Sindrom policističnih jajnika (PCOS)
Poznat i kao Stein-Leventhal-ov sindrom prema lekarima koji su ga prvi opisali 1935.god. Oni su uočili vezu između obostrano uvećanih policističnih jajnika sa nizom kliničkih znakova: izostanak menstruacije (amenoreja), maljavost, neplodnost i gojaznost.
PCOS je najčešći hormonski poremećaj u reproduktivnom dobu žene i najčešći uzrok neplodnosti u žena.
Simptomi, u vidu neurednih menstrualnih krvarenja mogu početi već u pubertetu ili se otkrivaju kasnije, kada se žena javi lekaru zbog steriliteta.
Glavni simptomi i znaci PCOS vezani su za menstrualne poremećaje i povišen nivo muških hormona (androgena).
Menstrualni poremećaji podrazumevaju:
-
kasno javljanje prve menstruacije (primarna amenoreja) –normalno vreme javljanja prve mestruacije je između 11-16.godine, a najčešće je to u 13.godini
-
pojava manjeg broja menstruacija od očekivanih tokom 1 godine (oligomenoreja)- normalno žena ima mesečne cikluse trajanja 25-36 dana, u proseku 28 dana i izostanak 1 ciklusa godišnje nije neuobičajen.
-
izostanak menstruacije duže od 3 meseca, a da nije u pitanju trudnoća (sekundarna amenoreja)
Menstrualni ciklusi u PCOS su obično bez ovulacije tj mesečnog sazrevanja jajne ćelije (anovulatorni ciklusi) što može da bude uzrok obilnih tzv. funkcionalnih krvarenja.
Simptomi koji nastaju kao posledica povišenih nivoa androgena, podrazumevaju:
-
Akne – bubuljice na licu i trupu
-
Hirzutizam- pojačana maljavost lica i tela različitog stepena
-
Gubitak kose – prvo se javlja pojačano opadanje kose i tanjenje vlasi, a zatim i proređenost kose na glavi.
Drugi simptomi i znaci PCOS uključuju:
-
Dobitak u telesnoj težini i gojaznost– čak 60% žena sa PCOS imaju ovaj poremećaj. U brojnim studijama je dokazano da gubitak svega 10-15% telesne težine, poboljšava funkciju jajnika i dovodi do pojave ovulacije. To ima za posledicu pojavu redovnih menstruacija i olakšava nastanak spontane trudnoće.
-
Povišen nivo insulina i insulinska rezistencija (IR)- prekomerno lučenje insulina iz pankreasa i otpornost ili rezistencija ćelija na dejstva insulina, što uzrokuje postepeno iscrpljivanje pankreasa , pojavu povišene glikemije i razvoj šećerne bolesti (Diabetes mellitus –DM) . Ukoliko se ne leči, insulinska rezistencija vodi u nastanak šećerne bolesti. Dijagnoza IR se postavlja na osnovu testa opterećenja šećerom (OGTT). Terapija IR podrazumeva povećanje fizičke aktivnosti (1h brze šetnje/dan, plivanje, vožnja bicikla, trčanje,…) i adekvatnu ishranu (ukidanje slatkiša, grickalica, slatkih i gaziranih pića, masne i pržene hrane,..) uz obavezan prestanka pušenja (pušenje pogoršava IR). Prema proceni lekara, u terapiju se uvodi i neki od lekova za smanjenje insulinske rezistencije.
-
Neplodnost (sterilitet ili infertilitet) nastaje zbog anovulacije tj nesazrevanja jajne ćelije 1x mesečno, koja može biti oplođena.
-
Povišene masnoće u krvi (holesterol , LDL ili „loš“ holesterol, trigliceridi)
-
Povišen krvni pritisak (arterijska hipertenzija-HTA)
-
Promene u pigmentaciji kože (acantosis nigricans)
-
Masna koža
-
Perut u kosi
-
Brojne, male ciste u jajnicima
Bilo koji od navedenih simptoma i znakova može da nedostaje u PCOS, sa izuzetkom menstrualnih poremećaja. Oni uvek postoje, kao anovulatorna mesečna krvarenja ili oligomenoreja/amenoreja.
