Naslovna Blog Stranica 98

Crni KUMIN – Biljka koja “LEČI SVE OSIM SMRTI”

Crni kumin (Nigella sativa), je značajna lekovita biljka, među širom populacijom poznata i kao čurekot ili kalinji. Sve blagodeti crnog kumina nisu ni danas u potpunosti ispitane i prepoznate, iako se poslednjih godina crni kumin sve više koristi u lečenju mnogih teških i upornih oboljenja za koje konvencionalna medicina nije dala kompletan odgovor. Da je crni kumin stara biljka poznata hiljadama godina pre nove ere govore nam spisi kao što su Biblija i Hadith. Stara istočnjačka medicina i ajurveda, crnom kuminu daju ogroman značaj i povezuju ga sa besmrtnošću. Naravno,da je ovo uslovno rečeno i na taj način se glorifikuju lekovita svojstva ove izuzetne biljke.

Neko vreme savremeni svet potisnuo je njegovu lekovitost. Poslednjih godina ljudi sve više tragaju za prirodnim lekovima na bazi biljaka da bi lečili bolesti kod kojih savremena konvencionalna medicina i sintetički lekovi (antibiotici) nisu dali rešenje. Crni kumin je preuzeo primat u lečenju mnogih upornih bakterijskih infekcija, parazita u crevima, poremećenog imuniteta, hormonalne i endokrinološke bolesti itd. Među zastupnicima prirodne medicine i ajurvede postoji termin “da crni kumin leči sve osim smrti”. Ovaj hiperbolički odnos ima za cilj da pokušamo shvatiti značaj i lekovita svojstva ove biljke, koja svoje korene vuče iz Indije, Azije i sa Mediterana.

Koristio ga je čuveni Faraon Tutankamon, a krčag sa semenom crnog kumina položen je u grobnicu egipatskog kralja kako bi ga imao pri ruci i na onom svetu. Eto koliko je bilo veliko verovanje o lekovitosti ove biljke. Danas, crni kumin možemo naći u prodavnicama zdrave hrane. Najčešće se prodaje u obliku hladno ceđenog ulja, pa se ulje crnog kumina koristi kao lek, tačnije kao pomoć u lečenju, kod mnogih bolesti i pokazao se kao izuzetno delotvoran.

Dejstvo crnog kumina naučno je potvrđeno, tako da se priče vezane za njegovu lekovitost ne temelje samo na legendama već na konkretnim slučajevima i iskustvima kao i na naučnim dokazima savremene medicine.

Savremena medicina pokazala je da crni kumin pozitivno utiče na veliki broj bolesti, ali posebno bi se mogla istaći autoimuna oboljenja poput multipla skleroze, astme, alergije, psorijaze, reumatoidnog artritisa itd. Naučno je potvrđeno, i to u preko 200 različitih istraživanja, njegovo antibakterijsko, antimikotično i antimikrobno dejstvo, pa se ovo ulje koristi kod lečenja infekcija određenim bakterijama kod kojih antibiotici nisu mogli pomoći. Kod lečenja upornih i teških infekcija kandidom, ešerihijom koli, streptokokama, virusima i drugim patogenim organizmima crni kumin se pokazao kao vrlo uspešan. Posle terapije njime retko su beleženi recidivi, a bakterije nisu pokazale stvaranje otpornosti na lekovita svojstva crnog kumina. Zbog toga je danas, kada mnogi oboleli od upornih infekcija napuštaju lečenje antibioticima jer ne daju rezultate, crni kumin sve traženiji, a naučna javnost svoje interesovanje usmerava na dalja ispitivanja njegovih blagodeti.

Da bismo se upoznali sa crnim kuminom značajno je reći da je to mediteranska začinska biljka poznata i kao čukerot, a neretko ga zovu i crni kim, iako je kim sasvim druga biljka i nema veze sa kuminom. Često možemo naći da se crni kumin izjednačava sa crnim kimom, međutim neophodno je da obratite pažnu prilikom kupovine ulja i tražite ulje od deklarisanog proizvođača pod nazivom ulje crnog kumina. Kasnije ćemo objasniti koje su razlike između kima i kumina.

Svakako, naučnici su potvrdili da je njegova moć upravo u njegovom sastavu i njegovom delovanju na imunološki mehanizam našeg organizma. Pospešuje imunitet i kako se često može čuti, crni kumin deluje kao blaga prirodna vakcina stimulišući imunološki sistem i gradeći barijeru u našem organizmu protiv niza patogena. Ajurveda preporučuje da crni kumin konzumiramo od početka proleća do kraja jeseni u kombinaciji sa prirodnim medom. Po njima je ovakva kombinacija i način unošenja crnog kumina u organizam najoptimalnija.

Dejstvo i nutrutivne vrednosti crnog kumina

Crni kumin ima preko 100 različitih lekovitih sastojaka koje ga čine jedinstvenom biljkom na svetu. Nutritivne vrednosti crnog kumina su veoma velike i zahvaljujući njima, uspečno može da leči veliki broj oboljenja a kao takav predstavlja prirodni antibiotik širokog spektra dejstva.

U svom sastavu sadrži monosaharide i polisaharide, nezasićene masne kiseline kao što je linolna i linoleinska. Upravo zahvaljujući ovim kiselinama crni kumin je odličan u borbi protiv kardiovaskularnih bolesti, pospešuje cirkulaciju i održava zdravlje moždanih ćelija. Takođe, sadrži karoten, gvožđe, natrijum, kalijum, kalcijum jod i druge važne oligoelemente i minerale. Velika količina askorbinske kiseline, nama poznatije kao vitamin C, čine ga glavnim saveznikom u borbi protiv raznih patogena, virusa i bakterija. Veoma je moćno antioksidativno sredstvo a poslednjih godina naučnici su utvrdili da ima i antitumorno dejstvo, te se može koristiti kao dopunska terpija u borbi sa određenim malignitetima.

