Sok od KRASTAVCA, LIMUNA i MIROĐIJE će vam istopiti kilograme – Pije se ujutru i uveče po jedna čaša 10 dana (RECEPT)
Ovaj napitak uključuje sastojke koji pomažu u ubrzavanju metabolizma. Niskokaloričan, obogaćen dijetalnim vlaknima i hranljivim materijama, ovaj napitak će vam pomoći da smršate.
Krastavci zbog visokog sadržaja vode – 96% krastavca je voda – održavaju telo dobro hidriranim. Krastavac ima efekat metle, jer se njegovom redovnom konzumacijom uklanjaju otpadni proizvodi iz metabolizma. Pravi koktel vitamina A, B1, B6, C, K I ystem, koji će ojačati imuni ystem I dati energiju telu.
Mirođija je veoma pogodna ako želite da smršate, jer je poznata kao začin koji pomaže varenju. Zbog toga je možete koristiti u svojoj ishrani, jer će vam pomoći da otopite masnoće I pomognete varenju da se pravilno odvija. Zbog toga je biljka pogodna za gubljenje težine. Mirođija sadrži malo kalorija I mnogo korisnih supstanci – vitamina, antioksidanata I minerala. Pomaže da se hrana bolje obradi. Tako se telo oslobađa toksina I sklono gubitku težine.
Limunov sok poboljšava metabolizam I zaista podstiče gubitak težine. Ulazeći u stomak, povećava kiselost, što ubrzava varenje hrane. Ima blagi diuretički efekat – telo uklanja višak tečnosti, a to je važno u borbi protiv viška kilograma. Uklanja toksine, zbog čega se telo čisti, a unutrašnji organi rade skladnije. Poboljšava varenje I promoviše bržu apsorpciju hranljivih materija iz hrane. Smanjuje apetit I ubrzava osećaj sitosti. Promoviše razgradnju telesne masti.
-
Sastojci:
-
1 veza mirođije
-
1 krastavac
-
1 limun
-
350 ml vode
Priprema:
Isecite krastavac I mirođiju. Stavite ih u blender, dodajte vodu. Umutite. Iscedite sok od limuna I dodajte ga u dobijeno piće. Dobro promešajte. Sipajte u čaše. Pijte ujutru I uveče, po jednu čašu, 10 dana. Tokom ovog perioda moguće je izgubiti oko 4 kg.
Napomena: Pre upotrebe bilo kog prirodnog napitka posavetujte se sa svojim lekarom.
Izvor: mondo.rs
Razlozi zbog kojih treba da jedete KESTEN PIRE (3 RECEPTA)
Jesen je vreme kestena koji se spremaju na razne načine – kuvaju, peku ili koriste kao sastojak raznih kolača i poslastica. Danas su veoma popularni kestenov med, kestenovo brašno i kesten pire. Desert iz detinjstva, kesten pire i danas je mnogima omiljeni desert. Često se može naći u poslastičarnicama ili na policama prodavnica.
Kesten sadrži samo gram masti i manje od 70 kalorija na 30 grama. Sadrži i vitamin C, što ga čini posebnim orašastim plodom. Dnevna doza od 85 grama kestena sadrži čak 45% dnevnih potreba organizma za vitaminom C.
Plod kestena bogat je folatima, što je inače karakteristika zelenog lisnatog povrća. U njemu ćete osim vitamina C pronaći i vitamine B1, B2 i B6 i folnu kiselinu. Ona je zaslužna za formiranje crvenih krvnih zrnaca i za sintezu DNK. Ovo je hrana dobra za trudnice, jer sprečava pojavu anomalija kod fetusa.
Jedući kestenje, u organizam ćete uneti i važne materije poput vlakana, magnezijuma, bakra, mangana, kalcijuma, gvožđa, cinka i kalijuma.
Kesten čuva srce
U kestenu se nalazi visok nivo mono-nezasićenih masti, kao što su oleinska i palmitinska. One štite kardiovaskularni sistem i pomoći će, uz vlakna u kestenu, da se snizi nivo holesterola.
Izbacuje višak vode
Kesten ima svojstvo da izbacuje vodu iz organizma, pa time pomaže kod bubrežnih i želudačnih tegoba. Pomoći će pri cirkulaciji i protoku hrane kroz creva, kao i vode.
Deluje protivupalno
Zbog svojih protivupalnih svojstava, kesten je idealna namirnica za ljude koji pate od artritisa i reume.
