Naslovna Blog Stranica 244

Prof. dr Jovan Marić: Sine moj, imam rak i neću još dugo, ne teraj me na ulicu…

Mateja, sine moj, molim te nemoj da me izbacuješ iz stana, star sam, bolestan i nemam gde… Neću ja još dugo, možda još godinu ili dve i posle toga sve će ovo ionako biti tvoje…

Ovim očajničkim vapajem poznati srpski psihijatar Jovan Marić (81) u ispovesti za naš list moli svoga sina Mateju (20) da mu ne oduzima jedini krov nad glavom. Sporni stan od 120 kvadrata u blizini Palate pravde Marić je prepisao svom sinu još kada je ovaj imao samo sedam meseci kako bi ga obezbedio u slučaju da se njemu nešto dogodi, pošto ga je dobio već u poznim godinama iz trećeg braka sa psihijatrom Danijelom Tiosavljević.

Jovan Marić ‘preko novina’ moli sina da dođe u njegov stan i da se o svemu dogovore bez tužbi, sudova i izvršitelja.

Ugovor o poklonu

– Sam sam kriv što u ugovoru o poklonu nisam dodao da mogu da ostanem u stanu do kraja života. Iskreno, nisam mogao ni da sanjam da ovako nešto može da mi se dogodi. U svakom slučaju molim sina ovako javno, preko novina, da dođe u naš stan da se vidimo i ispričamo… Boli me što ga sedam godina nisam video iako sam želeo i što zapravo i ne znam kako on danas izgleda! Molim ga da me ne izbacuje sada iz kuće na ulicu jer nemam gde. Star sam i jako bolestan, jedva sam preživeo ovu koronu i sada osećam ogromne posledice. Potpuno sam malaksao, pola dana prespavam i samo gledam gde je stolica da sednem. Uz to imam jake bolove, imam rak prostate, koji i ide uz moje godine. Tako da, sine moj, neću ja dugo, možda još godinu ili dve, a posle će sve biti tvoje – priča Jovan Marić suznih očiju i kaže bi, uprkos svemu, voleo da sinu Matiji prepiše i porodičnu kuću u Bijeljini…

– Sve sam mu to napisao u jednom pismu i poslao na adresu gde sam dobio informaciju da živi sa majkom. Otišao bih tamo i kucao im na vrata, ali ne želim da se slučajno desi neka neprijatna scena – priča doktor.

Tri braka, tri razvoda

Prema njegovim rečima, nije mogao ni da sanja da će jednog dana, kada bude star i nemoćan, rođeno dete hteti da ga izbaci na ulicu.

– Moj emotivni život je bio veoma buran, imao sam tri braka, tri razvoda, i troje dece, iz svakog po jedno. Iz prvog braka mi je najstarija ćerka Vojna (47), koja je slikarka i živi u Njujorku, iz drugog ćerka Joana (37), koja je psihijatar u KBC ‘Dragiša Mišović’, i iz trećeg sin Mateja (20)… Tokom drugog braka, žena, ćerka i ja smo živeli u tastovoj kući na Senjaku, a ja sam imao svoj stan na Novom Beogradu, koji sam dobio od klinike i koji mi je služio da pišem knjige, a iskreno da priznam i za švaleraciju… Iz jednog takvog odnosa sa Danijelom, koja je tada bila moja studentkinja, dobio sam sina Mateju 2001. godine. Pošto sam tada imao novca jer sam pisao knjige i bio na raznim direktorskim funkcijama, prodao sam taj stan na Novom Beogradu i sa Danijelom se uselio u novi stan… S obzirom na to da sam novac dao ja, stan se vodio na moje ime i Danijela me je stalno napinjala da moram da obezbedim sina jer imam dosta godina. Zbog toga sam mu 2002. godine, kada je imao samo sedam meseci, prepisao taj stan, i ne pomišljajući da on to može bilo kako da zloupotrebi. Moja druga žena se nije bunila jer je bila iz bogate porodice, a ubrzo, već 2003, mi smo se i razveli i ja sam se i zvanično oženio Danijelom… – objašnjava Marić.

Strah od izvršitelja

Brak je tih desetak godina, kako kaže, bio lep. Marić se ubrzo penzionisao i imao je dosta vremena za sina Mateju, igrao se sa njim, vodio ga u šetnju, na plivanje…
– Bio sam i ambasador u Južnoafričkoj Republici, što je Danijeli jako godilo. Međutim, kada se sve to završilo i kada je ona postala asistent na fakultetu, naravno preko mojih veza, naš brak se raspao i ona mi je rekla da izađem iz stana, što ja nisam hteo jer je to tekovina iz mog prethodnog braka koju sam praktično sam stekao. Alimentaciju sam uredno plaćao i sa malim Matejom sam se viđao svakog drugog vikenda, kako i propisuje Centar za socijalni rad. To je trajalo od njegove devete do 13. godine i zaista smo se fenomenalno slagali. Tada sam otišao da budem ambasador u Nigeriji i te dve godine sam mu slao rekordnu alimentaciju od 1.860 evra mesečno, što je bilo 40 odsto moje ambasadorske plate. Kada sam se vratio, nisam nikako mogao da stupim u kontakt sa njim. Na klinici gde Danijela radi nisu hteli da mi kažu gde oni žive… – prepričava naš sagovornik i priseća se kako je započela njegova životna drama.