Crni kumin se takođe koristi i u veterinarstvu, masti koje sadrže ulje crnog kumina koriste se u lečenju povreda kod životinja. Takođe, veterinari ga životinjama daju i oralno.

Naučnici su došli do različitih rezultata ispitivanjem semenki crnog kumina. Neki su se pokazali u laboratorisjkim uslovima, a veliki broj njegovih svojstava dokazana su na kliničkim, konkretnim slučajevima kod obolelih osoba. Neke od indikacija crnog kumina su:

  • Antioksidativno – Detoksikuje i čisti organizam i zaustavlja aktivnosti slobodnih radikala.

  • Antiinflamatorno –Otklanja upalne procese u organizmu, na koži i sluzokoži.

  • Antibakterijsko – Ponaša se kao prirodni antibiotik, otklanja uporne infekcije različitim sojevima bakterija.

  • Antimikrobno – Sprečava razvoj patogenih organizama, gljivica, virusa i bakterija.

  • Antimikotično – Deluje protiv gljivca kao što je candida.

  • Digestivno – Crni kumin pospešuje varenje, otklanja nadutost, reguliše rad žučne kese.

  • Diuretično – Pospešuje izbacivanje viška vode iz organizma.

  • Imunomodulator – Aktivno učestvuje na stimulisanju imunog odgovora organizma.

  • Laksativno – Pomaže kod zatvora i tvrde stolice.

  • Antitumorno – Speračava razvoj tumornog tkiva.

  • Antiviralno – Odličan je saveznik u borbi protiv virusa.

  • Analgetičko – Umanjuje bol.

  • Antialegrijsko – Jačajući imunitet pomaže borbu protiv alergija.

Ko što smo već napomenuli odličan je za srce, smanjuje loš holesterol, ubrzava cirkulaciju, pomaže kod bolesti krvnih sudova. Crni kumin možemo takođe koristiti u lečenju bolesti pluća, astme, bronhitisa i upornog kašlja. Mogu ga koristi i pušači kod sindroma pušačkog kašlja.

Ne preporučuje se uzimanje ulja crnog kumina osobama koje su male transplataciju organa (jetre, srca, bubrega), jer povećava imuntet organizma, što može dovesti do odbacivanja presađenih organa.

Razlika između crnog kumina i kima – crnog kima

Ovo pitanje je svakako vrlo važno razrešiti kao ne bi došlo do zabune prilikom kupovine ulja crnog kumina. Crni kumin ima vrlo slično seme kao kim ali u biti to su dve različite biljne vrste. Semenke kima smo svi sigurno videli i probali koriste se najčešće za proizvodnju peciva i kao začin u mediteranskim jelima. Semenka kima je rebrasta, crna i savijena. Kim je samonikla biljka i ima plodove koje mi uglavnom nazivamo semenjem, a ustvari te semenke su plod biljke kima. Ukus im je intezivan, egzotičan, ima ukus anisa i mente vrlo je karakterističan i poseban. Iako se i za kim može reći da ima lekovita svojstva pa čak se i cedi ulje od kima, ta lekovita svojstva mnogo su slabija od lekovitog svojstva crnog kumina i zbog toga je bitno napraviti razliku i paziti prilikom kupovine.

Crni kumin ima manje semenke, koje imaju ukus više na citrus i blago slade. Neki proizvođači izjednačavaju crni kim sa crnim kuminom i možete naići na deklaracije gde je crni kumin isto što i crni kim. Da ne biste pogrešili najbolje bi bilo da pratite latinski naziv biljke što možete proveriti na deklaraciji na samom proizvodu. Nigella sativa (crni kumin, čurekot ili kalinji) je jednogodišnja biljka iz porodice Ranunculaceae. Poznata po svom plodu – crnom semenu koje se zove crni kumin (nemojte ga zameniti sa običnim kuminom, Cumunum cyminum, koji možete pronaći skoro u svakoj trgovini niti sa kimom – latinski Carum carvi).

Ulje crnog kumina

Rekli smo da su nutritivna svojstva ulja crnog kumina izuzetno velika i da sadrži sve prekopotrebne vitamine, minerale i oligoelemente. Ovo ulje kao i same semenke se koriste u redovnoj i svakodnevnoj ishrani u islamaskim zemljama, pa je stoga njegova drugotrajna upotreba neškodljiva. Ali ipak, u praksi se uglavnom koristi kao preventiva i u slučajevima lečenja određenih bolesti, po u napred utvrđenom uputstvu.

Kada se uzima u medicinske svrhe, koristite ga po uputstvu sa pakovanja uz savet stručnog lica. Najoptimalnije ga je koristiti tako što ćete 3×1 kafenu kašičicu ulja crnog kumina popiti 10-15 minuta pre obroka. Ulje se može pomešati sa kašičicom meda ili sa sveže ceđenim sokom pomorandže. Kada je terapija protiv tumora u pitanju, piti 3×1 po supenu kašiku. Ulje se može piti tri meseca u kontinuitetu, a onda se pravi pauza od mesec dana. Ciklusi pijenja ulja se mogu ponavljati po potrebi.

