Naslovna Blog Stranica 195

Mr Anđelka Jelčić: Kako ženino psihičko stanje utiče na odnos sa detetom!

U periodu života kada se očekuje da dan bude ispunjen uzbuđenjem i radošću, osećanja depresivnosti i tuge mogu da budu veoma poražavajuća za novopečenu mamu i njenu porodicu. Pažnju javnosti je svojevremeno privukla i učesnica kviza “Potera” Milica Marković, koja je svoje gostovanje iskoristila kako bi skrenula pažnju na problem postporođajne depresije, od koje i sama pati. Upravo o patnji kroz koju žena prolazi, o tome kako njeno psihičko stanje utiče na odnos sa detetom, kao i tome kako se ovo stanje leči, govori mr Anđelka Jelčić, specijalni pedagog i porodični savetnik tima “Vaš psiholog”.

– Simptomi postporođajne ili postpartalne depresije mogu da budu prisutni duži deo dana, gotovo svakodnevno, u trajanju od dve nedelje ili duže. Ne tako zanemarljiv broj žena prolazi kroz ovo stanje ne znajući kako da imenuje svoja osećanja, misli i ponašanja. Delom zbog toga što su prisutna očekivanja da majka mora da bude srećna i ispunjava svoje obaveze oko deteta sa radošću, delom zbog karakteristika same ličnosti, osećaja ranjivosti u periodu nakon porođaja, sklonost ka tišini povodom ove teme – sve to stvara mogućnost za mnogo veće probleme i komplikacije nego što je sama depresija – objašnjava mr Anđelka Jelčić.

Pored hormonalnih promena, odnos sa partnerom je jedan od faktora rizika

Faktori rizika

– Jasan uzrok depresije nije poznat. Iako se brze hormonalne promene smatraju jednim od mogućih uzroka, u faktore rizika takođe spadaju ranije iskustvo postpartalne depresije, poremećaja raspoloženja ili nekog drugog psihičkog poremećaja, prisustvo depresije u porodici porekla, nedostatak socijalne podrške pre, tokom i nakon trudnoće, stresni životni događaji… – navodi porodični savetnik i naglašava:

– Tokom trudnoće, kao i u periodu po rođenju deteta, odnos sa partnerom je jedan od najznačajnijih odnosa za ženu, tako da i poremećaj u relaciji partnera, bilo kroz partnersku, bilo kroz roditeljsku ulogu, takođe ima svoje negativne efekte, u vidu rizika za razvoj postporođajne depresije.

Tri oblika

Mogu se pratiti tri osnovna oblika ovog stanja. Pasivna forma donosi povlačenje u sebe, ravnodušnost, odsutnost, inertnost i zanemarivanje osnovnih detetovih potreba. Intruzivna uključuje bezosećajan stav i grubost, majka sa bebom postupa kao da je lutka, baca je prilikom presvlačenja, često viče. U preosetljivoj formi je konstantno uznemirena, plačljiva, ne spava, ne brine za svoje potrebe i ima izraženu bojazan da će se detetu nešto loše desiti.

Nemojte da ćute o svojim tegobama

– Zbog česte sklonosti da ćute o svojim tegobama, posebno kada preuzmu i ulogu majke, veoma je važno da svaka žena, kao i njeni bližnji, znaju da je jedino rešenje obratiti se lekaru, koji će znati da adekvatno proceni o čemu je reč i kako može da se pruži pomoć – potencira naša sagovornica i navodi karakteristike ovog stanja koje procenjuje lekar, a koje i mladoj majci (i njenom okruženju) mogu da budu znaci upozorenja:

* Depresivno raspoloženje, obično praćeno i povišenom anksioznošću

* Izrazito umanjen interes za aktivnosti ili odsustvo zadovoljstva u njima

* Poremećaj sna, nesanica, čak i kada beba spava, majka ne spava, česta buđenja tokom sna

* Poremećaj apetita koji se obično manifestuje gubitkom apetita i praćen je i gubitkom telesne težine

