Naslovna Blog Stranica 50

Duško Radović- Strašan lav

Bio jednom jedan lav…
Kakav lav?
Strašan lav,
narogušen i ljut sav!

Strašno, strašno!

Išao je na tri noge,
gledao je na tri oka,
slušao je na tri uva…

Strašno, strašno!

Ne pitajte šta je jeo.
Taj je jeo šta je hteo
– tramvaj ceo
i oblaka jedan deo!

Strašno, strašno!

Zubi oštri, pogled zao,
on za milost nije znao!

Strašno, strašno!

Dok ga Brana
jednog dana
nije gumom izbrisao.

Strašno, strašno!

 

 

 

Duško Radović

 

Žena koja stavi sebe na prvo mesto, a ne muža i decu – zna šta je sreća

Neretko srećemo žene koje se toliko predaju porodici da sebe u velikoj meri zanemare, a kada deca odrastu često ne znaju kako dalje, jer su se sa godinama odvikle od toga da se posvete sebi. Rečenice pisca Paula Koelja ukazuju na to da žena, dok ne nauči kako da ceni sebe, neće biti istinski srećna, piše Infpult.

„Šta ostaje ako vrištiš u prepunoj prostoriji, a niko te ne čuje? Čuj sebe. Čovek je usamljen pre svega kada ne sluša sebe, ne ceni svoje vreme, ne zna šta voli da radi sam sa sobom. To je prvi korak na putu ka vlastitoj slobodi. Čuti sebe i biti srećan bez tuđe pažnje. Što pre tako počnete da živite, to će život biti srećniji, a kasnije i starost“, kaže taj brazilski autor.

Kada se bolje razmisli princip je vrlo jednostavan. Počnite pre svega upoznavati same sebe, šta volite, i kako želite da provodite vreme. Za porodicu ćete imati vremena, ali tek kada naučite vreme provoditi same sa sobom.

„Šta jedna žena često traži? Naravno, muškarca pored kojeg misli da će procvetati. Ovakvo prebacivanje odgovornosti za svoju sreću sa sebe na drugu osobu prepuno je zavisnosti – žena postoje zavisna o partneru ili traži nekoga s kim će se osećati dobro – oseća se inferiorno ako takva osoba nije u blizini“.

Takvo razmišljanje i vođenje kroz život, često zna da bude pogrešno. Morate naučiti da vaša sreća isključivo zavisi samo od vas. I nikoga drugoga. Ako sve vreme vi brinete o nekome, ili želite da neko brine o vama, vi postajete zavisni.

Gubite samostalnost. Partner može da ode, ali vi ne bi trebalo da izgubite sebe. Same sebi budite dovoljne, to je put ka sreći. Pronađite sreću u sebi. Same stvarajte razloge zašto ste ispunjene. Nađite vreme da razmislite o svojim greškama, onome što ste dobro uradile, a i onome što niste.

Ne prebacujte svoje probleme drugima, već ih same pokušajte rešiti. „Šta očekuje ženu koja se oseća dobro sama sa sobom? Koja je tražila način da upozna sama sebe? Koja je konačno shvatila kako pronaći sreću u samoj sebi?

Njen pogled će biti jasan, neće priuštiti sebi pogrešnog partnera, neće se sprijateljiti sa nezgodnim ljudima, neće se plašiti da će izgubiti nečiju naklonost. Neće držati decu uz sebe, već će im dati slobodu, kakvu oni žele, što će učiniti da je kasnije oni samo više vole“.

Ne plašite se da budete same, uživajte u sebi i onome što jeste. Budite tu za svoju porodicu, ali ne zaboravite- kada ste vi ispunjene i srećene, tada će biti i vaša porodica. Sa vama nezadovoljnom i nesrećnom, ne možete ni porodici pružiti dobro. Svako će vas ceniti onoliko koliko vi cenite same sebe.

