Naslovna Blog Stranica 404

Kako razlikovati seksualna privlačnost od prave ljubavi?

Intenzivna seksualna privlačnost itekako može da pomuti zdrav razum i intuiciju čak i kod najrazumnijih ljudi, a razlog tome nalazi se u tome što je požuda izmenjeno stanje svesti programirano primarnom potrebom za razmnožavanjem.

U ovoj fazi mozak se ponaša kao da je na drogama, što su pokazale i MRI snimci na kojima je vidljivo kako područje mozga koje je poprimilo ‘svetliju’ boju (što znači da je postalo aktivno) isto kada ovisnik dobije svoju dozu, kao i kada osoba proživljava intenzivnu požudu.

U ranim fazama veze, kada polni hormoni divljaju, požuda svoje ‘pogonsko gorivo’ dobija iz idealizacije i projekcije; u osobi koja vam je ‘napeta’ vidite ono što se nadamo da bi ta osoba mogla biti, a ne kakva ona zaista jeste, zajedno sa svojim manama.

U svojoj knjizi “Vodič kroz intuitivno isceljenje” Dr. Džudit Orlof objašnjava razliku između požude i ljubavi, kao i tehnike za poboljšanje seksualnog zdravlja. Čista požuda temelji se isključivo na fizičkoj privlačnosti i imaginacijama, pa neretko nestane kada počnemo da uočavamo da se ispod površine pojavlju stvarna osoba.

U ovoj fazi nosimo ‘ružičaste naočari’ i uvereni smo da osoba koja je objekt naše požude savršena sama po sebi. Ali, zaljubljenost ne isključuje požudu, štaviše, požuda može dovesti do ljubavi, ali pravoj ljubavi, koja se ne temelji na idealizaciji, potrebno je vreme kako bismo u potpunosti upoznali drugu osobu. Donosimo nekoliko znakova po kojima ćete moći razlučite čistu strast od ljubavi.

Znakovi požude:

  • U potpunosti ste fokusirani na izgled i telo osobe

    ● Zainteresovani ste za seks, ali ne i vođenje razgovora i komunikaciju

    ● Radije biste odnos zadržali na novou fantazije, nego razglabali o pravim osećanjima

    ● Radije biste osobu napustili odmah nakon seksa, nego prespavali kod nje, mazili se i zajedno dočekali jutro

    ● Ljubavnici ste, ali ne i prijatelji

Znakovi ljubavi:

  • Osim seksa, želite provesti zajedničko kvalitetno vreme

    ● Izgubite se u razgovoru i ne shvatate da u vašem druženju prolaze sati

    ● Želite iskreno da slušate tu osobu, razumete njena osećanja i želite da bude srećna

    ● On ili ona motiviše vas da budete bolja osoba

    ● Želite da upoznate njenu (njegovu) porodicu i prijatelje

Drugi veliki izazov seksualne privlačnosti je naučiti i kako ostati koncentrisan i slušati svoju intuiciju u ranim fazama veze. Obzirom na divljanje hormona to i nije najlakša stvar na svetu, ali je neophodno u donošenju zdravih odluka. Evo i nekoliko saveta koji će vam pomoći da zadržite zdrav razum i kada vas neko privlači. To ne znači da morate da ‘isključite’ strast, već samo da budete malo više svesni sebe tako da ne upadnete u nevolje.

Negativni osećaji po pitanju odnosa:

  • Neobjašnjivi osećaj koji vas upozorava da stvari neće dobro ispasti

    ● Imate osećaj neprijatnosti i iscrpljenosti nakon što ste proveli neko vreme zajedno

    ● Vaša se privlačnost čini destruktivna i pomalo mračna

    ● Ne odgovara vam način na koji se ta osoba odnosi prema vama, ali se bojite da ćete je, ako to spomenete, oterati od sebe

Izvor: lepotaizdravlje.rs

Horoskopski znak otkriva: Šta pokloniti za Dan zaljubljenih

0

OVAN voli kozmetiku za lice i kosu

Ona uvek vodi računa o svom izgledu, pa će je sigurno obradovati šminka, rajf ili šešir, a nećete pogrešiti ni sa kožnom tašnom, cipelama, nakitom sa rubinima ili parfemom jakog cvetnog mirisa. On će se najviše obradovati automobilu ili motociklu, ali neće imati ništa protiv ni gela za brijanje, kačketa, kacige, rukavica za vožnju ili čizama. Pakovanje nije toliko važno, jer nema strpljenja za otvaranje poklona.

BIK uživa u luksuznim poklonima

Njenu strastvenu, hedonističku prirodu podstiču orijentalni, teški parfemi sa mirisom ruže, jasmina i ljubičice, a uživa da dobije i bombonjeru, cveće. Dopašće joj se i nakit od malahita, ogrlica od smaragda, donji veš od čipke ili svileni kimono. Njegovoj muževnoj prirodi odgovara jak parfem na bazi mošusa, obradovaće ga i kašmirski džemper, bade mantil, šal ili novčanik, ali idealan poklon za ovog zodijačkog gurmana je večera u nekom novootkrivenom restoranu.

BLIZANCI vole zabave, koncerte i izlete

Ukoliko se ona bavi intelektualnim poslovima koji zahtevaju dobru koncentraciju, poklonite joj unikatne minđuše sa tirkizom. Obradovaće je i narandžaste ili žute ruže, parfem laganog cvetnog mirisa, prsten od žada ili topaza ili svetlucavi lak za nokte. Kako on uživa u svemu što je novo i neistraženo, odvedite ga na koncert, žurku ili izlet. Dopašće mu se i metalni nakit, pogotovo narukvice, interesantne naočare za sunce, aromatične sveće sa mirisom lavande ili pretplata na njegov omiljeni časopis.

RAK uživa u samom ritualu poklanjanja

Ona će se sigurno oduševiti odećom od svile, skupocenim krznom, nakitom sa biserima, safirom ili akvamarinom, srebrnim prstenom sa tirkiznim kamenom, raskošnim buketom belih ruža. Nećete pogrešiti ni sa termoforom koji će je grejati u hladnim noćima kada vi niste pored nje. On uživa u romantičnoj večeri za dvoje u nekom restoranu na vodi, uz muziku, a voli da dobije i flašu dobrog vina, neki antikvitet, ram za slike, pakovanje sveća sa mirisom slatke pomorandže, opremu za ribolov, kućnog ljubimca.

LAV voli sve što je moderno i luksuzno

Ona će se obradovati buketu jarkožutih ili crvenih ruža, dijamantskim minđušama, zlatnom nakitu sa rubinima, smaragdom ili safirom, lančiću za nogu, upadljivim minđušama, elegantnoj haljini, cipelama sa visokom potpeticom, šminki, plišanim igračkicama. Njega morate da tretirate kao kralja Zodijaka. Poklonite mu šampanjac, fine cigare, karte za neku pozorišnu ili filmsku premijeru, umetničku sliku, zlatni medaljon, firmirane patike, jaknu u militari stilu, aromatične sveće sa mirisom borovine ili limuna.

DEVICA voli kvalitetne i praktične poklone

Njoj prijaju lagani osvežavajući parfemi sa mirisnom notom bergamota, a oduševiće je i nakit od plemenitih metala u kombinaciji sa žadom i ćilibarom, kozmetika za negu lica i tela, šminka, buket žutih ruža, elegantna tašna, kišni mantil postavljen krznom. Idealan poklon za njega su udobne cipele od najfinije kože, “pecaroški” prsluk, kačket, a obradovaćete ga i dobrim ručnim satom, knjigom ili kućnim ljubimcem.

VAGA uživa u otvaranju poklona

Ona se uvek raduje cveću, naročito crvenim ružama i gerberima. Idealan poklon može da bude blagi parfem na bazi jasmina ili frezije, krzno, elegantna haljina, nakit od belog zlata, cipele sa visokom potpeticom, šešir, rukavice, šminka, mirisna kupka ili mleko za telo. On voli sportsku eleganciju, pa pun pogodak za njega može da bude kvalitetan džins, mokasine, sako, ali i parfem ili kozmetika za kosu, a najviše će ga obradovati više malih, maštovito zapakovanih poklona.

ŠKORPIJA voli originale i misterije

Pravi izbor za nju je seksi veš od crne čipke, bordo plišana haljina i lak za nokte u istoj boji, maskara kojom će još više naglasiti svoj fatalni pogled. Jačini njenih emocija odgovaraju pomalo opori mirisi, parfemi sa sandalovinom, a od cveća tamnocrvene ruže ili veliki buket hrizantema. Njega će obradovati naočare za sunce, flaša egzotičnog pića, špijunski triler ili knjiga o masonima, a od odeće sportska jakna, komotan mekani džemper ili čizme.

STRELAC voli egzotične poklone

Ona uživa u lepo upakovanim poklonima, interesantnim suvenirima i talismanima sa putovanja, svećama sa mirisom ruzmarina koji smiruje njenu vatrenu prirodu. Oduševiće je parfem na bazi korijandera ili frezije, zlatni nakit sa smaragdom, tirkizom ili safirom, velika tašna preko ramena u boji peska, sobna lampa, globus, bonsai ili kućni ljubimac. Kao najveći zodijački putnik, on će se oduševiti putovanjem na neku daleku destinaciju ili knjiga putopisa, ali može i sportska odeća ili rekvizit za njegov omiljeni sport. Ukoliko je kolekcionar, možete ga obradovati neobičnom sabljom ili mačetom.