* Fizički nemir ili psihomotorna usporenost

* Zamor, pad energije

* Osećanje bezvrednosti ili neprimerene krivice

* Umanjena koncentracija ili sposobnost donošenja odluka

* Ponavljanje crnih ili suicidalnih misli

Niste same, obratite se za pomoć

Samopomoć ne pomaže

Kako promene koje nastaju tokom ovog stanja imaju negativan uticaj i na ženu i na dete, kao i na čitav porodični sistem, najkorisniji korak jeste obraćanje lekaru ukoliko se primeti bilo koja od navedenih promena u osećanjima, mislima i ponašanju.

– Nakon procene lekara, određuje se dalji tretman kojim se sprečavaju komplikacije i rizici. Proces oporavka takođe može da uključuje i psihoterapiju i osnaživanje u novoj, roditeljskoj ulozi. Pokušaji lečenja putem informacija sa interneta, knjiga za samopomoć, uz prećutkivanje bliskim osobama, samo će pogoršati stanje. Razumevanje koje se može dobiti ličnim kontaktom sa stručnim licem je nezamenljivo, ujedno i neophodno kako bi se žena osnažila i oslobodila često veoma snažnog osećaja krivice da je stanje u kom se nalazi čini “lošom majkom” – poručuje mr Anđelka Jelčić.

I očevi pate

Baš kao i žene, i muškarci mogu da pate od postporođajne depresije. Ovo stanje može da traje od prvog tromesečja trudnoće njihovih partnerki, pa sve do prvog rođendana deteta. Osim toga, oko 10 odsto očeva pati od depresije pre ili nakon rođenja deteta, pokazalo je američko istraživanje.

– Razlozi muške depresije su slični razlozima depresije majki. Obično je u pitanju neispavanost, stres zbog roditeljstva i izolacija od prijatelja. U takvim okolnostima očevi zahvaćeni depresijom ispoljavaju neprijateljsko ponašanje i bes, umesto da se raduju. Najranjiviji su od bebinog trećeg do šestog meseca, u periodu kada su i majke najosetljivije – naglašavaju doktori istraživači, upozoravajući da depresija jednog roditelja zahteva kliničku pažnju drugoga.

Osim postporođajne depresije, moguća je i pojava postpartalne tuge, dodaje naša sagovornica, koja predstavlja nespecifičnu fiziološku reakciju izazvanu hormonalnim promenama nakon porođaja. Javljaju se blagi i prolazni simptomi anksioznosti, plačljivosti, iritabilnosti, koji traju oko dve nedelje.

Izvor: informer.rs

Mali Princ, mudrosti za sva vremena: Oči su slepe – Treba tražiti srcem!

Mali princ najpoznatija je knjiga francuskog pilota Antoinea de Sainta-Exuperyja iz 1943. godine. Prevedena je na preko 230 svetskih jezika i dijalekata, i prodata u više od 80 miliona primeraka.

Misli iz knjige aktualne su i danas. Pročitajte neke od njih:

– Čovek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo.

– Ljudi više nemaju vremena bilo što upoznavati. Oni od trgovca kupuju već gotove stvari. Ali, kako nema trgovaca prijateljima, ljudi više nemaju prijatelja.

– Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me!

– Oči su slepe. Treba tražiti srcem.

– Čoveku nikad nije po volji, ma gde bio.

-Govor je izvor svih nesporazuma.

– Puno je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspeš sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac.

– Odrasle osobe vole brojeve. Kad im pričate o nekom novom prijatelju, nikad vas neće zapitati o onom što je bitno. Nikad vam neće reći: “Kakva je boja njegovog glasa? Koje su mu najomiljenije igre? Da li skuplja leptire?” Nego vas pitaju: “Koliko mu je godina? Koliko ima braće? Koliko je težak? Koliko zarađuje njegov otac?” Tek tada smatraju da ga poznaju.