Priprema kestena
Tokom kupovine kestena obratite pažnju na izgled ploda. Kupujte one koje zadovoljavaju bojom i veličinom, birajte plodove srednje veličine, a domaće kestene možete da kupite na pijaci ili kod domaćeg uzgajivača.
Recepti
Ove jeseni pripremite neodoljiv i veoma jednostavan desert za svoju porodicu! Uz malo vremena i dobre volje uživaćete u ukusnom kesten pireu. Treba vam samo nekoliko sastojaka. Većinu vremena će biti potrebno samo da očistite kestene gde vam porodica i prijatelji mogu pomoći, tako da će proces biti mnogo brži. Ispod su recepti za ovaj fantastični desert.
Domaći kesten pire
Najviše vremena ćete potrošiti na kuvanje i čišćenje kestena, ostatak pripreme je mnogo brži i lakši. Trebaće vam samo nekoliko sastojaka, a količinu šećera i arome vanile možete da prilagodite svom ukusu. Ukrašavanje šlagom možete i ne morate uključiti u pripremu, ali tek nakon što više ne planirate da ga stavljate na led. Dobićete 4 – 6 porcija ovih sastojaka, u zavisnosti od veličine činija koje koristite.
Sastojci:
-
1 kg neoljuštenih ili 600 g očišćenih kestena
-
200 ml vode
-
50 ml ruma
-
15 ml arome vanile
-
70 g šećera
Priprema:
-
Kestene isecite nožem, oko 1 mm, i stavite u šerpu u kojoj će se kuvati.
-
Dodajte količinu vode da pokrije sve kestene.
-
Malo posolite i kuvajte na srednjoj vatri.
-
Kada voda provri, kuvajte kestene još 20 minuta.
-
Izvadite kestene, ostavite da se ohlade pa ogulite.
-
U šerpu sipajte 200 ml vode i dodajte šećer.
-
Kuvajte na srednjoj vatri, povremeno mešajući.
-
Kada se šećer rastvori, u tečnost dodajte rum i aromu vanile i nastavite sa kuvanjem.
-
Kada tečnost proključa, kuvajte još 3 – 5 minuta.
-
Pustite da se tečnost ohladi.
-
Kestene stavite u blender i sameljite.
-
U mlevene kestene dodajte tečnost, ali ne preterujte jer ne želite preretku smesu.
-
Dobijeni pire procedite kroz cediljku u odabrane činije.
-
Pospite komadićima čokolade ili narendajte.
-
Čuvajte u frižideru i ostavite da se hladi 2 sata.
Kesten pire sa orasima
Ako ste ljubitelj orašastih plodova, onda je ovo recept za vas. Orah se odlično slaže sa kestenom i sigurno ćete biti oduševljeni konačnim ishodom. Proces pripreme je isti kao u prethodnom receptu samo što se u smešu dodaju orasi. Po želji možete u kesten pire da dodate i šlag, ali tek nakon što više ne planirate da ga stavljate na led. Dobićete 4 – 6 porcija od navedenih sastojaka.
Sastojci:
-
1 kg neoljuštenih ili 600 g očišćenih kestena
-
100 g mlevenih oraha
-
200 ml vode
-
50 ml ruma
-
15 ml arome vanile
-
70 g šećera
Priprema:
-
Kestene isecite nožem dubine 1 mm, stavite u šerpu u kojoj će se kuvati.
-
Dodajte toliko vode da pokrije sve kestene i kuvajte na srednjoj vatri.
-
Dodajte malo soli u vodu.
-
Kada voda provri, kuvajte kestene još 20 minuta.
-
Izvadite ih, ostavite da se ohlade pa ogulite.
-
Sipajte vodu u šerpu i dodajte šećer.
-
Kuvajte na srednjoj vatri, povremeno mešajući.
-
Kada se šećer rastvori, u tečnost dodajte rum, orahe i aromu vanile i nastavite sa kuvanjem.
-
Kada tečnost provri, kuvajte još 3 – 5 minuta, pa ostavite da se ohladi.
-
Kestene stavite u blender i sameljite.
-
U pire dodajte tečnost, ali ne preterujte jer ne želite da dobijete previše retku smesu.
-
Dobijeni pire procedite kroz cediljku u odabrane činije.
-
Pospite mlevenim orasima.
-
Čuvajte u frižideru i ostavite da se hladi najmanje 2 sata.
