Naslovna Blog Stranica 181

BROMELIJA: Pročišćava vazduh i sprečava HRKANJE – Biljka kao stvorena za držanje u spavaćoj sobi

Ukoliko zbog hrkanja svog partnera provodite besane noći, bromelija je spas za mir u kući! Hrkanje može da ugrozi zdravlje onome ko hrče, ali i partneru, a kao posledica su neretko i narušeni odnosi.

Uzroci hrkanja mogu biti prehlada, otečena sluzokoža, povećani krajnici, devijacije septuma ili otečeni jezik, pa i višak tkiva ili ivica mekog nepca.
Dugoročno hrkanje može da dovede do ozbiljnih zdravstvenih problema, pa čak i do moždanog i srčanog udara.

Ali naučnici tvrde da postoji jedan jednostavan način kako da prekinete hrkanje, a nije u pitanju nikakva sprava ili operacija. NASA je sprovela istraživanje koje je pokazalo da biljka ananasa u spavaćoj sobi znatno smanjuje hrkanje i podstiče dobar san.

Biljka bromelija (Bromelia), poznatija kao ananas, kiseonik proizvodi noću, a ne za vreme dana kao većina biljaka, što poboljšava kvalitet vazduha, a s njim i spavanja, piše Veriplant World.

Bromelija takođe proizvodi enzim bromelain koji umiruje hrkanje kod ljudi.
Bromeliji treba oko dve godine da se pojavi prvi mali ananas na vrhu biljke, piše Daily Mail. Ali treba paziti, jer ovo je izrazito ukrasna biljka i ananas nije jestiv – što može da se vidi i prema veličini (jako je mali) i boji (mnogo je tamniji od običnog ananasa).

  Izvor: ordinacija.tv

Omiljeni slatkiš Novaka Đokovića: Jednostavno se sprema, a svi sastojci su veoma zdravi (recept)

Ishrana Jelene i Novaka Đokovića bazira se na zdravim namirnicama, a ono što prave kao svoje obroke izuzetno je ukusno. Ako do sada niste, evo prilike da isprobate. Supruga najboljeg tenisera sveta  pohvalila se receptom za slatkiš koji obožavaju.

Sastojci:

  • 200 g putera od badema

  • 150 g pahuljica kakaa

  • 150 g pahuljica kokosa

  • 100 ml pirinčanog mleka

  • 2 kašike meda

  • 150 g ovsenih pahuljica

  • 150 g orašastih plodova po ukusu

Priprema:

Sastojke jednostavno sjedinite sve zajedno, napravite od njih kuglice i stavite ih u frižider da se stegnu. Jelena takođe ističe kako možete eksperimentisati sa sastojcima koje trenutno imate u kući, kao što ona često radi. Tako umesto putera od badema možete koristiti kakao puter, koksovo ulje ili javorov sirup. Bombice možete nositi svuda sa sobom, dovoljno su slatke, ali su ujedno i veoma zdrave. Takođe, možete da ih iznesete pred goste i sigurno se nećete pokajati.

Izvor: ordinacija.tv/stvarukusa.mondo.rs

Kako sam ispao idiot u očima moje majke

Ispovest jednog Rusa na društvenim mrežama:

”Juče sam bio u autobusu… i odjednom ulazi devojka, tako lepa da… Ljubav na prvi pogled zaista postoji, pomislio sam.

A slobodnog mesta nema. Razumem, da treba da joj ponudim da sedne na moje mesto, ali neću.

Zato što mi je bilo teško da napravim prvi korak u odnosima sa njom, a kao drugo, kada bi ustao, svi bi u meni videli jednu običnu ulizicu.

I na kraju sam joj ipak ponudio moje mesto, a ona neće da sedne.

 A zavoleo sam je!

Ustao sam i namerno izašao 5 stanica pre moje.

I bilo bi sve u redu, ali u njenim očima sam bio jedan običan momak, koji je stigao do ”svoje” stanice, a i ostali putnici su mislili isto.

A idiot sam bio u očima moje majke, koja je ostala u autobusu sa teškim torbama.”

Izvor: ordinacija.tv

 

 

 

Dr Nestorović: Gledanje u Sunce – Posle devet meseci  potreba za hranom skoro nestaje

Da li biste želeli da posedujete supersposobnosti? Mnoge antičke religije (Tibetanci, Maje, Egipat itd.) su verovatli da gledanje u Sunce može dovesti do ravoja mentalnih sposobnosti čoveka. Jedan od poznatih pripadnika ovog kulta je bio car Konstantin.

Gledanje u Sunce (ili heliofagija tj. hranjenje Suncem) je praksa koja podrazumeva posmatranja Sunca u periodu od sat vremena od svitanja i sat vremena pre zalaska, kada nema UV zračenja (koje može da ošteti mrežnjaču oka). Drugo važno pravilo je da se mora stati bos na Zemlji (radi sinhronizacije sa Šumanovim frekvencijama Zemlje). Pojam Zemlje obuhvata i pesak ilikamen. Počinje se sa 10 sekundi gledanja, a potom se period produžava svaki dan za dodatnih 10 sekundi.

Nikolaj Dolgoruki iz Ukrajine je jedan od učitelja ove prakse, i on tvrdi da posle devet meseci  potreba za unošenjem hrane skoro nestaje. U tom periodu (kada je gledanje u Sunce na maksimumu od 44 minuta dnevno) nije više potrebno da se uopšte gleda u Sunce, već je dovoljno da se hoda bos oko 45 minuta dnevno (energija se sada dobija iz Zemlje).

