Naslovna Blog Stranica 51

Značaj Knjige proroka Danila – On nije samo proricao nego je i objavio vreme u kojem će se to dogoditi…

Knjiga proroka Danila je jedna od najznačajnijih proročkih knjiga Staroga zaveta. Ova knjiga ima svoje naročito mesto u Svetom pismu. Otuda je neophodno potrebno dublje proučavanje ove knjige.

„Proučavajte proroka Danila u vezi sa Otkrivenjem, jer istorija se ponavlja…“ „Kad bi naši vernici bili upola probuđeni, kad bi bliskost događaja prikazanih u Otkrivenju smatrali stvarnom, pokazalo bi se obnovljenje u crkvi i mnogi bi prihvatili vest. Dozvolite da progovori Danilo, dozvolite da govori Otkrivenje i kažite šta je istina. Ali, ma kakav da je izgled prikazanog predmeta, uzdihnite Isusa, klicu Davidovu, zvezdu Danicu, kao središte svake nade.“

U ovoj knjiz i se kriju božanske dubine i otkrivenja istorije i budućnosti naše planete. Proučavanje ove knjige otvara razum za shvatanje nebeskih pojmova o Božjem upravljanju i osnivanju njegovog carstva na zemlji. „Kako se približavamo kraju sveta, proročanstva, koja je napisao prorok Danilo, zahtevaju naročitu pažnju, jer se ona odnose na naše doba.“ Knjiga proroka Danila je „Otkrivenje“ Starog zaveta.

Od svih proročkih knjiga Staroga zaveta najajsnija i najodređenija u pogledu istorijskih činjenica i vremenskih podataka je upravo Knjiga proroka Danila. Zbog njenog karaktera otkrivenja ova knjiga ima svoju naročitu važnost.

„Kada se Knjiga proroka Danila i Otkrivenje budu bolje razumeli, verni će imati sasvim drugačije versko iskustvo. Oni će uputiti kroz otvorena vrata na nebo takve poglede, da će srce i duh biti pod uticajem karaktera koji treba da imaju oni koji žele da prime blagoslove pripremljene svima kjoi imaju čisto srce.“

Proročanstva ove knjige su mnogo u čemu najkarakterističnija i najlepša u celom Svetom pismu. Ona nam daju nacrt čitave svetske istorije od početka do kraja i najzad određuju vremenski kada će se pojaviti dugoočekivano Božje carstvo na zemlji.

„Kad se anđeo pripremao da otkrije Danilu tako značajna proročanstva, koja je on zabeležio za nas koji smo svedoci njihovog ispunjenja, anđeo je rekao: ’Budite hrabri!’ Da, budi hrabar! Mi treba da primimo istu slavu kao onu koja je bila Danilu pokazana, jer to je za Božji narod u poslednjim danima, da bi truba mogla dati jasan zvuk.“

 Verodostojnost Knjige proroka Danila

 Tradicionalno je tvrđenje među Jevrejima i hrišćanima da je prorok Danilo ovu knjigu napisao u 6.veku pre Hrista. Dokazi za to su sledeći:

Samo tvrđenje ove knjige 

Prorok Danilo na mnogim mestima u knjizi govori u prvom licu. Prorok tvrdi da je lično od Boga primio naređenje da sačuva ovu knjigu.  Činjenica, što u nekim delovima knjige pisac govori u trećem licu nije čudno kad se zna da je to bio običaj kod starih Naroda.

Piščevo dobro poznavanje istorijskih činjenica onoga vremena na vavilonskom dvoru

Samo onaj koji je živeo u 6. veku pre Hrista i odlično poznavao događaje toga vremena na vavilonskom dvoru može da pruži istorijske činjenice koje se nalaze u ovoj knjizi. Poznavanje ovih događaja i činjenica se kasnije izgubilo i nije nigde ništa o tom zabeleženo kasnije. Tek najnovija arheološka otkrića nam to potvrđuju.

Svedočenje Isusa Hrista 

Sam Spasitelj potvrđuje božansku istinu i poreklo ove knjige rečima: „Kad dakle vidite da gnusoba  pustošenja, o kojoj govori prorok Danilo, stoji na svetom mestu – koji čita neka pazi.“ (Matej 24,15).

Ovde Isus zasniva svoj veliki govor o propasti Jerusalima na Danilu 9,26.27. Sem toga, Isus je uzeo izraz „sin čovečiji“ iz Knjige proroka Danila (Danilo 7,13) koji je on primenio na sebe (vidi Matej 19,28; 24,30; 26,64; Jevrejima 5,28.29).

Zatim imamo svedočenje proroka Jezekilja, Danilovog savremenika. On naročito ističe Danilovu pobožnost i vernost i izjednačuje ga sa Nojem i Jovom (Jezekilj 14,19.20).

Svedočenje Jevreja 

„Mi nalazimo dokaz autentičnosti ove knjige već u samom naslovu „prorok“ koji Jevreji i hrišćani priznaju Danilu. Ovo je onaj Danilo koji je živeo na vavilonskom dvoru. Jevreji su uvek smatrali ovu knjigu nadahnutom Svetim Duhom i stavljali je u kanon njihovih svetih knjiga mnogo ranije nego što su se ispunila proročanstva koja se nalaze u njoj.

„Jevreji su Danila uvek ubrajali u red najslavnijih proroka. Josif, koji je bio sveštenik i dobro upućen u svete spise i predanje svoga naroda, najviše je voleo Danila. Tako u ovom pogledu, On je jak svedok verovanja Jevreja svoga vremena. Evo kakvo mišljenje je on imao o Danilu. „Ja smatram da se mišljenje o zaslugama ovogo velikog čoveka treba da proširi i objavi o onom čemu svi treba da se dive. Sve je bilo na njemu naročito kao i kod najvećih proroka. Za vreme njegovog života njega su poštovali carevi i narodi, a posle njegove smrti on je ostavio spomenik koji neće nikada nestati. Naš narod čita još i danas knjige koje je on sastavio. One jasno dokazuju da je Bog bio u vezi sa njim. On nije proricao samo ono što će se uglavnom događati, kao ostali proroci, nego je i objavio vreme u kojem će se to dogoditi…“

„Rabineri nisu nikada odbili Danilu titulu proroka. Talmudisti mu izričito priznaju ovu titulu, a u knjizi Megila Danilo se ubraja među 48 proroka jevrejskog naroda. Rabin Majmonid, koji se smatrao za najslavnijeg jevrejskog mislioca u srednjem veku, ubraja Danila u broj proroka i priznaje mu autoritet. Jakid ga isto svrstava među ostale proroke. Abarbanel kaže: „Danilo je bio upoznat s Božjom tajnom i on je objavio Njegove reči.“1

Izgleda da apostol Pavle ima u 2.Solunjanima 2,3 i dalje u vidu Knjigu proroka Danila, kao i u Jevrejima 11,33.34.   I apostol Petar misli u 1.Petrovoj 1,10-12 na Knjigu proroka Danila. Apostol Jovan priključuje svoje Otkrivenje Danilovom otkrivenju (vidi Otkrivenje 1 „da pokaže slugama svojim“), koje je od početka do kraja sjedinjeno sa Danilovim otkrivenjem kao svojom osnovom.

Ni oko jedne druge knjige Svetoga pisma nije bilo toliko borbe kao oko ove knjige. To je razumljivo s obzirom na njenu važnost. Istinitost i poreklo ove knjige nije se pobijalo u hrišćanstvu do pretprošlog veka, kada su mnogi komentatori Svetoga Pisma, raznih veroispovesti, ustali protiv ove knjige.

Najstariji pobornik i pristalica neautentičnosti ove knjige, o kome imamo pouzdanih podataka, bio je mnogobožac, novoplatonista Porfirije (umro 304. godine posle Hrista). U svojih 15 knjiga „Protiv hrišćana“, pored ostalog on napada i Knjigu proroka Danila. Ove podatke imamo preko Jeronima, koji piše u 12. knjizi sledeće o napadima Porfirija protiv ove knjige: „On je pisao protiv Knjige proroka Danila dokazujući da knjigu nije pisao onaj čije ime ona nosi, nego neko koji je živeo u Judeji u vreme Antioha Epifana.“ Izgleda da su Porfirija poučavali i pomagali rabineri.

