Naslovna Blog Stranica 489

Med od žalfije i njegova svojstva

Ovaj redak med specifičan je po mnogo čemu, veoma je cenjen kod proizvođača i potrošača i nije uvek i svuda dostupan. Obično je svetlo žute boje sa  varijacijama sve do zelene. Intenzivne karakteristike biljke poput jakog ukusa, sa primesama gorčine i prijatnog mirisa su ujedno i karakteristike ovog meda. Žalfija je žbunasta biljka prepoznaćete je po itenzivnim ljubičastim cvetovima. U našim područjima najviše je ima u mediteranskom –morskom pojasu tj. veoma dobro uspeva na kršnim područjima.
Lekovita svojstva meda od žalfije se se najintenzivnije ispoljavaju pri
problemima sa disajnim putevima, po čemu je žalfija i inače poznata. Ima
izuzetno jako antiseptičko i bakteriostatsko  dejstvo a svojim aromama i
eteričnim uljima umiruje kašalj  i olakšava disanje. Posebno je delotvoran
kod tretmana suvog kašlja i bolesti bronhija. Negovom konzumacijom
olakšaćemo izbacivanje nakupljenog, gustog i teškog sekreta disajnih
organa. Umiruje sluznicu grla i nosa tako deluje i protiv upalno, štiteći
grlo i pluća od infekcije i olakšava disanje istovremeno stimulišući
imunitet. Do otkrića antibiotika med od žalfije je bio lek izbora za
regulisanje ovih problema.

Ovaj med blagotvoran je i pri tretiranju nervnih napetosti i problema sa
teskobom, depresijom istovremeno delujući umirujuće i na strahove. Podiže raspoloženje i vraća energiju pa je zbog toga posebno delotvoran umirivanja stanja izazvanih stresom i svakodnevnim stanjima praćenih napetošću. U kombinaciji sa čajem od žalfije imaće još snažniji efekat.
Žalfija čisti krv, snižava šećer u krvi, pomaže kod problema glavobolje i
migrene. Ima antigljivično, antibakterijsko,  protiv upalno  dejstvo,
blagotvorno deluje na rad želuca i creva… reguliše ženske hormone i
sprečava simptome menopauze.
Iako je med od žalfije lekovit i pomaže kod brojnih bolesti i stanja vrlo
oprezni u konzumaciji bi trebali biti oni koji pate od visokog krvnog
pritiska jer njegova eterična ulja upravo imaju tendenciju da pritisak
dodatno povise.
Preporučuje se jedna kašičica meda dnevno, najbolje ujutro pre doručka.
Rasropi se u mlakoj vodi ili čaju. Čaj mora biti prohlađen da se visokom
temperaturom ne bi narušio sastav meda.

Med hrana i najbolji lek

Med je borac za naš dobar imunitet. Najpametnije ga je jesti svaki dan, bez obzira na godišnje doba, jer ga njegova hranjivost suvereno drži pri vrhu boraca za ljudsko zdravlje i vitalnost kao i lepotu. Med sadrži razne vitamine i gvožđe u velikoj količini. Korišćenje meda jača bela krvna zrnca i pospešuje borbu protiv virusnih infekcija, kao i protiv bakterijskih bolesti.

Od davnina su poznata lekovita svojstva meda. Kada to kažemo, prvenstveno mislimo na preventivu jer redovnom upotrebom meda i proizvoda od meda u značajnoj meri se povećava otpornost organizma, a naučno je dokazano da odlična zdravstvena kondicija u vidu otpornosti otežava nastanak mnogih bolesti, pa čak i onih fatalnih .
. Bitan je način njegovog uzimanja, pa se zato moraju poštovati osnovna pravila. Najbolje ga je rastvoriti u mlakoj vodi, ali nikako u toplijoj od 45 °S, kako ne bi izgubio hranljiva svojstva. Naime, iznad ove temperature razgrađuju se enzimi invertaza i dijastaza, čime se gube lekovita svojstva i ostaju samo neke mineralne materije, malo termostabilnih vitamina i naravno, šećeri. Ukoliko se med uzima direktno, treba ga malo zadržati u ustima, jer će u tom slučaju mnoge supstance biti rastvorene već u ustima i direktno će preko sluzokože biti ubačene u krvotok. Postiže se efekat sličan kao prilikom ubrizgavanja hranljivih materija injekcijom, samo što je ovaj način mnogo prijatniji. Energetska vrednost meda je oko 1000 zjula , a optimalna dnevna doza se procenjuje na 100 grama za odrasle muškarce (teške 75 kg, po standardu), podeljeno u tri uzimanja u toku dana. Ujutru se preporučuje oko 30 grama, tokom dana 40 grama i uveče opet 30 grama. Za žene je doza manja, srazmerno razlici u telesnoj težini, dok se deci preporučuje 50 grama dnevno. Ukoliko su nam potrebni prosti ugljeni hidati, opet se preporučuje med.