JARAC voli poklone sa umetničkom i praktičnom vrednošću

Ona voli parfeme sa orijentalnim teškim mirisima mošusa, sandalovine, a od cveća jorgovan, freziju, kamelije, magnolije, jasmin, ruže, drvo života. Dopašće joj se i svilena ešarpa u srebrnosivoj ili boji vina, lepe cipele, tašna, kaiš, prsluk, nakit od oniksa, tirkiza, kristali, termofor, plišane igračkice. Njega ćete sigurno obradovati ukusnim ručkom u nekom lepom restoranu ili kartama za pozorište, najbolje za neku komediju. Oduševiće se i ako na poklon dobije ikonu, kašmirski džemper, tople papuče, kišni mantil, kišobran.

VODOLIJA obožava tehniku i parfeme

Ona voli da se oseti posebnom, jer ste poklon birali baš po njenom ukusu, na primer, neki ultra moderan parfem oporog mirisa, a obradovaće je i orhideje, gladiole ili mleko za telo, mirisne sveće, kozmetika i fen za kosu, figaro, epilator, čarape. On uživa da ima nešto što se tek pojavilo na tržištu, pa nećete pogrešiti ukoliko mu poklonite najnoviji model fotoaparata, muzički uređaj, mali kućni aparat, ručni ili zidni sat ili kvalitetnu obuću, naročito čizme.

RIBE vole umetnost i romantičnu večeru

Ona će se obradovati kraljevskom buketu ruža, svilenom seksi vešu, nakitu, cipelama, parfimisanim kupkama, mleku za telo ili parfemu sa mirisom jasmina. Komplet tempera za slikanje, tečaj joge, spa tretman za opuštanje u kombinaciji sa aromaterapijom, takođe su dobar izbor. Idealan poklon za njega može da bude flaša vina, naočare za sunce, umetnička slika, ikona, fotoaparat, kamera, knjiga iz oblasti psihologije, mokasine, udobne papuče – i sve to upakovano u papir u nijansama plave boje.

izvor:novosti.rs

Da li se novcem moze kupiti ljubav?

Mnoge dame u Srbiji biraju partnera prema debljini novčanika. Roditelji često savetuju decu da dobro otvore oči pre braka, jer se “od ljubavi ne živi“, a ovo “predanje” se prenosi s kolena na koleno.

Ljubav sve pobeđuje, ali novac pobeđuje i ljubav – govorili su stari Latini. Da li su bili u pravu?! Istina je da su pun novčanik i prazno srce stari “saradnici”. Kada novac zaigra pred očima, faktor ljubav može i da izostane. Da li je to, međutim, i formula za istinsku sreću?! Koliko je ona danas uopšte važna?! Jesmo li, postajući isključivi lovci na finansijsko blagostanje, zaboravili šta znači voleti? Zašto Italijani kažu: “Kada se lepa žena smeje, novčanik plače”?!

Odgovore ćete, možda, pronaći u redovima koji slede. Hajde da, pre svega, vidimo da li je svetska ekonomska kriza izmenila lice ljubavi i umesto potrebe za srodnom dušom svela je na potragu za bogatim saputnikom.

Materijalistički pristup ljubavi nije od juče, niti je samo odjednom postao ulaznica za zadovoljstvo. Potrošačko društvo nametnulo je obrazac da se sve može kupiti, pa i ljubav. Kriterijumi za veze neretko su bivali duboko interesni, ali čini se da su na značaju još više dobili sa pojavom krize. Finansijski problemi, koji se neretko izjednačavaju sa bitkom za golu egzistenciju, sve su akutniji. Dok je, s jedne strane, potreba za skupim “krpicama”, uživanjem na jahtama i bahaćenjem po splavovima postala izraženija, sve je više onih koji, s druge strane, ostaju bez posla, teško otplaćuju kredite, kubure sa računima, više nemaju novca za letovanja…

U ovom disbalansu, profitiraju oni koji imaju i oni koji umeju. Devojke su shvatile da u društvu bogatog muškarca krizu ne moraju da osete. Zašto bi krpile kraj s krajem, životarile na račun svojih osiromašenih roditelja ili se mučile radeći za male pare, kada mogu “dobro” da se udaju! Sve što treba da urade jeste da zavedu nekog sa debelim novčanikom, koji će im život učiniti lakšim. I, svakako naizgled, lepšim. Najpoželjniji muškarci su standardno: biznismeni, političari, prvoligaški sportisti… Oni uz koje je raskalašan život moguć.

Pregled imovinskog stanja postao je imperativ, koji se mora ispoštovati pre nego što se uđe u vezu. Pitanje je – koliko njih danas planira život udvoje ako druga strana nema zadovoljavajući bankovni račun?! Da li je ljubav izgubila bitku sa novcem?!

Prema rezultatima istraživanja koje je krajem prošle godine sprovedeno u Velikoj Britaniji, čak 70 odsto ispitanika je na listi životnih prioriteta novcu dalo prednost u odnosu na ljubav. Od 2.000 žena i muškaraca, velika većina je priznala da joj je najvažnije da obezbedi finansijsku sigurnost, pa tek onda sreću u braku i porodici.

“PIRANE” NA ŠTIKLAMA Sa pojavom sponzoruša, odomaćio se i izraz “žene pirane”. Ako niste znali, to su one dame koje namerno, vrlo svesno, ostanu trudne sa bogatim muškarcem, pa on nema mnogo izbora nego da ode u zlataru i kupi burme. Ljubav je, čini se, u startu isključena iz ove priče, ali se dobro vodilo računa o budućnosti svog nerođenog deteta.

Podaci do koje je došla firma “Mintel” kažu da – što imate veći prihod, veće su vam šanse da se zaljubite. I to više nego jedanput. Osobe koje zarađuju više imaju veće šanse da se zaljube četiri do pet puta tokom života, dok se one koje zarađuju manje ređe se zaljubljuju, pa tako teže i pronalaze partnera.

I mnoga druga istraživanja pokazuju da siromašniji češće ostaju bez bračnog druga, za razliku od vlasnika luksuznih automobila, vila i “zlatnih” kartica.

Na top-lestvici uzroka bračnih svađa suvereno mesto zauzima novac. To što ga nema ume da bude okidač stalnih trzavica, rasprava i udaljavanja partnera. Internet-podaci pokazuju da 38 odsto parova manjak novca vidi kao osnovni razlog za česte probleme u komunikaciji. Nesporazumi i sukobi zbog novca se produbljuju kada bračni drugovi imaju decu, pa počnu jedan drugog da optužuju da nisu sposobni da obezbede budućnost svojih naslednika.

Da bi se ovakve rasprave predupredile, mnogi roditelji otvoreno savetuju svoju decu da dobro otvore oči kada biraju partnera, jer se od ljubavi ne živi. Prazan novčanik, neretko se može čuti, neće prehraniti porodicu. Ovo nije “predanje” od juče, nego se prenosi s kolena na koleno i mnogi mladi ga usvoje i pre nego što počnu da razmišljaju o braku. Pitanje je samo da li će ga primeniti ili ne. I da li baš svi mladi teže ljubavi iz koristi.

Psiholog Jelena Vranješević smatra da bi u Srbiji trebalo prvo uraditi jedno ozbiljno istraživanje o vrednosnoj orjentaciji mladih, pa tek onda govoriti o tome da li većina njih ide za novcem ili za srcem.

– Mislim da je ta priča, ipak, i dalje na nivou stereotipa – kaže Jelena. – Svi govorimo kako su urušene vrednosti u društvu, što je fakat. Ali, ne smemo da generalizujemo stvari i da kao opšte mesto izvučemo: mladi u Srbiji su proračunati, između ljubavi i novca biraju ovo drugo, odnosi su postali čista računica… Istina je da su mladi “delegirani pacijenti”. Ono što se dešava u društvu, neminovno se odražava na njih, što ih često čini žrtvenim jarcima. Ako je kriza izmenila stanje u društvu, naravno da će se to preneti i na mlade.

“EFEKAT KARMINA” Posledice krize tek izranjaju na površinu, ali neki efekti se lako uočavaju. Jedno evropsko istraživanje je pokazalo da recesija ima i neočekivane reperkusije, kao što je pojava “efekta karmina”. Nekada se mislilo da žene koriste jaču šminku kako bi oterale crne misli, a onda se ispostavilo da je razlog sledeći: u vreme krize dame stavljaju jarki, što crveniji karmin kako bi privukle bogate muškarce i tako rešile svoj materijalni položaj.

Ipak, mislim da bismo jednom ozbiljnom analizom utvrdili da nasuprot onima koji se vode interesom, velika većina i dalje veruje u ljubav, nesumnjivo joj daje prednost u odnosu na novac, neguje istinske vrednosti. Sa ekonomskom krizom, potraga za isključivo bogatim partnerima je možda postala vidljivija, ali mislim da je oduvek postojala. Suština je da ne smemo generalno da osuđujemo mlade, jer još postoje oni čistog srca.

Sagovornica „Života plus“ kaže da kod nas vlada mišljenje da je ovaj trend zvanično nastao devedesetih godina, kada su “rođene” sponzoruše. Tada je, dodaje, samo izronilo ovo ime, jer su devojke na koje se odnosi postojale i ranije. A sada caruje novo mišljenje – dijamanti više nisu samo ženini najbolji prijatelji. Sponzoruše su dobile pojačanje u vidu prefiksa – muške! Kad mogu žene da se lepe za bankovne račune, zašto ne bi mogli i muškarci. Shvatili su valjda da svoju mladost, dobar izgled i šarm mogu da unovče, pa se sada i momci nude kao plen dobro situiranim damama, koje sve češće ostvaruju uspešne i profitabilne karijere.

