Naslovna Blog Stranica 492

Alergija na ribu

0

Ljudi koji su alergični na ribu mogu biti alergični na neke vrste ribe, ali ne i na druge. Iako se u većini slučajeva alergijske reakcije na ribu dogodi kada neko jede ribu, ponekad ljudi mogu da reaguju na dodirivanje ribe ili udisanje isparenja prilikom spremanja ribe.
Alergija na ribu može da izazove veoma ozbiljne reakcije, čak i ako je prethodna reakcija bila blaga. Dete koje ima alergiju na ribu mora potpuno izbegavati da jede ribu.
Alergija na ribu može se javiti u bilo kom uzrastu. Čak i ljudi koji su jeli ribu u prošlosti mogu razviti alergiju. Neki ljudi prerastu određene prehrambene alergije tokom vremena, ali oni sa alergijom na ribu obično imaju tu alergiju ostatak svog života.

Dr sci med Saša Milićević
Pedijatar

Alergijska kijavica

0

Alergijska kijavica odnosno alergijski rinitis, predstavlja grupu onih oboljenja koja su vrlo zastupljena. Smatra se da svaki četvrti čovek na svetu ima neki oblik alergijske kijavice.
Karakteristike su: učestalo rafalno kijanje, začepljenost nosa, sekrecija iz nosa koja je obično bistra, suzenje i svrab očiju.
Javlja se u dva oblika: sezonski i perinealni.

Sezonska alergija
Sezonska alergija javlja se najčešće u proleće sa najčešćim sezonskim alergenima: polen biljaka, trava i korov (ambrozija, topola, lipa)

Perinealna alergija
Perinealna alergija javlja se tokom čitave godine a najčešći alergeni su: grinje, prašina, životinjska dlaka, duvanski dim.
Dijagnostika ovog oboljenja je prilično jednostavna i ne zahteva složene procedure, najvažniji su podaci koje dobijamo od pacijenata u kojim trenutcima se javljaju i kakvi su simptomi, ako su pritom alergijske kožne probe pozitivne to je sasvim dovoljno.
Preventiva označava korišćenje terapije koja se daje u periodu kada pacijentu može dost apomoći a to je u pred sezoni npr. ako pacijent ima tegobe početkom aprila – sa terapjom mora da započne već u martu.
Terapija se sastoji od tzv. antihistaminika odnosno lekova koji sprečavaju alergijsku reakciju i od lekova koji se direktno aplikuju u nos, inhalatornikortikosteroidi.
Teško je izlečiti alergijsku kijavicu ali pacijent može da se uvede u stanje da može normalno da funkcioniše.

dr sci med Saša Milićević
Pedijatar

Alergo test

0

Koja je svrha alergoloških kožnih proba?
Alergološke kožne probe su nezamenjive u otkrivanju alergena koji su uzročnici alergijskih reakcija. Alergijski testova su brzi, efikasni i bezbedni za izvodjenje, a omogućavaju u potpunosti postavljanje dijagnoze.

Kada se rade alergološke kožne probe?
Alergološke kožne probe na nutritivne i inhalacione alergene se rade ukoliko osoba ima česte alergijske kijavice (alergijski rinitis), curenje nosa, suzne oči, kašalj u toku dužeg perioda koji nije izazvan infektivnim uzrocima, promene po tipu urtikarije na koži posle odredjene hrane ili u odredjenom periodu godine.

Kako se pripremiti za alergološke kožne probe?
Potrebno je da ispitanik pre ovog testa minimum 5 dana ne koristi nista od lekova za alergiju (antihistaminici).

Kako se rade alergološke kožne probe?
Jedna kap tečnosti, koja sadrži rastvoren alergen (supstanciju koja izaziva alergiju kod nekih ljudi), stavlja se na Vašu kožu, uglavnom na podlaktice. Površni sloj kože se malo zagrebe kako bi se omogućio kontakt alergena sa ćelijama potkožnog sloja . Ukoliko ste alergični na neki od testiranih alergena, na tom mestu će se posle određenog vremena pojaviti crvenilo, otok i svrab. Lekar će obaviti merenje odgovora na alergen posle 20 minuta od uboda, a zatim će rezultate uporediti s Vašim simptomima i to će mu pomoći da ustanovi uzrok alergije i da Vam da savet o tome šta morate da izbegavate. Probe se izvode na najčešće poznate inhalacione alergene ( grinje, budj, poleni trava i drveća, ambrozija, perje, prašina) i/ili nutritivne alergene (mleko, žumance, belance..)

dr sci med Saša Milićević
Pedijatar

Apoteka za putovanje sa decom

0

Evo šta bi bilo dobro poneti :
– toplomer
– sirup, tablete ili čepiće za snižavanje temperature
– kapi za nos u slučaju prehlade i pumpicu
– sredstva protiv reakcije na ubode i za dezinfekciju rane
– komprese, zavoje i flastere
– čepiće ili sirup protiv opstipacije, zatvora
– otopinu rehidracijske soli u slučaju povraćanja ili dijareje te čajeve za ublažavanje simptoma
– sredstva protiv komaraca i krpelja
– kreme za sunčanje
dr sci med Saša Milićević
Pedijatar

Da li stres može da izazove Astmu?