Izvor: Infpult.info

Vladeta Jerotić: Kako prepoznati čoveka čistog srca

Sve dok smo sami nečisti, a to smo najčešće svi, nekad, na žalost, u toku celog života, neće nam se dati da čistog čoveka uopšte primetimo. Ovakav čovek nam se učini, ne samo običnim, sličnim mnogim drugim ljudima koje susrećemo, već nam se učini i nižim i beznačajnijim od drugih ljudi, nekad nam izgleda smešan čudan, možemo pomisliti da nije duševno zdrav.

Uveren sam da Bog svakom čoveku, bar nekoliko puta u životu, a nekima i mnogo češće, upriliči susret sa jednim od “trideset šest pravednika”.

Ako nismo previše ogrezli u zlu, ako nismo počinili teže grehe zbog kojih se nismo pokajali, svakom drugom čoveku, manje uprljanom grehom, zadrhtaće srce u susretu sa pravednikom Božijim, suze će mu same, ne znajući kako, grunuti na oči, celo biće čoveka obuzeće neka, do tada nepoznata toplina i unutarnje milje.

Ovo su sigurni znaci da je čovek sreo Čoveka, Hrista u drugom čoveku. Neka ne ispušta nikako ovakvu Božiju posetu iz srca, neka zahvaljuje Bogu i neka Ga umoli za nove i uvek nove susrete sa ovakvim Božijim gostom.

 

 

 

 

 

 

Dr Mira Kiršenbaum: Kada se u svom svetu ne osećate kao kod kuće, možda se nalazite na pogrešnom mestu

0

Kada se u svom svetu ne osećate kao kod kuće, imate utisak da nešto sa vama nije u redu, a ni svet koji vas okružuje ne deluje baš kako treba. Evo dobrih vesti. Vi ste u redu. I svet je u redu. Samo se nalazite na pogrešnom mestu. Vi ste kao veverica u pustinji. Dozvolite da vam objasnim.

Čula sam da veverice neki zovu pacovima s drveća, ali ja ih obožavam. Moja velika stara kuća sagrađena je na jednoj padini i okružena je visokim drvećem. Moja spavaća soba nalazi se na četvrtom spratu, i u suštini spavam okružena vevericama sa okolnog drveća. Svakog dana ih posmatram kako žive svoje veveričje živote, igraju se, jedu, sakakuću naokolo, skupljaju orahe, i ponekad, usred toplog letnjeg popodneva, ispruže se na grani i dremaju.

Mogu svakog dana da vidim kako se osećaju apsolutno kao kod kuće među svim tim drvećem. Ali zamislite da uzmemo jednu od njih i spustimo je usred pustinje. Ova divna životinja iznenada bi postala depresivna, uznemirena, zbunjena, sasvim izgubljena. Ima mnogo životinja kojima je pustinja dom, ali ne i veverici.

Ta veverica se u pustinji nije nimalo promenila. Ona je savršeno u redu. Ali samo kada je kod kuće, na mestu s mnogo drveća. U pustinji, ona je jedan nesrećan stvor.

Sada zamislite da učinimo nešto glupo: da odvedemo tu vevericu iz pustinje kod psihoterapeuta ne bi li joj pomogao da se oseća bolje. Da zna da govori i sama veverica bi verovatno rekla: ‘To je besmislica!’ Možete držati vevericu na terapiji koliko god hoćete – dok je u pustinji ona će se i dalje osećati jadno. Ali ako je samo odvedete u šumu, osećaće se kao kod kuće i biti srećna.

Ima toliko ljudi koji se osećaju jadno poput ove veverice u pustinji. Misle da nešto s njima nije u redu. Neprestano pokušavaju da dovedu sebe u red, ali ne uspevaju. Ipak i dalje pokušavaju, jer je teško suočiti se sa činjenicom da se nalazite na pogrešnom mestu. Kako bi sve bilo jednostavno samo kada bi uvideli da nema ničeg lošeg u njihovoj pravoj prirodi, da je samo pogrešno mesto na kojem se nalaze. A to što se u sopstvenom životu ne osećaju kao kod kuće, ima velikog uticaja na njihovo blagostanje.