– Ako kažete odraslim osobama: “Vidio sam jednu lepu kuću od crvenih cigli sa geranijama na prozorima i golubovima na krovu”, oni nisu u stanju zamisliti tu kuću. Treba im reći: “Vidio sam kuću od sto hiljada franaka”. Tada će uzviknuti: “Kako je lepa!”

– Deca trebaju biti vrlo strpljiva s odraslima.

– Mi koji shvatamo život, mi ne marimo za brojeve.

– I ako ja poznajem jedan jedinstveni cvet, koga nema nigde osim na mojoj planeti, i koji jedna mala ovca može uništiti u jednom trenu, samo tako, jednog jutra, čak i ne shvatajući šta čini, zar to nije važno!

– Treba od svakoga zahtevati, ono što može učiniti. Vlast u prvom redu, zavisi od razuma.

– Vi uopšte ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite. Niko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svetu.

– Lepe ste, ali ste prazne. Čovek ne može umreti za vas.

– Ljudi sa tvoje planete, uzgajaju pet hiljada ruža samo u jednom vrtu i nisu u stanju da u njima nađu ono što traže A ipak, ono što traže, može se naći u jednoj jedinoj ruži ili u malo vode.

– Izgledaće kao da sam umro, ali to neće biti istina.

– Čovek je osamljen i među ljudima.

– Mogao bih postati kao odrasli, koje zanimaju samo brojke.

– Ruže su pune protivrečnosti. Ali ja sam bio odviše mlad da bih znao voleti.

– Kud te noge nose, neće te dovesti daleko.

– Tada mu nisam govorio ni o boama, ni o prašumama, ni o zvezdama. Spuštao sam se na njegov nivo. Pričao sam mu o bridžu, golfu, politici i kravatama. I veliki je bio strašno sretan što poznaje tako razborita čoveka.

– Trnje ne služi ničemu, ono je obična podvala cveća.

– Moram podneti dve – tri gusenice, ako želim videti leptire.

– Ipak mi se on jedini ne čini smešnim. Možda zato što se bavi nečim drugim, a ne samim sobom.- Kad hoćeš biti duhovit, dogodi se da malko slažeš.

– Moglo bi se ugurati celo čovečanstvo na najmanji pacifički otok. Odrasli vam, naravno, neće poverovati. Oni sebi utvaraju da zauzimaju mnogo mesta.

– Pitam se ne svetle li zvezde radi toga da bi svako od nas mogao pronaći svoju.

– A ljudi nemaju mašte. Ponavljaju što im se kaže.Upoznajemo samo ono što pripitomimo.

– Vreme koje si utrošio na svoju ružu, učinilo ju je toliko značajnom.

– Samo deca znaju što traže.

– Ljudi se natrpaju u vozove, ali ne znaju gde će. Ušeprtlje se i vrte u krugu.

– Ako je reč o korovu, treba ga iščupati čim ga primetiš.

– Žalosno je zaboraviti prijatelja.

– Ono što krasi pustinju, to je što se u njoj negde skriva bunar.

– Bilo da je u pitanju kuća, zvezde ili pustinja, ono što čini njihovu lepotu – nevidljivo je!

Izvor: savjetnikuspjeha.com

Čovek bez majke je ranjena ptica okrnjene duše: Kad majka umre, deo srca zauvek sahranimo s njom!

Majka je definitivno najuticajnija osoba u životu gotovo svakog čoveka. Ona brine o nama onako kako niko drugi ne ume i ne želi, i jedna od retkih osoba koje će ostati uz nas u svakoj mogućoj situaciji, spremna da nas uteši lepim rečima, zagrli, ušuška u krevet, čak iako smo odavno odrasli.

I kada napravimo najgore greške u životu, ona je ta koja nas neće napustiti, koja će nam pomoći da preživimo, koja će se postarati da nas manje boli.

Ljubav koju majka oseća za sinove i ćerke ne može se meriti ni sa čim, i ta ljubav ne nestaje čak i kada majka više nije sa nama. Ona je prva osoba sa kojom smo ostvarili duboku vezu, naš večiti zaštitnik, ona koja nikada nije zaboravila na nas.

