Naslovna Blog Stranica 288

Kako izlečiti IŠIJAS: Prirodni lekovi i vežbe

Išijas je bolest koja uglavnom osobe starije životne dobi. Sam naziv potiče od živca “ishiadikusa” koji oživčava natkolenicu i koji je često pogođen brojnim bolestima. Osnovni uzrok nastanka išijasa leži ne u nozi već u kičmenoj moždini.

Kičmena moždina je sastavljena od pršljenova u čijem se središtu nalazi disk. Kod osoba čija je kičma zdrava, on se pomera zajedno sa kičmom, odnosno, niakda ne ispada iz svog ležišta. Kod osoba starijih od 45 godina ( pogotovo žena ) i kod svih osoba starijih od 60 godina, črsto dolazi do “uklještenja” ovog diska koji izaziva brojne simptome u delu tela koji se nalazi ispod zahvaćenog pršljena.

Išijas se definiše kao ispad u nozi nastao nakon “uvlačenja” diska ka unutrašnjosti tela na spoju slabinskog i krsnog pršljena.

Šta je išijas – išialgija ?

Išijas predstavlja skup znakova i simptoma povrede diska u kičmenoj moždini. Najčešće do išijasa dolazi nakon dizanja teških stvari ili prevelikog savijanja u predelu kičme. Dobra stvar kod išijasa jeste što on odmah daje karakterističan bol koji počinje od karlice pa se polako spušta sve do stopala.

Išijas je stanje koje se može uspešno lečiti, a i prevenirati o čemu će biti reč malo kasnije. Iako je u većini slučajeva povezan sa nekim većim fizičkim opterećenjem ili trudnoćom, treba imati u vidu da brojni tumori koji su smešteni u stomaku mogu svojim rastom da dovedu do pritiska na kičmenu moždinu, tako da se preporučuje da se kod pacijenata kod kojih postoji sumnja na postojanje tumora a postoji i osećaj bola u leđima u nozi izvrši dodatno ispitivanje.

Išijas bol u nozi – simptomi

Prvi i osnovni simptom išijasa jeste bol. Bol nije simetričan, javlja se u jednoj nozi a pacijent koji pati od išijasa bol opisuje kao neprekidan, jak, a okolina primećuje da bolesnik često naslanja ruku na predeo iznad kolena obolele noge. Bol je najintenzivniji u predelu nadkolenice, ali često se širi i u regione u blizini – pacijent se često žali i na bolove u slabinskom predelu, iznad zadnjice, a opaža i bol koji se spušta niz nogu. Bilo kakav nagli pokret dovodi do pojačavanja bola, dok odmor i spavanje na boku ublažavaju simptome išijasa.

Jako je bitno utvrditi da li se bol spustio do palca – to se da lako primetiti prilikom posmatranja hoda osobe sa išijasom – usled zahvaćenosti palca, pacijent se oslanja na petu kako se bol ne bi pojačavao.

Izuzetno retko kod mlađih, a u nešto većem broju  slučajeva kod starijih osoba, može doći do problema sa bešikom. Usled pritiska na živce koji oživčavaju bešiku, može doći do poremećaja pražnjenja i punjenja, te je primetno da se osobe umokravaju iznenada, najčešće u toku noći. Kod ovih sooba, potrebna je brza intervencija kako bi se sprečio trajni gubitak funkcije mokraćnih puteva.

Išijas u trudnoći

Tokom poslednjih par meseci trudnoće, fetus vrši veliki pritisak na sve zidove stomaka, a posebno na zadnji zid. Usled oslanjanja na zadnji zid, fetus često vrši pritisak na kičmene korenove u kičmenoj moždini. U trenutku kada fetus pritisne predeo kičme između slabinskog i krsnog pršljena, trudnica počinje da oseća bol koji se širi u nadkolenicu – to je znak da je došlo do nastanka išijasa. Išijas u trudnoći je uglavnom bezazleno stanje, jer se bol vrlo brzo nakon porođaja povlači.

Usled blizanačke trudnoće, ili stanja kada je fetus izuzetno velikih dimenzija, pritisak može biti znatno povećan, te će se i bol povećati. Iako se išijas često javlja kod trudnica, bol se uglavnom ne spušta do prstiju noge, a odmaranjem i ne načinjavanjem naglih pokreta, bol se može u potpunosti savladati. Tokom porođaja, usled spuštanja fetusa u porođajni kanal, može doći do pojačanja bola, ali se odmah nakon porođaja taj bol u potpunosti gasi.

