Naslovna Blog Stranica 237

ZAŠTO JE DOBRO BITI NAPOLJU SA DECOM- Koliko vremena dnevno dete treba da provede napolju?

Nedavno sam u novinama naišla na rezultate najnovijih istraživanja koja su vrlo obeshrabrujuća. Većina dece provede više od 4 sata boraveći ispred ekrana, a svega 30 minuta u prirodi. Ovakvi bombastični naslovi navode nas da se zapitamo da li su istraživanja utemeljena ili se novinar poveo tiražom? Možda je to najbolje proveriti u praksi…

Jedan sasvim običan dan gradskog deteta

Uzmimo za primer jedan regularni dan gradskog deteta školskog uzrasta. Čim se probudi, proverava društvene mreže na svom telefonu u krevetu. Zatim, odlazi do kuhinje i doručkuje uz TV, sluša muziku na slušalicama dok se vozi u prevozu i lista online novine na putu do škole. Sledi nastava – nove lekcije, video zapisi i zadaci za koje se često koriste školski računar i projektor. Tek na velikom odmoru usledi 20-ak minuta pauze tokom koje će dete možda izaći napolje. Nakon škole, opet seda za svoj kompjuter i radi domaći. Uveče gleda omiljenu emisiju na TV, dopisuje se sa prijateljima, igra igricu ili lista mreže… I tako će zaspati.

Ili u slučaju predškolskog deteta – buđenje, spremanje za vrtić, vožnja do vrtića, boravak od 8 sati u zatvorenom prostoru. Zatim – odlazak kući, ponovna vožnja automobilom, dolazak kući, gledanje crtanih filmova, spavanje.

Pretočeno u brojeve: svega 30 minuta na otvorenom u toku dana za dete školskog, odnosno oko 20 minuta za dete predškolskog uzrasta.

Posledice

Dokazano je da boravak u zatvorenom prostoru i preterano izlaganje digitalnim medijima može uticati na razvoj različitih zdravstvenih problema – na povećanu stopu depresije, veću socijalnu izolaciju, povećani deficit u učenju kod dece predškolskog uzrasta, nedostatak vitamina D. Ričard Luv, autor knjige „Poslednje dete u šumi: Spasimo našu decu poremećaja deficita prirode“  još 2005. godine pisao je o ovoj problematici i uveo termin deficit prirode.  A koliko se samo savremeni život promenio u prethodnih 15 godina…

Jasno je da se prigradska naselja šire, zelene površine pretvaraju u stambene objekte/ parkinge/ poslovne zgrade… Priroda se sve više udaljava od nas. I kad je to već tako i deca izgledaju manje sklona da provode vreme u dvorištu, igralištu ili šetnji šumom, deluje lakše i bezbednije biti sa njima u zatvorenom prostoru. Ne retko, tamo nisu uz nas, već uz crtaće, kompjuterske igre i naloge na društvenim mrežama.

Istovremeno, istraživanja i studije ukazuju na nužnost provođenja vremena napolju, iako je kontekst življenja za to sve nepogodniji. Ipak, neophodno je iskoristiti svaki zeleni resurs koji nam je na raspolaganju.  Zašto? Zato što su deca (ali i odrasli!) koja provode i sasvim kratko vreme na otvorenom srećnija, bezbrižnija, spremnija za učenje i rad.

Fokus svakako ne treba da nam bude na tome šta možemo izgubiti neodlaskom u prirodu, već šta možemo dobiti boravkom na otvorenom.

Benefiti boravka na otvorenom

Promoviše kreativnost i maštu

Slobodni stil igre na otvorenom omogućava deci da smisleno komuniciraju sa okolinom. Van zidova,  deca dobijaju dodatni prostor da slobodnije razmišljaju, osmišljavaju soptvene aktivnosti i pristupaju svetu na inventivan način, blizak dečjoj prirodi. U svakodnevnoj praksi vidimo da način na koji se deca Povratka igraju napolju ima mnogo manje strukture od većine igranja u zatvorenom. Manjak strukture – višak kreativnosti.

Uči decu odgovornosti i empatiji

Kada detetu ukažemo poverenje da se brine o živom svetu i svom okruženju, dali smo mu priliku da iskustveno nauči šta se dešava kada zaboravi da zalije biljku, izvuče cvet iz korena ili nemarno nagazi puža. Odgovornost koja se od dece očekuje ne javlja se sama po sebi sa sazrevanjem, već se gradi od ranog uzrasta. Sloboda istraživanja i rizične igre u koju deca često ulaze imaju neprocenjiv značaj upravo za razvoj odgovornosti, samosvesti, poverenja (više o tome: https://povratakprirodi.rs/rizik-u-decijoj-igri-zasto-ga-deca-vole-i-zasto-im-je-potreban/)

Podstiče razmišljanje

Priroda stvara jedinstveni osećaj čuđenja koji nijedno drugo okruženje ne pruža. Pojave koje se svakodnevno sreću u prirodi čine da deca postavljaju pitanja o zemlji i životu koji ona podržava.

