Postoje ljudi koje je dovoljno samo da vidimo i kao da nas obasja sunce. Ljudi koji svojom pojavom unose svetlost, radost, toplinu, mir. Oni u čijem društvu se osećamo sigurno i slobodno.

Postoje i oni drugi. Ljudi koje slušamo 5 minuta i toliko nas napune negativnom energijom da imamo osećaj da ćemo eksplodirati. Ljudi za koje imate osećaj da su vam nakon kratkog razgovora ili susreta izvukli svu energiju. Ljudi posle kojih se osećate prazno, umorno, iscrpljeno, nervozno, nesigurno. Ljudi pored kojih se vaše samopouzdanje smanjuje.

Takve ljude, koji kao da nam na neki volšeban način izvlače energiju nazivamo emocionalnim vampirima.

Ko su emocionalni vampiri, odakle im tolika moć nad nama i kako da se zaštitimo?

Ko su emocionalni vampiri?

Prva pomisao može da bude da su to loši ljudi koji samo žele da nam naude i oduzumu nam energiju. Bezosećajni, netaktični, zlonamerni, neuviđavni… su neki od prideva kojim ih opisujemo. I to je velika greška!

Istina, postoje ljudi koji su svesno zli i zlonamerni i žele da naude drugima. Ali, takvi su izuzetno retki. Mnogo ćešći su oni koji usled nedostatka empatije, socijalne i emocionalne inteligencije, načinom na koji komuniciraju “izvlače” energiju iz drugih ljudi.

Ako ljude posle kojih se osećamo iscrpljeno, umorno, anksiozno… posmatramo na ovaj način, kao ljudska bića koja nemaju lošu nameru, i ako se zapitamo i malo zamislimo – šta tačno oni rade pa nam “oduzimaju energiju”, shvatićemo da su to ljudi koji:

– previše pričaju o sebi i ne obraćaju pažnju na vas,
– pričaju samo o problemima, nesrećama, bolestima…,
– stalno vas kritikuju i umanjuju vaše zasluge, uspehe i dobre osobine,
– ne vode računa o vašim potrebama i osećanjima,
– toliko su obuzeti neprijatnim i teškim osećanjima i temama da čak i kad ništa ne rade i ne govore prosto “zrače” negativnošću i turobnošću

Kada ovako postavimo stvari, vidimo da nismo nemoćne žrtve nekih natprirodnih sila, nego ravnopravni učesnici u komunikaciji. Tačnije, imamo potencijal da budemo ravnopravni učesnici u komunikaciji i zauzmemo se za sebe.

Odakle im tolika moć nad nama?

Odgovor na ovo pitanje je veoma, veoma jednostavan, i moguće je da vam se neće svideti.

 Emocionalni vampiri” imaju nad nama onoliko moći koliko im mi to dozvolimo!

Umesto da ljude koji se ponašaju na način koji nam ne odgovara i iscrpljuje nas optužujemo da su vampiri, možemo da se zapitamo zašto i na koji način mi to dozvoljavamo? Šta možemo da uradimo da se zaštitimo?

Kako se zaštititi od “emocionalnih vampira”?

Najefikasnija zaštita je izbegavati bilo kakav kontakt sa ljudima koji se ponašaju tako da se posle njih osećamo iscrpljeno, bezvoljno i ispražnjeno.

Kada su u pitanju članovi porodice, rodbina, komšiluk, kolege sa posla, to nije uvek moguće.

Zato je važno da imamo na umu sledeće:

– vrlo je verovatno da oni to ne rade namerno i da uopšte nisu svesni toga kako deluju na vas, ponašaju se najbolje što znaju i umeju
– niste pasivna žrtva (osim ako to sebi ne dozvolite čekajući da se drugi promeni)
– vaša je odgovornost da postavite granice i kažete NE ponašanjima koja vam smetaju (na primer, ako se neko stalno žali i samosažaljeva, možete da kažete nešto poput “Volim te i stalo mi je do tebe, ali zaista mi ne prija da pola sata slušam žalbe i neću to da radim.”)
– ne pokušavajte da ih promenite i popravite, na taj način sami sebi oduzimate vreme i energiju
– shvatite da nije vaša obaveza da im uvek budete na usluzi i raspolaganju
– vaša je odgovornost da negujete sebe, odmarajte se dovoljno, potražite društvo i aktivnosti koje vam odgovaraju i pune vas energijom
– ne pecajte se na osećaj krivice koji vam možda nabacuju, niste odgovorni za njih i njihov život… za vaš život i blagostanje jeste odgovorni!
– ne pecajte se na pretnje odbacivanjem i emocionalnu ucenu
– naučite obrasce asertivnog komuniciranja i ponašanja- način da zaštitite sebe a ne povredite druge