Med se može koristiti protiv opekotina. To svojstvo je uvek bilo pridavano medu, a nauka je samo potvrdila ono što se nekada smatralo, a to je da med ima antibakterijski učinak u lokalnom korišćenju. Koristi se za lečenje rana, opekotina i kožnih čireva. Može takođe ublažiti upalu, bol i smanjiti ožiljke.

U narodnoj medicini, med se preporučuje i zdravim i bolesnim osobama kao sredstvo za jačanje i sticanje imuniteta. Poseban biostimulans, med postaje kad je udružen sa polenom, propolisom i mlečom. Kure sa ovakvim medom provode se četiri puta godišnje i deluje regenerativno i na mlade i na stare. Tradicionalna medicina priznaje med kao sredstvo protiv rana i čireva. Kada se preko rane stavi povez s medom, u njoj se pojačava krvotok i oticanje limfe, odnosno stvaraju se optimalni uslovi za ishranu ćelija. Osim toga, med ima svojstvo da ubija mikrobe kao što su npr. streptokoke i stafilokoke. Dokazano je da med pobuđuje apetit, što je izvanredno važno za decu koja su mršava i za rekonvalescente. Savremena nauka je potvrdila da med snižava povišenu kiselost želudačnog soka, te je stoga blagotvoran kao sredstvo za lečenje gastritisa i čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu. Rezultati ispitivanja ruskih naučnika pokazali su da se kod klasičnih metoda lečenja uspeh postiže kod svakog trećeg, a kada se terapija dopuni medom, kod svakog drugog obolelog.

Med kod nekih osoba izaziva alergijske reakcije, slične alergiji na jagode, jaja, polen, propolis i lekove. Smatra se da alergija na med potiče od polena koji se nalazi u njemu. Do alergije dolazi usled neposrednog dodira meda sa sluznicama želudačnih zidova. Med upija vodu iz njih, nadražuje ih i javljaju se bolovi. To se može otkloniti ako se med rastvori u mleku, vodi, čaju ili voćnom soku. Preporučuje se da ljudi sa alergijom duže vremena uzimaju samo jednu kafenu kašiku meda dnevno, a kasnije postepeno povećavaju količinu.

Šparglom ublažite PMS

0

Špargla ima malu energetsku vrednost jer je siromašna belančevinama,  ugljenim hidratima i mastima.  Hranljiva vrednost špargle je u sadržaju mineralnih sastojaka i vitamina. U proseku sadrži oko 600 mg mineralnih sastojaka, od čega više od trećine otpada na kalijum. Ostalo su fosfor, sumpor, kalcijum i magnezijum. Osim toga, ima i nešto gvožđa, bakra, cinka, fluora, joda i drugih mikroelemenata.

Špargla je izuzetan izvor  dijetetskih vlakana . Sadrži vitamine A, B6, C, E i K,  bogata je kalijumom , gvožđem, fosforom i magnezijumom. Iako je puna ugljenih hidrata kalorije sadrži u jako maloj količini pa se idealno uklapa u sve dijete. Preporučuje  se dijabetičarima u ishrani, ublažava PMS, reumatski artritis, snižava krvni pritisak i jedan je od najjačih diuretika.

Koren Špargle se u nekim zemljama odavno koristi u medicini. Deluje kao blagotvorno sredstvo protiv zatvora, preporučuje se anemičnim osobama i upotrebljava se kao oblog protiv ekcema. Špargla je odlična hrana za dijabetičare, slabašne osobe i rekonvalescente. Njena lekovitost potiče od asparaginske kiseline koja stimuliše diurezu. Zbog visokog sadržaja folne kiseline, preporučuje se ženama koje se pripremaju za trudnoću, ali izrazito nervozne osobe i oni koji pate od nesanice treba da je izbegavaju. Špargle su dobar izvor vitamina B2 i B6 . Špargla se od davnina koristi i za ublažavanje simptoma PMS-a, reumatoidnog artritisa i kod povišenog krvnog pritiska. Ipak, smatra se da je najznačajnije njeno diuretično svojstvo. Špargla se preporučuje pri otežanom mokrenju, osobama obolelim od gihta, vodene bolesti i reume, ali se izričito zabranjuje bolesnicima s akutnom upalom zglobova, mokraćnih puteva i prostate.

