Naslovna Blog Stranica 42

Dr Vladeta Jerotić – Šta je gore – gordost ili zavist

Dr Vladeta Jerotić naučio nas je mnogo o vaspitanju, ljubavi, životu. U ovom kratkom tekstu govori o zavisti i kako ona nastaje.

– Treba hvaliti samo decu, eventualno adolescente. Hvaljenje odraslih samo pojačava gordost i zavist. Pitao sam jednog našeg episkopa, šta je gore – gordost ili zavist. Rekao mi je da je zavist gora, jer se gordost da korigovati u toku života, a zavist teško. To je najverovatnije zato što i jedno i drugo počinje u ranom detinjstvu.

– Ja sam nešto važno u Engleskoj naučio. Tamo dete kad nešto ne uradi dobro, majka i otac mu smireno pokažu ponovo. Ako dete ponovo ne uradi dobro – mislite da podižu na njega glas? Ne, ponovo mu smireno objasne. Zašto ne možemo i mi tako, već: Eto, treći put ti objašnjavam, a ti ne razumeš! Šta će od tebe biti?

– Zavist je potpuno prirodna i normalna stvar. A kontrolisati zavist je najteže kad je dvoje dece. Kad je troje, četvoro to je ređe problem. Kad je dvoje onda je veća borba za ljubav oca ili majke i veći strah da je ono drugo više voljeno.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zašto se baš retko gledamo pravo „oči u oči“

Uspostavljanje kontakta očima sa nekim ima iznenađujuće moćan skriveni efekat. Ipak, naučnici su utvrdili da je kontakt „oči u oči” izuzetno retka pojava tokom susreta i razgovora.

Pošto možemo da kažemo mnogo o sebi našim očima tokom razgovora, naučnici su postavili pitanje o tome – da li treba da uspostavimo direktan kontakt očima jedni sa drugima, ili je za komunikaciju dovoljno samo gledanje u lice?

Istraživači u Kanadi su otkrili da se ljudi u razgovoru retko međusobno direktno gledaju.

Kontakt „oči u oči” još je ređi, ali on može da predvidi da će učesnik u razgovoru tada češće pratiti pogled druge osobe, sve dok razgovor teče.

Uzajamno gledanje je jedno od najosnovnijih neverbalnih komunikacijskih ponašanja, ali nije dobro proučeno, objašnjava tim, a naučnici dodaju da je to delimično zbog toga što je ranije dostupna mobilna tehnologija za praćenje očiju imala ograničeno merenje pokreta očiju tokom interakcija u realnom životu.

„Ova studija je jedna od prvih koja pokazuje učestalost gledanja oči u oči tokom interakcija u stvarnom životu”, kaže prva autorka studije Florens Mejrend, eksperimentalni psiholog sa Univerziteta „Makgil” u Kanadi, prenosi RTS.

„Otkrili smo da je, iznenađujuće, direktan kontakt oči u oči bio prilično redak tokom interakcija, ali da je značajan za društvenu dinamiku. Čini se da je vreme tokom kojeg smo u kontakt u oči u oči, čak i na nekoliko sekundi, važan prediktivni faktor za naknadno društveno ponašanje”, navodi se u studiji.

Mejrendova i njene kolege posmatrale su obrasce gledanja u oči tokom razgovora licem u lice između 15 parova stranaca, sačinjenih od 25 žena i pet muškaraca. Svi učesnici u eksperimentu imali su između 18 i 24 godine.

Parove koji su vodili razgovore pratila je kamera koja je snimala njihovo vidno polje. Istraživači su tako zabeležili koliko često su učesnici gledali jedni druge u usta i oči.

Istraživači su, dalje, beležili pravac pogleda svakog pojedinca kao reakciju na lice njihovog partnera. Tokom interakcije, svaki učesnik je više skretao pogled nego što je gledao direktno u lice svog partnera.

Kada bi se pogledali u lice, uglavnom su gledali u usta i predele oko očiju, i retko su ulazili u međusobni direktan kontakt oči u oči. Međusobno gledanje oči u usta bilo je najčešće.