Kada ona zauvek ode, osećamo se kao da više nismo kompletni. Čini se kao da je deo naše duše zauvek otišao. Sahranili smo ga sa njom, sa njom je zauvek otišao. Nije važno da li smo bili pored majke u poslednjim danima ili nismo stigli ni da kažemo zbogom; kada majka umre, ništa više neće biti isto. Mi više nećemo biti isti.

Što je majka bila prisutnija u vašem životu, to će gore biti kada jednom ode, bilo da ste tinejdžer ili odrasla osoba koja već ima svoju porodicu.

Kada čovek izgubi majku, počinje da se oseća kao potpuno druga osoba. Bol je toliko jak da se čini da je ušao u svaku poru duše i da je iznutra steže i cedi snažnim pesnicama najjačeg čudovišta. Srce boli, svet se ruši na komadiće, nestaje bez traga. Taj bol se teško da opisati rečima i razumeju ga samo oni koji su ovo već prošli.

Ništa vas u životu ne može pripremiti za ovo. Koliko god da ste svesni da je smrt prirodna pojava i da su gubici teški, kada umre majka, uvek je šok. Uvek je iznenađenje. Nikad nije bilo vreme. I nikada ne bi bilo vreme.

Kada umre majka, srce dobija rupu. Ogromnu, nezamislivu ranu koja nikada ne zaceli, već samo naučimo da je podnosimo. Pronađemo snagu da nastavimo dalje. I zaista, bol vremenom malo izbledi, ali nikada ne ode. Nikada se ne zaboravi, i baš zato vaš život više nikada neće biti isti nakon smrti majke.

Realnost života u kojoj više nema majke toliko jako pogađa da nam se čini da smo i mi umrli s njom. Bol je stvaran. Razarajući. Jak, kao najsnažniji fizički bol.

Trebaće puno vremena da prođe da ponovo sastavimo svoju dušu i vratimo život u normalnu formu, ali ovo je događaj nakon kojeg ćete verovatno morati da napravite pauzu od svega što ste radili. Trebaće vam vremena da se sastavite i nastavite dalje.

Svima onima koji su zauvek izgubili majku jedna stvar je zajednička – to su ljudi sa okrnjenom dušom. Ranjeni feniksi koji će se podići iz pepela, ali ne celi. I nije važno kada se to dogodilo, pre nekoliko dana ili pre 20 godina. Do kraja života bićete ranjena ptica koja žali za majčinim toplim krilom i sigurnim gnezdom…

Izvor: Stil.kurir.rs

Verovali ili ne – PRVI „SINGL-BRAK“- Ovaj čovek je oženio samog sebe: Ne volim nikoga više nego što volim sebe

0

Ovo je prvi ovakav brak u istoriji čovečanstva i očito mu za takvu vrstu obaveze nije trebala mlada.

Italijan Nello Ruggiero prvi je čovek koji se oženio sam sa sobom, a medeni mjesec je proveo sam u Egiptu.

Gostovao je na jednom italijanskom radiju, gde je objasnio zašto se odlučio oženiti sobom, prenose italijanski mediji. Nello je rekao: „Društvo me marginalizuje”

“I ne volim nikoga više nego što volim sebe. ”

Prema Nellu, ova je odluka bila spontana. S obzirom na to da ima četvero braće i da su svi pronašli srodne duše, samo su čekali da Nello nađe sebi ženu.

Želio im je ispuniti tu želju dok su još živi i napravio je vjenčanje, ali sa samim sobom . Njegovo vjenčanje iznenadilo je jednu TV emisiju koja mu je ponudila da emitira ceremoniju.

„Šta više, voleti samog sebe je najljepša stvar koja može da se dogodi ljudskom biću: samo tako se može postići unutrašnji mir“, kazao je mladoženja.