Mnogi su do sada već pomisli da sam potpuno  preterao. Medjutim, ovaj fenomen je proučavala NASA i verifikovala ga kao stvaran. Nazvala ga je HRM fenomen, naziv izveden iz imena ćoveka  Hira Ratan Manek, koga je NASA izučavala 100 dana uzastopno, tokom praktikovanja heliotropije. Ova studija je potvrdila da je on mogao da preživi skoro bez hrane, sa manjim količinama vode i pavlake povremeno.

Hira Ratan Manek. HRM živi od energije Sunca od 18 juna 1995. Prvi eksperiment sa njim ja obavljen 1995-96, tokom 211 dana u Indiji, a sledeći (eksperiment je posmatrao 21 doktor različitih specijalnosti), je trajao 411 dana. Poslednji od 100 dana je obavila NASA, uz prisustvo naučnika sa Univerziteta iz Filadelfije. U ovom poslednjem eksperimentu, posebno je proučavan efekat Sunca na retinu, mozak i pinealnu žlezdu. Rezultati su pokazali da se siva masa HRM regerenisala tokom eksperimenta, a pinealna žlezda uvećala. Umesto da se u starosti smanjuje, ona je sa 6 x 6 mm, porasla na 8 x 11 mm.  HRM je u trenutku eksperimenta imao 78 godina. HRM je osnovao Solar Healing Center u Orlando, a njihov broj u svetu stalno raste. Metod se koristi za lečenje svih psihosomatskih bolesti, poboljšavanje pamćenja (ovaj efekat se javlja posle 3 meseca). Posle 6 meseci poboljšava se stanje fizičkih oboljenja, a sa 9 meseci nestaje osećaj gladi. Detaljna uputstva za sprovodjenje prakse gledanja u Sunce su data sajtu HRM organizacije.

Zapadna medicina sugeriše da je izlaganje Suncu opasno, kako za kožu, tako i za oči. Koriste se brojne vrste krema za zaštitu kože od UV zračenja. Medjutim, nema mnogo dokaza da Sunčevi zraci izazivaju maligne tumore kože. Mnogi iustaknuti dermatolozi misle da je razlog u stvari oslobadjanje različitih toksina iz organizma kroz kožu, pa se na površini kože pretvaraju u karcinogene. Zna se da sunčanje poboljšava prognozu malignog melanoma (najmalignijeg tumora kože i jednog od najopasnijih malignih tumora uopšte), ali i non-Hodgkinovog limfoma. Moguće da je ovo dejstvo bar delimično, uslovljeno povećanim stvarnjem vitamina D u koži pod uticajem UV zraka.

Naučnu osnovu za delovanje ove metode, dao je Dr. Arturo Solís iz Aguascalientes, Meksika. On je patentirao metodu pod nazivom “A new photo electrochemical procedure to break the water molecule into hydrogen and oxygen using as the main substrate melanins, their precursors, analogues or derivatives.” Tokom 12 godina izučavanja on je potvrdio da melatonin hvata fotone (sve tlasne dužine vidljive i nevidljive svetlosti) i pretvara ih u hemijsku energiju (vodonik), koja se potpom isporučuje ćelijama. On je osnovao The Center for The Study of Human Photosynthesis u kome je davanjem suplemenata pojačavo ovu ljudsku fotosintezu.  On svojim pacijentima daje 2 kapi QIAPI 1 (prekorsor melatonina), čime se pojačava efekat sunčeve svetlosti. Melatonin je hlorofil u životinjskom svetu, obavlja fotosintezu. I ne samo to, on je 1000 puta efikasniji od hlorofila u hvatanju fotona. Obzirom na raširenost melatonina on ima zapaljnujuću sposobnost da uzima energiju direktno iz vode, slično biljkama.

Dr Edward F. Group III smatra da gledanje u Sunce dovodi do povećanog stvaranja serotonina i melatonina, dva hormona koji regulišu ritam budnosti i spavanja i pozitivne emocije. Takodje, suzbija smanjenje pinealne žlezde do koje dolazi sa starenjem, a sprečava i njenu kalcifikaciju.Ova praksa dovodi do smanjenja telesne težine, delimično je povećava produkciju seronina (u stresu je serotonin nizak, pa je potreba za ugljenim hidratima veća). Velika količina vitamina D (koji nastaje pri izlaganju Suncu) dovodi do topljenja masti u masnom tkivu.

Nove studije pokazuju da gledanje u Sunce ima efekat na suzbijanje bola (analgezija). Ovo je objavljeno 2005 u Psychosomatic Medicine (pacijenti smešteni na svetlu stranu biolnice su imali manje bolova, koristili oko 22% manje lekova za bolove.

O značaju ekspozicije Sunčevom svetlu govori studija objavljena 2010 u Medical Hypotheses. U njoj su ispitivane osobe začete i rodjene tokom maksimalne aktivnosti Sunca (trogodišnji period u jedanestogodišnjem Solarnom ciklusu), i uporedjene sa osobama rodjenim van ovog perioda. One su živele oko 1,7 godina kraće od osoba rodjenih van vrhunca aktivnosti Sunca (što ukazuje na uticaj malih promena solarne aktivnosti – oko 0,1% na epigenetske promene u DNK.

U časopisu Behavioral Neuroscience objavljen je 2012 članak koji je pokayivao da osobe koje su provele 6 sati na Suncu, imaju viši nivo aktivnosti i pažnje.

Najzanimljivi je rad publikovan 2008. u Journal of Alternative and Complementary Medicine u kome se dovodi u pitanje pretpostavka da životinje ne mogu da stvaraju energiju iz Sunca.