Lečenje išijasa

Prvobitno je najvažnije osloboditi se upornog bola. Kod osoba sa išijasom, od pomoći su brojni analgetici, a ukoliko je osoba izdržljiva i ima zdrav metabolizam, može bez problema koristiti kortikosteroide koji organizma oslobađaju bola za nekoliko minuta! Ipak, lekovi neće dovesti do trajnog oporavka.

Da bi došlo do potpunog izlečenja, potrebno je repozicionirati disk koji je “izleteo” iz kičmene moždine. To se nekada postiže hirurški, ali se pre hirurgije razmatra opcija fizikalne medicine i rehabilitacije u smisli prepisivanja vežbi koje ne opterećuju kičmenu moždinu a uz pomoć kojih može do spontanog vraćanja diska u prvobitan, normalan položaj. U tu svrhu, mnogi fizijatri preporučuju steznike koji potpomažu vraćanju diska u svoj prvobitan položaj. U slučaju da je uzrok koji je doveo do išijasa neka tumorksa promena u predelu stomaka, potrebno je u brzom vremenskom periodu odraditi hiruršku intervenciju kako se tumor ne bi širio i zahvatao nove korenove i stvorio još dramatičniju sliku.

Prirodni lek za išijas

Kada govorimo u prirodnoj medicini u lečenju išijasa, moramo napomenuti da ne postoji prirodni lek koji može da ispravi anatomski defekt koji je nastao tokom išijasa. Ipak, mogi čajevi koji imaju antiupalno dejstvo mogu da umanje bol i da time osposobe pacijenta za dalje lečenje.

Jedan od takvih čajeva jeste i čaj od kamilice koji ublažava bol tako što umiruje nerve i omogućava kretanje pacijenata i smanjen osećaj bola kod neželjenih, iznenadnih pokreta. Mnogi stručnjaci navode i odlična svojstva ljute paprike ( analgetsko dejstvo ima materija kapiscin kojim je crna paprika bogata ), potom čaj od kantariona, zatim tinktura od belog luka kao i menta od koje možete pripraviti melem koji možete mazati na bolno područje. Spavanje na udobnom krevetu na boku može da ublaži simptome. Izbegavajte jastuke koji su previše visoko postavljeni i dušeke koji su meki.

Vežbe za išijas

Vežbe za išijas imaju zadatak da uspostave fiziološki položaj kičmene moždine. Uzimajući u obzir činjenicu da je većina simptoma išijasa nastalo nakon istezanja, vežbe savijanja mogu da “izbace” disk iz nerva na koji vrši pritisak i  da ga vrati nazad. Fizijatri savetuje izbegavanje bilo kakvog nošenja tereta i preporučuju da se ispravi hod – da se ide uzdignute glave kako bi dejstvom fizioloških krivina kičmene moždine došlo do poboljšanja.

Starijim osobama, pogotovo ženama, savetuje se izbegavanje bilo kakvog fizičkog rada, najviše zbog krtosti kostiju usled kojih dođe do potpunog propadanja središnjeg diska.

Izvor:prirodnoizdravo.com

Dermatolozi tvrde: Krema za lice koje uklanja bore (recept)

Ružina voda se nalazi u sastavu mnogih kozmetičkih prozvoda, a razlog je vrlo jednstvan-ona čini čuda za kožu. Ovaj proizvod je već decenijama vrlo poularan zbog svojih moćnih svojstava kada je podmlađivanje u pitanju.

Glavni sastojak kreme čiji recept vam donosimo je upravo ružina voda.

Sastojci u ovoj kombinaciji će vam pomoću da zagladite bore i sprečite nastanak novih. Dermatolozi tvrde da može da ukloni i do 89 posto bora sa lica, a pored toga, dubinski hidrira lice i čini ten lepšim.