Ovaj se pokušaj ponavlja u 7. veku. Isidor Seviljski (636. posle Hrista) piše sledeće: „Knjige proroka Jezekilja i Danila su napisali neki mudri ljudi.“

Kasnije, tek u 17. Veku, bilo je nešto više protivnika autentičnosti ove knjige, ali oni nisu svoja tvrđenja zasnivali na naučnoj bazi. To su bili, naročito, deisti.

Spinoza je mislio da su samo poglavlja 8-12 Danilovo delo, a poglavlja 1-7 delo haldejskih carskih anala.

Hobes izražava sumnju da li je sam Danilo ili neko drugi kasnije napisao njegovo proročanstvo. Isak Njutn je mislio da je šest poslednjih poglavlja napisao Danilo u razna vremena, a pet prvih da su skup istorijskih podataka drugih pisaca. Ali on smatra celu knjigu verodostojnom i nadahnutom, što nije slučaj kod njegovog savremenika, deiste Kalinsa, kao i kod Urijel Akoste, nešto ranijeg jevrejskog ateiste (oko 1630.).

Komentatori Michaelis i Eichorn pobijali su celu knjigu osim poslednjeg poglavlja.

De Wette govori o Danilovoj knjizi kao i o „pesmi“. Njegova kritična pretpostavka se dugo održala, pa se i danas pominje. On kaže: „U vreme Antioha Epifana, kad je proročanstvo potpuno prestalo, neki jevrejski patriota hteo je da ohrabri svoje nevoljne i klonule sunarodnike pomoću proricanja o budućoj pobedi teokratije. Da bi zadobio njihovo poverenje i ojačao verodostojnost proročanstva, pripisao je on ova proročanstva starom proroku Danilu, o kom su možda postojale neke legende.“  Tek posle Corrodi-a, koji je celu knjigu proglasio prevarom i podmetanjem za vreme Antioha Epifana, usudio se i Eichorn da piše o makabejskom poreklu i podmetanju cele knjige.

Najzad dolazi komentator Berthold sa prepotavkom već unapred o neistinitosti ove knjige. Za njim se ređaju mnogi drugi komentatori Svetog pisam kao Genesius, Hitzig, Noeleke, Ewald, Knobel i dr.

Dokazi na koje se oni oslanjaju su spoljnjeg i unutrašnjeg karaktera. Oni ukazuju na mesto ove knjige u kanonu i navodnu vezu sa starozavetnim apokrifnim knjigama Jevreja iz kasnijeg doba. Oni ukazuju i na jezičke osobine i pojedine izraze, kao i na strane reči; zatim na istorijski deo, koji oni smatraju pričama zbog njihove sadržine. Oni iznose i neke hronološke teškoće itd.

Od dokaza spoljnjeg karaktera protiv porekla Danilove knjige igra najvažniju ulogu mesto ove knjige u jevrejskom kanonu. Danilova knjiga ima svoje mesto u trećem i poslednjem delu kanona, među životopisima /ketubim/, a ne u drugom delu, među prorocima /nabiim/.

Ali ova primedba nije opravdana. Jevreji su delili i klasifikovali svoje spise u tri grupe:

  • Zakon kao temelj otkrivenja

  • Knjige koje su napisali ljudi koji su vršili proročku službu

  • Svi drugi spisi ljudi koji su proricali, ali nisu bili u redovnoj proročkoj službi

Danilo je bio zarobljenik i državnik u Vavilonu. Sem toga, prikupljač knjiga jevrejskog kanona, bez sumnje je više cenio književne i jezičke osobine ove knjige nego druge, pa je zato izdvojio Danilovu knjigu iz proročke grupe i stavio je u grupu gde ona ne spada po sadržini. Božansku nadahnutost ove knjige i potpunu proročku verodostojnost njenog pisca i sadržine dovoljno dokazuje Isusovo svedočenje u Novom zavetu.

Od dokaza unutrašnjeg karaktera protiv porekla Danilove knjige spominju se naročito neki strani izrazi kao nepobitni dokazi o kasnijem poreklu ove knjige. Reč je o nekim persijskim i grčkim rečima. Najviše je reč o imenima muzičkih instrumenata koji, naime, nisu mogli biti poznati Vavilonu u ono vreme. Od deset takvih imena ostala su konačno sporna samo 3-4. Međutim, svi ovi instrumenti su mogli biti poznati Vavilonjanima još i pre vavilonskog ropstva Jevreja, jer je trgovina između Vavilonjana i grčkih kolonija bila razvijena još u 6. veku pre Hrista. Grčki uticaj u Persiji potvrđen je sledećim natpisom na carskoj palati u Suzi, u vreme cara Darija I (522-486 pre Hrista): „Ukras ovoga zida poreklom je iz Jonije“. Naslov je jasan i određen; slike su precizne i u boji.

Poslednji instrument spomenut iz grupe Danilo 3,5  i dalje „gajde“, bio je odavno poznat istočnim narodima. Izgleda da je bio njihovog porekla.

Što se tiče načina izražavanja u Danilovoj knjizi, taj način nikako ne govori protiv Danila kao pisca. To su izrazi koje apostol Pavle upotrebljava za sebe i za druge.  Sam anđeo naziva Danila „milim čovekom“.Svi ovi izrazi imali su da posluže samo tome.

Što se tiče primedbi koje se odnose na običaje, kulturno-političke prilike i hronologiju onog doba, one ne zadaju tako velike teškoće. Poslednja otkrića i temeljitije proučavanje potvrđuju istinitost svih ovih izveštaja o čemu će biti reči na ovom mestu. Ovi izveštaji nam dokazuju da je pisac tačno poznavao istorijske događaje, vavilonske običaje i ustanove, što je moguće samo kod savremenika i očevidaca.

Za verodostojnost ove knjige svedoči još i to što se Knjiga proroka Danila nalazi u prevodu LXX, koji je načinjen u 3. veku pre Hrista. Ona je postojala još u vreme cara Aleksandra Velikog.

Josif Flavije kaže u svojoj knjizi „Jevrejske starine“2 sledeće: „I kad mu je (Aleksandru Velikom, oko 332.) pokazana Knjiga proroka Danila, u kojoj se unapred objavljuje da će jedan car iz Grčke srušiti Persijsko carstvo, on je ovo proročanstvo protumačio na sebe i radostan otpustio ljude.“

Kada ovaj isti pisac nabraja knjige koje su se u njegovom narodu smatrale božanskim nadahnućem, spominje on i Knjigu proroka Danila i izričito kaže da su sve ove knjige bile prikupljene u vreme cara Artakserksa (465-425 pre Hrista).

I kod proroka posle vavilonskog ropstva nailazimo na tragove korišćenja i oslanjanja na Knjigu proroka Danila.

Tvrđenje da je Knjiga proroka Danila napisana i priključena tek 164. godine pre Hrista, za vreme Makabejaca, kada je tekst kanona Starog zaveta prikupljen, je potpuno netačno. Nekom piscu u 2. veku bi bilo sasvim nemoguće da imitira stil, jezik i izraze koji odgovaraju običajima jednog tako udaljenog vremena. S druge strane, arheologija je potvrdila vrednost i tačnost Danilovih preciznih podataka.

U ovoj borbi su se pojavili i branitelji ove knjige među samim čuvenim komentatorima svih veroispovesti. To su: Hegsteberg, Havernick, Auberlen, Delitseh, Kranichfeld, Reusch i dr.