U koži se nalazi pigment melanin, čija je struktura veoma slična melatoninu. Osim što upija štetne UV zrake, melanin ima sposobnost da apsorbuje gama zrake i da ih pretvarada u energiju. Ovakvi organizmi su već opisani. U Čerbobilju je opisana gljiva koja koristi gama zrake iz raspadnutog reaktora kao energiju kojom se hrani.

Geoffrey Goodman i Dani Bercovich ukazuju na manje poznate funkcije melanina i melanocita. Posebno je zanimljivo prisustvo melanina u delovima tela do kojih nikada ne dospeva Sunčeva svetlost (pa očigledno ne služe za zaštitu od UV zraka). Jedno takvo mesto je srednje uvo, gde malanin štiti od nastanka gluvoće.

U Parkinsonovoj bolesti, naslage malanina smanjuju broj mitohondrija (organela koje stvaraju energiju) za 83%, a metabizam za oko 30%.

Posebno je zanmiljiv organ pekten (organ kod ptica u oku, nejasne funkcije). Pekten sadrži mnogo melanina, a uvećava se tokom perioda kada ptice selice prelaze velika rastojanja. Moguće je da on upija energiju Sunca tokom leta i pomaže održavanju optimalnog metaboličkog statusa ptica.

Dakle, ko se Sunca krije, bolje da ga nije (kako kaže naša narodna poslovica). Ukoliko se odlučite da predjete na fotonsku dijetu, upznajte se detaljno sa tehnikom, da ne biste izazvali oštećenja oka (to se lako može uraditi).

Autor: Dr Branimir Nestorović

Izvor: banenestorovic.blogspot.com

ordinacija.tv

Ajahuaska: Psihodelične moći amazonske biljke – Pomaže kod zavisnosti, depresije i trauma?

Psihodelične moći tradicionalne amazonske lekovite biljke ajahuaske privlače sve više i više turista. Za nju se kaže da donosi duhovno prosvetljenje i pomaže kod zavisnosti, depresije i traume. Ali niz optužbi ukazuje na to da postoji i mračnija strana ajahuaska scene.

Rebeka je prvi put probala ajahuasku „iz čistog hira“ kad je putovala u Peru 2015. godine.

„Mislila sam da zvuči zanimljivo i mislila sam da mi neće biti ništa ako probam“, kaže Rebeka, Novozelanđanka u dvadesetim koja je zamolila BBC da ne koristi njeno prezime. „I tako sam našla odmaralište za koje sam smatrala da je dobro, samo to uradila i bilo je fantastično.“

Ajahuaska može da izazove vizije koje uključuju zmije, palate i vanzemaljska bića – i prizove davno zaboravljena sećanja. Kao i mnogi drugi koji su ispili ovaj napitak, Rebeka razrogačeno zuri u daljinu dok se priseća iskustva.

„Bilo je to kao da me je neko veoma pažljivo i veoma nežno sproveo kroz neka istinski užasna iskustva kojima sam prisustvovala u prošlosti“, kaže Rebeka. „I kad sam se vratila kući posle toga, osećala sam da su moji odnosi među ljudima postali mnogo jači. Osećala sam da mi je mnogo lakše da pružam i primam ljubav.“

„Ljudi kažu da je ajahuaska kao 20 godina psihoterapije. I ja potpuno verujem u to.“

Ajahuaska se obično uzima tokom noćnih ceremonija koje vodi iscelitelj – ponekad nazivan šamanom. On ili ona će popiti tu lepljivu smeđu tečnost – mešavinu dve amazonske biljke – a potom porcije razdeliti učesnicima.

Plemena u amazonskoj oblasti koriste je vekovima, ali sada je došlo do buma u tzv. „ajahuaska turizmu“, budući da se otvara sve više specijalizovanih odmarališta za upražnjavanje ove biljke. Putnici često dolaze da potraže pomoć za svoje mentalne probleme – a sve veći korpus naučnih istraživanja pokazuje da bi ajahuaska mogla da pruži efikasno lečenje.

Oko pola sata posle početka ceremonije, lek počinje da deluje i iscelitelj će početi da peva sveta pojanja, poznata kao ikaros, koja vode učesnike kroz njihove vizije. Korisnici se često i „čiste“ tokom ceremonije, povraćajući a ponekad dobijajući i dijareju.

Kad je Rebeka išla prvi put išla ajahuaska odmaralište, bila je jedina solo žena tamo i primetila je da joj muški iscelitelj posvećuje posebnu pažnju.

„Način na koji se ponašao prema meni bio je mnogo drugačiji, što mi u to vreme nije bilo sumnjivo. Ali kad se toga prisetim, sada jeste.“

Godinu dana kasnije, sada već kao iskusnija korisnica ajahuaske, Rebeka se vratila u isto odmaralište u Peruu. Isti iscelitelj je vodio ceremonije.

Još jednom, kaže ona, prema njoj se ophodio drugačije nego prema bilo kom drugom. Bilo je mnogo laskanja. Onda je iscelitelj počeo da se poverava Rebeki.

„Stalno mi je govorio da ima mnogo problema u životu“, kaže ona, „i rekao mi je da ima problema sa suprugom, da nije seksualno ispunjen, a da sam ja ta koja bi mogla da ga izleči od toga.“

Rebeka je tada imala dvadeset godina; iscelitelj je bio u pedesetim.

„Takođe mi je obećao mnogo duhovnog napretka ili mnogo duhovne moći ukoliko budemo imali vezu – dok se njegova žena sve vreme nalazila tu u blizini.“

Rebeka kaže da ju je iscelitelj seksualno zlostavljao, navodeći je na seksualne činove.

