Naslovna Blog Stranica 368

Spušteni želudac – prevencija, simptomi

0

Svaki od trbušnih organa može, manje ili više, da se spusti sa svog mjesta, ali se to najčešće događa sa želucem. Kao najveći trbušni organ, koji naizmenično menja obim i koji u trbušnoj šupljini zauzima jedno od najviše položenih mesta, a pri tome se ne oslanja ni na kakav čvrst oslonac, želudac je najpodložniji poremećaju svog položaja.

Problem porodilja

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Spušteni želudac javlja se naročito kod žena koje rano ustaju posle porođaja. Naime, izlaskom ploda i skupljanjem uterusa posle porođaja nastaje praznina u trbuhu. Ona izaziva izrazito smanjenje pritiska koji održava želudac u normalnom položaju. Zbog toga nastaje istezanje želuca i spuštanje njegove donje ivice prema maloj karlici.

Isto tako, težak fizički rad i brzo mršavljenje u žena i muškaraca uzrokuju gubitak masnog tkiva iz trbušne duplje. To je, opet, razlog smanjenja pritiska koji održava želudac u normalnom položaju. Na spuštanje trbušnih organa deluju i drugi uzroci, kao što su neuredna ishrana, preterano uzimanje hrane odedanput, loše varenje, neuredno pražnjenje creva itd.

Prepoznatljivi simptomi spuštenog želuca su osećaj ispunjenosti i težine u trbuhu, loše i sporo varenje, podrigivanje, pospanost itd. Bolesnici su obično nervozni, boje se jesti i mršave.

Oni posle uzimanja tečne hrane i vode osećaju težinu, pritisak, “bućkanje” i lupanje u predelu želuca. Čvrstu hranu, uglavnom, bolje podnose. Radiološkim pregledom odmah se vidi da je želudac izdužen i spušten ispod svog normalnog položaja. Jačina poremećaja ne odgovara uvek stepenu u kojem je želudac spušten. Jer, neki bolesnici podnose lakše spušten želudac, a drugi teže.

Lječenje spuštenog želuca obično traje duži period i bolesnik treba za to imati strpljenja. Radi lečenja ovog oboljenja treba delovati, s jedne strane, na trbušni zid, s druge, na sam želudac i, naposletku, na čitav organizam, naročito na nervni sistem.

Na trbušni zid može se utjecati na dva načina. Njega treba jačati gimnastikom, savijanjem tijela naprijed i nazad, na jednu i drugu stranu i podizanjem opruženih nogu u ležećem ili stojećem stavu. Ali, treba ga ojačati i svana nošenjem odgovarajućeg pojasa koji treba da bude širok i tako podešen da trbušne organe podiže naviše.

Kako delovati

Na spušteni želudac naročito povoljno se može delovati urednom ishranom i uzimanjem umerene količine hrane, bez mnogo tečnosti, dobrim žvakanjem, urednim pražnjenjem crijeva i potrebnim odmorom posle jela.

Treba jesti hranu koja ne izaziva tegobe, a to je, prije svega, ishrana bez grubog povrća, bez tečnih jela (supe, čorbe). Osobe sa spuštenim želucem trebaju izbegavati uzimanje vode za vrijeme i neposredno posle jela, već treba piti određenu količinu vode sat-dva pre jela. Ponekad je dobro uzimati vodu sa malo šećera ili bez šećera, u nekoliko navrata na pola sata razmaka.

Preventivne mere

Naravno, kao i u mnogim drugim slučajevima, u borbi protiv spuštenog želuca najvažnije su preventivne mere. Radi toga, treba na prvom mestu uticati na djecu da raznim vežbama, plivanjem i drugim sportovima što bolje ojačaju svoj trbušni zid. Treba ih navikavati, uostalom kao i odrasle, na urednu i umerenu ishranu. Žene za vreme trudnoće treba, ukoliko to lekar savetuje, da nose pojas koji će im pridržavati rastegnuti trbušni zid i uvećan trbuh.

Upala bubrega (Pijelonefritis) uzroci, simptomi, lečenje

0

Pijelonefritis ili upala bubrega, je ozbiljna bakterijska infekcija bubrega koja može biti akutna ili hronična.

Upala bubrega

Jedna od najčešćih bolesti bubrega, akutni pijelonefritis je iznenadna upala bubrega, koju uzrokuje bakterija. Pre svega je pogođena crevna oblast i bubrežna karlica ili nešto ređe bubrežne tubule.

Hronični pijelonefritis je trajno zapaljenje bubrega koje može ostaviti ožiljak na bubrezima i može voditi do hroničnog oštećenja bubrega. Ova bolest bubrega je najčešća kod pacijenata koji imaju predispozicije da im se vrati akutni pijelonefritis.

Uzroci upale bubrega

U ubedljivo najvećem broju slučajeva, upalu bubrega izaziva bakterija koja dolazi spolja i putuje kroz urinarni sistem kroz uretru do bešike, i na kraju iz bešike do bubrega. U tom slučaju je poznata kao rastuća infekcija. Ovo može objasniti zašto žene, čija uretra je kraća i bliže analnom otvoru, potencijalno izvoru bakterija, imaju četiru puta više zastupljenu infekciju bubrega nego muškarci.

Postoji i verovanje od strane doktora da se, ponekad, u mnogo ređem broju slučajeva, bakterijska infekcija koja izaziva pijelonefritis može razviti i u drugom delu tela, a zatim putem krvi doći i do bubrega.

Protok mokraće u suprotnom smeru, tj.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

unazad, je poznat kao refluks i može biti uzrokovan anatomskim defektom ili opstrukcijama. U prvom slučaju, umesto čvrstog kapka koji razdvaja bešiku i ureter, postoji široki otvor. Za vreme mokrenja dolazi do kontrakcija bešike, pa urin umesto u jednom smeru, teče u oba smera, ka spolja – kroz uretru i ka unutra kroz uretere (mokraćne kanale koji spajaju bešiku sa bubrezima). Ovaj defekt nije lako ispraviti, a oni koji ga imaju, su izloženi čestim infekcijama.

Opstrukcije koje uzrokuje refluks kod žena, su obično u formi suženja, ili ožiljka na tkivu, nastale od infekcije ili upale uretre. Kod mladih ljudi, ovakva suženja se javljaju ređe i obično su posledica polno prenosivih infekcija. Kod starijih ljudi, prostata je često odgovorna za prepreke koje ometaju pravilan tok urina.
Refluks može biti uzrokovan stavljanjem katetera ili instrumenata, kao što su cistoskopi zarad dijagnoze ili lečenja. Stavljanje bilo kog stranog tela u oblast gde postoji opstrukcija, nosi mnogo rizika od infekcije koja će biti još teža za lečenje.

Simptomi upale bubrega

Bez obzira na uzrok, simptomi akutnog bakterijskog pijelonefritisa su obično isti. Prvi simptomi su obično drhtaji, prožimanje drhtavice kroz celo telo, uz pratnju visoke temperature i bola zglobovima i mišićima, uključujući i bol u bokovima. Moguće je da simptomi uopšte ne skrenu pažnju na bubrege.

Nastala situacija može biti posebno zbunjujuća za decu, kada visoka temperatura može iznenada doneti mentalnu blokadu ili promenu mentalnog stanja, ili kod starijih, gde visoka temperatura može rezultirati zbunjenošću, ili infekcija može biti maskirana bolovima.

Mogu se javiti iritirajući simptomi: (bol koji peče tokom mokrenja, potreba za neodloložnim mokrenjem, ili učestalo mokrenje).

Kod akutnih infekcija, simptomi se razvijaju ubrzano, prvo se primećuje visoka temperatura, posle koje obično usledi promena boje mokraće, a zatim osetljivost u boku. Kako se upala bubrega razvija, javljaju se i bol, gubitak apetita, glavobolja i svi standardni znaci infekcije se razvijaju. Ovakva vrsta bola u bubregu se razlikuje od grčeva u stomaku, kao posledica kamena u bubregu, po tome što su kontinualni i ne javljaju se u talasima, ostaju u jednoj tački i pogoršavaju se ukoliko se osoba kreće.

Pacijenti sa hroničnim pijelonefritisom mogu imati akutne infekcije, pri čemu ponekad nema simptoma, ili simptomi mogu biti tako blagi da prođu neprimećeni. Ovo sa sobom nosi rizik da zapaljenje može napredovati polako i neprimećeno tokom mnogo godina, sve dok ne dođe do propadanja koje uzrokuje prestanak rada bubrega. Zato, hipertenzija (visoki krvni pritisak) ili anemija ili simptomi koji su povezani sa insuficijencijom bubrega, mogu biti prvi indikatori nevolje. Nažalost, kad se to desi, možda je već došlo do nepovratne štete.

Dijagnoza

Vaš fizijatar će uzeti medicinsku istoriju, uraditi fizički pregled, i preporučiti testove među kojima će verovatno biti analiza krvi i kultura krvi, analiza urina, urinokultura i verovatno ultrazvučna studija bubrega.

Lečenje bubrega

Terapija antibioticima koja će se prepisati zavisi od konkretnog mikroorganizma kojim je telo inficirano, koji se utvrđuje urinokulturom. U slučaju kada mikroorganizam ne može biti identifikovan, lečenje bubrega se obično sastoji od širokog spektra antibiotika. Simptomi mogu nestati posle nekoliko dana lečenja antibioticima. Iako urin postaje sterilan u roku od 48 sati do 72 sata od početka terapije, takva terapija traje 21 dan.

Pacijentima sa opasnim infekcijama ili faktorima komplikacije može biti potrebna hospitalizacija, makar na počeku lečenja. Kod nekih pacijenata, može biti neophodna hirurška operacija da bi se uklonile smetnje ili ispravile anatomske anomalije.

Terapija koja sledi posle operacije, uključuje uziimanje urinokulture tokom nekoliko nedelja posle završetka uzimanja lekova, kako bi se eliminisala mogućnost opstajanja infekcije.

Pacijenti koji su u visokom riziku od vraćanja infekcije urinarnog trakta i bubrega, kao što su oni koji duže koriste Folijev kateter, zahtevaju dugoročnu terapiju posle operacije.

Šta pitati doktora u vezi upale bubrega?

  • Šta je uzrok zapaljenja i infekcije?

  • Postoji li anatomski defekt ili opstrukcija, prepreka?

  • Može li taj defekt biti ispravljen?

  • Da li se prepisuje upotreba antibiotika?

  • Šta može biti urađeno da se minimizuje dalja infekcija?

  • Da li je hirurška operacija jedna od mogućnosti?