Čuveni asiriolog F. Lenorment, posle dugog istraživanja i proučavanja ove knjige i ovog pitanja, rekao je: „Moram da priznam da jedan deo dokaza koje su Corrdi, Eichorn, Genesius, Ed. Wette, Evald i Hitzig naveli protiv Danilove knjige, bili su mi dugo nepobitni. Ja sam prihvatio njihovo mišljenje i objavio ga. Ali, ispravni i čisto naučne prirode razlozi su me nagnali da menjam ovo mišljenje. Moje novo uverenje se zasniva na proučavanju tekstova sa klinastim slovima. Smatram da se ranija mišljenja moraju revidirati.“

Luter kaže: „Ovo je carska i kneževska knjiga. Danila preporučujemo za čitanje svim pobožnim hrišćanima. Danilo uvek završava svoje viđenje i snove, ma kako oni bili strašni, radosno s Hristovim carstvom.“

Keil izjavljuje: „Svedočanstvo našeg Gospoda Danilu je pečat božanskog potvrđenja.“ A Stockmann tvrdi: „Danilo je ključ za razumevanje Otkrivenja.“

 Sadržina Knjige proroka Danila

Knjiga proroka Danila se po svojoj sadržini može podeliti na dva dela:

  • istorijski deo

  • proročki deo

Doba pisanja ove knjige je doba najbednijeg stanja Božjeg naroda, doba strašnog poniženja i pometnje, kao nekad u Egiptu. Ali, u isto vreme to je i doba velike nade i očekivanja Božje ljubavi i pomoći koja se u vreme Mojsija očekivala i otkrila u oslobođenju Božjeg naroda iz ropske zemlje. Sve ovo se jasno ocrtava u sadržaju ove knjige. S jedne strane poniženje, a s druge slava usred poniženja. Iz ovoga izlazi i ova podela. Beda i nevolja zbog neposlušnosti i otpada i najzad božanska zaštita i pomoć pokajanom narodu, koja se završava narečenim mesijanskim carstvom. To je sadržina Knjige proroka Danila.

Dalje, prvi deo iznosi odnos svetskog carstva prema Božjem carstvu u glavnim crtama, kao i u pojedinostima tadašnje svetske vladavine. Zatim, tok budućeg razvoja svetske vladavine i njen kraj.

Drugi deo iznosi naročito položaj i razvoj Božjeg carstva usred svetske i neprijateljske vlasti, sve do kraja vremena. U ovom delu nalaze se 4 viđenja u kojima se proroku Danilu pokazuje borba između dobra i zla od onog vremena do uspostavljanja Hristovog carstva:

Prvo viđenje objavljuje caru Navuhodonosoru političke promene posle njega.

Drugo viđenje iznosi iskustvo Božjeg naroda za vreme svetske prevlasti. Tu se objavljuje pobeda Božjeg naroda i sud nad neprijateljem.

Treće viđenje je nastavak drugog. Tu se opisuje Sotonin pokušaj da uništi veru i Božji narod.

Četvrto viđenje je sinteza prethodnih viđenja i završava se poslednjim događajima i krajem vremena naše Zemlje.

Cela knjiga zasniva se na drugom i sedmom poglavlju. Drugo poglavlje pokazuje istoriju opadanja carstva ovoga sveta i podizanje Božjeg carstva, a sedmo opisuje nastupanje značajnog doba i velikih događaja u kojima svi ljudi moraju da zauzmu svoj lični stav.

 Jedinstvo Knjige proroka Danila

 Knjiga proroka Danila je jedna jedinstvena celina, mada se može po svojoj sadržini podeliti u dva dela. Ovo jedinstvo proizlazi iz same knjige, koja sačinjava plansku celinu koju je mogao da napiše samo jedan pisac. Pisac ove knjige se češće imenuje i javlja kao jedna te ista ličnost.

Pisac Duesterwald kaže sledeće povodom jedinstva ove knjige: „Jedinstvo Knjige proroka Danila se sada nepobitno priznaje od prijatelja i neprijatelja ove knjige.“

Još je Eichorn, zbog dva jezika na kojima je knjiga napisana, smatrao da knjiga ima dva pisca. I Berthold spominje čak devet pisaca iz raznog doba. Međutim, novi naučnici pripisuju celu knjigu jednom te istom piscu. Ovo se može prihvatiti kao sigurno. Ovaj spomenuti pisac može bez sumnje biti samo prorok Danilo, koji je živeo i pisao za vreme vavilonskog ropstva. On se i sam često izdaje za pisca.To što se pisac u prvih sedam poglavlja prikazuje samo u trećem licu može se objasniti istorijskim karakterom ovoga dela, koji nam daje podatke.

 Jezik Knjige proroka Danila

 Knjiga proroka Danila se može prema jeziku na kome je napisana podeliti u dva dela. Deo knjige 2,4b-7,28 napisan je na haldejskom (aramejskom) jeziku, a svi ostali delovi napisani su na jevrejskom (starojevrejskom) jeziku (Danilo 1,1-2,4a; 8,1-12,13). Jevreji ovoga doba govorili su u ropstvu i posle ropstva u Palestini skoro isključivo aramejski. Za vreme Nemije skoro svi Izrailjci koji su se vratili u Palestinu nisu više razumeli svoj starojevrejski jezik (Nemija 8,8).

Danilo je ipak napisao ono što je bilo važno za Jevreje na njihovom svetom jeziku – starojevrejskom, a što je bilo značajno za neznabožački svet napisao je on na haldejskom (aramejskom) jeziku svetog carstva. Aramejski jezik je u vreme Jeremije, Danila i Jezdre bio ono što je kasnije bio grčki jezik za apostole u njihovo vreme. To je bio jezik trgovine i diplomatije u kulturnom svetu. Proročanstva napisana na ovom jeziku odnose se na mnogobožačku prevlast nad Božjim  narodom – četiri velika svetska carstva. I kada nastupa trenutak da Bog, prema proročenim obećanjiam treba opet da pohodi svoj narod, prestaje Danilo da piše aramejskim i u Danilu 8 služi se jevrejskim jezikom.

Upotreba ovih jezika jasno dokazuje da je narod, kada je ova knjiga pisana, razumeo oba jezika. Ovo odgovara samo dobu ropstva, vremenu u kom je živeo prorok Danilo, a nikako ne odgovara dobu posle ropstva, jer narod tada nije više poznavao svoj jezik – starojevrejski. Činjenica je da jevrejski narod nije razumeo aramejski pre vavilonskog ropstva (vidi 2.O carevima 18,26), kao što je činjenica da posle ovoga ropstva jevrejski narod nije razumeo svoj starojevrejski. U doba proroka Danila oni su razumevali oba ova jezika.

 Mesto Knjige proroka Danila u kanonu Starog zaveta

 Da bi jedna starozavetna knjiga mogla da uđe u kanon Starog zaveta treba da ispuni sledeće uslove:

  • Pisac knjige treba da pruži dokaze da je on oruđe Božjeg otkrivenja.

  • Potrebno je da drugi proroci prikazuju njegovo božansko nadahnuće.

Knjiga koja nosi ime proroka Danila deo je kanona svetih knjiga Jevreja. Ona je ušla u ovaj kanon najkasnije u doba njegovog konačnog formiranja. Zbirka knjiga Starog zaveta konačno je obrazovana u vreme Jezdre i Velike sinagoge.

Dakle, Knjiga proroka Danila je bila najkasnije u ovo doba priznata od strane merodavnog autoriteta tj. Velike sinagoge u koju su spadali Jezdra i poslednji proroci. Knjiga proroka Danila je uvedena u kanon svetih spisa kao nadahnuta i autentična.

Ova knjiga se redovno čitala po sinagogama. Ovo je važno jer su se u njima čitale samo kanonske i inspirisane knjige.

Jezdra je stavio Knjigu proroka Danila u grupu svetih spisa, grupu proročanstava čija se istinitost i ispunjenje potvrdilo i bilo obavezno za sve, ne samo kao reči dostojne vere nego i božanske.

 Svrha Knjige proroka Danila

 Svrha prvog dela ove knjige, dela koji je napisan na aramejskom jeziku je svedočenje Jahvea, jedinog živog Boga nasuprot ništavnih vavilonskih bogova. Ova svedočenja su bila određena i za jačanje vere Božjeg naroda, koji se nalazio u vavilonskom ropstvu, i za slavopoj Gospodu kao Bogu nad svim bogovima, pa čak i iz usta jednog mnogobožačkog vladara.

