Naslovna Blog Stranica 266

Dr NESTOROVIĆ: Pozitivne misli pozitivno utiču na zdravlje

Doktor Branimir Nestorović je snažna i hrabra ličnost, koji je decenijama važi za jednog od naših najstručnijih lekara, koji je izlečio hiljade dece i čiji roditelji su mu beskrajnu zahvalni. Poslednjih godinu dana postao je u narodu omiljena ličnost jer u ovim teškim vremenima kad nam je koronavirus okrenuo život naglavačke istupi doktora Nestorovića, koliko god u nekom trenutku delovali nesuvisli, narod je primio sa oduševljenjem jer im ih je hrabro iznosio činjenice, bez obzira na posledice, apelujući da strah ne sme da nas parališe i da nije sve tako crno. Stepen velike empatije koji je u svojim izjavam pokazao, kod Srba je razvilo poverenje prema lekaru, koji je umesto da pametuje, preti kao većina drugih, pokazao razumevanje za većinu naroda koji se suočio sa nečim opasnim i nepoznatim.

Na to koliko su naše misli moćne i kako njihovim usmeravanjem možemo pozitivno uticati na sopstveni život podseća dr Branimir Nestorović podsećajući na reči Nikole Tesle – Kad nauka počne da se bavi nemerljivim fenomenima napredovaće mnogo više. Ugledni lekar uveren je da pozitivne misli rađaju pozitivnog čoveka i pozitivno utiču na zdravlje, kao i na sve što se dešava oko nas. Dok se priseća reči svoje majke koja je govorila “Nemoj prizivati nesreću” dr Nestorović kaže da ne treba negativno razmišljati jer su onda šanse da se nešto loše desi znatno veće.

On životne prepreke prihvata s lakoćom i kaže da istinsku radost osećamo samo kada potpuno učestvujemo u životu, kad sledimo svoje strasti i pratimo ritam sopstvenog srca. Na Balkanu su mnogi ljudi žrtve loših vesti i najcrnjih prognoza.

Dok ulicom korača sve više zabrinutih lica život prolazi pored njih. Ali, da li tako baš mora da bude?

-Ako neprekidno slušate o bolestima, smrti, ubistvima, istrebljenjima, haosu, nemaštini, vaš se mozak brani tako što redukuje broj informacija koje dobija. Vremenom se gubi empatija, prestanete da saosećate sa drugima i birate sopstveno preživljavanje. To je jednostavan mehanizam koji se koristi u manipulaciji javnog mnjenja. Dok mozak čoveka procenjuje da ga nešto ugrožava, bira mehanizam odbrane koji je loš koji jer isključuje više interesne sfere i aktivnosti i više intelektualne aktivnosti. Tad ste podložniji infekciji, imate slabe kognitivne sposobnosti i više ne možete da procenite šta je dobro, a šta loše. Kažu da ljudi najviše vole avionske nesreće, da je to šampion loših vesti, od srceparajućih priča o tome kako je neko jedva dobio kartu pa poginuo, do one da je porodica zakasnila na avion pa preživela. Ljudi vole melodrame. Život je postao rijaliti, a rijaliti je postao život, izgubila se granica u svemu tome.

Kako na ljude utiču loše vesti?

“Svi su kondicionirani na preživljavanje i ljudi nemaju vremena da se posvete lepim stvarima, dobrim ljudima, knjigama. Neprekidno su u džungli u kojoj čekaju da neko skoči sa drveta i zakolje ih. Negativne vesti imaju najviše klikova na internetu, svi ih forsiraju i to je tužna istina. Ali, mi uvek imamo izbor da takve vesti ne čitamo”.

Vaš stav o virusu zbog kojeg su mnogi uznemireni je izazvao različite reakcije. Kako to objašnjavate?

“Sve što sam rekao je zasnovano na statistici što može i da se proveri, ali postoji grupa ljudi koja je razočarana time što će neko da sruši sistem panike. Postoje majke koje su neprekidno u ulozi žrtve, one koje se žrtvuju za porodicu, kojoj su upropastili život i niko ih ne shvata. One dovode decu na pregled sa pričom da im je dete smrtno bolesno i kad im kažem da je dete ok, one se naljute jer im se ruši sistem u kojem su one žrtve. To vam je isto kao i pogled u polu punu i polu praznu čašu. Imate one koji gledaju negativno i pozitivno. Na vama je izbor koji stav ćete zauzeti i sebi olakšati ili iskomplikovati život

Kuda vodi hronična zabrinutost?

“To je stanje hroničnog stresa koji vodi ka uništenju zdravlja. Ljudi sa negativnim emocijama imaju mnogo zdravstvenih problema, a jedan od njih je depresija. Oni sami ruše sopstveno zdravlje. Tu mnogo pomaže vizualizacija o kojoj govori i Novak Đoković. Efekat privlačenja negativnih događaja negativnim mislima je izuzetno moćan, baš kao i onaj koji se odnosi na pozitivne misli. Pacijent koji se plaši da će dobiti tešku bolest i neprekidno ide na preglede, na kraju se i razboli. Emocije utiču na emocionalni sistem čoveka. Negativne emocije su loše za naše zdravlje i imuni sistem. Od sopstvene negativnosti nemate koristi, već samo potencirate svoje probleme. Ako se osvrnete na aktuelni virus o kojem priča ceo svet i malo zastanete i sagledate podatak da je negde obolelo 550 ljudi, a umrlo 12 od kojih su svi bili stari i imali su neku hroničnu bolest, dobijate podatak da je to veoma mali procenat ljudi, tek 2 %. To nije razlog za paniku, zar ne? Postoje dva načina razmišljanja, jedan je ako su ti ljudi bili jako stari, zar to nije dobro za mene? A drugi pogled na virus je od toga se umire”.

Na koji način čuvate svoj imunitet?