Omogućava različitu stimulaciju

Priroda možda deluje manje uzbudljivo od jedne video igre, ali u stvarnosti aktivira više čula. Dete može videti, čuti, okusiti, namirisati, dodirnuti spoljašnje okruženje.

U zdravom telu – zdrav duh

Interakcija sa prirodom automatski znači vežbanje i aktivnost. Već i sama šetnja pruža brojne benefite za zdravo držanje deteta. A gde je tek razvoj motorike i spretnosti pri penjanju na drvo, skakanju, vožnji bicikla, provlačenju, kopanju… Uporedimo 15 minuta kvalitetno provedenog vremena u dvorištu sa troduplo više vremena sedenja na kauču. Zaključci su jasni.

Smanjuje stres i umor

Gradsko okruženje zahteva usmerenu pažnju, što nas prisiljava da ignorišemo distrakcije (buku, gužvu, haos) i iscrpimo mozak. U prirodnim okruženjima, spontano praktikujemo pažnju bez napora, a takva vrsta pažnje stvara osećaj zadovoljstva, a ne umora.

Šta kažu naučnici?

Studije su pokazale da duži boravak napolju stimuliše određene delove dečijeg mozga. Naučnici iz Barselone su još 2008. godine dokazali da boravak u prirodi utiče na pažnju i povećanje radne memorije.

Nedavno sprovedenim istraživanjem u Finskoj došlo se do zaključka da fizička aktivnost može pozitivno uticati na razvoj moždanih sinapsi dečaka. Otkrivena je korelacija između slobodnih fizičkih aktivnosti i postizanja boljih rezultata u čitanju i matematici. Dečaci koji su tokom dana imali više slobodne igre napolju pokazali su bolje rezultate, dok kod devojčica nisu ustanovljene razlike u rezultatima. Kineski naučnici su objavili studiju rađenu na uzorku od 60000 dece, koja je dokazala da deca koja idu u škole i vrtiće koji praktikuju duži boravak napolju imaju bolje socijalne kompentencije, koje direktno utiču na uspešnost i na srećniji život.

A šta kaže naša praksa?

Kod nas u Povratku prirodi, deca svakodnevno provode vreme napolju (osim kad nas u tome spreči veliko zagađenje vazduha ili iznenadna vremenska nepogoda). Bilo da smo u dvorištu ili u komšilucima, boravak napolju uvek iznova pruža mogućnosti za učenje i igru. Otvoreni prostor je najbolja pozornica za „luftiranje“ glava i trošenje energije. Deca trče, skaču, preskaču, pentraju se gde se popeti mogu, igraju fudbal, voze gume, grade, vrte obruče… svako prema svom raspoloženju.

Ukoliko je boravak organizovan u edukativne svrhe, učitelj vešto usmerava pažnju dece i koristi nesagledive stimuluse i mogućnosti koje priroda pruža. Učionice bez zidova nastaju tamo gde se zaustavi dečje oko i iznedri novo pitanje.  Znanja koja se stiču iskustveno, direktnim posmatranjem i učenjem u prirodi, ostaju trajnije urezana u svest deteta i čine zdravu bazu za sva dalja učenja o sebi i svetu oko nas. Do učionica bez zidova često dolazimo nakon šetnje po gradu, koja za cilj ima učenje pravila ponašanja u saobraćaju, ponašanja na ulici, odnosa prema komšijama, nepoznatim i poznatim osobama.

Svesni smo brzine življenja i manjka vremena, bolesti koja je zahvatila sve nas. Ipak, imajući u vidu sve gore rečeno, važno je da ugrabimo makar 30 minuta u toku dana za boravak na otvorenom sa decom, ma koliko umorni bili. Šetnja, vožnja trotineta, bicikla, odlazak sa decom na pijacu… način se uvek može naći. Iako je vreme uz ekrane mnogo lakši i popularniji izbor, neophodno je uložiti napor i pružiti detetu mogućnost razvoja u prirodnom okruženju. A kada dete od ranog uzrasta razvije identitet istraživača i ljubitelja prirode, kroz odrastanje će biti značajno lakše odvojiti ga od ekrana.

Tijana Stamenković, vaspitač Povratka prirodi, spec. prirodne pedagogije/dramskog vaspitanja

Izvor ; povratakprirodi.rs

Raspop Miraš Dedeić venčao Crnogorce Rajka i Žarka sa Cetinja!

“Danas sam venčao mladence na Cetinju”

Nepriznata crnogorska crkva pod okriljem raspopa Miraša Dedeića venčala je gej par.

Naime, na Fejsbuk profilu raspopa Miraša Dedeića objavljena je fotografija venčanja gej para.