Od Špargle se pripremaju supe, salate i variva. Spoljašnji slojevi špargle sadrže najviše vitamina i mineralnih soli, što znači da ih treba blago očistiti, a ne skroz oljuštiti. Nije svejedno ni kako ćemo ih kuvati. Izdanci se povežu u snop, stave u duboki lonac s vrhovima okrenutim nagore, a zatim se voda nalije do polovine. Kuva se obavezno poklopljeno. Pipremljene špargle su izvanrednog ukusa, a i hranljivost im je uglavnom sačuvana. Ako su već postale drvenaste i nisu za pripremanje salate ili variva, mogu se skuvati u čorbi od povrća, kojoj će znatno poboljšati ukus.

Rukola i prevencija raka

0

Rukola je jednogodisnja zeljena biljka, specifinog ukusa. Koristi se sveža u salati, kada se biraju mladi listovi koji nemaju opor ukus. Kao dodatak se koristi u supama, pastama, rižotu, kao i u mnogim specijalitetima od mesa i ribe. Pored prepoznatljivog ukusa, smatra se odličnim antioksidantom, a krase je i brojna lekovita svojstva.

Sadrži obilje kalcijuma, magnezijuma, gvožđa i vitamina A, C, K i B kompleksa.Velika količina hlorofila koju sadrži čini je dobrim saveznikom u neutralizaciji kancerogenog efekta koji se stvaraju kada se meso peče na velikim temperaturama, zbog čega je preporučuju kao obavezan dodatak salatama koje se služe uz roštilj. Pripisuju joj se lekovita svojstva u prevenciji karcinoma pluća i digestivnog trakta.

Visok sadržaj vitamina K sprečava osteoporozu, a alfa-liponske kiseline smanjuju nivo šećera u krvi i ublažavaju tegobe kod periferne neuropatije koja često prati dijabetes.

Bogata je vitaminom C, karotenom, vitaminima B-kompleksa, pektinom, kalcijumom, fosforom, gvožđem, magnezijumom, kalijumom i bakrom. Sastoji se uglavnom od vode i ima dosta ugljenih hidrata i belančevina. Rukola je posebno značajna u prevenciji raka dojke,  čuva srce, smanjuje rizik od mnogih bolesti i sadrži materije koje imaju antikancerogena svojstva. Smatra se prirodnim antibiotikom, reguliše varenje, koristi se za lečenje čira, osteoporoze, hroničnog zatvora, prehlade i kašlja. Osim toga, rukola čisti krv, pospešuje lečenje bolesti jetre. Bez obzira na to što ima specifičan ukus, najbolje je da se konzumira presna, u salatama, mada zadržava lekovita svojstva i pri kuvanju.

Raštan i prevencija raka!

0

Raštan je porijeklom s Mediterana. Prvi gajeni lisnati kupus – raštan još su od egipatskih faraona i grčkog doba smatrali svetom biljkom koja ima čudotvorne osobine.  Za ishranu se koriste listovi, koji su kvalitetniji i ukusniji posle jačeg zahlađenja.

Raštan u mediteranskom području predstavlja nutritivno važnu namirnicu koja se jede tokom zime. Bogat je kalijumom, kalcijumom, beta-karotenom, luteinom, vitaminima C, B-1, B-2, B-9 i zbog toga preventivno deluje protiv raka. Odličan je izvor hranljivih vlakana, kao i sastojaka s moćnim antikancerogenim osobinama. Zbog jake ćelijske strukture, raštan ima veću nutritivnu vrijednost kada se skuva nego kad je sirov, osim ako se ima dobar blender pa se kombinuje sa bananom i vodom. Sok, koji se dobija cijeđenjem svježih listova i stabljika raštana, u narodu je poznat lek protiv gihta, bronhitisa i za probleme s cirkulacijom.

Kalcijum iz raštana jača kosti i preventivno deluje protiv osteoporoze. Mangan iz raštana aktivira enzime, između ostalih i onaj koji pomaže organizmu da iskoristi vitamin C. odličan je  izvor vitamina A i cinka, sastojaka koji utiču na jačanje imuniteta. Vitamin C, kojim je bogat raštan, jača imunitet, sprečava oštećenja ćelija i smanjuje rizik od arterioskleroze.