Na “Fejsbuku” postoji grupa “Muške sponzoruše” koja okuplja ovu “vrstu”. Tu zainteresovani mogu da pronađu savete na goruću temu i tako saznaju kako da promene stil i smisao svog života. U prevodu – kako da sebe što bolje unovče. Kako je pojava muških sponzoruša postala učestalija, sve više Britanki se zalaže za potpisivanje predbračnog ugovora, jer su postale sumnjičave i žele da zaštite svoju imovinu.

Činjenica je da ne smemo i ne možemo da generalizujemo, ali je istina i da je novac u nekim slučajevima postao drugo ime za ljubav, odnosno za robu. Jer, imamo nekog ko kupuje i nekog ko prodaje. Koliko su jasna pravila ove transakcije?! Verovatno u stilu – “čist račun, duga ljubav”. Neko, naravno, ima sreće, pa mu se uz pravu ljubav “zalomi” i imućan partner. Ove dve stvari ređe idu zajedno.

Može li novac da bude nadoknada za leptiriće u stomaku?! Razume li on da je bezvredan kada nam je potreban iskren razgovor? Da li je luksuzan život kompenzacija i za nedostatak toplog zagrljaja? Istina je da novac govori sve jezike ovog sveta, ali razmislite zašto zanemi kada se, licem u lice, susretne sa srcem.

MOŽETE PLATITI SVE, ALI NE I…

Kineska izreka ruši sliku o moći novca, kada kaže: Novac vam može kupiti kuću, ali ne i dom. Može vam kupiti krevet, ali ne i san. Može vam kupiti sat, ali ne i vreme. Može vam kupiti knjigu, ali ne i znanje. Može vam kupiti položaj, ali ne i poštovanje. Može vam kupiti lekove, ali ne i zdravlje. Može vam kupiti krv, ali ne i život. Može vam kupiti seks, ali ne i ljubav!

AUTOMOBILOM DO ŽENSKOG SRCA

Test jednog američkog TV voditelja je pokazao da će žene zaista pre izaći na sastanak sa bogatijim udvaračem. Obučen u košulju i farmerke, američki novinar je “startovao” desetak dama, ali nije imao mnogo uspeha. Kada je sve to ponovio (u istoj odeći), ali sa preskupim sportskim automobilom, “lamborginijem”, pored sebe, procenat uspešnosti se popeo na visokih 80 odsto!

Izvor:novosti.rs

Hrana za ljubavnike: Pomoću ovih namirnica bićete “živa vatra”u krevetu

0

Najrasprostranjenija i najpoznatija je kombinacija meda i oraha.

Objašnjenje leži u činjenici da su orasi jaki oksidant koji telo oslobađa nagomilanih otrova a med ubrzava metabolizam. Žitarice i junetina su bogati cinkom, a cink reguliše libido kod muškaraca.

Spanać, bademi, kikiriki, semenke bundeve, suncokretovo ulje, bogati su vitaminom E koji utiče na funkcije polnih organa.

Celer i šargarepa sadrže androsteron, muški polni hormon koji stimuliše polni nagon kod žena.

Cimet, muskatni orah, vanila podstiču nervne centre u mozgu i održavaju budnost.

Šafran je bogat magnezijumom koji utiče na mušku potenciju.

Biber, ljute papričice i crni luk ubrzavaju krvotok

Jagode, zrele kruške i grožđe sadrže visoku koncentraciju voćnog šećera koji budi metabolizam.

Čokolada sadrži kofein i feniletilamin koji stimulišu mozak i povećavaju krvni pritisak.

Vino opušta nerve i podstiče libido.

Ananas i banana sadrže bromelain, supstancu za koju se misli da podize polnu moć kod muškaraca.

Smokve su bogate vitaminom B koji je neophodan u stvaranju polnih hormona.

Sveži puter, masline i maslinovo ulje, punomasni sir i jaja sadrže aminokiselinu triptofan koje se u kombinaciji sa ugljenim hidratima pretvara u serotonin, koji smiruje i čini čoveka srećnim.

Izvor: romanticne-ideje.blogspot.rs

Pronađen lek za slomljena srca zbog ljubavnih problema

0

Barem jednom ste osetili probadanje u prsima, nelagodan osećaj u želucu, krvave oči i neprestanu tugu – da, svi smo patili od ljubavnog bola. Prođu nedelje, meseci, godine, a neki zapravo nikad ne prebole voljenog, a izgubljenog partnera. Slomljenim srcima sada je kraj, jer je austrijski farmaceutski koncern kreirao lek protiv takozvanog “romantičnog stresa” koji navodno ublažava ljubavnu bol.

Jedna američka studija pokazala je da ljubavna patnja izaziva slične neurološke reakcije u mozgu kao i fizički bolovi koji nastaju kao posledica određenih povreda

Bilo da vaša ljubav nikad nije bila uzvraćena, bilo da vas je partner prevario ili ostavio dok ste vi razmišljali o zajedničkom životu, rezultat je uvek – slomljeno srce. Ne možemo da spavamo, ne možemo normalno da razmišljamo, sve nas podseća na dotičnu osobu. Dok neko u par dana izgubi kilograme, neko drugi tugu “leči” upravo kroz hranu.

Ljubavni bol u nekim slučajevima ide tako daleko da se priča o takozvanom “sindromu slomljenog srca” – promenama nastala u srčanom mišiću koje nastaju pod uticajem jakog emocionalnog pritiska.

Ako i ne patite u tolikoj količini, bol koju osećamo zbog neuzvraćene i tragične ljubavi, dovoljno je bolna da nam život pretvori u pakao. A najgore u svemu tome je što lek ne postoji, osim vremena.

Italijanski istraživački tim na univerzitetu u Paviji je odlučilo da testira lik “Amorex” koji se dobija bez recepta u apotekama. Verovali ili ne, oni su došli do zaključka da je ljubavna bol izlečiva.

Tokom šest nedelja istraživanja, ekipa pod vođstvom doktora Enca Emanuelea ispitanicima koji pate od ljubavne boli davan je novi lek koji se bazira na prirodnim sastojcima. Ispitanici su na početku, u sredini i na kraju istraživanja morali da se podvrgnu psihološkom testiranju i anaalizama krvi.

Svi ispitanici su pokazali vidljivo poboljšanje raspoloženja, a čak su i krvni nalazi pokazali veći procenat serotonina, takozvanog hormona sreće.

Izvor: zena.blic.rs

Anatomija ljubavi: Odakle dolazi ljubav?

0

Oduvek se govorilo da ljubav dolazi iz srca. Po najnovijim otkrićima u svetu nauke, izgleda da to i nije baš tako. Naime, utvrđeno je da ljubav i zaljubljenost dolaze pravo iz mozga. Sva ona slatka osećanja nastaju radom određenih delova mozga, kao i promenama u nivou i dejstvu supstanci koje omogućavaju rad mozga. Evo do kakvih su zanimljivih  podataka naučnici došli.

Anatomija ljubavi

Dva britanska neurobiologa, Semir Zeki i Andreas Bartels sa londonskog Univerziteta  su pokušali da doznaju šta se dešava u našem mozgu kada volimo. Ispitivanje su izveli na 17 studenata, 11 ženskog i 6 muškog pola. Ispitanici su gledali u slike voljenih osoba, nakon čega su se u njima pojavila osećanja koja su prepoznali kao ljubav. U tom trenutku, jednom od najnovijih imidžing tehnika su snimani protoci krvi kroz njihov mozak. Cilj je bio da se otkrije koji su delovi mozga najaktivnijni, tj. kod kojih je protok krvi najintenzivniji.

Utvrđeno je da su se kod različitih osoba aktivirale različite oblasti mozga (i po lokaciji i po broju). Međutim, četri oblasti su kod svih bile zastupljene i dominantne. Jedna od oblasti se nalazila u središnjem delu insule i izgleda da je odgovorna za «stomačne probleme» koje imamo kada smo zaljubljeni.

Druga oblast je u prednjem delu cinguluma. Poznato je da se za ovaj deo mozga vezuju aktivne hemijske supstance koje imaju sposobnost da izazovu euforiju. Poslednje dve oblasti se nalaze u dubljim strukturama mozga poznatim kao strijatum, koji je odgovoran za prijatna osećanja koja nastaju kada nešto doživimo kao nagradu. Važno je istaći da delovi mozga koji su aktivni kod osoba obolelih od depresije, u ovom slučaju nisu pakazivali bilo kakvu aktivnost.

Studentima su nakon toga prikazane i slike dobrih prijatelja koje su takođe aktivirale određene delove mozga, ali ne iste kao u predhodnom slučaju. Sledeće istraživanje koje planiraju će biti ono koje se odnosi na majčinsku ljubav i otkrivanje regija odgovornih za takve emocije.