Kesten pire sa čokoladom
Donosimo recept koji sadrži finu kakao čokoladu. Priprema je jednostavna, a po želji možete da dodate i orahe. Postupak se malo razlikuje od prethodnih recepata, ali će vas rezultat i konačan štih čokolade očarati. Odnos šećera možete da prilagodite svom ukusu. Dobićete 4 do 6 porcija od ovih sastojaka.
Sastojci:
-
1 kg neoljuštenih kestena
-
500 ml mleka
-
2 vanilin šećera
-
20 g šećera
-
25 ml ruma
-
150 ml vode
-
40 g kakao praha
-
70 g crne čokolade
Priprema:
-
Kestene zarežite i prokuvajte. Neka voda pokrije sve kestene.
-
Nakon što voda provri, kuvajte ih još 20 minuta.
-
Izvadite ih iz šerpe, ostavite da se ohlade, a zatim ih očistite.
-
Dodajte ih u blender i sameljite.
-
U drugu šerpu stavite mleko, vanilin šećer, šećer i rum. Sve dobro izmešajte.
-
Kuvajte na srednjoj vatri 5 minuta, a zatim u tečnost dodajte kestenje i dobro promešajte.
-
Kada smeša dostigne željenu gustinu, sklonite lonac sa vatre.
-
Prebacite u blender i sve izmiksajte da dobijete strukturu pirea.
-
U šerpu stavite 150 ml vode i kuvajte na laganoj vatri.
-
Dodajte kakao i sve dobro promešajte.
-
Čokoladu iseckajte na komade i stavite u šerpu.
-
Sklonite sa vatre i mešajte da čokolada ne zagori.
-
Kada se sve lepo istopi i sjedini, sipajte čokoladni preliv u činije zajedno sa kesten pireom.
-
Pustite da se desert hladi najmanje 2 sata nakon čega je spreman za serviranje ili stavljanje na led.
Kesten pire se mora čuvati u frižideru, gde može da odstoji do 2 – 3 dana, mada je velika verovatnoća da će se pojesti istog dana. Najpraktičnije bi bilo da ga čuvate u staklenim ili keramičkim posudama, a ako planirate da ga čuvate za dan posle, pokrijte ga poklopcem. Ako želite da čuvate kesten pire duže vreme onda je potrebno da ga čuvate u zamrzivaču, uvek poklopljenog.
Kesten pire se najčešće jede kao zaseban desert jer je fenomenalnog ukusa i veoma je obožavan. Ali ovaj desert se često može naći kao sastojak u drugim desertima kao što su rolnice i kolači. Ako pripremite previše deserta, možete ga koristiti i kao kremu za deserte poput mafina.
Izvor: mojazimnica.rs
Stari lekoviti napitak VODNJIKA – Da “PUCATE OD ZDRAVLJA” cele zime (RECEPT)
Znali naši stari za lekoviti napitak od šumskih plovoda koji ume i da bolest spreči, i da je zaleči. Pripremali ga u ovo doba godine i spremno dočekivali sezonu gripa i prehlada. Zato od nas zdraviji, dugovečniji, jači bili, odolevali, raznim tegobama.
Vodnjika, venovača, crvena turšija
Trebalo im je samo zaći u prirodu, više verovali njoj i narodnoj medicini nego apoteci i lekarima, i sa drveća i trnovitog grmlja obrati blagotvorne plodove. Zatim ih nasuti u bure s vodom i čekati tri – četiri nedelje. I tu se završava sva mudrost oko spravljanja vodnjike, za mnoge, naročito na zapadu Srbije, najzdravijeg pića. Negde je zovu i venovača, a ponekad je spomenu pod nadimkom voćna turšija. Crvenkaste je boje, kiselkastog ukusa, rezi u ustima i osvežava. Po potrebi se prilikom konzumacije može šećeriti.
Sastojci
Sama lista sastojaka dovoljno govori o količini „zdravlja“ i riznici lekovitih sastojaka koju čovek vodnjikom unosi u sebe – divlja kruška i jabuka, kleka, šipurak, drenjina, trnjina, gloginja. Piće se još može oplemeniti, priča Anica Stefanović iz sela Potočanje kod Sevojna, koja na užičkoj Zelenoj pijaci prodaje sastojke za vodnjiku, dunjama, mušmulama, suvim šljivama. Ništa od toga se u vodi raspasti neće, a iscediće iz sebe sve zdravo što ima.