Prethodna istraživanja pokazuju da je kontakt očima važan u komunikaciji, tako da je ovo bilo iznenađenje, a ponašanje pogleda je u suprotnosti sa drugim studijama u grupama od tri ili četiri osobe.

„Otkrili smo da su učesnici proveli samo oko 12 procenata vremena razgovora u interaktivnom gledanju, što znači da su istovremeno gledali u lica jedno drugom samo 12 procenata trajanja interakcije”, kaže Mejrendova.

„Još što je iznenađujuće, u okviru tih interakcija, učesnici su bili uključeni u međusobni kontakt oči u oči samo 3,5 odsto vremena.

Ali kada su parovi pogledali jedno drugom direktno u oči, zabeležena je veća verovatnoća da će jedan od njih pratiti pogled svog partnera u narednom testu. Naučnici su takođe povezivali međusobne poglede oči u usta sa tendencijom da ispitanici prate pogled svog partnera u drugom eksperimentu.

Važnost konteksta

Količina vremena koje ljudi provedu gledajući jedni druge u oči može biti važna za prenošenje društvenih poruka između njih, kažu istraživači, a različiti obrasci međusobnog gledanja mogu biti korisni za prenošenje određenih poruka u različitim situacijama.

Tim naučnika smatra da bi bilo zanimljivo u budućnosti proučiti kako kontekst razgovora utiče na to kako ljudi gledaju jedni druge u lica.

Veličina uzorka je bila prilično mala, tako da veće studije mogu dati šire rezultate. Druga mogućnost je da dinamika pogleda može biti drugačija kada su ljudi sa prijateljima umesto sa strancima.

„Kontekst društvenih poruka koje se saopštavaju očima ostaje veoma interesantno istraživačko pitanje za budući rad”, zaključuju autori.

Izvor: politika.rs

Ko je Danica Crnogorčević koja peva pesmu “VESELI SE SRPSKI RODE” (VIDEO)

Malo je poznato da su suprug đakon Ivan i Danica Crnogorčević stvorili pesmu „Veseli se, srpski rode”, koja je postala himna litija u Crnoj Gori, odnosno pobede srpske Sparte.

Danica je zapravo popadija i pevačica etno i duhovne muzike. U braku je sa suprugom đakonom Ivanom Crnogorčevićem i imaju četvoro dece, a za medije je izjavila kakav je život popadije iz njenog ugla. Ono što malo ljudi zna jeste da joj muž piše tekstove za pesme.

– Dan je sličan kao i svačiji drugi, isto svaki dan nosi nova dešavanja i nova iskušenja. Jedino što se razlikuje jeste to što svesno treba da predstavljamo crkvu u svakom momentu u javnosti i neke stvari se ne opraštaju iz ugla ljudi koji to posmatraju. Veliki je blagoslov biti u crkvi i služiti Bogu i narodu na taj način. Koliko je velika uloga sveštenika u društvu, toliko je značajna i uloga njegove supruge, popadije – izjavila je ona za Red.

– Otkad smo stupili u bračnu zajednicu, živimo odvojeno. Uglavnom sami vodimo brigu o našoj deci, naravno, bake i deke su uvek tu da nam pripomognu – istakao je bračni par za “Objektiv”.

Danica je inače i jedna od omiljenih pevačica tenisera Novaka Đokovića koji je često u javnosti pevao pesmu “Veseli se srpski rode”.

– Definitivno me najviše usrećuje kada vidim toliki broj dečice, počevši od beba pa do starijih, da svim srcem s ljubavlju pevaju i tu i ostale pesme tog žanra muzike. To je veliki uspeh što danas, kada je sistem vrednosti poremećen, imamo i jednu drugu stranu nasuprot tome. Moramo se zajedno i boriti, a tome je dosta doprineo naš Novak Đoković, koji je zapevao tu pesmu više puta i koji je na taj način otkrio svojoj publici šta voli da sluša. Preko njega je dosta stranaca čulo tu pesmu i sa oduševljenjem su ostavljali komentare. Preko te pesme su mladi više počeli da istražuju o našoj dubljoj kulturi i stvorili su realniju sliku o našem srpskom narodu, koji iza sebe ima veoma bogatu istoriju. Sada nam samo ostaje da i dalje sledimo taj put sa još lepih pesama koje vas očekuju, Bože zdravlja – kazala je Danica jednom prilikom za “Kurir”.