UZROCI PCOS
Za sada niko nije potpuno siguran šta uzrokuje PCOS i smatra se da je rezultat udruženog dejstva genetskih (naslednih) i faktora spoljašnje sredine. Žene sa PCOS često imaju majku ili sestre sa istim stanjem što potvrđuje nasledni faktor. Epidemiološke studije su pokazale da se kod bliskih članova porodice žena sa PCOS vrlo često nalazi DM , povišene masnoće u krvi, HTA i kardiovaskularna oboljenja.
DIJAGNOZA PCOS
Postavlja se na osnovu :
-
Kliničke slike
-
Laboratorijskih analiza;
-
a) Hormoni koji se rade 2. ili 3. dana menstrualnog ciklusa. Ukoliko žena ima amenoreju rade se bilo kada. Iz jutarnjeg uzorka krvi se određuju FSH, LH, TSH, prolaktin, estradiol, testosteron, DHEAS, androstenedion, 21OH progesteron i SHBG.
-
b) OGTT sa 75g glukoze i uporednim određivanjem glikemija i insulinemija. Test se radi nakon minumum 3 dana uobičajene ishrane, pacijentkinja ne treba da bude na nekoj dijeti ili da posti i potrebno je da je prošlo 12h od poslednjeg obroka (večera prethodnog dana završena do 20h). Test se radi na prazan stomak, pre testa se ne uzimaju hrana, voda, kafa,… Ako pacijent ima stalnu terapiju, treba da se posavetuje sa svojim lekarom jer pojedini lekovi mogu da utiču na toleranciju glukoze ( oralni kontraceptivi, kortikosteroidi, estrogen, beta-blokatori, salicilati (uključujući i aspirin), tiazidni diuretici, triciklični antidepresivi, atipični antipsihotici, litijum, fenitoin,…)
-
Ultrazvučnog pregleda jajnika, a prema proceni lekara i UZ abdomena.
Na osnovu svih rezultata, isključuju se druga oboljenja koja mogu da daju sličnu kliničku sliku (hipotireoza, hiperprolaktinemija, tumori jajnika i nadbubrežnih žlezda).
STANJA I KOMPLIKACIJE UDRUŽENE SA PCOS
U PCOS zbog poremećene ovulacije, najčešće postoji neplodnost ili infertilitet.
Kasnije tokom života, povećan je rizik za razvoj karcinoma endometrijuma (materične sluzokože). Zatim gojaznost, koja pogoršava insulinsku rezistenciju i povećava rizik od razvoja šećerne bolesti (Diabetes mellitus typ 2- DM II) i povišenog krvnog pritiska (HTA) što dovodi do češće pojave kardiovaskularnih oboljenja (angina pectoris, srčani udar, moždani udar,…). Isto tako i poremećaj masnoća u krvi (sa porastom ukupnog i „lošeg“ LDL holesterola, porastom triglicerida i padom HDL ili „dobrog“ holesterola) povećava kardivaskularni rizik. Promene u pigmentaciji kože (tamne mrlje koje se javljaju u pregibima kože vrata, pazuha i prepona- acanthosis nigricans) uvek su znak insulinske rezistencije. Žene sa PCOS iamju povišen rizik i za razvoj šećerne bolesti u trudnoći (gestacijski diabetes mellitus-GDM).
TERAPIJA PCOS
Zavisi pre svega od godina žene i od toga šta je za nju prioritet ( da li je potrebno izazvati menstruaciju, lečiti neplodnost, maljavost, gojaznost i poremećaje glikoregulacije).
Za sve žene sa PCOS važi redovna fizička aktivnost, adekvatna ishrana i prestanak pušenja (ako je žena pušač).
Lečenje primarne amenoreje zahteva blisku saradnju pacijentkinje, endokrinologa i ginekologa. Mogu se dati određeni oralni kontraceptivi, ali ponekad terapiju treba započeti primenom metformina. Preciznu terapiju za svaku pacijentkinja posebno određuje lekar.
Lečenje hirzutizma (maljavosti) svim raspoloživim dermatološkim postupcima (laserska fotoepilacija, uklanjanje dlake elektrokauterom, voskom, pincetom,…) i u saradnji sa endokrinologom primena određenih oralnih kontraceptiva i pojedinih diuretika.
Ako je u pitanju lečenje neplodnosti , onda je neophodna endokrinološka priprema (sniženje nivoa androgena u krvi, regulacija gojaznosti, poremećaja glikoregulacije i masnoća u krvi). Ukoliko nije došlo do spontane trudnoće, potrebna je konsultacija ginekologa specijalizovanog za vantelesnu oplodnju i dalje lečenje steriliteta metodama asistirane fertilizacije.