– U Centru za socijalni rad su mi rekli da se sa 15 godina dete samo pita da li želi da viđa oca i da se Mateja izjasnio da ne želi! Rekli su mi da, pošto plaćam alimentaciju, oni mogu da ga prisile na jednosatno viđanje u centru uz prisustvo policije. Nisam želeo da ga prisiljavam da se viđamo pred policijom. Nije mi bilo jasno zbog čega ne želi da me vidi, ali sam ubrzo saznao da mu Danijela to brani, da mu priča sve i svašta o meni… Poveo se i sudski postupak za stan, koji su izgubili, i presuđeno je da mogu da ostanem u njemu, ali je apelacija vratila na ponovno suđenje i tada je sudija presudila u njihovu korist. Samo se bojim da mi ne dođu izvršitelji i izbace me na ulicu. Advokati mi kažu da ipak postoji zakonski osnov da ostanem u stanu – kaže Marić.

Nažalost, nismo uspeli da stupimo u kontakt i sa doktorkom Danijelom i Matejom.

Šta kaže zakon

Doktor Marić kaže i da je od velikog broja advokata dobio savet da pokrene spor na osnovu ‘neblagodarnosti poklonoprimca’, čime bi bio opozvan ugovor o poklonu.
– Ako mi ništa drugo ne preostane, moraću to da uradim. I činjenica da mi se nije javio, niti bilo kako kontaktirao sa mnom sedam godina, i činjenica da želi starog i bolesnog oca koji je pred smrću da izbaci na ulicu spadaju u neblagodarnost poklonoprimca, a ona poništava ugovor o poklonu. Ne želim da to uradim na taj način i to će mi zaista biti poslednje rešenje – jasan je Marić.

Mateja ne krije da je moj sin

Marić kaže da informacije o svom sinu saznaje slučajno od nekih poznanika, pa čak i nepoznatih ljudi na ulici. Drago mu je što ne krije da je njegov sin i što nosi sat koji mu je poklonio.
– Pre neku godinu čekao sam red u banci da primim penziju i prišla mi je žena i pitala me: “Da li ste vi Jovan Marić?” Kada sam odgovorio potvrdno, rekla mi je da njena ćerka ide sa mojim sinom u srednju školu, da su upravo tada na ekskurziji u Italiji i da sede zajedno u autobusu. Čak joj je pokazao i sat koji sam mu kupio i rekao da mu je to poklon od tate. Očigledno je da se ne stidi što je moj sin i drago mi je što sam bar tada nakratko mogao da vidim njegove slike – kroz suze priča doktor Marić.

Izvor: informer.rs

Dr Nestorović: Kad izgubiš veru u ljude izgubio si i sebe

Ima loših ljudi, ali je većina dobra, samo nisu sigurni u to. O njima pričaju loše, a pokazalo se da nismo loši.

Koliko je iskrenost vrlina?

Ja sve što mislim kažem odmah, a oni koji vole da su neutralni i politički korektni nikad ništa na kraju i ne kažu. Sve zavisi od toga kako posmatraš život.

S jedne strane, iskrenost nosi rizik, ali i poštovanje, hrabrost da kažeš šta ti je u glavi. Mislim da to jeste moja misija i dužnost. Ja ne zavisim ni od koga.

Ima onih koji se plaše da će izgubiti pozicije pa ne govore iskreno, dok ja “ubodem prstom u oko”. Ako su reagovali znači da sam pogodio suštinu.

Smeta mi kad neko propagira paniku.

Ja sam mator da bih se menjao.

Da je moj deda rekao da ga bole krsta i pokrio se po glavi, neke bi bitke bile izgubljene.

Postoji trenutak kad treba da odlučiš da li ćeš kuckati na tviteru ili učiniti nešto. Uradi nešto. Pokreni se – poručuje dr Nestorović

Izvor: bgonline.rs

 

 

ČUDESNO “VASKRSNUĆE” posle postavljanja ikona HRISTA i BOGORODICE

Iz spomen-česme koju su na ulazu u naselje Krivača kod Golupca podigli Tomislav (81) i Anđelija (85) Dragomirović, u spomen na svog desetogodišnjeg sina Slobodana, preminulog 1969. godine, ponovo je potekla voda iz presušenog izvora.

Ovo čudesno “vaskrsnuće” izvora dogodilo se prilikom postavljanja mozaika sa likovima Hrista i Bogorodice, koje je izradio master primenjeni umetnik iz Kučeva, Bojan Veljković, uz pomoć prijatelja i kolege dr Miloša Đurana iz Beograda.

– Za ove mlade umetnike dobio sam preporuke iz manastira Tumane. Znao sam da će lepo da urade ikone, ali, kad su ih doneli iz Beograda, bio sam iskreno zadivljen. Toliko me je sve to pogodilo, da sam tad i zaplakao. U tim trenucima ponovo je potekla izvorska voda sa česme, koja je jedno vreme bila presušila. Ne znam kako bih to objasnio, samo znam da je voda baš tad krenula, što je sve nas prisutne iznenadilo i obradovalo – priča Tomislav za “Novosti”.

Dragomirovići imaju još jednog sina i ćerku, ali malog Slobodana, preminulog od dijabetesa, nikad nisu prežalili. U spomen na njega, odlučili su da podignu česmu-zadužbinu na ulazu u njegovo rodno selo.