“Mnogo pešačim, trudim se da jedem što više voća i povrća i da živim po principu zadovoljstva. Lepe stvari stimulišu imuni sistem i razvijaju mozak. Važan je i hedonizam, da uživate u lepim mirisima, jedete dobru hranu, pijete dobra pića, okružite se dobrim ljudima, slušate dobru muziku. Sve je to neuroplastika i razvijanje mozga. Ne treba da vodite glupe razgovore i ne gubite vreme sedeći u zadimljenim prostorijama”.

Zašto uvek birate da gledate romantične filmove?

“Neki vole da gledaju horore što je po meni jako loše. Ima psihologa koji kažu da se njima oslobađate fobija i strahova. Ali, kad nešto gledate, npr. kad se ruši zgrada, to je već stres za organizam, pa je samim tim i gledanje horora stresno i oslabljuje vam imunitet. Ipak, neki to vole i kažu da im podiže adrenalin, mada ja kažem da nije tako već vam se tako podiže nivo stresa. Kortizol vam postaje visok, a organizam ne voli stresove. Duže žive oni koji nemaju stresove. Ljudi definitivno rade sami protiv sebe. Zar nije bolje gledati nešto što će vam izazvati pozitivne emocije? Na žalost, u holivudskoj produkciji više nema optimističnih filmova, a za nas matore više nema romantičnih komedija koje oduvek volim”.

Čini se da je pesimizam ovde postao način života?

“Momo Kapor je rekao: Ako uzmeš 6.4.1941. kao svoju referentnu tačku, onda sad živiš super jer je tad poginulo 10 000 ljudi u bombardovanju Beograda, ali ako uzmeš za referentnu tačku Bil Gejtsa koji sedi na jahti, pije šampanjac i jede kavijar, onda ti je život katastrofa. Ali, ne mora da bude ni jedno ni drugo. Treba izvući maksimum iz onog što imaš, a ne da kukaš. Naši preci su imali znatno manje novca i mogućnosti za zabavu, a nisu bili nesrećni. Moja majka nije imala šta da obuče i pojede, ali je bila srećna i zadovoljna. Kad sam je pitao kako je bilo tokom rata očekivao sam da mi priča o krvi do kolena, ali mi je rekla da joj je 1943. bila najbolja godina života. Imala je, kaže, dobro društvo sa kojim je išla na igranke u Oficirski klub, pa fijakerima na Savu gde su se kupali. Priča je jednostavna. Radujte se malim stvarima”, zaključuje dr Nestorović.

Kako možemo uticati na svoje emocije i kreirati život kakav želimo da živimo?

“Razvijajte kod sebe pozitivne osobine. Smejte se. Čak postoje istraživanja da i kad se smejete na silu, to vam povećava imunitet. Ako neprekidno imate mrzovoljan izraz lica to će vam definisati i osećanja. Namrgođenost ruši imunitet i psihički status. Mentalna higijena je da ne budete negativni, da mislite pozitivno i pokušate da izvučete maksimum iz svog života, a ne da mislite da ste mogli biti ambasador u Americi, a pri tom radite na šalteru. Od nas u mnogome zavisi kako ćemo živeti i koliko ćemo biti zadovoljni. Ko ima očekivanja da bude milijarder razočaraće se. Potrebno je uskladiti očekivanja sa realnošću, a zatim mnogo toga uraditi sa sobom. Ako imate posao kojim niste zadovoljni i koji je slabo plaćen možete raditi na sebi, učiti online zahvaljujući besplatnim kursevima, od stranih jezika do programiranja. Ali, mnogi umesto toga gledaju serije, spavaju, tračare. Mnogo možete uraditi za sebe i najvećim delom zavisimo od sebe. Od kukanja nema koristi. Izlazak iz zone komfora je rizičan, ali to je ono što osnažuje ljude i čini njihov karakter. Život u svili i kadifi vodi ka tome da postanete razmaženi i neupotrebljivi za bilo šta. Traume nas razvijaju, a kad dođemo u krizu, ta situacija nas neminovno promeni. Nama nedostaje državni optimizam, da država ljudima govori da će biti dobro i pruži im afirmaciju. Ne bi bilo loše da imamo Ministarstvo za sreću”

Izvor: espreso.co.rs

Dr Nestorović: Neobjašnjivi fenomeni – sindrom tudje ruke

Sećate se pojedinih naučno-fantastičnih filmova u kojima ruka počinje da se ponaša potpuno van volje svog “vlasnika”. U ponekim ona čak pokušava da ga udavi ili ošamari. E, pa ovakav fenomen stvarno postoji. Poslednji dokumentovan slučaj je opisan u 55-godišnje Karen Byrne iz Nju Džersija. Njena leva ruka, a ponekad i leva noga odbijaju poslušnost i ponašaju se kao da ih kontroliše neko drugi. Poremećaj se pojavio kada je sa 27 godina imala operaciju na mozgu. Posle operacije, ona je primetila neobično ponašanje leve ruke. Na primer, ona bi vadila stvari iz torbe, a da Karen to nije primećivala. Povremeno joj je otkopčavala dugmad sa košulje.  Ponašanje “tudje ruke” nije nimao haotično, ona ima normalnu mišićnu snagu. Oboleli opisuju da se ona ponaša kao da je kontroliše neko drugi, otuda i naziv sindroma. Ponekad ruka (obično se radi o levoj ruci), pokušava da udari “vlasnika”. Kako je ovo moguće?

Neurobiolog Roger Sperry je dobio Nobelovu nagradu 1981.godine za otkriće zašto postoji dominacija jedne strane mozga, kao i otkriće načina na koji mozak rešava probleme. On se sastoji od dve hemisphere, povezane sa tzv. corpusom callosumom. U njemu se nervi ukrštaju, pa ako leva hemosfera kontroliše desnu stranu tela i obrnuto (mada postoje izuzeci). U levoj hemisferi se nalazi centar za govor, a u desnoj centri za orijentaciju u prostoru. U većine ljudi, dominantna hemosfera je leva.