Doza za decu stariju od 3 godine je po pola kafene kašičice pomešati sa malo meda ili u voćnom soku. Piti dva puta na dan, pre jela. Ulje piti po potrebi, a za jačanje imuniteta – ulje crnog kumina piti bar dve nedelje u toku meseca.

Ulje crnog kumina sadrži omega 3 i omega 6 masne kiseline, kalcijum, gvožđe, fosfor, cink i bakar, – timohinon – fitohemikaliju koja se koristi čak i u lečenju epilepsije, zatim vitamine B1, B2 i B3, stearinsku, oleinsku, linoleinsku, miristinsku, palmitinsku i palmitoleinsku kiselinu, folnu kiselinu…

Naučno je dokazano da ulje crnog kumina pomaže kod diabetesa, sprečava razmnožavanje malignih ćelija, pospešuje porast ćelije koštane srži, uklanja nagomilane toksine, otklanja bolesti kože (npr. neurodermitis, ekcemi), razne alergije, visoki krvni pritisak, astmu, bronhitis, hemoroide, prehladu i kašalj, glavobolje, problem sa žučnom kesom, otežanu koncentraciju, hroničnu pospanost…

Izvor: zdravisimo.com

Ditrih Bonhefer: Moramo biti obazriviji sa glupakom nego sa zlim čovekom!

0

Glupost je opasniji neprijatelj dobra nego što je zlo. Protiv zla možemo da se bunimo, ono se može razotkriti, u slučaju nužde i sprečiti silom; zlo uvek u sebi nosi i klicu sopstvenog uništenja zato što kod ljudi makar izaziva neprijatnost. Protiv gluposti smo nemoćni.

Tu ne možemo ništa da postignemo protestima ili silom; argumenti ne vrede, u činjenice koje govore protiv prethodno oformljenih mišljenja jednostavno niko ne veruje – u takvim slučajevima je glupak čak i kritičan…

Osim toga glupak je, za razliku od zlikovca, u potpunosti zadovoljan samim sobom: da, on je čak i opasan zato što se lako razdraži i prelazi u napad.

Stoga moramo biti obazriviji sa glupakom nego sa zlim čovekom.

Nikada više ne treba da pokušavamo da glupaka ubedimo argumentima, to je besmisleno i opasno.

Da bismo znali kako da izađemo na kraj s glupošću, moramo da pokušamo da shvatimo njenu suštinu. Jedno je sigurno: ona u suštini nije defekt intelekta, nego ljudskosti.

Ima ljudi intelektualno veoma dobro opremljenih, koji su glupi, i intelektualno usporenih koji su sve samo ne glupi. To, na vlastito iznenađenje, otkrivamo u određenim situacijama.

Utisak da je glupost urođena slabost nije tako jak kao onaj da ljude u određenim situacijama načine glupima, tj. da sami dopuštaju da budu zaglupljeni.

I možemo da vidimo da ljudi koji žive odvojeno od ostalih, usamljeni, tu manu ređe poseduju nego ljudi ili grupe ljudi koji imaju potrebu za druženjem ili su na to upućeni.

Čini se, dakle, da je glupost više sociološki nego psihološki problem. Ona je rezultat delovanja izvesnih istorijskih okolnosti na čoveka, psihološki fenomen koji prati određene spoljašnje prilike.

Ako to razmotrimo malo detaljnije, pokazuje se da svaki jak spoljašnji razvoj sile političkog ili verskog tipa pogađa veliki broj ljudi glupošću. Da, to gotovo zvuči kao neki socio-psihološki zakon.

Moć jednih zavisi od gluposti drugih. Nikada, međutim, neke ljudske sposobnosti, na primer intelektualne, ne bivaju umanjene niti nestaju, već preovlađujući utisak koji razvoj moći ostavlja na određene ljude oduzima njihovu samostalnost – oni, manje ili više nesvesno, odustaju od samostalnosti u situaciji u kojoj se nalaze.

Činjenica da je glupak često i tvrdoglav, ne sme da nas zavede da poverujemo da je samostalan. Već u razgovoru s njim primećujemo da nemamo posla s njim lično, već sa sloganima, parolama itd. koji su ga potpuno zarobili.

On je zaposednut, zaslepljen, zloupotrebljen i zlostavljan u čitavom svom biću. On je pretvoren u instrument bez volje i tako je u stanju da čini sve moguće zlo, a istovremeno nije u stanju da ga spozna kao zlo.

Ovde leži opasnost od demonske zloupotrebe, koja čoveka može zauvek da uništi.

Ditrih Bonhefer

Izvor: Direktno

Čekaj me, i ja ću sigurno doći – Priča koja se krije iza najlepše pesme na svetu

„Čekaj me, i ja ću sigurno doći“ je po mišljenju mnogih najlepša ljubavna pesma na svetu ikada napisana. Napisao ju je ruski pisac Konstantin Simonov, a zbog uslova u kojim je nastala ušla je u antologiju.

Konstantin Simonov bio je veliki ruski pisac, pesnik i patriota kog je sudbina često odvodila na ratne frontove. Beznadežno je bio zaljubljen u Valentinu Serovu, tada najlepšu i najpopularniju glumicu. Ali, Valentina je bila udata, te su njegove ljubavne patnje utoliko bile veće. Nakon što joj je suprug general, koga je jako volela, preminuo, Valentina je dugo patila. Potom se upuštala u mnogobrojne ljubavne afere, ali nikog nije uspela da zavoli kao svog pokojnog supruga.

