Dr Nestorović: Da li pritisak da se bude uspešan, bogat ili lep vodi ka alkoholu, drogama ili lekovima?
Sa knigom objavljenom 2015 Chasing the Scream, Britanski novinar Johann
Hari je pokrenuo dilemu o pogrešnim osnovama rata protiv droga. Njegova
argumentacija je bila dosta jaka, zabrana je štetnija od same droge. On kaže
da su predrasude o zavisnicima od droge potpuno pogrešne. “Suprotno od
zavisnosti nije razum, već konekcija”.
Njegova nova knjiga Lost Connections: Uncovering the Real Causes of
Depression—and the Unexpected Solutions se bavi depresijom, a takodje je
brzo postao bestseler.
Kao neko ko je i sam bolovao od depresije, pa je započeo sa uzimanjem
antidepresiva. Kako su oni imali sve slabije dejstvo, Hari je počeo da ih uzima
u sve većim dozama.U knizi Lost Connections, Hari podvrgava sumnji ideju da
u mozgu osoba sa depresijom nedostaje serotonin, pa samim tim ni lekovi koji
ga povećavaju ne deluju. On misli da pošto postavljamo pogrešno pitanje,
dobijamo pogrešan odgovor.
“Ne patite od hemijskog disbalansa u mozgu, već od socijalnog i spiritualnog
disblanasa u svom životu. Nije serotonin uzrok depresije, već društvo.
Hari je pročitao nepregledne stručne radove i proputovao Zemaljsku kuglu u
potrazi za istinom.
U Berlinu posećuje beskućnike koji su okupirali kuće, a njihova borba je uticala
na smanjenje stope depresije.
Na Univerzitetu u Britanskoj Kolumbiji razgovara sa profesorom psihologije,
koji objašnjava kako je kolonizacija Indijanaca uticala na njihovo
samopoštovanje i stopu samoubistava.
Zajedničke niti svih depresija su zajednica i siromaštvo.
Hari nam pokazuje kako su Zapadna društva došla na tačku gde im je
potrebno brzo rešenje stalno pogoršavajućeg problema depresije.
Da li medicina može da primenom lekova suzbije emotivni bol?
Pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka, bromazepam i lorazepam su
reklamirani u SAD “kao mamini mali pomoćnici”. Depresivnim domaćicama su
pomagali da se osećaju bolje. Kasnije su ovo mesto zauzeli antidepresivi. Lekovi
kakav su Prozak i Zoloft su lekovi koje koriste milioni, a procenat prepisivanje je
porastao četiri puta u poslednjih 25 godina.
Nova istraživanja pokazuju da ovi lekovi imaju minimalno (ili nikakvo) delovanja
na naš mozak. Nemaju efekat kod blage ili umerene depresije, a diskutabilan je
kod teške. Efekat na anksioznost je takodje skoro potpuno nepostojeći. Pri tome
imaju ozbiljna neželjena dejstva (gojenje, poremećaj seksualne funkcije, pa i
visoka sklonost ka samoubistvu).
Ljudi su uvek imali potrebu za supstancama koje im ublažavaju emotivne
stresove.
Indijanci Latinske Amerike i danas žvaću kokino lišće kada su u stanju fizičkog ili
emotivnog stresa.
Velika imena su bili zavisnici od supstanci, na primer Sigmund Frejd je čitav život
koristio kokain.
Pre pedesetak godina, omladina na Zapadu je ponovo otkrila psilocybin, kanabis
ili pejotl).
Ali, ove supstance su zabranjene,a postoji njihova anatema u Zapadnoj medicine
(iako se koriste u tradionalnim medicinama Latinske Amerike i Azije sa dosta
uspeha). One se označavaju kao “droga” (iako ova reč u stvaru označava lek, na
engleskom drug, što dosta govori o njihovim efektima).
Vodi se besmislena debata da li marihauana ima pozitivna medicinska
delovanja, dok hiljade istraživača radi sa njom (u Izraelu je zvanična terapija
teških epilepsija).
Glavni argument protiv njihovog korišćenja je stvaranje navike i zavisnosti.