  • Postoji li rizik od eventualnog prestanka rada bubrega?

Prevencija

U nekim slučajevima, upala bubrega može biti sprečena pravovremenim prepoznavanjem i lečenjem manjih urinarnih infekcija koje, ako se ne leče, mogu uznapredovati u ovo, mnogo opasnije stanje.

Izvor: Health Central

Varičele – kako se leče ovčje boginje?

0

Varičele su jedna od najčešćih zaraznih bolesti dečijeg uzrasta između 1. i 7. godine života. Ovu osipnu groznicu prouzrokuje virus Varicella – Zoster iz grupe Herpes virusa. Izvor zaraze je osoba obolela od „ovčijih boginja” ili odrastao oboleo od Herpes – Zostera.

Najčešće se javlja u epidemijama, naročito u dečijim kolektivima, jer se lako prenosi: vazduhom, kapljičnim putem i neposrednim dodirom sa obolelim koji luči virus u sekretu disajnih puteva i sadržajem mehurića na koži.

Inkubacija traje 2 – 3 nedelje, a to je period od zaražavanja do pojave prvih simptoma boseti.

Početni stadijum varičele traje 1 – 2 dana i odlikuje se: malaksalošću, povraćanjem, glavoboljom, bolovima u mišićima i zglobovima, ne retko povišenom telesnom temperaturom, i tada je bolesnik već zarazan.

Sledi eruptivni stadijum varičele, tj.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

pojava vezikuloznog osipa – vezikula – vodeni mehurić, praćen svrabom. Ospa izbija na mahove, prvo na trupu, kosmatom delu glave i licu, zatim na rukama i nogama, može se javiti i na sluznicama usta i oka. Ovaj stadijum traje 5 – 8 dana, vodeni mehurić se zatim suši i pretvara u kraste. Ospa može biti retka ili obilna da prekriva gotovo čitavu kožu. Ovaj stadijum takođe može biti praćen povišenom temperaturom.

Zatim sledi stadijum povlačenja bolesti kada nestaju opšti simptomi varičele a na koži se nalaze sasušene vezikule, kraste, iza kojih ostaju mrlje bez pigmenta, ponekad plitki ožiljci uzrokovani bakterijskom infekcijom vodenih mehurića.

Bolest prolazi za 10 – 15 dana.

Komplikacije Varičele su retke: upala srednjeh uha, bronhitis, upala pluća i dr.

Lečenje se sprovodi: izolacijom obolelog i simptomatskim merama – svakodnevnim kupanjem, kupkama u rastvoru dezinficijensa(blagi rastvor hipermangana) kako bi se sprečila bakterijska superinfekcija, nežnim posušivanjem tela, talkiranjem(talk sa anestezinom) ili prskanjem penom Poxclin koja hladi i smiruje svrab, nekada oralnim antihistaminicima, po potrebi antipireticima(paracetamol), teži slučajevi su retki i leče se bolnički.

Sprečavanje obolevanja od Varičele zove se imunoprofilaksa i sprovodi se aktivno – vakcinacijom i pasivno – privremena zaštita gotovim antitelima.

U razvijenim zemljama sveta danas se sprovodi redovna vakcinacija protiv Varičele, a u ostalim zemljama vakcina se daje individualno prema odluci roditelja.

Postoji monovalentna vakcina protiv Varičele i tetravalentna MMRV.

Najnovije preporuke su da dete prvu vakcinu protiv Varičele dobije u uzrastu od 12. – 15. meseca života a drugu dozu u dobi od 4 – 6 godina života ili pre polaska u vrtić ili školu. Za decu iznad 13. godine života i odrasle savetuju se dve doze monovalentnom vakcinom.

Izvor: medikompoliklinika.com

Postoje lekovi koji zaustavljaju multipla sklerozu i do 70 odsto

U Srbiji trenutno ima 7.000 obolelih od multiple skleroze i utisak je da taj broj raste. Češće obolevaju žene i dominantno su to mlađe osobe, a prvi simptomi javljaju se i kod dece, kaže u razgovoru za Danas dr sc. med. Željko Krsmanović, načelnik kabineta za neurologiju na VMA u Beogradu.

* Šta je multipla skleroza?

– Multipla skleroza (MS) je dominantno inflamatorno (upalno), autoimuno oboljenje CNS (mozga i kičmene moždine) u kome dolazi do oštećenja mijelinske ovojnice nerava i njihovog posledičnog propadanja. To dovodi do oštećenja mozga i kičmene moždine na različitim mestima, a vremenom se javljaju i nova oštećenja.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Grubo rečeno, u proseku, na pet oštećenja-plakova MS, dolazi jedna klinička manifestacija i zbog toga postoji velika razlika u simptomima bolesnika. Oboleli od multiple skleroze su potpuno drugačiji među sobom na osnovu simptoma. I ono što je važno teško je prognozirati kojim tokom će bolest dalje napredovati.

* Da li se lako dijagnostikuje, šta utiče na pojavu MS?

– Bitno je da se terapija što pre započne, sada već posle prvog napada mi možemo da postavimo dijagnozu i bitni su naravno kriterijumi na magnetnoj rezonanci. Mnogo se češće dijagnostikuje danas, nego što je to bilo pre 30 godina kada je to bilo teže.
Dokazano je da nedostatak vitamina D, pušenje, infekcija Epštajn Barovim virusom, kod osoba koje imaju genetsku predispoziciju za multiplu sklerozu, može dovesti do ove bolesti. U Srbiji 80 odsto populacije ima nedostatak vitamina D, a taj nedostatak utiče na mnoge procese u organizmu, čak i na stvaranje tumora.
Naučno je dokazano, vitamin D utiče na razvoj mozga, imamo situaciju da ljudi rođeni u određenim delovima godine imaju češće MS upravo zbog toga što majke nisu u zimskom periodu, dok su bile trudne, bile dovoljno izložene suncu. Tako i pacijenti najčešće početkom proleća imaju pogoršanja jer je to posledica nedostatka vitamina D tokom zime. Preporuka je svima da koriste profilaktične doze vitamina D, ali mora da se vodi računa jer prekomerno korišćenje može da bude toksično.

* Koji sve oblici MS postoje? Koji je najčešći?

– Statistički relapsno remitentni (RR) oblik multiple skleroze postoji kod 85 odsto do 90 odsto bolesnika. Kod ovog oblika bolesti pojavljuju se novi simptomi ili se pogoršavaju stari u trajanju do 30 dana, nakon čega sledi period oporavka. Vremenom se simptomi nakupljaju tako da neki bolesnici vremenom prelaze u sekundarno progresivni (SP) oblik bolesti. SP oblik karakterišu različiti vidovi invaliditeta. Srećom, pogotovu kod dobro lečenih bolesnika, ova faza se može značajno odložiti ili izbegnuti. Primarno progresivni (PP) oblik MS postoji kod 10 do 15 odsto obolelih kada bolest počinje odmah u vidu teže forme i problemima sa hodom.

* Kakvi su simptomi i kako se leči?

– U zavisnosti koji deo mozga je oštećen mogu se javiti različiti simptomi: problemi sa vidom, oštećenja govora, narušena koordinacija pokreta, izmenjena osetljivost različitih delova tela, problemi u seksualnoj funkciji i kontroli mokrenja, psihička izmenjenost, oštećenja hoda…Postoje više načina lečenja ove bolesti. Akutna pogoršanja (relapsi) leče se primenom visokih doza kortikosteroida u intravenskoj infuziji tokom tri do pet dana.
Od pre oko 25 godina primenjuju se lekovi koji povoljno modifikuju prirodni tok bolesti, smanjujući učestalost pogoršanja i usporavajući napredovanje bolesti. Mislim da je tu napravljen najveći progres u neurologiji uopšte. Od milenijumskog nihilizma do lečenja koje značajan broj bolesnika dovodi do stanja koje mi zovemo „free of disease“- nema novih pogoršanja, nema znakova progresije bolesti na pregledu magnetnom rezonancom.

* Postoji li trenutno lek koji može da zaustavi i(ili) poboljša stanje kod pacijenta?

– Postoje lekovi koji značajan procenat bolesnika mogu da dovedu u stanje „free of disease“. Takvi bolesnici zahvaljući plasticitetu nervnog sistema, odnosno mogućnost prilagođavanja mogu da imaju i poboljšano stanje. Iz oblasti terapije sprovodi se veliki broj istraživanja, pojavljuje se sve više novih lekova koji menjaju tok bolesti, ali na žalost ni jedan nije efikasan kod svih bolesnika. Kako se oboleli klinički značajno razlikuju, tako se i lekari trude da zauzmu individualizovan pristup.

* Šta konkretno znači „free of disease“?

– To znači da pacijent nema novih napada, a da se ne pojavljuju nova oštećenja. Mozak se prilagođava, zaobilazi oštećenja i vremenom pacijent se oseća bolje. Naravno, bez terapije to ne može.

* Da li postoje registrovani lekovi ili su svi eksperimentalni?

– Od 14 registrovanih lekova u SAD ili EU u Klinici za neurologiju Vojnomedicinske akademije imamo iskustvo u lečenju sa većinom od njih. Za naše uslove zavidan rezultat smo ostvarili zahvaljujući Fondu za socijalno osiguranje vojnih osiguranika, Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, donacijama. Ovi lekovi usporavaju bolest za okvirno 30 do 70 odsto. Uvek gledajući odnos između očekivane koristi za pacijenta i potencijalnih neželjenih dejstava koji se mogu desiti kod svih lekova i dodataka ishrani, trudimo se da zauzmemo personalizovani pristup.

* Pisalo se poslednjih meseci u medijima o Ocrealizumabu (Ocrevusu) koji se koristi u SAD za lečenje primarno progresivnih. Da li je stigao do nas?

– Okrelizumab u Klinici za neurologiju Vojnomedicinske akademije dajemo kod tri obolela sa agresivnim oblikom relapsno remitentne forme bolesti. Mi na žalost nemamo mogućnost da regrutujemo nove bolesnike. U međuvremenu je lek registrovan osim za relapsno remitentni oblik, tako i za primarno progresivni tok bolesti. Pacijenti su stabilno, a „ironija“ je da je jedna pacijentkinja nedavno odlučila da izvanredan lek, koji je basnoslovno skup, zameni lečenjem kanabisom. Neverovatno je kako informacije sa interneta kod medicinskih laika mogu da naprave zabludu. To je poseban problem. Naš zadatak je da pravilno informišemo pacijenta držeći se medicine zasnovane na dokazima, a pacijent ima zakonsko pravo da se ne leči.