A onda, ratne 1940. godine upoznaje njega, popularnog i voljenog ruskog pisca, koji je godinama unazad tiho čeznuo i maštao o njoj. Ušli su u ljubavnu vezu koja je bila sve ono o čemu je pisac maštao, ali, nevolje tek dolaze. Simonov je otišao na ratište i u jeku najvećih borbi shvatio je da se neće vratiti kući živ. Jedino što ga je održavala bila je fotografija i misao na svoju prelepu Valentinu koja je željno iščekivala da joj se vrati. Tada je odlučio da joj napiše pesmu koja će joj govoriti koliko je on voli, čak i kada ga ne bude više.

Čekaj me

Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka,
čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek rekne ko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znaćemo kako
preživeh vatru kletu, —
naprosto, ti si čekati znala
kao niko na svetu.

Pesmu, koja je trebala da stigne Valentini nakon njegove pogibije je stavio u džep, mirno iščekujući svoj sudnji dan. Međutim, desilo se čudo – jedinica u kojoj se Simonov nalazila nekako je izbegla finalni udar neprijatelja, i pisac se, živ i zdrav vratio kući svojoj dragoj. Sa pesmom u džepu.

Venčali su se 1943, a pesma o ljubavi koja nadjačava smrt u kombinaciji sa „hepi-endom“ obišla je ceo svet, i prevedena na čak 35 jezika!

No, par narednih godina nije imao sreće. S obzirom da su bili jako popularni, plasirane su glasine da je Valentina varala Simonova dok je bio na ratištu i pisao joj „najlepšu pesmu na svetu“. Iako se dokazalo da to nije istina – general Rokosovski sa kim su joj pripisivali aferu je već bio u srećnoj i dugoj vezi, a glumicu je sreo na kratko tek nekoliko puta, brak glumice i pisca je bio uzdrman.

Njena karijera kreće silaznom putanjom, Simonov je napušta 1957, ona se odaje alkoholizmu i umire sama 1975. u Moskvi.

Izvor: tamodaleko.co.rs

Momo Kapor: Burek sа sirom!

Postoji jednа stvаr pred zoru, kojа se ne može nаći nigde nа svetu sem u Beogrаdu; uzаlud je trаžiti i po pаriskom Klinjаnkuru, rimskom Trаstevereu i po gаstronomskom kvаrtu u Briselu pokrаj Grаn plаsа – to je burek!

Običаn burek sа sirom koji se u zoru jede stojeći, iz mаsne hаrtije kod privаtnih pekаrа po čuburskim strаćаrаmа ili u mrаčnoj Sаrаjevskoj ulici – burek s kojim se ulаzi u novi dаn, vreo i mаstаn, iz čijih korа u hodu ispаdаju grudvice istopljenog sirа, pomoću kojih ćemo se uskoro poput Ivice i Mаrice, vrаtiti do pekаre u koju smo ušli rаzgrnuvši аlkoholne mаgije.

Trebаlo bi jedаnput popisаti nаjboljа mestа nа kojimа se izjutrа može jesti burek sа sirom u društvu zаjаpurenog bunovnog pekаrа i dаmа u ružičаstim plаstičnim bundаmа boje pаpаgаjevog perjа i otežаlih, bezvoljnih pozornikа nogu oteklih u čizmаmа. No jedno se pouzdаno znа: ni nаjboljа ekipа “Mišlenovog vodičа” ne bi uspelа dа popiše sve beogrаdske buregdžinice, jer se one rаđаju potpuno neočekivаno i nepredvidljivo nа nаjrаzličitijim mestimа.

Jedno je provereno: onаj ko ne poznаje Beogrаd ne bi trebаlo dа kupuje burek jedino nа onim mestimа kojа više liče nа butike zа testo nego nа pekаre, tаmo gde u izlogu vidi kroаsаne i frаncuske bаgete, hleb koji liči nа kolаče i izаfektirаne kifle, tаmo, gde pored burekа, čаk ni hаrtijа nije mаsnа, kаo što Bog zаpovedа.

A hаrtijа je veomа vаžnа. U buregdžinici vаm postаvljаju uvek čuveno hаmletovsko pitаnje: “Zа ovde ili zа poneti?” Ako kаžete zа ovde, ondа jedete burek nožem i viljuškom iz plаstičnog tаnjirа koji pаmti i bolje dаne, аli kаd kаžete zа poneti, ondа uživаte u veštini dа jedući burek nа ulici ne pojedete i mаsnu hаrtiju.

Burek sа sirom! Kаkаv burek sа sirom, pitаće Bosаnci, koji su burek nаsledili od Turаkа, а ovi od Persijаnаcа. Ono što mi u Beogrаdu zovemo burek sа sirom, zа njih je pitа sirnicа. Imаju još i pitu zeljаnicu, pitu krompirušu, bundevаru i pitu “nаko”, što znаči prаznu pitu sаmo od jufki, iliti korа. A burek je, znа se, burek. Sve su pite pite, а burek je pitаc i on je od mesа.

Rаfinirаni Turci imаju cigаr-burek, smotаk testа i mesа, ne veći od “hаvаne” i on se ne služi kаo glаvno jelo, već kаo predjelo uz piće. Srbijаnci i prečаni, opet, neguju gibаnicu, kojа se nаlаzi između pite sirnice i neke vrste lаzаnje.

Ali, burek nije sаmo jelo; on je više od togа: on je rituаl, tip životа, nostаlgični komаd ukusа koji nećete nаći nigde sem u svom grаdu i kogа ni nаjboljа domаćicа neće moći dа ispeče, mа koliko bilа veštа. Burek je jutаrnjа poezijа; jeli smo gа i kаd smo bili nаjsiromаšniji, а dа nаm se nije ogаdio, а jedemo gа i od kаd smo se okućili i od kаdа nаm lekаri zаbrаnjuju nešto tаko mаsno.