Svrha drugog dela ove knjige, koji je napisan na jevrejskom jeziku je pretežno uteha Božjem narodu. Nevolje i patnje služe za očišćenje i usavršavanje vernog Naroda.

Najzad se ukazuje na mesijansko doba, koje ima da nastupi i božansku zaštitu u poslednje vreme, i najzad, na spasenje svih vernih

O  PROROKU  DANILU

Ime proroka Danila

 Ime „Danilo“ (Danilo 1,6; Jezdra 14,20; Matej 24,15) znači „Bog je moj sudija“. Ovo ime imaju još dve osobe u Svetom pismu. Prvi je jedan od Davidovih sinova (1.Dnevnika 3,1), a drugi je živeo nešto kasnije od proroka Danila, i njega su neki izjednačili sa prorokom.

Danilo je na vavilonskom dvoru dobio novo ime, kao i njegova tri druga. Dvostruko ime mu je bilo „Valtasar“ (u originalu Beltšasar, što je jevrejski ili skraćeni oblik od vavilonskog Baltasar – usur što znači: sačuvaj ti, o Vale, njegov život). Bog Val je bio zaštitni bog Vavilona.

 Život proroka Danila

 Izgleda da je prorok Danilo bio carskog ili kneževskog roda (Danilo 1,3), poreklom iz Jerusalima. On je bio sin ugledne porodice i još u ranoj mladosti (otprilike od 16-18 godine) bio je, sa svoja tri druga, odveden u Vavilon, u prvom ropstvu 606. godine pre Hrista, za vreme cara Joakima. Trebalo je da Danilo bude vaspitan i služi na vavilonskom dvoru kao dvorjanin (paž), po običaju na ovom dvoru. To je sve što znamo o Danilovom životu iz Svetog pisma.

Mada je doba njegove mladosti podrobnije iznešeno nego doba ma kojeg drugog proroka, ipak o njegovom poreklu, o rođenju i vaspitanju ništa ne znamo. Misli se da je on bio potomak Davidovog doma. Takvih je u to vreme bilo vrlo mnogo. Danilo se prikazuje kao dete iz vrlo ugledne porodice, porobljene Judeje, na početku sedamdesetogodišnjega vavilonskog ropstva, a za vreme vavilonskog cara Navuhodnosora.

Njegova bogobojaznost i vernost Božjem zakonu objašnjavaju se kao posledica njegovog vaspitanja. To mu je donelo veliki Božji blagoslov, tako da je ne samo premašio svu haldejsku mudrost, nego je i bio naoružan božnskom mudrošću i darom Svetog Duha, naročito proročkim darom (vidi Danilo 1,17-20).

Mada je Danilo još kao dečak odveden na vavilonski dvor i tamo vaspitan i živeo u velikom ugledu, ipak je on od svoje mladosti ostao veran svome Bogu. Njegov život i rad na vavilonskom dvoru odgovaraju životu i radu Josifa na egipatskom dvoru. Iako je na njemu počivala velika državnička odgovornost, on je uvek našao vremena da razgovara sa svojim Bogom i proučava Njegovu Reč. Zato on spada u grupu vernih Božjih slugu, zajedno sa Nojem i  Jovom (vidi Jezdra 14,14-20). Ali, on nije bio na visini samo u svetom životu, nego i u mudrosti, što je bilo dobro poznato (uporedi Jezekilj 28,3).

Duh proroštva kaže: „Kad bi se napisala cela Danilova istorija morale bi se napisati čitave glave u kojima bi se videlo kroz kakva je iskušenja sve on morao prolaziti: zavist, ismevanje i mržnja. Ali, on je naučio da savlada sva iskušenja. On se nije oslanjao na svoju snagu. On je svoju dušu  i sve svoje teškoće iznosio svom nebeskom Ocu i verovao da ga Bog čuje i zato je bio ohrabren i primao blagoslove.“3

Tvrđenje da je prorok Danilo bio kastriran, zato što ga je vaspitavao, kako neki misle, starešina svih dvorjana – evnuha, po tadašnjem običaju na istočnim dvorovima, ostaje samo stara jevrejska priča ili predanje. Prema Knjizi proroka Jezekilja 14,12 moglo bi se misliti sasvim suprotno spomenutom tvrđenju.

Danilo je našao naklonost i milost kod starešine svih dvorjana, a kasnije i kod samoga cara, koji ga je postavio nad pokrajinom Vavilon kao i za starešinu nad svim grupama vavilonskih maga, koje je on držao (vidi Danilo 2,48.49). Prorok Danilo je ostao na ovom položaju, uz neke izuzetke, do kraja Navuhodonosorovog života. Po njegovoj smrti, a za vreme Valtasara, dobio je Danilo ponovo izgubljenu milost i vlast (vidi Danilo 5,29). Na ovom položaju on je ostao i pod vladavinom cara Darija (Kijakserks) Miđanina, koji je vladao dve godine. Ovaj car je naimenovao 150 starešina (satrapa) i nad njima postavio tri starešine od kojih je jedan bio Danilo (vidi Danilo 6,1-4). Ove starešine i satrapi su pokušavali da sruše proroka Danila, ali bez uspeha.

I za vreme cara Kira, Persijanca, imao je Danilo veliku čast i ugled. On je doživeo stupanje na vlast ovog „Božjeg pomazanika“ (Isaija 45,1), i prestanak vavilonskog ropstva, kao i povratak svoga naroda u obećanu zemlju (Danilo 1,21)

Prorok Danilo je svakako, mada ništa o tome ne piše u svojoj knjizi, imao posredno velikog uspeha i udela u radu na povratku Izrailja u Palestinu, iako on lično nije imao učešća u povratku, zbog starosti (prema Danilu 10,1 on je još živeo u Vavilonu 534. godine). Da se Danilo neprestano starao i mislio o duhovnom i telesnom blagostanju svoga naroda, jasno izlazi iz čitavog niza proročkih viđenja (poglavlja 10-12), koja govore o budućoj istoriji Izrailja, sve do podizanja mesijanskog carstva i uništenja svih zemaljskih carstava.

Uskoro posle priznanja ovih poslednjih viđenja, 3. godine cara Kira (Danilo 10,1), izgleda da je Danilo umro. Kao godina njegove smrti obično se uzima 530. godina pre Hrista. Ako je Danilo, recimo, bio star 18 godina kada je odveden u ropstvo u Vavilon (606), i ako uzmemo 530. godinu kao godinu njegove smrti, onda je Danilo umro u svojoj 94. godini života (18+76=94).

Ne zna se ni gde, ni kako je umro prorok Danilo. Samo jevrejske i arabljanske priče i predanja, kao i ona crkvenih otaca, određuju bliže vreme i način njegove smrti. Josif Flavije veli da je Danilo još za vreme Darija Miđanina dao sebi sazidati mramorni carski dvorac u Ekbatani, koji je, naime, postojao još u vreme Flavijevo, a predan je u nadzor nekom jevrejskom svešteniku.

Postoji jevrejsko-istočna priča o Danilovom povratku na temelju Danila 1,21 i Jezdre 8,2 za vreme prvog povratka pod Zorovaveljom.

Jedna tradicija tvrdi da je Danilo umro u gradu Vavilonu, a druga u Suzi. Po jednoj priči još i danas postoji grob proroka Danila i on je sveto mesto za Jevreje, hrišćane i muslimane. Najzad, postoji i katolička crkvena priča po kojoj je prorok Danilo umro kao mučenik i zato ga ova crkva slavi 21. jula kao uspomenu na proroka.

 Doba proroka Danila

 Vreme u kom se javlja prorok Danilo veoma je značajno za istoriju Božjeg naroda. Izrailj se nalazio u ropstvu daleko od svoje domovine, obećane zemlje. Božja zemlja je bila nastanjena idolopoklonicima i neprijateljem Božjeg naroda. U svetu je osnovana prva svetska vlast, koja se neprijateljski pokazala prema Božjoj vladavini na zemlji. Božji narod je bio lišen svih božanskih blagoslova, utehe i nade. Mesto bogosluženja je raskopano i uništeno, a božanska otkrivenja su nestala. Izrailj je bio duhovno pao i stajao pred svojim uništenjem. On se odmetnuo i izopačio i Bog je morao ne samo da ga pohodi, nego i duboko ponizi, jer nije kao celina ispunio svoj zadatak.