Sastojci:

  • 1 kašika ulja jojobe

  • 1 kašika ulja od semenki šipka

  • 1 kašika šea maslac

  • Pola kašike aloe vere

  • Pola kašike stearinske kiseline u prahu

  • 2 kašike ružine vode

  • 5-6 kapi ružinog ulja

Priprema:

U posudu stavite stearinsku kiselinu, šea maslac, jojobino ulje i ružinu vodu i zagrejte na tihoj vatri dok se maslac ne istopi. Nakon toga dodajte ulje šipka, promešajte i sačekajte da se malo ohladi. Nakon toga dodajte aloe veru i ružino ulje. Mešajte dok ne dobijete homogenu smesu, a nakon toga krema je spremna za upotrebu.

CIKORIJA (vodopija)- Čisti jetru, slezinu, bubrege, protiv šećerne bolesti i bolova u želucu (RECEPTI)

0

CIKORIJA (vodopija) – Čisti jetru, slezinu, bubrege, protiv šećerne bolesti i bolova u želucu (RECEPTI)
Cikorija se gaji u zapadnoj Evropi kao povrtarska biljka (radi lista), ili kao industrijska (radi korena od kojeg se priprema odličan i zdrav surogat kafe), ali se mogu naći i sorte sa kombinovanim svojstvima. Naročito je popularna u mediteranskom pojasu, gde se tokom zime i ranog proleća često koristi kao „vitaminska salata zdravlja“.
Kultivisana cikorija, poznata pod imenom radič, zadržala je dosta lekovitih svojstava svog divljeg rođaka i otuda je veoma korisno povrće. Pored karotina i vitamina C, sadrži dragocenu gorku materiju intibin, koja povoljno utiče na varenje i kvalitet krvnih sudova. Vretenasti koren je beo i mesnat i najbolji je kada dostigne dužinu od oko 15–20 cm. Bujnu rozetu karaterišu ovalno izduženi listovi, ravnih ivica. Iz korena kultivisanog radiča, tokom zime iznikne bela, izdužena glavica nežnog, krhog lišća, koja je ne samo veoma ukusna, presna salata, nego je i pravi rudnik vitamina i minerala. Ovaj izdanak možete kupiti u supermarketima.
Čaj od korena divlje cikorije ili vodopije se priprema na nekoliko načina:

1) puna supena kašika suvog korena se prelije litrom ključale vode i kratko prokuva. Konzumiraju se tri šolje dnevno proceđenog čaja. Ovako pripremljen prvenstveno stimuliše i poboljšava izlučivanje mokraće i na taj način efikasno eliminiše nagomilane toksine, istovremeno jača i organizam;

2) čajna kašičica korena prelije se šoljom proključale vode, ostavi 15 minuta (pokriven) i zatim procedi. Uzima se nekoliko dana uzastopno po dve šolje dnevno (ujutru na prazan želudac i pred spavanje). U ovoj dozi efikasno čisti jetru, slezinu, bubrege i ima sposobnost da omekšava tvrdu stolicu, pa je dragoceno dopunsko sredstvo u terapiji kojom se leče hemoroidi. Zahvaljujući sadržaju inulina, mogu ga upotrebljavati i šećerni bolesnici po šolju dnevno, pre doručka.
Nadzemni deo divlje cikorije (vodopije) prikuplja se dok je biljka u cvatu. Suši se u vezicama, u hladu i na promajnom mestu, da bi sačuvala boju. Sušeni nadzemni deo kao čaj efikasno reguliše i pospešuje rad organa za varenje. Istu efikasnost pokazuje i protiv lakših srčanih tegoba.
Čaj se priprema tako što se čajna kašičica suve biljke umeša u šolju vode, stavi na vatru i pošto proključa, kuva oko pola sata, zatim ohladi i procedi. Piju se tri rakijske čašice dnevno pre obroka.
Svež sok isceđen iz lista obavezni je deo svih prolećnih kura za jačanje organizma, naročito ako su avitaminoze povezane sa anemijom. Sok jača funkcije jetre i tako efikasno čisti krv. istovremeno stimuliše povećano izlučivanje žuči u creva i tako, pored ostalog, pomaže eliminisanje žučnih kamenaca. Piju se dnevno 2–4 supene kašike soka umešanog u mleko ili vodu. Terapija traje najmanje mesec dana. Ako se svež sok pomeša sa istom količinom šećera i ukuva do gustine sirupa, dobija se blago i sigurno sredstvo protiv zatvora. U spoljnoj primeni kao oblog, pomešan sa nekoliko kapi ružinog ulja i prirodnog vinskog sirćeta, odlično je sredstvo protiv glavobolje.
Sirup protiv glista i zatvora: u čašu sveže isceđenog soka rastopiti 250 g šećera i kuvati na tihoj vatri 5–10 minuta. Piti 2 kašičice dnevno.
Čaj protiv šećerne bolesti, bolova u želucu i bolesti jetre: popariti 5 grama lista i cveta vodopije sa 2,5 dl vrele vode i posle 10 minuta procediti. Piti po jednu šolju ujutru našte srca i jednu šoljicu uveče pre spavanja.
Kafa od cikorije
Potrebno je da se ½ kašičice suvog korena prokuva u 2 dl vode na tihoj vatri u trajanju od 5 do 8 minuta. Nakon što se skuva, potrebno je da odstoji 15-ak minuta i da se potom procedi. Preporučena doza je 3 do 4 šolje dnevno.