On je nаš sаn dаleko u tuđini, а i nаš povrаtаk kući, jer nаm gа već prvog jutrа, kаdа se probudimo u Beogrаdu i sednemo zа stаri kuhinjski sto kevа donese od buregdžije sа ćoškа i to u mаsnoj ‘аrtiji, jer znа dа to volimo.

MOMO KAPOR

Nadžak-baba –  Ko je uopšte dotična starica i o čemu se tu zapravo radi?

0

Za početak da razjasnimo jednu nedoumicu. Nadžak-baba kao takva uopšte ne postoji niti je poznato da je ikada postojala jedna, jedina baba sa ovim nadimkom. Smisao ovog termina odnosi se u stvari na osobinu koju najlakše možemo da prišijemo zlovoljnim osobama. Ovo se naravno, nepravde li, nekako uvek specijalno odnosi na osobe ženskog pola.

U našem jeziku se za žene loše naravi upotrebljava toliko „ljupkih“ termina da je svako nabrajanje besmisleno. Ipak, jedan je posebno zanimljiv, verovatno zbog duhovitog prizvuka koji ima: nadžak baba! Dotična gospođa je, razume se, uvek loše volje, džangrizava i ozbiljno nadrndana. Ali šta bi tu trebalo da znači nadžak i kakve to veze ima sa babama?

 Nadžak-baba palaca svojim oštrim, predugačkim jezikom i usput udara kao buzdovanom

Danas ovaj termin, osim u spomenutom kontekstu, više niko, nigde ne upotrebljava. Nadžak je starinsko hladno oružje nalik na buzdovan. Kako god izvorno izgledao, namena mu je jasna. Spajanjem jedne ovako šarmantne alatke i reči baba u njenom najpogrdnijem značenju nastao je drugi izraz za rospiju.

Da pojednostavimo, nadžak-baba može da bude svaka žena loše volje… već po potrebi. Ona palaca svojim oštrim, predugačkim jezikom i usput udara kao nadžakom.

Prema tome, drage moje, sledeći put kada vam padne mrak na oči potrudite se da izbrojite do deset. U suprotnom lako može da se dogodi da vas proglase ozloglašenom nadžak-babom!

Izvor: pokazivac.com

BOG je na nebu, KUM na zemlji – On je najbolji prijatelj i duhovni otac vaše dece!

0

U današnjem drušvu, na našu veliku žalost, mnogi moralni i verski stubovi su narušeni, ali na sreću neki još stameno stoje nepokolebljivi pred burom taštine, praznoverja i gordosti.

Jedna od najvažnijih osnova čovekovog života je uspostavljanje odnosa i veza sa drugima, jer samo ulaženjem u zajedicu sa drugima može osnovati Crkvu Hristovu. Zatvaranje u sebe i izolacija od drugih ljudi vode ka nepravilnom razvitku ličnosti i fanatizmu, te je prijateljstvo sa drugima važno koliko i za svetovni, toliko i za duhovni život.

Nekada su se ljudi jedni drugima zaklinjali na vernost, činili znake prijateljstva i uzajamnog poštovanja. I u ovom slučaju u Pravoslavnoj crkvi prijateljstvo je našlo svoj puni odraz i smisao u kumstvu. Kum je najbolji prijatelj od svih ljudi i kum je duhovni srodnik kojeg valja poštivamo više i od krvnih srodnika.

Kod Srba i u Pravoslavnoj crkvi kumuje se samo na dvema Svetim tajnama: Krštenju i Venčanju. I za kumove se bira ne bilo ko, nego onaj za koga se smatra da je častan hrišćanin, koji će i sam znati ceniti kumstvo. Koji će ispunjavati svoje obaveze i prema Bogu i prema kumovima. Zato naš narod lepo kaže: “Bog je na nebu kum na zemlji”.

Prilikom odabira kuma javljaju je velike nedoumice, te se često zaboravlja da ta osoba treba da bude zaštitinik na zemlji, oslonac vašoj deci i naš najbliži duhovni srodnik.

Često sveštenici dobijaju pitanja vezana za odabir kuma. Novo vreme donelo je neke nove, zapadne običaje, te tako dolazi do kvarenja svetog kumstva. Dileme su često povezane i sa pitanjem ko kome može da kumuje, da li kumstvo sme da se ukrštava i šta se dešava kada neko odbije kumstvo.

Za ovo poslednje se veruje da je bruka i da će onoga ko odbije stići kazna. Ipak ta verovanja ne potiču iz pravoslavnja, već su plod sujeverja. Zato je najbolje biti iskren i prihvatiti kumstvo iz ljubavi, a ne obaveze.

Ovakve i slične dileme razrešio je protoprezviter Milan Ristivojčević ističući da je ovo jedna od najvažnijih veza u životu i da se zato treba birati pažljivo i sa svešću da će sutradan to biti duhovni otac vašoj deci:

– Kumstvo, takođe spada u srodstvo, samo ono nije krvno nego je duhovno tako da kažemo da je onaj koji bude svedok na krštenju duhovni roditelj onome ko se krštava. Na samoj Svetoj tajni krštenja on jamči za veru svoga kumčeta i taj odnos bi trebao da bude i u razlici godina. Biti kum je čast, ali i obaveza. Traži nadzor za razvijanje duhovnog i telesnog života nad svojim kumčićima. Duhovno srodstvo se prenosi sa kolena na koleno. Ukoliko dođe do nužne promene kumstva sa tim treba da se složi “stari kum“, kaže on i dodaje:

– Na venčanju postoje dva svedoka (kuma) njihova uloga je nešto manja nego onoga na krštenje i nisu oba istog ranga tj. jedan je kum, a drugi je stari svat. Ovaj drugi (stari svat) može biti i krvno vezan sa mladencima, recimo ujak, dok glavni kum ne sme biti ni u kakvom srodstvu sa mladencima. Kako se kumstvom postaje duhovni roditelj, onda je nemoguće da taj roditelj sada postane duhovno dete tj. mora da se zna ko je kome kum, tzv. ukršteno kumstvo ne treba nikad praviti.

