Šta znači osma Božija zapovest: NE UKRADI
Osmom zapovešću Gospod Bog zabranjuje krađu, tj. prisvajanje na bilo koji način onoga, što pripadama drugima.
Vidovi krađe su vrlo različiti:
-
Lopovluk, tj. otimanje tuđe stvari.
-
Pljačkanje, tj. otimanje tuđih stvari nasiljem.
-
Krađa svetinje, tj. prisvajanje onoga što je osveštano pripadanjem crkvi.
-
Podmićivanje ili mito, tj. Kada uzimaju nezakonito darove od ljudi, kojima su po svojoj dužnosti obavezni da čine nešto bez nagrade (besplatno).
-
Lenčarenje tj. kada primaju platu za dužnost ili za posao, ali dužnost i posao nisu obavili.
-
Lihvarstvo (zelenašenje), tj. kada uzimaju zbog bilo čega od nevoljnih velike novce, koristeći se tuđom bedom.
-
Obmana ili prevara tj. prisvajanje tuđe stvari lukavstvom. Na primer: kada se izbegava plaćanje duga, utaji nađeno, ne vrate vlasniku stvari ili novac; kada se vara na merenju ili zakida pri prodaji; zadržavanje isplate radniku i slično.
Zabranjujući nam sve vidove otimanja vlasništva od bližnjega, ta zapovest, nam nalaže da budemo nekoristoljubivi (nepohlepni), časni, trudoljubivi, milosrdni i pravedni. Da ne bismo grešili protiv te zapovesti, treba da volimo jedni druge, kao samog sebe, i da ne činimo drugima, što sami sebi ne želimo.
Šta znači sedma Božija zapovest: NE ČINI PRELjUBE
Sedmom zapovešću Gospod Bog zabranjuje preljubočinstvo, tj. kršenje supružanske vernosti i svaku nezakonitu i nečistu ljubav.
Mužu i ženi Bog zabranjuje da prekrše uzajamnu vernost i ljubav. Neženjenima Bog naređuje da drže čistotu misli i želja – da budu celomudreni u delima i u rečima, u mislima i željama.
Zbog toga nužno je izbagavati sve što može uzbuditi u srcu nečiste osećaje: ružne reči, bestidne pesme i plesove, sablažnjive manifestacije i filmove, čitanje nemoralnih knjiga, pijanstvo itd.
Reč Božija naređuje nam da čuvamo naša tela u čistoti, jer su tela naša „članovi Hristovi i hramovi Duha Svetoga“.
„Bludnici greše protiv sopstvenog tela“, raslabljuju zdravlje svoga tela, izlažu ga bolestima i povređuju čak i duševne sposobnosti, a posebno sposobnost zamišljanja i pamet.
Šta znači šesta Božija zapovest: NE UBIJ!
Bog je Tvorac i Davaoc života. Stvorio je čovjeka po slici i obličju svome, što znači da je svaki čovjek bogolik, jer je Božanski lik utisnut u čovjekovu dušu i um.
Ubijanjem čovjeka, ustajemo protiv Božijeg podobija u njemu i Duha Svetoga koji živi u njemu preko svetih Tajni.
Hristos kaže: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo (Mt. 10, 28.). Postoje i oni koji ubijaju dušu, a to su oni koji kvare ljudske duše odvlačeći ih od Gospoda i odvodeći ih na stranputicu.
Savremeni način za ubijanje ljudskih duša svakako vidimo i u sektašenju i vrbovanju ljudi u dušegubna udruženja.
Samoubistvo je još veći grijeh od ubistva, možemo reći i najveći. Samoubistvom smo sami sebe potpuno odvojili od Boga i od svake mogućnosti pokajanja i povratka na pravi i istiniti put.
Šta znači peta Božija zapovest: POŠTUJ OCA TVOJEGA I MATER TVOJU, DA TI DOBRO BUDE I DA DUGO POŽIVIŠ NA ZEMLjI
Petom zapovešću Gospod Bog nam naređuje da poštujemo roditelje svoje i za to nam obećava srećan i dug život.
Poštovati roditelje znači: ljubiti ih, poštovati ih, ne žalostiti ih ni rečima ni postupcima, slušati ih, pomagati im u naporima, brinuti se o njima, kada se oni nalaze u nekoj nuždi, a posebno u vreme njihove bolesti i starosti, takođe moliti se za njih Bogu, kako dok su živi, tako i posle smrti.
Greh nepoštovanja roditelja je veliki greh. U Starom zavetu, ko vređa oca ili majku, kažnjava se smrću (Mark. 7, 10; Izl. 21, 16).
Uporedo sa roditeljima, mi smo dužni da poštujemo i one, koji u bilo kom obliku, zamenjuju naše roditelje. Tim licima se mogu smatrati: pastiri i duhovni oci, koji se brinu o našem spasenju, učeći nas veri i moleći se za nas; starešine građanske, koje se brinu o našem mirnom životu i štite nas od ugnjetavanja i pljačke; vaspitači, učitelji i dobrotvori, koji se staraju da nas uče i da nam daju sve dobro i korisno; i uopšte, starije po uzrastu, koji imaju životno iskustvo i stoga mogu da nam daju dobar savet. Zato greši onaj ko ne uvažava starije, a posebno starce; ko se sa nepoverenjem odnosi prema njihovom iskustvu, ravnodušno, a nekada sa podsmehom reaguje na njihova zapažanja i pouke, smatrajući ih „zaostalim“ ljudima, a njihova shvatanja i poglede „zastarelim“.
Još u Starom zavetu Gospod je rekao kroz Mojsija: „pred licem sedoga ustani i poštuj lice starca, i boj se Gospoda Boga tvojega“ (3 Mojs.19, 32).
Ali ako bi se desilo, da roditelji ili starešine traže od nas bilo šta protivno veri i Zakonu Božijem, tada smo dužni da im kažemo, kako su rekli apostoli starešinama judejskim: „sudite, je li pravo pred Bogom da slušamo vas više nego Boga“ (Dela. 4, 19). I dužni smo da pretrpimo za veru i Zakon Božiji sve, što bi zatim sledilo.
Šta znači četvrta Božija zapovest: SEĆAJ SE DANA ODMORA DA GA SVETKUJEŠ; ŠEST DANA RADI I SVRŠI SVE SVOJE POSLOVE, A SEDMI DAN JE ODMOR GOSPODU BOGU TVOJEMU
To znači da se radi šest dana, da se čini sve ono što pri-pada našem ovozemaljskom pozivu, a sedmi dan da se čuva kao SVETI za Boga tj. posvetiti ga za molitvu Bogu — u crkvi, za versku pouku i za pobožna dela.
U isto vreme Jevreji su praznovali subotu, a Hrišćanska Pravoslavna Crkva svetkuje nedelju — dan Hristovog Vaskrsenja, u čast i spomen na najznačajniji događaj,jer je Vaskrs praznik nad praznicima.