U opisu te fotografije stoji “Danas sam venčao mladencena Cetinju.. Želim sve najlepše u zajedničkom životu Cetinjanima Rajku i Žarku”

U kanonskim priznatim pravoslavim crkvama brak kao sveta tajna je suživot muškarca i žene, stoga je praksa koju CPC uvodi protivna svim kanonima.

Podsetimo, prvi brak istog pola u Crnoj Gori sklopljen je između dve žene, koje su poreklom sa Balkana, ali žive i rade u inostranstvu.

Miraš Dedeić, koji važi za vođu kanonski nepriznate Crnogorske pravoslavne crkve, ima burnu prošlost, a ima onih i koji ga povezuju sa mnogim nečasnim radnjama.

Raspop Miraš je sa svojim “komitama” koje su pristalice režima Mila Đukanovića (DPS), pravio mnoge incidente.

Poslednji incidenti su bili u vreme dolaska patrijarha srpskog Porfirija i ustoličenja mitropolita Joanikija. Tada je Dedeić zajedno sa Milom Đukanovićem pravio nasilne demonstracije.

Dedeić je poznat po negativnim komentarima o Srbiji, koji se zalagao za sramni zakon o slobodi i veroispovesti u Crnoj Gori, želeći da zaposedne imovinu SPC.

Izvor : 24sedam.rs

Lako do lažne kovid-propusnice- Svako može jednostavno da klikne i izda sertifikat

Stroža pravila za nevakcinisane povećavaju pritisak na ljude ili da se vakcinišu, ili da obezbede lažnu potvrdu o vakcinaciji protiv korone. A to izgleda uopšte nije teško. Jer, slaba karika je – čovek.

Evropske policijske službe već su otkrile nekoliko mreža koje falsifikuju potvrde o cepljenju. One u vakcinacionu knjižicu upisuju da je osoba navodno dobila vakcinu protiv kovida 19 i izdaju digitalni sertifikat. Sertifikat važi kao dokaz da je njegov vlasnik vakcinisan, da je preležao koronu ili da je na nedavnom testu bio negatvian.

Bizarno falsifikovani sertifikati u oktobru su u Evropi osvanuli na naslovnicama. Na primer, izdati su na imena: Adolf Hitler, rođen 1. januara 1990, Sunđer Bob i Miki Maus.

„Ove sertifikate su verovatno uradili falsifikatori, kako bi mušterijama dokazali da mogu da ih urade“, kaže novinar Hano Bek, koji o ovom slučaju istražuje za portal golem.de, koji se bavi vestima iz digitalnog sveta.

Digitalni sertifikati nisu rešenje

Digitalni sertifikati važe u EU, kao i u zemljama poput Švajcarske i Norveške, a većina zemalja EU priznaje i one iz Srbije. Njihovo uvođenje je trebalo da eliminiše jednostavno falsifikovanje poznatih „žutih knjižica“ o vakcinaciji. Ali, sertifikati na imena Mikija Mausa, Hitlera i drugih izmišljanih i mrtvih likova očigledno pokazuju da poduhvat ima manjkavost.

Za Matijasa Marksa je to bilo predvidljivo. „Iznenađen sam više iznenađenjem koje ovaj slučaj izaziva“, kazao je on za DW. Marks je član Haos kompjuterskog kluba (CCC) i koautor stručnog izveštaja na tu temu, koji je hakersko udruženje sredinom maja uradilo za Odbor za zdravstvo Bundestaga.

Još tada je CCC ukazao poslanicima da čak ni šifrovana zaštita od falsifikovanja ne može da spreči falsifikovanje pojedinačnih sertifikata. Na primer, ako sistem nije pažljivo zaštićen od neovlašćenog pristupa.

IT sistemi nisu sigurniji od njihovih korisnika

Prema Beksovim istraživanjima za golem.de, najveći broj kovid-propusnica za Mikija Mausa i slične izdalo je Ministarstvo zdravlja Severne Makedonije, čije propusnice takođe važe u EU. Ali, u opticaju su i lažni sertifikati koji potiču iz zemalja EU poput Nemačke, Francuske i Poljske.

Stoga je većina kodova kreirana putem onlajn-interfejsa, dakle internet stranica preko kojih ovlašćeni korisnici – farmaceuti ili zaposleni u bolnicama – izrađuju vakcinacione sertifikate i pasoše. Interfejsima u Njemačkoj upravlja vladin Institut „Robert Koh“.