– Dugo smo supruga i ja šparali od penzije, da bismo 2009. godine započeli gradnju česme.

Radovi su završeni 2013. godine, a sada je, uz ove ikone, sve lepo kompletirano – kaže Tomislav.

Oni koji kreću u posetu manastiru Tumane, mogu da produže do “čudesne” česme, jer je ona samo kilometar udaljena od njega.

ZASTAVE

U BRANIČEVSKOM okrugu, možda i šire, nema ovako lepo uređenog i održavanog prostora oko neke česme. Tu su nadstrešnice kao zaštita od kiše i sunca, klupe za odmor, žardinjere sa zelenilom i po jedna zastava Srbije sa obe strane česme.

POSVETA

IZNAD česme je slika Tomislava i supruge, a ispod nje natpis “Slobodanova česma”, uz dečakovu fotografiju i poruku od porodice: “Da tvoj kratak život večno traje, podižemo ovu spomen-česmu, dragi sine i brate. Nedostaješ nam do kraja naših života”.

Izvor: novosti.rs

ČEŠĆI SEKS, MANJI RIZIK OD RAKA: Rezultati istraživanja pokazali direktnu vezu

Rezultati naučne studije sa Univerziteta Harvard pokazali su da je česta ejakulacija direktno povezana sa smanjenim rizikom od raka prostate.

Naučnici sa Univerziteta Harvard su došli do zaključka da bi muškarci trebalo da ejakuliraju najmanje 21 put mesečno kako bi smanjili rizik od nastanka ove vrste raka.

Za potrebe studije koja je objavljena u časopisu European Urology, 31.925 muškaraca je otkrilo koliko puta mesečno u proseku ejakuliraju.

Ispitivali smo da li je učestalost ejakulacije povezana sa rizikom od raka prostate, rekli su autori studije otkrivajući da su rezultati istraživanja pokazali direktnu vezu između česte ejakulacije i manjeg rizika od raka prostate.

Izvor: novosti.rs

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Visok krvni pritisak se leči hranom a ne lekovima

0

Visok krvni pritisak je bolest savremenog doba, a njegove komplikacije infarkt i šlog su najčešći uzrok smrti na našim prostorima. Visina krvnog pritiska ukazuje na stanje srca. Da bi se sprečile bolesti srca i krvnih sudova pritisak treba da bude ispod 140/90. Postoje mnoge namirnice koje mogu da snize krvni pritisak. Ishrana je najvažniji način borbe protiv visokog krvnog pritiska (hypertension), bilo u kombinaciji sa farmakološkim lekovima ili kao zamena za njih.

U azijskim zemljama se od vajkada koristi celer za snižavanje krvnog pritiska. Dr Vilijam Eliot (William Elliott) sa univerziteta Čikago je izolovao iz celera supstancu koja snižava krvni pritisak, što je potvrdio eksterimentom na pacovima. On smatra da celer snižava krvni pritisak smanjujući hoprmon stresa koji dovodi do sužavanja krvnih sudova i porasta pritiska. Celer je prema tome najefikasniji kod bolesnika kod kojih pritisak raste zbog psihičkog stresa. Uz to celer je u eksperimentu dovodio i do sniženje holesterola, koji je često povišen kod osoba sa esencijalnom hipertenzijom.

Još jedan legendarni narodni lek za visok krvni pritisak i to veoma efikasan, čije je dejstvo naučno potvrđeno, je beli luk (allium sativum, garlic). On je kao lek dosta korišćen u kineskoj narodnoj medicini. Nedavno je u Nemačkoj ispitivano njegovo dejstvo i ustanovljeno je da znatno snižava dijastolni (donji) krvni pritisak kod obolelih sa srednje teškom hipertenzijom. Taj efekat se postiže sa nekoliko čenova dnevno. Efekat belog luka je tokom ispitivanja postajao sve veći, što govori o njegovom kumulativnom dejstvu. Beli luk je na sniženje krvnog pritiska delovao najviše svojom sposobnošću da opusti glatke mišiće krvnih sudova, i tako ih proširi. To dejstvo je posledica velikog sadršaja adenozina, koga ima i u crnom luku. I sirov i kuvan beli luk snižavaju pritisak, ali je svež efikasniji.

Berlinski istraživač Peter Zinger smatra da su omega – 3 masne kiseline u ribljem ulju glavni lek za hipertenziju. U lakšim oblicima hipertenzije male doze ribljeg ulja mogu dovesti do normalizacije krvnog pritiska, a kod težih oblika mogu pojačati dejstvo lekova beta blokatora. Da bi se regulisao krvni pritisak, kod većine ljudi, je potrebno najmanje tri obroka masne morske ribe nedeljno (losos, skuša, tunj, sardina i haringa). Potrebna količina omega – 3 masnih kiselina je 2000mg dnevno što se može obezbediti sa 100g sveže skuše, 120g konzerviranog lososa ili 200g sardina. Mononezasićene masne kiseline maslinovog ulja takođe snižavaju krvni pritisak.

Voće i povrće verovatno snižava krvni pritisak, jer je on kod vegetrarijanaca niži. Primećeno je da prelazak na vegetarijansku ishranu snižava krvni pritisak. Antioksidansi iz voća i povrća na zaobilazan način povećavaju prostaciklin koji širi krvne sudove, dovodeći do pada pritiska. Povoljan efekat ima i vitamin C iz voća i povrća. On deluje preventivno, jer njegov nedostatak vodi ka porastu pritiska. Dr Kristofer Balpit (Christopher Bulpitt) iz bolnice Hamersmit navodi niz podataka o tome da su visok krvni pritisak i moždana kap češći kod ljudi koji unose malo vitamina C.