„Voće i plodovi se najpre dobro operu i sa njih se odsrtane peteljke. Posle se stave u bure ili kacu s vodom. Čeka se 25 dana da voće prevri i onda može da se pije“, kaže Anica.
Pamti kad je bila dete, a njen deda u drvenu kacu od 100 litara ostavljao vodnjiku samo sa kruškom i klekom. Svi u kući, seća se Anica, pucali su od zdravlja, niko se nije ni nakašljao.
„Stare vrste krušaka, a obično se stavljaju takiša, sarajka ili oskoruša, vodnjiki daju šećer. Od jabuke dobija kiselinu, a od kleke miris. Ostali sastojci daju vitamine i boju“, priča ona za Plodnu zemlju.
Ne traži toplotu
Ne zahteva vodnjika nikakve posebne uslove za držanje. Bure može stajati svuda gde nije prevelika toplota. Neko u ovaj napitak stavlja šećer ili med zbog brže fermentacije, ali Anica kaže da za tim nema potrebe. Ona bure odmah zatvori, mada neki zbog protoka vazduha poklopac stave tek kad voće prevrti. Do tada preko otvora drže krpu ili gazu zbog prašine i mušica.
„Od ukupne zapremine posude trećina je voće, a ostalo voda. Za bure od 25 litara treba tri – četiri kilograma divlje kruške, kilogram divlje jabuke, po čaša – dve šipruka, gloginja, drenjina, kleke, trnjina, mušmula, po neka dunja“, priča ona.
Prednost vodnjike je i što ćeš uvek od nje dobiti barem duplo više od količine koju si ostavio. Jer, na svaki odvađeni litar u bure se ponovo sipa ista količina vode, s tim da treba sačekati nekoliko dana da voće opet prevri i „ujedini se“. Najbolje je kad vodnjika stigne za piće presuti je u druge posude, pa bure gde je bila i u kom je voće ispuniti vodom za još jednu turu najzdravijeg pića. Voda se može dodavati sve dok kleka pliva na površini, čim njene bobice padnu na dno znači da su se ispostile i više nemaju snagu da zanavlja vodnjiku.
U receptima naših starih osta još zapisano da je čista izvorska voda najbolja za vodnjiku, a nju su pili je zbog srca, probave, bubrega, jetre, pluća, protiv visokog pritiska, astme, masnoće i šećera u krvi, čišnjena krvnih sudova, boljeg metabolizma, kašlja. Možda nisu znali da obiluje vitaminima C, antioksidantima, mineralima i enzimima, ali jesu da je najbolji lek protiv mamurluka, iako sadrži oko jedan odsto alkohola.
Čaša na dan
Glog pogoduje srcu. Ko god da je skovao izreku „zdrav k’o dren“ znao je za njegov lekotivi uticaj na ograne za varenje. Plod trnjine leči upale i čisti krvne sudove. Šipurak je pun vitamina C. Kleka osnažuje organizam, leči reumu, infekcije, išijas, dobra je protiv nazeba, kašlja, gripa. Divlje kruške i jabuke ne zahtevaju prskanje. Zato si na Zlatiboru nekad teško mogao naći domaćina koji za zimu nije spremio kacu vodnjike.
„Ne treba preterivati sa vodnjikom, dovoljno je dnevno popiti čašu ili dve jer veća količina može da obori pritisak. Njenim proceđivanjem može da se dobije i prvoklasno sirće, ja to obično radim u proleće od one količine koja ostane“, nastavlja Anica Stefanović.
Suša je ove godine sputala rod mnogih voćki, pa i divljih kruški. Sorte čiji su se opali plodovi prošle godine mogli naći po seoskim i šumskim plodovima sada su na užičkoj pijaci preskupi jer ih nema u ponudi. Trgovci znaju da Užičani vole vodnjiku i zato za kilogram takiše trenutno traže čitavih 700 dinara, a prošle jeseni mogla se naći i za 100 – 150. Oskoruša je 400, a sarajka 300 dinara. Po ovom cenovniku, ako se opredelite za najjeftiniju sortu kruške, spravljanje vodnjike u buretu od 25 litara koštaće vas ne više od 1.500 dinara.
Izvor: plodnazemlja.com
SVETI NIKOLAJ VELIMIROVIĆ: Šta PRAVOSLAVNI HRIŠĆANI treba da urade za noć veštica!