izvor: stvarukusa.rs

Cheesecake sa mandarinama (recept)

0

Mandarina je odličan izvor vitamina C, koji je važan za imunitet i borbu protiv sezonskih bolesti, čije simptome ublažava i ubrzava oporavak. U sto grama ovog voća nalazi se oko 30 miligrama C vitamina, što zadovoljava trećinu dnevnih potreba. Mandarina se najčešće jede sveža posle guljenja kore, ali može se iskoristiti za pripremu slatkih jela u želeima, sladoledima, kremovima i džemovima. Donosimo vam resept za Cheesecake sa mandarinama

Sastojci za biskvit:

  • 3 jaja

  • 3 kašike šećera

  • 3 velike kašike brašna

Sastojci za fil:

  • 600g mascarponea

  • 400ml slatke pavlake

  • Sok od 4 mandarine

  • 100g šećera u prahu

  • 4 mandarine za dekoraciju

Priprema:

Pripremite kalup za cheesecake, premažite ga sa malo maslaca i pospite sa malo brašna pa odložite na stranu, a rernu uključite na 180 stepeni i ostavite da se zagreje. Jaja i šećer mutite dok ne dobijete svetlo žutu tečnost. Zatim u nju polako umešajte brašno, ulijte smesu u kalup i stavite u rernu. Biskvit pecite oko 15 do 20 minuta. Kada bude zlatno žute boje, znaćete da je gotov. Kada se biskvit ohladi izvadite ga iz kalupa i presecite po sredini, tako da dobijete dve kore. Kalup operite i prosušite krpom. Mandarine oljuštite, 4 mandarine odvojte na kriške, a od 4 preostale iscedite sok. Slatku pavlaku umutite u čvrst šlag. U drugoj posudit izmutite šećer i mascarpone. Smesi dodajte sok od mandarine i još mutite. Smesi dodajte šlag i lagano izmešajte da sve sjedinite. U kalup stavite jednu koru, premažite je filom od maskarponea i poređajte mandarine, a onda prekrijte gornjom korom. Kalup prekrijte folijom i stavite u frižider na par sati, da se kolač stegne.

Aljma ili zimski luk: Kod kardio-vaskularnih poremećaja i jačanje imuno sistema

0

Aljma ili zimski luk se na većim površinama uzgaja najčešće u Kini iz čijih severozapadnih krajeva vodi poreklo, ali studije ukazuju na to da njen predak divlja vrsta Alliumaltaicum Pall. koja se povremeno javlja u predelima Sibira i Mongolije. U tim krajevima se prikuplja kao povrće za potrebe lokalnog stanovništva, ali i za izvoz u Kinu. Uzgoj aljme prema prvim pisanim podacima iz prapostojbine datira još oko 200. godine p.n.e. U Japan je aljma stigla pre 500 godina, uporedo se šireći prema jugoistočnoj Aziji i Evropi. Evropsko ime „welsh luk″ je najverovatnije u vezi sa staronemačkom rečju „welcshe″, što znači strani, i nije u vezi sa britanskom pokrajinom Vels. U Kini aljma predstavlja jednu od najznačajnijih vrsta iz roda lukova, ispunjavajući ulogu koja u kulinarstvu Evrope pripada crnom luku i praziluku. U Japanu je prema potrošnji odmah iza crnog luka.