Kalijum ima znatan uticaj na krvni pritisak. Njegovo nedovoljno unošenje dovodi do porasta krvnog pritiska, a unošenje hrane bogate kalijumom ga snižava. Nedovoljno unošenje kalijuma u organizam dovodi do zadržavanja natrijuma, koji povećava krvni pritisak. Hrana bogata kalijumom je pečen krompir, dinja, avokado, blitva, breskva, kajsija, šljiva, sok od paradajza, nemasni jogurt, pasulj, losos, soja, banana i badem.

Kalcijum može, kod osoba osetljivih na so, odnosno osoba kojima raste pritisak pri unosu slane hrane, da dovede do njegovog sniženja. S jedne strane kalcijum povećava izlučivanje natrijuma, koji povećava pritisak, a sa druge strane on smanjuje lučenje parathormona, koji takođe povećava pritisak. Kalcijuma ima dosta u mleku i mlečnim proizvodima, lososu , skuši i sardinama sa kostima, kelju, suvim smokvama, tofuu, soji, lišću repe, brokulima i pasulju.

Kod velikog broja bolesnika (30 – 50%) smanjenje soli u ishrani može znatno da snizi krvni pritisak. Prema istraživanjima Rosa Feldmana (Ross Feldman) sa Univerziteta Ontario manji unos soli omogućuje bolju elastičnost krvnih sudova, što dovodi do pada krvnog pritiska. Sniženje unosa soli može da se ostvari ako se ne konzumira gotova prerađena hrana i suhomesnati proizvodi, jer oni sadrže velike količine soli. Kod 15% osoba sa hipertenzijom znatno sniženje unosa soli nema efekta, a kod nekih može čak i da povisi pritisak. Natrijum iz soli može da ošteti krvne sudove mozga i dovede do moždanog udara bez porasta krvnog pritiska. Neslana ishrana se posebno preporučuje bolesnicima koji osim povišenog pritiska imaju problema sa bubrezima i srcem.

Jedna čaša vina dnevno ili jedno žestoko piće dnevno nemaju uticaja na pritisak, ali ga veće količine progresivno i stalno povećavaju. Kod osoba koje dosta piju prestanak unosa alkohola može da dovede do normalizacije pritiska.

Kafa nije glavni krivac za hronično povišen krvni pritisak. Kofein prolazno povećava pritisak kod osoba koje povremeno piju kafu, čak i kod onih koji je redovno piju, posebno kada su pod stresom. Većini ljudi sa hipertenzijom kafa ne smeta, ali se ne preporučuje onima kojima pritisak znatno raste kada su pod stresom. Takve osobe, kad su pod stresom, imaju preteranu reakciju nadbubrežne žlezde na kofein, što podiže krvni pritisak.

Saveti osobama sa visokim krvnim pritiskom

  • Jedite što više voća i povrća, jer su prepuni poznatih i nepoznatih supstanci koje snižavaju pritisak (vitamin C, kalijum, kalcijum…).

  • Jedite naročito celer i beli luk.

  • Jedite masnu morsku ribu, kao što je skuša, losos, tunj, sardina ili haringa tri puta nedeljno.

  • Manje solite jelo. Ne iznosite slanik na sto i ne jedite industrijsku hranu i suhomesnate proizvode.

  • Ograničite unos alkohola na jedno do dva pića dnevno. Izbegavajte opijanje, koje može znatno da povisi pritisak.

  • Ako ste gojazni, oslabite. To je siguran način da spustite krvni pritisak.

Autor Dr Gordana Grujić

Izvor: porodicnilekar.net

Evo koliko dugo štite vakcine – Kada se gubi IMUNITET

U naučnom časopisu “Lanset” objavljena je studija švedskih naučnika sa Univerziteta Umea o efikasnosti vakcine protiv korone tokom vremena. Studija još uvek nije prošla recenziju struke.

U studiji pod nazivom “Efikanosnost vakcina protiv kovida-19 protiv rizika od simptomatske infekcije, hospitalizacije i smrti do devet meseci: Švedska kohortna studija ukupne populacije” analizirano je kako se vremenom smanjuje efikasnost cepiva.

Studija je sprovedena na čak 842.974 para vakcinisanih i nevakcinisanih (ukupno više od 1.6 miliona ljudi), uključujući pojedince vakcinisane dvema dozama cepiva ChAdOx1 nCoV-19 (AstraZeneca), mRNA-1273 (Moderna) ili BNT162b2 (Fajzer) i nevakcinisane osobe. Podaci su prikupljeni od 12. januara do 4. novembra 2021. godine, kako je objavljeno.

Šta je otkriveno?

Efikasnost Fajzerove vakcine protiv infekcije progresivno je opadala s 92 odsto između 15 i 30 dana nakon imunizacije na 47 odsto između 121. i 180. dana nakon vakcinacije, a od 211. dana nadalje nije se mogla utvrditi učinkovitost u odnosu na nevakcinisane.

Efikasnost je slabila nešto sporije za Modernu i procenjena je na 59 odsto od 181. dana nakon vakcinacije nadalje.

