Naslovna Blog Stranica 278

Dr Nestorović: Zašto je bolje biti umereno gojazan, nego imati savršenu težinu!

Gojaznost se definiše kao nagomilavanje viška masti u organizmu, koja remeti zdravlje. U članku iz 2018. godina, autori su analizom od paleolita do danas ustanovili da je oduvek bila prisutna u ljudskim populacijama.

 Još je Hipokrat pisao o lošim efektima gojaznosti na zdravlje.

 Gojaznost povećava rizik od različitih oboljenja (kardiovaskularnih, karcinoma itd). Kliničke manifestacije gojaznosti se javljaju najčešće u obliku metaboličkog sindroma, koji se karakteriše prisustvom najmanje 3 od sledećih parametara: gojaznost u predelu stomaka, povećanje šećera u krvi, povišenje trigicerida, krvnog pritiska, sniženje LDL holesterola.

Gojaznost dovodi do disfunkcije endotela krvnih sudova, insulinske rzistencije i zapaljenjskih promena u telu.

Postojanje metaboličkog sindroma povećava rizik od kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa tipa 2 za 2, odnsono 5 puta.

 Porast broja gojaznih je globalni fenomen. Postoje tri osnovna razloga za ovu pojavu. Prva je povećana potrišnja mesa, kao i masti životinjskog porekla.

 Drugi je sve šira primena pripremljene hrane ( u SAD se ¾ kaloroija unosi industrijski pripremljenom hranom, koja sadrži visoke količine masti, šećera, soli). Prodaja grickalica i slatkiša u supermarketima cveta i kod nas. Napici sa visokim količinama šećera su zamenili vodu ili čaj. Konačno, majke danas rade, što im ne ostavlja vremena za pripremanje obroka za porodicu. Oko petine žena rade u nosćnim smenama, što remeti dnevni ritam obroka.

 Postoji nekoliko načina da se izmeri prekomerna težina, a najpopularniji su indeks telesne mase (BMI) i odnos obima struka prema obimu kukova (WHR).

 Svetska zdravstvena organizacija definiše gojaznost kao BMI preko 30. BMI preko 30 je 2016 imalo 11% muškaraca u svetu, prema 15% žena.

 Ali, BMI nikada nije bio namenjen da proceni pojedinačne osobe, već trendove u opštoj populaciji. Profesor Nick Treftethen, matematičar sa Oksforda je doveo u pitanje vrednost formule za merenje BMI, nazivajući ga “bizarnom merom”.

 Sadašnja formula daje nerealno manje vrednosti za niske ljude, a prevelike za visoke. On predlaže da se težina množi sa 1,3, a potom deli sa visinom podignutom na 2,5 (a ne 2).

 Takođe ukazuje (sasvim opravdano) da je ljudski organizam suviše kompleksan da se opiše jednim brojem.

 Drugi problem je količina masnog tkiva u odnosu na težinu. Na primer, sedanterna osoba od 1,83 metra i sa težinom od 92 kilograma ima BMI 27, dok sportista od 1,83 metra i sa težinom od 96 ima BMI 28 (dakle gojazniji je po ovoj računici).

 Jasno je da ovo nikako ne stoji. Takođe, osoba koja ima veliku fizičku aktivnost, pretvarajući 10% masnog tkiva u mišiće i dalje ima visok BMI. Stoga mnogi naučnici smatraju da je BMI neadekvatan.

 Bolji prediktor kardiometaboličkog stanja organizma je odnos obima struka i visine (ako je manji od 2, rizik od bolesti koje prate gojaznost je manja).

 Merenje količine masti u telu je dobar pokazatelj, ali zahteva komplikovanu opremu.  Gojaznost je definisana kao preko 25% masnog tkiva (ispod 4% za muškarce i 13% za žene se smatra optimalnom količinom).

Ali, priča o masti u našem telu je daleko od jednostavne, popularne mantre o štetnim efektima gojaznosti.

 Još osamdesetih godina prošlog veka, grupa francuskih istraživača je utvrdila da pacijenti sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom na dijalizi (zameni bubrežne funkcije) imaju manju smrtnost od kardiovaskularnih komplikacija ako su gojazni. Tokom sledećih decenija, ovaj nalaz je definitivno potvrđen.

 U 2012. Istraživači iz Severne Koreje su dokazali isti fenomen kod karcinoma bubrega tj. iako su gojazni pacijenti imali veću šansu da ga dobiju, imali su bolje preživljavanje sa boleću od mršavih.

 Ovaj paradoks je razjašnjen u Nacionalnom institutu za karcinome i istraživanje genoma u SAD.

 Pokazalo se da što više masnog tkiva postoji oko bubrega (srpska poslovica “kao bubreg u loju”), to je imuni status bio bolji. Sličan fenomen je ranije opisan kod karcinoma prostate. Ali nije se radilo o bilo kojoj vrsti masti.

 Masno tkivo u organizmu postoji u dva oblika, bela (dominantan oblik) i smeđa. Kod bolesnika sa dobrom prognozom tumora, mast je uglavnom bila smeđa, dok je kod agresivnih oblika bila bela.

 Ali, dok bela mast deponuje energiju (relativno mršav čovek od 75 kg ima deponovano 100 000 kalorija u masnom tkivu), smeđa je troši. Sagorevanje masti u smeđem masnom tkivu stvara toplotu koja nam je potrebna. Ona se nalazi uglavnom rasejana u abdomenu.

 Prošle godine je pokazano da se u masnom tkivu živi posebna vrsta T limfocita (takozvani gama delta). Oni aktiviraju masne ćelije da stvaraju toplotu.

 Limfociti su međutim uključeni u borbu protiv karcinoma i infekcije.

Stimulacija ovih ćelija poboljsava imunitet. Tako dolazimo do objašnjenja iznenađujućih epidemioloških podataka da osobe koje su umereno gojazne (BMI između 25 i 29) imaju za 6% manju smrtnost od onih sa “idealnom telesnom težinom”.

 Radovi su pokazali da nekoliko kilograma viška povećavaju otpornost ka infekciji, smrtnost posle teških operacija.

 Jedna studija je pokazala manju učestalost demencije u umereno gojaznih osoba. Ima čak radova o boljoj seksualnoj aktivnosti ovih ljudi u odnosu na mršave.

 Gojaznost je evoluciono bila prednost, garantovala je bolje preživljavanje.