Pogledajte video https://www.youtube.com/watch?v=50t-8B0v9CI

Izvor: blic.rs

 

 

 

Lečenje dizenterije, dijareje, upale slepog creva… sa suvim korama nara za samo pet sati (RECEPT)

0

Nar ima brojne blagodeti za naš organizam. Ali, dok se u ishrani najviše koriste semenke, kora nara je nepravedno zapostavljena. A ona je neverovatno lekovita, pogotovo za stomačne bolesti, o čemu je svojevremeno pisao i poznati ruski travar Gluboki.

Koristio ga je i sam Hipokrat, a ovaj neverovatan lek pomoći će vam kod svih stomačnih infekcija i oslobodiće vas crevnih poremećaja.

Najpre je ruski travar G. I. Gluboki 1996. godine patentirao lek, čemu je prethodila obavezna provera u medicinskoj ustanovi i njegova sposobnost inhibiranja patogene bakterije “in vitro”.

Potom je u decembru 1999. godine u “Ruskom vesniku” objavljen članak “Zaboravljeni Hipokrat i lečenje biljkama” koji je napisao Gluboki, a u kom je i napisan recept patentiranog sredstva za lečenje dizenterije, dijareje, kolere, upale slepog creva (bez hirurške operacije), salmoneloze – preparatom od suvih kora nara za samo pet sati.

Zato je sada pravi trenutak da osušite kore nara i da ih čuvate u svojoj kućnoj apoteci.

Pogledajte kako da pripremite i konzumirate čaj od kore nara prema receptu ruskog travara Glubokog.

On tvrdi da ćete ovako izlečiti dijareju i salmoneloze u potpunosti za svega pet sati.

Kako se pravi čaj od kore nara? 

„Odnos suvih kora nara i ključale vode je 1:20. U prethodno ugrejanu toplu šolju staviti 10-12 grama suvih kora nara i preliti ih sa 200 ml ključale vode. Pokriti tacnicom i ostaviti da odstoji 25-30 minuta. Nakon toga može da se pije. Kore ne bacajte. Šolja sa preparatom treba da stoji pored bolesnika.

Nakon što odstoji 25-30 minuta, treba da se popije pola šolje preparata. Nemojte ga cediti. Ponovo poklopite tacnicom. Ako nakon 10 minuta osetite olakšanje i bolje vam je, znači da je u pitanju običan proliv i njegovo lečenje je završeno. Možete slobodno izaći iz kuće“, napisao je Gluboki tada u „Ruskom vesniku“, piše 24 sedam.

Dendroterapija: Drveće koje leči – Gde je mit, a gde počinje stvarnost?

0

Dendroterapija: Drveće koje leči – Gde je mit, a gde počinje stvarnost?

Drveće leči – intervju s ruskim naučnikom Mihailom Vinogradovim. Od davnina postoje priče o živoj i mrtvoj vodi, o drveću – darivaocima energije i drveću – kradljivcima energije. Zasnivaju li se one samo na mašti narodnog kazivanja ili ipak imaju realnu osnovu? Jer, i u starim lekarskim knjigama neko drveće, na primjer breza, spominje se gotovo kao panacea, lek protiv svih bolesti. Gdje je mit, a gde počinje stvarnost?

Koje su to iscjeliteljske osobine drveća?

– U narodnoj medicini danas postoji čitav pravac – dendroterapija, lečenje drvećem ili uz pomoć drveća, kaže Mihail Semjonovič Vinogradov na početku našeg razgovora.

Drveće zaista može izlečiti, isceliti, očitaviti čoveka, nahraniti ga energijom. Najbolji u tome su hrast, breza i bor, gotovo isto tako su vredni cedar, bagrem, klen, rjabina (jarebika), jabuka, šljiva… Ali, ima i onih koji čoveku mogu „ukrasti“ energiju. To su razne vrste topola, poput ruske čerjomuhe (ili američka višnja, kako se još zove kod nas).