A mogli bi da se osećaju mnogo bolje nego što su ikada verovali da je moguće. Samo treba da otkriju načine na koje im prethodno doživljena iskustva ukazuju na njihov istinski dom. Jer to je ono što im je potrebno, to je nešto što vasiona iz sve snage pokušava da im pruži.

~Dr Mira Kiršenbaum, psihoterapeut, iz knjige, “Sve se dešava s razlogom”

beleskesapsihoterapije

Duša ti plače a ti ni ne primećuješ: Znakovi da te sopstveni život guši i da je vreme za velike promene

Ponekad ćete shvatiti kako se promenio vaš životni put i tada ćete vi rasti kao osoba.

Ponekad uz taj rast dolazi i određena patnja. Patnja poziva na RAST.

Verovatno toga niste svesni, ali ovo su 5 znakova koji pokazuju da ste prerasli okvire svog života:

  1. Ne uživate u životu (na isti način kao pre)

Ako niste zadovoljni, to je snažan znak da je vaša duša spremna da krenete dalje u životu.

Možda je vreme da razmislite o vašim prioritetima i ciljevima i da preispitate vaš trenutni način života.

  1. Ponašate se pomalo autodestruktivno

U pokušaju rešavanja frustracije, ljutnje i stresa, možda ćete se uhvatiti kako gušite svoja osećanja autodestruktivnim ponašanjem.

Ukoliko se tešite stvarima kao što su droge i alkohol, usputan seks i izbegavate probleme, to nikako nije dobro za vas, također to su jaki signali da je vreme za ozbiljne promene.

  1. Vaša prijateljstva kao da ne napreduju

Način na koji vidite svoje prijatelje i partnere može da se menja.

Vi ih jednostavno ne vidite na isti način.

Nekada ste mogli da se pouzdate u njih, a sada osećate kao da su to poslednje osobe s kojima želite da razgovarate.

To je još jedan znak da ste prerasli okvire svog života.

Možda je došlo vreme da se pokrenete, da učinite nešto što volite, te upoznate nove ljude.

  1. Ne zadovoljava vas dosadašnji način provođenja vremena

U jednom trenutku u vašem životu, mogli ste ispečete činiju kokica i maratonski gledate serije, ali te stvari su se možda promenile.

To vas više ne zadovoljava i nije vam zabavno.

Možda je vreme da nađete dublje zanimacije i neke nove osobe…

  1. Društvo počinje da vam izgleda besmisleno

Ovo je jedna od najtežih stvari.

Kada društvo počne da vam izgleda kao neka velika glupa igra, to je znak da vaša duša nije samo prerasla okvire svog života, već i okvire vaše kulture.

Možda je vreme da razmislite o svom položaju u društvu i o tome što biste mogli da učinite da stvari postanu bolje.

“Svaki korak napred znači kidanje sebe iz materinske utrobe nesvesnosti u kojoj masa ljudi prebiva.” – Karl Jung

IZVOR: atma.hr

Pravila za sretan život severnoameričkih Indijanaca  – Negativne misli stvaraju bolest uma, tela i duha…

Etički kodeks Indijanaca Severne Amerike uvek je inspirativan podsetnik za dublje razmišljanje i promene u našim stavovima i načinu života. Činjenica je da se savremeni čovek sve više udaljava od svoje iskonske prirode i prirodne ravnoteže. Ova učenja nas snažno podsećaju na našu neraskidivu vezu sa prirodom, duhom, Univerzumom i jednostavnim lepotama života.

Etički kodeks severnoameričkih Indijanaca

  1. Ustani sa suncem i pomoli se. Moli se sama. Molite se često. Jednog dana će Veliki Duh odgovoriti na vaše molitve.

  2. Budite tolerantni prema onima koji su zalutali. Neznanje, bes i ljubomora potiču od izgubljenih duša. Molite se da se vrate na pravi put.

  3. Pronađite sebe. Ne dozvolite drugima da upravljaju vašim putem. To je samo tvoj način! Drugi mogu ići sa vama, ali niko ne može napredovati umesto vas.