Jelena Panic
Iz knjige „Putovanje u središte srca“

Većini ljudi oduvijek je bio potreban netko tko će saslušati njihove probleme i pomoći im. Do prošlog stoljeća to je bio isključivo posao psihologa, psihijatara i psihoanalitičara. Razvojem moderne psihologije pojavili su se i motivacijski govornici i treneri koji imaju savjete za život. No mali broj je onih koji su uspjeli pridobiti povjerenje i pažnju ljudi kao što je to u slučaju Ane Bučević, karizmatične Splićanke koju prati cijela regija i koja je posljednjih godina napravila pravu revoluciju

Ana Bučević je profesorica, autorica tri bestselera, motivacijska govornica, majka i supruga. Nakon što je proživjela teške životne trenutke odlučila je pomoći sebi, a onda i drugima. Njezini seminari rasprodaju se u nekoliko sati, u knjižarama se traže nova izdanja prije rasprodanih knjiga i CD-ova, ako se uključi uživo na nekoj od društvenih mreža – tisuću ljudi prati da čuju što tog puta ima reći, a pregledi njezinih videa na kanalu Safari duha na Youtubeu dokazuju kako im je potreban netko tko će ‘obasjati’ njihov život.

Nedavno ste objavili knjigu ‘Što (ni)je ljubav’ i već sada je među najprodavanijim izdanjima. Jeste li očekivali takav odjek?

Jesam. Sada već iz iskustva. Mnogo ljudi prati moj rad, kupuje knjige, dolazi na seminare, tako da sam znala da će knjiga naići na velik interes čitatelja. Naročito stoga što mi ljudi vjeruju i znaju da živim ono što pišem. A tema? Ljubav… Kada je živiš u svoj svojoj definiciji, želiš da je svi žive.

Vaše knjige, kanal Safari duha, seminari, ‘lajvanja’ na Instagramu su hrana i put ozdravljenja za mnoge. Kada i kako je sve krenulo?

Nema tu ni dana ni datuma. Cijeli moj životni put vodio je do ovog trenutka. Društvene mreže su doprinijele tome da se moje razmišljanje i izbori koje donosim vide javno. Sve je na mom putu ukazivalo na to da ću služiti ljudima. Fokus mene na mene, ulaganje u edukaciju, želja za promjenom doveli su do toga da ostvarujem svoje snove. Kada shvatite kako se to postiže i postignete ono što želite, imate potrebu tome naučiti i druge. Interes ljudi je sve više rastao i to je postao moj životni poziv.

Po čemu se razlikuju dobar i lošiji motivacijski govornik i kako se to postaje? Je li potrebno biti rođen za taj posao?

Ne trebaš biti rođen za to. To se postane putem. Tako da se bude ono što želiš naučiti druge. Možeš s dna doći na vrh. I upravo put koji si prošao i ono što si naučio putem može te napraviti najboljim motivatorom na svijetu. Ne postoje loši i dobri motivacijski govornici. Postoji oni koji to jesu i to žive i oni koji to nisu, a rade to isključivo iz trenda ili zarade. Razlikovat ćete ih po životu koji žive i po rezultatima koje postižu svojim radom.

Želite li promijeniti svoj život ili ne? – Ana Bučević

Tko vam se češće obraća za pomoć, muškarci ili žene, i koliko su ljudi danas spremni tražiti pomoć i prihvatiti je?

Žene su otvorenije za promjene i rad na sebi. Mada se nalazimo u vremenu u kojem je na to spremno i sve više muškaraca. U mojoj realnosti ljudi su apsolutno spremni na pomoć, zato je i zatraže. I samo oni koji je zatraže mogu je i prihvatiti. Jer su priznali sebi da ne znaju sami. Onaj koji ne traži pomoć – možete mu dati najbolji savjet, koji mu može promijeniti život iz temelja – taj ga neće čuti. Jer ga nije ni tražio. Ljudi ne čuju ono što ne žele jer nisu otvoreni i spremni.

Što danas ljude najviše muči i koja je to prijelomna točka kad netko shvati da ne može sam i da mu treba pomoć?