 Stoga se naš organizam bori protiv mršavljenja. Kada jedemo, luči se leptin, dopamin i drugi hormoni koji nam daju osećaj zadovoljstva. Kada mršavimo, mozak aktivira brojne mehanizme da spreči gubitak masnog tkiva.

Problem dakle nije u masnom tkivu, već u vrsti masnog tkiva. Prekomerno unošenje zasićenih masnih kiselina ili šećera (koji se u organizmu pretvara u masti) dovodi do stvaranja belog masnog tkiva, koje izaziva probleme.

Drugi problem sa mastima je nedostatak fizičke aktivnosti. U novoj studiji Kristin Stanford sa Univerziteta u Ohaju, pokazano je da posle fizičke aktivosti dolazi do porasta jednog produkta masnih ćelija (grupno se nazivaju lipokinima) nazvanog 12,13-diHOME (pun naziv je komplikovan).

Za njega se ranije znalo da se oslobađa pri izlaganju hladoći, a mobiliše masne kiseline iz belog masnog tkiva. Dakle, fizička aktivnost ili izlaganje hladnoći ubrzavaju sagorevanje masti, ali i poboljšavaju imunitet.

O tome sam ranije pisao, pustite decu napolje da se igraju po snegu, to je fantastično za imunitet.

Ovo ne znači da možete jesti koliko hoćete, ako imate fizičku aktivnost. Ali, fanatizam u držanju dijeta ne garantuje zdravlje. Mast nam je potrebna (kao i sve ostalo), ali kao nezasićene masne kiseline, uz stalnu fizičku aktivnost.

 Autor: Prof. dr Branimir Nestorović

ordinacija.tv Izvor: banenestorovic.blogspot.com

Dr Nestorović: Recept za sirup za iskašljavanje sa ananasom

U ovom kratkom postu, koji se zasniva na preglednom članku iz Indije (2010) Department of Pharmaceutical Technology i Meerut Institute of Engineering and Technology, opisaću pripremu naptika oa ananasa, koji uklanja sekret iz pluća osoba obolelih od tuberkuiloze (naravno da recept deluje i na druge vrste sekreta).
Ova grupa je pokazala da davanje 50 ml koncentrovanog soka belog luka može da izleči ozbiljne gljivične infekcije (slične rezultate daje kod žena sa infekcijama mokraćnih puteva izazvanih bakterijama rezistentnim na antibiotike).

      Ananas ima svojstva da deluje na smirivanje zapaljenja (ovaj efekat je posledica prisustva enzima bromelaina), a smanjuje i otok sluzokože nosa kod respiratornih infekcija.

       Ako koristite napitak za koji ću dati recept, veoma je važno da zapamtite da treba da popijete najmanje osam čaša vode dnevno.

Recept za sirup za iskašljavanje sa ananasom

  • 1 šolja soka od ananasa

  • izmedju prstiju so

  • izmedju prstiju biber

  • 1 1/2 kafena kašika meda

Pije se četvrtina šolje, 3-4 puta dnevno.

Obično ne dajem recepte (iako obožavam da kuvam i jedem), ali ovaj je toliko jednostavan i efikasan da sam morao da ga podelim sa vama.

 Autor: Prof. dr Branimir Nestorović

ordinacija.tv Izvor: banenestorovic.blogspot.com

Dr Nestorović o imunitetu, visokoj temparaturi, unosu tečnosti…

Gostujući u Jutarnjem programu televizije Happy, prof. dr Nestorović. razbio je nekoliko mitova u koje smo gotovo svi verovali, a tiču se slabog imuniteta kod dece, unosa tečnosti i bakterija kojih se svi toliko plašimo.

 Govoreći o imunitetu kod dece, doktor je rekao da, po nekim američkim statistikama deca do 6. godine života imaju respiratorne infekcije 6 do 8 puta češće od starijih. Oni su iz raznih razloga predisponirani da često budu bolesni. Ipak, kaže doktor, to nije razlog za brigu. Ono što je najvažnije da pratite nije toplomer, već to kako dete izgleda.

 “Postoje ti neki engleski vodiči koji kažu da temperaturu treba skidati kad je visoka, oni tvrde preko 39,5 i kad dete izgleda loše. Ako vam dete ima temperaturu i skače, igra se, to nije bolesno dete “, kaže doktor i dodaje:

“Mnogi ne veruju da je čak 95, a po nekim istraživanjima 98% infekcija kod dece zapravo virusno. Samo obični virusi koji dođu i prođu. A ono što je interesantno jeste da ona deca za koju kažemo da su kilava jer se svaki čas razboljevaju, kasnije u životu budu neverovatno zdrava.”

“Prošle godine završeno je jedno istraživanje koje je pokazalo da deca koja kao mala retko imaju temperature, kasnije u životu češće oboljevaju od raka. To je zato što je imuni sistem kao vojska. On mora da se trenira. Ako ne trenira (a treniraju ga crevne bakterije, razni virusi), on će se ulenjiti.”

Doktor kaže da je normalno da deca budu stalno bolesna i da ne treba tome pridavati neki značaj.

“Kao što sam već rekao u većini slučajeva su to samo virusne infekcija, u svega par procenata su bakterijske, one koje se leče antibioticima. Deca koja imaju bakterijsku infekciju se prepoznaju, drugačije izgledaju, nešto su dehidrirani, uspavani, odbijaju obroke…”

Govoreći o unosu tečnosti koji je sad postao poput mode jer svi nose neke flašice sa vodomgde god da krenu, dr Nestorović.kaže da je to jedna velika manija.

Vodu treba da pijete kad ste žedni. Kako životinje znaju kad treba da piju vodu, a niko im nije rekao koliko litara moraju da unesu? Američke preporuke kažu 2,8 litara za žene, a 3,2 za muškarce, a kafa se tu ne računa. Ja u to ništa ne verujem. Naš organizam je fino baždaren i vodu treba da pijete kad ste žedni. Pazite, vi kad ste žedni, vi popijete određenu količinu vode, onoliko koliko vam prija i vi istog momenta više niste žedni iako ta voda još nije nigde mrdnula iz želuca. Želudac ima metar kojim izmeri koliko vam treba vode, to je prosto neverovatno.”

U Engleskoj su radili studiju na temu unosa tečnosti. U jednoj grupi su nalivali ljude čajem i raznim tečnostima, a u drugoj su prosto ljudi pili vodu kad su žedni. Ovi u prvoj grupi su imali 73% više tegoba nego u drugoj.

Kandida nije bezazlena

“Kad poremetimo floru antibioticima, onda kandida divlja, a ona luči najmanje tri proteina koji izazivaju rak.