* Koliko ustvari pomaže kanabis?

– Postoji simptomatska terapija koja ne utiče na tok bolesti, ali utiče na neke simptome bolesti. Kanabis je zvanično odobren za lečenje spasticiteta, to je ukočenost u nogama, kod neuropatskog bola, ali ne kao prva linija lečenja. Postoji indikacija za korišćenje kanabisa kod oštećenja nervnog sistema, ali se preporučuju preparati koji su registrovani, a bazirani na kanabisu. Neko se uhvati za to da je to lek za MS, pa imamo negativna iskustva sa onima koji preteraju lečeći se tako, da bi posle došli sa rezultatom magnetne rezonance gde se utvrdi da ima 10 novih aktivnih oštećenja.

* Rekli ste da ste imali iskustva sa većinom registrovanih lekova u SAD i EU. Koliko su efikasni ti lekovi novije generacije?

– Dovijamo se, polako raste broj pacijenata koji dobijaju terapiju. Primenjujemo Betaferon, Rebif, Avonex, Copaxone. Preko donacije nekoliko bolesnika dobija lek Gilenya, Aubagio. Do registracije lek se prati godinama, jer takav lek poput Ocrevusa bi mogao i do 70 odsto da zaustavi razvoj bolesti, ali i potencijalno ima mnogo veća neželjena dejstva u odnosu na lekove koji postoje već 25 godina, na primer interferon beta 1, koji praktično ima značajno manje potencijalno neželjene efekte.

* Kakva je situacija sa lekovima u Srbiji? Nedavno je objavljeno kako se u Srbiji leči svega 10 odsto pacijenata od MS, dok u susednoj Hrvatskoj, na primer, je taj procenat čak 50 odsto?

– Mi u Srbiji dobrano i neuporedivo zaostajemo za prosekom razvijenih zemalja u kojima procenat bolesnika koji dobijaju terapiju koja modifikuje prirodni tok bolesti dostiže 60 odsto, u Nemačkoj, na primer. Imam utisak da u Srbiji procenat lečenih polako raste, ali se svakodnevno suočavamo sa brojnim problemima zato što je terapija za multiplu sklerozu veoma skupa. Ali sa jedne strane imamo enormne troškove zato što mladi ljudi idu u invalidske penzije, koriste tuđu negu i pomoć, vreme bližnjih. Sa druge strane, brzo i efikasno lečenje bi ne samo držalo pacijente sa multiplom sklerozom u pokretu, omogućilo ostvarenje u poslovnom i roditeljskom smislu, već bi donelo i ogromne uštede našem društvu.

* Kakve su Vaše prognoze?

– Mislim da je u neurologiji u ovoj oblasti napravljen najveći progres, prvi lek je registrovan 1992, a sada već imamo lekove u svetu koji se koriste i koji zaustavljaju bolest i do 70 odsto. Za 25 godina smo došli od nule do toga da postoje lekovi koji zaustavljaju bolest i do 70 odsto. Moram da napomenem da je najjeftinija terapija za MS na godišnjem nivou kod nas i u svetu 10.000 evra i iskreno se nadam, da će konkurencija koja postoji među proizvođačima lekova, a koja raste, uticati na to da padne cena lekova i da će oni vremenom postati pristupačniji za više pacijenata.

Odvođenje venske krvi iz mozga

Dr Željko Krsmanović je pre tri godine doktorirao na temi Karakteristike venske drenaže CNS kod obolelih od MS (ultrazvučno, dijagnostičko ispitivanje). „Pregledao sam 200 obolelih, a na žalost stotine pacijenata je otišlo na intervenciju širenja krvnih sudova, što je vrlo agresivna intervencija, koju mi nismo preporučivali. Savet je bio da se sačeka dok svetske studije ne pokažu da li je to dobro ili ne. Na kraju, dobro dizajnirane svetske studije su prekinule zbog toga što su neželjena dejstva takvog lečenja bila značajno veća u odnosu na korist“, ističe dr Krsmanović. On kaže da je bilo i nekih koji su se osećali bolje, ali i pacijenata kojima su se posle intervencije pojavila nova oštećenja.

Preporuke

* Kakvi su saveti obolelim od MS što se tiče ishrane, vežbi?
– Fizikalni tretman i rehabilitacija. Ne postoje naučno potvrđena saznanja o ishrani koja se preporučuje, ali se saveti uglavnom odnose na preporuke o globalno prihvaćenim postulatima zdrave ishrane. Daju se preporuke da se u redovnu ishranu uključi riba i plodovi mora zbog omega masnih kiselina i redukuje unos mleka zbog bolje iskoristljivosti vitamina D koji se unosi hranom. Savetujemo bolesnicima da im pola sata dnevno makar ruke budu izložene suncu jer je to prirodni izvor vitamina D. Ukoliko su nivoi vitamina D u krvi niski preporučujemo da se u terapiju doda ovaj dodatak ishrani, vodeći računa da preteran unos ne dovede do toksičnih nivoa. Zabrana pušenja kako aktivnog, tako i pasivnog, se podrazumeva.

Izvor: danas.rs

Prirodni lekovi za multipla sklerozu

Multipla skleroza (MS) je neurodegenerativno obolenje koje prvenstveno zahvata belu masu centralnog nervnog sistema. Multipla skleroza zahvata aksone, dugačke produžetke nervne ćelije – pojedini delovi mijelinskog omotača aksona upalno reaguju i propadaju. Stoga se multipla skleroza smatra upalnom, demijelinizirajućom bolešću. Kad je određeni deo mijelinskog omotača upaljen i oštećen, prenošenje impulsa kroz akson je poremećeno, usporeno, isprekidano zbog čega poruke iz mozga dolaze na cilj sa zakašnjenjem, pogrešno ili ih uopšte nema. Od multiple skleroze u svetskoj populaciji boluje oko 1 milion ljudi i to uglavnom u razvijenim zemljama.

Lečenje – recepti:

– Rusomaču oprati, nasitno iseći, do grlića njome napuniti bocu i preliti rakijom od žita ili voćnom rakijom jačine 38-40%.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Potom 10 dana bocu držati na suncu ili blizu grejnog tela. Ovu esenciju dva do tri puta dnevno utrljavati u obolele mišiće. Raspoređeno preko dana, gutljaj po gutljaj piti četiri šolje čaja od virka i dve od žalfije. Oprati sveže listove zečje soce (Oxalis acetosella) i iscediti ih u sokovniku. Šest sati dnevno, na svaki sat, piti tri do pet kapi razblaženih u čaju. Povoljno deluje i utrljavanje ulja od kantariona, kamilice i timijana. Na suncu nabrane cvetove ovih biljaka odvojeno staviti u boce i preliti hladno ceđenim maslinovim uljem (ono mora da prekrije biljku) i 10 dana držati na suncu ili na toplom mestu u kući. Sa cvetovima kantariona, kamilice i hajdučke trave postupiti isto kao sa rusomačom. Ovom esencijom trljati kičmu, zglobove i kukove. Za utrljavanje se preporučuje i koren od gaveza, opran, očišćen četkom, isitnjen i preliven 40%-nom rakijom. Ako je kičma ukočena, na krsta se stavlja oblog od tople kaše načinjene od gavezovog brašna. Ono se sa toplom vodom pomeša u kašu. Da bi se lakše mogla naneti na platno, doda joj se nekoliko kapi ulja. Osim toga, ujutro i uveče treba piti po šolju čaja od hajdučke trave i,još, u gutljajima,tri velike kašike šveden bitera razblaženog u biljnom čaju i raspoređenog na ceo dan. Više puta treba na potiljak stavljati i obloge od švedske grančice, i držati ih po četiri sata. Ne treba zaboraviti sedeće kupke od jelovih iglica, kantariona, kamilice, žalfije, hajdučke trave, timijana i rastavića, pošto sve ove biljke veoma povoljno deluju kod oduzetosti. Uzima se 100 g biljke za jednu kupku. Ona se uveče potopi u hladnu vodu, a sledećeg dana ugreje i doda vodi za kupanje. Ono traje 20 minuta, a voda treba da pokrije bubrege. Posle kupanja, u krevetu se pariti još jedan sat. Voda može da se upotrebi još dvaput tako što se ponovo sipa na biljke I ugreje. U toku jedne sedmice za kupke koristiti samo jednu vrstu biljke. Naročito su preporučljive potpune kupke od timijana, koje pozitivno utiču na mišiće i na tkivo, ali se ne smeju ispustiti iz vida ni potpune kupke od koprive koja ima tako čudesno dejstvo na prokrvljenost. U ovom slučaju se upotrebi 200 g za jednu kupku; sa biljkom se postupa isto kao kod sedeće kupke.I voda može da se upotrebi triput uzastopno. Srce mora da bude izvan vode. Nova i pozitivna iskustva postignuta su sa oblozima od listova mečje šape koji se skupljaju preko celog leta. Listovi mečje šape (u narodu poznate i kao medveđi dlan, popanak i paponjak – smatra se najboljom hranom za zečeve) se operu, oklagijom izgnječe na dasci, rasprostru po krevetskom čaršavu u koji se bolesnik umota, “upakuje” frotirskim ubrusom i ostavi da noć provede u krevetu. Ukoliko se bolesnik uznemiri ili oseti zatezanje na naročito osetljivim mestima, treba skinuti čaršav s njega. Međutim, oboleli većinom osećaju lekovitu moć koja struji iz listova mečje šape i mogu dobro zaspati.Veoma često dolazi do vidnog poboljšanja. Kod ove bolesti, koja se smatra neizlečivom, posebno je lekovito kobilje mleko. Mongoloidnu ili spastično oduzetu, odnosno retardiranu decu treba lečiti istim lekovitim biljkama koje su navedene u odeljcima o sušenju kosti i multiploj sklerozi. Izuzetno se preporučuje masiranje pomenutim esencijama i, pre svega, veoma osvežavajuće kupke sa lekovitim biljkama. U mnogim slučajevima spastične dece uzrok treba tražiti u ponašanju majke za vreme trudnoće. Pored cigareta, alkohola i opojnih droga,u to vreme treba izbegavati i crnu kafu. – Ovu terapiju treba sprovesti i kod dece koja imaju govorne smetnje i mane.  U sva četiri slučaja važno je na potiljak stavljati obloge od švedske grančice.