– Dakle, držite se starog kumstva. Srodnici ne smeju biti kumovi. Kumovi na krštenju treba da budu stariji od svojih kumčića. Ne može se kumstvo uzvraćati, završava protojerej Milan Ristivojčević.

Izvor: sd.rs

Artur Šopenhauer: ŽIVOT JE BESKRAJNA PATNJA jer je VOLJA večito nezadovoljena!

0

Artur Šopenhauer (1788-1860) bio je nemački filozof idealista, klasični predstavnik pesimizma. Tvorac voluntarizma po kojem je volja osnova svega, suština sveta koji je samo predstava. Volja je večito nezadovoljena i zato je život beskrajna patnja, a ovaj svet najgori mogući svet. Cilj svega je nirvana. Glavno delo mu je “Svet kao volja i predstava”. Do većeg uticaja došao je tek pred kraj života i posle smrti.

Njegovu duboko pesimističnu filozofiju prihvatila je generacija razočarana neuspehom nacionalnih pokreta 1848. u Evropi, u filozofiji i književnosti našla odraz u delima Fridriha Ničea i Tomasa Mana. A evo šta je rekao ovaj veliki filozof.

  • U svetu uglavnom caruje zlo, a glavnu reč ima glupost.

  • Da je čovečanstvo oduvek bilo razumno, istorija ne bi bila dugačka hronika gluposti i zločina.

  • Ono što nas najneposrednije usrećuje jeste vedrina uma. Ova osobina je sama sebi nagrada. Zato bi razvijanje vedrine u sebi valjalo staviti ispred svih težnji!

  • Bogatstvo je nalik na morsku vodu – što je više pijemo, to smo žedniji.

  • Ljude u društvo tera unutrašnja praznina i dosada. Ako osete da su nam potrebni, ljudi postaju obesni i arogantni.

  • Ko je pametan, taj će u razgovoru manje misliti na ono o čemu govori, a više na onoga sa kim razgovara. Ako tako bude činio, može biti uveren da neće reći ništa zbog čega bi se kasnije mogao kajati.

  • Zdravlje nadmašuje sva moguća dobra tako znatno da je zdrav prosjak sretniji od bolesnog kralja.

  • Mladima bi glavni predmet učenja morao biti taj da nauče podnositi samoću: ona je naime izvor sreće i duševnog mira.

  • Verovanje i znanje odnosi se jedno prema drugome kao ptice na vagi: koliko se jedna spusti, toliko se druga digne.

  • Malo ima stvari koje će ljude više odobrovoljiti nego kad im ispričamo veliku nesreću koja nas nedavno snašla.

  • Pušemo balone od sapunice što duže možemo i što veće možemo , iako dobro znamo da će se raspršiti.

  • On je vrlo nedruštven, to gotovo već znači da je on čovek velikih sposobnosti.

Andrej Voron doživeo je 104 godine – OVO SU NJEGOVI SAVETI ZA DUG I SRETAN ŽIVOT!

Andrej Voron, mudrac i stanovnik sela na Karpatima, živeo je čak 104 godine, tokom kojih je vodio beleške o tome kako živjeti dug, zdrav, sretan i radostan život. Kasnije ih je ukrajinski pisac Myroslav Dochynets pretvorio u knjigu ‘Many years. Happy years’, piše ukrainianweek.

 Voronovo iskustvo, koje se ne zasniva samo na fizičkom zdravlju i zdravim navikama, već i na negovanju duše, može služiti svima nama, prenosi Sensa.hr.

Ko zna, možda uz njegove principe možemo proslaviti i 100. rođendan…

  1. Naučite da vidite sav život oko sebe i uživate u svemu – u travi, šumi, pticama, životinjama, zemlji, nebu. Pogledajte u njih dobrim očima i čistim srcem, i otkrićete takvo znanje koje nećete naći u knjigama. Videćete sebe u njima.

  2. Neka vam postane navika da stojite bosih nogu na zemlji nekoliko minuta. Uzemljite se. Dajte telu zemlju dok ga ona ne pozove.

  3. Što češće boravite uz vodu. Ukloniće vam umor i razbistriti misli.

  4. Pijte čistu vodu gde god možete bez čekanja da zapravo budete žedni. Ovo je važan lek.

  5. Svaki dan bi na vašem stolu trebalo bi da se nađe povrće. Povrće koje je toplo i puno sunca. Na prvom mjestu – cvekla, nema bolje hrane na zemlji. Zatim – pasulj, bundeva, bobičasto voće, šargarepa, paradajz, paprika, spanać, salata, jabuke, grožđe, šljive.

  6. Meso je bolje ne jesti. Ono u sebi nosi tuđu bol. Mi nismo predatori.

  7. Najbolje je jesti šaku hrane po obroku, ali više puta dnevno. Da bih jeo manje, pijem puno vode i kompota, jedem sirovo povrće. Od četvrtka uveče do petka uveče ne jedem ništa, pijem vodu.