Biohemija ljubavi

Bilo koji naučnik će vam reći da ljubavna euforija nema nikakve veze sa Kupidonovim strelama, osim ako ih mali vilenjak nije predhodno umočio u supstancu sa neromantičnim nazivom feniletilamin. Ova supstanca koja se još naziva i «molekulom ljubavi», nastaje prirodnim putem u našem mozgu. Za nju se kaže i da je biološki rođak amfetaminu, s obzirom na to da je vrlo slične građe. Dopamin i norepinefrin su odgovorni za nastanak ljubavne euforije. Zapravo, feniletilamin pomaže oslobađanju dopamina (supstanca koja takođe omogućava protok informacija u mozgu) u tz. centrima za zadovoljstvo. Dopamin čini da se lepo osećamo, a norepinefrin stimuliše produkciju adrenalina koji utiče, pored ostalog, i da naše srce ubrzano lupa. Kombinacija ove tri supstance dovodi do osećanja zaljubljenosti, uzbuđenosti, blaženstva i sreće. Njihova aktivnost je razlog zbog koga se zaljubljeni  osećaju euforično i puni energije – kao da «lebde u vazduhu».

Takođe, ovo je i razlog zbog koga zaljubljeni mogu voditi ljubav satima i razgovarati danima do kasno u noć bez osećanja zamora i iscrpljenosti. Opojna emocija zaljubljenosti, povezana sa ubrzanim pulsom, vlažnim dlanovima, osećajem otežanog disanja, se često tumači prekomernim lučenjem feniletilamina, odnosno nekom vrstom overdoze.

Produkciju feniletilamina mogu da izazovu i na izgled beznačajne stvari, kao što je recimo, suret pogleda ili nežni dodir ruke. Izgleda da i vatreni poljubac, ali i skakanje padobranom, bungee jumping, vožnja paraglajderom i sl. doprinose  pojačanoj aktivnosti ove tri supstance. Time se objašnjava slično osećanje koje se tom prilikom javlja.

Feniletilamin se nalazi u određenim dozama i u čokoladi, te se jedno vreme smatralo da osobe kojima nedostaje ljubav često jedu čokoladu.

Danas se takvo gledište izmenilo, obzirom da je utvrđeno da se najveći deo feniletilamina koji se nalazi u čokoladi brzo razgradi i to pre nego što stigne do mozga, te je njegov uticaj minimalan, osim kod osoba osetljivih i na male doze ove supstance.

Ipak, pozitivno dejstvo čokolade nastaje usled sprečavanja razgradnje prirodne supstance pod nazivom  anandamid koja izaziva prijatno i veselo raspoloženje.

Dnevna maštarenja

I neki drugi fenomeni koji prate ljubav i zaljubljenost, se mogu objasniti hemijskim promenama u mozgu. Na primer, kada se zaljubimo skloni smo da dosta vremena provedemo u intenzivnom maštanju o voljenoj osobi, često razmišljajući po stoti put šta se sve desilo u vezi sa voljenom osobom tokom dana. Misli se same nameću, teško ih je odgnati i usresrediti se na nešto drugo. Ovaj fenomen se objašnjava time što pojačana aktivnost navedenih supstanci dovodi do eksperimentalno potvrđenog sniženja nivoa serotonina, a to se manifestuje, kao i kod opsesivno-kompulzivne neuroze, prisustvom nametljivih misli koje se iznova javljaju i teško ih je odstraniti.

Nežnost

Hemijska supstanca oksitocin je dobila naziv «supstanca nežnosti». Oksitocin je povezan sa sekrecijom mleka u žena, a takođe  čini žene i muškarce spokojnijim, smirenijim  i senzitivnijim za osećanja drugih. Ima veoma važnu ulogu u nastanku seksualne pobuđenosti koji predhodi orgazmu, a ujedno podstiče i nežnost među ljubavnicima, pre, tokom i nakon vođenja ljubavi. Oksitocin se sekretuje pod dejstvom i emocionalnih i fizičkih stimulusa. Glas partnera, njegov izgled, pa čak i seksualna fantazija mogu da iniciraju sekreciju oksitocina.

Privrženost

Kada medeni mesec prođe i zaljubljenost počne da bledi, nova grupa supstanci  stupa u akciju. Novi oblik hemijske nagrade  u vidu prijatnosti dolazi od endorfina. Naime, naučnici veruju da se nakon određenog perioda, od 18 meseci do 4 godine, naše telo navikne na ljubavne stimulanse. Pošto se poveća tolerancija na feniletilamin, strasna romansa se može razvijati u dva pravca – ka indiferentnom odnosu ili ka onome što Helen Fisher, profesor psihologije i autor knjige «Anatomija ljubavi», zove privrženost.

Za fazu privrženosti, naučnici smatraju da je odgovoran endorfin, supstance slične morfinu, koje se prirodno luče u mozgu. Kada vidimo voljenu osobu, dok razmišljamo o njoj, ne luči se više intenzivno feniletilamin kao što je bilo tokom faze zaljubljenosti, već endorfini koji dovode do osećanja smirenosti, smanjenja strepnje, topline, pouzdanosti i spokojstva. Endorfini nisu tako uzbudjujući i  stresogena kao feniletilamin, već vode  stabilnijim odnosima i jačoj vezanosti.

Činjenica da su period «medeni mesec» u ljubavi i period zrele ljubavi stimulisani različitim supstancama, može objasniti zašto se neke osobe  ne mogu zadržati duže u vezi. Naime, oni se dobro osećaju samo uz uzburkane emocije koje sa sobom nosi pojačano dejstvo prirodnih amfetamina u mozgu (odnosno feniletilamin), dok im smirujuće dejstvo endorfina jednostavno ne odgovara. Mnoge osobe zapravo celog života imaju serije veza od 6 meseci do 4 godine obzirom da je to neki period kada nivo supstanci aktivirane tokom zaljubljenosti neizbežno počinju da opadaju. Ako ipak uđu u brak, ovakve osobe su sklone da imaju paralelne veze ne bi li dostigle ponovo svoju ljubavnu opijenost. Najveći procenat razvoda upravo se javlja negde u četvrtoj godini braka.

Ipak, nisu kod svih osoba takve potrebe. Naučnici smatraju da što su dvoje ljudi duže u braku, veća je verovatnoća da će i ostati u braku. Na neki način, oni postaju zavisnici od endorfina i bračnog spokojstva. Nedostatak endorfina je zapravo uzrok zašto dve osobe koje su bile u dugoj vezi  žude jedno za dugim nakon rastanka. Odsustvo endorfina igra određenu ulogu i u žalosti za umrlim partnerom.

Monogamija

Samo oko 3% sisara je monogamno, odnosno vezano samo za jednog partnera sa kojim se i pare. Na žalost, naučnici kažu da čovek ne spada u ova 3 % prirodno monogamnih sisara. Možda bi nekoliko injekcija vazopresina moglo da nam pomogne. Njega često nazivaju «monogamnom  supstancom». Istraživanjem u «monogamnom» životinjskom svetu (glodar voluharica) došlo se do zaključka da doživotno parenje može biti povezano sa  dejstvom vazopresina. Pre parenja, mužijak je podjednako prijateljski raspoložen i prema  muškim i prema ženskim jedinkama. Unutar 24h  nakon parenja, mužijak  je upecan za čitav život. Kada se vazopresin izluči, mužijak postaje indiferentan prema svim ženkama osim prema jednoj. Takođe, postaje jako agresivan prema drugim mužijacima sa ispoljavanjem ponašanja karakterističnog za sindrom ljubomornog muža.

Miris ljubavi

Odavno je poznato da insekti luče posebne, lako isparljive supstance koje se nazivaju feromoni i služe da se privuče jedinka suprutnog pola u okviru svoje vrste. Utvrđeno je da i životinje luče feromone. Za razliku od insekata kojima za prijem informacije služe antene, životinje imaju razvijene posebne prijemne organe. Taj organ se nalazi u nosnoj duplji životinje i naziva se «vemeronazalni organ» (VNO).

Ovaj organ služi kao detektor feromona i nema ulogu u prijemu drugih mirisa. Pojedini naučnici smatraju da i kod čoveka postoje supstance koje imaju istu ili sličnu ulogu kao feromoni kod životinja. Dr. Winnifred B. Cutler iz Filadelfije je prvi dokazao prisustvo feromona kod ljudi. On i njegovi saradnici smatraju da feromoni mogu imati ogroman uticaj na partnera. Potvrđeno je da feromoni koje luči muškarac, može da utiče na menstrualni ciklus žene, kao i na njenu reproduktivnu moć. Takođe se smatra da su feromoni odgovorni za veću seksualnu privlačnost žene tokom perioda ovulacije.

Interesantno je tvrđenje da feromoni žene mogu da utiču na drugu koja je u dužem periodu u njenoj blizini, te se dešava da imaju sinhrone menstrualne cikluse. Izgleda da je prirodna funkcija feromona veoma značajna za opstanak vrste. Smatra se da omogućavaju izbor partnera sa različitom strukturom imunog sistema od sopstvenog. Kao posledica toga, potomci dobijaju u nasleđe raznovrsnije odbrambene mehanizme koji im omogućavaju bolje prilagođavanje i preživljavanje.

Ekperimentalno je utvrđeno da ženka miša bira mužijaka sa različitim genetskim predispozicijama, ali takođe i da u toku bremenitosti bira jedinke koje imaju sličan genetski sklop. Izgleda da je priroda i to podesila, jer su upravo te jedinke one koje se nagonski brinu za očuvanje svog potomstva. Zoologičar Claus Wedekind iz Švajcarske je izveo eksperiment kojim je potvrdio da je i kod čoveka uticaj feromona  na izbor partnera isti. Žene su birale nošene majice muškaraca koji su imali različiti genetski sklop od njihovih, dok je u periodu trudnoće izbor pao na bliske rođake.