– Skleroza multiplels leči se dijetom. Svu hranu jesti sasvim sirovu: povrće, korenasto bilje: peršun, mrkvu, rotkvu, kelerabuu, zelje i sl. Presno sveže mleko, mlečni proizvodi; sveže maslo, raženi ili Graham hleb, kuvana pšenica (koja se prethodno 10-12 sati natapa i jede bez šećera) bukov i hrastov plod oljušten, pržen, samleven i stavljen u mleko (jedna kašikica na šolju mleka). Pšenicu, raž, oljušten ječam (moraju biti iz poslednje žetve) u jednakim delovima staviti u poširoku posudu, zaliti vodom i ostaviti u umerenoj toploti. Drugi dan vodu odliti i preko noći ostaviti bez vode. Iduće večeri ponovo zaliti vodom. To ponavljati sve dok klice ne porastu 1-2 cm visine. Proces klijanja traje 6-8 dana. Nakon toga proklijano zrnevlje usuti u veće cedilo i isprati vodom, da se odstrane neželjene bakterije koje proizvode vrenje. Zrnevlje mora biti meko da se pod prstima može drobiti. Potrebnu dnevnu količinu pomešati sa zobenim pahuljicama, mlekom i grejati najviše do 40°C. Dnevna potreba je sledeća: klijavog semena 230 g, zobene pahuljice 70 g, hleba raženog ili Graham 120 g; voća, povrća, korenastog povrća – sve zajedno – jedan kg. Kravljeg, kozjeg ili ovčjeg mleka jednu litru, svežeg masla 30 g, jedno mekano kuvano jaje, oraha 60 g. Hrana mora biti sveža i bez soli. Kad se stanje bolesti popravi, može se jesti: naglo pečeno goveđe meso (koje je više sirovo) sirova slanina i čaša belog vina. Zabranjeno je jesti zelenu salatu, rabarbaru, špargle, karfiol i krompir u bilo kom obliku. Zabranjeno je uzimati alkohol, duvan, crnu kafu, šećer, so, ruski i kineski čaj, gorušicu, kiseline, biber i sve poslastičarske proizvode. Dobro je leti bos hodati po rosnoj detelini barem pola sata dnevno i krpom namočenom u vodi svako jutro telo jednu minutu dobro izmasirati, zatim se suvim pečkirom dobro istrljati.

– Svako jutro natašte uzima se jedna kašičica matičnog mleča (već sa medom razređenog kod pčelara). Svake godine 2-3 nedelje treba boraviti u jelovoj ili borovoj šumi u planini – barem na 700 metara nadmorske visine, šetati u šumi i duboko udisati 4 sekunde, zadržati disanje 4 sekunde i izdahnuti. To se ponavlja 5 minuta, više puta dnevno. Piti čaj ujutro natašte i uveče pre spavanja od zovinog lišća koje je brano pre cvetanja. Nekoliko listića na šolju vode kuvati 2-3 minute. Pije se tri nedelje redovno. Zatim se 8 dana ne pije. Tada se nastavlja sa čajem kamilice, koja se ne sme kuvati nego samo preliti ključalom vodom. Prati se u hladnoj vodi, izbegavati toplu i vruću vodu; noge ne izlagati suncu. Gimnasticirati na svežem vazduhu, ali se ne umarati. Jesti što više sirovu hranu: mleko, mrkvu naribanu; sve vrste žitarica (koje je potrebno 12 sati natapati u malo vode pre nego što se kuvaju). Kuvati ih u malo vode – više u pari – sve dok ne popucaju. Kupus slatki i kiseli treba sirovo jesti sa malo finog ulja. I ostalu hranu jesti što više u sirovom stanju.

Izvor; travarisrbije.com

Preporuke o ishrani za multiple sklerozu

Nastojala sam da sintetizujem veliku kolicinu informacija koje sam istraživala tokom protekle 2 godine u jednu stranu. To je to.

Smanjenje i cak eliminisanje simptoma MS-a može biti stvarnost. Ova stranica istice kako prehrana pravom hranom može znacajno pomoci da se poboljšaju simptomi MS-a i uspori napredak bolesti. Ja to zovem moja MS dijeta. Ona je sastavljena uz pomoc brojnih lekara i strucnjaka savetnika za ishranu, i meseci intenzivnog istraživanja.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

Pomoglo mi je da nastavim da živim skoro normalan život. Nadam se da ce i vama pomoci.

U krajnjem, moja stvarna inspiracija bila je da pomognem sebi. Koliko god sebicno da zvuci, ovo me podstaklo da procitam bezbroj knjiga, razgovaram sa mnogim strucnjacima i profesionalcima i provedem sate na internetu. Ali sada, moja strast je da delim ono što sam naucila, i da pomognem drugim ženama sa MS-om.

Sastavila sam MS dijetu za sebe, i vi treba tako da uradite. Koristila sam delice iz razlicitih izvora da bih sklopila MS dijetu. Verujem da deluje. Da, svakog dana još ucim, i dodavacu novosti stalno. 

Zašto je ishrana važna za multiple sklerozu?

Hrana ima moc da leci, kao i da povredi. Kao ljudi koje je napala MS, potrebno je da se fokusiramo na hranu koja leci. Sve što stavimo u usta završava u našim celijama, mocnim fabrikama našeg tela.

Odredena hrana ce pomoci da fabrika radi efikasnije, dok ce druga hrana usporiti produktivnost i uzrokovati da neki delovi loše funkcioonišu. Takva je važnost uobicajenih izbora koje cinimo nekoliko puta dnevno kad odlucujemo šta cemo jesti.

Za ljude sa MS-om, ova odluka je cak još važnija nego za prosecnu osobu. Postoje odredene namirnice koje izgleda da uzrokuju alergijsku reakciju u telu i aktivišu imuni sistem. Sledi autoimuni napad, koji rezultira raznolikim simptomima multiple skleroze.

Pre nego što budemo raspravljali o pojedinacnim namirnicama i kako one uticu na naša tela, moramo brzo pogledati zašto telo reaguje negativno na odredene sastojke hrane. Naš stomak je obicno nepropustiljiv za delove hrane, sprecavajuci ih da produ u krvotok. U zdravom stomaku, postoje milioni mikroorganizama koji pomažu da hrana bude pravilno probavljena i pomognu da stomacni zid ostane lep i zdrav. Ipak, on može postati oštecen zbog upotrebe supstanci kao što su antibiotici, nesteroidni antiupalni lekovi, aspirin, alkohol i duvan.

Odredena hrana izaziva imuni odgovor.

Šecer i proizvodi od rafinisane harne su takode umešani u napredak multiple skleroze. To takode može biti uzrokovano kad zdrave bakterije u našem stomaku bivaju proterani od strane nezdravih bakterija. Ovo stanje nam se cesto objašnjava kao Kandida. Nažalost, mnogi od nas imaju propustljiv stomak s vremena na vreme, tako da svi treba da pažljivo slušamo naša tela da otkrijemo koja nas hrana cini cilim i zdravim, ili izazove osecaj naduvanosti i sporosti. Zdrava MS ishrana ce pomoci da se ovo što je više moguce minimizira.

Sindrom propustljivog stomaka – aktivacija imunog sistema.

Naš oštecen stomacni zid je sada propustljiv i pocne da pušta male delice neprovarene hrane u krvotok. Imuni sistem meša delove hrane sa napadacima i aktiviran je da napadne. Kad pojedete ponovu tu odredenu hranu, imuni sistem je pamti kao napadaca i zove trupe da pocnu napad. Osetljivost na hranu je tako stvorena. Istraživanja su otkrila da se imune celi je prvo aktiviraju u krvotoku, pre nego što produ kroz barijeru izmedu mozga i krvi i ucine štetu na nervnom sistemu. Samo jedno parcence hrane može uzrokovati ovu reakciju, tako da je najbolje potpuno eliminisati hranu koja bi vas mogla voditi do relapsa. Taj mali komadic „nicega“ zaista nije vredan toga! 

Da li je ovo lek za MS?

Nema konkretnog dokaza da je izhrana „lek“ za MS – svi mi znamo da još ne postoji lek. Mnogi lekari nisu i dalje ubedeni da ishrana uopšte pomaže da se smanje simptomi i eksacerbacije (oprosticemo im na tome). Teškoca je što svako reaguje drugacije na to što ima multiple skleroze. Kao što su neki ljudi alergicni na odredenu hranu, a drugi nisu, ako se sledi ispravno MS dijeta to nije garancija da ce to delovati na vama. Ali, imate nešto da postignete sledeci je – vaše telo ce vas voleti zbog toga! Poboljšanje vašeg ukupnog zdravlja ce vam koristiti na nacine koje još niste zamislili. Možda vas nece „izleciti“, ali videcete drasticne rezultate i to vam mogu obecati. Verujem da svako ima veliku priliku da uspravno upravlja MS-om kroz ishranu. Kad jednom razumete da su stomak i MS su povezani, jasno je da zdrav stomak može smanjiti MS simptome. Dovoljan razlog da date tome šansu i zelepite za nju na duge staže , dok se ne pronade pravi lek.

I pre nego što predemo na detalje, zapamtite, ja nisam lekar, pa vas molim da se konsultujete sa profesionalcem o tome šta je dobro za vas – ja sam samo neko ko želi da podeli sa vama ono što je delovalo kod mene! 

Hrana koju treba izbegavati – opasnosti za vašu MS dijetu

Ishrana kod obolelih od MS je vitalni elemenat odbrane tela protiv multiple sklroze. Hrana koja izaziva porasta simptoma kod mene, možda nije obavezno da ce to isto biti i kod nekog drugog. Ipak, preporucljivo je da presecete sa sledecom hranom najmanje 3 mieseca. To je dovoljno vremena za vaše telo da se oslobodi svih tragova te hrane i za vaš stomak da sam sebe dovede u red. Trebalo bi da je takode dovoljno vremena da vidite da li ima poboljšanja kod vas što se tice simptoma.

Neki ljudi mogu da ponovo uvedu tu hranu posle ovog perioda, a da ne dožive ozbiljan MS relaps. Ipak, vecina ljudi nalaze da im se pocnu vracati simptomi i da je potrebno da te namirnice trajno iskljuce iz ishrane. Svaka osoba je drugacija i morate pažljivo da slušate svoje telo i nacin na koji odgovora na ono što jedete.

Sledeci spisak je o skoro svoj hrani koju možda jedete kao deo normalne ishrane. Narocito sam izdvojila suplemente (dodatke ishrani) i to cu odvojeno da detaljnije obradim, tako da je ova hrana primarno o hrani koju treba i koju ne treba jesti kao deo MS dijete.

Izgleda da nema svaka od ove hrane isti negativni uticaj na svaku osobu sa MS-om.