Volim reći – kada vam dosadi biti nesretan, postat ćete sretni. Ako ostajete gdje jeste, a niste zadovoljni životom, vama to zapravo još nije dosadilo. Kada ljudima stvarno bude dosta i odluče se za promjenu, kreću u potragu za odgovorima. I to onima koje sami ne znaju. Jer da znaju, već odavno bi ih koristili. Priznati da ne znaš sam karakteristika je onih koji kreću u edukaciju.

Svašta ljude danas muči. Od zdravlja, novca i ljubavi do međusobnih odnosa. Osobno vidim da je nedostatak novca ljudima najveći izazov. Upravo nedostatak novca remeti i zdravlje i ljubav i međusobne odnose. A onda je opet sve to povezano. Ako nemaš zdravlja, nemaš ništa. Ako ne živiš ljubav, kakav je to život? Ako nemaš razumijevanja za ljude i spoznaju zašto se ponašaju tako kako se ponašaju, kako ćeš opstati kao društveno biće? Nema važnijeg i manje važnog. Biti sretan znači sve ove životne segmente živjeti skladno.

Kakav je osjećaj znati da ste nekog usrećili, pomogli mu da se promijeni i kvalitetnije/sretnije počne živjeti, ostvari svoje snove?

Najljepši na svijetu. I iznova me fascinira to kako se svaki put obradujem kao malo dijete. Duša mi zapleše na svaki komentar, poruku, mail i osobni susret u kojem mi zahvale i prepričaju koliko im se život promijenio i što su sve postigli. Kako da vas ne fascinira to da je netko samo slušajući moja videa na Youtubeu danas zdrav, da je žena zatrudnjela nakon godina neplodnosti, da žive predivne partnerske veze, da rade posao iz snova, da se obitelj povezala itd. Upravo su svi ti divni ljudi moj vjetar u leđa i priznanje da sve što radim ima smisla.

Optimizam i pozitiva kao da više nisu ‘in’, pažnja kao da se više pridaje lošim vijestima, bojimo se neimaštine, gubitka posla, kukamo zbog nerazumnih šefova, loših brakova, veza… Zbog čega je ljudima često fokus na negativnim stvarima i kako je moguće postići ispunjen, bogat i harmoničan život, o kakvom često govorite u javnim nastupima?

Fokus im je na negativnom jer su tako naučeni. Kada ljudi shvate da im to ne služi, mijenjaju naviku. Naviku koju ljudi imaju je i prebacivanje odgovornosti na druge. Samo oni koji shvate da je to suludo i da se tako ne mičeš s mjesta preuzet će odgovornost na sebe i izbore koje donose. Je li to jednostavno? O, ne! Taj korak i jest najteži. Ali tko ga napravi, garancija za sretan život mu je tog trenutka porasla za 10.000 posto. Kada prihvatiš odgovornost za vlastite izbore, kreće edukacija o tome kako se postiže promjena. Prvo naučiš da se ne treba kriviti ni za što, jer si radio najbolje što si znao. Sada učiš bolje i radiš bolje. Tada shvatiš da postoje uvjerenja, strahovi, misli, fokus i emocije i krećeš u avanturu prema promjeni. Brzinom kojom trebaš i možeš ići. Puž se ne krivi zato što je spor. I ne uspoređuje se s drugima oko sebe. On ide svojim tempom. I stigne kamo je krenuo. Znanje bez primjene nema svrhu. Upravo je primjena naučenog ta koja dovodi do rezultata. Znanje bez primjene je ništa.

Mnogi ljudi ponavljaju afirmacije i vizualiziraju željene stvari, ali ih ne dostižu. U čemu je problem? Kako se može promijeniti način na koji mislimo i govorimo?

Spoznajom da smo vibracijska bića. A naše emocije su te koje odašilju tu vibraciju. Spoznajom da postoje univerzalni zakoni koji djeluju, znali mi za njih ili ne. Oni koji površno shvate kako se kreira život će i ostati na površini. A onda za to opet kriviti nekog drugog. Treba razumjeti i naše misli te njihovu svrhu. I da mi nismo naše misli te ih imamo mogućnost kontrolirati, čak i birati. Treba razumjeti to da se uvjerenje koje nam ne služi može mijenjati, a time i posve promijeniti našu realnost. Treba razumjeti to da ni realnost nije fiksna, ni za svakog ista. Da i nju kreiramo sami. Puno toga treba razumjeti. To i jest rad na sebi. Naučiti i razumjeti ono što nas nitko nije naučio. I neće, osim ako sami ne krenemo na put učenja najvažnijih životnih lekcija. Promjena se postiže učeći od onih koji vam govore kako su oni to postigli. I opet primjenom naučenog. Ako vam ja kažem da se meditacijom spozna da nismo naše misli, a vi ne sjednete svaki dan nekoliko minuta u tišini, nećete ništa postići. I najčešće ćete reći da to nema smisla. A niste ni probali. Ako probate, na pamet vam neće pasti reći da nešto ne funkcionira. Ako je jedna osoba nešto postigla nekom metodom, može svaka.