Pročitajte esej u kome vladika Nikolaj Velimirović objašnjava značenje ovog paganskog praznika. Esej prenosimo u celosti:
Kao Pravoslavni Hrišćani dužni smo da pažljivo ispitujemo svaki oblik našeg bavljenja svetovnim stvarima, uključujući razne zabave, praznovanja, običaje i da dobro razmotrimo da li je naše učestvovanje u tim svetovnim stvarima i vancrkvenim aktivnostima u saglasju sa našom svetom Pravoslavnom verom ili nije.
U proteklih mesec dana sve nas u spoljnjem svetu podseća da se bliži praznik. Deca u školama uveliko crtaju bundeve, veštice i slepe miševe, roditelji razmišljaju kako da nabave ili sašiju idealni kostim u kojem će njihova deca ići po kućama i tražiti slatkiše “plašeći” komšije, iz izloga nam se keze i cere likovi vampira, vukodlaka i raznih demona, koji ponekad izgledaju “simpatično” – šaljivo, a ponekad uznemirujuće. Mnogi će od nas pristati da povedu svoju decu, uveče 31. oktobra, kad zađe sunce, iako nam je taj običaj potpuno stran i u najmanju ruku čudan.
Mnogi će, u želji da se njihova deca ne razlikuju od ostalih, učestvovati u ovom prazniku, pravdajući se da je sve to samo zabava za decu i da tu nema nikakvog dubljeg značenja.
Šta zapravo znači pozadina ovog praznika?
Ovaj običaj ima svoje poreklo među paganskim keltskim narodima u Irskoj, Britaniji i severnoj Francuskoj. Oni su verovali da se život rađa iz smrti, pa su za početak svoje nove godine uzimali kraj jeseni, kad priroda umire i kada, prema njihovom verovanju, počinje vreme mraka, raspadanja i smrti. Toga dana su gasili vatru na svojim domaćim ognjištima i svuda je vladao mrak.
Prema paganskom keltskom predanju, duše umrlih bi potpuno pripale vlasti boga Samhaina, kneza smrti, koga je valjalo umilostiviti žrtvoprinošenjem na dan nove godine, a Samhain bi dozvoljavao da toga dana duše umrlih posećuju domove svojih porodica. Otuda običaj “maskiranja” u kosture, duhove, veštice i demone. Na taj način bi živi stupali u “mističnu” zajednicu sa umrlima, kroz čin podražavanja mrtvih i tumaranja po mraku. Prema verovanju, duše mrtvih koje bi dolazile u “posetu” bile su iznurene glađu i molile su za hranu, pa ih je valjalo nahraniti. Ukoliko neko od živih ne bi ugostio duše umrlih, stigla bih ih osveta boga Samhaina.
U vreme kada su ovi narodi primili Hrišćanstvo i kada su zaista bili Pravoslavni, tadašnja Crkva je ustanovila praznik “Svih Svetih” 1. novembra (na istoku se taj praznik slavi drugog datuma) upravo da bi se istrebio ovaj okultistički običaj) a noć uoči praznika Svih Svetih („All Hallows eve“) služilo se svenoćno bdenje. Međutim, oni koji su ostali u paganstvu i okultizmu reagovali su tako što su pojačali svoje opasne rituale, tako da je noć uoči Hrišćanskog praznika postala noć veštica, vradžbina, prizivanja zlih duhova i demona i drugih okultističkih radnji.
Čak je dolazilo i do krađe i skrnavljenja sveštenih predmeta. Tako je propao pokušaj zapadne crkve da se suprotstavi ovom paganskom običaju.
Jasno je da mi, Pravoslovni Hrišćani ne možemo i ne smemo učestvovata u ovakvoj idolopokloničkoj svetkovini na bilo kom nivou (makar to bila “samo” zabava za decu), jer to direktno predstavlja odricanje od našeg Gospoda i naše svete Pravoslavne vere. Jer, ako pristanemo da svoju decu “maskiramo” i pustimo ih da idu po mraku i mole za slatkiše, mi time svojevoljno pristajemo na zajednicu sa mrtvima, čiji bog nije keltsko božanstvo Samhain, već sam Sotona, knez zla, a slatkiši koje budu dobili neće predstavljati bezazleni poklon deci, već prinos samome đavolu. Podsetimo se samo da su naši preci, Hrišćani iz najranijih vekova, pre birali telesnu smrt u najgorim mukama nego što bi pristali da prinesu žrtvu idolima i time se odreknu Hrista, Boga našeg, koji nam je zapovedio: “Nemoj imati drugih bogova osim Mene”.