Venčanje je prenosio tv šou „Šef proslava“, ali ovaj Italijan objasnio je da bi se oženio sobom i bez kamera. „Pre svega zbog mojih roditelja, koji su stari. Jedini sam bio neženja od petoro braće i sestara, hteo sam da ih uverim da se osećam dobro ovako“, kazao je.

Rekao je i da su njegovi roditelji „svadbu“ odlično prihvatili.

Što se tiče venčanja, ništa nije nedostajalo. Mladoženja je stigao na belom konju, a gosti koji su čekali Nella da dođe mislili su da mu je ovo proslava 40. rođendana.

Kumovi su bili bratanci, a nije izostao ni bračni prsten. „Živimo u društvu koje marginalizuje one koji su singl i u 40-tim godinama života.

Htio sam da pošaljem poruku, koja je očigledno dobro prihvaćena: mnogi su me kasnije zvali da kažu da i oni žele da se venčaju sami sa sobom, kao i ja. Čak i oni koji su već u braku“, kazao je Nello.

Novak Đoković: Ključ je kontrola emocija i uma – Tehnike meditacije i vizuelizacije

Novak Đoković je napravio neverovatnu karijeru gradeći je na kultu mentalne snage po kojoj je prepoznatljiv naročito u poslednjih nekoliko godina. Značajan faktor u izgradnji imidža mentalne gromade svetskog tenisa bio je rad na psihičkoj stabilnosti, fokusu, koncentraciji i preko potrebnoj mirnoći u odlučujućim trenucima.

Novak nikada nije krio da su mu u tome pomogle tehnike meditacije i vizuelizacije koje je godinama praktikovao, a često se u potrazi za što efikasnijim metodama pronalaženja unutrašnjeg balansa okretao i raznim guruima kao što su Pepe Imaz ili Mohanđi.

U Novakom slučaju to je prevazilazilo sam sport i postajalo deo njegovog privatnog života i porodice.

Novak Đoković tvrdi da je ključ uspeha kontrola emocija i uma. i da mu meditacija pomaže na terenu.

– Naravno da meditiram i na terenu! Prvo pravilo meditacije je disanje, zar ne? Ali, svesno disanje
. Kao profesionalni sportista, moraš da naučiš da dišeš. Kada si anksiozan na brejk ili meč loptu protivnika, ostaješ sam sa sobom. Nema nekog da te zameni kao u timskim sportovima. Ti preuzimaš sve pohvale, ali i krivicu.

Sve je u tvojim rukama. Da bi izvukao 100 odsto iz sebe, moraš da savladaš veštinu disanja, da se nosiš sa pritiskom i stresnim situacijama – kazao je Nole i dodao:

Ključ je kontrola emocija i uma. Čak i čovek poput Federera, kome naizgled ništa ne smeta, ima unutrašnje borbe. Naučio je da kontroliše emocije i zato je uspešan. I Majkl Džordan je imao sposobnost da bude tačno u zoni kada je to najpotrebnije. Svim najvećim sportistima je to zajedničko.

Novak, inače, često govori kako pred meč vizualizuje razne situacije u kojima može da se nađe, a koje mu u neprijatnim situacijama dok je na terenu.

Što se vežbi tiče, one su deo jednog ruskog sistema za poboljšanje vida, a uključuju aktivan rad očnog nerva, bilo pokretanjem oka, polako, u raznim smerovima, po različitim “maršrutama”, bilo promenama “zumiranja”, fokusirajući se čas na blizu tačku, čas na nešto udaljeno. Ove vežbe sadrže i rad sa zatvorenim očima, a pritom ne traju duže od nekoliko minuta.

Ali, srpski teniser nije jedini u ovom sportu koji je pribegavao takvim tehnikama, dok je neke tenisere inspirisao da se okrenu u tom pravcu.

Tako je francuska teniserka Aliz Korne nedavno izdala knjigu pod nazivom „Transcendencija: Dnevnik teniskog zavisnika“, u kojoj je opisivala metode koje koristi i koliko su joj meditacija i vizuelizacija pomogli.