Zavisnici su disfunkcionalni u zajednici, nemaju pravilnu percepciju realnosti, ne
mogu da se kontrolišu – tako kaže zvanična medicina.
Iako ovaj argument stoji, zaboravljamo da je zavisnost visoko rasprostranjena u
današnjem svetu.
Zavisnost od alkohola, duvana, seksa, internet, sporta itd. je osnova
funkcionisanja današnjeg društva. Mozak jako brzo formira loše navike (pročitajte
post o neuroplastičnosti).
Suprotno popularnom verovanju, samo 10% onih koji uzimaju opijate (kao što je
kokain) postaje zavisno.
Društvo toleriše visoku zavisnost od alkohola i duvana (iako je stepen zavisnosti
identičan onima kod kanabisa ili kokaina), a da ne pominjen negativne efekte na
zdravlje. Smatra se da je svaka treća smrt uzrokovana prekomernim pušenjem
cigareta.
Emotivne i društvene problem depresivnih i nesrećnih osoba ne mogu rešiti
lekovi. Ne mogu rešiti ni droge, iako je psilocybin veoma malo toksičan, a odlično
deluje na depresiju.
Zavisnost je sporedni problem. Nesreća je osnovni problem današnjih ljudi.
Pritisak da se bude uspešan, bogat ili lep je toliki, da ljudi postaju anksiozni
i nesrećni ako ne postignu ovaj cilj. Društvene nejednakosti čine da se ljudi
osećaju inferiorno, postaju zavidiljivi, ponekad i očajni. Dokle god su takvi,
tražiće spas u drogama ili lekovima, kao i drugim vrstama zavisnosti.
Autor: Prof. dr Branimir Nestorović
ordinacija.tv Izvor: banenestorovic.blogspot.com
Dr Nestorović: Moja baba je prala kosu sa sapunom koji je sama pravila, a vi?
Šamponi su danas proizvod bez koga se ne može zamisliti moderan čovek.
Reklame za šampone naglašavaju značaj divne, guste i svilaste kose u
socijalnom životu čoveka. Ono što ne govore je činjenica da šamponi često
sadrže vrlo štetne materije. Šamponi nisu regulisani na isti način kao hrana, što
znači da proizvođač u njih može staviti bilo šta.
Većima ljudi misli da toksične materije u njima nisu značajne, jer se stavljaju na
kožu. Međutim, ovo je velika zabluda, jer se materije sa kože brzo i lako
apsorbuju.
Osim lokalnih neželjenih delovanja, koja se manifestuju svrabom i iritacijom kože
ili kontaktnim alergijskim ekcemom, šamponi mogu da izazovu ozbiljne
zdravstvene probleme.
Poznati toksični sastojci skoro svih šampona
Ovo su materije koje morate izbegavati (pažljivo pročitajte sastav šampona).
1. Natrijum lauril sulfat (skraćeno SLS). Nalazi se u gelovima za tuširanje,
pastama za brijanje i zubnim pastama. American College of Toxicology je
potvrdio da SLS lako prordire kroz kožu i cirkuliše u organizmu do pet dana posle
nanošenja na kožu, dok se u tragovima može naći i duže u mozgu, srcu, plućima
i jetri. Članak objavljen u časopisu Journal of Investigative Dermatology pokazuje
da SLS oštećuje kožu i kosu, dok jedna starija studija pronalazi sa dovodi do
oštećenja DNK.
2.Natrijum lauret sulfat (SLES). Blizak srodnik SLS, često kontaminiran sa 1,4
dioksanom, koji je poznat karcinogen, a dovodi i do oštećenja bubrega. Dioksana
nema na popisu sastojaka šampona, jer je deo proizvodnog procesa, a ne
konačni sastojak. On ima jako dug poluživot u organizmu, jer se ne metabiliše
dobro u jetri.
3. Parabeni su prezervativi, čak i u veoma niskim dozama imaju izražena
toksična dejstva. U jednoj studiji, u 40 žena kojima su uklonjene dojke, u
uzorcima tkiva su parabeni nadjeni u 99% uzoraka, što sugeriše uzročnu vezu.