Nasuprot tome, efikasnost AstraZenece uopšteno je bila niža i brže je slabila, a od 121. dana nakon vakcinacije nije se mogla detektovati efikasnost protiv zaraze u odnosu na nevakcinisane.

Uopšteno, efikasnost svih vakcina potiv zaraze bila je niža i brže je slabila među muškarcima, starijim osobama i osobama s komorbiditetima.

I dalje velika zaštita od teških ishoda bolesti

“Efikasnost cepiva protiv simptomatske infekcije kovidom-19 progresivno pada tokom vremena u svim podskupinama, ali različitom brzinom u zavisnosti od vrste cepiva i brže za muškarce i starije slabe osobe.

Učinkovitost protiv teških formi bolesti ostaje visoka kroz devet meseci iako brže opada za muškarce, starije slabe osobe i osobe s komorbiditetom.

To jača obrazloženje utemeljeno na dokazima za primenu treće doze”, objavili su naučnici.

Šta kažu ostale studije

Podsetimo, u novembru su objavljena dva zasebna naučna istraživanja, sprovedena u Izraelu i Kataru, koja su pokazala da imunitet stvoren Fajzerovim cepivom jako pada nekoliko meseci nakon ubrizgavanja druge doze cepiva. Rezultati istraživanja, objavljeni u “Nju ingland džurnal of medisin”, zaključuju da ljudi koji se vakcinišu moraju da nastave da se pridržavaju svih mera, te podvlače važnost treće doze cepiva.

Istraživanje u Izraelu, sprovedeno nad 4.800 vakcinisanih zdravstvenih radnika u Zdravstvenom centru Šeba, dokazalo je da jačina imuniteta među vakcinisanih osobama opada već nakon dva meseca, a naročito među muškarcima, osobama starijim od 65 godina, kao i ljudima s imunosupresivnim bolestima.

“Nivo antitela ostalih cepiva, poput onih protiv ospica, zaušaka ili rubeole, godišnje obično opada od pet do deseto odsto nakon što se osoba vakciniše, dok je u slučaju Fajzera taj pad puno brži i značajniji, i to već nekoliko meseci nakon primanja druge doze”, napisali su u studiji dr. Džili Regev-Jočej i njegove kolege, te naveli i kako je pad antitela puno manji u slučaju vakcinisanih osoba koje su ranije preležale kovid.

Vakcinisani su zaštićeni od težeg oblika i hospitalizacije

Do sličnih se zaključaka došlo i u Kataru, gde je testiranje sprovedeno nad vakcinisanim ljudima u toj zemlji.

“Imunitet stvoren cepivom naglo raste nakon prve doze, dostiže najviši nivo u prvom mesecu nakon primanja druge doze, a zatim se postepeno snižava narednih meseci. Opadanje antitela ubrzava se u četvrtom mesecu od primanja druge doze, te dostiže nivo od otprilike 20 odsto narednih meseci”, napisali su Let Abu-Raddad iz medicinskog centra “Vajl-Kornel medisin – Katar” i njegove kolege.

Ipak, istraživanja zaključuju i da zaštita od težeg oboljenja i hospitalizacije ostaje na visokih 90 odsto.

Rezultati istraživanja daju naslutiti da će većina vakcinisanih ljudi prolaskom vremena izgubiti stečeni imunitet, te će morati da prime i treću dozu. U Izraelu se potpuno vakcinisanim već smatraju ljudi koji su primili i treću dozu, a takva je praksa već ustaljena i u SAD-u, gde je treću dozu cepiva primilo šest miliona ljudi.

I istraživanje u Južnoj Karolini potvrdilo da zaštita opada

I istraživanje sprovedeno u Južnoj Kaliforniji potvrdilo je da zaštita od korona virusa jako opada kada prođe nekoliko meseci od vakcinacije Fajzerom.

Nova studija, jedna od najvećih i vremenski najdužih, o efikasnosti cepiva kod Amerikanaca, utvrdila je da je zaštita od infekcije 88 odsto u prvom mesecu nakon imunizacije cepivom Fajzer, ali pet meseci nakon njega tek 47 odsto.

Međutim, iako je delta varijanta postala dominantna, učinkovitost cepiva u sprečavanju hospitalizacije je šest meseci nakon cepljenja i dalje skoro 90 odsto, i to se odnosi na sve starosne grupe.

Studija koju je finansirao Fajzer, a objavljena je u ponedeljak u časopisu “Lanset”, takođe daje snažne nove dokaze da bi do slabljenja efekta cepiva došlo nezavisno od delta varijante.

Naučnici predvođeni epidemiologom Sarom Tartof iz centra Kajser Permanent u Kaliforniji došli su do zaključka da delta varijanta nije glavni razlog slabljenja efikasnosti cepiva, već je ključan protok vremena.

Još jedna ranija studija potvrđuje isto

Druga nedavna studija, koju su sproveli naučnici sa Univerziteta Ejmori i Stanford, zaključila je da šest meseci nakon cepljenja Fajzerovom vakcinom, oko 56 odsto odraslih mlađeg i srednjeg starosnog doba nema više neutralizujućih antitela na virus SARS-CoV-2 koja se mogu detektovati. Smanjena imunost pogotovo se odnosi na varijante korona virusa, poput delte ili bete.