Za gajenje zimskog luka, najčešće se uzimaju dve vrste: japanski luk za vezice kao i velški luk. Luk za vezice se najviše gaji zbog svojih zadebljalih, izbeljenih lažnih stabala, dok se velški luk koristi kao začinsko bilje, dodavanjem zelenih listića salatama i kuvanim jelima. Zahvaljujući metodama sušenja povrća dehidracijom aljma je postala visoko kvalitetna sirovina koja se često dodaje instant-supama i drugim dodacima jelima. Svoje mesto zimski luk je uspešno pronašao i u medicini, zahvaljujući svojstvu poboljšavanja rada unutrašnjih organa, prevenciji kardio-vaskularnih poremećaja, kao i podsticanju funkcionisanja imuno sistema.

Kod aljme nije izražen miris koji je svojstven luku, njegov intenzitet je negde na polovini između jačine mirisa crnog luka i praziluka. Ipak, umnogome podseća na crni luk, ali osnovna razlika koja ovu vrstu odvaja od crnog luka je što ne formira krupne lukovice, što je i čini najpogodnijom za proizvodnju mladog luka.

Aljma je višegodišnja biljka koja se u komercijalnoj proizvodnji gaji kao jednogodišnja, dok u baštama može da se uzgaja i kao višegodišnja. Predstavlja široko prilagođenu biljnu vrstu, tolerantnu na veoma niske temperature, sposobnu da prezimi čak i u Sibiru. Pored niskih, aljma je tolerantna i na visoke temperature.

Autor: Dipl. ing – master Dušan Marinković, Poljoprivredni fakultet Novi Sad

Izvor: vikendica.net

Čokoladni kolačići – Orginalni recept iz 1930. godine

0

Kao i većina ukusnih poslastičarskih đakonija i čokoladni kolačići su nastali sasvim slučajno. Vlasnica Toll House Inn-a je u svoje puter keksiće dodala čokoladne komadiće, misleći da će se čokolada otopiti. Međutim, puter keksići se peku veoma kratko, a čokolada za to vreme nije stigla da se otopi. Njeno osoblje, koje je probalo ove nove keksiće je bilo oduševljeno. U bostonskim novinama iz 1936. godine pored priče o čokoladnim kolačićima koji su zaludeli ljude izašao je i recept pod nazivom Butter drop do cookies. Ovaj rogobatni naziv se nije dopao vlasnici pa ga je preimenovala u Chocolate Crunch Cookies.

Prvi kolačići su bili veličine jednog zalogaja i služili su se uz čaj. Vlasnica recepta je bila plaćena doživotnim snabdevanjem čokolade od strane kompanije Nestlé, u zamenu za korišćenje njihove čokolade prilikom spravljanja kolačića. Kompanija je 1939. godine kreirala posebne komadiće čokolade koja je termorezistentna, da bi ostala u neizmenjenom obliku posle pečenja. Čokoladni kolačići su najpopularniji dezert u Americi gde ga preferira više od 55% stanovništva.

Mi vam predstavljamo originalni recept koji možete prilagoditi sopstvenim željama. Baza za kolačiće je uvek ista, a čine je puter, šećer, jaja i brašno. Osim koštunjavog voća možete dodati i neko suvo (brusnice, kajsije, suvo grožđe). Važno je da se isprati osnova recepta, a dodaci su stvar izbora i ukusa.

Čokoladni kolačići

Sastojci:

– 225 gr omekšalog maslaca;

– 200 gr belog šećera;

– 220 gr smeđeg šećera;

– 2 jaja;

– 2 kašičice ekstrakta vanile;

– 375 gr brašna;

– jedna kašičica soda bikarbone;

– pola kašičice soli;

– 350 gr čokoladnih komadića;

– 125 gr seckanih oraha.

Priprema: Rernu zagrejte na 170C. Mikserom prvo penasto umutite maslac pa mu dodajte beli i smeđi šećer. Mutite mikserom dok se masa ne ujednači. Zatim dodajte jedno po jedno jaje, a između toga mešajte mikserom. Dodajte ekstrakt vanile (ovaj sastojak nije obavezan). U posebnoj posudi pomešajte sodu bikarbonu sa dve kašike vruće vode i dodajte to u smesu. Dodajte i pola kašičice soli. Sve to promešajte mikserom, a zatim dodajte brašno mešajući ga kašikom. Na kraju dodajte čokoladne komadiće i orahe.