U pacijenata u kojih je prekinut corpus callosum, on je ispitivao način na koji oni rešavaju zagonetne sa kockicama u boji. Oni su imali dosta uspeha sa levom rukom, ali nisu znali šta da rade sa levom. Onda je desna ruka pokušavala da joj pomogne, ali se desna opirala. Rezultat je bio da su se dve ruke tukle, kao deca u svadji. Iz ovoga, Sperry je zaključio da “svaka hemisfera ima svoj sopstveni system svesti, primanja informacija, sećanja, razmišljanja, želja i emocija”. U surovoj ironiji sudbine, Sperry je umro od neurodegenerativne bolesti, iste one koja često dovodi do poremaja koordinacije hemisfera.

 U knizi “The Blank Slate: The Modern Denial of Human Nature (2002), Steven Pinker piše da kada hirurg preseče corpus callosum i razdvoji hemisfere, svaka od njih nastavlja da se ponaša kao da ima svoju volju, ne obazirući se na funkcionisanje druge. Leva hemisfera stvara lažnu sliku ponašanja, bez znanja desne. Ovo značli da mi imamo dva mozga u svojoj glavi, svaki sa sopstvenom svešću. Nemamo nikakvu ideju o tome zašto je to tako. U radu neurologa i genetičara Tim Yua iz Bostona, pokazano je da se ovaj sindrom javlja često u pacijenata koji imaju mutaciju genu koji izaziva karcinom debelog creva. Ovaj gen dovodi u mozgu da prekida komunikacije izmedju hemisfera. Kako je moguće da gen za karcinom debelog creva prekida vezu izmedju neurona?Pri tome, pacijenti sa odsustvo corpus callosuma nemaju višu učestalost carcinoma debelog creva od drugih. Zašto ovi pacijenti imaju i skoliozu (krivu kičmu)?  Očigledno je da više saznanja dovodi do više dilema.

Još je zanimljiviji slučaj sijamskih bliznakinja Kriste i Tatjane, čiji su mozgovi spojeni baš u ovom delu. One mogu da vide kroz oči one druge, ali i da znaju misli druge bliznakinje. One dele i osećaj bola. To znači da čak i potpuno različiti mozgovi mogu da komuniciraju preko corpus callosuma. Ovo otvara neobične dileme. Da li možemo povezati dva mozga “bežično” ili sa kompjuterom? Sve je više dokaza da je naš mozak u stvari kvantni kompjuter (ili dva kompjutera?), ali o tome uskoro više.

dr Bane Nestorović
Izvor: banenestorovic.blogspot.rs

Dr Nestorović: Nedostatak ovog mineral dovodi do slabljenja imuniteta, nervne napetosti, hroničnog umora, sklonosti ka infekcijama…

Dr Branimir Nestorović je dao važan savet i otkrio koje greške često pravimo, a čije posledice mogu biti fatalne. Naime, on je izjavio da je pored vitamina, neophodan sastojak u svakodnevnoj ishrani mineral cink, a blagodeti koje njegova redovna konzumacija može dati su mnogobrojne.

– Većinu vitamina u dovoljnoj meri unosimo redovnom ishranom: problem predstavljaju minerali. Kad vam kažu pijem neke minerale, ti neki minerali su mnogo važniji, jer je hrana deficitarna sa njima, a bez njih nema života. Ja uvek počinjem od esencionalnog minerala, a to je cink jer mi živimo u području koje je deficitarno ovom supstancom. 300 enzima u našem organizmu ne mogu da funkcionišu bez cinka. Neophodan je za plodnost. Žene i muškarci koje žele dete treba da uvek piju cink. Deca koja imaju deficit cinka imaju problem u rastu i razvoju – objašnjava doktor Branimir Nestorović.

Naime, cink je jedan od najznačajnijih elemenata ljudskog organizma, pa se preporučuje redovno unošenje namirnica koje obiluju njim.

Jedan od najbitnijih elemenata čovekovog organizma, svakako je cink, čije odsustvo organizamu možete nadoknaditi, unošenjem namirnica koje su obiluju njim. Neki od tih proizvoda jesu upravo goveđe i jagnjeće meso, jaja, semena bundeve, graška, integralnih žitarica, morskih plodova – posebno ostriga, srvenog mesa – svinjetine i govedine, oraha, spanaća, mleka, klica, vina, soje, iznutrica, belog luka, kupusa. Pored toga, sardina, suvo i mahunasto voće, kao i integralne žitarice, su izuzetno bogate ovim mineralom.

Neki od simptoma nedostatka cinka se lako mogu pomešati sa prolaznom prehladom, poput slabljenja imuniteta, pojačane nervne napetosti, hroničnog umora, otežanog zarastanja rana, kožnih promena, noćnog slepila, poremećaja ukusa, dugotrajne dijareje, zakasnelog razvoja, smanjenog apetita, gubitka čula ukusa i mirisa, mentalne letargije, pojačane sklonosti ka infekcijama, opadanjem kose, smanjenjem broja spermatozoida (a time i plodnosti), smanjenjem seksualnog nagona, suvom kožom i krhkim nokatnim pločama.

Upravo zbog toga bi trebalo dobro razmotriti savet dr Nestorovića, koji smatra da cink treba unositi u vidu suplementa.

Neke od blagodeti koje nam može doneti svakodnevno unošenje ovog minerala jesu i sprečavanje zaraze virusom, budući da cink blokira mesta na kojima se oni vezuju. Cink se uzima u vidu suplemenata i to u dozi od 10 do 15 mg dnevno za odrasle.

Izvor: .espreso.co.rs

Dr Nestorović: Kako je gojaznost od evolucione prednosti postala bolest

Gojaznost se definiše kao nagomilavanje viška masti u organizmu, koja remeti zdravlje. U članku iz 2018 godina, autori su analizom od paleolita do danas ustanovili da je oduvek bila prisutna u ljudskim populacijama. Još je Hipokrat pisao o lošim efektima gojaznosti na zdravlje. Gojaznost povećava rizik od različitih oboljenja (kardiovaskularnih, karcinoma itd). Kliničke manifestacije gojaznosti se javljaju najčešće u obliku metaboličkog sindroma, koji se karakteriše prisustvom najmanje 3 od sledećih parametara: gojaznost u predelu stomaka, povećanje šećera u krvi, povišenje trigicerida, krvnog pritiska, sniženje LDL holesterola. Gojaznost dovodi do disfunkcije endotela krvnih sudova, insulinske rzistencije I zapaljenjskih promena u telu. Postojanje metaboličkog sindroma povećava rizik od kardiovaskularnih oboljenja I dijabetesa tipa 2 za 2, odnsono 5 puta.