Međutim, nemojte se zavaravati da ih treba iskoreniti; nikako, jer i ti „kradljivci“ mogu biti vrlo korisni u određenim situacijama, ali o njima ćemo nešto kasnije.

Od kada datiraju prve dendroterapeutske metode i kako su izgledale?

Znate, postoje zapisi da su još u prethršćansko doba devojke odlazile brezi da bi se nakupile pozitivne energije, da im udaja i život budu sretni.

Trudnice su sedele pod lipom, a ranjene vojnike su stavljali ispod hrasta da od njega dobiju snagu za isceljenje rana…

Vidari su preporučivali ne samo sedenje pored drveća, nego i penjanje po njemu kako bi se snaga drveta što više preuzela, odnosno razmenila s čovekovom.

I danas se deca instinktivno penju na drveće, a mnogi grade kuće u šumi. Kao što vidite, ništa novo pod suncem.

Kakva su pravila komuniciranja s drvećem s ciljem lečenja?

Pravila komuniciranja s drvetom koje daje energiju isceljenja su vrlo prirodna i jednostavna: stanite licem prema drvetu-donoru na rastojanju 40 – 60 cm, zatvorite oči i opustite se.

Koncentrirajte se na to da primate njegovu energiju i zamislite da se vašim telom odozdo nagore lagano podiže topli talas energije.

Posle opuštanja počnite raditi vežbe disanja, koje će pomoći u raspoređivanju dobijene energije po čitavom tijelu.

Pravilno disanje podrazumeva udah, zadržavanje vazduha u plućima, izdah i period kad su pluća ispražnjena do sledećeg udaha. Svaka faza traje 4 – 8 sekundi, a moraju se sprovoditi ravnomerno, bez mučenja i prekida.

Tokom zadržavanja daha dolazi do „razlevanja“ energije drveta koja se pretvara u vašu bioenergiju.

Komuniciranje s drvećem ne treba trajati dugo, nekad ne više od nekoliko minuta i to je najbolje raditi predveče, pre spavanja. I sami znate da se čovek posle jedne kraće večernje šetnje po vrtu ili po gradskom parku, oseća mnogo bolje i podmlađeno…

Najbolje je ako se osamite negde u prirodi ili kraj „svog“ drveta koje znate i koje vas „poznaje“ od detinjstva.

Znate, nekada je bio lep običaj da se, kada se dete rodi, posadi drvo, na primer hrast za dečaka i jela, breza ili lipa za devojčicu. Posebno je zanimljivo gledati kako oboje rastu i razvijaju se.

Dakle, veoma je dobro boraviti u poznatom predelu, ali i ne mora biti tako.

obro je u prirodi srediti misli, preispitati postupke, osetiti povezanost svega što diše pod kapom nebeskom… Najzad, treba znati da dendroterapija pomaže samo ako je provodite redovno, ako vam to postane dobra navika.

A što da radi stanovnik velegrada, koji nema park u blizini, a o nekom šumarku da i ne govorimo?

Specijalisti predlažu da se koriste tanke ploške koje su narezane od različitih vrsta drveta. Iako svako od nas ima svoje drvo, primećeno je da se hrast, breza i bor uklapaju u gotovo svačiji „profil“.

Akademik Boris Dodonov je uspeo stvoriti univerzalan korektor čovekova biopolja. To je obična ploška, komad određenog drveta, širine 20 – 30 cm, debljine do 10 cm. Ovaj komad ima otvor u sredini i 7 kosih, radijalnih ureza oko tog otvora.

Rekli ste da neko drveće dodaje, a da drugo oduzima životnu energiju.

Da, drveće – donori, donatori, davaoci energije stvarno imaju osobinu da u sebi akumuliraju veliku količinu kosmičke energije. To su spomenuti hrast, breza, bor, cedar, bagrem, klen…

Svaki čovek bi trebalo znati koje je njegovo drvo, koje mu omogućava da se lakše izbori sa životnim teškoćama, s bolestima. Kada to spozna, treba ga zasaditi u svojoj blizini.

Ali, postoji i takozvana negativna energija. Kako se nje osloboditi?