Najjednostavniji lek za kandidu je majčina dušica, a može da se koristi sa uljem od origana koje je jedan od najjačih prirodnih antibiotika”, savetuje doktor Nestorović.

Svi kažu da antibiotike ne treba uzimati baš olako, a znamo da ima lekara koji ih olako daju.

“Antibiotici se daju kad postoji bakterijska infekcija koja je potvrđena brisom, recimo upala grla. Mnogi doktori tvrde da bakterijsku gnojnu anginu mogu da prepoznaju golim okom, ali to jednostavno nije tačno. Ima jedna studija koju su u Australiji sproveli. Okupili su 50 najboljih pedijatara i doveli im gomilu dece sa gnojnom anginom da pregledaju i utvrde da li je angina bakterijska ili virusna. U samo 30% slučajeva su doktori dali ispravnu dijagnozu, a još interesantnije od toga je što su im isto dete dovodili po dva puta i oni su u samo 22% slučajeva oba puta dali istu dijagnozu. Što znači da je u većini slučajeva istom detetu isti doktor dao različite dijagnoze,” objašnjava doktor.

“Dakle, moj savet, kad dete ima visoku temperaturu duže vreme bris, krvna slika, CRP,” zaključuje profesor Nestorović.

 Autor: Prof. dr Branimir Nestorović

ordinacija.tv Izvor: banenestorovic.blogspot.com

Dr Nestorović o belom luku: Snižava krvni pritisak i holesterol, suzbija rast ćelija tumora…

Beli luk (Allium sativum)  je začin za koji naš narod zna da je lekovit, pa ga primenjuje u velikim količinama tokom zimskih meseci (što ponekad zna da bude malo   neprijatno u bliskim kontaktima tokom vožnje javnim prevozom). Njegov blizak rodjak je crni luk (nikada nisam shvato zašto ga zovemo crni, kada je potpuno beo). Koristi se hiljdama godina unazad, nalažen je na gradilištu piramide u Gazi, pre 5 000 godina.Hipokrat, otac moderne medicine (oko 460 do 370 godine p.n.e.) ga je prepisivao za brojna stanja i bolesti, posebno respiratorne bolesti, želudačne tegobe ili umor. Davan je atletičarima na Olimpijskim igrama u Antičkoj Grčkoj da im poveća mišićnu snagu i smanji umor. Iz Grčke se proširio na Indiju, a odatle na Kinu. U indiji se smatrao afrodizijakom.  Danas se najčešće koristi kod srčanih oboljenja (ateroskleroze, hipertenzije ili oboljenja koronarnih arterija). Velika metanalaiza obavljena 2015. na 17 kliničkih studija je pokazala da primena belog luka dovodi do snižavanja i sistolnog i dijastolnog  krvnog pritiska. Jedna druga studija iz 2016. je pokazala isti efekat, ali uz to i sniženje nivoa holesterola, kao i značajnu stimulaciju imuniteta.

Jedan rad objavljen u 2016 godini je potvrdio odličan efekat ekstrakta belog luka, koji je odstojao u ulju, na stimulaciju funkcije T limfocita prirodnih uboica (Natural Killer ili NK ćelije), koji su najvažnije ćelije u odbrani od virusnih infekcija i maligniteta. Ovo je dalo osnova da se beli luk proučava u inhibiciji nastanka brojnih malignih tumora, ali i njihovom lečenju. Sastojci belog luka, najvažniji je dialil disulfid (DADS) – on daje karakterističan miris belom luku, suzbijaju rast ćelija tumora dojke. Mehanizam delovanja je kompleksan i opbuhvata povećanu apoptozu (programiranu ćelijsku smrt tumorskih ćelija), promena na DNK, inhibiciji stvaranja slobodnih radikala kiseonika, regulaciji ćelijske deobe. Daleko najefikasnija kombinacija u prevenciji kracinoma dojke je kombinacija belog luka i selena (organoselen). Alicin, drugi aktivni sumporni sastojak belog luka, dovodi do apoptoze ćelija karcinoma debelog creva.

Weizmann Institute u Nemačkoj leči pacijente od raka belim luikom godinama. Aktivna suspstnaca za ubijanje tumora je alicin. Medjutim, alicin je veoma nestabilan, brzo se u organizmu razlaže. Oni su vezali enzim aliinazu sa specifična antitela, koja se vezuju za tumorske ćelije, a potom su dodali alliin. Dolazi do nastanka alicina, uz neverovatno efikasno ubijanje tumorskih ćelija.

Lekari sa odeljenja za urologiju u Pekingu su objavili rad 2013 godine, koji pokazuje znatno smanjen rizik od karcinoma prostate u muškaraca sa visokim unosom belog luka.  Takodje, ljudi koji su jeli presan beli luk (termička obrada značajno smanjuje njegove pozitivne efekte) najmanje dva puta nedeljno tokom 7 godina,  imali su 44% manji rizik od nastanka karcinoma bronha. Jedna druga studija iz SAD pokazuje da sumporni sastojciu belog luka efikasno uništavaju maligne ćelije glioblastoma, malignog tumora mozga.

Beli luk poseduje i antizapaljenska svojstva, pa studija sa King’s College London pokazuje nižu učestalost osteoartiritisa u osoba koje jedu veće količine belog luka.Ispitivanje 1000 identičnih blizanaca je pokazalo nižu učestalost osteoartitisa u onih sa visokim unosom supornih komponentni belog luka.  Veći deo onoga što važi za beli luk, važi I za crni luk.

Dialil sulfid je oko 100 puta efikasniji u lečenju infekcije izazvane bakterijom Campylobacter (najčešći bakterijski izazivač proliva).   U članku objavljenom 2017 utvrdjeno je odlično delovanje na izazivača tuberkluloze, uz zaštitni efekat na jetru koju često oštećuju klasični lekovi za tuberkulozu. U žena sa infekcijama mokraćnih puteva, koje ne reaguju na antibiotike, alicin je pokazao izuzetno dobar efekat. Isto važi sa stafilokok koji je rezistentan na antibiotike. U istraživanju iz Norveške na 18 800 žena su pokazali da prevremeno rodjena deca od majki koje uzimaju veće količine belog luka, imaju manje infekcija u periodu posle  porodjaja.  Ova studija je objavljena u Journal of Nutrition.

     U istraživanju u SAD, u St. Joseph Family Medicine Residency, Indiana, pokazan je odličan preventivni efekat davanja belog luka na nastajanje prehlade. Ovi rezultati su objavljeni u časopisu American Family Physician. Primena belog luka je znatno smanjivala učestalost prehlada.