Ona je istakla da je ključ u svemu tome bio upravo Novak Đoković.

„Novak je jednom pričao vizuelizaciji i ja sam pomislila kako to moram da probam“, objasnila je Korne kako je do toga došlo.

Ona je istakla kako se od tada sve promenilio i da joj je to pomoglo da se izbori sa intenzivnim stilom života koji živi kao profesionalna teniserka.

Jedan od najboljih igrača svih vremena Rodžer Federer takođe primenjuje ove tehnike.

Bivši broj jedan je svojevremeno pričao koliko mu je pomoglo kada je krenuo da koristi vizuelizaciju i da mu je to okrenulo karijeru naglavačke u pozitivnom smeru.

Švajcarac je objasnio da mu je meditiranje pomoglo da dobije oštrinu, preciznost i smirenost, a posebno je bilo značajno što je zadržavao neophodnu koncentraciju u neizvesnim trenucima koje bi mnogo puta pre toga proživljavao u svojoj glavi.

Među najpoznatije tenisere koji koriste tehnike meditacije kako bi poboljšali svoje performanse na terenu spada i Miloš Raonić.

Kanađanin crnogorskog porekla svaki put tokom meča kada je promena strana posle dva gema za vreme pauze sedi na stolici i zatvorenih očiju prstima lupka po kolenima.

Na taj način zamišlja kako svira klavir šo mu omogućava da vežba fokus i skrene misli u stresnim momentima meča ili u situacijama kada kola krenu nizbrdo.

Andrea Petković značajan deo svoje igre bazira na meditaciji. Prema sopstvenom priznanju, svaki dan odvaja po 30 minuta kako bi meditirala.

Sve je počelo posle jedne povrede, kada je krenula da praktikuje meditaciju kako bi poboljšala svoju mentalnu snagu tokom same igre, a otkrila je i da joj je u ogromnoj meri to pomoglo da se nosi sa velikim bolom i frustracijom zbog činjenice da je povređena.

Vizuelizacija je kao tehnika prilično rasprostranjena među profesionalnim sportistima. Mnogi su isticali da su godinama zamišljali ostvarenje nekog cilja i postizanje uspeha pre nego što bi se to i desilo na način u koji su verovali.

Novak Đoković kao najpoznatiji praktikant ovih metoda je u jednom intervju za američki ESPN koji je bio posvećen upravo srpskom teniseru i meditaciji rekao.

„Kada boravim u vimbdonskom selu, volim da se relaksiram i opustim između mečeva kako bi se povezao sa prirodom“.

Možda će nekima ovakve metode i izgledati čudno, ali kada dvojica od trojice najboljih svih vremena kažu da im je to preokrenulo karijere, a zajedno su osvojili 40 grend slem titula, onda bi makar trebalo poštovati takav izbor.

Jer, takvi rezultati nisu samo sportski uspesi, već posebna istorijska dostignuća.

Izvor: nova.rs/ /sport.blic.rs

Muškarci koji su preležali kovid u posebnoj opasnosti – Sopstvena antitela mogu izazvati hronično zapaljenje zglobova, kože i nervnog sistema

Mesecima nakon oporavka od infekcije SARS-CoV-2, oporavljeni ljudi mogu imati povišene nivoe antitela koja bi greškom mogla da napadnu sopstvene organe i tkiva, čak i kod pacijenata koji su imali blage ili nikakve simptome, pokazalo je novo istraživanje.

Istraživači sa Instituta Cedars-Sinai u Los Anđelesu otkrili su da infekcija virusom koji izaziva kovid-19 može da izazove imuni odgovor koji traje i nakon inicijalne infekcije i oporavka pacijenata, čak i ako nisu imali teški oblik bolesti.

Rezultati istraživanja objavljeni su u stručnom časopisu Journal of Translational Medicine.

Kada je neko zaražen virusom ili drugim patogenom, telo oslobađa proteine zvane antitela, koja su tu da otkriju strane supstance koje će ih sprečiti da napadaju ćelije tela, ali u nekim slučajevima telo proizvodi autoantitela koja mogu da napadnu sopstvene organe i tkiva.