E, tu na scenu stupa drveće koje oduzima energiju. Najjače u tom pogledu su sve vrste topola i iva. Slabiji, ali vrlo korisni su i kesten, jela, čerjomuha (američka višnja). Oni su izvanredni za lečenje nekih oboljenja.

Ne znam da li znate onu rusku narodnu pesmu “Ivuška zeljenaja” – o devojci koja pita ivu pored vode gde da pronađe svoju ljubav… Vidite, narodna intuicija je godinama radila besprekorno.

Kad ste tužni, napeti ili rastrojeni, prislonite se uz takvo drvo leđima (duž kičmenog stuba) i dlanovima.
To je vrlo dobro da se oslobodite napetosti i razdražljivosti.

Ako imate problema s unutrašnjim organima, jednostavno – zagrlite drvo kao dragog druga. Ali, ne preporučuje se da u tom „zagrljaju“ boravite duže od dvadesetak minuta.

Ne treba naglašavati koliko je bolje da za terapiju koristite živo drvo, a ne njegov komadić, ali u slučaju nužde može i tako.
Bolji su komadi od gornjeg, nego od donjeg dela drveta. Ne znam je li vam poznato, ali u Rusiji su se oduvek na ovaj način lečili zubobolja, angina, gastritis ili glavobolja – 5 – 7 minuta držiš daščicu pored bolnog mesta – i gotovo.

Ove metode ne mogu naštetiti i preporučuju se posebno onim osobama koje pate od spazma velikog mozga ili kardiovaskularnih bolesti.

Dozvolite da Vas, zbog ličnog interesa, upitamo o brezi. Nju su opevali pesnici, Jesenjin joj je posvetio mnoge stihove, a u literaturi ima toliko opisa i recepata za lečenje brezinim sokom, lišćem, pupoljcima…

Tačno je da je breza najpopularnija, jer ima čitav niz lekovitih i isceljujućih svojstva. Dovoljno bi bilo da jednom nedejno odemo u brezik, izaberemo jedan od većih primeraka ovog lepog drveta i da ga zagrlimo i ostanemo uz njega petnaestak minuta.
Spomenuli ste njena lekovita svojstva: brezovi pupoljci, sok, list, pa čak i gljiva koja na njoj raste – čaga, sve je lekovito, iznimno bogato biološki aktivnim materijama.

U lišću breze ima eteričnih ulja, vitamina, rutina, karotena, fitoncida, flavonoida… Mlado lišće sadrži i proteine, masti, vitamine. Najbolja je takozvana bradavičasta breza, ona koja je kao posuta mirisnim smolastim „suzicama“.

Aktivni ugalj treba svakako imati u kući. Dobar je protiv trovanja i akutnih bubrežnih kolika.

Čajevi od lista breze su odlični protiv povišenog krvnog pritiska, a ublažavaju i bolove. Razni biljni preparati od breze poboljšavaju cirkulaciju, razgrađuju trombove, i zato se preporučuju kod tromboflebitisa, upala na koži, upale pluća, bronhitisa, bolesti žučne kesice, urinarnih putova i drugih.

Vrlo je korisno da se breza upotrebljava kod bolesti izazvanih radijacijom. Breza ubrzava zarastanje rana, reguliše rad jetre i žučnog mehura. Da bi se ubrzao i intenzivirao proces dendroterapije, specijalisti savetuju da se svakodnevno bar 50 puta kažiprstom blago masira mesto u području desnog podrebarja, gde je smeštena jetra.

Čajevi od listova i pupoljaka uspešno i bez ožiljaka pomlađuju tkivo, čak i kod dubokih rana. Čajem od brezina lista perite kosu, jer ćete tako imati jaku, svetliju i gustu kosu kao stari Sloveni. Pijte čajeve od breze i kombinujte ovaj postupak s boravkom u prirodi i direktnim kontaktom s drvetom.
Kod spazama velikog mozga pijte čaj od listova breze i trave rosopasa, po jednu trećinu čaše triput na dan.
Kod srčane insuficijencije pomaže brezovo lišće i trava kantariona.
Breza takođe potpomaže koncentraciju, jača pažnju i osnažuje organizam. Ona još i sjajno jonizira zrak.