„Odvratno je“, kaže ona. „Zato što je bio šaman, mislila sam da je na neki način moralno nadmoćan i verovala sam mu.“

Nakon što je bila zlostavljana, Rebeka je napustila centar – i zemlju: „Rezervisala sam let i pobegla odatle glavom bez obzira.“

Ostala joj je mešavina bolnih emocija: „Gađenje, odvratnost, izdaja – zbunjenost, kao i pitanje zašto bi vodič uradio tako nešto, zašto bi učitelj uradio to i zašto bi zloupotrebio moć na taj način.“

Rebekin navodni zlostavljač i dalje je glavni šaman u tom centru – koji dobija ocene od pet zvezdica na sajtovima za ocenjivanje.

„On je još uvek tamo“, kaže Rebeka, očigledno duboko razgnevljena situacijom. Njene ruke se vidno tresu. „Postoje i drugi centri za koje znam koji takođe i dalje rade. Više žena je seksualno zlostavljano u tim centrima.“

BBC

Iskustva seksualnog zlostavljanja čini se da su široko rasprostranjena u ovom svetu. Čuli smo brojne navode protiv brojnih iscelitelja i pročitali mnoga svedočanstva o seksualnim zlostavljanjima na onlajn forumima.

Jedno ime koje se često pominje je Giljermo Arevalo, dobro poznati iscelitelj kog je peruanski Kongres nagradio zbog rada na održivom razvoju.

„On je dolazio u Kanadu mnogo puta“, kaže jedna žena u četrdesetim koju ćemo zvati Ana.

„Bilo je prilično unosno – to su velike ceremonije. Napunile bi se brzo, ljudi bi plaćali 175 funti da dođu i samo sede sa Giljermom. Imao je određeni status. Bila je čast sedeti na ceremoniji s njim.“

Ana, koju je odavno zanimala alternativna medicina, nadala se da će joj ajahuaska pomoći da se izbori sa zavisnošću od heroina.

Isprva ju bila impresionirana Arevalom.

„Kao i mnogi drugi, bila sam očarana čovekovim šarmom, njegovom snagom i sposobnošću da vodi ceremoniju – ostavljao je prilično jak utisak“, kaže ona. „Svo to pojanje. On je dobar iscelitelj.“

Ali jedna ceremonija pre sedam godina dramatično je izmenila Anino mišljenje.

„Bio je mrkli mrak, prostorija nije imala prozore. Bilo je mnogo ljudi.“

„Bila sam pod uticajem leka. Kad ste pod dejstvom, čujete mnogo različitih zvukova. Ljudi plaču, verbalizuju stvari koje nemaju nikakvog smisla, čiste se ili zapomažu.“

„Čak i da sam bila sposobna da kažem nešto, niko ne bi reagovao.“

Ani nije bilo dobro. Seća se da je ležala na zemlji, zapomažući i stenjući. „Giljermo je došao, seo kraj mene i isprva sam osetila olakšanje zato što sam mislila da ću dobiti pomoć“, kaže ona.

„Počeo je da mi poja u lice i stavio je ruke na moj stomak preko odeće, što je normalno. A onda je zavukao ruke u moje gaćice. Osećala sam se kao da sam se zamrzla. Ležala sam tamo u strahu, a onda mi je on zavukao ruke pod majicu i ispipao grudi.“

Ona se seća kako je pomislila: „’Šta se tu, kog vraga, desilo?’ Obuzeo me je osećaj neverice i zbunjenosti.“

Moralo je da prođe šest godina da bi Ana smogla snage da ispriča šta joj se desilo.

„Žene su uslovljene da ćutke prihvate takvo ponašanje. Što se mene tiče, budući da imam istorijat zavisnosti – i imala sam u životu zlostavljačke veze s muškarcima koje sam tolerisala – kao i istorijat seksualnog zlostavljanja u detinjstvu, postojao je osećaj dobro poznatog u svemu tome, da je to normalno.“

„A za mene je tu bio i taj neobičan uzajamno zavisni odnos, u kom mi lek pomaže, tako da nisam želela da se oglasim jer sam se plašila da bih bila izopštena iz zajednice i onda bi mi lek bio uskraćen.“

Rizici i pozitivne strane?

Iako preliminarne naučne studije sugerišu da bi ajahuaska mogla da ima terapeutska svojstva, ona sadrži DMT, koji je ilegalan u Velikoj Britaniji, a postoje i potencijalni rizici.

U izveštaju iz 2015. godine, šest dobrovoljaca sa depresijom pokazalo je smanjenje simptoma nakon uzimanja leka. Jedna sasvim druga studija dve godine kasnije ukazala je na to da ajahuaska ima potencijal da bude lek od poremećaja u ishrani. Psiholozi su spekulisali da bi mogla da pomogne i onima sa PTSP-om.

Forin i Komonvelt ofis upozorava da su se neki ljudi „ozbiljno razboleli, pa čak i umrli“ nakon što su učestvovali u ceremonijama s ajahuaskom. On ističe da se odmarališta obično nalaze daleko od naseljenih oblasti i dok neka od njih imaju ustanove za pružanje osnovne medicinske pomoći, druge ih nemaju.

Negde u isto vreme, grupa koja sebe naziva Svest ajahuaska zajednice Kanade – u kojoj se kao članovi nalaze viši akademici – potpisali su pismo o Arevalovom ponašanju i podelili ga po ajahuaska sceni. Pisci pisma kažu da su se odlučili da delaju zbog broja pritužbi iznesenih protiv iscelitelja, navodeći žalbe na nedobrovoljno ili neprimereno seksualno ponašanje.

Kad se još imena našlo među potpisnicima pisma 2015. godine a ono bilo obelodanjeno u javnosti, Arevalo je prestao da dolazi u Kanadu da bi vodio ceremonije s uzimanjem ajahuaske.