Regulišite šećer prazilukom

0

Kao i ostale vrste luka, i praziluk ima prepoznatljiv i specifičan miris, a uzgaja se od davnina. Od svih vrsta luka najblaži je po ukusu, nije ljut, nema jak miris i ne uzrokuje suzenje očiju.

Osim toga, ima još jednu prednost nad ostalim vrstama luka: najlakše se uzgaja i nije osetljiv na niske temperature – može se brati od početka jeseni pa sve do kraja proleća. Zato je praziluk važna namirnica posebno zimi, kada je izbor povrća siromašan.

Praziluk spada u povrće i nepravedno se koristi samo povremeno u ishrani kao dodatak salatama ili jelima. Jedna od najvažnijih sposobnosti praziluka jeste regulacija nivoa šećera u krvi, a za to su najviše zaslužni vitamini C i B6, folna kiselina, gvožđe i mangan kojih u tom povrću ima u izobilju. redovan unos praziluka, naročito u svežem obliku, podiže nivo takozvanog dobrog holesterola, dok istovremeno snižava količinu lošeg.

Po nutritivnom sastavu sličan je svojim rođacima, ali nešto višeg sadržaja belančevina, beta-karotena i vitamina C. Sirovi praziluk odličan je izvor mangana, a dobar izvor gvožđa, folne kiseline, vitamina C i B6.

S obzirom na to da se kuvanjem smanjuje količina vitamina i minerala, kuvani praziluk postaje dobar izvor mangana i osrednji izvor gvožđa, folne kiseline i vitamina B6.

Praziluk pomaže kod iskašljavanja, smiruje kašalj i blagotvorno deluje na promuklost, upalu pluća i astmu. Smanjuje povećanu količinu mokraćne kiseline, holesterola i masnoće u krvi.  poboljšava cirkulaciju krvi, te pomaže kod arteroskleroze i upale vena. Poboljšava apetit i podstiče rad sistema za varenje i creva. podsiče bolji rad bubrega i izlučivanje mokraće, te pomaže kod bolova u bubrezima i bubrežnih kamenaca.
praziluk se upotrebljava ceo – i to ne samo kao začin, već kao samostalno povrće. Obiluje hranljivim i lekovitim materijama – sadrži veliku količinu mineralnih materija i vitamina C, te eterična ulja sa sumporom.  Ta ulja deluju blagotvorno na disajne i probavne organe, bubrege, jetru, krv i krvne sudove. Ujedno od tih ulja potiče i miris praziluka, koji je prilično specifičan i mnogim ljudima odbojan. Kod upotrebe praziluka preporučuje se da  koristite ceo praziluk; i belu stabljiku i zeleno lišće. Naime, lišće, koje se često izbegava, sadrži nekoliko puta više vitamina nego beli deo.

Paškanatom protiv temperature

0

Paškanat je dvogodišnja biljka sa beličastim vretenastim korenom, iz koga tek druge godine izrasta snažna stabljika visine do metar . Ubraja se  među najvrednije povrtarske kulture ,a gaji se vrlo slično kao i ostalo domaće korenasto i začinsko povrće a  uzgajali su ga još i stari Rimljani I grci..

Po prehrambenim i lekovitim svojstvima paškanat spada u red najvrednijih povrtarskih kultura.  Dobar je diuretik i deluje na bubrege poboljšavajući njihov rad. reguliše krvni pritisak i ojačava zidove krvnih sudova, jača srce i reguliše njegov nepravilan rad, a potpomaže i bržem oslobađanju od celulita. U pojedinim zemljama koristi se kao lek protiv neuroze, nemira i nesanica, ali i grčeva u želucu i crevima, kao i podsticaja boljeg varenja. Osim toga, pojačava znojenje i na taj način smanjuje telesnu temperaturu. Pokazalo se i da redovno uzimanje mešavine paškanata i praziluka u obliku guste supe, može da smanji telesnu težinu.  Ako se supa od paškanata i praziluka jede duže vreme, njeno diuretično delovanje znatno će uticati na smanjenje telesne težine. Istovremeno, pomoći će i bržem oslobađanju od celulita. Nemačke domaćice seme paškanata drobe u avanu i stavljaju u teglu. Tako spremljeno seme služi im kao koristan i zdrav začin za pripremanje zelene i salata od krastavaca ili paradajza, kao i za jela od bundeve, kiselog kupusa…

Paškanat sadrži najviše ugljenih hidrata, pa belančevina, organskih kiselina, a masti samo oko 0,4 procenta, što ga svrstava u red sa drugim korenastim povrćem. Najviše ima kalijuma, što je od posebnog fiziološkog značaja. Kalcijuma i fosfora ima podjednako, a bogat je i magnezijumom i sumporom, gvožđem i bakrom. Natrijuma ima relativno malo, što ga i svrstava u red vrednih dijetalnih namirnica.