Parabeni su takođe slični estrogeni (kao plastika), sa sličnim negativnim
efektima.
4. Parfemi zvuče veoma romantično, ali se uglavnom radi o nekoj od 3100
aromatičnih materapija (većina je jako toksična). Oštećuju jetru, centralni nervni
sistem, povezivani su sa astmom, glavoboljom, gojaznošću itd. Većina parfema
se dobija iz ftalata, o čijim štetnim efektima sam već pisao. Sporedni proizvod
tokom sinteze parfema su dioksin i formaldehid (koji je takođe karcinogen).
Ispitivanje koje je uradila Environmental Working Group (EWG), organ potrošača
u Evropi, pokazuje da u proseku jedan šapon ima oko 14 aromatičnih proizvoda,
koji se fabrička tajna.
EWG sajt Skin Deep Cosmetics Database daje listu od 11,000 proizvoda koji
sadrže mirise koji su toksični.
5. Polietilen glikol (PEG). On se dodaje da bi šampon bio kremast. Dobija se iz
petroleja, može biti takođe kontaminiran sa dioksanom i etilen oksidom (takođe
karcinogen. PEG može dovedti do oštećenja fetusa.
Istraživači sa National Institutes of Health u SAD su utvrdili vezu između jednog
sastojka šampona (metillizotiazolin ili MIT) i neuroloških oboljenja. Izlaganje
trudnica ovoj materija dovodi do oštećenja mozga fetusa. Dovodi se u vezu sa
Alchajmerovom bolešću i nekim drugim neurološkim poremećajima. Štetan
efekat ispoljava tako što remeti komunikaciju između neurona.
Dakle čitajte deklaracije na šamponu, umesto šo gledate atraktivno
pakovanje. Izbegavajte:
Etanolamine
Parabene
Okcinoksate
Oksibenzone
Formaldehidne prezervative (kvaternium-15, DMDM hidantoin, imidazolidinil
urea, diazolidinil urea,polioksimetilen urea, natrijum hidroksimetil glicinat, 2-
bromo-2-nitropropane-1,3-diol (bromopol),
Glioksal
SLS
SLES
Mirise
Moja baba je prala kosu sa sapunom koji je sama pravila i ispirala sa
žumancetom. Imala je kosu do pola leđa, glatku i sjajnu, do smrti (umrla je sa 89
godina).
Autor: Prof. dr Branimir Nestorović
ordinacija.tv Izvor: banenestorovic.blogspot.com
Dr Nestorović: “Ovca” koristiti 100% mozga, inteligentni ljudi samo mali deo
U filmu Lucy (inače odličnom) Morgan Freeman objašnjava na početku kako ljudi
koriste samo 10% mozga I da bi stekli supermoći kada bi mogli da koriste pun
kapacitet.
Zanimljivo je kako je ova notorna neistina uhvatila korene čak i u medicinskih
radnika. Istina je sasvim drugačija, mi koristimo mozak u punom kapacitetu
neprekidno, pa čak i kada spavamo najviši delovi kore mozga su aktivni.
Ideja je potekla od osnivača američke psihologije Williama Jamesa, koji je
smatrao da ljudi koriste mali deo svojih mentalnih potenijala i da bi IQ mogao da
se podigne stimulacijom na 250–300.
Američki pisac Lowell Thomas je izneo ovu ideju 1936 u knjizi “How to Win
Friends and Influence People” dodajući izmišljenui rečenicu:
“Profesor William James sa Harvarda je govorio da prosečan čovek korisi samo
10% svojih mentalnih sposobnosti”.
Od tada se ova pogrešna intepretacija neprekidno provlači u popularnoj
literature.
Neuronaučnik Barry Bernstein ukazuje da je ovaj mit potpuno pogrešan iz više
razloga.
Ukoliko bi stvarno 90% mozga bilo van funkzije, oštećenje ovih delova ne bi
imalo nikakve posledice. Mi znamo da čak i male povrede imaju velike posledice
na funkcionisanje mozga. Snimci mozga pokazuju da je on neprekidno aktivan,
mada se aktivnost pojedinih delova manja.