Kako je s ostalim drvećem?

Hrast takođe ima izvanredna svojstva, pre svega deluje kao antistresna terapija. Aktivira cirkulaciju i smanjuje vreme ozdravljenja. Jedan je od najboljih generatora pozitivne energije.
Jako je dobro da u kući imamo nameštaj od hrastovine, ne samo zato što je dugotrajan i lep, nego i zato što zrači pozitivnom energijom.
Bor smiruje i eliminiše psihičku napetost. Duži boravak u borovoj šumi čoveka spašava od kašlja, kijanja, bronhitisa i sličnih problema.

Bukva jača otpornost na stres i jača koncentraciju, povoljno deluje i na cirkulaciju.

Kesten olakšava reumatske tegobe, eliminiše nesanicu i, kako kaže narodna mudrost, tera strah i napetost različitog porekla.

I, najzad, je li drveće oko nas neka vrsta pokazatelja kako živimo i kakvo nam je zdravlje?

Da. Drvo deluje na prostor u kome raste, ono ga na određen način štiti.

Loše stanje drveća oko kuće je znak vlasniku da nešto nije u redu.

Poruka, dakle, glasi: naučite komunicirati s prirodom, shvatite njezine poruke! To će vam mnogo pomoći.

Izvor: atma.hr

Andrej Muzolf o svetim izvorima: Koristeći ovu vodu sa verom i nadom u Boga mnogi sa zdravstvenim problemima dobijali su isceljenje!

0

Andrej Muzolf, nastavnik Kijevske bogoslovije, govori o svetim izvorima:

— Sveta voda sa izvora i sveta vodica osvećena u crkvi, na primer na Bogojavljenje, uprkos mišljenju mnogih, nisu isto.

Vodu sa izvora nazivamo „svetom“ ne zato što je blagoslovena u bunaru, već zbog njenog neobičnog, čudesnog porekla. Iz crkvene istorije znamo da su se na mestima naročitih javljanja Boga ili Bogorodice ili nekih svetitelja čudesno javljali izvori. Koristeći ovu vodu sa poštovanjem, a takođe i sa verom i nadom u Boga, mnogi sa zdravstvenim problemima dobijali su isceljenje svojih nemoći. Zbog toga je takva voda u narodu poznata kao „sveta“ ili „lekovita“, jer, uzeta uz molitvu, donosi korist ljudskom telu.

Međutim, voda koja je blagosiljana u Velikom ili Malom Vodosvećenju se pravilnije naziva „sveta“. Ovo poslednje se u liturgijskoj tradiciji naziva „agiasma“, što znači „sveto“. U trenutku njenog blagosiljanja, sveta voda postaje, kako Aleksandar Šmeman kaže, ono za šta je sav materijal zamišljen da bude – sredstvo za krajnji cilj, oboženje čoveka, poznanje Boga i sjedinjenje sa Njim.

Prema Svetom Dimitriju Rostovskom, sveta voda ima moć da osveti i dušu i telo čoveka — jedini neophodan uslov za to je vera samog čoveka. Sveti Teofan Pustinjak kaže da je besmisleno oslanjati se na isceliteljsku moć svete vode ako u vašem srcu nema prave vere u Boga.

I na drugom mestu svetitelj piše da blagodat koja dolazi od Boga kroz Časni Krst, svete ikone, svetu vodu, mošti, pa i samo Pričešće, ima snagu samo za one koji su ove blagodati udostojeni pokajanjem, smirenjem, služenjem drugima, činovima. dobročinstva i ispoljavanja drugih hrišćanskih vrlina. Ali bez njih blagodat ne spasava. Ona ne deluje automatski, kao talisman, već je beskorisna za bezbožnike, ili hrišćane po imenu, ali bez ikakve vrline.

Tako možemo da popijemo sto litara bogojavljenske vode, ali ako nemamo vere u Boga i ljubavi prema bližnjima, ova voda, nažalost, nikada neće biti izvor žive vode koja nas upućuje ka večnom životu, kao što je rečeno u naredbi Velikog vodoosvećenja.