Prof dr Snežana Đurica
Ordinacija Thyreo Medicus
Trudnoća podmlađuje žene
Ako je priroda “udesila” da menstrualni ciklus počinje sa 13 godina, to je onda znak da je tada vreme da počne priprema za reprodukciju. Zato sam zagovornik teze da bi idealno bilo da žene prvi put rode u dvadesetim godinama života da bi što duže očuvale vitalnost. Ali kada se vratimo nekoliko stotina godina unazad, rađanje u mladosti uopšte nije bila neobično – kaže za “Novosti”, akademik, profesor dr Nebojša Radunović.
Svestan da ovo mnogima zvuči kao jeres, načelnik Odeljenja humane reprodukcije u Ginekološko-akušerskoj klinici u Višegradskoj i predsednik Udruženja za humanu reprodukciju Srbije, podrobnije objašnjava svoj stav:
– Čim joj je dala menstrualni ciklus, priroda je ženi poručila: “Sada si spremna za stvaranje porodice”. Ako se ovaj dar prirode zapušta i ne koristi, organizmu se šalje poruka da mu to i to ne treba. Jer, jajne ćelije u organizmu čekaju da budu upotrebljene. Ukoliko se predugo čeka, s vremenom, posebno nakon 35. odnosno 40. godine, jajne ćelije propadaju i njihov broj se smanjuje, pa su šanse za začeće sve manje.
* Znači li to da su žene nekada i lakše rađale?
– Naše čukunprababe izrodile su po sedmoro, osmoro, devetoro dece. One su bile dugovečnije, a i sam menstrualni ciklus se gubio u proseku posle 60. godine života, što znači da su, praktično, mogle još da rađaju.
* Ima li to naučnu osnovu?
– U našem organizmu postoji hormon rasta, takozvani growth hormon. On ima zadatak da reguliše rast i razvoj i da održava našu vitalnost. Ovaj hormon bi se, lakonski, mogao nazvati eliksirom mladosti. I muškarci i žene ga dobijaju po rođenju. Nije nepoznato da se rade brojna ispitivanja značaja i moguće primene ovog hormona u produžavanju životnog veka, kao i očuvanju fertilnosti. Rezultati nisu preterano ubedljivi pre svega zato što je growth hormon ili hormon rasta specifičan za svakog pojedinca. Ovde bi se mogao povezati i sa indirektnim očuvanjem vitalnosti žene nakon porođaja. Naime “podmlađivanje” žene sa trudnoćom može se pripisati “poplavi” svih hormona, ali možda i prisustvu kako svog hormona rasta tako i hormona rasta fetusa iz fetoplacentne cirkulacije.
MUŠKA PLODNOST * Šta podmlađuje muškarce? – Kod njih nema “dodatnog podmlađivanja” kao što je slučaj sa ženama i trudnoćom. Sa druge strane, njihov potencijal u testisima funkcioniše ako imaju redovne odnose, što bi moglo da ih održava fertilnim i sa 80 godina. Nažalost, i na njih deluju brojne supstance – takozvani hormonski disruptori, koji bitno smanjuju plodnost.
* Kako ovaj hormon utiče na vitalnost?
– Kada žena zatrudni, počinje stimulacija i bebinog hormona rasta. Osim toga, majka kroz posteljicu, koja je puna hormona, enormno produkuje tokom trudnoće i ovaj hormon rasta, koji verovatno podmlađuje ženu, i čini dobro za bebu. Ako žena ima više porođaja koje rasporedi na pravi način, odnosno na tri-četiri godine razmaka, što je idealno, ona će svoj organizam tokom svake trudnoće na neki način i da podmladi.
* Da li to potvrđuju i slučajevi da žene koje su prvi put zatrudnele vantelesno, kasnije ostanu prirodno u drugom stanju?
– To je upravo priča o značaju trudnoće na “podmlađivanje”. Sa trudnoćom u telu trudnice nastaju značajni procesi koji i te kako deluju na revitalizaciju većine tkiva. Da li u tome ima uticaja i sam plod svojom nezavisnom produkcijom hormona ostaje nejasno. Nedavno sam imao priliku da kontrolišem tri trudnice koje su prvi put začele trudnoću donacijom jajne ćelije i u terminu rodile zdravu decu. Sticajem okolnosti su se ove tri pacijentkinje pojavile za praćenje trudnoće koja je ovog puta nastala spontano. Trudnoće su imale normalan tok, i rođene su tri zdrave bebe. To je meni samo jedan zračak potvrde da zaista taj hormon rasta, možda, može da obnovi jajne ćelije.