Znamo da se delovi organa koji se ne koriste eliminišu tokom evolucije. Delovi
koji ne funkcionišu bi zakržljali.Mozak bi bio mnogo manji ako bi koristio samo
10% svojih sposobnosti.
Nema nijednog dela mozga za koga nije do sada pokazana neka funkcija. Neki
delovi se koriste nedovoljno, kako sam pisao u postu o autističnim savantima, ali
nema nijednog dela koji se ne koristi uopšte.
U studiji iz 2008. neurolog Barry Gordon je pokazao da je praktično svaki deo
mozga u upotrebi tokom čitavog dana”.
U stvari je istina sasvim suprotna, mozak inteligentnih ljudi je umrežen na sasvim
drugi način od mozga prosečnih.
Studija novom metodom Array tomography je omogućila da vizuelizujemo veze
unutar mozga (to sam već opisao u postu o razlici izmedju muškog i ženskog
mozga).
Analiza konektivnosti izmedju različitih delova mozga u stotine ljudi je pokazala
da ljudi sa visokim stepenom povezanosti izmedju regiona mozga imaju dobre
verbalne sposobnosti, kvalitet pamćenja i kognitivnih sposobnosti i generalno su
uspešni u životu.
Osobe sa manjom konektivnošću su imali nižu inteligenciju, češću zloupotrebu
supstanci, napade besa.
Ovaj nalaz je posledica istraživanja u sklopu Human Connectome Project u
SAD.
Konektomi su funkcionalne celine mozga, koje se povezuju izmedju sebe. Ima ih
oko 200, a veze izmedju njih su posledica procesa učenja, inteligencije,
verbalnih sposobnosti, ali i edukacije, pa i prihoda.
Ispitivano je 461 osoba. Ova istraživanja su pokazala da u stvari ljudi visoke
inteliogencije koriste manje mozga, jer je on umrežen na bolji način.
Nalaz mozga Einsteina je dao slične podatke. Istraživanje grupe kinseskih
naučnika je pokzalo da što je mozak na višem stadijumu razvoja, troši manje
energije tj. radi racionalnije.
Dakle, ako koristite 100% mozga verovatno ste ovca, inteligentni ljudi koriste
mali deo svojih kapaciteta.
Važan nauk iz ovih studija je da stimulacija mozga poboljšava konektivnost,
poveđavajući efikasnost njegovog rada.
Autor: Prof. dr Branimir Nestorović
ordinacija.tv Izvor: banenestorovic.blogspot.com
Raskovnik: Donosi sreću u ljubavi, pozitivnu energiju, napredak u porodici
Raskovnik (lat. Laserpitium siler) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodie štitarki. Može dostići visinu od 60 do 120 cm, a vrste ove biljke u istočnoj Srbiji se smatraju magijskim biljkama. Ovu biljku još nazivaju i kornjačina trava jer se smatra da je kornjača poznavalac i čuvar ove biljke.
Stabljika raskovnika je zelene boje, vretenastog je oblika, uzdužno brazdasta, šuplja i grana se. Kao što smo već napomunuli, može dostići visinu do 120 cm. Listovi raskovnika se nalaze na nadzemnom delu biljke, uski su i trostruko razdeljeni. Cvet raskovnika je štitast sa belim cvastima i cveta od juna do avgusta. Plod raskovnika je veličine između 6 i 12 mm. Ukus ploda je sličan ukusu kima, s tim što je gorči i oštriji. Koren raskovnika je smeđe boje i dužine je oko 15 cm. Grana se na dva dela, a može biti i vretenastog oblika. Miris korena raskovnika nije neprijatan, dok je ukus oštar i gorak. Nadzemni deo ove biljke u narodu se poredi sa kosom, a podzemni sa ljudskom figurom.