Istraživači sa Instituta Cedars-Sinai otkrili su da su ljudi koji su pobedili infekciju virusom SARS-CoV-2 imali širok spektar autoantitela do šest meseci nakon potpunog oporavka.

I pre ove studije, naučnici su znali da teški slučajevi kovida 19 mogu opteretiti imuni sistem do te mere da su počela da se formiraju takozvana autoantitela, ali ovo je prva studija koja ukazuje ne samo na povišena autoantitela nakon blage ili asimptomatske infekcije već i o njihovoj postojanosti tokom vremena.

Autoantitela su antitela koja telo proizvodi na sopstvene antigene. U principu, imuni sistem razlikuje antigene drugih ljudi od svojih i deluje samo na tuđe.

Međutim, ponekad se razvije imunološka reakcija protiv sopstvenih antigena (autoimunost), a mogu se javiti i razne autoimune bolesti (npr. sistemski eritematozni lupus, reumatoidni artritis, mijastenija gravis).

U studiji je učestvovalo 177 zdravstvenih radnika sa potvrđenim dokazima o kovid infekciji, koji su se oporavili od bolesti pre nego što je vakcina postala dostupna.

Naučnici su uporedili svoje uzorke krvi sa uzorcima uzetim od zdravih ljudi pre pandemije.

Pokazalo se da svi učesnici studije sa potvrđenom infekcijom SARS-CoVom-2 imaju uporna autoantitela, uključujući ona koja mogu izazvati hronično zapaljenje i povrede zglobova, kože i nervnog sistema (lupus, reumatoidni artritis).

“Neka od autoantitela koja smo pronašli povezana su sa autoimunim bolestima koje obično pogađaju žene češće nego muškarce, ali u ovoj studiji muškarci su imali veći broj povišenih autoantitela od žena.”

“S jedne strane, ovi rezultati su paradoksalni s obzirom na to da su autoimuna stanja obično češća kod žena”, rekla je dr Fert-Bober. “Ali u isto vreme, to je donekle očekivano s obzirom na to da znamo da su muškarci osetljiviji na najteže oblike kovida 19”.

Čeng i njene kolege istražuju da li su povišena autoantitela povezana sa simptomima koje pate od dugotrajnog kovida i planiraju da prouče nivoe autoantitela nakon infekcije novijim varijantama virusa.

Izvor: tportal.hr

Kineski naučnici OTKRILI NOVI SOJ KORONE: Prelazi sa životinja na ljude!

Istraživači od kojih većina dolazi sa Univerziteta u Vuhanu, odakle je, kako se veruje, krenula pandemija KOVIDA-19, otkrili su da su ušli u trag novom soju korone.

Kineski naučnici upozorili na novu varijantu korone

Kineski naučnici upozorili su na „potencijalnu pretnju po biološku bezbednost“ koju predstavlja novi soj korona virusa, a koji se može preneti sa životinja na ljude. 

Kako su još upozorili, on ne može biti „unakrsno neutralisan“anritelima koja ciljaju kovid, prenosi Sputnjik.

– Istraživači, od kojih većina dolazi sa Univerziteta Vuhan neočekivano su otkrili da soj NeoKoV otkriven u Južnoj Africi i njegov “bliski srodnik” PDF-2180-CoV mogu efikasno koristiti neke vrste enzima 2 koji konvertuje angiotenzin šišmiša ( ACE2) i ljudski ACE2 za ulazak u organizam – prenosi RT.

 

 

 

Traže se dobrovoljci koji će se zaraziti koronavirusom

Za prvo medicinsko ispitivanje na svetu u kojem je dozvoljeno namerno izlaganje ispitanika koronavirusu traže se dobrovoljci radi razvoja boljih vakcina.

Istraživanje Univerziteta u Oksfordu pokrenuto je prošlog aprila, tri meseca nakon što je Britanija postala prva zemlja koja je odobrila ispitivanja koronavirusa na ljudima.