* Ima li i u muškarcima razloga što se reprodukcija smanjuje?
– Pre 50 godina Svetska zdravstvena organizacija je smatrala da je normalan spermogram muškarca ako ima 200 miliona progresivno pokretnih i normalnih spermatozoida. Kasnije se taj broj smanjivao, a sada SZO kaže da se smatra normalnim da muškarac ima 70 miliona zdravih spermatozoida. To je vrsta svojevrsne tihe anestezije da se primirimo sa onim što se oko nas dešava, verujući da možemo da regulišemo našu reprodukciju na veštački način, odnosno medicinski potpomognutim načinima oplodnje. Mladi se zavaravaju modernim medicinskim tehnologijama, koje sam donekle i ja kreirao, jer već 25 godina učestvujem u postupcima vantelesne oplodnje, ali ništa nije bolje od prirodnog začeća.
PRVO DETE DO 30. GODINE
* KAKO bi trebalo da izgleda idealan ritam rađanja?
– Rekao sam već da bi prema biološkim parametrima bilo idealno prvi put roditi pre 30. godine. Nažalost, naša realnost nije takva. Drugo dete bi trebalo da dođe do 34, a ako ima želje i mogućnosti i treće i četvrto. Ako trudnoće nisu komplikovane, izvesno je da će žena produžiti svoju vitalnost i u poznim godinama.
Akademik prof. dr Nebojša Radunović
12 simptoma kod dece koje nikada ne smete ignorisati
Kad je dete bolesno, ponekad je dobra strategija pričekati i videti kako će se bolest razvijati. Ali, postoje stanja koja zahtevaju odlazak pedijatru ili hitnu lekarsku intervenciju, što nije uvek lako proceniti.
Roditelji uviek trebaju biti oprezni i potražiti medicinsku pomoć ako ih nešto posebno zabrinjava.
Simptom 1: Temperatura 38 ili viša kod dece mlađe od tri meseca, viša od 38,3 kod dece od tri do šest meseci i viša od 39,4 kod dece od šest meseci do dvie godine
Kad dete ima visoku temperaturu, nije toliko bitno šta pokazuje toplomer, koliko opše stanje deteta i njegovo ponašanje. Odojčad do tri meseca trebaju lekara ako im temperatura prelazi 38 stepeni. Ako je temperaturu uzrokovala bakterijska infekcija, poput infekcije urinarnog trakta, to bi se brzo moglo proširiti telom . Najčešće je to simptom običnog virusa, ali moramo proveriti kako bismo bili sigurni. Važno je odmah otići lekaru. Ako je dete starije od dve godine, temperatura nije toliko opasna sve dok se dete ponaša normalno i pije dovoljno tečnosti. U tom slučaju zovite pedijatra da vam da smernice.’
Simptom 2: Temperatura koja se ne spušta ni nakon davanja leka ili traje duže od pet dana
Ako detetu snižavate temperaturu lekovima, poput paracetamola ili ibuprofena, a temperatura se ne spušta ni nakon četiri do šest sati, posetite pedijatra. To je znak da bi infekcija mogla biti prejaka da bi se detetovo telo s njom moglo boriti. Lekar bi u tom slučaju trebao obaviti pregled kako bi odredio uzrok. Temperature koje uzrokuju uobičajeni virusi, poput prehlade ili gripa, obično nestaju nakon pet dana. Ako temperatura potraje duže, čak i ako je niža od 38 stepeni, to može dovesti do infekcije, poput bakterijske upale pluća, što zahteva lečenje antibiotikom.
Simptom 3: Temperatura koju prati ukočenost u vratu, glavobolja ili osip koji izgleda kao mrlja, odnosno malene crvene tačkice
Odmah idite lekaru – to mogu biti znakovi meningitisa i treba odmah delovati.