Tibetanska gljiva – Prirodni lek protiv kamena u žuči, bolesti srca i krvnih sudova, krvnog pritiska, upalnih procesa, raka … (RECEPT)

0

Nakon puno ispitivanja, pogotovo u Nemačkoj, ustanovljeno je da ima izuzetna lekovita svojstva i da je odlično sredstvo za prevenciju u očuvanje zdravlja kao i za lečenje mnogih bolesti.

Tibetansku gljivu je moguće kupiti i kod nas u bolje snabdevenim prodavnicama makrobiotičke i zdrave hrane.

 Ova gljiva upotrebljava se kao prirodni lek protiv povišenog holesterola u krvi, kamena u žuči, za sve bolesti srca i krvnih sudova, za regulaciju krvog pritiska, umiruje upalne procese u organizmu, protiv raka – tako što zaustavlja dalji razvoj metastaza, povoljno deluje na rad bubrega i mokraćnih kanala.
Osim toga važno je reći kako je potvrđeno da tibetanska gljiva u sebi sadrži sve vitamine neophodne za pravilan rad ljudskog organizma, tako da sprečava starenje, otklanja umor a usput je i dobro prirodno sredstvo za potenciju kako kod muškaraca tako i kod žena.

Lek se pravi tako što pranu gljivu treba preliti sa 1/4 nekuvanog mleka. Ostaviti u staklenoj posudi da odstoji 24 sata pa mleko procediti obavezno kroz plastičnu cediljku (nikada ne koristiti metalnu cediljku ili kašiku). Ovako proceđeno mleko je gotov napitak.
Gljivu i posudu zatim dobro oprati čistom vodom i ponovo preliti mlekom. Čuvati je prekrivenu na sobnoj temperaturi, nikako na hladnom mestu.
U toku pauze od 10 dana gljivu je potrebno redovno tretirati na isti način kao i za vreme upotrebe napitka, znači redovno je ispirati i prelivari mlekom jer bi u suprotnim izgubila lekovita svojstva ili čak i uginula.
Tibetanska gljiva duplo naraste za 17 dana i tada se može prepoloviti i pokloniti onome kome je potrebna.
Pije se isključivo uveče, pre spavanja tokom 20 dana. Nakon toga praviti pauzu od 10 dana. Da bi efekat lečenja bio vidljiv postupak je potrebno ponoviti bar tri puta. Za teže oblike oboljenja postupak ponavljati do potpunog izlečenja.
Ovu lekovitu gljivu u Poljsku je 1997. godine doneo profesor Sokolovski iz Indije posto su ga tamo monasi njome lecili od raka jetre.

Izvor:zemlja.rs

 

 

 

Evo kad počinje BOŽIĆNI POST i koja su njegova pravila- Kad se posti na ulju, kad na vodi…

0

Glavna pravila Božićnog posta za pravoslave vernike, koji traje 40 dana i ima nekoliko jednostavnih normi.

U utorak, 28. novembra, vernici Srpske pravoslavne crkve počeće ovogodišnji Božićni post, koji će trajati sve do 7. Januara, odnosno do proslave Božića.

U danima posta vernici će se pripremati za obeležavanje jednog od najradosnijih hrišćanskih praznika kroz posvećenost molitvi i čišćenju tela i duše kroz ishranu, dobra dela i pozitivne misli.

Božićni post traje 40 dana, a on nije strog kao Uskršnji. Ima dva aspekta: telesni i duhovni, a oba su jednako važna i jedan ne ide bez drugog.

Prema pravilima posta i prema rečima Svetog Jovana Zlatoustog, telesni post – odnosno uzdržavanje od hrane životinjskog porekla – nema koristi za vernika ako nije povezan s duhovnim.

Ne govori mi: Toliko dana sam postio nisam jeo ovo ili ono, nisam pio vina, išao sam u gruboj haljini; nego kaži nam da li si od gnevnog čoveka postao tih, od žestokog – blag. Ako si iznutra pun zlobe, zašto si telo mučio?”, reči su Svetog Jovana Zlatoustog.