Prisustvo VNO u fetusu čoveka je prilično dugo poznato. Međutim, u odrasle osobe postojanje VNO je dokazano tek sredinom osamdesetih. Nalazi se takođe u nosnoj duplji, ali nije toliko razvijen kao u životinja. Umesto bogatog spleta nervnih vlakana čine ga pojedinačne ćelije receptori.

Naravno, ima i naučnika koji se ne slažu u potpunosti sa postojanjem feromona kod čoveka. Furlow smatra da postoje feromonima-slične supstance koje počinju da se luče u toku puberteta i spadaju u grupu steroida.

U toku su brojne studije o feromonima kod čoveka i to uglavnom na temu uticaja na seksualnu privlačnost među polovima. Ipak, pokazalo se da su efekti feromona kod čoveka na seksualnu privlačnost mnogo manji nego što se očekivalo. Izgleda da čovek ima različita  «čula za lepotu» nego druge vrste. Drugim rečima, za čoveka lepota koja se može videti očima privlačnija je od lepote koja se može osetiti čulom mirisa.

«Ljubav je složena emocija koju čine radost, oduševljenje, uzbuđenje, polet, sreća, optimizam, psihička i fizička snaga i samopouzdanje. Kao i svaka druga emocija, i ljubav izaziva niz telesnih promena ali za razliku od negativnih emocija besa, straha i tuge, ljubav „proizvodi” niz pozitivnih promena u organizmu. Umesto hormona stresa ljubav stvara „dobre” hormone koji povećavaju raspoloženje, vitalnost, optimizam i potpomažu u celini i psihičko i fizičko zdravlje. Osoba koja voli blista, oči joj sijaju, pokreti su joj laki, a misli vedre. Sreća nikada nije tako vidljiva kao na licu osobe koja je zaljubljena. Nije uzalud Meša Selimović rekao da je čovek bez ljubavi uvek na gubitku», kaže psiholog Desa Kujundžić.

Helen Fisher smatra da postoje tri različita sistema u mozgu odgovorna za ono što se dešava u ljubavi. Jedan sistem je povezan sa seksualnom željom i udružen je primarno sa testosteronom. Ako jednoj sredovečnoj ženi ubrizgate injekciju testosterona, njena seksualna potreba značajno raste.

Drugi sustem je onaj odgovoran za romantičnu ljubav, obsesivnu ljubav i zaljubljenost i povezan je, po njenim predpostavkama, sa visokim nivoima dopamina i norepinefrina, odnosno prirodnim stimulusima, i verovatno niskim nivoima serotonina, koji je odgovoran za opsesivno razmišljanje o voljenoj osobi.

Treći sistem je, po njenom mišljenju, je sistem odnovoran za odnost i privrženost partneru, osećanju smirenosti i mira i sigurnosti koje osoba ima u dugotrajnoj vezi. Neki od naučnika smatraju da je ovaj sistem povezan sa vazopresinom i oksitocinom takođe supstancama koje se prirodno luče u mozgu.

Prema tome imamo različite vrste sistema u mozgu koji  utiču na naše različite postupke, ali svi oni međusobmo komuniciraju i povezani su.

Autor: dr Olivera Žikić

Izvor: stetoskop.in

Bolesti krvnih sudova nervnog sistema

0

Mozak se ishranjuje pomoću 2 para arterija koje, iz grudnog koša, kroz vrat, dolaze do mozga. To su 2 unutrašnje karotidne arterije, koje ishranjuju prednje delove mozga, i 2 arterije vertebralis koje ishranjuju zadnje delove mozga

Infarkti mozga

Oslabljena cirkulacija krvi kroz mozak može dovesti do prolaznih poremećaja (TIA, VBI, RIND) ili do trajnih promena (infarkti). Infarkti mozga mogu biti mali i dijagnostikovati se slučajno (pogotovo kod starjih osoba) na MR snimku mozga. Veliki infarkti dovode do izumiranja većeg dela mozga i različito se manifestuju- slabost suprotne polovine tela, koma,… Ovom patologijom se bave neurolozi. Ukoliko pacijent na vreme dodje u bolnicu danas se može, nekim interventnim metodama, uspostaviti ponovo cirkulacija kroz mozak bez formiranja infakta. Jedan od najčešćih uzroka infarkta mozga je ugrušak koji se formira na arterosklerotskom plaku koji je nastao na račvi karotidne arterije (nalazi se u vratu). Ukoliko je ovaj plak velik leči se hirurški i ovu operaciju izvode najčešće vaskularni hirurzi.

Pored plaka uzroci infarkta mozga mogu biti i drugi: plak na arterijama mozga, šokno stanje, veoma loše disanje, teži poremećaj u radu srca, poremećaj u sastavu krvi (anemija, policitemija,…), vazospazam, upale krvnih sudova (vaskulitisi), povrede, druge bolesti krvnih sudova (vaskulopatije)…

Aneurizme mozga

Aneurizme mozga su proširenja arterija mozga. One najčešće imaju oblik kesice i dimenzije od  5-15 mm (2mm-4cm). Dete se radja sa slabošću na pojedinim mestima zida arterija, a ne sa aneurizmama. One se javljaju kasnije. Smatra se da nisu tako retke kao što se mislilo (1-10% populacije). Aneurizma je najčešće lokalizovana na velikim arterijama na donjoj površini mozga. Šansa da i bliži rodjak ima aneurizmu je oko 7-20%.

Aneurizma može celog života ostati nema (ne davati nikakve simptome). Ako se manifestuje to je najčešće u formi pucanja njenog zida i krvarenja. Ono je najčešće u obliku subarahnoidalne hemoragije – krvarenje je najčešće na površini baze mozga. (SAH, haemorrhagia subarachnoidalis). Moguće je uz SAH ili bez njega i krvarenje unutar mozga (haematoma cerebri).

Inače 77% svih SAH nastaje zbog pucanja aneurizme. Drugi razlozi za ovo su povrede, vaskulitis, poremećaj koagulacije, art. hipertenzija, AVM. Kod 10% SAH ne bude otkriven razlog krvarenja.

Krvarenje često nastaje u okviru napora, stresova, hipertenzivnih kriza, ali često u miru, čak i snu. Krvarenje se najčešće manifestuje naglo nastalom i veoma intenzivnom  glavoboljom. Pored ovoga pacijent može imati mučninu i povraćati, te mu smeta svetlost (fotofobija). Prilikom pregleda zateže vratom (meningizam). Ukoliko se javi, pored subarahnoidalnog, i krvarenje u mozgu (hematom) onda se javljaju i različiti neurološki ispadi (npr- slabost polovine tela- hemipareza). Ukoliko je krvarenje teže javlja se komatozno stanje. Kod oko 50% pacijenata krvarenje je toliko teško da oni umiru pre nego što dodju u bolnicu.

Kada se pacijent primi u bolnicu klinička slika je obično toliko jasna da se hitno uradi CT snimak mozga da bi se utvrdilo krvarenje.  Ukoliko u bolnici ne postoji CT aparat ili nije jasno o čemu se radi uradi se punkcija kičme radi dobijanja likvora (lumbalna punkcija). Likvor je tada krvav. Kod starijih krvarenja likvor je žućkast (ksantohroman).

Kada se dokaže subarahnoidalno krvarenje obično se hitno radi snimanje krvnih sudova da bi se dokazala aneurizma.  Najčešće se radi subtarkciona digitalna angiografija (SDA).

Angiografija treba da odgovori na neka pitanja:

  • Da li je krvarenje nastupilo zbog prskanja aneurizmi?

  • Da li postoji više aneurizmi?

  • Da li je potrebno aneurizmu operisati ili je lečiti na drugi način?

  • Da li postoje komplikacije krvarenja- najčešće grčenje i suženje okolnih arterija?

Zamena za SDA ili njegova dopuna može biti CT angiografija (prikaz arterija mozga CT snimanjem), a znatno redje i MR angiografija.

Jednom kada je došlo do krvarenja paralelno se dešava više patoloških procesa:

  1. Visok  pritisak u glavi zbog krvarenja. On se leči lekovima. Ukoliko postoji veliki ugrušak krvi u mozgu (hematom) pacijent se mora hitno operisati i tada se ukloni hematom i aneurizma klipsuje.

  2. Mogućnost ponovljenog krvarenja– Krvarenje iz aneurizme traje svega nekoliko sekundi. Ono se privremeno zapušava slabim čepom od zgrušane krvi. Ovaj čep može često popustiti i postoji opasnost od novog krvarenja (60% u prvih 6 nedelja). Ponovljena krvarenja (reruptura aneurizme) mogu biti kobna. Ona su 2 meseca posle krvarenja, ako pacijent nije operisan, znatno redja. Da ne bi došlo do novog krvarenja što pre se trudimo da isključimo anurizmu iz cirkulacije (idelano u prva 3 dana od krvarenja ako stanje pacijenta to dozvoljava). Ovo se može uraditi na 2 osnovna načina. Prvi je da se otvori lobanja, dodje do aneurizme i na njen vrat postavi klips (mala štipaljka- videti sliku ispod). Drugi metod je da se tokom angiografije aneurizma ispuni žicama toliko gusto da krv više u nju ne ulazi. Odluku o načinu lečenja donosi tim koji se satoji od neurohirurga i radiologa. Procenat rešavanja zavisi i od razvijenosti interventne radiolgije, te stavova stručnjaka. Npr u Francuskoj se operiše samo 10% aneurizmi, dok se u SAD operiše oko 50%. Sama operacija može imati komplikacije: postoperativno krvarenje unutar lobanje, infarkt mozga, curenje likvora i infekcija (sprečava se posebnim tehnikama zatvaranja omotača mozga, često uz upotrebu organskih lepkova),… Odlučujemo se za operaciju kada je rizik od neoperisanja značajno veći od rizika operacije. Ipak operacija je samo “pola” posla. Druga polovina posla podrazumeva rešavanje komplikacija bolesti posle hirurškog zahvata ili koilinga. Suština je stalno pratiti pacijenta, uočavati komplikacije na vreme i energično ih lečiti u početnoj fazi.