Simptom 4: Osip koji podsjeća na krugove, sastoji se od sitnih crvenih tačkica koje ne nestaju kad pritisnete kožu ili velike mrlje
Osip u obliku prstena sa svetlom tačkom u sredini može biti znak Lajmske bolesti. Odmah potražite pomoć ako vidite tačkice ispod kože ili neobjašnjive mrlje na koži, što može biti znak brojnih ozbiljnih stanja. Osim toga, osipi u obliku mrlja, često malo izdignuti iznad kože, mogu biti znak alergijske reakcije. Ako dete ima poteškoća s disanjem, te je uzrujano ili letargično, trebalo bi ga odmah odvesti lekaru.
Simptom 5: Novi madež ili stari koji menja oblik i boju
Obratite pažnju na madeže kod dece, posebno one koje imaju od rođena, jer postoji veći rizik da postanu maligni. Jednom mesečno ih pregledajte tokom kupanja ili tuširanja. Obavestite lekara ako otkrijete madeže nepravilnih oblika, nepravilnih rubova, neujednačene boje ili ako madež raste. Sve navedeno znakovi su za uzbunu.
Simptom 6: Bolovi u stomaku s donje desne strane ili bolovi koji se pojavljuju u naletima
Ako dete ima bolove u donjem desnom delu stomaka, recite mu da skače gore dole. Ako mu je to prebolno, to bi mogao biti znak upale slepog creva. Iako je slepo crevo s donje desne strane abdomena, bolovi mogu započeti oko pupka i širiti se prema desnoj strani. Uz normalan stomačni virus, obično prvo dođe visoka temperatura, potom povraćanje, bolovi u stomaku i zatim proliv. S upalom slepog creva ponekad prvo dođe do proliva, potom bolova u stomaku, povraćanja i temperature. Ako primetite ove simptome, odvedite dete lekaru – upala slepog creva brzo napreduje i lečenje daje veći rezultat ako se započne u ranijoj fazi.
Simptom 7: Glavobolja koja se javlja rano ujutro ili budi dete usred noći i koju prati povraćanje
To mogu biti znakovi migrene, koje kod dece nisu opasne. Ipak, jutarnje glavobolje i one zbog kojih se dete budi noću mogu biti znak i nečeg ozbiljnijeg.
Simptom 8: Suva usta i usnice, uvučena fontanela kod odojčadi, suva koža ili koža koja ostaje smežurana kada je uštinemo (gubi elastičnost), te često povraćanje ili proliv
Svi znakovi povezani su s dehidracijom i treba brzo reagirati jer dehidracija može dovesti do šoka. Odvedite dete hitno kod lekara ako procenite da je blizu tog stanja. U suprotnom se posavetujte s pedijatrom i pokušajte detetu nadoknaditi izgubljenu tečnost.
Simptom 9: Plave usne ili promena boje kože oko usana, otežano disanje, disanje kod kojeg možete videti uvlačenje vazduha u grudi i stomak, zadihanost, hroptanje ili pištanje kod disanja
Problemi s disanjem su ozbiljniji kad zvukovi dolaze iz pluća, nego iz nosa. Kritični problemi s disanjem obično su povezani s gušenjem, alergijskom reakcijom ili napadom astme (koji se mogu pojaviti i kod dece mlađe od nekoliko meseci), upalom pluća,upalom grla. Odmah potražite pomoć. Ako ne možete proceniti jesu li problemi ozbiljni, proverite stanje disajnih puteva. Brojite svaki detetov udah tokom 30 sekundi i dobijeni broj pomnožite s dva. Normalna stopa je manja od 60 za novorođenčad, manja od 40 za bebe do godine dana, manja od 30 za decu od jedne do tri godine i manja od 24 za decu od četiri do 10 godina.
Simptom 10: Otečen jezik, usne ili oči, pogotovo praćeno povraćanjem ili svrabom
To su česti signali ozbiljne alergijske reakcije (anafilaksije). Simptomi mogu uključivati oticanje, probleme s disanjem, tešku upalu grla i zahtevaju hitnu lekarsku pomoć. Ako je moguće, uz konsultaciju sa lekarom, detetu dajte dozu antihistaminika.
Simptom 11: Pad deteta mlađeg od šest meseci, odnosno očite neurološke promene nakon pada, poput zbunjenosti i gubitka svesti; ako se nakon pada javlja povraćanje ili postoje ozlede tela, poput lomova
Ove situacije zahtevaju hitnu lekarsku pomoć, zato pravo u najbližu medicinsku ustanovu. Padovi kod dece starije od šest meseci obično nisu problematični, dok visina s koje su pali nije viša od njihove visine, te ako ne padnu na nešto oštro ili pretvrdo.