U današnjem duhovno ubogaljenom svetu vlada teška čamotinja i lenjost, pri čemu je lako ubediti gotovo svakoga da je poreklo ovakvih praznika beznačajno i da je Noć veštica obična, bezazlena zabava.
Iza ovakve tvrdnje nalazi se ateizam, udaljavanje od vere i svojih korenova, negacija postojanja kako Boga tako i đavola. Naša Sveta Crkva nas uči da je jedino Bog sudija svim našim delima, a da našim delima služimo ili Gospodu, ili Sotoni, te da niko ne može služiti dva gospodara.
Zato, umesto da “ugasimo vatru na domaćem ognjištu”, toga dana upalimo kandilo pred slavskom ikonom, pomolimo se Gospodu, da nam poda hrabrosti da budemo i ostanemo drugačiji, da nas obdari snagom da ustrajemo na Njegovom putu i da nas izbavi od Lukavoga.
Kako prepoznati ljude koji se bave crnom magijom?
Crna magija je drevna praksa koja ima svoje korene u različitim kulturama i civilizacijama širom sveta. Mnogi ljudi veruju u postojanje ove magijske prakse, ali prepoznavanje ljudi koji se njome bave može biti izazovno. U ovom članku, istražićemo neke od znakova i simptoma koji mogu ukazivati na to da je neko involviran u crnu magiju. Kroz detaljnu analizu, naučićete kako prepoznati ljude koji se bave crnom magijom i kako se zaštititi od njihovog uticaja.
Definisanje crne magije
Pre nego što se posvetimo prepoznavanju znakova i simptoma, važno je razumeti šta zapravo predstavlja crna magija. Crna magija je oblik magijske prakse koja se koristi za postizanje zla, manipulaciju drugima i ostvarivanje ličnih ciljeva na štetu drugih. Ovi praktikanti često koriste tamne sile i ritualne radnje kako bi ostvarili svoje namere.
Promene u ponašanju i ličnosti
Prvi korak u prepoznavanju ljudi koji se bave crnom magijom je posmatranje promena u njihovom ponašanju i ličnosti. Ovi praktikanti često pokazuju određene karakteristike koje se razlikuju od uobičajenog ponašanja. Evo nekoliko znakova na koje treba obratiti pažnju:
-
Promene raspoloženja: Ljudi koji se bave crnom magijom često ispoljavaju iznenadne promene raspoloženja. Mogu biti veoma impulsivni, agresivni ili nepredvidivi.
-
Isolacija: Oni često teže izolaciji i povlačenju od društva. To im omogućava da se fokusiraju na svoje magijske prakse i izbegnu sumnju drugih ljudi.
-
Misterioznost: Praktikanti crne magije često su veoma tajanstveni i ne otkrivaju mnogo o svojim aktivnostima. Često se drže podalje od javnosti i čuvaju tajne svojih rituala.
Okultni simboli i amajlije
Crna magija često koristi određene simbole i amajlije kao deo svojih rituala i magijskih praksi. Prepoznavanje ovih simbola može biti ključno u otkrivanju ljudi koji se bave crnom magijom. Evo nekoliko simbola i amajlija koji su često povezani sa crnom magijom:
-
Pentagram: Petokraka zvezda, poznata i kao pentagram, često se koristi u crnom magijskom kontekstu. Ovaj simbol ima duboko okultno značenje i često se koristi u ritualima za pozivanje tamnih sila.
-
Crna svetlost: Crna svetlost je poseban tip svetlosti koja se povezuje sa crnom magijom. Praktikanti crne magije često koriste ovu svetlost u svojim ritualima kako bi postigli svoje ciljeve.
-
Amajlije: Ljudi koji se bave crnom magijom često nose amajlije kao zaštitu od negativnih energija. Ove amajlije mogu biti napravljene od različitih materijala i imati različite simbole, ali često su povezane sa crnom magijom.
Promene u okruženju
Pored promena u ponašanju i nošenju okultnih simbola, promene u okruženju takođe mogu ukazivati na to da je neko involviran u crnu magiju. Evo nekoliko znakova na koje treba obratiti pažnju:
-
Prisustvo tamnih predmeta: Praktikanti crne magije često imaju predmete kao što su crni svećnjaci, tamni altar, ili ikone povezane sa tamnim silama. Ovi predmeti mogu biti vidljivi u njihovom domu ili na drugim mestima koja posećuju.