  8. Post je najveća blagodet. Ništa me ne jača i ne pomlađuje kao post. Kosti postaju lake poput ptica, a srce radosno, kao u mladića. Sa svakim postom postajem mlađi za koju godinu.

  9. Dobro je usred dana odremati pola sata da krv osveži glavu i lice. Loše je spavati nakon jela, jer tada krv postaje gusta i mast se taloži na krvnim sudovima.

  10. Manje sedite, ali dovoljno spavajte.

  11. Ne zaboravite na orašaste plodove. Orašasti plodovi su poput našeg mozga. Ima snagu za mozak. Dobro je dnevno konzumirati kašičicu ulja od orašastih plodova.

  12. Budite ljubazni i pažljivi prema ljudima. Od svakog od njih, čak i praznih, možete nešto naučiti.

  13. Ono što vam je namenjeno, bite vam dato. Naučite da ponizno čekate. Ono što nije vaše, ne treba čekati. Neka vam duša s time bude pomirena.

  14. Kad je duši loše, morate puno hodati. Polje, šuma, pored vode… Voda će nositi vašu tugu. Ali zapamtite: najbolji lijek za tijelo i dušu je post, molitva i fizički rad.

  15. Više se krećite. Na kamenu koji se kotrlja, mahovina ne raste. Bube ostaju na zemlji. Ne bježite od njih, ali ne dopustite im da dominiraju vama. Nikada se nemojte plašiti da započnete novi posao – obnovićete se.

  16. Nikada nisam bio u odmaralištu, niti sam ležao nedeljom. Živci se odmaraju kad ruke rade.

  17. Ne pokušavajte iz svega profitirati, već pokušajte sami da budete korisni. Vinova loza koji ne rodi ubrzo se osuši.

  18. Ne budite ptica rugalica, budite radosni i zabavni.

  19. Nemojte se prejedati! Gladna zver je lukavija i okretnija od dobro uhranjenog čovjeka.

  20. Nakon večere šetam po vrtu pola sata.

  21. Kako ne biste išli s djetetom u bolnice i kod ljekara, dajte ga Prirodi. Od malih nogu učite ga da hoda po zemlji boso. Neka ga opeče kopriva, ubode mrav, neka se okupa se u hladnoj vodi – očeličiće se. Njegovo tijelo i duh postaće jači.

  22. Kada osjetite da se tijelo brzo umara, da vas sve nervira, konzumirajte puno šargarepe. Ona obnavlja snagu.

  23. Kad dođe sezona bobičastog voća, možete sebi uskratiti bilo koju hranu, ali ne bobičasto voće. Pojedite šoljicu svaki dan. Ako su zvijezde oči neba, bobice su oči zemlje. Zasitiće vas snagom i zdravljem.

  24. Odvojite vrijeme da ćutite, da budete mirni, razgovarate sami sa sobom.

  25. Neka vam srce kaže šta je dobro, a šta loše, a ne ljudska reč.

  26. Ne brinite ko misli i govori o vama. Budite sami sebi sudija u čistoti i dostojanstvu.

  27. Ne ljutite se na ljude. Nemojte ih osuđivati. Svaka osoba kojoj oprostite povećaće vašu ljubav prema sebi.

  28. Ako vam je srce ispunjeno ljubavlju, nema mesta strahu.

  29. Nemojte se ni s kim takmičiti. Svakom svoje.

  30. Nemojte se svađati. Svako ima svoju istinu i nosi neko svoje nezadovoljstvo.

  31. Ne učite ljude kako da žive, šta da rade. Nikad ne podučavam, samo savjetujem kada me pitaju za savet.

  32. Ne smatrajte sebe najpametnijim i najpristojnijim, boljim od drugih.

  33. MOJ SAVET – Ne čitajte svakakve gluposti i negledajte televiziju, već izađite napolj. Život je tako lep, a vi ga trošite uzalud!

Urokljive oči – Kako prepoznati takve ljude i zaštititi se?

0

Po rečima vidovnjaka, mnogi ljudi se već rađaju sa „urokljivim okom“. Često nisu ni svesni svoje sposobnosti da nanesu štetu ljudima.

Osoba sa „urokljivim očima “ može biti vaš komšija, prijatelj ili čak rođak. Urokljivo oko se javlja nesvesno. Ranije su se ljudi koji su mogli da ureknu  razlikovali samo po spoljašnjim znacima. U davnim vremenima, vlasnicima „urokljivog oka“ smatrani su ljudi sa višebojnim očima, kosim očima, crvenokosim. Danas bi bilo pogrešno označiti da imaju „urokljive oči“ sve one koji,zahvaljujuć mnogim mogućnostima današnjice imaju ove karakteristike. Dovoljno je da osoba sa ovom sposobnošću jednostavno poželi zlo drugome i njegove negativne misli se materijalizuju.

 Kako prepoznati takve ljude i zaštititi se od zlog oka?

Ljudi koji umeju da vas ureknu ocima, po pravilu su veoma zavidni i licemerni. Mogu da vam se smeju u lice, da vam šalju psovke u leđa i da vam požele zlo.

Primetno  obeležje ljudi sa „urokljivim okom“ je radoznalost. Ljudi sa urokljivim očima veoma često tračare o tuđim životima, važno da budu informisani o  svim događajima koji se dešavaju u životu njihovih komšija, poznanika, pa čak i onih sa kojima imaju malo kontakta. Ovi ljudi se hrane energijom uspeha druge osobe. Ali ne na način da se raduju. Čim saznaju da je neko imao radostan događaj, oni počinju da prenose ovu vest kroz sebe, nesvesno nanose energetsku štetu osobi, stavljajući joj ono sto se naziva urok.