Porast broja gojaznih je globalni fenomen. Postoje tri osnovna razloga za ovu pojavu. Prva je povećana potrišnja mesa, kao i masti životinjskog porekla. Drugi je sve šira primena pripremljene hrane ( u SAD se ¾ kaloroija unosi industrijski pripremljenom hranom, koja sadrži visoke količine masti, šećera, soli). Prodaja grickalica i slatkiša u supermarketima cveta i kod nas. Napici sa visokim koliinama šećera su zamenili vodu ili čaj. Konačno, majke danas rade, što im ne ostavlja vremena za pripremanje obroka za porodicu. Oko petine žena rade u nosćnim smenama, što remeti dnevni ritam obroka.

Postoji nekoliko načina da se izmeri prekomerna težina, a najpopularniji su indeks telesne mase (BMI) i odnos obima struka prema obimu kukova (WHR). Svetska zdravstvena organizacija definiše gojaznost kao BMI preko 30. BMI preko 30 je 2016 imalo 11% muškaraca u svetu, prema 15% žena. Ali, BMI nikada nije bio namenjen da proceni pojedinačne osobe, već trendove u opštoj populaciji. Profesor Nick Treftethen, matematičar sa Oksforda je doveo u pitanje vrednost formule za merenje BMI, nazivajući ga “bizarnom merom”. Sadašnja formula daje nerealno manje vrednosti za niske ljude, a prevelike za visoke. On predlaže da se težina množi sa 1,3, a potom deli sa visinom podignutom na 2,5 (a ne 2).Takodje ukazuje (sasvim opravdano) da je ljudski organizam suviše kompleksan da se opiše jednim brojem. Drugi problem je količina masnog tkiva u odnosu na težinu. Na primer, sedanterna osoba od 1,83 metra I sa težinom od 92 kilograma ima BMI 27, dok sportista od 1,83 metra I sa težinom od 96 ima BMI 28 (dakle gojazniji je po ovoj računici). Jasno je da ovo nikako ne stoji. Takodje, osoba koja ima veliku fizičku aktivnost, pretvarajući 10% masnog tkiva u mišiće  i dalje ima visok BMI. Stoga mnogi naučnici smatraju da je BMI neadekvatan. Bolji prediktor kardiometaboličkog stanja organizma je odnos obima struka i visine (ako je manji od 2, rizik od bolesti koje prate gojaznost je manja). Merenje količine masti u telu je dobar pokazatelj, ali zahteva komplikovanu opremu. Gojaznost je definisana kao preko 25% masnog tkiva (ispod 4% za muškarce i 13% za žene se smatra optimalnom količinom).

Ali, priča o masti u našem telu je daleko od jednostavne, popularne mantre o štetnim efektima gojaznosti. Još osamdesetih godina prošlog veka, grupa francuskih istraživača je utvrdila da pacijenti sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom na dijalizi (zameni bubrežne funkcije) imaju manju smrtnost od kardiovaskularnih komplikacija ako su gojazni. Tokom sledećih decenija, ovaj nalaz je definitivno potvrdjen. U 2012. Istraživači iz Severne Koreje su dokazali isti fenomen kod karcinoma bubrega tj. iako su gojazni pacijenti imali veću šansu da ga dobiju, imali su bolje preživljavanje sa boleću od mršavih. Ovaj paradoks je razjašnjen u Nacionalnom institutu za karcinome i istraživanje genoma u SAD. Pokazalo se da što više masnog tkiva postoji oko bubrega (srpska poslovica “kao bubreg u loju”), to je imuni status bio bolji. Sličan fenomen je ranije opisan kod karcinoma prostate. Ali nije se radilo o bilo kojoj vrsti masti. Masno tkivo u organizmu postoji u dva oblika, bela (dominantan oblik) i smedja. Kod bolesnika sa dobrom prognozom tumora, mast je uglavnom  bila smedja, dok je kod agresivnih oblika bila bela. Ali, dok bela mast deponuje energiju (relativno mršav čovek od 75 kg ima deponovano 100 000 kalorija u masnom tkivu), smedja je troši. Sagorevanje masti u smedjem masnom tkivu stvara toplotu koja nam je potrebna. Ona se nalazi uglavnom rasejana u abdomenu. Prošle godine ja pokazano da se u masnom tkivu živi posebna vrsta T limfocita (takozvani gama delta). Oni aktiviraju masne ćelije da stvaraju toplotu. Limfociti su medjutim uključeni u borbu protiv karcinoma i infekcije. Stimulacija ovih ćelija poboljšava imunitet. Tako dolazimo do objašnjenja iznenadjujućih epidemioloških podataka da osobe koje su umereno gojazne (BMI izmedju 25 I 29) imaju za 6% manju smrtnost od onih sa “idealnom telesnom težinom”. Radovi su pokazali da nekoliko kilograma viška povećavaju otpornost ka infekciji, smrtnost posle teških operacija. Jedna studija je pokazala manju učestalost demencije u umereno gojaznih osoba. Ima čak radova o boljoj seksualnoj aktivnosti ovih ljudi u odnosu na mršave.

Gojaznost je evoluciono bila prednost, garantovala je bolje preživljavanje. Stoga se naš organizam bori protiv mršavljenja. Kada jedemo, luči se leptin, dopamin i drugi hormoni koji nam daju osećaj zadovoljstva. Kada mršavimo, mozak aktivira brojne mehanizme da spreči gubitak masnog tkiva. Problem dakle nije u masnom tkivu, već u vrsti masnog tkiva. Prekomerno unošenje zasićenih masnih kiselina ili šećera (koji se u organizmu pretvara u masti) dovodi do stvaranja belog masnog tkiva, koje izaziva probleme.