Ta studija je postavljena prošle nedelje na BioRxiv, stranicu na kojoj naučnici dele preliminarne radove koji još nisu prošli recenzije. Ali zaključci o “značajnom smanjenju antitela” – kao i o padu imuniteta koji daju T ćelije – sugeriše da bi treća, buster doza mogla biti opravdana, pišu autori.

Studija objavljena u “Lansetu” obuhvatila je veliki broj stanovnika Kalifornije koji se i dalje prate. Tako bi ta studija mogla dati vlastima uvid u to kome treba buster doza i kada.

Tartof je kazala da njen tim u saradnji s Fajzerom nastavlja da analizira podatke na nedeljnom nivou. Tim je spreman da upozori zaposlene u javnozdravstvenom sistemu ako hospitalizacije počnu da rastu u bilo kojem delu populacije, dodala je.

Izvor: alo.rs

Evo kako različiti položaji za spavanje utiču na zdravlje

Ukoliko pitate stručnjake, poza koju zauzimate dok spavate nije nevažna koliko na prvi pogled deluje, a utvrđeno je da je jedna bez sumnje najpoželjnija

Položaj u kome spavate od izuzetnog je značaja za opšte zdravlje i utiče na sve: od mozga do želuca. Dobro je poznato da nekvalitetan san utiče na to koliko ćemo energije imati, kao i da neadekvatne poze mogu da izazovu bolove u leđima i vratu. Ali tu se ne završava priča o važnosti položaja tokom spavanja.

Spavanje na leđima

Spavanje na leđima ima mnogo prednosti, a osnovna je to što je tako najlakše držati kičmu ispravljenom. Tako se smanjuje pritisak s ramena, leđa i vilice, pa se smanjuju i tenzione glavobolje.

Kako piše Healthline, spavanje na leđima pomaže pod sledećih stanja:

  • bolovi u kukovima

  • bolovi u kolenima i burzitis

  • artritis

  • fibromialgija

  • zapušen nos

Spavanje na stomaku

Ova poza je najmanje poželjna jer može da izazove bolove u predelu leđa, pa ako osećate misteriozan bol u vratu i leđima, a spavate na stomaku najverovatnije je to uzrok. Budući da je veći deo težine ljudskog tela koncentrisan u središnjem delu, kada spavate okrenuti licem nadole jezgro tela se pritiska ka krevetu i dodatno opterećuje kičmu.

Jedina pozitivna strana spavanja na stomaku jeste to što pomaže da disajni putevi ostanu otvoreni ako hrčete ili imate apneju pri spavanju.

Spavanje na levoj strani

Stručnjaci preporučuju spavanje na levoj strani jer ima najviše pozitivnih strana.

Poboljšana limfna drenaža

Celokupni limfni sistem vrši transport štetnih materija duž leve strane ljudskog tela. Stoga je spavanje u položaju na levom boku daleko povoljnije za bržu drenažu.

Bolji rad srca

Spavanjem na levom boku se olakšava celokupni srčani rad, s obzirom  da se glavna arterija koja vrši transport krvi kroz organizam anatomski povija ulevo.

Olakšano varenje

Ukoliko spavate na levoj strani tela, sprečavate prelivanje želudačne kiseline u ezofagus čiji je izlaz pozicioniran na desnoj strani želuca. Na ovaj način sva kiselina se zadržava u želucu pa je i samo varenje olakšano.

Adekvatno funkcionisanje pankreasa

Anatomski, želudac se nalazi na levoj strani abdomena. Spavanjem na desnoj strani tela, želudac se postavlja u nepovoljan položaj u kom vrši pritisak na pankreas remeteći njegovo optimalno funkcionisanje.

Brže uklanjanje toksina

Toksini ljudskog tela se obrađuju u slezini koja se takođe nalazi na levoj strani stomaka. Spavanjem na levom boku transport toksina je olakšan, njihovo uklanjanje u slezini ubrzano, a ovom organu obezbeđeno više vremena za oporavak.

Spavanje u položaju fetusa

U pitanju je najpopularniji položaj spavanja, čak kod 60% ljudi a posebno kod žena, pokazala su istraživanja. Spavanje u položaju fetusa može imati slične prednosti kao i bočno spavanje, uključujući smanjenje hrkanja, ublažavanje pritiska na leđa.

Kada položaj fetusa nije idealan? 

Savijanje tela u fetalni položaj može uticati na to da se ukočite sledećeg jutra. A vaše disanje može biti ograničeno jer dijafragma ne može funkcionisati jednako efikasno kao kada je telo ispravljeno. Ako vam je najudobnije da spavate u položaju fetusa, pokušajte da koristite jastuk za potporu, kako biste sprečili da se previše savijete.

Izvor: glossy.espreso.co

Dr Nestorović: Zdravlje dolazi iz tanjira

0

Navike u ishrani koje je dete steklo kod kuće do polaska u školu su najvažnije. Roditelj može da utiče na izbor školske užine kada je dete nosi od kuće, ali teško da može da utiče na izbor ručka u školi.

U zaključcima Svetske zdravstvene organizacije naglašeno je da se navike u ishrani stiču u kući, napominje profesor dr Branimir Nestorović.

„Prošle godine su izdate smernice za prevenciju gojaznosti kod dece i u tački tri, posebno se naglašava da je jedan od uzroka gojaznosti nedostatak obroka spremljenih kod kuće. Današnjim tempom života dolazi do toga da zaposlene majke ne stižu da kuvaju i deca se hrane po pekarama, uglavnom. Znači, loša ishrana ili, još gore, brza hrana“, navodi profesor Nestorović.