Prema Bekovim informacijama, pojedine stranice čak nisu zaštićene ni običnom lozinkom. „Jutros sam još jedanput proveravao“, rekao je za DW u sredu. „Ovo se još uvek odnosi na dve zemlje, koje nisu članice EU – ostale su u međuvremenu izvršile poboljšanja.“

Bek ne želi da otkrije koje su zemlje u pitanju, kako ne bi podstakao nove zloupotrebe. „Onaj ko pronađe stranicu, može jednostavno da klikne i izda sertifikat.“

Falsifikovanje od strane ovlašćenog personala

Još jedan problem dolazi zbog samog ovlašćenog osoblja. Prema policiji u Nemačkoj, najveći broj upozorenja na falsifikovane papirne vakcinacione pasoše dolazi upravo iz apoteka, jer mušterije donose lažne papire kako bi dobili digitalni sertifikat. S druge strane, dobro urađene falsifikate je teško prepoznati, tako da je zamislivo da farmaceuti nesvesno pomažu u izdavanju digitalnih vakcinacionih pasoša.

Marks takođe pretpostavlja da nisu sva ovlašćena lica jednako motivisana za proveru potvrda. „Među farmaceutima i lekarima ima kritičara vakcinacije, i neki od njih očigledno smatraju legitiminim krivotvorenje evidenicije i ostvarivanje dodatne zarade.”

Bavarska policija je krajem oktobra pretražila jednu apoteku kako bi ušla u trag mogućim falsifikatima.

Raste podstrek za falsifikovanjem

Marks i drugi iz CCC su sve to već predvideli: „Što budu bila stroža pravila za nevakcinisane, sve veći će biti podstrek da pribave falsifikat. A onda postoji i ponuda.“

A podstrek vidljivo raste: od kraja avgusta brzi test u Nemačkoj važi još samo 24 sata umesto 48. On je obavezan u mnogim situacijama: u restoranu, bioskopu, na koncertima ili prilikom posete bolnicama ili staračkim domovima. Testove od oktobra građanstvo plaća iz svog džepa, u proseku 15 evra.

Pojedine radnje i organizatori manifestacija čak ne dopuštaju ulazak nevakcinisanim osobama ni sa testom. Ovo je teoretski moguće i u prodavnicama prehrambenih proizvoda u pokrajinama Hesen i Donja Saksonija.

U nekim zemljama Evropske unije život bez vakcine protiv kovida 19 ili potvrde o preležanoj koroni ima još više ograničenja. U Italiji bez zelenog pasoša niko više ne može da traži posao. U Francuskoj u određenim zanimanjima mogu da rade još samo vakcinisani, među njima su zdravstveni radnici, vatrogasci i policajci. Nevakcinisani su suspendovani i ne primaju plate.

Sve sertifikate o vakcinaciji poništiti?

Ministarstvo zdravlja Nemačke smatra da bi lažni sertifikati mogli da budu poništeni. Zašto se to do sada nije dogodilo? Ministarstvo nije htelo da odgovori na upit DW.

Ali kako je teško dokazati koliko je lažnih sertifikata, Ridiger Trost iz firme za bezbednost „F-Secure“ je izjavio: „Postoji samo jedno čisto rešenje: Svi sertifikati moraju da se povuku.“

Otprilike se to dogodilo i sa ključem na kojem su bili zasnovani lažni sertifikati koji su izdavani u Severnoj Makedoniji. „Ali, to takođe znači da su i svi regularni sertifikati nevažeći, koji su izdati po istom ključu“, objašnjava novinar Bek.

U Nemačkoj ili Francuskoj bi takav korak mogao da znači da bi milioni ljudi, koji imaju ispravnu kovid-propusnicu, morali da dobiju novi sertifikat. Onda bi procedura morala da krene ispočetka – a nanovo bi krenuli i falsifikatori.

Posebno ako nadležne službe i ovlašćena lica ne promene ništa u ponašanju. Jer, prema stručnjacima za bezbednost, nije ključ sertifikata razlog zašto je u opticaju toliko falsifikata. Već čovek.

Izvor: dw.com

Dr Radošević: Zapaljenje srčanog mišića – NAJOPASNIJA posledica KORONE!

Zapaljenje srčanog mišića sve je češća posledica korone, zato obratite pažnju na ove simptome, i ukoliko ih primetite – odmah se javite lekaru!

Ukoliko vam je dijagnostikovan miokarditis, najvažnije je mirovanje, odnosno uzdržavanje od bilo kakvih težih fizičkih napora minimum tri do šest meseci

Kratak dah, bol u grudima i lupanje srca mogu da budu simptomi miokarditisa

Miokarditis, zapaljenje srčanog mišića, sve se češće dijagnostikuje kod pacijenata obolelih od covid 19 virusa. Stoga je veoma važno da se svi, a posebno oni kod kojih je dijagnostikovana korona, upoznaju sa simptomima koje izaziva zapaljenje srčanog mišića. Miokarditis je zapravo izazvan odgovorom imunskog sistema na infekciju, a virusi su najčešći uzročnici.

Objavljeno je više studija koje prijavljuju sve veći broj dijagnostikovanog miokarditisa kod pacijenata obolelih od korone, a kod nekih je čak i prijavljen kao uzrok smrti. Jedna studija tvrdi da miokarditis čini čak sedam odsto ukupnog mortaliteta među zaraženima korona virusom.