Simptom 12: Posektine na koži koje su dovoljno široke da u njih možete staviti štapić za čišćenje ušiju, ili ako krvarenje ne prestaje ni nakon nekoliko minuta pod pritiskom
To su znakovi da detetu treba lekarska pomoć (možda i šivenje, previjanje i sl.). Zavisno o težini povrede, sledeći korak trebao bi biti ili odlazak u pedijatrijsku ordinaciju. Takođe, diete trebate odvesti kod lekara ako su u pitanju ugrizi životinja ili mu kožu probije ugriz drugog deteta.
Autor : dr sci med Saša Milićević
Zujanje u ušima! Ima li rešenja?
Zujanje u uhu, ili medicinski rečeno tinitus je osećaj zvuka bez prisustva spoljnog zvučnog stimulusa. Oko 10% odraslih osoba ima neki oblik zujanja (pulsiranje, šištanje, žubor vode, fijukanje, cvrčanje, itd.)
Kako dolazi do zujanja u ušima?
Pojednostavljeno, zujanje nastaje kada se desi neka od prepreka u prenosu zvuka od spoljne sredine do centara za sluh u kori velikog mozga. Na nivou spoljnog slušnog kanala to može biti nakupljanje ušne masti (cerumena); u srednjem uhu to može biti upale, otoskleroza, oboljenje Eustahijeve tube, sekret u uhu. U unutrašnjem uhu gde je i najveći broj uzroka mogu biti oštećenja završnih delova slušnog živca (staračka nagluvost, akustička trauma, akutna nagluvost, Menierova bolest). Na daljem putu do centara u mozgu mogu se naći mnogi uzroci: tumori slušnog živca, multipla skleroza, posledica povrede glave, vaskularna oboljenja, hipertenzija.
Šumove delimo na jednostrane i obostrane, zatim akutne i hronične. A hronični mogu biti „kompezovani“ kada ih pacijent solidno podnosi, i „dekompezovani“ kada je nepodnošljiv i utiče na san, rad, raspoloženje, volju za životom.
Prognoza zujanja zavisi od uzroka i vrste. Ako je moguće lečenje se sprovodi prema uzroku, zatim lekovima za podsticanje cirkulacije, a kod naglog gubitka sluha i zujanja i lečenjem u hiperbaričnoj komori. Tinitus ponekada predstavlja psihičko opterećenje i tada se leči antidepresivima. Ponekada se koristi i tinitus maskeri koji proizvode prijatnije i „sigurnije“ šumove. Ili slušnim apratima koji pojačavaju šumove iz okoline.
Tehnika potiskivanja ili tinitus retrening terapija koja se zasniva na činjenici da je slušni sistem postavljen tako da ne registruje sve zvukove iz okoline – selektuje ih ( npr. zvuk frižidera, ili sata).
DTL(Nemačka tinitus liga) je osnovana 1986 god., i to je najveća nemačka organizacija za samopomoć. Razlog osnivanja ovog udruženja pacijenata su skromne terapijske mere u zdravstvenom sistemu i ignorisanje ovog problema od strane lekara. Zato, budite skeptični kod velikih obećanja za izlečenje, naročito ako je ponuđena terapija skupa.
Na zujanje u uhu ukoliko nije povezano sa krvnim pritiskom ne utiče hrana i piće, a svako zujanje na prvom mestu zahteva pregled i audiološku obradu od strane otorinolaringologa.
Mr sci. med. Dr Srđan Milićević
Spec.otorinolaringologije
Bolovi u stomaku kod dece
Bolovi u stomaku kod dece predstavljaju jedan od onih problema koji se obicno javljaju nocu ili se javljaju u periodu kad roditelje to moze maksimalno da uplasi. …
Vežbe za smanjenje apetita
Najveći problem na koji nailazimo tokom pokušaja smanjena telesne težine je problem smanjenja porcija. Krenite od toga i uvedite promene u odnos prema hrani, a organizam će vam vratiti postizanjem idealne linije koju toliko priželjkujete.
Ne odričite se, samo smanjite porcije!
Još kao deca naučili smo kako je potrebno pojesti sve što se nalazi na tanjiru, a kao odrasle osobe teško je proceniti koliko je dovoljno pa je još teže smanjiti porcije koje stavljamo na tanjir.