Ali kad smo ga pronašli, ispostavilo se da je u međuvremenu bio aktivan širom sveta i sada je situiran u jednom odmaralištu u Peruu. Mesto se nekad zvalo Anakonda, ali kad smo mi stigli tamo je bila prva grupa stranih turista otkad ima mesto novo ime – Bena Šinan.

Oni se muvaju po trpezariji iza nas kad iznosimo optužbe za seksualno zlostavljanje Arevalu, sićušnom 71-godišnjaku sa srebrnom kosom i zlatnim zubima.

„Ne prihvatam te optužbe jer nisu istinite“, kaže on odlučno. „Jer ljudi ponekad umisle takve stvari.“

On kaže da je čuo za pismo članova ajahuaska zajednice iz Kanade, ali ga nikad nije čitao.

„Ne zanima me, jer te optužbe nisu istinite“, kaže on. „Ne smeta mi jer ne mislim da će optužbe da me ubiju.“

Tvrdnje izrečene protiv njega, kaže on, „izmišljale su osobe kojima nije dobro.“

„Kad dodirnete nekog ko je bio zlostavljan ili silovan, on misli da ste svi vi isti takvi. To se dešava. Tako ja to vidim.“

Kad mu iznesemo Anine konkretne optužbe, on kaže da se ne seća da je ikad dodirnuo pacijentkinju tokom ceremonije u Kanadi, dodavši da mora da je ona to umislila.

„A šta će drugo da radi nego da laže i poriče to“, odgovara Ana. „U protivnom bi morao da stisne zube, preuzme odgovornost i potencijalno bude kažnjen za način na koji se poneo.“

Ali šta je s njegovom tvrdnjom da je ona samo umislila seksualni napad?

„Meni to zvuči kao klasično gaslajtovanje, zaista“, kaže ona. „Tako mi to deluje.“

Iako Arevalo poriče da je seksualno zlostavljao bilo koga, on priznaje da su iscelitelji koji su radili za njega imali seks sa „ljudima kojima nije dobro“.

On kaže da ne radi više sa tim isceliteljima, ali da su u nekim slučajevima pacijentkinje bile te koje su inicirale odnose.

„Zapadnjačke žene, kada dođu, jure naše iscelitelje“, kaže on.

Anino iskustvo sa ajahuaskom i zlostavljanjem ne završava se sa Giljermom Arevalom. Uprkos iskustvima sa njim, ona nije želela da se odrekne pozitivnih strana napitka i nastavila je da ga uzima pod vođstvom drugih iscelitelja.

Ona kaže da ju je 2014. godine tokom ajahuaska ceremonije silovao iscelitelj koji je pripadnik Arevalove šire porodice.

Ona ponovo kaže da se „samo zamrznula“ i „dopustila mu da radi s njom šta je hteo“.

„Mislim da me je verovatno silovao četiri-pet puta i primetila sam da to radi i drugima.“

Nakon toga je bila u šoku, kaže Ana. Ne seća se mnogo čega iz tog perioda svog života.

„Počela sam da iskazujem simptome psihoze i na kraju sam pokleknula, postala zavisna od fentanila, uzela prekomernu dozu i skoro umrla. Mislim da sam dugo vremena krivila samu sebe za sve – zašto nisam uspela da se oduprem, zašto nisam mogla da se pomerim, zašto sam mu dozvolila da mi radi sve te stvari. Sve su to stvari koje su mi prolazile kroz glavu.“

Razgovarali smo sa još jednom gošćom koja je bila u istom centru kao i Ana, koja kaže da je taj iscelitelj kasnije otpušten iz centra, zbog optužbi koje su iznele druge klijentkinje. Ne objavljujemo njegovo ime ovde zato što, uprkos našim velikim naporima, nismo uspeli da dopremo do njega da mu pružimo priliku da odgovori na optužbe.

BBC

Emili Sinkler, britanska doktorantkinja koja istražuje ajahuasku, deo je grupe koja pokušava da ukaže na problem seksualnog zlostavljanja u svetu ajahuaske.

Radeći sa Institutom Čakruna, organizacijom osnovanom da bi delila istraživanja o lekovitim biljkama i psihodelicima, Sinkler je pomogla da se sastavi Vodič zajednice ajahuaske za svest o seksualnom zlostavljanju.

Smernice ističu tipične scenarije u kojima se odigrava zlostavljanje. One podstiču ljude i da ispijaju ajahuasku sa proverenim kompanjonima i da istraže centre proverivši prvo sajtove sa ocenama pre nego što ih posete.

Sinkler je delila ovu zelenu knjižicu po kafićima, turističkim kancelarijama i ajahuaska centrima u oblasti Ikvitos u Peruu, poznatom kao žarište ajahuaska turizma.

„Dobar deo zlostavljanja koje smo otkrili dešava se u kontekstu individualnih izlečenja, kada se od žene nepotrebno traži da skine odeću“, kaže ona. „I kad se nađe u tom nepoznatom kontekstu, ona ne zna da li je to normalno ili nije.“

Sinkler ističe da nisu samo starosedelački iscelitelji ti koji zlostavljaju Zapadnjake. „Zlostavljanje se dešava među svim kulturama i u okviru njih“, kaže ona.

„Ali jedan od velikih problema je da mnogi ljudi koji dolaze ovamo romantizuju šamane. Stavljamo ih na pijedestal. I veoma je lako da se taj imidž zloupotrebi.“

„Tu su i pretpostavke koje neki ljudi ovde imaju o zapadnjačkim ženama i njihovoj kulturi.“

Neki od znakova upozorenja koje Sinkler ističe veoma liče na Rebekino iskustvo.