Nasuprot ovome, svetsko carstvo je postiglo svoj vrhunac. Pojavilo se prvo svetsko carstvo posle vekovne borbe. Ovo je izgledalo kao trijumf  Božjeg neprijateljstva. Iako je vreme toga carstva bilo tako kratko kao život jednog čoveka, ipak je njegova slava bila velika. Ovo carstvo je bilo najlepše od svih velikih carstava. Danilo je živeo i radio upravo u vreme kada je izgledalo da je svetsko carstvo nadjačalo Božje carstvo i Njegov narod.

Ali, upravo u ovo doba poniženja i žalosti daje Bog preko proroka, svoga sluge Danila, božanski plan o budućnosti mesijanskog carstva na zemlji, a sam Danilo doživljava propast ovog prvog svetskog carstva.

 Značaj proroka Danila

 Prorok Danilo proveo je na vavilonskom dvoru celo vreme vavilonskog ropstva Božjeg naroda. Ali, iako je živeo usred slave i izobilja vavilonskog carstva, njegovo je srce bilo prionulo za Sion, i on je jadikovao zbog razorenja Božje svetinje i Jerusalima. On je uvideo prolaznost zemaljske slave i moći i doživeo propast bogatog Vavilona. Njegove su oči uvek bile čvrsto uperene na neprolaznu slavu Božjeg carstva. Od svoje rane mladosti pokazao je Danilo veliku vernost Bogu, poštenje i hrabrost. I pored svojih državnih obaveza i poslova on je sačuvao svoju pobožnost i odanost Bogu. Kad su ga poštovali knezovi i carevi, to je bilo zato što je on to zaslužio svojim životom i radom kao i svojim ponašanjem.

Josif Flavije kaže za proroka Danila sledeće: „Njemu je sve uspevalo kao jednom od najvećih proroka. On nije uživao samo za svoga života najveću čast i priznanje, kako kod careva tako i u narodu, nego je i posle svoje smrti ostavio neumrlu uspomenu. I danas mi čitamo njegove spise, što dokazuje da je Danilo bio u vezi sa Bogom. On nije samo proricao buduće događaje, kao ostali vidioci, nego je i određivao vreme kada će se oni zbiti.“

Prorok Danilo nije bio redovni prorok, tj. on nije živeo i radio usred Božjeg naroda, kao na primer njegov savremenik Jezekija. Zato se njegova knjiga i nije ubrajala među proroke, nego u životopise.

Danilo nije bio bezbožnima propovednik pokajanja, a vernima utešitelj, ali on je bio za Božji narod prorok Božjeg carstva, prorok po božanskom planu i daru. On je stajao kod prestola vladara sveta kao svedok za živoga Boga, a nasuprot svim mrtvim i kamenim bogovima. On mu je u Božje ime objavio i otkrio uništenje u budućnosti svih svetskih carstava i uspostavljanje Božjeg carstva.

Danilova proročanstva su najjasniji glas mnogobožačkom svetu o mesijanskom carstvu na zemlji. Ona određuju vreme kada će Mesija nastupiti u svojoj službi na zemlji i kako će ostvariti plan spasenja. Svi su pozvani da prihvate ovaj plan. Jevreji još traže čoveka koji bi im objasnio Danilove brojeve i datume, ali Danilova proročanstva im oduzimaju svako opravdanje što još uvek očekuju Mesiju. Isak Newton kaže svim hrišćanima sledeće: „Ko odbacuje njegova proročanstva taj potkopava hrišćansku religiju jer se ona zasniva na Danilovim proročanstvima o Hristu i Božjem carstvu.“

Izvor: biblija-uci.com

Ne vraćaj se onom ko te JEDNOM POVREDIO, povrediće te OPET!

Neke ljubavne veze vrlo su opasne i izazivaju patnju. Ipak, mnogi ostaju u takvim vezama. Kako se izvući iz loše veze i ponovno preuzeti kontrolu nad svojim životom?

Lako je ući u novu ljubavnu vezu, ali izaći iz loše veze dosta je teži zadatak. Većina ljudi u lošim vezama pokušava da izbegne sukob i kraj, ali što je kraj jasniji i čistiji, oboma će biti lakše da nastave život.

 Stručnjaci objašnjavaju zašto se ljudi tako grčevito drže loših veza i savetuju kako da se oslobodimo odnosa koji nam uništavaju život.

Opravdavanju lošeg ponašanja posebno su sklone žene. On kaže da će da nazove pa to ne uradi? Žena će to opravdati njegovim brojnim obavezama.

 Međutim, ženino prirodno razumevanje ponekad je čini slepom za istinu. Ljudi nam svojim svakodnevnim ponašanjem pokazuju ko su, a mi moramo da budemo dovoljno mudri da to čujemo i vidimo. Prestanite da izmišljate opravdanja za loše partnerovo ponašanje i brzo ćete sve da vidite jasnije. Tada će biti lakše izaći iz destruktivne veze. Najveći uzročnik ljutnje koja prati kraj svake veze je osećaj izdaje, jer jedan od partnera je gradio iluziju o velikoj ljubavi.

Ne gubite vreme na pogrešne

Koliko godina ćete čekati tog navodno divnog muškarca u koga ste se zaljubili? Svakome je teško da prizna grešku i upravo u tome je razlog zašto mnogi ostaju u lošim vezama. Teško im je da priznaju da su pogrešno odabrali. Ostajanje u nesrećnoj vezi može da bude greška od 5 godina, ali ostajanje do kraja života u takvoj vezi je katastrofa! Priznajte da ste pogrešili i izvucite se iz toga.

 Život može biti dovoljno težak i bez loše veze, a svaka veza zapravo bi trebalo da bude luka sigurnosti u koju se ljudi sklanjaju kada život zahvati oluja. Raskid nikada nije lak, ali je ponekad nužan. Što pre to shvatite, pre ćete preuzeti kontrolu nad svojim životom i manje patiti.

 Setite se kakvi ste bili pre loše veze

Žene su sklonije nego muškarci menjanju u vezama. U takvim okolnostima, žene lako zaboravljaju kakve su bile pre veze. Zaboravljaju da su nekada bile slobodne i zadovoljne. U lošoj vezi dobro je prisetiti se toga. Obnovite poznanstva i prijateljstva koja ste zapostavili dok ste sve vreme i energiju ulagali u lošu vezu. Počnite da se bavite stvarima koje su vas činile srećnima, a koje ste takođe zapostavili.

 Družite se, jer ljudi koji su okruženi ljudima brže prebole raskid. Okružite se ljudima koji su srećni i zadovoljni pa ćete i sami brzo postati takvi. Vreme nakon loše veze iskoristite za rad na sebi. Kad postanete bolja i srećnija osoba, dobićete i takvog partnera. Poznato je da partneri uvek zadražavaju skriveno mišljenje koje imamo sami o sebi.

Odredite kriterijume i ne odstupajte od njih

Strah od ponavljanja istorije mnoge ljude sprečava u tome da se ponovno upuste u upoznavanje novih ljudi i izlaženje. Međutim, ne treba da se bojite toga, dovoljno je samo da odredite kriterijume u okviru kojih želite da se vaša buduća veza odvija. Zaštite se od ponavljanja grešaka tako što ćete doslovce napraviti popis kriterijuma ispod kojih s novim partnerom ne želite da idete. Prvo se prisetite ponašanja iz loše veze koje vas je činilo nesrećnom, a potom odredite nove kriterijume

Na primer, ako je vaš bivši partner za vas imao tek malo slobodnog vremena, kao novi kriterijum odredite da ćete od budućeg partnera očekivati da s vama provodi više vremena. Najbolji partner je onaj koji sa vama deli zajedničke vrednosti. Ono što vam smeta u lošoj vezi s godinama se neće promeniti, samo će se pogoršati. Prekinite vezu i odredite nove kriterijume za buduće odnose.

