Naslovna Blog Stranica 491

Blagodeti kukuruza

0

Kukuruz vodi poreklo iz Centralne Amerike, gde su ga Asteci koristili u ishrani, a najviše za pravljenje tortilja. U Evropu ga je doneo Kolumbo nakon svog prvog putovanja, gde se brzo privikao na nove klimatske uslove. Šest glavnih podvrsta kukuruza su: zuban, tvrdunac, mekunac, šećerac, voštanac i kokičar. Bilo da ga koristimo kao žitaricu, povrće ili grickalicu, dok uživamo u njegovom ukusu, organizam punimo energijom, štitimo se od virusa, ali i doprinosimo zdravlju srca i krvnih sudova .

Žitarica koja se često naziva zlatnim zrnom, važi za namirnicu koja je lako svarljiva i bogata hranljivim sastojcima, a isto tako odličan je izvor i gradivnih materija. Mnogi smatraju da kukuruz opterećuje organizam suvišnim kalorijama, što je potpuno netačno budući da obiluje ugljenim hidratima, a siromašan je mastima pa predstavlja dobar izvor brzo raspoložive energije.

Osim što se upotrebljava kao brašno za razna peciva, kukuruz se često koristi kao povrće u vidu dodataka jelima i veoma povoljno utiče na zdravlje zbog svojih korisnih sastojaka. Jela od kukuruza su ukusna i zdrava u skoro svim oblicima i kombinacijama.

Zrno kukuruza ima najveću klicu koja procentualno sadrži veliki deo masti i šećera. Od nje se proizvodi ulje visokog kvaliteta, bogato je vitaminom A, C i E (vitamin plodnosti) i nezasićenim masnim kiselinama. Ulje se preporučuje kao lek kod progresivne staračke ateroskleroze jer smanjuje nivo holesterola i dovoljno je da se svakodnevno koristi 20 g ulja kao dodatak redovnoj ishrani.

Doprinos kukuruza zdravlju srca i krvnih sudova ne leži samo u zavidnom sadržaju prehrambenih vlakana koja uništavaju povišene vrednosti holesterola, već i u značajnim količinama folne kiseline, vitamina B3 i magnezijuma koji pomažu prirodnu regulaciju vrednosti homocisteina u organizmu i tako štite kardiovaskularni sistem. Kukuruz obiluje vitaminom B1 koji  obezbeđuje gotovo trećinu dnevnih potreba našeg organizma, a ima važnu ulogu i u pravilnom radu mozga.

Za razliku od drugog povrća koje termičkom obradom gubi jedan deo nutritijenata, kuvanjem ili pečenjem kukuruza delimično se uništava samo vitamin C, ali se oslobađaju molekuli sa antioksidativnim dejstvom, što povećava njegove zaštitničke moći.

Ječam u našoj ishrani

0

Ječam potice iz jugoistočnog dela Azije, gde se gaji više od 10.000 godina. Koristile su ga i drevne civilizacije kao hranu. Od drevnih vremena koristi se i u medicinske svrhe.

obiluje hranljivim vlaknima i mineralom selenom,a dobar je izvor fosfora, bakra i mangana. Hranljiva vlakna iz ječma snižavaju holesterol, čuvaju creva, smanjuju rizik da se dobiju hemoroidi i rak debelog creva, jer podstiču “korisne bakterije”. Ove bakterije, dok vare nerastvorljiva vlakna ječma, proizvode kiselinu koja služi kao “gorivo” za ćelije debelog creva i pomaže da funkcionišu na najbolji način.

Hranljiva vlakna iz ječma su bogata beta glukanom koji snižava holesterol vezujući kiselinu iz žuči, podstiče jetru da je proizvodi i da koristi još holesterola, što snižava njegov ukupan nivo u krvi.

vlakna iz ječma imaju brojne korisne efekte na holesterol, snižavaju ukupan holesterol, kao i nivo lošeg holesterola, a povećavaju dobar. Na ovaj način vlakna iz ječma čuvaju i kardiovaskularni sistem.

Hranljiva vlakna iz ječma sprečavaju da šećer u krvi poraste kod dijabetičara.

Ječam je dobar izvor  B vitamina koji štiti kardiovaskularni sistem. Niacin pomaže da se smanji ukupan holesterol i nivo lipoproteina, deluje kao antioksidans i pomaže da se ne stvaraju ugrušci. Kao dobar izvor magnezijuma, snižava rizik od dijabetesa tip 2. Ječam je možda i bolji izbor za doručak od ovsa jer u odnosu na tu žitaricu, efikasnije snižava i glukozu i insulin.