  3. Grčenje arterija mozga (vazospazam, angiospazam)- Ovo grčenje dovodi do suženja arterija i slabijeg protoka krvi kroz mozak. Ono počinje već 3. dana od krvarenja, najveće je 5-9. dana, a može trajati nekoliko nedelja. Što je veće krvarenje obično je vazopsazam više izražen, ali ne mora zavisiti samo od toga. Što je spazam teži veća je šansa da se razvije infarkt mozga. Za razliku od prethodna dva procesa lečenje spazma je nehirurško i nije toliko uspešno kod težih oblika. Danas je u toku ispitivanje lekova koji obećavaju da će biti uspešni u lečenju ovog stanja.

  4. Zatoj toka moždane tečnosti– moguć razvoj vodene glave (hidrocefalusa). Način lečenja zavisi od tipa hidrocefalusa i objašnjen je u delu sajta sa urodjenim (kongenitalnim) malformacijama. Ukoliko se javi izražen nagli hidrocefalus on se mora hitno lečiti, a često je indikovano i merenje, nekoliko dana, pritiska u lobanji.

  5. Ova vrsta krvarenja, pogotovo u težim sučajevim, može dovesti do poremećaja u radu svih ostalih organa

Svi  pomenuti mehanizmi mogu dovesti do oštećenja mozga koja se mogu ispoljavati u različitim oblicima. Može se raditi o manjim neurološkim deficitima (npr. slabost ruke, otežan govor, psihički poremećaji), pa sve do težih oštećenja (npr. različiti stepeni dubine kome). Oporavak tada sliči oporavku nervnog tkiva nastalog povredom mozga.

Preciznu prognozu oštećenja nakon krvarenja iz aneurizme, osim kod veoma teških i veoma lakih oštećenja, nije moguće dati, pogotovo ne u samom početku.

Oštećeno nervno tkivo se oporavlja tako što se u njemu: smanjuje otok; poboljšava cirkulacija; smanjuje se pritisak na njega povlačenjem (resorspcijom) izlivene krvi; poboljšava se metabolizam nervnih ćelija; neki delovi mozga preuzimaju funkciju oštećenih (plasticitet); ponovo se uspostavljaju veze medju nervnim ćelijama; javljaju se i neke forme regeneracije. Lečenje se sastoji u tome da se nervnom tkivu obezbede optimalni uslovi za oporavak (smanjujemo otok, poboljšavamo cirkulaciju, uklanjamo ono što vrši pritisak na mozak, održavamo sastav krvi optimalnim, sprečavamo i lečimo brojne komplikacije do kojih dolazi kod ovih pacijenata,…). Još uvek nema leka koji bi omogućio regeneraciju nervnog tkiva ili značajnije na nju uticao.

Loši prognostički faktori su: starost; lošija cirkulacija krvi kroz mozak; šećerna bolest; komatozno stanje, pogotovo ako je postojalo od početka; pogoršanje uz povišenu temparaturu, znaci većeg oštećenja mozga i moždanog stabla (klinički ili na CT snimku);…

Ukoliko je pacijent dublje komatozan prognoza je najteža. Oporavak se tada odvija po nivoima. Prognoza je sve bolja što je pacijent prešao na višlje nivoe. Ovi nivoi oporavka  pokazuju oporavak moždanog stabla. To su: početak samostalnog disanja, dovoljno iskašljavanja šlajma; veći samostalni pokreti pacijenta u postelji; početak gutanja. Nakon ovoga oporavak ide brže i zavisi od mesta i veličine oštećenja  mozga.

Oporavak može trajati 2 godine ili duže. (Kod najlakših slučajeva potpun oporavak je već posle nekoliko nedelja). Obično se 75% oporavka dogodi u prvih 6 meseci. Zbog ovoga je važno, pored ostalog, rano započeti sa fizikalnom terapijom. Ukoliko, nakon hirurškog lečenja, zaostaje slabost ekstremiteta indikovan je nastavak fizikalne terapije u specijalizivanim bolnicama ili banjskim lečilištima.

Postoje 4 stadijuma krajnjeg ishoda preživelih:

  1. Dobar oporavak bez značajnijih posledica

  2. Umerena nesposobnost ukoliko zaostanu manji neurološki ili psihički deficiti

  • Teška nesposobnost

  1. Vegetativo stanje- pacijent otvara oči i ima neke spontane pokrete, ali ne uspostavlja nikakvu komunikaciju sa okolinom.

Posledice  mogu biti u većem ili manjem stepenu:

  1. Psihološko-psihijatrijske koje se manifestuju  kao poremećaji: mišljenja, opažanja,  koncentracije, učenja i pamćenja, poremećaji u emocionalnoj sferi i kao izmena u ponašanju (organski psihosindrom)

  2. Neurološke posledice podrazumevaju ispade u funkciji pojedinih delova mozga ili nerava. Njihov broj je velik i mogu se javiti u raznim kombinacijama. Najčeći su slabost jedne polovine tela  (hemipareza), slabost mišića lica, ispadi vidnog polja, teškoće sa govorom,…

  3. Hormonski poremećaji

  4. Naruženost čine zaostali ožiljci ili defekti kostiju lobanje, kao i poremećaji pokreta i hoda.

Aneurizma može narasti velika i pritiskati mozak, bez krvarenja (džinovska aneurizma). Takodje se u njoj mogu formirati trombi koji iz nje mogu izlaziti kao embolusi u okolne arterije i dovoditi do infarkta mozga

Sve češće smo u prilici da dijagnostikujemo tzv “asimptomatske aneurizme“. One su veličine do 1 cm i nisu kod pacijenta izazivale nikakve probleme. Šansa za njihovo krvarenje je verovatno manja nego što se ranije mislio. (0,25%-1%/godini zavisno od veličine i oblika aneurizme, te eventualnog rasta). U slučaju dijagnostike ove anurizme lečenje nije hitno. Danas se sve češće primenjuje koiling anurizme.

Arterijsko-venski malformati

Artrerijsko- venski malformat (AVM) je urodjena anomalija koja se sastoji od klupka krvnih sudova. Jedan deo ovog klupka pripada arterijskom, a drugi deo venskom delu. Sa ovom anomalijom se dete radja (za razliku od aneurizme) i vremenom AVM raste i može dovesti do okolnih infarkta mozga ili krvarenja.

Nakon dijagnostike AVM-a, ukoliko nema velikog krvarenja, lečenje nije hitno. Suština je da se AVM hirurški odstrani ili da se endovaskularno postigne da kroz njega više ne protiče krv. Ukoliko postoji veliko krvarenje ugrušak krvi se mora odstraniti operativno. Tada se pokuša odstraniti i AVM. Operacija odmah rešava bolest, ali nekad može biti rizična. U tim slučajevima se preporučuju druge metode lečenja: embolizacija tokom SDA ili zračenje stereotakičnim metodama (npr. Gamma knife). Prva metoda često samo smanji AVM i potrebno je obično veći broj ponavljanja, pogotovo ako je AVM velik. Kod druge metode potrebno je čekati 2-3 gdine da bi AVM potpuno nestao. Kod većih AVM obe metode imaju lošije rezultate. Čak i kada ostane manji deo AVM šansa od krvarenje nije bitnije smanjena.

Spontana krvarenja u mozgu

Spontana krvarenja u mozgu ili spontani intracerebralni hematomi nastaju najčešće zbog prskanja arterije sa slabijim zidovima. Ovo slabljenje zida nastaje najčešće zbog dugotrajne arterijske hipertenzije. Prskanje se i dešava u trenutku hipertenzivne krize. Kao posledica krvarenja javlja se ugrušak  krvi (hematom) koji pritiska okolne strukture mozga i nekoliko  dana teži da se  povećava. U zavisnosti od veličine krvarenja pacijent može imati samo glavobolju, psihičku izmenjenost, napad epilepsije, slabost suprotne polovine tela ili može doći čak i do kome. Kod odredjenog broja pacijenata prvo krvarenje je i fatalno.

Nakon pregleda dijagnoza se postavlja na osnovu CT snimka mozga. On prikazuje veličinu i lokalizaciju hematoma, te eventualne komplikacije (hidrocefalus, infarkt mozga, pritisak na okolni mozak,…). Lečenje velikih spontanih intracerebralnih hematoma je teško i neizvesno.