Božićni post uveden je po uzoru na samog Isusa Hrista, koji je, prema predanju, 40 dana proveo u pustinji u molitvi i posteći. On je, inače, ranije trajao samo sedam dana, ali je na Svehrišćanskom saboru 1166. doneta odluka da ubuduće traje 40 dana. Ipak, oni koji imaju zdravstveni ili neki drugi problem zbog kog ne mogu da izbegavaju hranu životinjskog porekla 40 dana imaju mogućnost tzv. “malog posta”, koji traje sedam dana.

  Pravila Božićnog posta

Post kod pravoslavnih vernika znači nekonzumiranje hrane i pića životinjskog porekla, odnosno mesa, mleka, jaja i životinjske masti u periodu od 40 dana, do Božića.

Na vodi se, odnosno strogo, posti samo sredom i petkom, dok su ponedeljkom, utorkom i četvrtkom ulje i vino dozvoljeni, a subotom i nedeljom se jede i riba. Dakle, to treba da izgleda ovako:

  sreda i petak – post na vodi

  • ponedeljak, utorak i četvrtak – post na ulju

  • subota i nedelja – post na ulju, uz dovoljenu ribu

Najstroži post je na Badnji dan, kada vernici sve do večere poste isključivo na vodi.

Izvor: espreso.co.rs

OTAC SERAFIM PETKOVIĆ: Njegovo oružje je laž, strah i briga – To je njegova politika, i on se stalno trudi na tome!

0

”Od neoproštenih uvreda nastaju tumori. Od pretrenih briga za decom nastaju tumori. Šta je briga? Briga je molitva za ono što nećemo. Zašto? Zato što pokazuje naše neverje. Brinemo samo ono što satana sugeriše, a on sugeriše uvek nešto loše. I da će loše biti, i da nas vraća u prošlost, pa da razmišljamo, zašto nismo uradili ovo ili ono. Prošlost je prošlost, tamo nemamo šta da promenimo! Ako smo se pokajali, ako smo se ispovedili, znači ako se stalno vraćamo na to – tu nam demon pije krv!

Mi smo tu gde treba da budemo, mi smo u sadašnjosti. Ako nam sugerše da će stalno nešto loše biti, on ne zna uopšte šta će biti, nije mu dano, nije prorok! Nego to je njegovo oružje: laž, strah i briga! Otac laži, čovekoubica! Znači njegov trud je uvek da pokvari svako dobro delo, da razdvoji svakoga čoveka, da svaki čovek bude sam i očajan. To je njegova politika, i on se stalno trudi na tome.

Ako mi prihvatamo naše misli, još upotrebimo našu maštu, potpadamo pod vlast. Tako se upada i u depresije, i u sve takve stvari. Moramo da naučimo da se borimo, i da stražimo na mislima! To su tražili Sveti Oci. Ako primetimo da su naše misli otišle u drugom pravcu i ako smo stalno u nekim mislima, brigama… onda da se prekrstimo u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, i da kažemo ne prihvatam!

Ili, ako je neka baš loša hulna pomisao, kažemo: Gospode Isuse Hriste, Gospode Isuse Hrise, Gospode Isuse Hriste i pobeći će! Sve što je od satane pobegne od imena Hristovog! I malo se molimo posle toga, makar sa Gospode pomiluj, ili sa Presveta Bogorodice spasi me. Šta god prvo padne, upotrebimo tu molitvu, i oteramo te loše misli, znači moramo da se učimo da se borimo protiv toga, i drugo, moramo da učimo da se RADUJEMO!

Prvi hrišćani su bili tako puni radosti, da su svi želeli da postanu pravoslavni hrišćani! Bili su jednoga duha, i stalno su bili u blagodati. Znači, tamo gde je blagodat, tamo nema: tuge, straha, depresije. Dolaze mi ljudi i samo se žale. Pa kad si se pričestio zadnji put? ”Paa, ne sećam se.” Dobro je da si živ! Dobro je da ste živi! Ko se nije pričestio nekoliko meseci, šta možemo da očekujemo!? Mi snage nemamo da se borimo sa zlom, ali kad se mi pričestimo, kad živimo kako treba, kad se pričestimo kako treba, onda demoni vide svetlost jaču od sunca, i ne smeju ni da gledaju u nas, a kamoli da nam priđu!”

Izvor: opanak.rs