Fosfor ima važnu ulogu u strukturi svih ćelija u organizmu i “popravlja” tkiva u organizmu. Šolja kuvanog ječma obezbeduje 23% preporučenih dnevnih doza fosfora.

– Bakar iz ječma može da pomogne da se smanje simptomi reumatoidnog artritisa. Između ostalog, bakar je važan za aktivnost lizil oksidaze, enzima koji je uključen u povezivanje kolagena i elastina koji krvnim sudovima, kostima i zglobovima obezbeđuju fleksibilnost. Jedna šolja kuvanog i ječma obezbeduje 32% preporučenih dnevnih doza bakra.

Ječam sadrži i selen koji značajno smanjuje rizik od raka debelog creva. Solja kuvanog ječma obezbeduje 52% preporučenih dnevnih doza selena koji ima yažnu ulogu u nekoliko glavnih metaboličkih procesa, uključujući metabolizam hormona štitaste žlezde, antioksidativno delovanje i pozitivan uticaj na imunitet”.

Heljda kao zdrava zamena

0

heljda  vodi poreklo iz  Azije ali se i na evropskom tlu konzumira već vekovima. ima specifičan ukus, koji se uglavnom karakteriše kao orašast. Iako se od njenog brašna prave peciva, heljda nije klasična žitarica. Ova jednogodišnja zeljasta biljka ima u svom sastavu veliku količinu proteina, vitamina B1 i B2, a uz to, pošto nema glutena, potpuno je bezbedno mogu jesti svi oni koji su oboleli od celijakije ili imaju intoleranciju na gluten u nekom obliku. Što se sastava tiče, najviše ima ugljenih hidrata, oko 70 posto, zatim proteina i biljnih ulja, a od mineralnih materija prisutan je kalijum, fosfor, kalcijum, magnezijum, natrijum i gvožđe. U poređenju sa ostalim žitaricama, plod heljde sadrži više proteina od, pšenice, prosa, pirinča i kukuruza i bogat je esencijalnim aminokiselinama lizin i arginin. “Optužuju” je za regulisanje krvnog pritiska, probave, glaukoma, da je naročito korisna kod osoba obolelih od dijabetesa i bolesti nastalih kao posledica radioaktivnog zračenja. Može se  mleti i zatim koristiti kao i svako drugo brašno, a pri kupovini obratite pažnju na to da li se radi samo o mešavini sa većinskim udelom nekih drugih žitarica. Pored te može se koristiti i celo zrno.

Heljdu možete kuvati i koristiti kao prilog jelima, baš kao i pirinač, a slobodno je zamenite i u vašem omiljenom receptu za rižoto. Izuzetno dobro se slaže sa pečurkama, ali je možete kombinovati sa svim namirnicama.Ukoliko vam je dosadila ovsena kaša kao doručak, možete napraviti i kašu od heljde tako što ćete je kratko prokuvati u vodi ili mleku, dodati cimet i suvo vožće po želji. Omer heljde i vode pri kuvanju je 1:3. Zrna heljde će biti dovoljno meka i ako ih preko noći ostavite potopljene, pa ih možete konzumirati bez dodatne termičke obrade, a odlična je i u čorbama. Ukoliko ste početnik i želite samo da je isprobate, krenite sa testenimama od heljde koje su osim u prodavnicama zdrave hrane dostupne i u mnogim supermarketima ili zamenite jednu polovinu pšeničnog brašna heljdom kada sledeći put budete pravili palačinke.

Matičnjak – lekovita svojstva

Zeljasta, vlaknasta, višegodišnja, aromatična i mirišljava biljka. Ima pravu stabljiku prekrivenu vlaknima, četvrtastog je oblika, visoka 30-80 cm. Gornji listovi su ovalni, šupljikavi, bočno nazubljeni, paralelno postavljeni, dok su donji skoro srcoliki u osnovi.

Cvetovi su belo-žućkasti ili belo-ljubičasti, raspoređeni u gornjem delu stabla u jednom vertikalnom nizu.