Masa koju dobijete liči na lepljivo testo, ali to ne treba da vas uplaši. Pleh obložite masnim pek papirom i na njega stavljajte kašikom (za sladoled ili običnom, supenom) masu za kolačiće. Ostavite dovoljno prostora između kolačića (5-7 cm) jer će narasti i raširiti se tokom pečenja. Nema potrebe da kolačiće oblikujete rukama i sam oblik mase na plehu pre pečenja ne treba da vas brine. Pecite 10-12 minuta (ne duže) ili dok ivice kolačića ne dobiju zlatnu boju. Kolačiće je poželjno hladiti na rešetkastoj površini da bi spolja bili hrskavi, a iznutra meki. Prijatno.

Izvor: pasarela.rs

Hroničan umor, malaksalost i anemija – Da li posetiti lekara?

0

Hroničan umor, malaksalost i anemija (malokrvnost) mogu biti usko povezani, jer manjak gvožđa u krvi uzrokuje konstantno osećanje umora i bezvoljnosti. Budući da ove simptome anemije ljudi često vezuju za stres ili nedostatak sna, retko smatraju da treba posetiti lekara, pa zbog toga ona može izazvati brojne komplikacije i probleme.

Hroničan umor, malaksalost i anemija su tri činioca koja se u najvećem broju slučajeva pojavljuju zajedno, budući da je upravo anemija gotovo uvek uzrok prva dva simptoma.

Šta je anemija?

Anemija je nedostatak crvenih krvnih zrnaca. Konkretno, mali broj eritrocita sadrži manje hemoglobina, zbog čega je dotok kiseonika organima kao što su mozak, srce i mišići – smanjen. Kao posledicu osećate mentalnu i fizičku slabost. Kada je broj eritrocita smanjen, srce radi brže u pokušaju da većim proticanjem krvi nadoknadi manjak kiseonika u krvi siromašnoj eritrocitima, pa je zato anemičnim ljudima često ubrzan puls. Hroničan umor, malaksalost i anemija gotovo su uvek povezani i Alfa MEDICA tim ističe kako nikako ne smete ignorisati simptome, ma koliko vam oni izgledali nebitno.

Simptomi anemije

Iako je reč o jednom od najučestalijih poremećaja krvi, prve simptome anemije, poput malaksalosti, slabosti i glavobolje, većina ljudi ne smatra dovoljnim razlogom da bi potražili stručnu pomoć. Međutim, ukoliko se na vreme ne leči, anemija može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme, pa je stoga prevencija i pravovremena reakcija od velike važnosti.

Najčešći simptomi koji ukazuju na malokrvnost:

  • Konstantno osećanje umora

  • Malaksalost

  • Glavobolja

  • Ubrzan puls

  • Vrtoglavica

  • Brzo zamaranje

  • Nedostatak koncentracije

  • Zujanje u ušima

Hroničan umor, malaksalost i anemija su veoma povezani i nikako ne biste smeli ignorisati bilo kakve simptome koji mogu ukazivati na poremećaj krvi. Ukoliko se malokrvnost ne leči, ona trajno može oštetiti određene organe.

Hroničan umor, malaksalost i anemija – Poseta lekaru je obavezna!

Ukoliko osetite neke od prethodno navedenih simptoma, neophodno je da što pre posetite lekara – hematologa. Ukoliko je gvožđe u krvi blago sniženo, naš lekar će vam verovatno preporučiti da u ishranu uvrstite namirnice koje će povećati nivo gvožđa u krvi.  Međutim, ukoliko je gvožđe u krvi značajno sniženo, neophodna je terapija lekovima. Ljudi kojima je dijagnostikovana anemija svakako bi trebalo da uvrste u ishranu namirnice bogate gvožđem i vitaminom C, bez obzira da li im je propisana terapija lekovima ili ne.

Namirnice koje se preporučuju prilikom lečenja anemije su:

  • Džigerica

  • Crveno meso

  • Riba

  • Grašak

  • Cvekla

  • Koštunjavo voće

  • Zeleno povrće itd.

Alfa savet:

Kopriva je bogata gvožđem, vitaminom C i K, bakrom i manganom – koji su značajni za aktivaciju gvožđa i lečenje anemije. Čaj ili sok od koprive umnogome pomažu u poboljšanju krvne slike, pored propisane terapije. Potrebno je da 50 g lista koprive prelijete s pola litra hladne vode, poklopite i ostavite da prenoći, a zatim ujutru kuvajte dva minuta. Kad se čaj ohladi, procedite ga i pijte po čašu tri puta dnevno pre jela.