  4. Budite pažljivi prema gostima u svom domu. Poslužite im najbolju hranu, ponudite im najbolji krevet, budite pošteni i pravedni prema njima.

  5. Ne uzimajte ono što nije vaše, bilo iz ljudske zajednice, prirode ili nečije kulture. Nisi to zaslužio, nisi to dobio. Nije tvoje.

  6. Poštuj sve na Zemlji, i ljude i biljke.

  7. Poštujte mišljenje drugih, njihove želje i reči. Nikada ne prekidajte druge dok govore, ne ljutite ih, nemojte im se rugati. Dozvolite svakoj osobi pravo na sopstveno mišljenje.

  8. Nikada ne govori loše o drugima. Negativna energija koju sa zadovoljstvom šaljete vratiće vam se višestruko.

  9. Svi ljudi prave greške. Svaka greška se može oprostiti.

  10. Negativne misli stvaraju bolest uma, tela i duha. Vežbajte optimizam.

  11. Priroda nije naša, ona je deo nas. Priroda je deo naše globalne porodice.

  12. Deca su budućnost. Posadite ljubav u njihova srca, vodite ih mudrošću i naučite ih o svim životima. Kada porastu, dajte im prostora da rastu.

  13. Izbegavajte ranjavanje tuđeg srca. Vratiće ti se otrov tog bola.

  14. Uvek budi iskren.

  15. Držite se u ravnoteži. Moje mentalno, duhovno, emocionalno i fizičko ja. Svi moraju biti podjednako jaki, čisti i zdravi. Okrepite telo da biste okrepili um. Rastite u duhovnosti da biste izlečili emocionalne rane.

  16. Svesno odlučite šta ćete raditi i kakvi ćete biti, kako ćete se ponašati i nositi se sa svojim postupcima. Budite odgovorni za svoje postupke.

  17. Poštuj privatnost i lični prostor drugih ljudi. Ne mešaj se u tuđu imovinu, a posebno ne u sveto i duhovno. To je zabranjeno.

  18. Budite sigurni u sebe. Ne možete biti brižni i pomagati drugima ako ne brinete o sebi i ako prvo ne pomognete sebi.

  19. Poštuj tuđa verska uverenja, ne teraj druge da veruju u tvoja.

  20. Podelite svoju sreću. Delite i učestvujte u davanju blagodati.

Izvor: atma.hr

Bog je postao čovek da bi čovek postao Bog

0

Aleksandar Gajšek: “Sveti Atanasije Veliki je rekao da je Bog postao čovek da bi čovek postao Bog. Profesore Jerotiću, kako čovek postaje Bog”?

Vladeta Jerotić: “Ugledanjem na Boga. Toma Kempiski je napisao lepu knjigu Ugledanje na Isusa Hrista. To ugledanje nije imitiranje. Mi bi u psihologiji rekli da je to identifikacija, čak i nadidentifikacija.

Naravno, to traži od čoveka veoma velike napore, pre svega veru, nadu i ljubav. Bilo od čega da pođe, od vere, nade ili ljubavi doći će do onog drugog. Ako imamo dovoljno vere, nemoguće je da nemamo nadu. Ako imamo i veru i nadu, na putu smo ljubavi. Ako imamo ljubav, nemoguće je da nemamo veru i nadu. Tako da, s koje god strane krenete u tom trojstvu, doći ćete do Boga, a samim tim i do čoveka koji se obožuje.

Jung to zove individuacijom ili individuacionim procesom koji traje celog života. Oboženje i individuacija ne isključuju jedno drugo. Čovek može da se oboži i bez individuacionog procesa, ali je češće, bar kod školovanih ljudi, potrebna individuacija, da individua ide prema ličnosti. Individua je, idući prema ličnosti, na putu oboženja.