Njegova prva faza, koja još uvek traje, usredsređena je na otkrivanje količine virusa koja je potrebna za izazivanje infekcije, dok će druga imati za cilj da odredi imuni odgovor potreban da se spreči zaraza, objavljeno je u saopštenju.

Naučnici su blizu utvrđivanja najslabije moguće infekcije virusom koja osigurava da oko polovina ljudi koji su mu izloženi dobiju asimptomatski ili blagi kovid.

Zatim planiraju da izlože dobrovoljce – sve prethodno prirodno zaražene ili vakcinisane – toj dozi izvorne varijante virusa kako bi utvrdili koji su nivoi antitela ili imunih T-ćelija potrebni za sprečavanje infekcije.

“To je imuni odgovor koji tada treba podstaći novom vakcinom”, rekla je Helen Makšejn, profesorka na Univerzitetu Oksford i voditeljka studije.

Rezultati će pomoći da budući razvoj vakcina bude mnogo brži i delotvorniji

Nalazi istraživanja pomoći će da budući razvoj vakcina bude mnogo brži i delotvorniji, stoji u saopštenju.

Imunolozi u svetu pokušavaju tačno da odrede nivo imune reakcije koju vakcina mora izazvati kako bismo se zaštitili od bolesti.

Kada se jednom taj nivo otkrije, potreba za masovnim ispitivanjima vakcina se smanjuje.

Naučnici su decenijama koristili ispitivanja na ljudima kako bi razvili tretmane protiv mnogih zaraznih bolesti, ali ovo je prvo poznato takvo istraživanje o kovidu.

Negativna strana istraživanja je rizik po zdravlje dobrovoljaca koji obole od koronavirusa, ali Oksford preduzima sve mere opreza.

Ispitanici moraju biti zdravi i imati od 18 do 30 godina.

Oni će biti u karantinu najmanje 17 dana, a svi koji razviju simptome dobiće Regeneronov lek – monoklonska antitela ronapreve.

Izvor: index.hr

Afera “Nestale bebe“ – MAJKA NA TELEVIZIJI PREPOZNALA UKRADENOG SINA, a onda se saznala CELA ISTINA

Mlađan saznao da je usvojen kada se oženio i stvorio svoju porodicu. To mu nije dalo mira, pa je krenuo u potragu za biološkom majkom.

Afera “Nestale bebe“ ne stišava se od sedamdesetih godina prošlog veka, a u septembru prošle godine, razrešili su se prvi slučajevi sumnje na krađu tek rođenih beba između pedesetih i osamdesetih godina prošlog veka u tadašnjoj Jugoslaviji. Potvrđen je jedan slučaj krađe beba iz Porodilišta u Kruševcu 1981.godine, a radi se o slučaju Mlađana Radivojevića, čija je biološka majka danas pozvana iz policije u Kruševcu.

Mlađan je saznao da je usvojen, kada je odrastao i osnovao svoju porodicu, a rečeno mu je da ga je majka ostavila u porodilištu. To saznanje nije mu dalo mira, krenuo je da traga za istinom, a kada je hteo da sazna ime biološke majke, ispostavilo se da ta osoba ne postoji. Zatim se obratio za pomoć članu Vladine komisije za istraživanje nestalih beba Radiši Pavloviću, a ubrzo se pojavio i u medijima.

To pojavljivanje na televiziji dovelo ga je do biološke majke, koja je gledajući emisiju, primetila da liči na njenog supruga i starijeg sina. Zatim se javila kako bi se odradio DNK test, koji je utvrdio da je Mlađan njen sin otet u kruševačkom porodilištu odmah nakon rođenja.

Četiri meseca se čekalo da reaguju tužilaštvo i policija, a tek danas je Milica Milivojević po nalogu Osnovnog tužilaštva u Kruševcu dala izjavu o tome šta se to desilo u martu 1981. godine u kruševačkom porodilištu.

IZVOR: mondo.rs