Drugi problem sa mastima je nedostatak fizičke aktivnosti. U novoj studiji Kristin Stanford sa Univerziteta u Ohaju, pokazano je da posle fizičke aktivosti dolazi do porasta jednog produkta masnih ćelija (grupno se nazivaju lipokinima) nazvanog 12,13-diHOME (pun naziv je komplikovan). Za njega se ranije znalo da se oslobadja pri izlaganju hladoći, a mobiliše masne kiseline iz belog masnog tkiva. Dakle, fizička aktivnost ili izlaganje hladnoći ubrzavaju sagorevanje masti, ali i poboljšavaju imunitet. O tome sam ranije pisao, pustite decu napolje da se igraju po snegu, to je fantastično za imunitet.

Ovo ne znači da možete jesti koliko hoćete, ako imate fizičku aktivnost. Ali, fanatizam u držanju dijeta ne garantuje zdravlje. Mast nam je potrebna (kao I sve ostalo), ali kao nezasićene masne kiseline, uz stalnu fizičku aktivnost.

dr Bane Nestorović
Izvor: banenestorovic.blogspot.rs

Dr Nestorović: Da li je depresija bolest društva ili da li medicina zna da leči dušu?

Sa knigom objavljenom  2015 Chasing the Scream, Britanski novinar Johann Hari je pokrenuo dilemu o pogrešnim osnovama  rata protiv droga. Njegova argumentacija je bila dosta jaka, zabrana je štetnija od same droge. On kaže das u predrasude o zavisnicima od droge potpuno pogrešne. “Suprotno od zavisnosti nije razum, već konekcija”. Njegova nova knjiga  Lost Connections: Uncovering the Real Causes of Depression—and the Unexpected Solutions se bavi depresijom, a takodje je brzo postao bestseler. Kao neko ko je i sam bolovao od depresije, pa je započeo sa uzimanjem antidepresiva. Kakos u oni imali sve slabije dejstvo, Hari je počeo da ih uzima u sve većim dozama.

U knizi Lost Connections, Hari podvrgava sumnji ideju da u moygu osoba sa depresijom nedostaje serotonin, pa samim tim ni lekovi koji ga povećavaju ne deluju. On misli da pošto postavljamo pogrešno pitanje, dobijamo pogrešan odgovor.

“Ne patite od hemijskog disbalansa u mozgu, već od socijalnog i spiritualnog disblanasa u svom životu. Nije serotonin uzrok depresije, već društvo.

Hari je pročitao nepregledne stručne radove i proputovao Zemaljsku kuglu u potrazi za istinom.  U Berlinu posećuje beskućnike koji su okupirali kuće, a njihova borba je uticala na smanjenje stope depresije. Na Univeryitetu u Britanskoj Kolumbiji razgovara sa profesorom psihologije, koji objašnjava kako je kolonizacija Indijanaca uticala na njihovo samopoštovanje i stopu samoubistava. Zajedničke niti svih depresija su zajednica i siromaštvo.  Hari nam pokazuje kako su Zapadna društva došla na tačku gde im je potrebno brzo rešenje stalno pogoršavajućeg problema depresije.

Da li medicina može da primenom lekova suzbije emotivni bol? Pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka, bromazepam i lorazepam  su reklamirani u SAD “kao mamini mali pomoćnici”. Depresivnim domaćicama su pomagali da se osećaju bolje. Kasnije su ovo mesto zauzeli antidepresivi. Lekovi kakav su Prozak i Zoloft su lekovi koje koriste milioni, a procenat prepisivanje je porastao četiri puta u poslednjih 25 godina.

Nova istraživanja pokazuju da ovi lekovi imaju minimalno (ili nikakvo) delovanja naš mozak. Nemaju efekat kod blage ili umerene depresije, a diskutabilan je kod teške.  Efekat na anksioznost je takodje skoro potpuno nepostojeći. Pri tome imaju ozbiljna neželjena dejstva (gojenje, poremećaj seksualne funkcije, pa i visoka sklonost ka samoubistvu).

Ljudi su uvek imali potrebu za supstancama koje im ublažavaju emotivne stresove. Indijanci Latinske Amerike i danas žvaću kokino lišće kada su u stanju fizičkog ili emotivnog stresa. Velika imena su bili zavisnici od supstanci, na primer Sigmund Freud je čitav život koristio kokain. Pre pedesetak godina, omladina na Zapadu je ponovo otkrila psilocybin, kanabis ili pejotl).

Ali, ove supstance su zabranjene,a postoji njihova anatema u Zapadnoj medicine (iako se koriste u tradionalnim medicinama Latinske Amerike i Azije sa dosta uspeha). One se označavaju kao “droga” (iako ova reč u stvaru oynačava lek, na engleskom drug, što dosta govori o njihovim efektima). Vodi se besmislena debata da li marihauana ima pozitivna medicinska delovanja, dok hiljade istraživača radi sa njom (u Izraelu je zvanična terapija teških epilepsija).

Glavni argument protiv njihovog korišćenja je stvaranje navike i zavisnosti. Zavisnici su disfunkcionalni u zajednici, nemaju pravilnu percepciju realnosti, ne mogu da se kontrolišu – tako kaže zvanična medicina.

Iako ovaj argument stoji, zaboravljamo da je zavisnost visoko rasprostranjena u današnjem svetu., Zavisnost od alkohola, duvana, seksa, internet, sporta itd. je osnova funkcionisanja današnjeg društva. Mozak jako brzo formira loše navike (pročitajte post o neuroplastičnosti). Suprotno popularnom verovanju, samo 10% onih koji uzimaju opijate (kao što je kokain) postaje zavisno. Društvo toleriše visoku zavisnost od alkohola i duvana (iako je stepen zavisnosti identičan onima kod kanabisa ili kokaina), a da ne pominjen negativne efekte na zdravlje. Smatra se da je svaka treća smrt uzrokovana prekomernim pušenjem cigareta.