Takvim načinom ishrane, dodaje profesor, unose se masne kiseline koje su loše po zdravlje i koje predisponiraju za nastanak gojaznosti. Zatim, unosi se puno šećera, a voća i provrća praktično nema.

Danas medicina zna da je gojaznost bolest koja nastaje u detinjstvu i da u kasnijoj životnoj dobi gojazno dete ima male šanse da smanji težinu, posebno kada se ima u vidu potpuno odsustvo fizičke aktivnosti.

Profesor Nestorović, takođe, već više godina apeluje da se domaćinstvo, vrati u škole kao predmet, jer bi i to omogućilo da se deca osposobe i nauče na zdraviju ishranu. Pored toga, moglo bi se razmisliti i o vraćanju školskih kuhinja koje bi imale balansiranu ishranu.

Uprkos mnogim nutricionističkim „modama“, kako ih naziva profesor Nestorović, medicina smatra da nam je neophodna balansirana ishrana. Profesor naglašava da doručak treba da bude jak, proteinski i da bi trebalo da bude sačinjen od tvrdo kuvanog jajeta, sira, integralnog hleba ili običnog i obavezno, uz to, neki paradaiz ili neko povrće.

Povrće je izuzetno važno, naglašava porfesor, to je najkvalitetnija hrana na svetu koju imamo, ali moramo da uzimamo i druge namirnice.

„Sada smo saznali iz ove histerije koja se zvala snižavanje holesterola sve negativne efekte koji su jezivi i mnogo gori od posledica do kojih dovodi povišeni holesterol. Holesterol je važan za sve. Od njega nastaju polni hormoni, vitamin De, on je deo ćelijske membrane. Pedeset odsto težine mozga je mast, prema tome kada izostavite holesterol, napravili ste ozbiljne probleme, zato je taj jutarnji obrok u školi jako značajan“..

Ukoliko dete pojede proteinski obrok sa cerealijama ono će uspeti da izdrži bez jela do dolaska kući. Kod kuće bi onda trebalo da ga sačeka pristojan i izbalansiran obrok. Dete mora da jede belančevine zato što raste, mora da unosi masti, ali mora da unosi i kalorije, što su uglavnom ugljeni hidrati, napominje profesor Nestorović.

Ugljeni hidrati za doručak

„Ukoliko dete doručkuje pekarske proizvode onda se oko 11 sati događa taj fenomen da njima padne šećer u krvi, zato što se ugljeni hidrati po svojoj prirodi brzo metabolišu, potroše se, i posle toga deca su strahovito gladna, a tu glad zadovoljavaju na najgori mogući način – šećerom“, objašnjava profesor Nestorović.

Ko može da vari alge?

„Alge su nutritivno gotovo potpuno besmislene jer sem nešto malo joda i magnezijuma koje sadrže u sebi, alge generalno, su nesvarljive za nas. Međutim, Japanci da ih vare jer su njihove bakterije razvile enzime kojima mogu da ih prerade, što dokazuje da moramo unositi hranu na koju je naš organizam navikao“.

Primarno, svi ljudi su bili netolerantni na laktozu jer se nije mleko koristilo za ishranu. Onda su postepeno pijući mleko došlo do toga da sada polovina populacije može da pije mleko. Uspeli smo da indukujemo toleranciju na tu namirnicu.

„To je najbolji dokaz šta hrana oko nas čini nama. Pored toga i naša crevna flora, koevoluira s nama, prilagođava se onome što mi uzimamo. Zato je veom važno koristiti hranu koja raste oko nas, posebno što smo mi još uvek u prednosti jer nam je dostupna organski uzgajana hrana“, zaključuje profesor Branimir Nestorović.

Izvor: rts.rs

Dr NESTOROVIĆ: 14 zlatnih pravila – kako da izbegnete PREJEDANJE!

0

Izolacija na mnoge ljude deluje da se svesno i nesvesno prejedaju. Ovih dana nema osobe da sebe nije uhvatila kako razmišlja o tome šta bi opet jela, iako je obilno ručala…

Doktor Branimir Nestorović na svom blogu krajem prošle godine, tačnije uoči novogodišnjih i božićnih praznika, kada se najčešće suočavamo sa brojnim iskušenjima kada je ishrana u pitanju, dao je savete kako najlakše izbeći prejedanje.

Većinom ovih pravila možemo se poslužiti i tokom trenutne situacije, kada zbog ograničenog kretanja i vremena koje provodimo kod kuće, većina nas poseže za hranom mnogo češće nego inače, zbog čega je kod mnogih moguće povećanje telesne težine.

– Današnji ljudi su opsednuti ishranom i dijetama. Nezavisno od izgleda i težine, priča o zdravoj ishrani je skoro isto toliko česta, kao priča o vremenu ili saobraćaju. Većina ljudi balansira između dijete i ozbiljnih grešaka, koje nastupaju usled razmišljanja o hrani tokom dijete. Većina dijeta ne uzima u obzir psihološke faktore ljudi. Osnovno pravilo dobre ishrane je “jedite samo kada ste gladni, a prestanite kada ste siti”.