„Ako krene preterano da vas pipka, kaže vam da njegovoj ženi ne smeta ako ima seks sa drugim ženama, podstiče na paktove ćutanja i tajnosti među vama, kaže da želi da vas nauči ‘ljubavnoj magiji’. Takve stvari. I takođe, da će seks sa njim da poveća moć i energiju. Sve su to stvari koje su nam prijavljene da su saopštavane ženama u ovom kontekstu.“

Onima koji su doživeli zlostavljanje teško je da pričaju o tome otvoreno. Uz sve to, postoji snažan osećaj u okviru sveta ajahuaske da bilo kakav negativni publicitet može za posledicu da ima vladinu intervenciju, što stvara dodatan pritisak da se ćuti.

Ali Rebeka i Ana su se oglasile u nadi da će to sprečiti zlostavljanje drugih žena.

„Mislim da je jedino što možemo da uradimo da se oglasimo i govorimo o tome“, kaže Rebeka, „da se postaramo da ljudi znaju šta se dešava.“

Rebeka kaže da je nakon što je bila zlostavljana bilo „mnogo tuge i mnogo terapije“.

Morala je puno da se trudi da bi ponovo poverovala nekom iscelitelju, ali sada se vratila u Peru, uzima ajahuasku i istražuje domorodačku medicinu za master tezu.

„Uprkos svemu što se desilo, ajahuaska je očigledno sjajna“, smeje se Rebeka, „zato što joj se uporno vraćam.“

Informacije i podrška:

  • Specijalna bolnica za bolesti zavisnosti – 011 3671 429

  • Nacionalna SOS linija za prevenciju samoubistava – 011 77 77 000

  • Emotivna podrška osobama u krizi Centra Srce – 0800 300 303 i onlajn vanja@centarsrce.org

  • SOS telefon za žene žrtve nasilja – 0800 100 007

Izvor: ordinacija.tv/BBC News na srpskom

Dr Nestorović: Da li ljudi mogu da žive večno – Dužina života od 120 godina je danas ostvarljiva?

Posle stoleća razmišljanja, nauka je razvila suvislu hipotezu o tome zašto ljudi ne žive večno. Mada to deluje pomalo neobično, izgleda da je mehanizam starenja evolucioni mehanizam, nastao da pomogne tokom evolucije ljudskoj vrsti da opastane. Ljudi razmišljaju o svojoj sudbini, ali evolucija se bavi opstankom vrste, za nju je sudbima pojedinca malo značajna.  Ova teorija je formulisana davne 1889 godine od strane Ausgusta Weismanna, koji je smatrao da starenje i umiranje ima evolucione prednosti za vrstu. Stare jedinke umiru kada su programirane, da oslobode mesto novim, mladim organizmima. Naime, stari nisu dovoljno prilagodjeni za pronalaženje hrane, rad i kretanje, pa dovode do ugrožavanja opstanka vrste.

Najčešće pominjana teorija o starenju govori da se tokom vremena nagmilavaju mutacije u našoj DNK, koje dovode do postepenog smanjivanja funkcije, skraćenja telomera usled procesa popravka. Medjutim, protiv ove teorije govori nekoliko zapažanja. Prvo, smrtnost veoma starih osoba je posle odredjenih godina minimalna. Takodje, gladovanje ili smanjen kalorijski unos mogu značajno da produže život. Ovo je u suprotnosti sa pretpostavkom da smrt nastupa jer organizam ne može da nadje hranu, tj. “evoluciono nekorisne” jedinke, mogu da žive znatno duže od mladih i korisnih.

Druga vrsta istraživanja ukazuje da je trenutak smrti genetski programiran. Zato miševi žive dve, a ljudi prosečno 75 godina. Opisao sam već kako nastaje programirana smrt kod C.elegansa, malog crva koji živi svega 2 nedelje. Istraćivanja su potvrdila da 1524 gena menjaju svoje delovanje tokom starenja. Posebno zanimljivo je da je nadjeno desetak gena koji dovode do programiranog umiranja ćelija, čak i tokom razvija u fazi larve.

Ruski naučnici su poslednjih godina došli do iznenadjujućih otkrića u jedne vrste pacova bez krzna, po imenu Heterocephalus glaber. Oni žive u  Africi, a zanimljivo je da im je životni vek 10 puta  duži od prosečnog životnog veka srodnika – oni živo do 30 godina i ne obolevaju od raka. Nemaju degenerativna oboljenja koja se javljaju u starosti, aktivni su i pokretni žitav život. Istraživanje na ovim pacovima u Belozersky Institute of Physico-Chemical Biology na Državnom Moskovskom Univerzitetu je dalo vrlo značajne rezultate koji se mogu primeniti i na ljude. Utvrdjeno je ova neobična stvorenja imaju sličan razvoj mozga kao ljudi, Naime, nejasna je činjenica zašto se deca radjaju tako neurološki nerazvijena, potpuno bespomoćna. Neka proučavanja govore da bi dete trebalo da se radi sa oko 21 meseci, da bi mogli da imaju neurološki razvoj novorodjenčadi šimpanze. Slično tome, i razvoj mozga ovih pacova traje u novorodjenih jedinki veoma dugo. Oni su uspeli da uspore evoluioni proces, a genom im je veoma nepromenljiv. Oni nisu morali da se prilagodjavaju promenama u okolini, pa su bukvalno prestali da evoluiraju.