Sama upala je ograničena na srce, ali postoji rizik od nastanka aritmija – iregularnog srčanog rada i brze progresije u srčanu slabost, popuštanje srca i kardiogeni šok.

Kada treba posumnjati na miokarditis?

Glavni simptomi miokarditisa izazvanog korona virusom su:

  • kratak dah

  • bol u grudima

  • lupanje srca

Kod nekih pacijenata simptomi mogu da budu blagi, u vidu malaksalosti i otežanog disanja, a kod drugih mogu da se jave i jaki bolovi u grudima u vidu stezanja. Klinička slika se često beoma brzo pogoršava sa simptomima tahikardije – ubrzanog srčanog rada i akutne srčane insuficijencije sa razvojem kardiogenog šoka.

Miokarditis ostavlja trajne posledice

Ono što je takođe zabrinjavajuće je posledica koju miokarditis ostavlja na srce. Još uvek nema dovoljno studija koje se bave ovom temom, ali je definitivno primećeno da kod većeg broja obolelih od covid 19, zapaljenje ostavlja ožiljke na srcu, u većem ili manjem obimu, čak i kod pacijenata sa blagim simptomima, pa čak i asimptomatskih pacijanata. Ti ožiljci će sigurno u budućnosti, za 10-20, godina, u zavisnosti od starosti pacijenta, igrati ulogu u nastanku srčane slabosti.

Generalno već znamo da su faktori rizika za razvoj težeg oblika covid 19 infekcije starost i hronična oboljenja, ali faktori rizika za razvoj covid 19 miokarditisa i dalje nisu poznati. Od miokarditisa generalno oboljevaju svi, nevezano za starost, pol i zdravstveno stanje, ali nešto češće mlađi muškarci.

Kako se postavlja dijagnoza

Ukoliko imate bilo koji od simptoma korona virusa, neophodno je da se odmah javite u dežurnu covid ambulantu, gde će lekari, osim testa na korona virus, uraditi dalje pretrage. Ukoliko postoje simptomi miokarditisa, lekar će uraditi EKG, ultrazvučni pregled srca, TEE kao i detaljnu laboratorijsku dijagnostiku. U slučaju miokarditisa, u krvi će se, osim svih markera zapaljenja kao što je CRP i povišena  sedimentacija eritrocita, detektovati i povišene koncentracije troponina, NT-proBNP i BNP. Međutim, dijagnostika miokarditisa u nespecifičnim slučajevima je veoma teška u praksi. Npr. porast srčanih enzima može da izostane – neke studije čak tvrde da troponin i CK-MB rastu samo kod trećine slučajeva miokarditisa. Zato je neophodno uraditi još detaljniju dijagnostiku – srčanu magnetnu rezonancu, koja takođe može biti lažno negativna, i na kraju i biopsiju srca – uzimanje patohistološkog uzorka, koja se smatra zlatnim standardom.

Lečenje miokarditisa

Terapija, kao ni za samu koronu, još ne postoji. Pored preporučenih protokla za lečenje covid 19, u slučaju miokarditisa, uključuje se klasična terapija za aritimije i srčanu slabost, i protokole za kardiogeni šok. Apsolutno je neophodno mirovanje da bi se u potpunosti sprečilo „zamaranje“ srca, odnosno ubrzavanje srčanog rada. Čak i nakon preležanog virusa, oporavak može da traje od nekoliko nedelja do čak nekoliko meseci, i sve to pod obaveznim nadzorom lekara. Oporavak i povratak normalnom životu zavisi od stepena oštećenja. Dakle, mirovanje je apsolutno temelj oporavka, a to uključuje i izbegavanje seksualnih odnosa. Tek kada počne oporavak, mogu da se uvedu lagane šetnje.

Izvor:najzena.rs

Dr Lukić: Kako se najbolje dijagnostikuje UPALA PLUĆA izazvane korona virusom?

U većini slučajeva je u pitanju rendgensko snimanje, ali postoje i druge metode

Skoro dve godine svedoci smo pandemije koja je prouzrokovana koivid virusom. Jedan od najčešćih simptoma ovog virusa je upala pluća koja može biti izuzetno opasna i sa smrtnim ishodom.

Zbog pandemije kovida, razgovarali smo sa specijalistom radiologije doktorom Filipom Lukićem, koji radi u Kliničko – bolničkom centru Bežanijska kosa na dijagnostici otkrivanja upale pluća i drugih posledica po organizam koje nastaju usled infekcije ovim virusom.

On je dao odgovore na pitanja kako se dijagnostika sprovodi, koje su indikacije za snimanje pluća i koje se sve radiološko – dijagnostičke procedure koriste kod hospitalizovanih pacijenata.

Kako se dijagnostikuje upala pluća izazvana korona virusom?