1.Mlecni proizvodi (proizvodi od kravljeg mleka)

Hrana koju treba izbegavati:

mleko, puter, sir, mladi sir, sladoled, pavlaku, surutku u prahu

Istraživaci i nutricionisti sve više se uveravaju da upotreba kravljeg mleka ima ulogu u razvoju i trajanju MS-a. Istraživaci su otkrili visoku korelaciju izmedu konzumacije kravljeg mleka i MS-om u mnogim zemljama. Istraživanja vodena u Nemackoj i Kanadi su dala moguce razloge zašto je to tako. Brojni proteini kravljeg mleka izgleda da su meta imunih celija ljudi sa MS-om. Još dalja veza izmedu kravljeg mleka i MS-a su otkrica da odredeni proteini iz kravljeg mleka imitiraju deo proteina iz mijelinskog omotaca, kroz koji se inicira autoimuna reakcija, pa ga zaista treba iskljuciti iz ishrane. 

Alternative iz MS dijete

Mleko od pirinca, badema (budite sigurni da su ti proizvodi 100% cisti, bez dodanih ulja, masnoca, ukusa ili drugih produkata), kokosovo mleko i kokosov krem. Sojini proizvodi su takode u opciju, ali ih jedite sa oprezom, pošto neki ljudi imaju negativnu reakciju na njih.

2.Gluten i pšenica

Hrana koju treba izbegavati:

Hleb (beo i crni) jecam, bulgur, kus-kus, ovas, testenine, biskviti, keksi, kolaci, raž.

Gluten je protein otkriven u ovoj hrani. Kod mnogo ljudi sa MS-om, ovaj protein izaziva aktivaciju imunog sistema, izazivajuci napad. Interesantno je primetiti da je pšenica osnovna hrana vecine zemalja u kojoj se MS cesto javlja. Ipak, u mnogima od tropskih zemalja, gde se MS bukvalno nije ni culo, to nije uobicajen usev.

Alternative iz MS dijete

Pirincani keksi, kukuruz u zrnu, hleb bez glutena, testenia bez glutena, kinoa, smedi / divlji / basmati pirinac, sladak krompir (ali minimalno, pošto vaš ideal treba da bude nizak nivo šecera), klipovi kukuruza.

3.Zasicene masnoce

Hrana koju treba izbegavati:

Crveno meso, puter, margarin, cokolada, mast, sir

Dr Roy Swank, verovatno najcuveniji istraživac o ishrani kod MS-a ima samo nešto da kaže o zasicenim mastima. Bila mu je data prilika da provede 5 godina istražujuci MS i otkrio je da je ishrana uticala na prognoze vezane za MS. Njegova kasnija otkrica postala su Swankova dijeta. Jedan od glavnih predloga ove dijete je eliminisanje zasicenih masti. Njegova teorija je da ljudi sa MS ne obraduju efikasno zasicene masti, što vodi do stvaranja ugrušaka ovih masnoca u krvotoku. Ovo na kraju vodi do kršenja barijere krv-mozak, dopuštajuci aktiviranim imunim celijama da predu i urade štetu. U dr Swankovom istraživanju o MS ishrani, ucesnici koji su bili disciplinovani kod upotrebe zasicenih masti videli su najdramaticniji napredak u njihovom stanju. Ipak, dr Terry Wahls, autor i lekar koja se oporavila od sekundarne progresivne multiple skleroze, dozvoljava neke zasicene masti groz meso životinja koje je hranjeno travom i divljac – ali pošto sam procitala Kinesku studiju, autora T Campbell-a, sledim više vegetarijanski pristup, pošto mislim da je sveukupno zdraviji.

Alternative iz MS dijete

Losos i druge uljane ribe, ekstra devicansko maslinovo ulje, kokosovo ulje, laneno ulje, štapici od rogaca (dostupni u nekim radnjama zdrave hrane), kakao i kokosovo ulje pomešano sa prirodnim zasladivacima.

4.Zagrejane masti

Hrana koju treba izbegavati:

Cips, prženi krompiri, pecene stvari, prženi orasi

Vecina masnoca menja svoju molekularnu strukturu kad se zagrevaju na visoke temperature. U ovom obliku, one ne mogu biti apsorbovane od strane tela i umesto toga cine štetu celijama. Kad kuvate, koristite masnocu kao što je kokosovo ulje, koje nije tako lako oštetiti zagrevanjem.

Alternative iz MS dijete

Peceno povrce poprskano sa maslinovim uljem kad se izvadi iz rerne, sirovi orašasti plodovi, dehidrirani orašasti plodovi (uz upotrebu dehidratora), kokice (napraviti ih u vazdušnom apaaratu i zatim poprskati maslinovim uljem).

Napomena o margarinu: iako ovaj proizvod nije tehnicki zasicena masnoca, izuzetno je nezdrav za jelo. Margarin sadrži trans-masne kiseline koje se ne mogu lako apsorbovati u telu. Zapravo, istraživanja pokazuju da trans-masne kiseline povecavaju upalu u telu. Margarin takode sadrži veštacke boje, inace bi izgledao kao mast za podmazivanje bicikala. To nije nešto što želite da vam se stavlja u telo!

5.Kofein

Hrana koju treba izbegavati:

Kafa, cokolada, skoro svi „normalni“ cajevi, ukljucujuci zeleni caj, energetski napici.

Istraživaci su našli dokaze koji sugerišu da bi kofein mogao biti loš za Multiple Sklerozu. Hormon adenozin je važan za regulisanje imunog sistema i zaustavljanje upalnih reakcija. Izgleda da kofein može da blokira receptor adenozina, i time smanji efikasnost adenozina za borbu protiv upala.

Alternative iz MS dijete

Kafa bez kofeina, štapici od rogaca, biljni cajevi, kao što je caj od nane, kamilice i vocni cajevi.

6.Rafinisana hrana (sa visokim nivoima šecera)

Hrana koju treba izbegavati:

Keksi, biskviti, slatkiši, šecerne table

Što više upotrebljavate rafinisanog šecera, više insulina mora vaše telo da proizvede da bi smanjio nivo šecera. Produženi nivoi podignutog nivoa insulina su dokazani da doprinose upali. Takode, ima negativan, degenerativan efekat na imuni sistem. Nemojte ni da pomišljate da šecer zamenite veštackim zasladivacima. Slatkoca veštackih zasladivaca zapravo navodi pankreas da stvara više isulina nego što to cini obican šecer. Preterano konzumiranje šecera je takode jedan od faktora koji utice na preterani razvoj kandide, što može da vodi do sindruma slabog stomaka.

Alternative iz MS dijete

Suvo voce (narocito sušeni mango i jagode), xylitol (prirodni zasladivac bez veštackih proizvoda), stevia, nektar od agave, med

Ima puno kolaca koji su bez glutena, mlecnih proizvoda i šecera koji se mogu kupiti u vecini supermarketa. Ipak, ne bih preporucila da previše cesto jedete ove proizvode. Otkricete da vecina sadrži zagrevane masnoce i trans masnoce i druge veštacke sastojke.

7.Mahunarke

Hrana koju treba potencijalno izbegavati

Bagrem, azuki pasulj, lucerka, crni pasulj, fava pasulj, puter pasulj, kaliko pasulj, kanavala pasulj, kanelini pasulj, rogac, kasija, leblebija, grašak, italijanski pasulj, socivo, sladic, mung pasulj, kikiriki ( to ukljucuje i ulje od kikirikija i kikiriki puter), pinto pasulj, soja u zrnu (ukljucujuci sojino ulje, brašno, crno sojino zrno i tofu), boranija, beli pasulj.

Ima mnogo konfuzije o tome koja hrana su zapravo mahunarke – verovatno ste bili jako iznenadeni nekima sa ovog spiska, i ja sam! Generalno, mahunarke su plodovi ili seme bilo cega što dolazi u mahuni. One su sjajan izvor energije i proteina, ali neki nutricionisti upozoravaju njihove MS pacijente o mahunarkama, dok ih drugi preporucuju. Pažljivo posmatrajte svoje simptome kad jedete mahunarke i ukinite ih ako se negativno osecate. Ja sam potpuno normalno koristila mahunarke u ishrani, ali pošto sam dodatno istraživala, odlucila sam da ih potpuno eliminišem, samo da bih bila na sigurnoj strani. Nekim MS pacijentima je dobro, pa zato kažem da su to mahunarke koje treba potencijalno izbegavati. Nisu svi pasulji mahunarke, niti su sve mahunarke pasulji, pa se uverite šta jedeta i šta mislite da jedete. Takode, kakao, vanila, kafa, crveni pasulj nisu mahunarke!

Narocito imajuci na umu boraniju, jedan od glavnih razloga zašto mahunarke treba izbegavati je taj što one sadrže lektine, koji sprecavaju da naše telo apsorbuje odredene nutricijente. Ipak, boranija sadrži uglavnom vlakna i veoma malu kolicinu lektina. Neki ljudi, koji izbegavaju mahunarke, i dalje jedu boraniju, i nalaze da ona na njih nema negativnog efekta. Ako osecate da su one i dalje bezbedne za jelo, probajte ih na neko vreme i vidite kako uticu na vas. Ja licno izbegavam sve mahunarke, da bih bila sigurna.

Alternative iz MS dijete

Kinoa, divlji / smedi / basmati pirinac (što nerafinisaniji to bolje), kukuruz, heljda, proso, amarant,

8.Pilići i jaja

Hrana koju treba izbegavati:

Pilici, jaja

Nisam ukljucila piletinu i jaja u svoj plan MS dijete. Neki profesionalci savetuju da se ne koriste, zbog sadržaja zasicenih masti. Drugi su srecni ako njihovi pacijenti 1-2 puta nedeljno jedu te namirnice. Ovo je slucaj gde vi treba da odlucite šta je dobro za vaše telo. Testirajte ih, i ako se vaši simptomi pogoršaju, iskljucite ih. Licno, odlucila sam da ih se odreknem.

Alternative iz MS dijete

Riba, orašasti plodovi, kinoa i drugi vegetarijanski proteini

9.Citrusno voce

Hrana koju treba potencijalno izbegavati

Klementine, limun, narandže, mandarine

Otkrila sam da ne reagujem dobro na citruse – oni direktno uticu na moje MS simptome. Ovo je slucaj i sa još nekim obolelima od MS-a, pa ako ste i vi, najbolje je potpuno ih izbegavati.

Alternative iz MS dijete

Svo drugo voce.