 “Starenje je veoma skup, bolan i neprijatan način da se ubrza evolucija,” kaže Maksim Skulačev, istraživač iz Moskve. Kod  ovih pacova, priroda im je dala večnu mladost zaustavljajući njihov razvoj u stadijumu odojčeta. Naučnici su otkrili 43 znaka neotenije (usporenog razvoja tela) u Heterocephalus glaber pacova. Ovi znaci su nerazvijena pluća, velika glava, problemi sa odražavanjem temperature tela. Zanimljivo je da sve ove znake imaju i ljuska novorodjenčad (razvoj pluća traje do 2,5 godine, glava je neproporcionalno velika do četvrte godine, provih nedelja teško odražavaju normalnu temperaturu). Trudnoća u ovih pacova traje neproporcionao dugo u odnosu na vrstu, skoro 90 dana.Tajna njihove “večne mladosti” se nalazi u njihovim mitohondrijama. Mitohondrije su ćelijske organele (delovi ćelije), u kojima se stvara energija. Medjutim, tokom nastanka energije, stvara se i velika količina slobodnih radikala kiseonika, koji su veoma štetni za tkiva. Mitohondrije pacova ove vrste su izuzetno rezistentne na delovanje slobodnih radikala. Koncentracije koje ubijaju druge životinje, kod njih nemaju nikakav negativan efekat.

Iz ovog ispitivanje je proizašla primena moćnog antioksidansa, koji po prvim podacima znatno produžava život, sprečavanjem oštećenja mitohondrija. Ovaj sintetski antioksidans, koji se zaštićeno zove “Visomitin” u ispitivanju naučnika iz Moskve sa nemačkim naučnicima iz Osnabrika ima izrazito povoljne efekte na smanjenje oštećenja mitohondrija. U prilog teoriji da je proces starenja vezan za oštećenje mitohodinrija, koje postaju velike i okrugle, U studiji objavjenoj 2016. u EMBO Journal, istraživači su pokazali da eliminacija mitohondrija iz starih čelija, dovodi do njihovog podmladjivanja.

 Dakle, nauka nas je primakla vremenu kada ćemo živeti duže. Dr Maksim Skulačev kaže “nije realno očekivati da ljudi uskoro žive 800 godina, jer će se verovatno javiti bolesti koje će im skratiti životni vek. Ali dužina života od 120 godina je danas tehnički ostvarljiva”. Samo da dočekamo i da pre toga ne umremo.

Autor: Dr Branimir Nestorović

Izvor: banenestorovic.blogspot.com

ordinacija.tv

ASTROLOZI TVRDE: Sutra je “dan čuda”, koji se dešava samo jednom

0

Astrolozi predviđaju da će se 5. marta dogoditi “dan čuda”, koji se dešava samo jednom godišnje, a koji će se jednako odraziti na svaki horoskopski znak.

Ova subota predstavlja specijalan dan jer konjukacija Sunca i Jupitera simboliše posebnu harmoniju i može da donese nešto najlepše, dakle, prema horoskopu, 5. mart je “dan čuda” – daje opšti osećaj blagostanja, sreće i optimizma.

Peti mart daje veliku priliku za rast, kako u profesionalnoj sferi, tako i na ljubavnom planu. Iskoristite prilike koje vam nudi – jer ako petog marta imate snažnu želju da nešto promenite u svom životu, to možete i da učinite! Vreme je da odbacite sve ono loše i negativno što vam ne služi, a osvestite ono moćno i sjajno što daje vetar u leđa.

Ovo je dan za komplimente, poklone i iznenađenja – ceo dan biće obojen pozitivnim notama. Takođe, ovo je povoljan period za putovanja, početak novog posla, upisivanje kursa ili početak novih studija. Stvari koje danas započnete, mogu da vam donesu sreću i u budućnosti.

Izvor: ordinacija.tv/zena.blic.rs

 

 

 

 

 

Evo kako da sa uljem od SMILJA obrišete BORE i uklonite MODRICE (recepti)

Smilje je, uz bosiljak, jedna od omiljenih lekovitih i mirisnih biljaka u našem narodu. Odnedavno je ponovo u žiži interesovanja, jer je esencijalno ulje ove biljke izuzetno skupo, pa su mnogi videli svoju biznis šansu u njenom uzgoju. Za šta se sve smilje koristi i kako se uzgaja saznajte u nastavku.

Smilje (Helichrysum italicum i Helichrisum arenarium) obožava sunce. Raste širom mediteranske obale. Voli suva podneblja, kamenjar, peskovitu zemlju sa dobrom drenažom, pa uzgajanje smilja na plodnim vojvođanskim oranicama nije preporučljivo. Biljka ima sivkaste sitne listiće i zlatnožute cvetove predivnog, neobičnog, intenzivnog mirisa koji potiče od skupocenog esencijalnog ulja.

Esencijalno (eterično) ulje smilja dobija se destilacijom vodenom parom biljke u cvetu. Destilacija se mora obaviti 24 sata od trenutka branja, što je jedan od razloga zašto je ovo ulje skupo. Drugi razlog je njegova mala količina u biljci (manje od 0,05%) tako da se od hektara zasađenog smilja godišnje može dobiti oko 9 litara etarskog ulja. Ovo ulje je složena smeša estara, terpena i monoterpenskih alkohola. Najviše se cene varijeteti ulja koji su bogati italodionima. Pored esencijalog ulja smilje sadrži i flavonoide, kumarin, vitamin K, flavon apigerin.

U našoj narodnoj medicini smilje se prvenstveno koristi kao lek za lečenje jetre, podstiče lučenje žuči i pankreasa.

Usporava starenje

Iz Francuske se širom sveta raširila popularnost smilja kao preparata za usporavanje starenja kože i očuvanja njene mladalačke gipkosti. Ipak, treba reći da su za ovo dejstvo smilja naše bake znale vekovima unazad. Destilovanje smilja i izdvajanje etarskog ulja su relativno novi postupci, ali se moć smilja nekada koristila tako što su se zlatni cvetovi ove biljke potapali u maslinovo ulje, pa se blazam koji se dobija nakon 40 dana koristio za negu i lečenje. Dokaz da se vekovima zna da smilje usporava starenje ćelija izazvano spoljnim ili unutrašnjim stresom je njegovo italijansko ime imortlle (besmrtno).