Cveta u periodu jun – avgust. Pre cvetanja cela biljka širi prijatan miris limuna koji kasnije postaje neugodan. Ako se uzgaja, traži lagano zemljište, zaklonjeno od vetra. U nekim slučajevima se može sejati direktno u zemlju, u proleće ili u jesen. Sigurnije se razmnožava putem rasada. Rasad se može pripremiti u februaru – martu, ili u junu – avgustu. Presađivanje na konačno stanište se vrši kada biljka dostigne visinu oko 10 cm. Seme, budući da je malo, meša se sa peskom ili finijom zemljom i ukopa se veoma malo u zemljište. Sejanje, u prvoj fazi, obavljeno je na sušnom terenu, a pošto se biljka presadi na konačno stanište,treba je zalivati dok se ne primi.

Upotrebljivi delovi: U periodu cvetanja listovi, koji se suše u tankim slojevima na dobro provetrenom tavanu. Proizvod ima prijatan miris na limun, koji postaje jači ako listove izmrvimo prstima.

Biljka se sakuplja po lepom vremenu (čak i rosa može da umanji lekovitu vrednost).

Uslovi za upotrebu: Listovi i biljka moraju zadržati prirodnu boju. Biljka se koristi bez ostatka korenja. Suši se u senci. Ako sveže biljke ostavimo na suncu, izgubiće svoju vrednost.

Farmakološko dejstvo: Antispastik (protiv grčeva), sedativ (um rujuće sredstvo), (protiv nadimanja, gasova), (zaustavlja razvoj bakterija), (pomaže stvaranje žuči), (protiv klica), povećava lučenje želudačnih sokova, antiemetik (protiv povraćanja), (podiže krvni pritisak), (za isceljenje rana).

Način upotrebe:

1 puna kašičica na 250 ml vruće vode treba da odstoji 30 sekundi – 2 minuta. Spolja: Udvostručuje se količina biljke i koristi se u obliku kataplazme i kupke.

Koncentrovana infuzija od 200 g biljke na 1 litar vruće vode,koristi se za ispiranje usne duplje.

Andjelika – lekovita svojstva

Zeljasta živopisna biljka koja raste u blizini potoka, reka,planinskih ili alpskih šuma. U mnogim predelima se i kultiviše.Upotrebljivi delovi: Korenje, odnosno rizomi sa korenjem.Nakon sušenja, ovaj deo ima karakterističan miris i gorak aromatičan ukus. Takođe se u medicinske svrhe koristi i semenje.

Sakupljanje korenja se obavlja u septembru – novembru ili martu – aprilu.

Korenje koje je prethodno oprano i isečeno na veće komade  širine 1-3 cm i dužine 10-15 cm, suši se na suncu, ili u blago zagrejanim prostorijama.Koren treba da bude suv, bez plesni, I bez stabla i mora imati karakterističnu boju. Semenje se sakuplja nakon sazrevanja.

Farmakološko dejstvo: Sedativ, protiv stomačnih tegoba, pomaže za izlučivanje žuči, sredstvo protiv nadimanja , pomaže iskašljavanje, antireumatik, normalizuje rad srca,pomaže stvaranje mleka.

Način upotrebe: 1 kašičicu dodati na 250 ml vode, kuvati 4 minuta i ostaviti da odstoji 10 minuta. Piju se 2 šolje dnevno, zaslađene medom.

Semenje se koristi u obliku dekokta: 1 kašičica semenja kuva se 4 minuta i ostavi da odstoji 10 minuta.

Piti dve šolje dnevno, zaslađene medom.

Majčina dušica kod paralize, infarkta, multiple skleroze…

Mirišljava biljka, polu-zeljasta, polu-drvenasta, sa puzavičastim stablom dužine 10-15 cm. Listovi su linearni, ili okruglo-elipsasti. Cvetovi su ružičasto-purpurni, obrazuju grozdove. Gornji deo krunice je skoro četvrtastog oblika.

Raste po pašnjacima, suvim brežuljcima, stenovitim terenima, na periferiji šuma, po livadama i blizu mravinjaka.Cveta od juna do septembra.

Sakupljanje: U periodu cvetanja i to samo zeljasti deo biljke. Suši se u senci ili u dobro provetrenoj prostoriji na temperaturi ne višoj od 40°C, kako bi se izbeglo isparavanje aromatičnih supstanci koje biljka sadrži. Posle sušenja, biljku treba čuvati u platnenim vrećama smeštenim u suvim prostorijama.

Uslovi za upotrebu: Lek pripremljen (u bilo kojem obliku) od ove biljke, ne treba da sadrži koren i drvenaste delove.

Farmakološko dejstvo: (sredstvo koje pomaže lučenje žuči), (sredstvo koje pomaže stvaranje žuči), (protiv glista), sedativ (umirujuće dejstvo), antiseptik (protiv klica), diuretik (pospešuje mokrenje).

