, jetra, pankreas, žučna kesa i žučni putevi. Bolestima ovih organa bavi se gastroenterologija. Nismo jedini, njima se bavi i hirurzi kada treba da operišu”, rekla je prof. dr Aleksandra Pavlović na K1 televiziji.

Da li je tačno da su creva ogledalo zdravlja?

“Istina je. Hipokrat je još 400 godina pre naše ere rekao da sve bolesti kreću iz našeg stomaka. On nije znao tačno na koji način, ali danas znamo da u našim crevima postoji čak sto hiljada milijardi mikroorganizama. Svi ti mikroorganizmi imaju svoj imuni sistem, tako da su oni i okidači dobrog i lošeg imunog sistema našeg organizma. Mikrobiota čini čak 90 odsto našeg organizma. Svakako, dosta stvari kreće od creva”.

Šta crevima pravi najveći problem?

“Osamdeset odsto naše gastroenterološke prakse jesu tzv. funkcionalne bolesti creva, a 20 odsto jesu prave organske bolesti poput čira, teškog artritisa, hroničnih zapaljenskih bolesti, karcinoma, ciroze jetre. Kada pacijent ima tegobe, a mi ne dokažemo nijednu organsku bolest, kažemo da on ima funkcionalnu bolest creva. One mogu da budu vezane za gornje i donje partije gastrointestinalnog trakta. Ako su vezane za gornje, to izaziva mučninu, povremeno povraćanje, nadimanje, nelagodnost i bol u želucu, a s druge strane imamo nervozno crevo. O tome se mnogo govori”, objasnila je doktorka i otkrila trenutnu statistiku:

“Moram da kaže da je otprilike svaki peti pacijent u opštoj praksi pacijent sa funkcionalnim bolestima creva, a kod nas čak 80 odsto. Prema tome, imamo sreću da su funkcionalne bolesti, da nisu ozbiljne. Pacijent koji pati od toga ima velike probleme i kada isključimo sve organske bolesti, onda se i on oseća bolje”.

Šta su nervozna creva?

“Sama definicija jeste obavezno prisustvo bola ili neugodnosti u trbuhu sa nekim poremećajima stolice. Ta definicija kaže da mogu da postoje predominatni zatvori, predominantne dijareje ili kombinacija zatvora i dijareje, što se najteže leči od svih komplikacija. Svi pacijenti nas pitaju za uzrok, ali nije poznat. Međutim, genetika pacijenta, stres, način života, ishrana, fizička aktivnost utiču na ovo. Uvek na predavanjima kažem da 60 odsto pacijenata ne bi imalo ove tegobe kad bi se pridržavalo higijensko-dijetetskog režima ishrane i fizičke aktivnosti”

Šta je higijensko-dijetetski režim?

“Više povrća, donekle manje mesa i moramo da gledamo kvalitet hrane koliko je to moguće. Ukoliko pacijent oseća bilo kakve tegobe sa nekom vrstom hrane, treba delimično da je izbaci, čak i ako je zdrava. Imate mahunarke poput graška i pasulja koje su jako zdrave, ali dovode do nadimanja. Nadimanje je jedan od ključnih simptoma funkcionalne bolesti. Moram da kažem da nije ništa strašno i lako dolazimo do dijagnostike”.

Kako se dolazi do dijagnostike?

“Često nas pitaju da li mora odmah endoskopija. Naravno da ne. Dijagnozu postavljamo razgovorom sa pacijentom. Pregledamo, pipnemo trbuh pacijenta, to je fizikalni nalaz. Mi, doktori, kažemo da tu leži 50 odsto dijagnoze. Mora da se razgovara sa pacijentom. Uradimo opšte laboratorijske i biohemijske analize, pregledamo štitastu žlezdu i uradimo test na okultno krvarenje koji je jako bitan, znači, na prisustvo mikroskopske krvi u stolici. Ako je to sve negativno, a pik funkcionalnih bolesti najčešće je do 45. godine, skoro smo sigurni da se ne radi o organskim bolestima i da pacijent ne mora da ide na endoskopiju”.

Ko više oboleva – muškarci ili žene?

“Žene. Ne zna se razlog, ali mi smo hormonski zavisne, kod žena je drugačiji metabolizam i one jesu češće pogođene ovim problemima”.

Šta je enteroskopija?