  1. Hrana koju treba da prihvatite – novi način jedenja

Pošto ste procitali o svoj toj hrani koja bi mogla da vam šteti, sigurna sam da razmišljate „Pa, šta onda da jedem?“ Sjajna novost je da ima mnogo ukusnih i zadovoljavajucih namirnica koje ce uciniti da se osecate tako dobro da cete se pitati zašto ranije niste tako poceli da se hranite.

Iskljucivanje sve gore navedene hrane iz vaše ishrane ce napraviti pravi remont vašeg trenutnog nacina života, planiranja obroka i spiskova za kupovinu. To je zaista obavezivanje sve ili ništa ako želite da dodete do tacke kad ste oslobodeni od simptoma.

Glavni cilj ovog nacina ishrane je da dobijete što je više moguce hranljivih sastojaka iz raznovrsnih izvora hrane. Dodaci ishrani su sjajni ali ne rade ni upola dobro kao kad dobijate sve što vam treba iz hrane.

Dr Terry Wahls, kao što sam spomenula pre (lekar koja ima MS) je videla izuzetan napredak kod njenih simptoma sa dnevnom dozom tri tanjira puna voca i povrca (9 šolja) koje daju specificne hranljive sastojke telu. Ona veruje da je kljuc u mineralima i vitaminima koji su sposobni da lece multiple sklerozu. Ove potrebe treba uporno ispunjavati i to u velikim kolicinama.

Ali koji su najvažniji hranljivi sastojci za ljude sa MS-om? Glavni nutricijenti potrebni da poboljšaju vašu MS ishranu su:

Vitamin A

Vitamin B 12

Vitamin C

Vitamin D

Vitamin E

Vitamin K

Magnezijum

Omega 3,6 i 9 esencijalne masne kiseline

Cink

Znajuci da su ovi nutricijenti veoma važni, ali nije uvek lako znati kako ih ukljuciti u ishranu. Zbog tog razloga, napravila sam recepte specificno usmerene na njih – nadam se da ce vam olakšati kako da se fokusirate da ih dobijete u ishrani.

Sledeci „nacin jedenja“ je rezultat mnogih istraživanja i razgovora sa profesionalnim lekarima i nutricionistima. Uspešne price koje sam dobila sa raznih strana su potvrdile mnoge od preporuka za ishranu koje su date meni. Mary-Ann Shearer, dobro poznati nutricionist, je bila svedok bezbrojnim cudima kod ljudi koji su bukvalno bili baceni na kolena bolešcu, a onda u potpunosti se oporavili do punog zdravlja kroz prehranu hranljive, neprocesuirane hrane. Moja MS ishrana je takode veoma zasnovana na otkricima Dr Roy-a Swanka kao i dr Terry Wahls (Wahls fondacija), koje sam vec spomenula.

Izbegavajte brzu i nekvalitetnu hranu po svaku cenu.

Ne morate da budete naucnik neurolog da shvatite da, ako telo dobija ono što mu je potrebno, funkcioniše savršeno i može da se oporavi od mnogih loših stanja. U osnovi, potrebna vam je ishrana koja ima puno svežeg voca i površa i opskrbljuje vas svim neophodnim hranljivim sastojcima. Rafinisana brza hrana se mora izbegavati po svaku cenu pošto ce ona pljackati telo od hranljivih sastojaka. Ovo je hrana za UŽIVANJE:

1.Voće

Voce je od mnogih oznaceno kao najsavršenija hrana. Sveže voce daje telu tacno ono što mu je potrebno da najbolje funkcioniše. Voce ima stabilizujuci efekat na nivo šecera u krvi. To bi trebalo da redukuje ili cak izbriše cežnju za rafinisanim šecerom. Probajte da jedete sezonsko voce kad god možete. Ono ce biti mnogo lepšeg ukusa i imace vecu kolicinu hranljivih sastojaka. Pogledajte niže tabelu sezonskog voca. Moji favoriti su mango, jagode, grožde i trešnje. Ako bih mogla da imam vocnu salatu od ovog voca svakodnevno, to bih i uradila.

Letnje voce:

Kajsije, banane, trešnje, grožde, lici (azijska trešnja), mango, nektarine, ananas, šljive, suve šljive, jagode i svo drugo bobicasto voce, lubenica.

Zimsko voce:

Jabuke, banane, grejpfrut, guave, papaje, kruške, ananas.

Nutricijenti sa isceljujucim osobinama: Probajte da jedete što više voca jarkih boja. Što je jasnija ili dublja boja, ima više hranljivih materija i antioksidansa. Antioksidansi su od vitalne važnosti pošto uništavaju štetne slobodne radikale, koji mogu dopustiti bolesti da napreduje. Narocito je važno da ljudi sa MS-om konzumiraju što je više moguce antioksidanasa. Neki važni antioksidansi su betakarotin i vitamini A, C i E. Istakla sam ono voce koje sadrži najvecu koncentraciju antioksidanasa.

Dnevne porcije: najmanje 5, ali koliko god želite!

Ideje za serviranje: vocna salata, smuti, cedeni sok, zamrznite voce da bi sacuvali da se pokvari, pa ga koristite u smutiju (korisno je sa vocem kao što su maline i jagode, koje ne traju dugo).

2.Zeleno povrce

Zeleno povrce ima puno vitalnih hranljivih materija i sadrže veliku kolicinu hlorofila i sumpora. Smatraju se glavnim kontigentom MS ishrane.

Brokoli, spanac, kelj, tamna sveža salata, blitva, alge, peršun, articoke, špargla.

Hranljive materije i isceljujuca aktivnost: zeleno povrce je bogato vitaminima B, A, C, K i mineralima. Kelj ima najviše hranljivih sastojaka od bilo koje biljke. Brokoli ima puno vlakana i zapakovano je sa vitaminom C. Takode sadrži kalijum, gvožde i vitamin K. Spanac je esencijalan za zgrušavanje krvi i lecenje kostiju. Takode je poznat da smanjuje upalu u telu i da je dobar izvor gvožda. Jedna šolja spanaca obezbeduje skoro dvostruku kolicinu vitamina K koja vam je potrebna dnevno. Zeleno povrce takode cuva da imuni sistem bude zdrav i da ispravno funkcioniše. Ovo zeleno povrece je istinska superhrana i osnovna je koju treba da konzumirate svakodnevno.

Dnevne porcije: 3 šolje zelenog povrca (šolja= 250 ml).

Znam da ovo izgleda kao ogromna kolicina, ali možete poceti sa malom, pa je povecavati.

Ideje za serviranje: variva, sveža salata zeleni smuti, sokovi od zelenog povrca, supe.

3.Jarko obojeno povrce

Njih volim da zovem srecnim povrcem. Ukusno je i hranljivo! Takode dolazi u ogromnoj raznolikosti oblika i velicina i zaista je lako iseckati ga i ubaciti u salatu.

Šargarepe, slatki krompir, paprike, paradajz, korenasto povrce, avokado, bundeva, ljubicasti kupus, kukuruz šecerac.

Hranljive materije i isceljujuce aktivnosti: puno je antioksidanasa, to je suštinska hrana koju treba jesti svakodnevno. Ako jedete raznolikost predstavljenu gore, dace vam ogromnu dozu potrebnih vitamina da se borite sa multiple sklerozom. Ovo ukljucuje beta karotin, flavonoide, likopen, kalijum i vitamin C.

Dnevne porcije: 3 šolje (šolja = 250 ml).

Sugestije za služenje: bareno, peceno, grilovano, supe, sveža salata sa umacima, smuti od povrca, sokovi od povrca (šargarepa je narocito ukusna cedena u sok).

4.Belo povrce

Belo povrce je sjajnog ukusa i pomaže da upotpuni druga jela.

Karfiol, kupus, luk, beli luk, dumbir, pecurke, peršun, krompir (minimum ako želite idealnu kolicinu šecera u krvi), vlašac, repa.

Hranljive materije i isceljujuce aktivnosti: ovo povrce sadrži materije kao što su beta-glukani i lignani koji obezbeduju mocni podsticaj za imunu aktivnost. Takode su bogati sumporom, koji je važan za ukupno funkcionisanje mozga i uklanjaje toksina. Sumpor je potreban za sintezu taurina. Taurin je važan za pravilno funkcionisanje kardiovaskularnog sistema, mišica i centralnog nervnog sistema. Sumpor je takode potreban za proizvodnju glutationa, esencijalnog antioksidansa.

Dnevne porcije: 1 šolja

Ideje za služenje: bareno, peceno ili grilovano, salate i supe.

5.Žitarice bez glutena

bogate proteinima i „cistom“ energijom, ove žitarice su mnogo bolje od skroba i testenine.

Smedi / divlji / basmati pirinac (što je manje rafinisan to bolje), kukuruz, kinoa, heljda, proso, amarant, tef ( na francuskom etiopsko proso), sirak.

Hranljive materije i isceljujuce aktivnosti: ove žitarice su potpuno bez glutena i imaju niski glikemijski indeks, tako da ce cuvati stabilnim nivo šecera u krvi i smanjiti cežnju za nezdravom hranom. Takode je puno esencijalnih namirnica. Kinoa, na primer, je potpuni protein (sadrži sve esencijalne aminokiseline) i takode je dobar izvor minerala, ukljucujuci magnezijum, gvožde i selen. Takode sadrži vitamine B-kompleksa, ukljucujuci folat, i vitamin E. Smedi pirinac sadrži vitamine B-kompleksa (B1, B2, B3, B6, B9) i vitamin K. Probajte da izbegavate obican pirinac pošto ce uticati na nivo šecera u krvi (cilj je nizak glikemijski indeks).

Dnevne porcije: sjajno je kao dodatak bilo kom obroku ili užini. Najmanje 2-3 porcije dnevno da vas drži jakim i sa visokom energijom.

Ideje za služenje: kuvano, kuvano na pari, prženo sa povrcem, u salatama pomešanih žitarica i povrca, keksi od pirinca, klipovi kukuruza, kokice (pecene bez ulja).

6.Uljaste ribe

Ulje („omege“) pomaže da nervni sistem radi kako bi trebao. Ribe bogate masnim kiselinama su najbolji nacin da konzumirate ove vitalne sastojke.

Losos, haringa

Hranljive materije i isceljujuce aktivnosti: ove ribe imaju najveci sadržaj omega 3. Omega 3 esencijalne masne kiseline su apsolutno vitalne za ljude sa MS-om pošto im je to potrebno da izgrade i obnove oštecen mijelinski omotac. Takode mogu delovati da smanje odredene imune reakcije i smanje upalne odgovore. Mala istraživanja su pokazala da ljudi koji konzumiraju hranu bogatu sa omega 3 uljima su povecali razmak izmedu relapsa i smanjili progresiju bolesti.