Kada stigne do nekog kraja individuacije i vidi da nije dovoljno, da razum nije dovoljan, pa dođe do uma koji takođe nije dovoljan, dolazi do onoga što Karl Jaspers naziva skokom u egzistenciju. Kada se dođe do vrhunca umnog razmišljanja, koje nije isto što i razumno, mora se skočiti u veru. Moraš skočiti u vodu, iako ti se čini da ne znaš da plivaš. Skačeš u okean bezmerne ljubavi i neko ti pomogne da isplivaš jer bi prvo potonuo. To je ono o vaskrsenju, odnosno krštenju. Prvo ćeš potonuti, pa tek onda izaći na videlo”.

Vučja medicina: Lek za dušu, da se iznutra izlečimo

​Vučja medicina je lek za dušu. To nema nikakve veze sa alternativnim terapijama ili drugim derivatima. Ime je dobila po američkim Indijancima, koji veruju da pažljivo posmatranje vukova i njihovog ponašanja pomaže da se iznutra izlečimo.

Američki Indijanci vide vuka kao svetu životinju, pravi totem. Kroz generacije, ovaj narod je akumulirao znanje o ponašanju ove životinje, do te mere da je obožava. Oni smatraju imitaciju vuka stazom rasta, sposobnom da zaceli rane i da se kreće napred čak i pred nedaćama. U ovom članku govorimo o medicini vukova.

Na Zapadu je malo poznat. U našoj kulturi, u stvari, prema ovim životinjama se postupa na način bez poštovanja. U mnogim pričama iz detinjstva uvek su prikazivani kao antagonisti, u kojima uvek predstavljaju zla bića. Zatim postoji mit o čoveku vuku, svirepom i opasnom. U nastavku ćemo videti da u stvarnosti to uopšte nije slučaj i, zaista, mogli bismo mnogo da naučimo od ove vrste.

Vuk, sveta životinja za američke Indijance

Vuk je životinja sa dobro definisanim, ili “ritualističkim”, ponašanjem u nekoliko aspekata. Prvi je hijerarhijski. Njihova unutrašnja organizacija je veoma kruta. Alfa mužjak i ženka su neprikosnoveni lideri grupe. Za razliku od drugih vrsta, pomenuti vođa nije najveći ni najborbeniji, već najinteligentniji i najveštiji.

Vuk nije ni usamljen ni divlji, kako smo oduvek verovali. Oni su izuzetno društvene životinje, uvek u grupama. Ako rade bilo kakvu solo akciju, to je samo za čopor. Oni kombinuju svoju individualnost sa zdravim razumom na uravnotežen način. Oni pribegavaju nasilju samo u ekstremnim slučajevima i radije izbegavaju tuču, ili je bar prekinu što je pre moguće. Vukovi ne grizu vratove drugih vukova; drugim rečima, ne ubijaju druge pripadnike iste vrste.

Američki Indijanci tvrde da su tri velike sile vuka uhođenje, nevidljivost i porodična zaštita. Ove životinje ne pokazuju svoj ponos ili svoju moć. Posmatraju, analiziraju a da nisu primećeni. Neprijateljima su nevidljivi jer znaju da „nestanu“. Napadaju samo kada je potrebno i kada imaju na umu konkretan plan akcije.

Vučja medicina

Za Indijance, vuk je vodič. Svi imamo nešto od vuka, a ima trenutaka u životu kada se probudi ovaj hrabar, mudar i razborit duh. U tome se sastoji medicina vukova: briga o unutrašnjoj snazi i strateškoj sposobnosti suočavanja sa životnim izazovima.

Američki Indijanci veruju da postoje trenuci u životu kada duh vuka postaje moćan saveznik. To su one okolnosti u kojima se pojavljuje naša hrabra, odana, velikodušna i slobodna strana. Vukov duh je nesalomiv i hrabar. Zato nam pomaže kada odlučimo da uradimo nešto što su nam zabranili bez prave motivacije.

Vučja medicina je kultivisanje i dopuštanje ovoj neukrotivoj sili da se pojavi. Američki Indijanci misle da vukovi i veštice idu ruku pod ruku i da se osećaju ugodnije u mraku. To znači da naša najmagičnija i najsamostalnija strana nastaje kada nismo izloženi pogledima drugih. Samo u ovoj situaciji pronalazimo najbolja rešenja za naše probleme i otkrivamo puteve koje ranije nismo videli.