-
Neobični mirisi i zvukovi: Mirisi i zvukovi koji neobično ispunjavaju prostor mogu biti znakovi prisustva crne magije. Ovi mirisi mogu biti gori ili neprijatni, dok zvukovi mogu biti čudni ili jezivi.
-
Okultne knjige i materijali: Ljudi koji se bave crnom magijom često poseduju okultne knjige, materijale i priručnike koji se odnose na crnu magiju. Ovi materijali mogu biti skriveni ili pažljivo čuvani, ali tragovi o njihovom postojanju mogu biti primećeni u njihovom okruženju.
Fizički simptomi
Pored promena u ponašanju i okruženju, neki ljudi koji se bave crnom magijom mogu ispoljiti određene fizičke simptome. Ovi simptomi mogu biti posledica negativne energije ili uticaja tamnih sila. Evo nekoliko mogućih fizičkih simptoma:
-
Kroničan umor: Praktikanti crne magije često doživljavaju intenzivan umor i iscrpljenost. Ovo je posledica potrošnje energije tokom rituala i interakcije sa tamnim silama.
-
Neprijatnosti u telu: Oni takođe mogu imati razne fizičke neprijatnosti kao što su glavobolje, mučnina ili bolovi u telu. Ovi simptomi mogu biti posledica negativnih energetskih uticaja.
-
Promene u izgledu: Neki praktikanti crne magije tvrde da su u stanju da promene svoj izgled ili izgled drugih ljudi kroz svoje magijske moći. Ove promene mogu biti suptilne, ali mogu se primetiti prepoznavanjem neobičnosti u fizičkom izgledu.
Zaštita od crne magije
Kada prepoznate znakove i simptome osoba koje se bave crnom magijom, važno je preduzeti odgovarajuće korake kako biste se zaštitili od njihovog uticaja. Evo nekoliko saveta za zaštitu od crne magije:
-
Održavajte pozitivnu energiju: Negativna energija je hrana za crnu magiju, stoga je važno da održavate pozitivnu i harmoničnu energiju oko sebe. To možete postići kroz meditaciju, afirmacije i praktikovanje pozitivnih misli.
-
Koristite amajlije za zaštitu: Nosite amajlije ili predmete koji imaju zaštitnu moć, poput amajlija protiv crne magije ili zaštite od negativnih sila. Ovi predmeti mogu vam pružiti dodatnu zaštitu od crne magije.
-
Potražite pomoć stručnjaka: Ako verujete da ste izloženi crnoj magiji ili da vas neko pokušava nauditi, potražite pomoć stručnjaka. Posetite iskusnog astrologa, energetskog terapeuta ili okultnog stručnjaka koji može pružiti savete i pomoć u rešavanju problema.
Zaključak
Prepoznavanje ljudi koji se bave crnom magijom može biti izazovno, ali pažljivim posmatranjem njihovog ponašanja, nošenja okultnih simbola, promena u okruženju i fizičkih simptoma, možete bolje razumeti njihovu povezanost sa crnom magijom. Važno je zapamtiti da je zaštita od crne magije moguća kroz održavanje pozitivne energije, korišćenje zaštitnih amajlija i traženje pomoći stručnjaka ako je potrebno. Sa znanjem i odgovarajućim merama opreza, možete se zaštititi od negativnih uticaja crne magije i nastaviti svoj put ka sreći i harmoniji.
Izvor: ljubav.org
Da li vi kod kuće imate ovu “AMAJLIJU”: Sveštenik UPOZORAVA da je to u stvari “MALI ĐAVO”!
U srpskim domovima često možete videti plavu amaliju, oko, koje potiče iz Turske
Kako kaže islamsko predanje, Muhamedova ćerka Fatima je svom vereniku poklonila delić plavog stakla kao amajliju pomoću koje je on savladao sve prepreke koje su mu se našle na putu.
Fatimino oko se naziva i nazar i njegov cilj je da nosioca štiti od urokljivog oka.
Nazar je čest prizor u Turskoj, Siriji, Libanu, Egiptu, Jermeniji, Iranu, Avganistanu, Grčkoj, Iraku, Kipru i Azerbejdžanu, gde se kači u kućama, kancelarijama, automobilima ili se uklapa u nakit i ukrase.