 Verujte u ljubav

Jedini način na koji možete otkriti da na svetu zaista postoji neko bolji za vas je taj da najpre u to verujete. Nikada ne treba da prestanete da se nadate, zato nemojte očajavati i pričati kako nikada nećete pronaći odgovarajućeg partnera. Ne da se uvučete u razgovor kada takve teme vaše prijateljice obrađuju .

 To što ste imali iskustvo loše veze ne znači da će uvek tako biti. To je samo znak da ste predugo ostali u takvoj vezi, a sledeći put ćete znati na vreme da izbegnete opasnosti. Nesrećno zaljubljen zapravo znači da niste na vreme izašli iz loše veze, a sada ste to naučili.

Ne očekujte sreću preko noći

Mnogi ljudi prekidaju loše veze, ali se onda opet vraćaju. Zašto? Zato što misle da će biti srećni istoga trenutka čim izađu iz loše veze. Međutim, stvari ne funkcionišu tako. Kad odete iz loše veze, dajete sebi šansu da pronađete pravu sreću. To se neće dogoditi preko noći i zato dajte sebi vremena. Kad verujete u sopstveni uspeh, postupno gubite osećaj malodušnosti i očaja.

 Upoznavanje novih muškaraca i flert s njima može biti zabavna aktivnost, ali to ne mora da znači da je pred vama potencijalni muž. Opustite se i uživajte u bezopasnom flertu i nemojte da razmišljate o ishodu toga. Kad ne razmišljate opsesivno o upoznavanju srodne duše, uživaćete u svakom upoznavanju i društvu zanimljivih ljudi koji će vam obogatiti život.

Izvor: neko-bitan.com

MOLITVA SVETOJ PETKI: Izgovorite ove reči u nevolji i čeka vas dobro zdravlje i blagostanje!

0

Ova svetiteljka je bila rođena u Epivatu nedaleko od Carigrada, u XI veku. Roditelji Sv. Petke su bili imućni i veoma pobožni hrišćani, čiji se sin Jevtimije zamonašio, a kasnije je postao znameniti maditski episkop. Po smrti roditelja mlada Paraskeva je napustila dom i započela, radi vere u Hrista, podvižnički život kakav je oduvek želela. Otišla je pravo u prestonicu Vizantije, Carigrad, a potom je sa blagoslovom sve do duboke starosti, živela u jordanskoj pustinji u postu i molitvi, prolazeći kroz nebrojena iskušenja i patnje.

MOLITVA SVETOJ PETKI

Prepodobna mati naša Paraskevo, čudotvorna pomoći naša: molimo Te iz ove doline plačevne, pogledaj nas grešne, i duhovno nejake sa gornjih nebeskih visina. Obriši suze uplakanih, ublaži bolove bolesnih, uteši srca tužnih i nevoljnih. Ispuni molbe i želje onih koji Ti se od srca mole. Pomoli se mati za sve koji Ti dolaze u hram Tvoj na Kalemegdanu, zahvatajući svetu vodu sa živog izvora Tvoga, Tebi Mati posvećenog. Prepodobna mati Paraskevo, pogledaj na napaćene sve bolesne, na maloverne i neverne: Pomozi, mati, Tvojim slavljenicima i svim monahinjama koje nose Tvoje sveto ime. Pomozi, sveta Petko, svim Hrišćanima, pomozi onima koji zavet monaški pred Tobom dadoše i Tebe mati u zaštitu uzeše. Pomoli se,mati Paraskevo, Carici Nebeskoj Presvetoj Bogorodici da nas ona vodi stazom spasenja, da ona moli Sina Svoga Gospoda Isusa Hrista, da nas sve udostoji da stanemo Njemu sa desne strane na Sudu Njegovom, da bi spasli duše svoje i svojih upokojenih očeva i matera, svih duhovnika naših koji nas spasenju vodiše i dobar nam primer ostaviše. Amin.

 MOLITVA SVETOJ PETKI BEOGRADSKOJ – TRNOVSKOJ

Sveta Petko, Božja svetiteljko, moli Boga za nas. Udostojila si se gledanja lica Božja kao čedo našeg naroda, slavna Petko svetiteljko, pa imamo slobodu tebi govoriti, srodnici našoj, i tebe moliti za spasenje duša naših. Slava si i pohvala Beogradu, gde čudotvorna voda tvoja privlači množine mnoge, kao negde Vitezda, i daje slepima vid, uzetim zdravlje, malaksalim snagu, i svima bodrost i radost, Hristova device, naša pomoćnice. Budi i nadalje straža našem prestonom gradu, i utvrdi ga u Pravoslavlju, pomozi vernicima, podigni nedužne i tužne a usopštim roditeljima našim, braći i deci, izmoli večni pokoj i večno spasenje, sveta Petko, Božja svetiteljko. Svima pomozi, pa i meni ne odmozi. Dobre u dobru složi, i svako im dobro umnoži. Da se kroz tebe proslavi Bog u Trojici, navek veka. Amin.

Dr Vladimir Marković: Kako duvanski dim menja svojstva matičnih ćelija, koje su ključne za regeneraciju jetre!

0

Duvanski dim cigarete može štetno da utiče na matične ćelije i da spreči njihovu sposobnost da regenerišu oštećenje jetre, pokazuju rezultati istraživanja kragujevačkog Centra za smanjenje štetnosti bioloških i hemijskih hazarda.

Tim istraživača i lekara proučavao je dugotrajne efekte upotrebe cigareta i nesagorevajućih uređaja koji sadrže nikotin i došao do naučnih dokaza o potencijalno manjoj štetnosti ovih, alternativnih uređaja u odnosu na klasične cigarete.

Rezultati ove studije predstavljeni su na nedavno održanom Šestom naučnom samitu “Novi proizvodi, istraživanje i politika” gde su naši doktori i istraživači iz kragujevačkog Centra, koji se bavi pristupom smanjenja štete i analizom uticaja duvanskog dima, imali priliku da kolegama iz skoro 30 zemalja izlože rezultate svojih istraživanja.

Cilj ovog međunarodnog skupa, koji organizuje Međunarodna asocijacija za prevenciju i smanjenje štetnosti od pušenja (SCOHRE), bio je informisanje šire javnosti o štetnosti duvanskog dima kroz naučne studije, sa naglaskom na prednosti pristupa smanjenja štetnosti i bezdimnih zamena za klasične cigarete.

U istraživanju efekata duvanskog dima cigareta i aerosola nesagorevajućih uređaja, istraživači su poseban fokus stavili na sposobnosti matičnih ćelija da regenerišu oštećena tkiva jetre.

„Imunološki aspekti su ključni jer imunske ćelije igraju značajnu ulogu u procesu oštećenja jetre. Naš cilj je bio da razumemo kako duvanski dim menja svojstva matičnih ćelija. Ove ćelije, koje su ključne za regeneraciju jetre, pod uticajem duvanskog dima menjaju i gube svoja prirodna svojstva. Umesto da podržavaju procese regeneracije, duvanski dim ih usmerava ka stanju koje podstiče hronično zapaljenje“, rekao je dr Vladimir Marković u svom izlaganju pred naučnom zajednicom na ovom Samitu.

Ovi nalazi služe istraživačima kako bi što preciznije uporedili rezultate sa realnim rezultatima koje dobijaju kod pacijenata.

Iako nedavno osnovan, Centar za smanjenje štetnosti bioloških i hemijskih hazarda u okviru Univerziteta u Kragujevcu, koji predvodi prof. dr Vladislav Volarević, genetičar i imunolog, pobudio je veliku pažnju stručne javnosti zbog rezultata naučnih istraživanja o štetnosti duvanskog dima.

U okviru projekta “Svet bez duvanskog dima” koji je započet u Americi, naši naučnici dokazali su da duvanski dim koji nastaje sagorevanjem cigarete ima značajno štetniji uticaj na ljudski organizam u odnosu na elektronske sisteme za isporuku nikotina, uključujući elektronske cigarete i uređaje koji zagrevaju duvan.