U posljednje vrijeme pojavilo se more motivacijskih govornika, life coacheva i sl. Kako prepoznati kome se okrenuti, koga početi pratiti, pitati za pomoć, poslušati?

Samo po jednom. Po rezultatima. To vam treba biti kriterij i za doktore, psihologe, psihijatre, profesore, odgajatelje itd. Uvijek je rezultat taj koji govori koliko netko zna što radi. Slažem se s vama da je danas in biti motivacijski govornik i life coach. Volim vjerovati da je to stoga što živimo u vremenu duhovnog buđenja i sve više ljudi želi osvijestiti druge ljude. Ali to se ne postaje tako da se prije rezultata koje imate napiše ispod svog imena da ste life coach. To se prvo bude. To se živi. Primjerom. Onda ljudi sami dođu pitati kako. Budite otvoreni za svakoga, a onda primjenom onoga što vam govore pogledajte imate li rezultate. I ima li ih osoba koja vas uči. Ali ako u svom radu napadaju i podcjenjuju rad drugih, uspješnijih ljudi od sebe, predlažem da bježite glavom bez obzira i prije primjene onoga što ste čuli od njih. Kvalitetan life coach ili motivator to nikada ne radi, jer mu je fokus na rješenju i idejama koje će vama služiti, a ne na drugim ljudima. Slušajte i sebe. Vaša duša prepoznat će dušu koja je došla vama služiti.

Iza vas je nimalo lako razdoblje – razvod, ostali ste samohrana majka, okusili neimaštinu, bili ste i bez posla, u obitelji se suočili i s karcinomom. Danas ste u sretnom braku, s dvoje djece, svi ste zdravi, situirani i s uspješnom karijerom. Postoji li nešto što još želite ostvariti, nešto čemu težite, o čemu sanjate?

Ne sanjam, kreiram. Otvorenih i zatvorenih očiju. Danas znam da sam rođena za velike stvari. Kao i svatko drugi. Naučila sam kako i to želim dijeliti s ljudima. Da mi život do kraja ostane kao što je u trenutku dok ovo pišem, potpisala bih to odmah. Ali znam da neće. Jer ekspanzija i rast je dio ovog divnog puta. Sve što mi put bude donosio prihvatit ću sa zahvalnošću kao i do sada. I dalje ću se truditi svaki dan biti još bolja osoba, još bolja supruga, još bolja majka, kći, sestra i prijateljica. I dalje ću služiti ljudima najbolje što znam i umijem. Želim im biti primjer uspjeha. Da povjeruju da mogu sve što požele. Ako sam uspjela ja, mogu i oni. I da, imam jednu veliku želju i ostvarujem je svakodnevno. Ostavljati trag na ovom divnom planetu, doticati ljude i pomagati im na putu k uspjehu i radosnom životu. Živjeti ljubav sa svojom obitelji i stvarati uspomene. A najdraža želja koja se ostvaruje je ta da su moja djeca sretna i da izrastu u radosne ljude te da s ponosom i srcem punim ljubavi mogu reći: ‘Da, to je naša mama!’

• Autor: Danijela Morć, izvor: tportal.hr
  Ana Bučević Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Privatni album

Veliki japanski lekar Shigeaki Hinohara zaslužan je za dugovečnost Japanaca. Ostavio nam je u nasleđe vredna saznanja “Želite doživeti stotu i to u dobroj formi, zdravog tela i duha?

 Moguće je, pokazao je svojim primerom veliki japanski lekar Shigeaki Hinohara. On je posvetio život postizanju dugovečnosti nacije. Pomogao je uspostavljanju medicinskih sistema zahvaljujući kojima su Japanci postali jednim od najdugovečnijih naroda na svetu. Gotovo do smrti radio je u bolnici, lečio pacijente te predavao studentima na fakultetima.