Uzimanje većih količina hrane ima svoju fiziološku osnovu. Kada jedemo u želucu se oslobađa dopamine (takozvani hormone sreće), koji se vagusnim nervom prenosi u mozak. Otuda jedemo ne samo kada smo gladni, već i kada smo depresivni, umorni, nesrećni. Jedemo hranu koja izaziva naviku (puno šećera, kremastu, laku za nošenje). I uvek imamo izgovor, “ovo je samo danas”. A ponavljanje stvara naviku, a navika se teško otklanja.

Kada imate neodoljivu želju za nekim slatkišem, istina je da ćete ga sve više želeti što ga češće uzimate. Loša navuka se ne može suzbiti tako što je ponavljate.

Pokušajte da suzbijete želju za jelom tako što ćete izaći u šetnju (pas je odličan izgovor da izađete napolje). Posle izvesnog vremena, želja za grickalicama i slatkišima će proći.

Vreme praznika je stvoreno za prejedanje. Ne izlazimo danima napolje, a u kući se nalazi ogromna količina hrane koju smo nagomilali (da ne bismo morali da izlazimo napolje). Verovatno je to ostatak vremena kada hrane nije bilo dovoljno.

Evo nekoliko saveta kada da izbegnete da se prejedete kada sednete za sto:

  1. Popite neki pelinkovac ili aperitiv. Iako se zovu apertitivi, oni smanjuju apetit. Razlog je evolucioni, naš mozak gorke materije svrstava u potencijalne otrove, pa smanjuje unos potrebu za hranom.

  2. Smanjite stimulus koji vam odvlače pažnju. Pokazano je da ljudi koji jedu uz TV ili igrice, unose do 40% više hrane nego ako sede za stolom dok jedu.

  3. Jedite sporo i žvaćite hranu. Mozak registruje kao da ste pojeli više, ako jedete sporo. U jednom ispitivanju iz 2015. Pokazano je da su osobe koje su sporo i pojele 400 ml supe, bile znatno više site i kasnije ponovo gladne, od onih koji su jeli brzo. Pokušajte da između dva zalogaja spustite pribor za jelo i načinite par dubokih udaha.

  4. Nemojte na sto iznositi veliki broj jela, već samo jedno po jedno. Pokazano je da ljudi pojedu znatno više čokoladica, ako su one različitih boja i ukusa. Ukoliko se jede jelo po jelo, pojede se manje nego ako su sva jela na stolu.

  5. Služite jela u malim tanjirima, kako to rade u restoranima.

  6. Uklonite izvore iskušenja. Teško je odupreti se da ne “uzmete malo”, ako je firžider pun lepih stvari. Ne kupujte gomilu grickalica ili slatkiša, jer ćete se teško odupreti da ih ne uzmete kada ih vidite.

  7. Uzimajte namirnice koje sadrže vlakna (povrće, zrnasta hrana, integralne cerealije), jer ne duže daju osećaj sitosti. Jedno istraživanje iz 2015 je pokazalo da osobe koje su jele ovsenu kašu za doručak, imaju osećaj sitosti duže od onih koje su jele kornfleks.

  8. Jedite hranu bogatu proteinima, posebno za doručak (jogurt, jaja, orašaste plodove, semenke itd). Ovo suzbija lučenje grelina, hormona gladi. U studiji iz 2012. Na 193 osobe sa sedanternim načinom života, proteinski doručak je biolje suzbijao lučenje grelina od dijete bez ugljenih hidrata. U sličnoj studiji iz 2014 na 20 mladih žena, uzimanje jogurta je smanjivalo apetit tokom dana.

  9. Pokušajte da jedete u određenim, pravilnim intervalima. Preskakanje obroka, iz želje da se omrša, nije dobro. Preskakanje doručka je posebno štetno. Dobar doručak smanjuje prekomerni unos hrane tokom dana. Većina istraživanja govore da je bolje imati tri snadradna obroka dnevno, nego više manjih tokom dana.

  10. Pokušajte da smanjite nivo stresa. Stres je jedan od glavnih uzroka prejedanja, samim tim nastanka gojaznosti. Stres dovodi do povećavanja energetske potrošnje tela, a samim tim se odmah pokreće mehanizam gladi. Perzistentni stress dovodi do nastanka perzistentne gladi. Zato nijedna dijeta neće imati efekata ako nemate fizičku aktivnost ili relaksaciju.

  11. Na Zapadu je popularno da zapisujete sve što pojedete tokom dana, Rezultati će vas siugurn iznenaditi, “pa samo sam uzeo nekoliko bombona (u stvarnosti pet, plus gazirani napitak – sve skupa koliko dobar ručak).

  12. 1 Ograničite količinu alkohola koju pijete uz jelo. Ne znamo mehanizam kojim alkohol stimuliše apetit, ali je pokaza no da etanol u alkoholnim napizima na nervne ćelije ima isti efekat kao gladovanje. Alkohol takođe nosi puno kalorija.

  13. Pijte dovoljno vode. Istraživanje iz 2016 je pokazalo da postoji direktna veza između količine vode koju pijemo i gojaznosti. Jedno od objašnjenja je da jedemo kada smo u stvaru žedni (brkamo glad sa žeđi).

  14. Pokušajte da jedete sa osobama koje ne jedu previše i imaju slične navike u ishrani kao vi. Ovo je sličan efekat, kao kada izbegavate dok pokuavate da ostavite duvan, ljude koji puše. Jedite sa osobama koje su vam drage.

Izvor: glossy.espreso.co.rs