Poliklinika Alfa MEDICA

Poliklinika radi od 7h do 22h, 7 dana nedeljno. Call centar poliklinike radi 24 sata dnevno, uključujući i državne praznike.

Adresa: Bulevar Zorana Đinđića 106a, Novi Beograd
Telefon: 011/311-85-91
Mobilni: 060/311-85-91

Hronična opstruktivna bolest pluća: Kada se javiti lekaru i kako se leči

0

Hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP) karakteriše se ograničenjem (smanjenjem) protoka vazduha u disajnim putevima. Ograničenje protoka vazduha je progresivno i udruženo sa zapaljenjskom reakcijom pluća na štetne čestice ili gasove.
Reč hronična znači da se bolest ne povlači, opstruktivna – da je delimično blokiran protok vazduha u disajnim putevima, reč bolest – oboljenje, a pluća – da se dešava u plućima.

Kod bolesnika sa HOBP manji su otvori disajnih puteva. U njih ulazi manje vazduha zato što su zidovi disajnih puteva zadebljali i otečeni, disajni putevi su stisnuti pod uticajem malih mišića koji ih okružuju i u njima se stvara sluz koju bolesnik iskašljava.

Od HOBP najčešće obolevaju pušači ili bivši pušači, osobe koje žive u kućama sa mnogo gasova (sagorevanje u pećima za zagrevanje prostorija) ili one koje su radile na mestima gde je bilo puno prašine i dima. Većina bolesnika sa HOBP ima preko 40 godina, ali mogu oboleti i mlađi ljudi.

Osobe koje boluju od HOBP žale se na kašalj i iskašljavanje sluzavog ili “prljavog” ispljuvka, otežano dišu, guše se, ostaju bez daha prilikom fizičkog napora i potrebno im je duže vreme da se oporave nakon prehlade. Sa napredovanjem bolesti, tegobe postaju sve izraženije. Većina pacijenata kasno se javlja lekaru i smatra da je kašalj normalna pojava zbog pušenja.

Kada se jave lekaru koji dijagnostikuje pravu prirodu bolesti, pacijenti dobijaju savet o daljem lečenju:

  • prestanak pušenja (najvažniji i najbolji način da pomognete svojim plućima);

  • izbegavanje mesta gde se puši, dima i mirisa koji vam smetaju;

  • provetravanje prostorija u stanu;

  • redovno uzimanje lekova i

  • redovne vežbe disanja.

Za lečenje HOBP koriste se lekovi koji otklanjaju simptome širenjem disajnih puteva, smirivanjem upale i infekcije, a po potrebi i drugi za jačanje snage srčanog mišića. Za lečenje HOBP koriste se dozni aerosoli, tzv. pumpice pomoću kojih se lek unosi udisanjem (inhalacionim putem). To je najbolji, najkorisniji i najmanje štetan vid terapije jer lek deluje direktno na oboleli organ, unosi se mala doza, brzo se otklanjaju simptomi i nema neželjenih efekata. Treba naglasiti kako je pogrešno mišljenje da su pumpice štetne jer navodno stvaraju naviku i imaju negativan efekat.

U toku epidemija gripa i respiratornih infekcija bolesnicima se preporučuje vakcinacija.

U uznapredovalom stadijumu oboljenja, kada je kiseonik u krvi znatno niži, bolesnicima koji ispunjavaju uslove propisuje se dugotrajna oksigenoterapija u kućnim uslovima (DOT). Ona podrazumeva upotrebu kiseonika preko aparata koji se zove koncentrator kiseonika u kućnim uslovima. Tako je pacijent na stalnoj oksigenoterapiji (najmanje 16 sati u toku dana), i manje su potrebe za bolničkim lečenjem.

HOBP je bolest od koje svake godine oboleva sve više ljudi i predstavlja veliki zdravstveni i socio-ekonomski problem pa je prevencija u smislu prestanka pušenja najbolji način za smanjenje učestalosti tog oboljenja.

Institut za plućne bolesti Vojvodine

Put doktora Goldmana 4

21204 Sremska Kamenica

Srbija

Telefon: +381 (0)21 480 5100
Call centar: 066 880 5312

Internet adresa: www.ιinstitut.rs

Kućni test na korona virus: Krizni štab upozorava da se ne testirate sami – Zašto su testovi sporni?