– Upala pluća izazvana kovidom spada u takozvane intersticijumske pneumonije, što je razlikuje od klasičnih, odnosno bakterijskih upala pluća, koje smo do sada u praksi mnogo češće sretali. Naime, radi se o upali pluća koja prolazi kroz nekoliko faza i u svakoj od njih ima specifične radiološke karakteristike uz pomoću kojih se može otkriti u kom stadijumu se nalazi. Metode koje se koriste su klasična radiografija pluća, dok se takođe često primenjuje i skenersko snimanje pluća. Obe metode daju kliničaru odgovor da li pacijent ima upalu pluća, ali je potrebno da se takva radiološka slika uporedi i sa krvnom slikom i biohemijskim analizama.

Koje su indikacije za snimanje pluća i ko ih postavlja?

– Indikaciju za snimanje postavlja kliničar koji vrši pregled pacijenta za kog sumnja da ima upalu pluća i ima dokazanu COVID – 19 infekciju, ali i kod pacijenata koji su PCR negativni na COVID – 19 ali njihova klinička slika pokazuje parametre upale pluća. Najčešće se doktori konsultuju sa radiologom oko toga koje snimanje je potrebno da se uradi i kada.

Koji je način dijagnostikovanja najbolji kod otkrivanja upale pluća izazvane COVID – 19 virusom?

– Rendgensko snimanje je svakako najpristupačnije i najlakše za pacijenta, ali se neretko radi i skenersko snimanje kod pacijenata sa težim kliničkim formama kojim se mnogo preciznije utvrđuje procenat zahvaćenosti pluća upalom, a isto tako i stadijum upale. To je lekaru značajno radi sprovođenja dalje terapije. Svakako je rendgen dostupniji i uglavnom je dovoljan za dijagnostikovanje zapaljenja.

Da li je opasno izlagati se rendgenskim zracima?

– Ukoliko se snimanje vrši u referentnoj ustanovi i indikovano od strane lekara, onda nema opasnosti po pacijenta. Snimanjem na rendgenu pacijent dobija veoma malu dozu zračenja koja nije opasna za njega i okolinu, naravno postoje jasna ograničenja kod određenih pacijenata kao, na primer, trudnica. Pri skenerskom snimanju pacijent primi značajno veću količinu zračenja, ali ukoliko je načinjeno iz opravdanih razloga i ne ponavlja se tako često, onda nema opasnosti po pacijenta. Kada je jasna indikacija za snimanje, veći je benefit nego šteta po pacijenta. Radi se na tome da se u narednom periodu uvede sistem koji će pratiti svakog pacijenta koji se slika, kada, gde, kao i koliku je dozu zračenja primio, kako bi se sprečila zloupotreba i prekomorno izlaganje X zracima koji mogu biti štetni ukoliko se nekontrolisano primenjuju. Svakako bi se uvođenjem kartona doze zračenja smanjila mogućnost i gotovo bi bilo nemoguće da se pacijent izloži kritičnoj dozi apsorbovanog zračenja.

Koje ste još procedure iz oblasti radiologije primenili kod pacijenata obolelih od COVID-a?

– U praksi sa pacijentima obolelih od kovid infekcije potrebni su i ostali dijagnostički radiološki modaliteti kao što je ultrazvučni pregled ili magnetna rezonanca. U dosadašnoj praksi, kao posledica dugotrajne primene antikoagulantne terapije kod pacijenata sa teškom kliničkom slikom mogu se nekada javiti krvarenja iz krvnog suda. Takvi pacijenti su životno ugroženi jer gube velike količine krvi te se akutno zbrinjavaju embolizacijom krvnog suda koji krvari. U našoj ustanovi učinjen je do sada već popriličan broj takvih interventno radioloških procedura sa velikim uspehom. Poznato je da se Covid 19 infekcija nekada komplikuje embolijom pluća kao i trombozom perifernih krvnih sudova, te su u tim slučajevima doplerski pregledi krvnih sudova opravdani.

Šta smo naučili o radiološkoj dijagnostici COVID-a do sada?

– Naučili smo zaista mnogo. Sične promene smo do sada u praksi retko viđali. Posle skoro dve godine videli smo gotovo sve manifestacije izazvane COVID infekcijom, pre svega na plućima, ali i drugim organima. Nakon velikog broja urađenih pregleda i puno pacijenata sa različitim radiološkim karakteristikama ove bolesti, možemo mnogo lakše postaviti dijagnozu i na taj način doprineti uspešnosti lečenja pacijenata.

Izvor: objektiv.rs

Dr Bojović: Ukoliko imate DIJABETES, a oboleli ste od KORONE, postupajte ovako

U Srbiji od dijabetesa boluje oko 750.000 ljudi, skoro svaki deseti stanovnik naše zemlje. Ovi pacijenti su u višestrukom riziku od razvoja kardiovaskularnih i bubrežnih oboljenja, kao i u većem riziku od komplikacija usled korone, što dodatno pogoršava njihovu prognozu i očekivanu dužinu života. Šta je dijabetes, da li se sa ovom dijagnozom može kvalitetno živeti i kako postupiti ukoliko osoba sa šećernom bolešću oboli od kovida-19, govori dr Predrag Bojović, specijalista interne medicine poliklinike “Tectum”.