Beli luk deluje i na gljivice i parazite, ali zbog ograničenog prostora se sada neću baviti tim. Dakle, beli luk deluje na brojne bolesti, od teranja vampira do raka. Najkorisniji je kao svež ili odležao u nekom ulju (savetujem maslinovo, jer oleokanteni iz njega imaju takodje antitumorske efekte). Prženje znatno umanjuje dobre efekte belog luka. Kad god se ustručavate da uzmete beli luk zbog mirisa, pomislite kakve sve prednosti ima (oni koji idu na ljubavni sastanak neka se sete afrodizijačkih svojstava). Žvakaća guma je jeftina, a beli luk nezamenljiv.

 Autor: Prof. dr Branimir Nestorović

ordinacija.tv Izvor: banenestorovic.blogspot.com

Dr Nestorović o astmi, alergijama… Što bi moja baba rekla jedi ono što ti duša traži!

Profesor dr Branimir Nestorović jedan je od onih lekara o kojima možete čuti samo reči hvale. Deca ga vole a roditelji mu neizmerno veruju. Svoju višedecenijsku karijeru posvetio je samo jednom cilju – lečenju najmlađih.

Priču započinjemo o astmi bolesti za koju se i dalje ne zna tačno šta je tačno prouzrokuje.

Šta je sa uticajem aerozagađenja na astmu?

 Teorija zagađenja je uglavnom pala u vodu. I to je pala u vodu sa ujedinjenjem Nemačke. Kad se Nemačka ujedinila napravljena je velika studija u kojoj se pokazalo da je istočna Nemačka koja je imala tešku industriju imala 10 puta manje astme nego u Zapadnoj Nemačkoj gde je kao vazduh bio čistiji. Naravno da aerozagađenje ima svoje neke negativne efekte u drugom smislu. Inače sve te bolesti su bile prilično raritetne, poput alergije. Prvu alergijsku reakciju je opisao čovek koji nije bio lekar. Bio je to jedan engleski učitelj i njegovi đaci su primetili da kad god mu naberu sveže cveće i stave mu na katedru on dobije napad astme. I njima se to toliko svidelo da su mu svaki dan brali ceveće. On je jedna dan primetio prema sunčevoj svetlosti polenov prah i palo mu je na pamet da je on možda uzrok, jer do tad se verovalo da je miris uzrok problema. On je uzeo polenov prah, utrljao sam sebi u ruku i dobio prvu pozitivnu alergijsku reakciju. Sledeće godine je to ponovio jedan Amerikanac sa polenom ambrozije. Njemu je to bilo interesantno pa je objavio oglas u novinama i tražio srodne osobe. Za 10 godina mu se u celoj Engleskoj javilo 14 osoba. Eto koliko je alergija bila retka. Sada Svetska zdravstvena organizacija kaže da će polovina svetske populacije imati za 10-15 godina neki oblik alergije. To je dokaz da nama se škodi toliko aerozagađenje kao što se mislilo već preterana čistoća.

Mnogi su dugo verovali da su dečaci ti koji više oddevojčica obolevaju od astme ali se ispostavilo da to nije tačno.

 Devojčice zbog estrogena… Izgleda da estrogen ima uticaj na diferencijaciju tih raznoraznih ćelija. Dečaci dva puta češće šište dok su manji ali posle uglavnom prestanu. Kod devojčica to ostane uglavnom. Vi vidite da imate tipove astme karakteristične  samo kod žena – npr menstrualna astma – žene dobiju napad astme u toku perioda menstruacije ili ovulacije zbog visokog nivoa estrogena. Žene su inače u tom imunološkom smislu sklonije ka npr autoimunim bolestima. Njihov imuni sistem je malo drugačiji nego kod muškarca. Ima razloga za to jer žena ima jedan zadatak koji je, sa biloške tačke, gotovo nemoguć – da rodi dete. Žena u svojoj utrpobi nosi strano telo, poptuno drugačije od njenog tela koje ima kilo, dva, tri… na rođenju. I uspeva da iznese celu trudnoću do kraja a da ga organizam ne odbaci, da se ona ne razboli, da se fetus ne razboli… I to žena plaća… Ovo naravno nije kampanja protiv trudnoće ali žene plaćaju cenu za trudnoću. Ona ima negativne efekte u smislu pojavljivanja nekih bolesti, čak i neki kansiji tumori mogu da se pojave… Žene su dakle mnogo sklonije da imaju teže oblike astme. Kad imaju astmu one su dugotrajnije i teže se leče.

Da utešimo roditelje i da im kažemo da većina dece koja šišti zapravo nema pravu astmu.

 Jedno vreme, u početku, se govorilo da astma nije dovoljni dijagnostikovana i dovoljno lečena. E sad se zadnjih godina priča da je astma prekomerno dijagnostifikovana i prekomerno lečena. Zašto? Zato što u mlađem uzrastu otprilike 80 odsto onih koji šište nemaju astmu. To su sva ona deca koja nemaju alergiju. Da bi dete imalo astmu oni moraju da imaju bar neku alergijsku karakteristiku – ili roditelje sa astmom, ili veliki ekcem ili da imaju neke pozitivne probe na alergiju. Onih 80 odsto koji nemaju alergiju šište kad se prehlade. Što više vremena prolazi, intenzitet se smanjuje. I to na kraju prođe. Oni prođu tamo negde šesta ili sedma godina života. To prođe lečili ih mi ili ne. Do 20 godine svi prođu, mali samo broj posle ima neke blage opstrukcije. Dakle roditelji i doktori bi trebalo da načine napor da vide o čemu se zapravo radi. Da li je to početak astme ili nije, jer četiri petine onih koji šište a leče se od astme nemaju astmu. Samim tim slabo reaguju na terapiju za astmu a ona može čak da im bude i štetna, ako koriste te inhalirane steroide.

Koliko njih ima težak oblik astme?

 Na sreću najveći broj pacijenata nema tešku astmu. Negde otprilike oko 5 odsto ima ozbiljnu astmu. Pacijenti se inače strašno plaše kad šište, jer im je strašan taj osećaj nedostatka vazduha. Oni imaju utisak da će se ugušiti. I zato su spremni da koriste sve i svašta da se to ne ponovi i vrlo često se preteruje sa terapijom. Zato možemo i videti pacijente koji imaju posledice lečenja. Treba znati da nije poenta lečiti bolest nego čoveka. Znate Dostojevski je imao epilepsiju i odbijao je da se leči. Rekao je da mu ona ne smeta već da mu daje inspiraciju za pisanje. Prema tome, ne moramo da lečimo sve što postoji. Treba da lečimo one pacijente koji hoće da se leče i kojima to remeti život.