Vitaminski sastav paškanata sličan je vitaminskom sastavu ostalog korenastog povrća. Najviše ima vitamina C, E i beta karotina.

Kelj za zdravlje mozga

0

Kelj se smatra jednom od najzdravijih namirnica, zbog sastojaka koji imaju povoljno dejstvo na nas organizam. Evo zbog čega je kelj namirnica koju bi trebalo svakodnevno da jedete:  sadrži fitonutrijente, molekule koje čine čudesne stvari. Jedna od njih pod imenom sulforofan ulazi u jetra i poboljšava prirodnu detoksikaciju. Jedna druga, pod imenom kampferol smatra se izvorom mladosti jer utječe dobro na gene koji potiču dugovečnost. Ako tome pridodamo i karotenoide koje su povezali s opštim osećajem optimizma, te glukozinolat koji se odlično bori s rakom, jasno je da je kelj odličan prirodni lek.

Zdravstveno stanje mozga zavisi od izbora pravih masti u ishrani, jer je i sam mozak 60 odsto masno tkivo. Jedna od važnijih masnoća koja je potrebna većini ljudi je omega-3, koja je zastupljena i u kelju.  Biljna omega-3 je povezana s nizom zdravstvenih koristi poput smanjenja rizika od depresije i dijabetesa. I dijabetes i debljina remete rad mozga, a kelj je odlična pomoć. Hrana bogata šećerom postaruje krvne sudove i moždane ćelije, a u mozgu dolazi i do upalnih procesa. Vlakna iz kelja daju osećaj sitosti i promovišu boju probavu. Osim toga kelj ima malo ugljenih hidrata, pa ne podstiče nagli skok šećera u krvi.

Mozak zavisi od važnih vitamina i minerala kako bi funkcionisao dobro. A, kelj ima sve potrebno. Sirovi kelj ima samo 33 kalorije, ali zato nudi ogromnu dozu vitamina C pro-vitamina A i vitamina K . Osim kao pomoć u zgrušavanju krvi, vitamin K je snažan antioksidans koji čuva masnoće. Na taj način čuvaju se i masne ćelije mozga. Vitamin K je potreban i kod izgradnje kostiju.  kelj je dobar izvor i kalcijuma, takođe bitnog za kosti i zube. Apsorpcija kalcijuma iz kelja se pokazala boljom i od one koju ljudski organizam može da ima iz mleka. Za zeleno lisnato povrće, kelj ima i dosta proteina. Tu je i gvožđe, folati i vitamin B6 .

Cvekla i njena pomoc kod bolesti jetre, pluća, kože

0

Cvekla je lekovita biljka i  kao lek poznata je vec vise hiljada godina. ima zagrejavajući efekat i zato je pogodnija za ishranu zimi. Obiluje antikancerogenim materijama. Bogata je folnom kiselinom, što je posebno bitno kod trudnica jer smanjuje bolest kod novorođenčadi. Oni koji je koriste u ishrani često kažu da je cvekla – dar prirode…
Sok od cvekle regenerise jetru i sprecava starenje organizma. Još u ranoj medicini cvekla predstavlja lek za krv, tacnije lecenje malokrvnosti, mada ima lekovito dejstvo na niz drugih oboljenja. Cvekla uspesno regulise krvni pritisak. Sok od cvekle koristan je antipiretik, jer snižava visoku telesnu temperaturu. Seme cvekle koristi se za terapijsko lecenje tumora genitalija i creva.

Blagotvorno deluje kod bolesti jetre , bolesti pluca, bolesti kože, cišcenja organizma, groznice, jetrenih komplikacija, konstipacije, karcinoma, prehlade, posledica pušenja, regenerator stanica, trovanje nikotinom, tumora, zatvora…

Zdravija je tamnije crvena cvekla i ona koja je duguljastog oblika. Nakon dugotrajnog uzimanja cvekle u vecim kolicinama mogu se javiti odredeni zdravstveni problemi kao što su težina u želucu i poremecaji varenja.

Treba znati da prilikom upotrebe cvekle mokraca i stolica dobijaju crvenkastu boju što je sasvim normalna pojava.

Kuvana cvekla nije lekovita i korisna je u raznim dijeto-terapijama. Za lecenje se koristi iskljucivo sirova cvekla.