 Ovo su njegovi saveti za dug, zdrav i kvalitetan život:

1. Energija dolazi iz toga što se osećamo dobro, a ne iz zdrave ishrane i puno spavanja “Svi se sećamo kako smo kao deca, kada smo se zabavljali, često zaboravljali jesti ili spavati . Verujem da možemo zadržati taj stav i kao odrasle osobe – najbolje je ne umarati telo s previše pravila kao što su ručak i spavanje “, objašnjava lekar. Najvažnije je za vitalnost osećati se zadovoljno i ispunjeno. Zabavljati se – na tome treba poraditi, a ne se opterećivati time kad ćemo jesti i kad ćemo spavati.

2. Čuvajte se gojaznosti Lekar Hinohara stalno je naglašavao da stotu dožive osobe koje nemaju viška kilograma te stoga treba paziti na svoju težini u fizičku kondiciju. ne treba se opterećivati ishranom, no ipak treba voditi računa da se ne prejedamo. On sam za doručak je pio kafu, čašu mleka i sok od pomorandže sa kašikom maslinovog ulja. Verovao je da je maslinovo ulje odlično za krvne sudove i kožu. Za ručak je jeo mleko i keks, a često je i preskakao ručak kada je bio prezaposlen. Za večeru je jeo povrće, ribu i pirinač. Dvaput nedeljno jeo je govedinu.

3. Planirajte unapred Hinohara je uvek imao pun raspored za godinu unapred, a čak je i zaplanirao još više u budućnost. Tako se, kako je rekao, jako veselio Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. Na žalost, nije ih doživio, no njegov stav prema životu i planovim govori koliki je bio optimista, što je isto važna stavka za dugovečnost.

4. Ne morate otići u penziju ako ne želite “Nakon 65. počeo sam volontirati. Predajem i obilazim pacijente, čak i po 18 sati na dan i uživam u svakoj minuti svog posla”, govorio je Hinohara. Ukoliko čovek želi još raditi, neka radi. Ukoliko ne želi, neka ide u penziju i posveti se onome što želi raditi.

5. Delite znanje i veštine sa drugima Hinohara je godišnje održavao oko 150 predavanja. Predavao je svima, od najmlađe dječice u školi, do izbiljnih biznismena i lekara. Uvek je stajao dok je govorio, a predavanja su mu trajala ponekad i 90 minuta. Kazao je da ga stajanje čini snažnim.

6. Nemojte verovati svemu što kaže lekar Hinohara je smatrao da lekari ne mogu izlečiti svaku bolest i svakog pacijenta. Predlagao je ljudima da, kada im liečnik propiše terapiju ili neki pregled, da ga pitaju da li bi isto to preporučio svojim bližnjima. Ukoliko bi odgovor bio negativan, zašto se izlagati bespotrebnom stresu i patnji? Verovao je da životinje i muzika imaju veliki uticaj u ozdravljenju, puno veći nego što to misli medicina.

7. Uvek koristite stepenice i nosite svoj prtljag i vrećice Kako biste ostali zdravi i vitalni, zaboravite na lifta. Uvek i svuda idite stepenicama i trudite se nositi svoju prtljagu. Hinohara se takođe koristio stepenicama i uvek je po jednu preskakao. Stepenice i hodanje su svakodnevna vežba za vaše srce i celo telo.

8. Nadahnjujte se svaki dan, pronađite inspiraciju Čitajte, pronađite u književnosti pisce koji vas inspirišu. Tako je činio i Hinohara. Za njega je najinspirativnija bila poema Roberta Brovninga “Abt Vogler”. Ne moraće se zadržati samo na književnosti. Slušajte muziku, uživajte u likovnoj umjtenosti, šetajte prirodom.

9. Bol je misteriozna Najefikasniji način da prevladate bol je kroz zabavu. Kada se dete udari, objasnio je Hinohara, plakat će sve dok mu pozornos ne okupira nešto drugo. Tada će zaboraviti na bol. Tako bi trebali raditi i odrasli ljudi. Bol utopiti u zabavi. Smatrao je da bi u bolnice trebalo dovesti terapijske pse iostale životinje te muziku koja će pomoći pacijetntima da se nose s boli.

10. Ne gomilajte materijalne stvari “Ne trošite život na gomilanje materijalnog, i tako ništa nećete ponijeti sa sobom kad umrete”.

izvor: zivotistil.rtl.hr