Kod odluke da li operisati pacijenta primarno je načelo “Primum non nocere”- “Prvo ne nauditi”. Odluka o tome se donosi na osnovu veličine i lokalizacije hematoma, starosti pacijenta, postojanja drugih bolesti, …

Kavernomi (cavernoma, hemangioma cavernosum, kavernozni angiom)

Kavernom predstavlja formaciju sastavljenu od krvnih sudova tankog zida u kojima tok krvi nije brz. Kavernom ima dimenzije od nek. mm – 5 cm i može se nalaziti u velikom mozgu, malom mozgu, moždanom stablu ili kičmenoj moždini. On je češće asimptomatski, ali može dovesti do: epilepsije, krvarenja sa oštećenjem okolnih nervnih struktura (krvarenje je mnogo redje nego kod AVM), hidrocefalusa, redje drugih neuroloških oštećenja zbog rasta  i pritiska. Neurološka oštećenja i indikacije za operaciju  zavise od lokalizacije kavernoma, njegove veličine, da li je krvario (tada često ima tendenciju da ponovo krvari) i da li pokazuje rast. Dijagnoza se postavlja na osnovu MR snimka mozga. SDA (angiografija) ne prikazuje kavernom. Lečenje je operativno i indikovano je ukoliko je kavernom dostupan i pogotovo ako su prisutne gorepomenute karakteristike (krvarenje, epilepsija koja se ne kontroliše lekovima, neurološko pogoršanje,…). Da bi se donela odluka za operaciju često je potrebno 2 ili više MR snimanja. Stereotaksično zračenje (npr. gamma. knife) kod kavernoma nije dalo zadovoljavajuće rezultate.

Hemangioblastomi

Hemangioblastomi predstavljaju veoma vaskularizovane tumore. Oni se javljaju najčešće u predelu malog mozga i oko njih se nalaze velike ciste koje obično vrše i najveći pritisak na nervno tkivo. U dijagnotici je potrebno isključiti tzv Von Hippel Lindau bolest.

Dr Kojadinovic Milje Zeljko
http://www.neurohirurgija.in.rs/

 

Razlozi zbog koji bi trebalo uraditi kolor dopler krvnih sudova mozga

0

Dopler arterija glave je neinvazivna, bezbolna dijagnostička ultrazvučna metoda kojom se posebnom sondom transkranijalnim putem vrši pregled velikih krvnih sudova mozga. Prednost ovog pregleda je u tome što nije štetan (nema zračenja) pa se može ponavljati.

Koji su to glavni alarmi da obavite ovaj pregled?

Imali ste moždani udar

Moždani udar, moždani insult,”moždani napad” se javlja kada krvni ugrušak blokira arteriju ili kada pukne krvni sud, čime se prekida protok krvi do određenog dela mozga. Može doći do odumiranja moždanih ćelija usled smanjenog dotoka krvi i nedostatka kiseonika ili usled povećanog pritiska u lobanji usled krvarenja u mozgu.

Kada dođe do odumiranja moždanih ćelija tokom moždanog udara, dolazi do poremećaja funkcija koje kontroliše taj deo mozga. Tako može doći do poremećaja govora, pokretljivosti ili pamćenja. Kakve će biti posledica moždanog udara zavisi od dela mozga koji je zahvaćen, kao i od veličine oštećenja.

Kako je oporavak nakon moždanog udara dugotrajan i podrazumeva određene terapije, kontrole su sastavni deo samog oporavka. Kod pacijenata koji su imali moždani udar, kolor dopler krvnih sudova mozga treba raditi na 6 meseci, kako bi se redovno pratio tok opravka.

Imate povišen pritisak

Arterijska hipertenzija (povišen krvni pritisak) je, po definiciji Svetske zdravstvene organizacije, stanje u kome je sistolni (gornji) pritisak povišen preko 140mmHg a dijastolni (donji) preko 90mmHg. Ova definicija se odnosi na sve osobe koje su starije od 18 godina. Može se javiti kao izolovana sistolna ili dijastolna hipertenzija a najčešće su povišena oba pritiska.

Hipertenzija se najčešće javlja kao idiopatska, što znači da se ne zna razlog njenog pojavljivanja. U malom procentu (3-5%) hipertenzija je posledica bolesti drugih organa i sistema. Na krvni pritisak utiču mnogi faktori kako u organizmu, tako i van njega. Krvni pritisak povećavaju prekomerna upotreba soli i tečnosti, gojaznost, preterani unos alkohola i kafe, pušenje, fizička neaktivnost.

U lečenju hipertenzije, osim korigovanja životnih navika, koristi se i više različitih grupa lekova. Kako posledice povišenog krvnog pritiska mogu da se odnose i na krve sudove, kod pacijenata koji imaju ovaj problem, preporučuje se kolor dopler krvnih sudova mozga na 1 do 2 godine.

Imate povišen holesterol

Na povišen nivo ukupnog i takozvanog lošeg holesterola u krvi utiču genetika, način ishrane, gojaznost, slaba fizička aktivnost i drugi faktori. Istovremeno, povišen holesterol u krvi može nastati i kao posledlca nekog drugog oboljenja: dijabetesa, hipotireoidzma, opstruktivne bolesti jetre, oštećenja bubrega…

Povišen holesterol u krvi najčešće ne prate nikakvi simptomi, pa se zbog toga uglavnom otkriva ili na redovnom sistematskom pregledu ili, što je opasnije, tek pošto se pojave neki od kardiovaskularnih problema.

Ako se ne leći na pravi način, vrednost holesterola se neprekidno povećava, pa arterije trpe, jer se zidovi krvnih sudova zadebljavaju. Zbog taloženja masnih naslaga njihov prečnik se smanjuje, mogu se potpuno začepiti i tada dolazi do moždanog ili srčanog udara.

Samim tim, redovni pregledi su neophodni i preporučljivi. Ukoliko imate problema sa povišenim holesterolom, kolor dopler krvnih sudova mozga je preporučljivo raditi na 1 do 2 godine.

Pušač ste

Prilikom povlačenja dima cigarete pušač unese u svoj organizam više od 7.500 različiih hemijskih supstanci, čije delovanje je štetno i toksično. Duvanski dim je direktan uzročnik brojnih bolesti.

Nikotin, jedan od hemikalija u dimu duvanskih proizvoda je osnovni sastojak duvana koji deluje direktno na ljudski mozak. Nikotin se apsorbuje kroz kožu, sluzokožu unutar usne šupljine i nosa inhaliranjem dima u pluća. Zavisno od toga kako se duvan uzima, nikotin može dostići visok nivo zastupljenosti u krvotoku i mozgu. Pušenje cigareta npr. rezultuje ubrzanom distribucijom nikotina u telu, stižući do mozga u roku od 10sec nakon povlačenja duvanskog dima. Pušenje povećava rizik od srčanih oboljenja, uključujući infarkt, srčani napad, vaskularna oboljenja i aneurizmu.

S obzirom na navedene posledice pušenja, kolor dopler krvnih sudova mozga je preporučljivo raditi na 1 do 2 godine.

Imate dijabetes

Šećerna bolest ili dijabetes je hronični, neizlečivi sistemski poremećaj metabolizma, koji se karakteriše hiperglikemijom, tj. trajno povišenim nivoom glukoze u krvi. Uglavnom je uslovljen naslednim faktorima, a nastaje zbog smanjene sekrecije ili smanjenog biološkog dejstva hormona insulina, odnosno u kombinaciji ova dva faktora. Taj nedostatak ometa razmenu ugljenih hidrata, masti i belančevina u organizmu (što se ispoljava tipičnim tegobama), a nakon dužeg vremena utiče i na strukturu i funkciju krvnih sudova, živaca i drugih vitalnih organa i organskih sistema.

S obziromda su krvni sudovi direktno ugroženi ovom bolešću, kolor dopler krvnih sudova mozga je preporučljivo raditi na 1 do 2 godine.

Imate vrtoglavice

Uzroci vrtoglavica mogu biti različiti. Ako je reč o oštećenjima različitih moždanih struktura, uzrok je centralnog porekla, pri oštećenjima struktura unutrašnjeg uha, uzrok je perifernog porekla, a vrtoglavice koje nastaju npr. zbog upotrebe nekih lekova, pada krvnog pritiska i drugih različitih uzroka, infekcija, bolesti žlezda sa unutrašnjim lučenjem, vaskulitisa, bolesti krvi kao što su anemija, policitemija ili disproteinemije, govorimo o uzrocima sistemskog porekla.

Budući da su uzroci vrtoglavica brojni i veoma različiti, preporučuje se kolor dopler krvnih sudova mozga, kako bi se moglo utvrditi stanje velikih krvnih sudova mozga.

Ivor: intertim.net

Bolesti malog mozga

0
Mali mozak (cerebelum) čini samo deseti deo zapremine mozga, ali se u njemu nalazi više od 50% svih neurona CNS-a, što svedoči o važnosti ove strukture. Njegova uloga se može posmatrati kao uloga internog kompjutera ili mozga unutar mozga. U oblasti motorike on je stabilizirajući regulatorni sistem koji obezbeđuje vremensku I prostornu integraciju pokreta. Koordinišući aktivnost agonista, antagonista i pomoćne muskulature, mali mozak omogućava vršenje glatkih, vremenski usklađenih I preciznih pokreta, uz intenzitet mišićnih kontrakcija koji odgovara nameravanom pokretu. Kako se to ostvaruje?