Probudite vuka kojeg nosimo u sebi

Prema predanju, prvi način da probudimo vuka koji imamo u sebi je da ostanemo budni na svoje snove. Vukov lek je pre svega susret sa snagom naše suštine. Naša skrivena unutrašnja snaga se izražava kroz snove, tako da morate da upoznate svet snova da biste bolje upoznali sebe i povratili vrednost svog duha.

Isto tako, od vitalnog je značaja da odvojite vreme da posmatrate sebe. Pokušajte da vidite sebe kao posmatrače svojih akcija. Posmatrajmo sebe, ne osuđujući sebe, već pokušavajući da sagledamo prepreke koje, sa naše uobičajene tačke gledišta, teško vidimo. Šta drži naš duh usidren? Strahovi? Komande? Dosadašnja iskustva?

Onda moramo da delujemo. Ako želimo nešto da uradimo, ne moramo da čekamo da nam okolnosti budu povoljne. Možemo odmah da počnemo da radimo na tome da dobijemo ono što želimo, da se suočimo sa sadašnjošću sa odlučnošću, velikodušnošću i lojalnošću. Prema vučjoj medicini, ako usvojimo ovaj stav, probudiće se duh vuka koji nas vodi.

Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/la-medicina-del-lupo-secondo-gli-indiani-damerica/

Prevod i obrada Ana Muratović –  bebamur.com

Zašto vam Bog ne da ono za šta ga molite: Kad ispunite ovaj uslov, dobićete sve!

0

Gordost je uzrok svake strasti, davno je shvatio Sveti Jovan Lestvičnik

Starac Pajsije Svetogorac kaže da ukoliko je smirenoumlje naš jedini cilj, Bog će nam sve ostalo dati “besplatno.”

“Kada Bog vidi da smo gordi i nadmeni, On dopušta da se u našem životu pojave iskušenja. On će ih ukloniti tek onda kada vidi da smo se smirili.

Bog bezgranično voli čoveka. Njemu su vrlo dobro poznati problem svakog od nas i želi da nam pomogne i pre nego što ga zamolimo za to. Budući da je svemoćan, nema teškoće koju Bog ne može prevazići, izuzev jedne.

Teškoća sa kojom se Bog suočava, i ja to ponavljam, jeste samo jedna, tj. On nam „ne može“ pomoći ukoliko naša duša nije smirena. Bog „tuguje“ jer vidi Svoje stvorenje kako pati, a “ne može” da mu ponudi bilo kakvu pomoć. Ako nešto i ponudi, to će (čoveku) naškoditi, budući da njegov um nije smiren.

Šta god da se dogodi čoveku, zavisi isključivo od njegovog smirenoumlja. Mi, na primer, vidimo kako se čovek bori i na kraju biva potčinjen nekoj svojoj strasti. Bog dopušta da se to dogodi samo iz jednog razloga, odnosno, zato što je njegova duša ispunjena sujetnim pomislima i gordošću. Čovek možda mrzi tu strast i naporno se trudi da je se oslobodi. On, međutim, ništa neće postići jer mu Bog ne pomaže i neće mu ni pomoći sve dok ne stekne smirenoumlje.

Iako čovek mrzi tu posebnu strast, podčinjen je svojoj gordosti, a to je strast koja ga uvodi u sve ostale strasti.

“Gordost je uzrok svake strasti”, kaže Sveti Jovan Lestvičnik. Čovek bi želeo da duhovno napreduje i moli Boga da mu podari ljubav, molitvu, poslušanje i sve ostale vrline. Moramo biti svesni da nam, bez obzira koliko se trudimo, Bog neće podariti ono za šta ga molimo sve dok ne zadobijemo smirenoumlje.

Ukoliko je smirenoumlje naš jedini cilj, Bog će nam sve ostalo dati “besplatno.”

Bog od nas želi i zahteva samo jednu stvar, a to je naše smirenje.

Autor: BastaBalkana.com