Pomenuto isparljivo ulje ima svojstvo da olakšava iskašljavanje i umirujuće deluje na respiratorni trakt kod velikog kašlja, bronhitisa (upala bronhija – dušnica), promuklosti, astme. U smislu čaju bronhitisa i astme, priprema se mešavina ove biljke sa lišćem podbela, bokvice, sleza i jagorčevine.

Čaj ima jako antiseptičko dejstvo i delotvoran je kod zapaljenja jetre i bubrega. Kultivisane biljke ove vrste dostižu visinu I do 50 cm. Sve podvrste imaju ista lekovita svojstva.

Interna upotreba: Kod oboljenja respiratornog trakta (disajnih puteva), koristi se mešavina majčine dušice i bokvice, od koje se pravi čaj (u jednakim količinama).

Preporučuje se u slučajevima velikog kašlja, bronhijalne astme, produktivnog kašlja (sa iskašljavanjem). Čaj treba piti 4 puta dnevno i to uvek sveže pripremljen. Kod upale pluća uzima se po 1 kašika na svaki sat.

Spoljna upotreba: U slučaju (bola u predelu lica), načini se jastuk od osušenih biljaka (kamilice, majčine dušice i hajdučice) i ostavi se preko noći da deluje na obolelo mesto, dok se u toku dana konzumiraju po 2 šolje čaja koje se ispijaju u intervalima (da bi se osetilo njegovo blagotvorno dejstvo).

Ako se pojave grčevi, koristi se i jastuk ispunjen preslicom. U periodu rekonvalescencije (oporavka) od tifusne groznice i zaraznih oboljenja, priprema se kupka sa ekstraktima majčine dušice, čijem delovanju pacijent treba da bude izložen 20 minuta.

Ulje od majčine dušice se koristi kod paralize, infarkta, multipla skleroza, muskularne atrofije (sušenja mišića), reumatizma, luksacija (uganuća), trbušnih poremećaja. Kupka sa majčinom dušicom se preporučuje nervoznoj deci, kao i osobama koje pate od depresije i razdražljivosti.

Način upotrebe:

– Infuzija: 1 puna kašičica majčine dušice potopi se u 250 ml ključale vode i ostavi da odstoji pola minuta, a zatim se procedi.
– Kupka: 250 g majčine dušice za kompletnu kupku.
– Tinktura: Zeljasti deo biljke (stabljike i listovi), prikupljen u podne po sunčanom vremenu, stavi se – bez pritiskanja – u flašu i preko toga se sipa votka jačine 40% , a flaša se drži na suncu ili u dobro zagrejanoj prostoriji. Ovom tinkturom se vrši masaža mišića udova i kičmenog stuba.

Lincura – lekovita svojsva

Zeljasta višegodišnja biljka, visoka 40-140 cm, sa listovima postavljenim jedan naspram drugog, koji su široki i elipsastog oblika. Stablo je prepuno žutih cvetova, koji su smešteni u bazalnom delu listova. Plod je čaurast. Biljka se razvija polako, počinjući da cveta tek u trećoj, a ponekad čak i u desetoj godini života. Rizom se razvija iz dela stabla koji je pod zemljom, zadebljao je i dužine do 1 m. Na površini je naboran i crvenosmeđe boje, dok je iznutra žuto-crvenkast, čak narandžast.

Raste po livadama i pašnjacima, od planinske do podalpske zone, Budući da je retka biljka, pod zaštitom je države.

Upotrebljivi delovi: Rizom i koren..

Sakupljanje: Obavlja se u martu-aprilu ili septembru-oktobru.

Pošto se dobro očisti od zemlje i odvoji tanje korenje, sakupljeni materijal se suši ili se iseče na manje komade veličine 2-3 cm.

Ne pere se, jer bi pranje otežalo sušenje, koje treba da bude u senci, u suprotnom se umanjuju njegova lekovita svojstva.

Farmakološko dejstvo: (lek za želudac), gorki tonik(sredstvo za osveženje), (sredstvo za lučenje žuči), (protiv glista), f (protiv groznice).

Način upotrebe:

– Dekokt: Kuva se kašičica praha dobijenog od korena u 1/2 litre vode, 15-20 minuta. Procediti i piti 3 puta dnevno pre jela.

– Prah (od samlevenog korena): uzimati na vrh noža, 3 puta dnevno.