Nedeljne porcije: 2-3 nedeljno (nije preporucljivo da se jede svakodnevno, zbog moguceg sadržaja žive).

Ideje za serviranje: pecene sa zacinima, pržene, kuvane na pari, peceno u rerni sa povrcem.

7.Orašasti plodovi i semenke

Dodavanje orašastih plodova i semenki u bilo koje jelo može znacajno povecati hranljivu vrednost. Sjajnog ukusa i puni energije, oni su sjajne grickalice.

Bademi, indijski orah, pekan, brazilski orah, orasi, lešnici, makadamija, pinjole, seme suncokreta, susamovo seme, seme bundeve, mak, lan.

Hranljive materije i isceljujuce aktivnosti: Orašasti plodovi i semenke su bogati izvori proteina i esencijalnih masnoca. Takode sadrže one prelepe vitamine B i druge esencijalne minerale, kao što su vitamin E, magnezijum, kalijum, bakar i gvožde.

Dnevne porcije: pošto je ova hrana zapakovana sa proteinima i bogata zdravim uljima, treba vam samo šaka dnevno za sjajnu porciju proteina. Ipak, ako osetite da vam treba više da biste povecali nivo energije, samo napred! Bogati su omega 3 masnim kiselinama (lan, orah i bundeva) mogu zapravo da poboljšaju metabolizam. Ja grickam orašaste plodove i semenke tokom dana i primetila sam da to drži moj nivo šecera stabilnim, a nivo energije visokim.

Predlozi za serviranje: blendirano u smutijima, poprskano preko salata, pomešano zajedno u kutiji za grickalice, dodatak jelu s povrcima (nikad ne zagrevajte orašaste plodove na visoke temperature).

Primedba: neki ljudi teško vare orašaste plodove i semenke i u tom slucaju, ako ih potopite preko noci to pokrece proces klijanja i poboljšava probavljivost.

8.Esencijalni zacini

Preporucujem sledece zacine u vašoj MS ishrani – svaki dodaje kolicinu unosa hranljivih materija, i nacinice znacajnu razliku vašoj nedeljnoj upotrebi hrane.

Ekstra devicansko maslinovo ulje, biljna so, sveže bilje, kao što su kucno napravljeni pesto od bosiljka, masline, sušeni paradajz, majoneza od indijskog orašcica.

Ovo su zacini / hrana koja ce doprineti ukusu u bilo kom jelu. Bice osnovni za vaše uživanje u ovom nacinu ishrane. Teško da ima obroka koje jedem a da nije ukomponovano sa velikodušnom kolicinom maslinovog ulja i nekoliko slasnih maslina. Svi ovi zacini se mogu naci u delu stranice sa receptima. Za ovaj post, fokusiracu se na koristi i predloge za serviranje ekstra devicanskog maslinovog ulja.

Hranljive materije i isceljujuce aktivnosti: važno je da izaberete ekstra devicansko, a ne obicno maslinovo ulje. U procesu cedenja ulja, ono nije zagrevano, pa je time zadržalo sve esencijalne masti i hranljive sastojke . Bogato je omega 9 masnim kiselinama. Važno za ljude sa MS-om, ima snažne anti-upalne sposobnosti i sadrži vitalne antioksidanse, kao što su vitamin E i beta-karotin.

Dnevne porcije: koliko god želite! Neka vas telo vodi u ovome. Možete poceti da osecate da to postaje prebogato za vas, a to je onda kad znate da telo ima sve što mu treba.

Predlozi za serviranje: ekstra devicansko maslinovo ulje može se koristiti u apsolutno svakom jelu koje jedete. Nikada ga ne treba zagrevati, ali kad je jelo skuvano, pomeša se s njim. Em je jako ukusno, em ce vaše telo voleti ovo cisto, nekuvano stanje.

Poprskajte ga po kokoicama kad su iskokane, sipajte po pecenom povrcu kad ga izvadite iz rerne, preko sveže pripremljene salate, dodajte kuvanom povrcu, preko pirincanih kolaca…

9.Voda

Voda je kljucni sastojak za telo da bi najbolje funkcionisalo. Voda je potrebna na svakom nivou, narocito za aktivnosti neurona i funkcionisanje mozga.

Procišcena voda

Dnevna doza: 2 litre. Predlozi za služenje: probajte da tokom svakog sata pijete po veliku cašu vode, bolje nego da odjednom popijete mnogo.

Apdejti za MS ishranu:

Zeleni caj treba izbegavati zbog visokog nivoa kofeina. Energetska pica sadrže razne sastojke, narocito kofein i takode ih treba izbegavati.

Razvrstala sam mahunarke u hranu koju treba „potencionalno izbegavati“, iako su one dobre za neke pacijente sa MS-om, i dalje ih izbegavam da bih bila sigurna. Takode sam dodala citruse u spisak hrane za „potencionalno izbegavanje“, pošto imaju neke efekte na mene i još neke sa MS-om.

Zakljucak o MS ishrani

Shvatila sam da je teško za vas da cak i razmotrite o odustajanju od nabrojane hrane. One su usadene u osnove ishrane svake zapadnjacke nacije. Za mnoge od vas, ova hrana cini vecinu onog što jedete svakodnevno. Sigurna sam da razmišljate da cete gladovati, odustajuci od ove hrane! Ipak, moguce je izbegavati tu hranu a i dalje jesti ukusna i sita jela.

Mnogo puta se desilo prvih nekoliko nedelja kad sam pocela da se hranim na ovaj nacin, da sam rekla sebi „ne mogu da verujem da nisam ovako jela celog života!“ Bilo je i jednako teških dana kad sam ceznula za omiljenom hranom iz mog perioda pre MS dijete. Ipak, ove cežnje nisu trajale previše kad sam ih zamenila zdravijom alternativom. Zato ne odustajte, svaki dobar dan ishrane je korak ka zdravoj MS ishrani. Probajte da ne menjate previše promena u vašoj MS dijeti precesto.

I to je to! Zapamtite da je ovo promena nacina života a ne dijeta za brzo i kratko delovanje. Verovatnije je da cete trebati da jedete na ovaj nacin do kraja života. Ipak, kad pocnete da ubirate koristi, reci cete „Donesite mi to“ svakog dana. Da, naravno, bice dana kad ne jedete dobro, ali sutra je uvek novi dan i vraticete se u kolosek i nastaviti dalje. Uživajte u svakom zalogaju ove ukusne, isceljujuce hrane!

Izvor: desetkams.wordpress.com

Pčele su me izlečile od multiple skleroze

Pčele su me izlečile od multiple skleroze, naslov je knjige autorke Mariz Pioš, profesorke gimnastike i bivše francuske državne reprezentativke u gimnastici, koja je krajem prošle godine objavljena u Parizu. Knjiga je odmah po izlasku iz štampe izazvala veliko interesovanje javnosti.

Naime, pre dvadeset i četiri godine, kada je Mariz napunila pedeset, razbolela se od multiple skleroze. Lekar, koji joj je posle brojnih ispitivanja postavio dijagnozu, smatrao je da bolest nije moguće izlečiti lekovima koji su bili u ponudi i da se u najboljem slučaju napredovanje bolesti može samo usporiti.

– Doktor, kao da mi je rekao: ,Jadna gospođo, ja za vas ne mogu ništa da učinim,, zapisala je Mariz na početku svoje knjige i dodala: „Ako zvanična medicina moju bolest ne može da sanira lekovima, pokušaću sve što mi nudi alternativna medicina, i pre svega, apiterapija – napisala je gospođa Pioš na početku knjige.

Međutim, pre nego što se Mariz odlučila za prilično bolnu terapiju s pčelinjim ubodima, pokušala je sebi da pomogne i s nekim drugim prirodnim metodama. Imala je utisak da su joj sve te terapije delom pomagale i olakšavale mišićne grčeve i glavobolje ali, nažalost, napredovanje bolesti nisu zaustavile.

– S obzirom da u alternativnoj medicini vlada veliko šarlatanstvo, tražila sam informacije kako da stručno pristupim apiterapiji od naučnika koji u svetskim razmerama nešto znače i koji godinama pokušavaju da multiplu sklerozu izleče s pčelinjim otrovom. Tek kasnije saznala sam da u Monpeljeu živi i radi poznati hirurg i onkolog, profesor Anri Žoaje (Henri Joyeux), koji je nekada preporučivao korišćenje pčelinjih proizvoda i koji mi je kasnije svojim savetima pomogao tokom pisanja knjige – priča gospođa Pioš.

– Propolis s medom redovno sam uzimala i četvrte sedmice.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

S pčelinjim ubodima počela sam sistematično u junu 2005. godine, dvaput sedmično. Pčelinji otrov sam inače povremeno isprobavala na sebi i ranije, da bih se na njega privikla, i utvrdila kako ga moj organizam podnosi. Počela sam s jednim ubodom i zatim bih njihov broj s vremena na vreme povećavala, dok u septembru te godine nisam stigla do osamnaest uboda. Kasnije sam i taj broj uboda povećala i došla do trideset i pet.

– Poslednji pregled iz 2011. godine sa magnetne rezonance pokazao je da su nestala sva oštećenja (lezije) na nervima mozga i kičmene moždine – dodaje ova hrabra žena.

Izvor: lekovitimed.com

Multipla skleroza i psihološka patnja i potresenost

Multipla skleroza (MS) nije nova bolest. Njen uticaj na mozak opisan je 1830. god,  a 1860. god. ocenjeno je da je MS posebna bolest.

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h

MS je najčešće neurološko oboljenje mladih osoba.  U SAD ima oko 350.000 ljudi obolelih od MS-a, a u svetu ima oko 2 miliona obolelih. Godine sankcija i ratova u Srbiji dovele su do povećanja broja novoobolelih, a prema poslednjim podacima Udruženja obolelih od multiple skleroze Beograda (ul. Jurija Gagarina 81. Novi Beograd, telefon: 011/2160-498) ukupan broj prijavljenih i dijagnostikovanih obolelih osoba je oko 1.200. U Srbiji ima više udruženja obolelih od multiple skleroze.  Osim Udruženja obolelih od multiple skleroze Beograda, aktivno je Društvo multiple skleroze Srbije, Društvo multipla skleroza Vojvodine (sa lokalnim organizacijama), Udruženje obolelih od multiple skleroze Bor, Udruženje multiple skleroze Raškog okruga i drugi.

Da li je poznat uzročnik MS?