Uklanja modrice

Smilje ima fantastičnu antikoagulantnu moć i odličan je lek za absorpciju hematoma. Ako se na ozleđeno mesto kapne jedna kap etarskog ulja smilja, velika je mogućnost da se modrica neće ni pojaviti. Ovo ulje se posebno preporučuje i kod atopijskih dermatitisa i psorijaze, za uklanjanje ožiljaka i lečenje infektivnih procesa na koži. U kombinaciji sa nevenom ili divljim kestenom odličan je lek za proširene vene.

Detoksuje dušu i telo

Esencijalno ulje smilja podstiče i izbacivanje sluzi iz organa za disanje. Zapaženo je da ima antivirusno i antibakterijsko delovanje. Stimuliše rad limfnog sistema pa se posebno preporučuje za tretmane detoksikacije i čišćenja krvi. Smilje se preporučuje osobama koje pate od povišenog nivoa holesterola, najčešće u kombinaciji sa maslačkom i lanenim semenom.

Aromaterapeuti smatraju da esencijalna ulja, pored toga što deluju na telo, deluju i na naš um i raspoloženje. Smilje se preporučuje onima koji nisu dobili dovoljno ljubavi i topline kada su bili deca.

Antiedjž ulje za negu zrele kože

U čistu suvu teglu stavite 10 g suvih ili 20 g svežih cvetova smilja i prelijte sa 200 ml bademovog ulja. Dobro zatvorite i ostavite na sunčanom mestu 40 dana. Procedite, dodajte tri kapi etarskog ulja lavande i četiri kapi etarskog ulja geranijuma. Zatvorite i sve dobro promućkajte. Serum se nanosi uveče na čistu i vlažnu kožu kružnim pokretima.

Autor: Momčilo Antonijević, novinar i narodni travar

zena.blic.rs

Evo zašto vam se pojavljuju neobjašnjive MODRICE na telu

0

Modrica je odraz manje povrede krvnih sudova ispod površine kože, a ako se dogodi oštećenje mogu se iz njih izliti manje količine krvi što za rezultat ima dobro poznate ljubičasto – zelenkaso – crne mrlje. Zašto su neki ljudi podložni nastanku modrica po rukama, nogama i ostatku tela?

Nije fer, ali je istina: Žene puno lakše “zarade” modrice od muškaraca. Muškarci imaju deblju kožu i više kolagena, što deluje kao bolja zaštita krvnih sudova od povreda.

Starite

Starenjem se koža stanjuje, a krvni sudovi porstaju porozniji, što može prouzrokovati modrice koje nismo očekivali. Kako se koža stanjuje tako se gube kolagen i masnoće koje su štitile krvne sudove. Oni gube i elastičnost pa se lakše oštećuju.

Koristite određene lekove

Ovi lekovi se koriste za lečenje aritmije i krvnih ugrušaka, i to je jednostavno objašnjenje za neobjašnjive masnice. Uzrok mogu biti i drugi lekovi koji imaju isti efekat, poput aspirina ili ibuprofena.

Uzimate antidepresive

Neke od studija su dokazale da lekovi koji se koriste u svrhu lečenja depresije i sličnih poremećaja mogu uticati na proces zgrušavanja krvi.

Manjak vitamina

Manjak vitamina C i K može prouzrokovati neočekivanu pojavu modrica, ali ako živite na području gdje se jedu kvalitetne, organski gajene namirnice, niste u ovoj grupi ljudi.

Bolesti krvi

Bolesti krvi i krvnih sudova mogu prouzrokovati pojavu modrica. Proširene vene, Von Vilebrandova bolest, trombocitopenija ili leukemija najčešće nastaju zbog problema sa cirkulacijom krvi. Ukoliko se uz modrice pojave i drugi simptomi poput bolova, otečenih nogu, krvarenja desni, malih kapilarnih tačke na telu ili krvarenje iz nosa, neophodna je poseta lekaru.

Hormonski disbalans

Hormonska neravnoteža je jedan od najčešćih uzroka nastanka modrica. One se mogu pojaviti ako imate manjak estrogena. Ovakve situacije su moguće ako prolazite kroz menopauzu, uzimate lekove za hormone ili ako ste trudni. Nedostatak estrogena značajno slabi krvne sudove i zidovi kapilara se veoma lako mogu oštetiti.

Koliko traju?

Uglavnom brzo nakon povrede modrice postanu crvene. Tu boju imaju zbog krvi. Nakon nekog vremena, telo počinje da razgrađuje krv i onda modrice postaju crne, plave ili ljubičaste. Nakon pet do 10 dana, povređeni deo može da postane žut ili zelen. Završna faza je 10 do 14 dana nakon povrede kada povređeno mesto postaje smeđe i onda postaje sve svetlije.

U normalnim slučajevima, modrice u potpunosti nestaju nakon dve nedelje od povrede. Dakle, ako primetite neku boju koja je drugačija od pomenutih ili vam modrice ne nestanu ni nakon dve nedjelje, trebalo bi da posetite lekara.

Proverite sa lekarom

Dok je većina modrica kratkotrajna pojava, ponekad može otkrivati ozbiljnije zdravstveno stanje, poput krvnih ugrušaka, bolesti jetre ili manjka eritrocita. Ako primetite modrice koje su se pojavile niodkuda i treba im puno vremena da nestanu, konsultujte se sa lekarom.

direktno.rs