Emotivne i društvene problem depresivnih i nesrećnih osoba ne mogu rešiti lekovi.  Ne mogu rešiti ni droge, iako je psilocybin veoma malo toksičan, a odlično deluje na depresiju. Zavisnost je sporedni problem. Nesreća je osnovni problem današnjih ljudi. Pritisak da se bude uspešan, bogat ili lep je toliki, da ljudi postaju anksiozni i  nesrećni ako ne postignu ovaj cilj. Društvene nejednakosti čine da se ljudi osećaju inferiorno, postaju zavidiljivi, ponekad i očajni. Dokle god su takvi, tražiće spas u drogama ili lekovima, kao i drugim vrstama zavisnosti.

dr Bane Nestorović
Izvor: banenestorovic.blogspot.rs

Rogač: jača imunitet i kosti, deluje protiv alergija, štiti zdravlje srca i krvnih sudova

Biljka rogač je prilično dugovečna – može da opstane i dva veka, vodi poreklo sa istočnog Mediterana (Sirija,Persija). Ime je dobila od Grčke reči “koras” što u prevodu znači rog, na koji asocira oblik mahune. Plod je duguljast, blago zakrivljen, dužine 10 do 25 cm, braon boje sa spoljnim mesnatim delom i semenkama unutar mahune.

 Već punih 4000 hiljade godina rogač se koristi u mediteranskim civilizacijama. Prva upotreba datira još iz drevnog Egipta gde je imao lekovitu svrhu, dok su ga stari Grci upotrebljavali kao desert. Poznat je i pod imenom “hleb svetog Jovana Krstitelja“, jer je po predanju dok je živeo u pustinji, Jovan Krstitelj koristio svakodnevno rogač u ishrani.Posebno je interesantan podatak da se tokom građanskog rata u Španiji rogač koristio u borbi protiv gladi i neuhranjenosti.

Ukus u velikoj meri podseća na čokoladu, ali je znatno zdraviji u odnosu na nju. Sadrži veoma malo masnoće, nema kofeina i nije alergen. Takođe, prepun je kalcijuma, poput kakaoa, ali je opet zdraviji i bolji izbor u odnosu na njega, pošto ne sadrži oksalnu kiselinu koja inače ometa apsorbovanje ovog minerala.

Osobama obolelim od gihta i dijabetičarima rogač se svesrdno preporučuje, jer u svom sastavu nema purina i obiluje složenim ugljenim hidratima. Cenjen je, pre svega, zbog antioksidanasa koji su srž njegovog sastava, zatim vitamina, fosfora, kalijuma, magnezijuma, kao i vlakana.

Sadrži:

  • 7% proteina

  • 35% skroba

  • 40% šećera (posebnosaharozu i glukozu)

Zašto je rogač dobra preventiva u borbi protiv mnogih bolesti

Rogač nam pomaže u jačanju imuniteta i sprečavanju alergija. Zbog visokog procenta fosfora i kalcijuma rogač podstiče zdravlje zuba i kostiju i smanjuje rizik od pojave osteoporoze.

Deca koja koriste rogač u ishrani ređe oboljevaju od problema sa varenjem. To je potvrđeno i studijom u kojoj su odojčad bila lečena od proliva rogačem i konvencionalnim lekovima. Grupa odojčadi koja je lečena rogačem počela se oporavljati za 2 dana, dok se grupa na konvencionalnim lekovima oporavljala dvostruko duže. Prvoj grupi se također brže normalizovala telesna temperatura i težina. Zbog svog vrednog sastava i lekovitog delovanja rogač je pogodan za ishranu odojčadi starijih od 6 meseci. Sušeni rogač je i zdrava slatka alternativa bebama za žvakanje – kada im rastu zubići.

U studijama je pokazao da sprečava rak materice a preporučuje se i za prevenciju raka pluća. Rogač obiluje taninima koji inhibiraju rast bakterija i štiti od određenih toksina i slobodnih radikala. Rogač je bogat polifenolima koji imaju snažnu antioksadativnu aktivnost. Zbog specifične biološke aktivnosti oni štite srce i krvne sudove. Konzumacija hrane bogate složenim ugljenim hidratima poput rogača značajno pomaže kod redukovanja holesterola i šećera u krvi. U jednoj studiji grupa ispitanika koja je konzumirala svakodnevno rogač smanjila je vrednosti holesterola za oko 20 %.

Lekovite osobine rogača

  • sprečava tegobe kod varenja

  • smanjuje loš holesterol i šećer u krvi

  • podstiče iskašljavanje i pomaže kod astme

  • jača imunitet

  • deluje protiv alergija

  • štiti zdravlje srca i krvnih sudova

  • jača kosti

 Isprobajte đakonije od rogača

Alternativa kakaou je rogač u prahu – neodoljivog mirisa i prilično zanimljivog ukusa. Ne samo da je savršena opcija kada su slatkiši u pitanju, već je podjednako dobar kao zamena za kakao jer nije alergen. Da bi se od rogača dobio ovako fin i puderast prah, plod se suši, prži i melje. U tom obliku, rogač je prepun prirodnih šećera i ugljenih hidrata. Sadrži vitamine B i A, magnezijum i kalijum.

Rogač u prahu se može koristiti kao prirodni zgušnjivač prilikom pripremanja kremova, preliva, džemova ili sladoleda. Svima onima koji nisu preveliki ljubitelji slatkog, doći će kao odlična zamena za med, smeđi ili kokosov šećer. Savršen je i kao zamena za kafu – kada se koristi u prahu za spremanje toplih napitaka bez kofeina. Može biti upotrebljen i u receptima kao zamena za jedan deo brašna. Idealan je za sve one koji su intolerantni na gluten ili na orašaste plodove.

Rambutan: Pomaže kod dijabetesa i kardiovaskularnih oboljenja, za lep i zdrav izgled kose i kože

Rambutan, zbog spoljašnjeg izgleda, ovo ezgotično voće se naziva i “dlakav liči”. Rambutan je veoma mali – veličine šljive. Zato se često naziva i šljiva sa bodljama.