Biljka raskovnik naročito je rasprostranjena u planinskoj regiji istočne Srbije (Homolja, Rtanj, Suva planina). Raste na suvim i stenovitim mestima kao što su strme padine i suve planinske livade. Ova biljka takođe raste na planinama južne Evrope, na Balkanu i na Kavkazu. Raskovnik je poznat već više od 2000 godina, a njegov koren je poznat po svojim magičnim osobinama.
Napomena: Za prepoznavanje i branje biljke raskovnik, a posebno za lečenje, mora se konsultovati stručno lice poput travara i botaničara.
Lekovitost
Trava raskovnik se u narodnoj medicini od davnina koristi kao zmijski protivotrov. Pored toga, raskovnik se koristi i kao prirodan lek za:
-
Probleme sa čirom
-
Bolje varenje
-
Protiv žutice
-
Protiv gihta
-
Za lečenje astme
-
Prirodan je lek za impotenciju kod muškaraca
-
Sok od raskovnika leči kataraktu
-
Podstiče menstruaciju
-
Prirodno je kontraceptivno sredstvo
Narodna verovanja
O narodnim verovanjima kada je ova biljka u pitanju pisao je još Vuk Stefanović Karadžić u 19. veku. Vuk je u svom Prvom srpskom rječniku za ovu biljku zabeležio: „Raskovnik je neka trava, za koju se misli da se njom, svaka bravai svak i drugi zaklop otvori sam od sebe. Otuda naziv raskovnik, jer raskiva i otvara sve. Za ovu čarobnu biljku postoji verovanje da živi samo jedan dan. Verovatno zato što se do nje teško dolazi. Kao nikne u sumrak, procveta tokom noći i ujutro uvene. Raskovnik ima moć da otkrije skriveno blago. Kuću štiti od nesreće i pomaže proširenju porodice. Svaki raskovnik treba biti namenjen samo jednoj osobi. Veruje se da se biljka može lakše pronaći prateći neke životinje kao što su jež, kornjača ili zmija.”
Vuk je u vezi sa ovom biljkom zabeležio jedno predanje. Naime, jedan zemunski trgovac je metnuo babu u bukagije i pustio je da hoda po livadi. Tamo gde se bukagije same otvore, mora biti i raskovnik. Ako u toku košenja trave kosa pukne, treba skupiti travu iz poslednjeg potkosa i njome dodirivati zaključan katanac. Kada se dođe do raskovnika, katanac će se otvoriti.
Postoje čak i narodna verovanja koja zastupaju tezu da kada se pronađe trava raskovnik, treba poseći ruku ili palac i previti ovu biljku na ranu da zaraste. Tom rukom se posle mogu otvoriti sva vrata.
Najzastupljenije narodno verovanje jeste da je raskovnik prirodna amajlija koja donosi napredak i sreću onome koji ga poseduje. Raskovnik se smatra zaštitnikom kuće i zaštitnikom osobe kojoj daje pozitivnu energiju, napredak i sreću.
Vojnici su u ratovima nosili sa sobom raskovnik u vidu amajlije i onaj ko je kod sebe imao ovu amajliju, ni metak ga nije mogao ubiti.
Raskovnik za ljubav
Za raskovnik se takođe veruje da donosi sreću u ljubavi. Naime, postoje muški i ženski raskovnik, jer je ova biljka korenasta i svojim oblikom podseća na muško odnosno žensko telo. Prema obliku korena raskovnika, moguće je razaznati glavu, vrat, noge i to da li je muški ili ženski.
Bere se u noći između 5. i 6. maja, uoči Đurđevdana, jer u narodu postoji verovanje da tada ima najveću moć, najjaču energiju i pomaže onima koji nemaju sreće u ljubavi. Kao amajlija za ljubav, a i za generalno blagostanje, raskovnik se nosi u paru u crvenoj platnenoj vrećici.
ordinacija.tv Izvor: prirodnoizdravo.com
Napitak koji leči depresiju i loše raspoloženje (recept)
Za limunadu od kurkume je utvrđeno da sadrži neke od najboljih lekovitih vrednosti, ali pazite da ga ne izlažete visokim temperaturama, jer se nivo hranjivih materija može smanjiti ili oslabiti. Poznato je da kurkuma ima snažna antiupalna svojstva. Ovaj koren ubija kancerogene ćelije, leči depresiju, smanjuje holesterol.