 Ono o čemu se nekad malo govorilo su psihički problemi sa kojima se sreću oni koji pate od alergija.

 Mi znamo danas da pacijenti u sezoni cvetanja imaju nesanice, popuštaju u školi, ekstremno su nervozni… Pacijenti koji imaju hronične bolesti su uvek psihički izmenjeni. Ako pogledate pacijenta koji ima bajpas, on uvek ima tipično ponašanje – pipa puls ima strah da će ponovo imati napad. Ista je priča i sa asmatičarima. Ima ta jedna knjiga koju je napisao jedna poznati psihijatar Entoni Stor koji je imao tešku astmu. Tu on opisuje svoje simptome. On kaže da je lako dočarati kako to izgleda – treba da udahneš vazduh punim plućima, da izdahneš do pola, da ponovo udahneš punim plućima… Nećeš to moći da uradiš više od tri puta. E onda treba da zadržiš vazduh u jednom trenutku. To je kažu osećaj onda kao da ti je neko naduvao pluća a onda ih okovao. To je strašan osećaj. Osećaj straha i želja da se to ne ponovi. S druge strane tu je i onaj osećaj euforije kad prođe napad astme kad pacijent misli da mu se napad neće ponoviti. I onda neće da uzima terapiju. Naročito oni koji imaju opstrukciju par puta godišnje. Takođe pokazalo se da su neefikasne te kampanje u kojima vi pričate o nekim dugoročnim posledicama.

 Vi kad kažete nekome ko ima 22 da će sa 50 imati problemn sa plućima ako ne promeni način života, ako ne ostavi pušenje… To je njemu apstraktno sve. Treba pričati konkretno npr da će mu pušenje smanjti potenciju. To je nekome ko ima 22 godine najvažnija stavar na svetu. Inače najveći problem imamo sa adolescentima jer oni ne žele da uzimaju terapiju. U fazi su negiranja bolesti, to im remeti imidž. E tu društvo mora da se uključi. Holivud npr ima dogovor sa proizvođačima lekova za astmu a u svakom petom filmu mora da ima neko sa pumpicom. Da bi se pokazalo da se može voditi normalan život.

To se vidi i kod mnogih profesionalnih sportista.

 Sebastija Kou predsednik Svetske atletske federacije je beio težak asmatičar. On je bio dugoprugaš i bio je svetski rekorder. Branili su mu da trči.

A šta je sa plivanjem, pošto je, kako ste jednom rekli hlor nepovoljno deluje u slučaju astme?

 Plivanje kao napor je izuzetno dobro ali hlor nije dobar za astmu. Ali na zapadu više i ne hlorišu vodu. Sad se steriliše ultrazvukom. Ja znam na jednom našem bazenu pa pitam mog pacijenta koliko si ti to sipao hlora. On kaže – pa da zamiriše. Pa reko jel ima tu neka metoda kojom se određuje koliko treba? Kaže on nema, nego kad se zacrvene oči onda se razredi malo. Odokativna srpska metoda znači. Inače četvrtina američke olimpijske reprezentacije su asmatilari jer oni to shvataju kao izazov da pobede bolest. Danas se smatra da je fizička aktivnost jedan od mehanizama za lečenje astme. Baviti se sportom je korisno u svakom pogledu. Nemože se astma lečiti samo lekovima. Nekada pomaže i neortodoksna medicina, o čemu se slabo uči na fakultetu.

 Na šta konkretno mislite?

 Mi smo čini mi se uočili ograničenja farmakoterapije i ljudi sad traže alternativu. Mi npr nekad govorimo pežorativno o placebo efektu a on je fascinantan. Ne koristite lek a izlečite se. Pa šta je bolje od toga. Oni koji su protivnici homeopatije kažu – pa to je placebo. Pa to je fenomenalno. Ako imam lek koji košta dvesta i nešto dinara, nema nijedno neželjeno dejstvo i pomogne 60 odsto pacijenata ja ću ga prepisati. Placebo je ozbiljna stvar. To je ustvari delovanje naše sugestije. Mi danas imamo egzaktne dokaze da možemo pozitivnim razmišljanjem da stimulišemo svoj imunitet. Jedan američki citogenetičar otkrio je da stimulacijem membrane ćelije menjate strukturu DNK. Dakle ishranom, raspoloženjem itd možete da promenite način na koji funckioniše vaša ćelija.

 Ono o čemu se mnogo govori poslednjih godina je ishrana. Kako se najbolje hraniti?

 Uvek treba da vam ishrana bude balansirana. Moja baba koja je bila spiritus movens cele naše porodice. Napravila imperiju od 60 radnika… Preživela ratove… Umrla je u 89. godini. Umrla je tad jer je htela da nadživi Tita jednu godinu. Mrzela ga je jer su joj partizani uzeli firmu i kuću i onda je ona rekla e samo Tita da nadživim. Kad je Tito umro ona je rekla e sad ne moram da živim. I umrla je posle nekih 6 meseci. Ona je govorila kad je ishrana u pitanju jedi ono što ti organizam traži. I to je najnovija teorija. Mi znamo da u crevima postoje masne kiseline koje signaliziraju mozgu šta treba da se jede. Potpuno zanemarite savete nutricionista. Saveti nutricionista su neprimenjivi za sve ljude. Treba slušati svoj organizam. Šta jedu npr zimi seljaci. Jedu slaninu. Zasićene masne kiseline su kad kao loše a iz njih se stvaraju holesterol, vitamin D, polni hormoni... Zasićene masne kiseline povećavaju aktivnost neutrofila dakle poivećavaju otpornost organizma. Ali nećete jesti slaninu na 40 stepeni. Tad ćete jesti paradajz. I pazite na PET ambalažu jer je puna estrogena. Tamo su sve lepo napisali doduše sitnim slovima – ne zamrzavajte i ne zagrevajte na suncu jer se oslobađa estrogen.

Kako gledate na zdravstveni sistem kod nas?