Kako prepoznati bolest

– Dijabetes melitus je hronična nezarazna bolest koja počinje tiho i može da traje dugo a da pacijent nema nikakvih tegoba, odnosno nekada se dijagnoza postavlja tek kada se jave komplikacije. Karakteriše je smanjena produkcija insulina ili neadekvatan odgovor organizma na insulin, a simptomi su gubitak telesne težine, pojačana žeđ, pojačano mokrenje, malaksalost i umor – objašnjava dr Predrag Bojović.

Faktore rizika treba tražiti među predispozicijama za ovu bolest (nasleđe), stresom, povećanim kalorijskim unosom, gojaznošću, fizičkom neaktivnošću, brzom hranom, hranom i pićem punim šećera…

– Prema najnovijim preporukama, kod zdravih osoba vrednost šećera u krvi našte treba da bude manja od 5,6 mmol/l, a dva sata nakon obroka manja od 7,8 mmol/l. Ukoliko kod nekog otkrijemo jutarnju glikemiju (glikemija našte) veću od 7 mmol/l, ili glikemiju bilo kada u toku dana veću od 11,1 mmol/l, uz prisustvo simptoma tipičnih za dijabetes, sa sigurnošću možemo reći da je reč o dijabetesu – objašnjava naš sagovornik.

Terapija na vreme

Sa šećernom bolešću se može kvalitetno živeti, insistira doktor i dodaje da je veoma važno da pacijenti znaju da je reč o progresivnoj bolesti.

– Dijabetes tipa1 leči se insulinskom terapijom, dok kod dijabetesa tipa 2 terapija započinje dijetama i fizičkom aktivnošću. Što se tiče lekova, odmah po dijagnozi se kreće sa jednim oralnim lekom, najčešće “metforminom”, a zatim se kombinuju dva ili tri oralna preparata. Jako je bitno da se i sa insulinskom terapijom krene na vreme kako bi se sprečile komplikacije – naglašava dr Bojović.

A komplikacije nisu bezazlene, naprotiv, neke su i fatalne, a među najčešće spadaju oštećenje nerava, peckanje i trnjenje nogu, gubitak vida, infarkt, šlog, oštećenja bubrega, dijaliza, amputacija donjih ekstremiteta.

Šećer i kovid-19

Kod osoba koje imaju šećernu bolest nema veće opasnosti da dobiju kovid-19 nego ostali, dodaje naš sagovornik, ali virus kod nekih od njih može izazvati teže simptome i komplikacije.

– Obično osobe s dijabetesom koje imaju pridružene druge bolesti, kao što su kardiovaskularna oboljenja, nose dodatan rizik za razvoj komplikacija usled infekcije koronavirusom. Kako bi se smanjio rizik od oboljenja osobe sa dijabetesom, trebalo bi da se vakcinišu i primenjuju iste jednostavne, a efikasne mere zaštite, od čestog pranja ruku do izbegavanja većih okupljanja – savetuje doktor.

Ukoliko imate dijabetes, a oboleli ste od korone, postupite prema sledećim smernicama, čak i u slučaju zadovoljavajućeg nivoa glukoze u krvi:

* nastavite sa uobičajenom terapijom za dijabetes, nikada ne obustavljajte terapiju insulinom, * proveravajte nivo glukoze u krvi na svaka 2-3 sata, * uzimajte dodatnu tečnost (bez kalorija) i nastavite sa redovnim obrocima, a i unosite 120-180 ml tečnosti na svakih pola sata da ne biste dehidrirali * proveravajte svakodnevno telesnu težinu jer smanjenje telesne težine uprkos redovnoj regularnoj ishrani može da ukaže na hiperglikemiju.

Izvor: espreso.co.rs

DR Antonijević: IMAĆEMO BAREM 18 DOZA VAKCINA, buster, bu, bubu, bububu, bubububu…!

Doktor ginekolog Borislav Antonijević šokirao je uživo u emisiji najpre s rečenicom da ćemo imati barem 18 doza vakcine, ali se ni tu nije zaustavio

Borislav Antonijević, doktor ginekologije šokirao je u jednom podkastu gde je govorio o buster dozi vakcine.

Najpre je rekao da je “bitno da ćemo imati jedno 18 doza vakcine”, a briljirao je na pitanju kako će se zvati četvrta doza.

– Četvrta doza će se zvati buster bustera, a onda ćemo da skraćujemo pa će biti bu, bubu, bububu, bubububu… Pa kad pitaš nekoga šta je primio nećeš znati da li taj čovek muca ili govori o toj vakcini – rekao je ovaj doktor. Ljudi masovno ovaj video komentarišu, i to negativno.