Rambutan ima tvrdu koru crvenkasto – narandžaste boje, ispod koje se nalazi beli sočni mesnati deo. Unutrašnjost ima veoma blagu aromu zelenog čaja, a ukus varira od slatkog do gorko – kiselog. Ukus ovog voća se može okarakterisati kao nešto između dinje i žele bombona. Rambutan sa Tajlanda je najukusniji od maja do septembra, dok vrsta iz Latinske Amerike je najsočnija zimi.

Rambutan je veoma dobar izvor važnih vitamina i minerala, među kojima je vitamin C, gvožđe, fosfor i kalcijum. Sadrži masti, proteine, vlakna i ugljene hidrate.

 Ako ste na dijeti i želite da smršate, rambutan je odličan izbor za vas. Ne samo da možete smršati na zdrav način, već možete snabdeti organizam korisnim materijama. Pomaže kod dijabetesa, koristan je za sistem za varenje, smanjuje rizik od pojave kardiovaskularnih oboljenja. Zbog visokog procenta korisnih materija, rambutan daje lep i zdrav izgled kosi i koži.

Ovo voće je najslaže, kada su dlačice počele da se suše. Rambutan prestaje da sazreva kada se ubere, pa zato budite pažljivi i uvek birajte samo zrele plodove ovog drveta.

Može se čuvati u frižideru oko 7 dana, a na sobnoj temperaturi se taj rok smanjuje – oko 2-3 dana.

Izvor; bonapeti.rs

Podbel za lečenje astme, bronhitisa, kašlja, promuklosti, upale grla, proširenih vena, opadanje kose (recepti)

Podbel je višegodišnja biljka koja je u našem narodu poznata i kao konjsko kopito.Svojim žutim cvetovima, koji se pojavljuju u rano proleće, podseća na maslačak. Listovi se razvijaju kasnije, kad cveće izbledi, a imaju oblik kopita i blago nazubljene ivice. Stabljike od 15 cm visine izbijaju u ranim prolećnim mesecima, na njima se nalaze ljuspasti listovi, prekriveni mekim dlačicama. Svaki list je u obliku potkovice, s gornje strane zelen, a na naličju srebrnobeli.

Sakupljanje cvetova i mladog lišća

Cetovi se skupljaju u rano proleće dok se cvetne glavice nisu skroz otvorile, tada su najlekovitije. Listovi se beru dok su mlađi, u maju i u prvoj dekadi juna. Najlekovitiji su listovi rasli na osunčanom mestu. Suše se u tankom sloju. Cvetovi se suše na suncu, a usitnjeni listovi u hladu. Kod berbe listova obratiti pažnju da se beru čisti listovi, jer ih ne treba prati pre sušenja. Prilikom pranja smanjuje se njihova lekovitost.

Lekoviti sastav podbela

Podbel je dobar izvor gvozđa, kalijuma, natrijuma i sumpora, kao i vitamina A, B i C, kog najviše ima u listovima. Glavni sastojci biljke su sluz, gorkasti glikozidi i tanini. Oni su zaslužni za protivupalna svojstva biljke i čine je veoma korisnom za lečenje kašlja i bronhitisa Takođe, svi delovi biljke sadrže galnu kiselinu, inulin, holin, jabučnu i vinsku kiselinu. Cvetovi sadrže fitosterol.

Svi delovi biljke, lišće, cveće i koren, koriste se u lekovite svrhe, ali najčešće listovi i cvetovi. Prirodni lek za bronhitis i astmu Podbel čaj ima daleko veću primenu u narodnoj nego konvencionalnoj medicini.

Smatra se najboljim prirodnim lekom za respiratorne tegobe, te je neizostavan u čajnim mešavinama protiv kašlja, jer omekšava sluz u bronhijama i pomaže iskašljavanje.

Čaj od podbela podstiče izlučivanje sluzi i smiruje upale, te pomaže u lečenju bronhitisa i zapaljenja plućne maramice, a pokazao se i kao izvrsno sredstvo za ublažavanje, smirivanje napada i lečenje astme.

RECEPTI:

Čaj od podbela

Ovaj čaj se lako priprema. Dovoljno je kašiku suvih listova ili cvetova podbela preliti sa 2,5 dl vrele vode i ostaviti u poklopljenoj posudi 5minuta. Proceđen čaj se zasladi medom i pije do tri puta na dan.

Sirup od podbela

300 g svežih cvetova podbela
1 l vode
2 koluta limuna
2 koluta pomorandže
1 kg šećera
Na niskoj temperaturi 20 minuta kuvajte vodu, krupno isečene cvetove podbela i kolutove pomorandže i limuna. Procedite, dodajte šećer i na tihoj vatri kuvajte još 2 sata. Sipajte vrelo u zagrejane flaše i dobro zatvorite.
Sirup se koristi za pravljenje sladoleda i za prelivanje drugih poslastica, a rastvoren u kiseloj vodi odlično osvežava.

Iskašljavanje

30 g podbela
30 g komorača
30 g razgona
10 g korena ljubičice
Sastojke pomešati, pa 3 kašike popariti sa ½ l ključale vode i poklopiti. Posle 2 sata procediti, zasladiti medom i uzeti svaki 2. sat po 1 kašiku.

Ublažavanje kašlja

50 g lista podbela
50 g korena belog sleza
50 g komorača
1 list trupca
Jednu kašiku mešavine popariti sa 2 dl ključale vode i ostaviti da odstoji 2 sata. Procediti i na svakih 10 do 15 minuta uzimati po 1kašiku.

Upala grla i promuklost

40 g lista podbela
50 g korena sleza
30 g korena sladića
10 g korena ljubičice
Uzeti 3 kašike mešavine i kuvati u ½ l vode 10 do 15 minuta. Procediti i ponovo prokuvati sa 3 kašike meda, pa piti 2-3 šoljice dnevno.
Deci se daje ista mešavina čaja, ali uz dodatak 50 g kamilice.