Lista je dugačka, ali je važno spomenuti i druge pogodnosti kao što je njegova sposobnost za lečenje raka kože, Alchajmerove bolesti i drugih stanja kao što su artritis, žgaravica, žutica, dijareja i bol u želucu.
Kurkuma za lečenje depresije
Postoji mnogo načina i lekova koje možete koristiti za lečenje depresije. Tužna stvar o korišćenju bilo koje vrste lekova za depresiju su strašne nuspojave koje dolaze s njihovim korišćenjem, kao što su teško disanje, suicidne misli ili najgora – krvarenje u želucu.
Veliko otkriće je dokazalo da kurkuma može da izleči osobu s teškom depresijom, bez potrebe da se suočava s bilo kakvim nuspojavama. Kurkuma leči depresiju posebnim sastojkom koji se zove kurkumin, a dokazano je da je efikasniji od supstanci u antidepresivima.
Kako napraviti limunadu od kurkume
Postoje različiti načini na koje možete napraviti limunadu od kurkume, a ovo je jedan od najefikasnijih i najjednostavnijih načina.
Recept za 4 osobe:
-
4 čaše hladne vode
-
2 kašike sveže rendane ili kurkume u prahu
-
4 kašike 100% javorovog sirupa, meda ili stevije ako izbegavate šećer
-
1 limun ili limeta
-
sok od jedne pomorandže (po izboru)
Stavite sve sastojke u posudu, promešajte i poslužite s kriškama limuna.
Dobrobiti kurkume
Sadrži prirodna antiupalna, antioksidansna i antivirusna svojstva.
Jak je podizač imuniteta koji će poboljšati apsorpciju esencijalnih nutrijenata.
Koristi se u mnogim receptima za detoks, jer apsorbuje hranjive materije i smanjuje kalorije.
Može se konzumirati na dnevnoj bazi i ide dobro sa bilo kojom vrstom hrane.
Takođe, dobra strana ovog recepta je činjenica da ne morate da potrošite mnogo novca na lekove, a možete ga pripremiti kod kuće. Sastojke za ovaj savršen napitak možete kupiti bilo gde, ali pazite da ga ne izlažete visokim temperaturama, jer se nivo hranjivih materija može smanjiti ili oslabiti.
ordinacija.tv Izvor: healthinformative.net
Napitak koji će pokrenuti vaš probavni sistem (recept)
Poznato je da je med jedna od najzdravijih namirnica na svetu. Posebno je preporučljiv za osobe koje imaju problema s lošom probavom, odnosno sa zatvorom stolice.
Svakodnevno konzumiranje meda je najbolji način da u potpunosti iskoristite sve njegove dobre strane.
Sastojci:
-
2 dl mlake vode
-
1 puna kašika meda
Priprema:
Dobro promešajte vodu i med, pričekajte da se on u potpunosti otopi i zatim popijte.
Voda mora biti mlaka, a nikako vrela jer visoka temperatura uništava sve hranljive i blagotvorne materije u medu.
Kako voda s medom deluje na naše telo?
-
Olakšava prolaz hrane u probavnom sisemu, odnosno iz tankog u debelo crevo.
-
Neutrališe gasove koji se proizvode u probavnom sistemu.
-
Umiruje želudac. Istraživanja su pokazala da pomaže i kod lečenja čireva na želucu ili bakterijskog gastroenteritisa.
-
Odličan je za detoksikaciju organizma, odnosno pomaže u izbacivanju toksina.
-
Uz dodatak soka od limuna postaje saveznik u mršavljenju.
-
Deluje antibakterijski. “Sirovi” med pun je enzima, vitamina i minerala koji se bore protiv štetnih bakterija.
-
Olakšava alergije tako što pomaže telu da se “aklimatiziuje” na pelud i tako smanjuje osetljivost na okolinu.
-
Reguliše nivo šećera u krvi.