– Tinktura: 2 kašike praha od korena držati u flaši (tamnije boje) uz dodatak alkohola jačine 40-70%. Ostaviti da odstoji 10-14 dana uz svakodnevno mućkanje. Pije se 10-15 kapi na dan.Delotvorna je kod povraćanja, mučnine pri putovanju, umora, depresije, stresnih stanja. Osobama koje osećaju tegobe pri putovanju, preporučuje se 5-10 kapi pre putovanja.

– Vino-tonik: Osvežavajuće sredstvo koje se priprema mešanjem 3 (supene) kašike praha od korena, sa 60 ml alkohola jačine 40-70%. Ostavi se da odstoji jedan dan, a zatim se doda 1 litar soka od grožđa. Svakodnevno se promućka 3-6 puta u periodu od 10-14 dana. Uzima se po jedna kašika pre jela, kao aperitiv.Ne preporučuje se predugo korišćenje ove biljke, jer bi mogla izazvati smetnje u probavi, povraćanje, nesvesticu i mučninu.

Lavanda – lekovita svojstva

Prizemna zeljasta biljka, visoka 30-100 cm, bogato razgranata. Iz drvenastog četvorouglastog stabla niču zeljaste jednogodišnje grane. Listovi su uzani, duguljasto-kopljastog izgleda, bez drške, u početku zlatne boje, a kasnije zeleni. Cveta u periodu jun – avgust. Cvetovi su ljubičasto-plavi . U našoj zemlji jedino kao kultivisana (gajena) biljka.

Upotrebljivi delovi: Vrhovi biljke i cvetovi.

Vrhovi (cvetne krunice) se sakupljaju u junu-avgustu u vreme cvetanja i to počev od druge godine života biljke.Takođe se u istom periodu sakupljaju i izdvojeni cvetovi sa vrhovima i granama.

Farmakološko dejstvo: Diuretik (pospešuje mokrenje,(protiv grčeva), (podstiče znojenje), tonik (osvežavajuće dejstvo), dezinfekciono sredstvo, (protiv groznice), blagi hipnotik (sredstvo za uspavljivanje).

Način upotrebe:

– Infuzija: 5 g biljke ostaviti da odstoji 3 minuta u 1 litar vrele vode. Piti 2-3 šolje dnevno. Ovaj čaj ima umirujuće dejstvo. Ako koristimo koncentrovaniju infuziju (20-30 g biljke na 1 litar vruće vode, 3 minuta), imaće nadražujuće, diuretičko, dezinfekciono i tonizirajuće dejstvo, a može se koristiti i kao sudorifik (podstiče znojenje).

– Tinktura: 100 g cveta držati 15 dana u 1/2 litra alkohola. Zatim procediti i čuvati u dobro zatvorenoj flaši. Koristi se za trljanje kosmatog dela glave jer učvršćuje vlasi kose. Oblog koji se drži 10 minuta na bolnim mestima, ublažuje i sanira bolove kod reumatizma i kontuzija. Kao gargarizma (nekoliko kapi na 1 čašu mlake vode), preporučuje se u slučaju ranica na sluzokoži usana i jezika.

Pažnja! Ne upotrebljavati u velikim dozama jer dovodi do prerazdražljivosti, praćene nervnom i srčanom slabošću, pospanošću, padom telesne temperature.

Kopriva – Lekovita svojstva

Zeljasta, živopisna biljka sa bodljikavim trepljama. Ima listove u obliku srca, bočno nazubljene, ovalne i kopljasto-zašiljene.

Cvetovi su raspoređeni u paru i smešteni su u zadebljanjima listova sa njihove unutrašnje strane, duži su od drške lista.

Cveta od juna do kasne jeseni. Raste kako na obrađenom, tako i na neobrađenom zemljištu.

Listovi sakupljeni u periodu maj-novembari koren sakupljen u jesen. Sakupljanje koprive na većim površinama se vrši kosidbom i otkidanjem listova sa stabljike, i to odozdo nagore. Otkidanje se obavlja još dok je biljka u svežem stanju. Pre odvajanja listova na ovaj način, odstrane se požuteli listovi i vrhovi. Listovi se suše u senci, prostrti u tankom sloju.

Proizvod ne sme da sadrži ostatke stabljike, kao ni pocrnele listove.

Farmakološko dejstvo:

Interno: (zaustavlja krvarenja), (sredstvo za umekšavanje), (za iskašljavanje),

aktivira cirkulaciju krvi uz oslobađanje histamina, eliminiše mokraćnu kiselinu i hlorate, antiseptik (protiv klica), diuretik (pospešuje mokrenje), (protiv proliva), (smanjuje nivo šećera u krvi).