Kako se zaštititi od urokljivog oka

Šta da radite ako oko vas ima puno zavidnika i zlobnika I ljudi za koje se smatra da imaju urokljive oci? Na kraju krajeva, postoji veliki stepen verovatnoće da je neko od njih taj koji ima „zlo oko“ i može da vam naudi!

Ako ne želite da postanete žrtva urokljivih ociju, preporučuje  se sto manje razgovarate sa ljudima za koje sumnjate da su urokljivi. Ne treba svima redom govoriti o svojim uspesima, planovima za budućnost, i dostignućima. Zapamtite oni kada čuju takve vesti odmah kroz sebe propuštaju licemerje I zavist I nanose vam štetu.

Ako ste iz nekog razloga u situaciji da stalno kontaktirate osobu sa „urokljivim okom“, onda uvek pokušajte da držite ruke prekrštene na grudima kada komunicirate s njim. Ovaj način  stvara neku vrstu energetskog bloka koji će sprečiti da se vaše energetsko polje uništi.

Urokljivo oko je  je energetski udarac koji, uništava biopolje osobe, šteti njegovom životu.

Realno gledano sa aspekta ezoterije da biste nekom naneli zlo, uopšte nije neophodno imati magične sposobnosti. Da biste nasrnuli na osobu, dovoljno je poželeti mu zlo ili misliti loše o njemu. Ako se gomila negativnosti usmerene prema osobi pokaže moćnom, onda će to dovesti do uroka.

Efekti urokljivih očiju se odmah pojavljuju Može se izraziti i u obliku fizičke bolesti I u obliku raznih nevolja u životu. Ureknuta  osoba, po pravilu, prestaje da oseća sve radosti života. Postaje povučen, nesiguran u sebe, raspoloženje mu se stalno menja, a ponašanje postaje nepredvidivo. Može imati  glavobolju, nesanicu, noćne more, pojavu bolesti.

 Kako saznati da li ste ureknuti

Mnogi od nas ne veruju da postojie urokljive oči. Ako se u vašem životu iznenada pojave nevolje, onda bi trebalo da razmislite o tome da li ste bili ureknuti. Možete odrediti zlo oko kod kuće i bez pomoći stručnjaka. Ovo su neke od jednostavnijih metoda.

 Prvi način da se utvrdi prisustvo urokljivog oka

Pre spavanja operite lice hladnom vodom, zatim uzmite zlatni prsten i nad njim pročitajte „Oče naš“. Nakon toga, prevucite prsten na levom obrazu. Ako na koži ostane bela pruga, sve je u redu sa vama. Ako ostane tamna pruga, onda je to direktan dokaz da ste bili ureknuti, a svi vaši neuspesi u životu nisu slučajni.

Drugi način da se utvrdi uticaj urokljivih očiju

Uzmite čašu vode i tri  parčeta uglja. Baci gorući ugalj  u vodu i posmatraj ga. Ako se ugalj potopi, onda urokljivo oko je i na tebi.  Ako ugljevi ostanu na površini, onda je s vama sve u redu.

Ako želite da znate ko vas je ureknuo mozete to uraditi I kroz san. onda uzmite malu posudu sa svetom vodom. Pre spavanja pročitajte „Oče naš“ i umijte se ovom vodom. Stavite ovu vodu na uzglavlje svog kreveta i idite u krevet. Noću bi trebalo da imate san u kome ćete videti ko vas je ureknuo  i kako se to dogodilo.

Kako zaustaviti uticaj urokljivog oka

Najpre, smatra se da zlo oko deluje bez obzira da li neko veruje u njega, ili ne veruje. Zaustavljanje delovanja zlog oka zahteva neki oblik ceremonije kojom se čisti njegov efekat, što u najdrastičnijem slučaju  podrazumeva vraćanje dejstva onom ko je poslao negativnost. U ovim kulturama ni u kojem slučaju te ceremonije ne uključuju prenošenje zla na neku treću osobu.

Ideja o zlom oku se razvilo na drevnom Bliskom istoku, a tamo je voda bila najtraženija roba. Zato kontra-akcija protiv zlog oka gotovo uvek uključuje tečnosti ili fluide u nekom obliku. Npr, u Italiji takva ceremonija uključuje maslinovo ulje i vodu, u Rumuniji bacanje uglja uvodu, u Meksiku razbijanje sirovog jajeta, u Grčkoj i Turskoj pljuvanje utd.

Hrišćanstvo nije ukinulo, niti pokušalo da ukine, verovanje u urokljivo oko. U stvari, zlo oko se pominje u Bibliji vrlo jasno i verovanje u zlo oka bilo je – i ostalo – prihvaćeni deo jevrejske kulture kao i evropske hrišćanske kulture koja potiče iz nje.

Pri tome, verovanje da određeni ljudi neprestano šalju zlo preko uverljivog oka  urokljivo oko redovno je lokalno i karakteristično samo za Siciliju.

Tamo se oni sa urokljivim okom ipak ne vide kao zlonamerni sami po sebi, na njih se pre gleda kao na nesrećne osobe obolele nakon neke nezgoda zbog koje su postali ljudi sa urokljivim okom. Ipak, nije zabeleženo da je iko pokušavao da ih leči. Možda najpoznatija italijanska osoba sa urokljivim okom bio je Papa Leo IX. Ostala je priča da je često skretao pogleo od ljudi kako ih ne bi urekao i mumlajući se izvinjavao ljudima za nevolju koja ga prati.

Izvor. .luxenna.com