Tipični nazar se pravi od ručno pravljenog stakla. Boji se u tamnoplavu, belu, svetloplavu i crnu boju, uz to praveći koncentrične krugove ili suzolike elipsoidne oblike. Ponekad tamnolavu boju zamenjuje zlatna.
Međutim, Fatimino oko kao talisman ne potiče iz samog islama, ali je u širokoj upotrebi, kako kod muslimana, tako i pravoslavaca. Ljudi ga kače na vrata kuća i kancelarija, stavljaju ga na odeću odraslima, deci i trudnicama. I sve to s jednim ciljem – da bi se borili protiv uroka i čini. Na turski način.
O čuvanju Fatiminog oka govorio je ruski sveštenik Aleksandar Jermolin.
– U Rusiji vlada neobjašnjiva ljubav prema svemu okultnom i paranormalnom, turske amajlije su se čvrsto ukorenile. Tim pre što su pale na blagodatno tle. Ljudi, umorni od dugogodišnjeg državnog ateizma, počeli su da teže veri. Nažalost, mnogi su dorasli samo do apstraktne “vere u duši“, koja sve meša na jednu ezoteričnu gomilu.
– Navešću jedan primer iz prakse dok sam osvećivao jednu kuću i ugledao zapanjujuću sliku. Na polici su stajele ikone, kućni duhovi i nešto što liči na “starca-šumara“. Kod njih je na gomili pomešano sve “sveto“: ikone, i maskote, i amajlije i mnogo toga drugog. Objasnio sam im da su to principijelno različite stvari, pa su kućne duhove i “šumara“ izbacili, a kuća je osveštana.
Zašto se naši savremenici tako lako “pecaju“ na banalnu ezoteriku koju predstavlja i Fatimino oko?
– Za većinu ljudi orijentir je ono što je njima samima vredno. Jedna od glavnih karakteristika našeg vremena jeste nedostatak autoriteta. Kad nema autoriteta, sve se meša. Zato u jednom domu možete videti tursko oko, kineske žabe i simboli godine i sve to zajedno sa slovenskim paganstvom, a često i sa ikonama.
– Drugi razlog je zaštita, a sad se treba zaštititi od svega lošeg: od negativne energije koja dopire kroz prozor, od uroka i čini. Umesto da čovek globalno razmišlja o svom životu, on donosi odluku da krene najjednostavnijim putem, a to je da okači amajliju.
Evo zašto je ovo opasno
“A zašto je to loše?“ – često su me pitali i morao sam da objašnjavam svakom čoveku, u zavisnosti od njegovog “umeća“ slušanja.
– Često je dovoljno reći da to nije spojivo s pravoslavljem, jer ili ste pravoslavac ili paganin (okultista itd.). Ipak nekome ne bude ni to dovoljno pa je potrebno ispričati nešto o tome da je paganstvo u suštini klanjanje demonima i da je ta amajlija u vašoj kući – mali đavo. Niko ne želi da u kući ima nešto tako, zar ne?
– Ono što je najvažnije je da samo Bog Svoja dobra daje besplatno, ona ne koštaju ništa, dok demoni zahtevaju plaćanje svojih “usluga“ i za uzvrat traže ono najdragocenije što čovek ima- njeguv besmrtnu dušu, navodi ruski sveštenik.
Da li vi kod kuće imate ovu amajliju i da li ste znali šta predstavlja?
Izvor: espreso.co.rs
Brzi test – Proverite da li ste „zreli“ za psihijatrijsku bolnicu?
Prilikom posete psihijatrijskoj bolnici, jedan od posetilaca upitao je direktora:
– Po kom kriterijumu odlučujete ko ovde treba da bude hospitalizovan?
Direktor je odgovorio:
– Napunimo kadu vodom i ponudimo pacijentu kašiku, šolju i kantu i zamolimo ga da je isprazni. Na osnovu toga kako on odluči da ga isprazni, odlučujemo hoćemo li ga hospitalizirati ili ne.
– Ah! Razumijem.
Normalan čovek bi koristio kantu koja je veća od šolje i kašike, rekao je posetilac.
– Ne! – odgovorio je direktor.
Normalna osoba bi uklonila čep iz kade.
Šta više volite – jednokrevetnu ili zajedničku sobu?
Ponekad život ima više mogućnosti nego što nudi, samo ih pogledajte.
Sad mi reci istinu… I ti si izabrao kantu, zar ne?
Znao sam da ste svi ludi koji ovo čitate!