Premda  je MS bolest koja neočekivano napada, lako je predvideti stopu incidencije u populaciji. Kod jedne od hiljadu osoba pojaviće se MS obično pri kraju dvadesetih godina života, a dve trećine obolelih osoba biće žene.  MS je češća u Severnoj Evropi, a genetski faktori mogu da doprinesu povećanju rizika od obolevanja. Ključni faktor koji utiče na to da imunološki sistem napadne centralni nervni sistem još je nepoznat. Napadi bolesti mogu da budu retki i sa dugim intervalima bez uticaja na sposobnosti i funkcionisanje  osobe, ali isto tako bolest može da brzo napreduje ka teškoj hendikepiranosti. Većina ljudi sa MS-om nalazi se između ova dva ekstremna stanja. Verovatno da je MS ipak autoimuna bolest što znači da se prirodna telesna odbrana okreće sama protiv sebe. Umesto da uništava strane ćelije imunološki sistem se okreće protiv sopstvenih ćelija. U ovoj bolesti uništava se mielinski omotač koji izoluje nervne ćelije. Bez omotača, nervna ćelija više ne može da sprovodi nervne impulse. Kako broj oštećenih nervnih ćelija raste, telo gubi sposobnost vršenja funkcija koje kontrolišu te nervne ćelije.

Na kom uzrsatu MS može da se javi?

Uzrast izbijanja bolesti prema raspoloživim podacima varira od 10 do 59 godina, a najviša incidencija je na uzrastu od sredine dvadesetih i početka tridesetih godina života.

Da li stres utiče na MS?

Život obolelih od multiple skleroze  je stresan, a o tome da li stres  pogoršava ili ubrzava tu bolest raspravlja se decenijama. Za mnoge istraživače veza između stresa i smanjenja imunološkog odgovora je jasna, ali  drugi misle da su promene male i u normalnom opsegu.  Američka neurološka akedemija je 1999. god. na osnovu rezultata opsežne studije koja je trebalo da proceni uticaj psihološkog distresa na MS zaključila da nije u stanju da jasno utvrdi vezu između distresa i pogoršanja bolesti, solomonski zaključujući da je ta povezanost moguća.

Koji su simptomi MS-a?

Simptomi kod MS-a se veoma razlikuju. Osim bola i iscrpljenosti, među različitim teškoćama sa kojima se susreću oboleli od  MS ističe se devet simptoma koji posebno utiču na kvalitet njihovog života. To su pogoršanje u kognitivnom funkcionisanju, depresija, samoubistvo, spazam i slabost, ataksia i tremor, disfunkcija mokraćne bešike i creva, vizuelne smetnje, iscrpljenost i seksualna disfunkcija.

Šta najviše utiče na kvalitet života obolelih od MS-a?

Pacijenti oboleli od MS saopštavaju da im  na kvalitet života više utiče mentalno zdravlje od fizičkih pogoršanja i bola.  Taj podatak razlikuje se od uverenja neurologa i javnog mnjenja o činiocima koji najviše utiču na kvalitet života oblelih od multiple skleroze.  Kada čuju da su oboleli od MS, pacijenti se najviše brinu da će  se pogoršati njihovo kognitivno funkcionisanje.  Kognitivne disfunkcije najviše unazađuju obolele od MS-a. I najsuptilnije promene ograničavaju ličnu sposobnost u prevladavanju teškoća, dovode do otkaza i nezaposlenosti, smetnji u obavljanju porodičnih obaveza i uživanju u životu. Dok se ranije verovalo da samo oko 6% MS pacijenata pati od kognitivnog disfunkcionisanja, nove procene govore da od njih pati oko 43% obolelih. Najveći problemi javljaju se u učenju, prisećanju novih informacija, brzini obrade podataka, zaključivanju, rešavanju problema i planiranju. Manji uticaj bolest ima na preciznost izvođenja (preformansu) ali  je i ona oštećena kada je vreme rešavanja zadataka vremenski ograničeno.

Koji je najčešći afektivni poremećaj kod MS-a?

Najčešći poremećaj raspoloženja kod obolelih od MS-a je depresija. Pogoršanje raspoloženja i afektivnog stanja zapaženo je  1926. godine. Procene učestalosti, tj. prevalencije depresije veoma se razlikuju. Prevalencija kod pacijenata obolelih od MS u bolnici varira od 15% do 30% i od 40% do 60 % tokom života što je oko tri puta više nego kod zdrave populacije. Depresija je češća kod MS nego kod drugih neuroloških oboljenja. Pacijenti oboleli od Parkisonove bolesti ređe pate od depresije u odnosu na pacijente obolele od MS za 50 % do 33%. Na raspoloženje kod MS utiče pogoršanje bolesti, propisivanje psihoaktivnih lekova (npr. kortikosteroida) i osećaj  isrpljenosti,  odnosno premorenosti.

Da li su oboleli od MS-a skloniji samoubistvu od zdravih ljudi?

Kao i kod depresije, sklonost ka samoubistvu MS pacijenata je veća nego kod zdrave populacije. Broj samoubistava kod pacijenata koji su dolazili na bolničko lečenje u Novoj Škotskoj bio je tri puta veći od zdrave populacije. Broj suicida kod muškaraca i žena obolelih od MS u Danskoj bio je za 50 do 70 posto veći nego kod zdrave populacije.

Šta još negativno utiče na obolele od MS-a?

Prateći problemi kod pacijenata obolelih od MS mogu izrazito negativno da utiču na njihovu psihosocijalnu adaptaciju i povise njihovu izloženost psihološkom distresu. Bolest može da utiče na opažanje sebe, a naglašava se  posebna važnost negativnog stava društva i pozitivnog međusobnog odnosa lekara i pacijenta. Odnosi sa porodicom i prijateljima su od središne važnosti za osobe koje žive sa MS-om, kao što je značajan i kvalitet života koji vode.  Izolacija tokom napredovanja bolesti  jeste jedan od očekivanih problema. (O’Brien, 1993). Stav partnera prema bolesti je takođe veoma važan faktor. Obolele osobe koje smatraju da njihovi partneri negativno reaguju na teškoće bolesti imaju lošije psihičko funkcionisanje i više simptoma depresije. Onda kada  partner, porodica ili prijatelji počnu da zbrinjavaju pacijenta, kompleksnost teme se proširuje, a problemi povećavaju. Roditelji koji su oboleli od MS posebno su zabrinuti uticajima koju bolest može da ima na njihovu decu. Premda postoje istraživanja koja ukazuju da su deca hroničnih pacijenata sputana, psihički „ugušena” i antisocijalna,  rezultati druga istraživanja ističu njihovu empatičnost i veću zrelost u društvenim odnosima

Koji praktični problemi najčešće ugrožavaju obolele od MS-a?

Prema brošuri O oboljenju multipla skleroza koju je objavilo Udruženje obolelih od multiple skleroze Beograd, radni vek osoba obolelih od MS-a je veoma kratak. Te osobe bivaju rano penzionisane i vrlo često su odbačene od okoline.

Izvor; /desetkams.wordpress.com

Matične ćelije dale dobre rezultate za multiplu sklerozu

Međunarodno ispitivanje pokazalo je da transplantacija matičnih ćelija može da donese velike pozitivne promene za mnoge obolele od multiple skleroze, izjavili su lekari koji su učestvovali u toj analizi.

Rezultati međunarodnog ispitivanja pokazuju da ta transplantacija može da zaustavi bolest i ublaži simptome, prenosi BBC.

Procedura se sastoji u tome da se uništi imuni sistem pacijenta pomoću lekova za rak i sistem se zatim ponovo podigne pomoću transplantacije matičnih ćelija.

Nešto više od 100 pacijenata učestvovalo je u ispitivanju u bolnicama u Čikagu, SAD, Šefildu u Britaniji, Upsali u Švedskoj i Sao Paolu u Brazilu. Svi su oni imali multiplu sklerozu sa smenjivanjem perioda vraćanja bolesti i dugotrajnog povlačenja znakova oboljenja, odnosno remisije.

Privremeni rezultati objavljeni su na godišnjem sastanku Evropskog društva za transplantaciju kostiju i koštane srži u Lisabonu.

U ispitivanju su pacijenti dobijali ili terapiju lekovima ili transplantaciju matičnih ćelija terapijom HSCT. Pacijenti u grupi koja je primala transplantirane matične ćelije primetili su smanjenje onesposobljenja, dok su se simptomi pogoršali u drugoj grupi.

Posle godinu dana zabeležen je samo jedan slučaj vraćanja bolesti u grupi koja je tretirana matičnim ćelijama u poređenju sa 39 iz druge grupe koja je primala lekove.

Posle praćenja pacijenata u proseku tri godine, transplantacija nije uspela kod tri od 52 pacijenta (šest odsto), u poređenju sa 30 od 50 pacijenata (60 odsto) iz kontrolne grupe koja je tretirana lekovima, prenosi BBC.

Profesor Ričard Bert, vodeći istraživač na univerzitetu Nortvestern u Čikagu rekao je za BBC da su podaci “zapanjujući” u prilog transplantacije u odnosu na najbolje raspoložive lekove.

“Neurološka zajednica bila je skeptična oko ove terapije, ali ovi rezultati će to promeniti”, rekao je Bert.

U tretmanu se koristi hemoterapija da se uništi oštećeni imuni sistem i zatim se matične ćelije uzete iz krvi i koštane srži pacijenta ponovo ubacuju. Ove ćelije nisu pogođene multipla sklerozom i one ponovo i grade imuni sistem pacijenta.

Profesor Bazil Šarok, neurolog u bolnici Rojal Holamšir rekao je da su istraživanja još u prelaznoj fazi, ali ako se uzme to u obzir, da je ovo najbolji rezultat koji je video u bilo kom ispitivanju za multiplu sklerozu.

Lekari ukazuju da ovaj tretman ne odgovara svim pacijentima sa muliplom sklerozom i da proces može da bude težak, uključujući hemoterapiju i nekoliko nedelja izolacije u bolnicama.

Doktorka Suzana Kolhilhas rekla je da će transplantacija matičnim ćelijama HSCT uskoro biti priznata kao ustanovljen tretman u Engleskoj i da će tada prioritet biti da se osigura da pacijenti kojima to može da pomogne dobiju tu terepiju.

Multipla skleroza je hronična zapaljenska bolest centralnog nervnog sistema, a procenjuje se da od nje u Evropi boluje oko 700.000 ljudi, od kojih je oko 75 odsto žena.

U Srbiji od multiple skleroze boluje oko 7.000 ljudi.

Izvor: n1info.com

Gledate televiziju Ordinacija Saveti lekara 24h