“Naši gledaoci su upoznati sa gastroskopijom i kolonoskopijom, ali pre 20 godina nismo mogli ni da zavirimo u tanko crevo. Zato imamo endoskopske metode, savitljivu cev sa optičkim vlaknima, to je video instrument. Enteroskopija je pregled tankog creva. Zatim, kapsula endoskopije je vrsta endoskopije gde progutamo jednu tableticu i posle kompjuterski obradimo podatke iz tankog creva. Ima kamericu, vrlo je lagana. Doktoru je za jedan pregled potrebno dva do tri sata da odgleda jednu kapsulu. Najmanji deo creva da se propusti, može cela dijagnoza da se propusti. Mora da bude zatvoren, skoncentrisan, bez mobilnih telefona. To su metode koje se rade u Kliničkim centrima. Postoje i komplikovanije metode”.

Glavni simptom koji zahteva endoskopiju

“Ide se kad postoje alarmantni simptomi. Svaka pojava krvi u stolici mora da ide na kolonoskopiju. Vrlo često nema problema u debelom crevu. Možda su to hemoroidi, ali moramo da isključimo mogućnost da postoji problem u debelom crevu. Sledeći simptom je gubitak na telesnoj težini, a anemija je apsolutna indikacija za pregled debelog creva”, objasnila je prof. dr Aleksandra Pavlović Marković.

Izvor: alo.rs

Deca koja odrastaju uz babe i dede srećnija su, pametnija i obrazovanija

Ljubav, briga i podrška baka i deka imaju blagotvoran uticaj na unuke. O tome svedoče brojna naučna istraživanja.

  1. Smanjuje se rizik od depresije.

Emocionalna bliskost baka i deka sa unucima smanjuje rizik od depresije kod dece. U studiji objavljenoj u časopisu “Gerontolog”, učestvovalo je 356 unuka i 374 baka i daka. I kada su naučnici sa Bostonskog koledža analizirali podatke koje su sakupljali 19 godina, pokazalo se da se opasnost od depresije smanjuje i kod starijih i kod mlađih generacija.

  1. Povećava se osećaj stabilnosti i sigurnosti.

Babe i dede ulivaju unucima osjećaj stabilnosti i emotivne sigurnosti. A u traumatičnim situacijama ili tokom porodičnih svađa, baka i deka su često podrška unucima.

Istraživanje Oksfordskog univerziteta pokazalo je da bliska veza unuka i starijih generacija pomaže deci da se nose sa traumatičnim događajima u životu, kao što su maltretiranje u školi ili razvod roditelja.

Istraživanje koje je vodila profesorka En Bjukenen obuhvatilo je više od 1500 dece i pokazalo da oni koji su bili u bliskim odnosima sa svojim bakama i dekama imaju manje emotivnih teškoća i problema u ponašanju. Pored toga, takva deca su imala razvijeniji osećaj samosvesti, što im je olakšavalo da prevaziđu teškoće.

  1. Olakšava zadatak roditeljima.

Roditelji ponekad nemaju dovoljno vremena za igre i razgovor sa decom. Bake i deke često deci zamenjuju roditelje, posebno kad im je potrebna igra i zabava. Osim toga, oni ređe grde decu, tako da su unuci spremni da im otkrivaju svoje tajne.

Sve ovo poboljšava opštu emotivnu atmosferu u porodici, jer su i roditelji spokojniji, znajući da su deca dobro i dok njih nema.

Izvor: uspesnazena.com

Dejl Karnegi – Ponašaj se kao da si sretan i postat ćeš sretniji

Pisac, psiholog i pedagog Dejl Karnegi je razmišljao i živeo po principu „u svetu nema loših ljudi“. Postoje samo neprijatne okolnosti koje se lako mogu izmeniti.

Dovoljno je samo promeniti svoj odnos prema njima. Zato zbog neprijatnih okolnosti ne treba kvariti život i raspoloženje okolini.

On je takođe razradio sopstvenu koncepciju beskonfliktnog i uspešnog odnosa. Imao je puno pristalica svoje teorije, ali i onih koji su bili protiv nje. Međutim, niko nije ostao ravnodušan, a njegove savete je korisno poslušati:

  1. Svaki čovek je barem pet minuta dnevno budala. Prava mudrost se svodi na to da se taj vremenski limit ne prekorači.

  2. Ako ti sudbina podari limun, napravi od njega limunadu.

  3. Naučite da se stavite u položaj drugog čoveka i shvatite šta je potrebno njemu, a ne vama. Ceo svet će biti uz onoga ko uspe to da uradi.