Protiv prehlade

30 g podbela
30 g sleza
30 g vranilovke
30 g miloduha
30 g lipe
U 1 l vrele vode potopite 2 kašike mešavine, ostavite najmanje 1 sat, a pre upotrebe zasladite medom.

Obloge od lišća

Za obloge od lišća uzme se list podbela i namaže svinjskom mašću ili uljem. Ovakve obloge pomažu kod posektina, zagnojenih rana, upaljenih zglobova. Delovanje na bolne zglobove se pojačava ako se ove obloge privežu krpom namočenom u rakiju.

Opadanje kose

20 g korena podbela
10 g cvetova nevena
Sastojke prelijte 1 l ključale vode i ostavite da vri 10-15 minuta, procedite, pa toplim čajem 2 x nedeljno istrljajte glavu.

Proširene vene

30 g lista i cveta podbela
20 g lista maline
20 g dugolisne bokvice
15 g medunike
15 g divlje jagode
Isitnite i pomešajte sastojke, prelijte l hladne vode, zagrevajte i pustite da ključa 3 minuta, pa prohlađen čaj pijte 3x dnevno po 1 šoljicu pre jela.

Protiv akni

3 kašike cveta i lista podbela
3 kašike lista bokvice
Sitno iseckajte sastojke, prelijte 1 l ključale vode i ostavite poklopljeno da se ohladi. Čaj procedite i zasladite medom, pa pijte tokom dana. Istovremeno na bolna mesta stavljajte oblog natopljen u neproceđenom ostatku čaja i to 3x dnevno po 2 sata (oblogu menjajte svakih 1/2 sata). Po skidanju obloga, bolna mesta obrišite mlakom kamilicom. Ovaj recept koristite 5 dana.

Perga je lek za  imunitet, prostatu, štitnu žljezdu… (recept)

Jedan od najznačajnijih pčelinjih proizvoda, pored Meda i Mleča, svakako je Perga. Perga je fermentisani polen. Polen, koji su pčele unele u saće, izmešale sa nekim svojim izlučevinama, iz svojih pljuvačnih žljezda, izmiksirale sve to onom svojom tankom rilicom i sabile u satnu čelijicu svojim još tanjim nogicama. Do 2/3 ćelije zauzima Perga, a ostatak ćelije ispunjava Med.

Perga se iz saća vadi specijalnom iglom, trudeći se da zadrži svoj oblik, ništa se ne preradjuje, svako zrno mora biti onakvo, kakvim ga je pčela načinila. Ima izuzetnu lekovitu vrednost i predstavlja pandan Matičnom mleču i po značaju i po lekovitosti. Samo, za razliku od Mleča, kojim se hrani pčelica, buduća Kraljica, Pergom, izuzetno bogatom i kompleksnom hranom, hrane se sve pčele,

Perga i njen sastav

Tokom procesa fermentacije tvrde opne polena pucaju i oslobadjaju se sve korisne materije iz polenovih zrnaca sakupljenih sa različitih biljaka i različitog biohemijskog sastava.

Tako obradjeni polen, tj. Perga obiluje brojnim aminokiselinama, mlečnom kiselinom, prirodnim kvascima, fermentima, bakterijama, raznovrsnim vitaminima: Vitamini B kompleksa (B1, B2, B3, B5, B6, B7, B8, B11), Provitamin A-karotin, E, D, K, C i P (rutin), kao i mikroelementima: K, Na, Ca, Fe, P,Cu, J, P, N, Ag, Mg, Mn, Mo, Zn, Se, S, Ni i dr.

Perga i njena lekovitost

Perga je pokazala izuzetne rezultate u lečenju poremećaja imunološkog sistema, kao i kod:

* težeg oblika anemije,

* tegoba sa prostatom u poodmaklom stadijumu,

* gastritisa i čira na dvanaestopalačnom crevu,

* poremećaja žljezda sa unutrašnjim lučenjem, posebno kod hipofize i štitne žljezde u slučaju hiper tireoze,

* nervnih i psiho-oboljenja,

* arterioskleroze,

* obolelih krvnih sudova,

* infarkta, postoperativnih stanja,

* krvarenja u mrežnjači oka,

* izliva krvi u mozak,

* povećanja plodnosti, kao i povećanja pokretljivosti spermatozoida,

* alkoholizma,

* srčanih smetnji,

* obnavljanja crevne flore,

* iscrpljenosti usled raznih dijeta,

* teških bolesti – posebna dragocenost kod zračenja i hemoterapije, za očuvanje zdravih i eliminaciju štetnih ćelija,

* ubrzanog rasta organizma,

* učvršćivanja kostiju i dr.

Ruski naučnici sa Instituta za pčelarstvo su je ispitivali, pratili 17 godina i ustanovili da za tih 17 godina Perga nije izgubila svoju lekovitost ni hranljivost. Tada su prekinuli praćenje.

Perga – način upotrebe i čuvanja

Može se koristiti u izvornom obliku, tako što se 4-7 zrnaca, a ne više od ½ kafene kašičice za odrasle (oko 2 grama) i ¼ kašičice za decu (oko 1 grama) lagano otapa pod jezikom ujutru na prazan želudac, sa obaveznom pauzom od pola sata, uz udržavanje od vode i drugih tečnosti i bilo koje hrane.

Isto važi i za mešavine Perge sa Mlečom, Polenom, Propolisom, s tim da se uzima jedna kafena kašičica mešavine, koja se polako topi u donjem delu vilice, da bi kroz podjezičnu venu i pljuvačne žljezde što pre našla put do krvotoka i sa njim se sjedinila.

Mešavina sa Pergom se obavezno mora čuvati u frižideru, tj. na hladnom, dok se čista perga može držati van hladnjaka, u specijalnoj bočici.

U slučaju težih oboljenja i teških fizičkih napora, kod sportista na primer, dnevna doza se sme duplirati.

Izvor: .bastabalkana.com