0

Kućni test na korona virus: Krizni štab upozorava da se ne testirate sami- Zašto su testovi sporni?

Antigenske testove na korona virus, najavljene kao testove za kućnu upotrebu, ljudi ne treba da kupuju i primenjuju sami, rečeno je na sednici Kriznog štaba u petak.

„Molim građane koji su kupili ili nabavili antigenske testove da to sami ne uzimaju”, rekao je član Kriznog štaba Zoran Gojković, pokrajinski sekretar za zdravstvo. Prodaja takozvanih kućnih testova na korona virus najavljena je iz Apoteka Beograd u četvrtak. Međutim, naveo je Gojković, testovi su zapravo namenjeni privatnim zdravstvenim ustanovama.

Zašto su testovi sporni?

Epidemiolog Zoran Radovanović objasnio je za BBC na srpskom o kakvim se testovima radi i zašto mogu biti nepouzdani.

„Prvi razlog je pogrešno vreme testiranja. Ako ste, recimo, juče bili u kontaktu sa zaraženom osobom i ako ste se zarazili, ne možete danas da imate pozitivan rezultat.

„Najveća verovatnoća da se prisustvo virusa otkrije je između prvog i petog dana od pojave simptoma”, kaže Radovanović.

Drugi razlog je, kaže, to što oni koji rade test kod kuće možda neće dovoljno dobro uzeti uzorak.

„Morate da idete kroz nos u zadnji zid nosnog dela ždrela. To je dosta neprijatno. Ljudi se mršte kada im tehničar ili lekar gurne štapić u nos.

„Tako da, kada radite kod kuće i to sami, pitanje je da li ćete doći do zadnjeg zida”, kaže Radovanović.

I direktorka Apoteka Beograd Jasminka Bjeletić je ranije izjavila za RTS da je za korišćenje ovog testa potrebno medicinsko znanje, kako ne bi došlo do eventualnih grešaka.

Treći uzrok pogrešno negativnog rezultata je što mora da bude prisutno mnogo više virusa da bi test bio pozitivan u odnosu na PCR test, objašnjava Radovanović,.

„PCR otkriva minimalne koncentracije – uzmete, pa milion puta umnožite ono što ste našli. Ovde je reč o drugoj tehnici, pa i koncentracija virusa mora da bude viša da bi test bio precizan.

Radovanović objašnjava da „ako je na zadnjem zidu nosnog dela ždrela prisutna relativno mala količina virusa, onda će test biti negativan”.,

„Zato je PCR zlatni standard, a ovaj može da se koristi pod tim uslovima – pozitivan sam, znači to je tako. Negativan sam – ne mora da znači, bolje da uradim još i PCR”, kaže Radovanović.

Kako se test radi?

Jasminka Bjeletić, direktorka Apoteke Beograd objasnila je za RTS kako se koristi test.

„Štapićem koji je sterilan potrebno je da se uđe duboko do korena nosa, što dublje, tu ne sme da se napravi greška da se ne bi otišlo dalje do potrebnog nivoa i da se laganim uvrtanjem izvuče sadržaj iz nosa, blagim pokretima”.

Kada se sadržaj izvuče, dodaje, štapić se uroni u već pripremljenu hemikaliju i onda se pet puta pritisne kako bi se sadržaj i antigeni koji su unutra prisutni istisnuli u bočicu.

Potom je potrebno sačekati i do 30 minuta da se uradi detekcija. Ukoliko je test pozitivan – pojaviće se dve linije.

Razlika između PCR i antigenskog testa

Dijagnostički testovi, poznati i kao PCR testovi, pokazuju da li neko trenutno ima virus.

Ovim testovima se traže znaci genetskog materijala virusa.

Brzi antigenski test podrazumeva bris grla i utvrđuje prisustvo virusa u gornjem respiratornom traktu i može da se uzme između petog i sedmog dana od početka simptoma.

Postoje i testovi na prisustvo antitela, odnosno serološki testovi koji se rade iz krvi. Specifična antitela ukazuju na trenutno prisustvo infekcije ili da li je neko već bio zaražen. IgM antitela ukazuju na trenutnu infekciju, a IgG na hroničnu, to jest, da je neko već preležao infekciju.

Izvor:bbc.com