  4. Budite zauzeti. To je najjeftiniji lek na svetu, i jedan od najefektivnijih.

  5. Ako poželite da promenite nekoga počnite od sebe. To je korisnije i bezopasnije.

  6. Zamisli najgore posledice koje može da izazove tvoj postupak, unapred se pomiri sa njima i onda dejstvuj!

  7. Osmeh ne košta ništa, a mnogo vredi.

  8. Mnogi zovu lekara kada im je potrebna publika.

  9. Ljude ne zanimamo ni ja, ni vi. Ujutru, u podne i uveče oni se bave samo sami sobom.

  10. Kada čovek započne rat protiv samog sebe on već vredi nešto.

  11. Jasno je da vaš muž ima nedostatke, ali da je svetac nikad vas ne bi oženio.

  12. Zapamtite da je ime čoveka najslađi i najvažniji zvuk na planeti za njega na bilo kom jeziku.

  13. Tajna naše nesreće je u tome što imamo previše slobodnog vremena da razmišljamo o tome da li smo srećni ili nismo.

  14. Za mudrog čoveka svaki dan počinje novi život.

  15. Ne sutra. Dan spasenja čoveka je danas.

  16. Ne plašite se neprijatelja koji vas napadaju. Plašite se prijatelja koji vam laskaju.

  17. Strah postoji samo u vašem umu, nigde više.

  18. Jaka želja da nešto naučite je već 50% uspeha.

  19. Ponašaj se kao da si srećan i postaćeš srećniji.

  20. Na ovom svetu postoji samo jedan način da se zasluži ljubav – da prestanete da je zahtevate i da počnete da je pružate, ne očekujući zahvalnost.

Izvor: uspesnazena

Dr Anhel Ruis Kotoro: Evo kad se Rafael Nadal vraća na teren

Nadalov doktor Anhel Ruis Kotoro ispričao je da je Rafina najjača karika njegovo mentalno zdravlje.

– Nadal ima vrlo jaku psihu. On je vrlo jaka osoba, pokazao je to tokom cele karijere. To je sigurno jedna od njegovih velikih prednosti – rekao je Ruiz Kotoro.

Ovaj poznati doktor je priznao da je Nadal napravio veliku grešku jer je pogoršao povredu jer je igrao u bolovima pre nego što je priznao da ima problem i otišao na operaciju.

Inače, Nadal se ovih dana vratio treninzima na Majorki, i svaki dan pojačava nivo rada. Njegov cilj je da zaigra na Australijan openu u januaru.

– Ali kada imate takvu povredu i vidite da ne možete, morate na operaciju. Teška je situacija. Morali smo da mu pomognemo – rekao je Kotoro.

Doktor smatra da će španski teniser biti konkurentan po povratku na teren.

– On poznaje ovaj proces i želi da ponovo igra, čini sve što je u njegovoj moći da se to dogodi. Već nam je nekoliko puta pokazao da to može, vratiće se još jednom. Mi smo sebi postavili ovaj rok od pet meseci posle operacije jer je važno da sportista ima cilj da podstakne volju za borbom i oporavkom. Teško je reći da li će za pet meseci moći da igra 100 odsto. Možda će mu trebati još mesec dana da se oporavi – uveren je Ruis Kotoro.

Evo kad se Rafael Nadal vraća na teren

Španski teniser Rafael Nadal mogao bi da se na teren vrati do kraja godine na Junajted kupu, koji će biti odigran u Australiji od 29. decembra 2023. do sedmog januara naredne godine, prenose španski mediji.

Nadal je poslednji put igrao na Australijan openu u januaru ove godine kada je u drugom kolu izgubio od Mekenzija Mekdonalda. On je potom saopštio da zbog operacije kuka neće igrati do kraja sezone, a priznao je i da ima problema sa povredom stopala.

Španac je pre nekoliko meseci najavio da će 2024. da bude godina njegovog povlačenja iz tenisa zbog niza povreda, ali je istakao da će pokušati da odigra nekoliko turnira.

Na društvenim mrežama pojavili su se snimci sa treninga Nadala, koji je u karijeri osvojio 22. grend slem titule. Španski mediji navode da su ovi snimci obradovali navijače španskog tenisera.

Nadal je ranije izjavio da neće da bude konkurentan na turnirima početkom godine, ali je istakao da će pokušati da ponovo igra na vrhunskom nivou. Španac planira da igra naredne godine na Australijan openu, a španski mediji ističu da bi Nadal pored Junajted kupa mogao da nastupi i na turniru u Adelejdu.

Na Junajted kupu trebalo bi da igra 18 reprezentacija u nekoliko australijskih gradova.

Španski teniser je ove godine odigrao samo četiri takmičarska meča, a trenutno se nalazi na 240. mestu ATP liste.