Prof. dr Vladimir Jakovljević, dekan Medicinskog fakulteta u Kragujevcu za Kurir kaže da ne voli da govori loše o kolegama, koje po Hipokratovoj zakletvi smatra i svojom, na neki način “braćom”.

– Kada vidite ovakav jedan javni nastup kolege koji je završio velike škole, zapitate se da li svi zaslužuju da nose tu časnu titulu. Mi kao ljudi iz struke moramo da imamo neki nivo u ophođenju među sobom i ljudima koji nisu medicinski obrazovani. Jedan lekar sebi ne sme da dozvoli jedan rijaliti rečnik, što se u ovom snimku vidi – rekao je on.

Prof. dr Radmilo Janković, zamenik direktora Kliničkog centra Niš odbio je da prokomentariše potez Antonijevića jer je kako kaže “ignorisanje majka svih kazni”.

Izvor: kurir.rs

Mesecima se žalila na BOL u RUCI i RAMENU: Utvrđeno je da ima “bolest nestajućih kostiju”

Jedna žena u Škotskoj punih godinu i po dana je trpela bolove u ruci, a da lekari nikako nisu mogli da utvrde šta joj je. Osim bolova, bila je potpuno zdrava, a kada su konačno pogledali rendgenske snimke, ostali su bez teksta!

Žena stara 44 godine, čije ime nije objavljeno, imala je bolove u ruci i ramenu koji nikako nisu mogli da prođu. Rendgenski snimci urađeni u više navrata pokazali su čudnu pojavu – izgledalo je kao da njene kosti nestaju!

Na svakom sledećem snimku, kost ruke bila je sve bleđa i bleđa… Na kraju je utvrđeno da žena boluje od Goram-Stautovog sindroma, nazvanog u narodu i “bolest nestajućih kostiju”. Izuzetno retka bolest zabeležena je svega u nekoliko desetina slučajeva u čitavom svetu!

Ovaj retki fenomen podrazumeva da se tkivo kostiju polako degeneriše, a da ga zamenjuju krvni i limfni sudovi koji rastu i prodiru u kost, i praktično je zamenjuju. Nisu poznati uzroci ove bizarne bolesti u kojoj benigni tumori krvnih sudova i vezivnog tkiva zamene koštano tkivo kao u naučno-fantastičnom filmu.

Ne postoji lek za ovu čudnu bolest, prenosi “Lajv sajens”, a terapija može samo da olakša obolelima simptome. Pored dugih kostiju ruku i nogu, ova bolest javlja se i u kostima karlice, ramena, rebara, pa čak i lobanje i vilice.

Izvor: mondo.rs

 

 

ČAJ od ove BILJKE otklanja REUMATSKE BOLOVE u rekordnom roku!

0

Reuma je bolest koja, nažalost, loše utiče na kvalitet življenja i otežava obavljanje svakodnevnih funkcija, ali postoji biljka koji može da ublaži ove bolove

Simptomi reume se menifestuju najčešće bolom u tetivama, mišićima i zglobovima. Prvi simptomi reume mogu da se javi neretko upalom, kao i crvenilom i otokom na koži.

Kada su bolesti kostiju i zglobova u pitanju može da se javi na promenu vremena, pokret i dodir. Priroda ima rešenje za ovaj problem i on se krije u biljci koja nosi naziv crnjuša.

Crnjuša (Erika Karnea) pripada porodici vresova. Botanički je srodna ruzmarinu i borovnici, a procveta još sa prvim nagoveštajem proleća, a kad su zime blage već u decembru.

Lekovita svojstva:

Ova mala biljka je žilav borac i moćan je saveznik zdravlja. Osim toga od nje nastaje najkvalitetniji med, sasvnim tamne boje, gotovo crne.

Po sadržini minerala bogatiji je od svih ostalih vrsta. Boja meda koji pčele prave od njenog nektara, možda može da se dovede u vezu i sa imenom same biljke.

Ova biljka jednako se upotrebljava sveža ili osušena. U narodnoj medicini ona je vrlo cenjena, pa joj se pripisuju mnoga lekovita svojstva. Osim što je dobra za reumu leči i bolesti bubrega i bešiku, bubrežni kamenac i pesak, pročišćava krv i na taj način pomaže kod ekcema i kožnih osipa.

Čaj je dobar i za ispiranje upaljenih očiju i smanjivanje bolova u njima. Obloge se koriste kod kožnih bolesti, išijasa, gihta i reume, a dobar je i za nesanicu.

Da biste ublažili posledice reume, preporučuje se i konzumiranje čaja, ali i nanošenje obloga istovremeno.

Priprema čaja:

  • 1 čajnu kašiku prelijte šoljicom vode i dodajte med po želji.

  • Čaj od crnjuše ovako pripremljen najbolje je piti uveče pre spavanja.