 Reforma zdravstva je ogroman posao. Nemci svoju još nisu završili. Mislim da će pribvatno zdravstvo jačati. Državne bolnice u SAD su daleko lošije nego naše. Kad gledate one serije to su privatne bolnice. Tamo ima sve a u državnim nema gotovo ništa. Pa ni doktora. Oni koji nemaju osiguranje njih pregleda specijalizanti. To je Obamaker. Ne znam u kom će to sad pravcu ići. Republikanci su tražili da se to ukine tvrdeći da zašto bi ovi koji imaju dobro osiguranje i plaćaju finansirali one koji nemaju osiguranje. Ja lično mislim da je nehumano da neko nema zdravstveno osiguranje. Možda sam ja dete komunizma ali ne mogu da zamislim da bismo izbacili dete sa mog odeljenja i pustili da umre na ulici jer nema da plati lečenje. To se potpuno kosi sa svim što ja mislim. Ja to ne bih dozvolio po cenu da mi skupimo pare da ga lečimo. Na kraju mi ovde vrlo često skupljamo novac za sirotinju za hranu, odeću…  I još nešto. Ne mogu da prihvatim da će postojati samo privatni fakulteti pa će državni da propadnu i tu će da studira ne znam ko. To je ružno, mislim da to jedno društvo unazađuje. I tu zaista mislim kao Putin koji kaže da ko napadne obrazovanje Rusije je državni neprijatelj broj jedan.

 Svi sa kojima sam pričaju imaju samo reči hvale za Vas…

 Ja volim ovo što radim. Ljudi to prepoznaju. Ja inače ceo život držim kučiće, mnogo ih volim. Eto interesantno je da mene kučići nikad ne napadaju. Imao sam prilike da upadne u čopor opasnih pasa ali me nikada ne napadaju. Mislim da postoji empatija. Mislim da to ljudi vide. Meni je stvarno stalo, ne pravim sebi reklamu, ali stalo mi je kad je neko u muci da mu pomognem ako mogu. Mislim da to deca prepoznaju. Skoro sam imao jednog dečaka sa autizmom koji je iz Sarajeva došao kod mene. Kad je došao seo mi je u krilo i počeo da me ljubi. Majka i baba su ostale potpuno zgranute, kažu da se to nije dogodilo nikad jer on obično vrišti na doktore. Povremeno dođem nervozan na posao… Jedanput sam u životu odbio neke pacijente, nešto sam morao da idem. I ceo dan me grizla savest. I dođem sutradan a to dete je primljeno bilo na odeljenje jer je dobilo jak napad astme. I posle kažem – eto ti nervozan a neko posle nadrlja što si ti nervozan. Ovaj posao radim dugo i još uživam. Lepo je to kad se jave ljudi. Posle poplave meni je pola kuće u Obrenovcu otišlo. Javio se jedan neverovatan broj ljudi koji mi je nudio pomoć. Nijednog do njih nisam znao. Javi se čovek i kaže – imam četvorosoban stan u Beogradu stanujte tamo koliko hoćete. I onda čoveku lepo bude… Svi mi hoćemo nepšto da ostavimo iza sebe. Kao kad su pitali Milhalkova kako je našao pare za film a on rekao da pola života radiš za ime a posle ime radi za tebe. Suština je da to što radite radite pošteno i da volite.

 Izvor: Kurir.

Dr Nestorović: Kurkuma u lečenju karcinoma, zapaljenja zgloba…

Curcuma longa je biljka iz Azije, čiji koren se koristi za spremanje začina u prahu (poznati kari). Glavni aktivni sastojak biljke je kukumin, koji je u eksperimentima pokazao brojna povoljna dejstva kod zapaljenskih stanja. On se često označava kao turmerik. Inhibira različite zapaljenske enzime (lipooksigenazu, ciklooksigenazu, fosfolipaze, kolagenza, elastaze, hijaluronidaze. On deluje i smanjivanjem aktivacije gena za zapaljenje, kroz inhibiciju jednog od tzv. transkriptivnih faktora (nuklearni faktor kapa B), a inhibira i brojne citokine (molekule koji pokreću zapaljenje).

   U velikoj studiji iz Indije iz 2014 godine, kurkumin je bio podjedanko dobar u suzbijanju simproma zapaljenja zgloba kolena kao visoka doza ibuprofena (naš Brufen u dozi od 800 mg). U istraživanju iz 2017. identifikovan je još jedan polifenol, kalebin A, sa veoma izraženom  antizapaljenskom aktivnošću.

     Medjutim, oblast gde se danas najviše ispituje je primena u lečenju karcinoma. U preglednom članku objavljenom 2017 godina u prestižnom časopisu Anali Njujorške Akademije Nauka, pokazuje se odličan efekat kurkumina (ali i IC3 – vidi prethodne postove o dugovečnosti, kao i omega 3 masnih kiselina) na očuvanje aktivnosti jednog enzima koji je kritičan za odbranu organizma od karcinoma. Ovaj enzim, nazvan tumor supresorna fosfataza i analog tenzina (PTEN), suzbija  umnožavanje tumroskih ćelija i često je nedovoljno aktivan u karcinomima.  U preglednom članu iz 2017. grupa italijanskih onkologa potvrdjuje vrednost kukurmina (ali i sulforafena iz brokolija i epigalokatehina iz čaja) kod karcinoma dojke. Polifenoli iz svih ovih izvora su izuzetno korisni u malignih bolesnika. Japanski autori ukazuju na odlične efekte kurkumina kod karcinoma debelog creva, a kineskih kod karcinoma bešike i pluća. Oba rada su publikovana 2017 godine (broj radova na ovu temu je preveliki da bih mogao da ih sve pobrojim).

Posebno je pozitivan efekat  polifenoma vidljiv u neurodegenerativnim bolestima. Medjutim, pozitivan efekat je umanjen relativno slabom apsorpcijom kurkumina iz creva (slabo se rastvara u vodi), kao i brzom eleiminacijom iz organizma, što čini njegovu primenu tu adekvatnoj dozi teškom. Stoga se poslednjih godina daje u obliku nanočestica, posebno prilagodjenih za dobru bioraspoloživost u organizmu. Dakle, ne možete pojesti dovoljno karija da imate efikasan antitumorski efekat, ali možete da nadjete dijetestske suplemente sa nančesticama kurkume, koja je izuzetno koristan polifenski lek.

 Autor: Prof. dr Branimir Nestorović

ordinacija.tv Izvor: banenestorovic.blogspot.com

Dr Nestorović: Kopriva u lečenju prostate, alergija, artiritisa, tumora…

Napisaću nekoliko reči o ovoj mojoj omiljenoj biljci, kojom se bavim decenijama. Svakodnevno je gledamo u svojoj okolini, ne shvatajući da se radi o pravoj riznici hranljivih materija (suva kopriva ima 40% proteina i predstavlja najkvalitetniju hranu za ljude i đivotinje), hormona (steroida), bioflavonoida i neurotransmitera. Nema nijednog dela ove biljke, koji nema neku korisnu funkciju.