Mali mozak prima senzorne informacije sa ² periferije² , koje potom integriše u
neuralni supstrat voljnih pokreta . Informacije o položaju ekstremiteta i
aktivnostima mišića ulaze u mali mozak putem spinocerebelarnih i
vestibulocerebelarnih puteva preko donjeg i, manjim delom, gornjeg cerebelarnog pedunkula. Tako bolesnik dobija informacije o izvršavanju neke motorne radnje. Mali mozak prima informacije i iz kore mozga, pre svega senzomotorne (Brodmanova areja 4 i 6, somatosenzorne regije postcentralnog girusa i posteriornih delova parijetalnog režnja), koje se projektuju ka jedrima ponsa (kortikopontini putevi), a iz njih u cerebelum. Da bi se razumeo značaj kortikopontocerebelarnih projekcija dovoljno je navesti da one sadrže 20 miliona aksona, što je čak 20 puta više nego u piramidnom putu. Ovim projekcijama bolesnik dobija informacije o tome kakva je bila namera pokreta i kakve su komande izdate da bi se nameravani pokret izvršio.
Prema tome, kontinuirani dotok informacija, ne samo o instrukcijama za izvršenje
pokreta iz viših centara, već i sa periferije o tekućem izvršenju takvog pokreta,
stavlja mali mozak u jedinstven položaj kada su pokreti u pitanju: on je mesto u
kome se poredi ono što je nameravano sa onim što se zaista odigrava. Kada dođe do nesklada u tom poređenju, cerebelum svojim izlaznim projekcijama vrši
kompenzatorne promene, tj. ² popravke² pokreta.Izlazni putevi iz kore malog mozga kojima se navedene ² popravke² realizuju, preko dubokih cerebelarnih jedara, gornjim malomoždanim pedunkulom najvećim delom odlaze u ventrolateralno jedro talamusa sa suprotne strane, čija se vlakna potom
projektuju ka senzomotornoj kori velikog mozga. Manji deo izlaznih
vlakana završava u nucleusu ruberu, čije projekcije takođe odlaze delom do
talamusa, a delom, rubrospinalnim putem, do moždanog stabla i kičmene moždine.

Simptomi i znaci oštećenja malog mozga

Način da se sagleda uloga malog mozga je upoznavanje sa poremećajima koje
izazivaju njegova oštećenja. Opšti principi tih oštećenja su da kod jednostranih lezija malog mozga, simptomi i znaci se ispoljavaju na istoj strani na kome je oštećenje,usled dvostrukog ukrštanja puteva. Akutno oštećenje cerebeluma može da izazove teške poremećaje koji se tokom vremena iznenađujuće dobro oporave. Nasuprot, hronične, sporo progresivne bolesti ovog organa uzrokuju postepeno, ali trajno pogoršanje tegoba.
Ataksija predstavlja stanje poremećene koordinacije i harmonične saradnje različitihmišićnih grupa ili delova tela u izvođenju pokreta. Sam naziv se obično odnosi na hod (ataksični hod) ili pokrete ekstremiteta (ataksija ruku ili nogu). Ataksični hod je hod na široj osnovi (² hoda kao pijan² ), usporen, nejednakih koraka i nepredvidljivih skretanja.
Dizmetrija (promašivanje) označava nesposobnost adekvatne procene amplitude, brzine i, ponekad, pravca pokreta čiji je cilj da se dosegne neki predmet.Razlikujemo hipometriju (podmašivanje ili neodgovarajuće mala amplituda pokreta) I hipermetriju (premašivanje ili neodgovarajuće velika amplituda pokreta). Dizmetrija se najlakše uočava tokom testova prst-nos ili peta-koleno.
Disdijadohokineza označava otežano (hipodijadohokineza) ili onemogućeno
(adijadohokineza) vršenje brzih, naizmeničnih (antagonističkih) pokreta, usled
poremećene sekvence naizmenične aktivacije agonista i antagonista (npr. brzi
pokreti pronacije/supinacije šaka).
Asinergija/disinergija je izostanak istovremenog, uporednog koordinisanja
pojedinih mišića ili mišićnih grupa tokom izvođenja multisegmentnih, složenih
pokreta. Svaka složena motorna aktivnost podrazumeva istovremeno koordinisano izvođenje više različitih prostih motornih radnji, što je u domenu funkcije malog mozga. U slučaju njegovog oštećenja nastupa dekompozicija složenih pokreta:bolesnik segmente složene motorne radnje izvodi u sekvenci (jednu nakon druge), a ne istovremeno.

Oštećenja malog mozga često prati hipotonija.

Nistagmus je čest u poremećajima cerebeluma. Kod jednostranih oštećenja malog mozga brza komponenta nistagmusa usmerena je prema strani oštećenja.
Akcioni tremor je tremor koji se odigrava tokom celog vršenja pokreta, ali je za
oštećenje malog mozga karakterističniji intencioni tremor, tj. oscilovanje
ekstremiteta sa karakterističnim povećanjem amplituda pri kraju voljnog pokreta
usmerenog ka dosezanju nekog cilja (npr. tremor pred ciljem kod probe prst-nos). Cerebelarna dizartrija se karakteriše izvesnom usporenošću govora, uz slivanje reči (sliven govor) i nemogućnost kontrole procesa artikulacije, uz nepotrebno oklevanje na koje se nadovezuje eksplozivno naglašavanje samoglasnika (bolesnik govori kao da skandira: skandirani govor).
Funkcionalna organizacija malog mozga se može sagledati kao serija sagitalnih
(longitudinalnih) zona. Srednje strukture (vermis) odvajaju međusobno dve lateralne hemisfere. Flokulonodularni režanj ili vestibulocerebelum je filogenetski
najstariji deo malog mozga, koji je aferentno-eferentnim vlaknima povezan sa
moždanim stablom (pre svega, vestibularnim jedrima) i osnovna mu je uloga u
održavanju ravnoteže i pokreta očiju.

Etiologija oštećenja malog mozga

Najopštija etiološka podela obuhvata :
1. stečene ataksije,
2. nasledne ataksije i
3. idiopatske sporadične ataksije.
U ovu poslednju kategoriju svrstavamo ataksije koje nastaju usled degeneracije
malog mozga za koju ne možemo da ustanovimo bilo naslednu, bilo stečenu
etiološku osnovu. Mađutim, ataksija ne mora nužno biti posledica oštećenja malog mozga, jer se poremećaj motorne koordinacije nalazi i kod bolesnika sa oštećenjima frontalnih režnjeva (frontalna ataksija), uz polineuropatije i oštećenja zadnjih kolumni kičmene moždine, sa teškim poremećajima vida, sa obostranom
disfunkcijom vestibularnog sistema, do bezazlenije nesigurnosti nakon dugotrajnog ležanja, na primer, tokom hosppitalizacija.

1. Stečena ataksija
Progresivna ataksija može biti posledica delovanja faktora spoljne sredine ili različitih bolesti koje zahvataju nervni sistem. Najveći broj razloga koji su
navedeni u Tabeli 2 uzrokuje akutni ili subakutni razvoj ataksije, mada je moguć i
spor, progresivan tok, kao kod hipotireoidizma.
Alkohol je najvažniji egzogeni faktor koji izaziva ataksiju. Alkoholna degeneracija
malog mozga javlja se kao posledica dugogodišnjeg alkoholizma. Karakteriše se,
barem u početnim stadijumima, atrofijom vermisa uz relativnu očuvanost hemisfera malog mozga. Stoga u kliničkoj slici dominira ataksija hoda i trupa, uz znatno manju zahvaćenost ruku i govora.
Sindrom koji se karakteriše subakutnim razvojem pancerebelarnog sindroma (teška ataksija, dizartrija, ponekad dvoslike i vertigo) sa brzim napredovanjem unutar samo nekoliko meseci, može da bude posledica autoimunog procesa pokrenutog postojećim kancerom (karcinom jajnika, karcinom dojke, mikrocelularni karcinom pluća, Hodgkinov limfom i dr.). Stoga i naziv paraneoplastička cerebelarna degeneracija. Ispitivanja KT-om ili NMR-om pokazuju atrofiju malog mozga, dok se u likvoru nalazi mononuklearna pleocitoza i oligoklonalne trake. Zanimljivo je da neurološke manifestacije mogu da počnu mesecima, pa i godinama, pre nego što primarni tumor postane simptomatski.
Nedostatak vitamina E, uslovljen bilo genetički ili poremećajima absorpcije masti
(holestatska bolest jetre), uzrokuje atrofiju malog mozga i ataksiju.
Akutna cerebelarna ataksija, obično kod dece između 2. i 6. godine života, može
ponekad da se javi nekoliko dana ili nedelja nakon nespecifičnih virusnih infekcija. Stanje može da bude dramatično, sa akutnim razvojem nestabilnog hoda, tremora,dvoslika i nistagmusa, koji u 2/3 slučajeva spontano prolaze u potpunosti, dok kod ostalih mogu da zaostanu izvesne ataksične smetnje i poremećaji u učenju. Na ovaj poremećaj treba pomisliti u slučaju razvoja akutne ataksije koja nije praćena drugim manifestacijama tipa epilepsije, meningizama i poremećaja svesti.

2. Nasledne ataksije
Nasledne forme cerebelarnih ataksija klasifikujemo prema tipu nasleđivanja na :
(a) autosomno-recesivne ataksije;
(b) autosomno-dominantne ataksije i
(c) ataksije nastale usled mutacija u mitohondrijalnom genomu.
(a) Autosomno-recesivne ataksije
Autosomno-recesivne ataksije počinju u detinjstvu ili pre 20. godine života. Opisana je velika grupa retkih autosomno-recesivnih ataksija, među kojima je najčešća Friedreichova ataksija.

Izvor: hendidrustvo.in