Spolja: (stimuliše regeneraciju tkiva).

Protiv hemoroida koji krvare preporučuje se sledeći čaj: list koprive 20 g, cvet hajdučice 20 g, kora krušine 60 g. Izmešati i od ovoga uzeti po jednu (supenu) kašiku

preko koje se prelije 250 ml vrele vode. Ostaviti da odstoji 3 minuta, a zatim procediti. Pije se jedna i po čaša pred spavanje. U slučaju avitaminoze (nedostatka vitamina) terapija koprivom okrepljujuće deluje na ceo organizam.

Cela biljka – stabljika, list, cvet i koren, ima lekovita svojstva.

Kopriva je efikasan lek kod oboljenja urinarnog trakta (mokraćnih puteva). Takođe, stimuliše peristaltiku creva (rad creva) I preporučuje se u okviru terapije svakog proleća.

Dobro je piti čaj pripremljen od vrhova sveže koprive, u trajanju od 4 sedmice, u proleće i u jesen. Pije se po šolja čaja 30 minuta pre doručka, a zatim 1-2 šolje u toku dana, polako, u retkim gutljajima. Čaj se pije nezaslađen. Može se kombinovati sa nanom i kamilicom.

Preporučuje se terapija čajem (kao napitak) u periodu od mesec dana kod oboljenja jetre, žučne kese, slezine, u slučaju tumora, čira, kolitisa (upale debelog creva.. Čaj ne treba kuvati, jer se na taj način uništavaju aktivna svojstva.

Kopriva je uspešna u lečenju virusnih i bakterijskih oboljenja.

Starenjem telo gubi gvožđe i pojavljuju se simptomi umora I iscrpljenosti. Čovek oseća slabost i redukovanu moć aktivnog delovanja.

Kopriva, zahvaljujući gvožđu koje poseduje, u opisanom slučaju deluje veoma uspešno, a posle određenog vremena, organizam se oporavlja.

Čaj od koprive se primenjuje u slučaju (vodene bolesti), budući da deluje kao diuretik (pospešuje mokrenje),zatim kod anemije (malokrvnosti), (bledila usled izostajanja menstruacije) kod mladih devojaka, Kad su u pitanju alergije, čaj treba piti duže vremena. Protiv išijasa koristi se kupka od koprive (200 g koprive za 1kupku). Za sprečavanja opadanja kose, prilikom pranja treba koristiti sledeću mešavinu: dekokt od korena koprive kojem se dodaje infuzija od lista koprive. Kožu kosmatog dela glave treba masirati tinkturom od koprive koja se priprema od korenja sakupljenog u proleće ili u jesen.

Koža se svakodnevno masira ovom tinkturom.

Kopriva je veoma delotvorna kod oboljenja perifernih krvnih sudova ekstremiteta

Tegobe prouzrokovane perianalnim čirom (na čmaru) otklanjaju se upotrebom 3 šolje čaja od koprive dnevno uz dodatak 1 kašičice švedske tinkture na svaku šolju čaja.

Način upotrebe:

– Infuzija: 1 puna kašičica koprive dodate u 250 ml vrele vode, treba da odstoji 30 sekundi i da se potom procedi (kada je u pitanju sveža biljka); sušena kopriva stoji 2 minuta u vrućoj vodi.

– Tinktura: Korenje prikupljeno u proleće ili u jesen, usitniti i sipati u flašu, do vrha. Preko toga dodati votku jačine 40%, tako da biljka bude prekrivena alkoholom. Zatvorenu flašu treba ostaviti na suncu ili na zagrejanim mestima 14 dana, posle čega se procedi.

– Kupka nogu: 1 puna šaka korenja, koje je dobro oprano i šaka koprive (list i stabljika), ostavi se da odstoji u hladnoj vodi (5 litara) 12 sati, zatim se ugreje i koristi za kupku u trajanju od 20 minuta. Iste biljke se mogu koristiti 2-3 puta.

– Za pranje kose: Sud od 5 litara napuniti svežom ili sušenom koprivom i kuvati na tihoj vatri do ključanja, a zatim skloniti u stranu i ostaviti da odstoji poklopljen 5 minuta.

Ako se koristi koren koprive, 1 puna šaka (odstoji) u hladnoj vodi 12 sati, posle čega se ugreje do ključanja, skloni sa vatre i ostavi poklopljeno 10 minuta. Za pranje kose se koristi domaći sapun.