U koprivi je do danas dokazano preko 100 hemijskih jedinjenja.  U listovima se nalaze bioglavonoidi (izokvercetin, rutin), neurotransmiteri histamin i serotonin, mravlja kiselina, tanini, askorbinska kiselina (vitamin C), brojni minerali i vitamini. Koren sadrži steroide, glukozide i monoterpene.

Kopriva ima dugu tradiciju upotrebe kao hrana, lek, ali i vlanka za tkanje odeće. Odeća od vlakana  koprive je veoma trajna, toliko da nemačka vojska pravila uniforme od nje.

Koje su sve medicinske primene koprive? Ima ih toliko da ćemo o svakoj reći samo nekoliko reči.

Najviše dokaza postoji za smanjenje veličine prostate kod benigne hiperplazije ove žlezde. jedna nova studija na 100 pacijenata je pokazala smanjenje veličine, ali i svih simptoma koje ona izaziva. Istovremeno sa smanjenjem prostate, smanjivao se i nivo PSA (markera oboljenja prostate u serumu). Ovaj efekat je posredovan inhibicijom enzima 5-alfa reduktaze, koja pretvara testosteron u dehidrotestosteron. Najbolji efekti u lečenju benigne hiperolazije prostate se postižu kombinovanjem vodenog ekstrakta korena koprive i biljke Pygeum africanum (biljka iz Afrike, nama poznata kao afrička šljiva).

Lignani iz koprive podižu nivo testosterona, inhibicijom aromataze (enzima koji pretvara testosteron u estrogene), tako i proteina kojim se testosteron transporuje u krvi (seks hormon vezujući globulin ili SHBG). Ovi efekti se postižu davanjem korena koprive, najbolje u vidu čaja.

Sledeća indikacija je alergija, gde je pokazano da ekstrakt lista (najbolje osuđenog u zamrzivaču oko 2 nedelje, pa čuvanog u medu) inhibira nekoliko ključnih medijatora alergijske reakcije. Najviše je izučavano dejstvo kod alergijske kijavice. Inhibicija oslobadjanja histamina i triptaze iz mast ćelija je bitan mehanizam smanjenja tegoba kod ove bolesti.

Ekstrakt lista takodje inhibira cikloksigenazu 1 i 2, kao i hematopoetsku prostaglandin sintetazu (HPGDS). Ovo su centralni enzimi zapaljenja, pa je kopriva od izuzetne koristi u lečenju artiritisa, kao i drugih zapaljenskih oboljenja koštno-zglobnog aparata. Pored toga, dokazan je efekat na ihibiciju inteukina 1 beta i faktora nekroze tumora alfa. Ova dva citokina (produkta ćelija) su neophodno za svaku vrstu zapaljenja u ljudskom organizmu.

U radi objavljenom 2015 godine, naučnici sa Univerziteta u Warwicku su pokazali da natrijum format (so mravlje kiseline)  ima izuzetno dobar efekat da pojača dejstvo citostatika i do 50 puta u odnosu na primenu citostatika bez ovog sastojka lista koprive. Efekat je dokazan kod tumora dojke i ovarijuma. Rad je objavljen u prestižnom časopisu Nature Communication.

Kopriva sadrži takozvane superlektine (koji se zbirno nazivaju UDA), koji inhibiraju brojne viruse (gripa, HIV, kijavice itd). Sličan efekat je pkazan kod različitih bakterija (posebno E.coli i stafilokoka). UDA je takodje mitogen T limfocita, tj. stimuliše stvaranje limfocita. Ono što je zanimljivo da se podjednako simuliše stvaranje obe podvrste (supresornih i pomažićih), što znači da je imuni odgovor odlično balansiran. UDA je dokazan da sprečava progesiju eksperimentalnog lupusa u miševa, kao i stvaranje antiriroidnih antitela (važno za Hashomoto u žena).

Studija objavljena prošle godine je pokazala da alkoholni ekstrakt cele biljke ima odličan antihipertenzini efekat, kao i delovanje na smanjenje nivo lipida u krvi.
Konačno, poznat je efekat šampona na bazi koprive u suzbijanju opadanja kose. Brojni šamponi na bazi koprive se nalaze na tržištu, a ja vam savetujem da ga napravie sami. Potopite listove koprive u vodu i ostavite dva sata. Odlijte vodu i u nju dodajte malo bebi sapuna, kao i jednu kašiku ruzmarinovog ulja. Moja baba Vidosava je do svoje smrti (u 89-oj godini života) prala kosu ovim šamponom, a imala je kosu do sredine ledja.

 Autor: Prof. dr Branimir Nestorović

ordinacija.tv Izvor: banenestorovic.blogspot.com

Dr Nestorović: Kafa – zdravlje i zadovoljstvo: Smanjuje rizik od srčanih oboljenja, moždanog udara, dijabetesa…

 Većina ljubitelja kafe je bila zbunjena preporukama lekara po pitanju koristi ili štetnosti ovog napitka. Mnogi lekari su decenijama upozoravali na štetnost prekomernog pijenja kafe. Jedna studja iz 2009. sa Durham University u Velikoj Britaniji je čak utvrdila da ljudi koji piju sedam ili više šolja instant kafe imaju rizik od nastanka halucinacija (rezultati nisu sasvim ubedljivi i još su pod proverom drugih naučnika). Na sajtu Health.com se konstatuje:

“Čista kafa je bogata antioksidansima, smanjuje rizik od srčanih oboljenja, moždanog udara ili dijabetesa. Medjutim, hemijska sredstva koja se koriste u uzgajanju i pripremi kafe, mogu biti veoma štetna…”

     Na primer, instant kafe mogu sadržati akrilamid, koji se stvara pri visokim temperaturama tokom pripreme kafe. On je otkriven u kafi tek 2002 godine, pa nije poznato koje su koncentracije sigurne, ali  Food and Drug Administration upozovana na mogućnost oštećenja nerava koje on izaziva. U životinja ima kancerogeno dejstvo. Akrilamid je skoro potpuno odsutan u običnoj mlevenoj kafi.