Ovaj centar je jedinstven u jugoistočnoj Evropi i okuplja 24 stručnjaka iz različitih oblasti. S namerom da nauku približi široj javnosti, Centar je svoje aktivnosti najviše usmerio na istraživanje štetnosti duvanskog dima, ali svoj rad proširuje takođe na druge izazove poput aerozagađenja, nanoplastike, mikrobioloških agenasa i njihov negativan uticaj na ljudsko zdravlje.

Izvor: kurir.rs

Dijana Đoković: Majka sam mu, ali mu skidam kapu, učim od njega

0

Svaki put me iznenadi koliko je širok, pun interesovanja, nadograđuje se, lepo se izražava.

Skoro smo išli svi zajedno pod Ostrog, toliko sam se isplakala…

Znate li kako je onaj napaćeni narod reagovao, pa samo da ga takne, priđe mu…

Naša deca su neiskvarena, radna, plemenita, dobri ljudi i to je moja najveća pobeda.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Molitva za zdravlje manastira Tumane: Veruje se da ove reči imaju čudesnu moć i da ozdravljuju bolesne

0

Manastir Tumane je pravoslavni manastir iz 14. veka, koji pripada Braničevskoj eparhiji. Nalazi se na devet kilometara udaljenosti od Golupca, na levoj obali Tumanske reke. U našem narodu je poznat kao sveto mesto gde se vernici mole za svoje ozdravljenje ili za spas svojih najbližih koji boluju od najtežih bolesti.

Molitva za zdravlje

Prva molitva prepodobnim ocima, tumanskim čudotvorcima, Zosimi i Jakovu

Prepodobni i bogonosni oci naši Zosime i Jakove, životom svojim na zemlji posvedočili ste Hrista. Odričući se od privremenih blaga, nasledili ste večna. Tajnom bogomislija osveštali ste sebe. Slobodom svojom izabrali ste Carstvo Božije, radi koga pretrpeste sve nedaće života. Stekavši smelost, kao prijatelj Gospodnji i sažitelji svetih u Raju, i nas nedostojne spomenite, da u danu večnog suda, sa poslednjima obretemo milost Božiju. I u vreme zemnoga bivstvovanja našeg, naučite nas primerom svetim, kako da pravilno ispovedamo istinitoga Boga i živimo kako je ugodno u Njemu, slaveći ga u Trojici, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i u vekove vekova. Amin.

Druga molitva prepodobnim ocima, tumanskim čudotvorcima, Zosimu i Jakovu

O čudesni i bogonosni oci naši Zosime i Jakove, molitveno zastupite sve one koji vam pritiču sa ljubavlju, znajući da ste stekli smelost pred Bogom. Ne otpustite bez utehe, nikoga od malih Hristovih slugu, koji vam vape, stradanjima i bolestima mnogim ophrvani. Darujte im po blagodati kojom vas ukrepi Gospod, da utešeni i ohrabreni dođu do poznanja istine i postanu udeonici stada odabranoga. Da utelovljeni u svetim tajnama zajednici Crkve, naslede večna dobra i naslađuju se gledanjem lica Božijega, slaveći i u vreme zemnoga života, Boga u Trojici, Oca i Sina i Svetoga duga, sada i uvek i u vekove vekova. Amin.

Izvor: alo.rs

Kako sebi možete pomoći u slučaju infarkta – SPAS U 10 SEKUNDI!

Infarkt je jedan od najčešćih uzroka iznenadne smrti, i to sve češće kod mladih osoba! Glavni uzrok tome je što ljudi ne obraćaju pažnju na signale upozorenja koje im telo šalje, misleći da nije ništa strašno.

Većina ljudi je bespomoćna kada doživi infarkt. Osoba čije srce kuca nepravilno i prestaje da radi, ima samo 10 sekundi pre nego što izgubi svest.

Međutim, možete sebi lako pomoći tako što ćete snažno i neprekidno kašljati. Duboko udahnite svaki put pre kašljanja. Kašalj mora biti dubok i dugotrajan, kao kada iskašljavate šlajm.

Disanje i kašalj morate ponavljati svake dve sekunde bez prestanka dok ne stigne pomoć, ili dok ne osetite da vam srce ponovo kuca u pravilnom ritmu.

Duboko disanje unosi kiseonik u pluća, a pokreti izazvani kašljanjem vrše pritisak na srce i održavaju cirkulaciju. Pritisak na srce pomaže u obnavljanju normalnog ritma. Na taj način žrtve srčanog udara mogu na vreme da stignu do bolnice i prežive napad, prenosi “Krstarica”.

 

 

 

 

 

 

 

 

Veruje se da je SANDALOVO drvo dar samih Bogova – Najlekovitije ulje sveta (RECEPTI)

0

Sandalovo drvo može dostići visinu do 9 metra, ima braon – sivkasto stablo, veoma tanke i glatke grane, žilave listove i sitne roze – ljubičaste cvetove. Da sandalovo drvo dostigne punu zrelost, potrebno je da prođe od 30 do 60 godina.

Sandalovo drvo raste na teritoriji Šri Lanke, Havaja, Južne Indije i velikom delu južnih ostrva u Tihom okeanu. Upotreba sandalovog drveta datira još od pre 4000 godina. U prošlosti se ovo drvo prenosilo od Indije do Grčke, Rima i Egipta. Veliki deo drvenih hramova je bio izgrađen od odvog drveta, a Egipćani su koristili sandalovo ulje za vreme rituala sa balsamovanjem.

U rošlosti se ovo drvo često koristilo za proizvodnju nameštaja, što je dovelo da sandalovina u potpunosti nestane. Zbog toga se danas ono koristi samo za dobijanje eteričnog ulja.

Vrste sandalovog drveta

Istočnoindijsko sandalovo drvo – raste u planinama Južne Indije – Misor i Malajski arhipelag. Ova vrsta sandalovine je izvor najkvalitetnijeg ulja sandalovog drveta.

Afričko sandalovo drvo – izvor eterično ulja koje je poznato kao – afrička sandalovina.

Američka sandalovina – od ove vrste drveta se dobija bezmirisno eterično ulje, koje se često u prodavnicama deklariše kao pravo indijsko sandalovo drvo. Ono je 6 puta jeftinije, a njegov hemijski sastav i same karakteristike nemaju ništa zajedničko sa pravim indijskim drvetom sandalovine.

Sastav sandalovog drveta

Sandalovo drvo sadrži smole, eterična ulja, sukcinantni pigment i terpene, od kojih je najizraženiji santalol.

Najlekovitije ulje sveta: Ulje sandala

Esencijalno ulje sandalovine koristi se u aromaterapiji, protiv nervne napetosti, nesanice, depresije i stresa, a ublažava i upalu grla, bronhitis i suvi kašalj, leči akne i umiruje infekciju mokraćnih puteva. Lekovita svojstva sandalovine poznata su i u nezi tena i tela, jer omekšava i vlaži kožu.

Legenda kaže da se, u jednom od svojih brojnih života pre oslobođenja, Buda sam pretvorio u Sandalovo drvo, čiji je opojni, suvi miris obuzimao sve one koji mu se približe, čak i zmije bi ga satima okruživale kao da su začarane…

Veruje se da je sandal dar samih Bogova i da zbog toga ne sme da se seče jer dvo oseća bol, te zbog toga njegova svojstva neće biti blagotvorna ukoliko bi se stablo odseklo.

Ulje sandala (lat. Santalum album) dobija se parnom destilacijom isečenih komadića drva sandalovih stabala starih između 40 i 80 godina. Sandal je jedan od najstarijih poznatih mirisa.

Na nekoliko međunarodnih studija dokazano je delovanje ulja sandala kao prirodnog sredstva koje ublažava grčeve i smiruje organizam.

Zbog svog blagog delovanja, opušta nervi sistem, mišiće i krvne sudove.

Smiruje i leči upalna stanja te pruža osećaj svežine.

Na prirodan način hidrira kožu bez osjećaja masnoće.

Podstiče stezanje kože pa se u drevnim civilizacijama koristio i kao prirodno sredstvo za lečenje ožiljaka i povreda.

Ako imate ranu na koži – možete ga dodati u vodu za kupanje ili naneti na kožu s vašim losionom ili uljem – i tako se zaštiti od infekcije.