0

Kod dece koja nemaju preosetljive bronhije, iznenadna radost ili neprijatna emocija ne mogu dovesti do napada bronhoopstrukcije. Zbog toga je važno da roditelji čija deca imaju astmu budu svesni da i prijatni i neprijatni dagadjaji kod njihove dece mogu da izazovu akutizaciju osnovnog oboljenja
Roditelji često pitaju da li sam stres može izazvati astmu?
Odgovor glasi, da stresno stanje ne može da bude uzrok astme ali, može kod dece koja već imaju preosetljive bronhije. Stres može biti uzrok ne samo naglo nastalog sviranja u grudima već i teškog stanja koje nekada zahteva i veoma jaku terapiju.

dr sci. med. Saša Milićević
Pedijatar

Inhalacije i antibiotici?

0

Mnogi pacijenti su u nedoumici da li lekovi u obliku spreja ometaju dejstvo antibiotika i da li može doći do promene u dejstvu?
Svrha davanja antibiotika i inhalatornih lekova je potpuno drugačija i njihova dejstva su međusobno ne zavisna. Prema tome terapija pumpicama koja se daje u cilju prevencije nekog plućnog oboljenja, najčešće astme ili u cilju lečenja akutnog stanja, se ne prekida u slučaju kada je zbog bakterijske infekcije uvodi i antibiotik, bez obzira da li je u obliku sirupa, tablete ili spreja.
dr sci med Saša Milićević
Pedijatar

Kapi za nos i za alergiske kijavice

0

Dakle, kapi za nos se mogu koristiti i kod infekcije i kod alergijske kijavice. Naravno, i kod alergije važe ista pravila za davanje kapi a to su, da se ne smeju koristiti duže od 5 dana i da njihova upotreba ne sme da bude učestala. Takođe nemojte ih koristiti dok vam vaš lekar to ne preporuči.

dr sci med Saša Milićević
Pedijatar

Zašto dete pada u nesvest

0

To je ono kada dete “kolabira” – prvo mu se “sloši”, muka mu je, zavrti mu se u glavi i potom padne. Kolaps je malo zastareo termin, ali je i dalje u upotrebi, čak i među lekarima pa ga nećemo odbaciti. Pravilan, medicinski naziv za ove vrste “padanja u nesvest” je sinkopa.

ZAŠTO DETE “PADA U NESVEST”?
Skoro svakom od nas se, kada naglo ustanemo iz kreveta, zacrni pred očima, a lagana vrtoglavica opominje da se vratimo u horizontalu. Ako se prisetimo detinjstva, vratiće nam se neka od situacija kada nam je “pripalo zlo”: u zagušljivom autobusu, posle vađenja krvi, tokom dugotrajnog stajanja u redu.
Ipak, najveći broj dece ne gubi svest i sećaju se, do detalja, šta se dešavalo. Ako dete zaista gubi svest (pada) po pravilu se ne seća pada, a u sećanju uvek postoji “prazan prostor” (stručno se naziva amnezija) za sam pad. E, to se, u medicinskom svetu, naziva kriza svesti.

Šta je to sinkopa (ili kolaps)?
Sinkopa nastaje kada detetu ne stiže dovoljno krvi u mozak. Ima mnogo vrsta sinkopa, ali priča koju vam sada pričamo je vezana za “kolapse” koji se dešavaju u situacijama kada detetu naglo padne krvni (arterijski) pritisak. Kada mozak nema dovoljno krvi u njega ne stiže dovoljno kiseonika i hranjivih materija (pre svega šećera) pa mozak, jednostavno, ne može da radi “kako” treba. Tada mozak “naredi” da dete padne. Kada dete dođe u horizontalu, krv se vrati u glavu, mozak dobija dovoljno krvi i svest se brzo vraća, a dete je odmah pribrano, prepoznaje okolinu i lako “dolazi sebi”.

Zašto mozak ne dobija dovoljno krvi kod dece sa sinkopama?
Roditelji treba da znaju da se ne radi o bolesti već o konstitucionalnoj karakteristici. U pitanju je nasledna sklonost ka padu arterijskog pritiska u određenim situacijama. Uvek se nađe neko u porodici (obično mama) ko ima nizak pritisak, pa detetov organizam radi pod nižim arterijskim pritiskom. Kada se takva deca nađu u okolnostima u kojima pritisak još malo padne – lako gube svest. Deca koja padaju u nesvest su obično vižljasta, pre mršava nego debela, a veliki broj spada u takozvanu emotivnu decu.