„Kada je u pitanju ishrana to je veliki problem zbog kog je mnogima teško krenuti na put do postizanja idealne telesne težine“, tvrdi dr. Harald Stossier, osnivač klinike Viva Mayr u kojoj pomoć traže mnogi iz sveta poznatih i slavnih.
Za višak kilograma koji nas čini nezadovoljnim prilikom odevanja i pogleda u ogledalo kriva je prevelika količina hrane koju unosimo u organizam.
Prvi korak u postizanju tjelesne težine koja će nas zadovoljiti je pogled na vlastito telo, a nakon toga odgovorno ponašanje kojim ćemo birati prehrambene namirnice i njihovu količinu na tanjiru.
Pokušajte promeniti način ishrane i ubrzo će te se osećati bolje što će vam dati dodatni motiv da nastavite i na kraju završite u omiljenom bikiniju.
Prvi korak – žvakanje
Najbolji trening koji možete zadati sami sebi je pravilno i dugotrajno žvakanje svakog zalogaja. Svaki zalogaj je potrebno prožvakati barem 30 puta.
Jedna od tajni dobrog izgleda leži i u tome da sami morate znati kad vam je dosta. Kada osećate da ste siti znači da ste već pojeli previše.
Osećaj kada ustanete od stola mora biti organizam ispunjen energijom, a ne osećaj punog stomaka i umora. Vežbajte i s vremenom ćete sami naučiti kako raspoznati te dve stvari.
Nastavite li jesti nakon što u organizam unesete dovoljno hrane i osećate se sito to je samo navika koju vučete iz djetinjstva.
Često jedemo samo zato što vidimo hranu, a ne zato što smo gladni. Takođe i sedamo za sto iz navike, a ne zato što je organizmu zaista potrebna hrana.
Svaki zalogaj prožvačite 30 puta
Šta jesti za ravan stomak?
Vezbajte i mršavite
Borba protiv celulita započinje ishranom
Počevši od danas pokušajte završiti obrok pet minuta ranije nego inače ili kad na tanjiru ostane četvrtina vašeg uobičajenog obroka. Napravite pauzu od deset minuta i vratite se za sto. Gotovo je sigurno da više nećete biti gladni. Već prilikom sledećeg obroka na tanjir stavite manju porciju.
Vežbe za smanjenje apetita
Prilikom jela koristite manje tanjire i zdjelice koje neće izgledati prazno kada na njih stavite smanjenu količinu hrane. Kada dovršite obrok mozak će telu poslati poruku da ste siti, a tanjir će biti prazan. Jednostavno.
Na stolu uvek imajte čašu vode i pijte tokom obroka i nastojte uneti barem dve litre dnevno u organizam. Često menjamo žeđ za glad i tada stvari kreću nizbrdo.
Jedite polako. Pronađite vremena za obrok i dobro prožvačite svaki zalogaj.
Postepeno smanjite obroke koje pripremate za večeru. Doručak neka vam bude najobilniji obrok u toku dana.
San je vrlo važan u postizanju idealne telesne težine, a on će doći prirodno kada u organizam pre odlaska na spavanje prestanete unositi tešku hranu.
Vežbajte svaki dan, neka to bude šetnja do posla, izlazak sa psom ili 20 minuta vožnje sobnog bicikla. Telo će vam biti zahvalno i osećaćete se bolje.
Rezultati neće izostati…
Čaj protiv proliva
Nana 20 g
Dunja (list) 10g
Štavalj (Rumex crispus) 15 g
Jednu punu kašičicu mešavine preliti sa 250 ml vruće vode i
ostaviti da odstoji 2 minuta. Piti 2 šolje dnevno.
Neka vam ovaj recept posluzi kao informacija. Za sve zdravstvene probleme obratite se lekaru.
Čaj protiv obilnih menstruacija
Matičnjak 10 g
Oman 10 g
Kopriva 20 g
Hajdučica 20 g
Neven 10 g
Rusomača 30 g
Preslica 20 g
Vinova loza 10 g
Jednu punu kašičicu mešavine preliti sa 250 ml vrele vode I ostaviti da odstoji 2 minuta. Piti 3 šolje čaja dnevno, toplo, zaslađeno medom,
Neka vam ovaj recept posluzi kao informacija. Za sve zdravstvene probleme obratite se lekaru.