Deluje na limfu i vensku cirkulaciju, smiruje, pojačava snagu srca.

Primena eteričnog sandalovog ulja

Oralni unos se preporučuje kod ljudi koji imaju problema sa infekcijama, probavom i trovanjem.

Dokazano snižava pritisak i podstiče izlučivanje toksina. U jednu kapsulu se sipa 1-3 kapi i pije se tri puta dnevno nakon svakog obroka. Preporučuje se da se koristi potpuno prirodno ulje sandala.

Kod problema sa kašljem, upalom sinusa i grloboljom preporučuje se inhalacija. U posudu sa vrućom vodom dodajte 4 kapi, pokrijte se peškirom i polako udišite. Svakih 5-10 minuta dodajte novih 4 kapi. Inhalacija traje do 20 minuta.

Za spoljnu upotrebu sandalovo ulje treba razblažiti, najčešće nekim biljnim uljem. Njime možete masirati i negovati kožu. Za prirodne obloge stavite nekoliko kapi eteričnog ulja sandala i nekoliko kapi vode na čistu tkaninu i prislonite na upaljeno ili bolno mesto. Ova metoda se može koristiti za dezinfekciju kože i tretiranje akni. Za masažu koristite eterično ulje sandala i bazno ulje u razmeri od 1:3.

Od sandala se može napraviti i pasta, koja se meša sa vodom da bi se dobile obloge koje možete da koristite u slučaju da patite od prehlade ili gripa. Obloge su korisne i za ublažavanje temperature.

Depresija i nesanica – 4 – 6 kapi ulja sandalovine nakapati na maramicu i duboko udisati 5 minuta, zatim po 3 kapi utrljati na obe slepočnice i lagano masirati 4-6 minuta.

Bronhitis i suvi kašalj – 5 kapi sandalovog ulja nakapati na maramicu i duboko udisati 8 minuta.

Upala grla – 6 kapi utrljati na vrat i masirati 10 minuta.

Senzualna kupka – Mirisnu, opuštajuću i senzualnu kupku napravite sa četiri kapljice eteričnog ulja sandala i jednom kapljicom ulja ilang-ilanga, koje ćete dodati u vodu za kupanje.

Kupka za smirenje – U pripremljenu toplu kupku dodati po 10-ak kapi sandalovog i ulja lavande. Potopiti celo telo u kupku i ostati tako 15-20 minuta. Nakon kupke, zaspaćete kao mala beba.

Maska za lice – 1 kašičica sandalovine,  1 kašičica meda, 1 kašičica mleka
Sve dobro sjediniti i naneti na lice (po želji na vrat i dekolte) i ostaviti da deluje 5 minuta, pa oprati mlakom vodom. Ova maska skuplja pore, a koži daje neophodnu vlagu.

Hranljiva krema za lice – Ako želite hranljivu i bogatu kremu za lice, dodajte tri kapljice ružinog ulja i tri kapljice ulja sandala na svakih 30 ml prirodne bazne kreme bez mirisa. Za negu suve kože lica dodajte osam kapljica eteričnog ulja sandala i četiri kapljice eteričnog ulja geranija na 30 ml blagog ulja za negu kože (na primer, ulje badema).

Protiv bora – Dvadeset kapi esencijalnog ulja sandalovine rastvoriti u 100 ml bademovog ulja. Ova kombinacija je savršen preparat za negovanje zrele kože. Nanosi se na čistu kožu lica pre spavanja. Za svega nekoliko nedelja bore počinju da nestaju.

Frigidnost i impotencija – 8 kapi sandalovog ulja nakapati na maramicu i ravnomerno udisati 6 minuta.
Ukoliko je problem izraženiji, uzeti 20 kapi sandalovog ulja i pomešati sa 50 ml bademovog ulja pa ovu smesu koristiti za blago utrljivanje na kožu u predelu polnih organa.

Najbolje je ne uzimati eterično ulje bez predhodnog dobrog informisanja ili saveta lekara i aromaterapeuta.

SVETI APOSTOL FILIP – Danas praštajte i veselite se – Iz ovog predanja otkrijte kako vam STRAH može sačuvati ŽIVOT

0

Srpska pravoslavna crkva i mi vernici danas obeležavamo svetog apostola Filipa, đakona iz Kesarije (današnja Palestina) koji je celog života propovedao hrišćanstvo i opismenjavao sve one koji su želeli učiti, bez obzira na veru i nacionalnost.

Filip je bio ugledni učitelj i đakon u Kesariji, imao je ženu i četiri kćerke. Kada je počelo gonjenje hrišćana u Kesariji, Filip se dvoumio da li da beži u Samariju.

Predanje kaže da mu se jedne noći javio Bog u snu i pitao ga da li se plaši, na šta je Filip odgovorio potvrdno. Bog mu je tada rekao da ima strah sa razlogom, jer treba da beži za svoj život i da ga proživi tako što će dalje širiti hrišćanstvo.

Filip ne htede da se samo on jedan obogaćuje takvom blagodašću, nego je želeo da i drugi imaju udela u tom daru. Zato, našavši prijatelja svog Natanaila, za kog se smatra da je apostol Vartolomej, povede ga sa sobom. Primivši Svetog Duha, Filip je propovedao Jevanđelje po mnogim stranama Azije i po Grčkoj.

Elem, predanje o apostolu Filipu dalje kaže da se u frigijskom gradu Jerapolju našao na zajedničkom jevanđelskom poslu sa apostolom Jovanom, svojom sestrom Marijamnom i apostolom Vartolomejom. Tu bi neka opasna zmijurina, koju neznabošci hraniše i klanjaju joj se kao da je kakvo božanstvo.

Apostoli molitvom umrtviše zmiju, čime navukoše gnev tamošnjih ljudi. Prema jednoj verziji neznabošci uhvatiše Filipa i raspeše ga naopako na drvetu, potom raspeše i Vartolomeja. Druga verzija pak kaže da su ga razapeli visoko visoko na jednom zidu.

U momentu raspeća apostola zemlja se rastupi i proguta gradonačelnika i mnoge druge sa njim. U velikom strahu ljudi potrčaše da skinu raspete apostole, no uspeše jedino Vartolomeja da skinu živog. Kako ga behu visoko razapeli, nisu mogli lako doži do njega, te Filip izdahnu i mrtvog ga skinuše. U poslednjim trenucima ovozemaljskog života Filip moljaše Boga za one koji su ga razapeli i za neznabošce.

Gospod usliši molitvu njegovu, i odmah naredi zemlji, te sve progutane ljude izvede žive, osim gradonačelnika i zmijinih žrečeva.

Mošti Svetog Filipa prenete su kasnije u Rim.

Narodna verovanja i običaji

Na ovaj dan prema narodnom verovanju, trebalo bi pripremiti bogatu večeru i veseliti se sa svojim ukućanima. Proslavi Božića prethodi Veliki božićni post u trajanju od 40 dana, ali pre njega idu Božićne poklade, odnosno gozbe. Upravo one obiluju različitim narodnim običajima.

Smatra se da su poklade dan za praštanje i veselje, pa se priređuju povorke maskiranih igrača, koje uz buku i svirku obilaze naselja i izvode različite trikove. Na taj način se bore protiv zlih sila i veštica, za koje se veruje da imaju jači uticaj u vreme poklada.

Različiti običaji se vezuju za ovaj dan, što zavisi od kraja do kraja. Negde se posle večere zavezuju sve verige u kući, kore od pojedenih jaja bacaju u vatru, tabani trljaju belim lukom, a deci se pred spavanje oblače prevrnute pidžame i majice.

Prema narodnom verovanju, uveče bi trebalo tabane trljati belim lukom i izgovoriti sledeće reči: “Veštica kao konac, u mene zubi kao kolac”.

Predanje kaže da će svakome biti ispunjena želja, ukoliko se iskreno i od srca obrati ovom svetitelju za pomoć. Veruje da bi valjalo obratiti mu se ovim rečima:

“Apostole, sveti Filipe, moli milostivog Boga, da oproštaj grehova podari dušama našim”.

Amin