     U prospektivnoj desetogodišnjoj studiji prezentovanoj na Kongresu kardiologa u Barceloni, pokazano je da ljudi koji piju četiri šolje kafe dnevno imaju 64% manji rizik da umru od bilo koje bolesti, u odnosu na ljude koji ne piju kafu. Ovaj efekat je posebno bio izražen u osoba preko 45 godina. U istraživanju je učestvovalo 20 000 ljudi. Ukoliko je broj šolja kafe bio pet (dakle, još jedna dodata na prethodnu količinu), rizik od smrti se smanjio za još 22% (što ukazuje na zaštitini efekat kafe). Autor ispitivanja, dr Adela Navaro, kardiolog iz Hospital de Navarra u Pamploni, Španija kaže da je najbolji efekat kafe bio vidljiv u ljudi koji nisu imali hronične bolesti.

     Koliko kafe je sigurno ? Food and Chemical Toxicology je u studiji objavljenoj 2017 konstatovao da su četiri šolje kafe (misli se na tzv. američku tj. filter kafu) sigurne u većine ljudi (ovo odgovara količini od 400 mg kofeina). Kako sam već pisao u postu o nutrigenomici, postoje individualna odstupanja. U istoj studiji se preporučuje da trudnice mogu da piju do tri šolje kafe, bez štetnih efekata na plod.  Dva ispitivanja iz 2017 objavljena u časopisu Annals of Internal Medicine takodje potvrdjuju vezu izmedju pijenja kafe i smanjenja smrtnosti. Ovaj efekat je bio prisutan u svim etničkim grupama, osim u domorodaca sa Havaja. U jednoj od studija je praćeno 521,000 ljudi u više zemalja Evrope. Zaključak je jasan, kafa je korisna, a nije zapažena razlika izmedju pojedinih zemalja )tj. nema razlike po etničkoj osnovi). Osobe koje su pile više kafe imale su 7 do 12% manji rizik od srčane smrti. Isti efekat je davala i kafa bez kofeina, što znači da efekat nije vezan za ovaj popularni sastojak kafe.

Korisni efekti kafe na  zdravlje. Posebno su korisne tamne, pržene vrste kafe, koje imaju efekat na smanjenje telesne težine i poboiljšavanje antioksidativnih mehanizama tela.

Poznato je uz sve ove korisne efekte, da kafa pomaže u koncentrisanju, a ovaj efekat je posredovan blokadom inhibitornog transmitera u mozgu, adenozina.  Ovo dovodi do skoka adrenalina i dopamina. Svima je poznato kako nas kafa budi na početku dana, pomaže postizanje koncentracije kada smo umorni.

      Pored svega rečenog, kafa sadrži hranljive sastojke, kao što su riboflavin, pantotenska kiselina,kalijum, magnezijum, mangan i nijacin.Sadržaj antioksidanasa prevazilazi sve ono što sadrži ishrana Zapadnog tipa (osim naravno voća i povrća).

      Kafa je dobra za mozak i srce, ali i druge organe. Dakle, pijte kafu (preporučene četiri šolje dnevno), najbolje sa dobrim prijateljima, a tada i malo ogovaranja neće smetati.

 Autor: Prof. dr Branimir Nestorović

ordinacija.tv Izvor: banenestorovic.blogspot.com

Dr Nestorović: Hrana koja pomaže kod astme, olakšava tegobe, smanjuje broj napada

     Astma je česta bolest, prilično otežava život obolelih (svako ko je imao osećaj nedostatka vazduha zna kako je taj osećaj neprijatan). Osim lekova, postoje namirnice koje mogu da olakšaju tegobe obolelih, smanjujući broj napada.

     Jabuka.  Istraživanja pokazuju da pijenje soka od jabuke smanjuje učestalost epizoda sviranja u grudima čak za 50%. Jedna studije iz Evrope je pokazala da trudne žene koje su jele četiri jabuke nedeljno, imaju 53% manju šansu da rode dete sa astmom. A study out of Europe found that pregnant women who ate at least four apples per week were 53 percent less likely to bear a child with doctor-confirmed asthma. Verovatno je ovaj efekat vezan za visoku koncentraciju kvercetina. Japanski autoru u studiji iz 2013. potvrdili antialergijska svojstva kvercetina, a lekari iz Indije su utvrdili da ovaj polifenol ima odlična protivzapaljenska svojstva i kod atopijskog dermatitisa (dečjeg ekcema). u članku objavjenom 2011 italijanski profesor Salvatore Chirumbolo ukazuje na odlične antialergijske osobine kvercetina.

Kvercetin iz jabuka je odličan antialergijski i antizapaljenski lek. Kako se relativno slabo apsorbuje, bolje je piti sok od jabuke, jer jedna jabuka ima malu količinu kvercetina (4,7 mg/100 mg voća). Zova sadrži više kvercetina od jabuka, kada se priprema kao sok.

     Autori iz Slovaćke su utvrdili izrazitu sposobnost kvercetina da širi sužene disajne puteve kod astme. Kvercetin se još nalazi i u luku, brokoliju, crnom groždju, trešnjama, limunu, ćaju, bobičastom voću. Dakle, tačna je stara izreka da jedna jabuka dnevno, tera doktora iz kuće.

      Avokado.  Smatra se jedno od najzdravijih namirnica uopšte, zahvaljujući visokom sadržaju l-glutationa, koji je moćan antioksidans.        

      Spanać. Studija na 68,535 žena je pokazala da visok unos spanaća smanjuje šansu za dobijanje astme. Sastojci koji bi mogli imati povoljno dejstvo su magnezijum (deficit magnezijuma je čest u obolelih od astme), vitamin C ili beta karoten. Popaj nije slučajno jeo spanać da postane jak.

      Banana. Prema studiji sa Imperial College London iz 2011, deca koja su konzulirala jednu bananu dnevno su imale 34% manji rizik da dobiju naopad astme.Jedna druga studija je pokazala da deca koja su konzulirala banane u ranom detinjstvu imaju snižen rizik za dobijanje leukemije.

      Djumbir. Koren djumbira je pun sastojaka koji suzbijaju zapaljenje. Sličan efekat ima i kurkuma.

      Zova. Već je pomenuto da plod zove sadrži vema velike količine kvercetina. Studija sa University of Maryland Medical Center (UMMC) pokazuje da je kvercetin posebno efikasan kao antialergijski lek. 

      Čia semenke. One su bogat izvor omega3 masnih kiselina, magnezijuma i kvercetina. Omega 3 su pokazane kao odličan antizapaljenski lek kod astme.

 Autor: Prof. dr Branimir Nestorović

ordinacija.tv Izvor: banenestorovic.blogspot.com