U kom uzrastu nastaju sinkope?
Tipične krize svesti – sinkope pogađaju najčešće decu školskog uzrasta, nešto češće devojčice od dečaka. Sinkope se mogu javiti i kod male (predškolske) dece, ali tada je obavezno da dečji neurolog isključi druge (neurološke) bolesti i stanja koje mogu dovesti do gubitaka svesti.
Koje su to okolnosti u kojim dete pada (ima sinkopu)?
* Važno je znati situacije koje “pogoduju” nastanku sinkopa. To će pomoći da se prepozna (bezazlena) priroda problema, ali i izbegavaju takve okolnosti u budućnosti, čime se sprečavaju nove krize svesti. Ima ih mnogo, a navešćemo najvažnije:
* Najveći broj dece pada prilkom naglog ustajanja iz kreveta, u jutarnjim satima, pre u toku ili posle posete kupatilu.
* Dugotrajno stajanje – u redu, u horu, na autobuskoj stanici, na sahranama…Sve ovo dovodi do slivanja krvi iz gornjih delova tela, pa tako mozak ostaje bez dovoljne količine kiseonika.
* Deca lakše padaju u zagušljivom ambijentu, kada je temperatura vazduha visoka, ili ako je vlaćnost velika.
* Neretko deca imaju krizu svesti kada dožive neprijatnost (vađenje krvi, zuba, nakon neprijatnih dijagnostičkih procedura) ili ugledaju neki neprijatan prizor (već miris ambulante može dovesti do pada u nesvest kod veoma “osetljive” dece).
* Sve ove okolnosti su pogodne za gubitak svesti, a svemu može doprineti “prazan stomak” – preskakanje obroka, ili nedovoljno uzimanje tečnosti.
* Pacijenti sa povišenom telesnom temperaturom lakše padaju u nesvest jer visoka telesna temperarura širi krvne sudove i “obara” krvni pritisak.
* Kada deca imaju česte prolive i povraćanja, imaju veliki rizik od gubitka svesti. To je, tako reći, za očekivati, jer u organizmu nema dovoljno tečnosti da se obezbedi adekvatan dotok krvi u mozak.
* Može se desiti, mada ređe, da dete posle naporne fizičke aktivnosti, kada želi da se “izduva” doživi krizu svesti. To se obično dešava ako dete nije uzelo “pravi” obrok bar dva sata pre napora, a naročito ako tokom fizičkog napora nije uzelo dovoljno tečnosti.
* Malokrvna (anemična) deca često imaju vrtoglavice i nesvestice, a neretko padaju (imaju sinkope). To je zato što mozak nema dovoljno kiseonika (zbog manjak hemoglobina koji donosi kiseonik tkivima), pa ga i mali pad pritiska “baca u nesvest”.
* Nagli gubitak telesne mase, naročito posle “nemedicinskih” i nepotrebnih dijeta pogoduje sinkopama. Ovo naročito važi za devojke koje misle da su debele, a zapravo nemaju višak telesne mase.
* Kod devojaka menstrualni ciklus (ali period neposredno pred ciklus) može predisponirati nastanak sinkopa.

Kako izgleda tipična sinkopa?
Ogromna većina (skoro svi) dece ima “uvertiru” u gubitak svesti. Prvo osete mučninu, vrtoglavicu, oblije ih hladan znoj, zamagli im se pred očima. Ova najava pada u nesvest obično prethodi sinkopi (krizi svesti) pa se stručno i zove presinkopa. Tada je dete ekstremno bledo, belih usnica. Ako neko ne interveniše polaganjem deteta u ležeći položaj uz podizanje nogu iznad nivoa glave, pad u nesvest je neizbežan.
Dete pada – “skljoka se” i gubi svest. Pri tom nisu prisutni grčevi ruku i nogu (konvulzije), nema pene na ustima, nema “ukočenog” pogleda deteta, dete se ne upiški, a sve traje najduže par desetina sekundi.
Posle pada, dete se trenutnio oporavlja, nije zbunjeno i pospano, zna gde se nalazi i odmah uspostavlja dobar kontakt sa uplašenim drugarima (ili prestravljenim roditeljima).
Dr sci. med. Saša Milićević
Pedijatar

Terapija dečijeg ekcema kortikosteroidnim mastima

0

Važno je znati da svaki lekar propisuje navedene lekove u preciznim određenim indikacijama u najkraćem vremenskom periodu koji je potreban za ostvarivanje dejstva leka. Lokalna primena steroidnih, odnosno hormonskih lekova je neophodna u situacijama kada dolazi do inteziviranja promena na dečjoj koži bez obzira koji je uzrok. Mogu da se aplikuju samostalno ili u kombinaciji sa neutralnim mastima ili kremama.

Nije dozvoljeno da se upotrebljavaju bez prethodnog pregleda jer je samo lekar taj koji poznaje sve indikacije i kontradikcije. Previše duga i neadekvatna terapija navedenim preparatima može da dovede do neželjenih efekata kao što su atrofija odnosno istanjenje kože, pojačana maljavost, i slično.

Takođe resorbcija sa kože može da bude značajna ukoliko se mažu velike površine. To se u praksi izuzetno retko događa s obzirom da pedijatar i dermatolog vode računa o dužini trajanja terapije i površini kože koja se tretira.
Dakle upotreba kortikosteroidnih masti je bezbedna i opravdana samo u onim situacijama u kojima ih lekar propisuje i tada nema mesta strahu od navedene terapije.
dr sci med Saša Milićević
Pedijatar