SVET MI SE RUŠIO, OTIŠLA SAM NA OSTROG I DOŽIVELA ŠOK: Sveštenik je rekao svima da izađu, pala sam na kolena i počela da vrištim
“Imala sam osećaj da mi se celi svet ruši! Gušila sam se u problemima, a nikoga nije bilo tu da mi pomogne. Bila sam nesrećna i nezadovoljna, nervoza je uvek bila prisutna. Život mi se promenio onog dana kada sam odlučila da posetim Manastir Svetog Vasilija Ostroškog” započela je svoju priču M.B. (27) iz Beograda, čiju ispovest prenosimo.
“Svega mi je bilo preko glave! Na poslu je situacija bila grozna, a ni kod kuće nije bilo ništa bolje. Zbog svakodnevne nervoze ugrozila sam i svoje zdravlje. Želela sam da se ostvarim kao majka i da dobijem dete sa dečkom sa kojim živim već tri godine. Međutim, kada sam mu to rekla – sve se odjednom promenilo.
Otvoreno mi je rekao da ne želi decu i da smatra da je to samo gubljenje vremena. Stalno smo se svađali zbog toga. Svaki dan bi me sačekao kod kuće nervozan i namršten. Roditelji su me stalno zapitkivali da li ima nešto novo, u nadi da ću im reći da će uskoro postati baba i deda. Sećam se, tog 20. avgusta imala sam užasan dan na poslu. Šef je pred svima vikao na mene, napravila sam grešku koju nisam smela sebi da dozvolim. Počela sam da plačem u kolima dok sam se vraćala s posla. Nisam mogla da zaustavim suze. Inače sam takva da sve skupljam u sebi, valjda je ovo bila kap koja je prelila čašu. Ništa nije bilo onako kako sam zamislila.
Nisam želela da se vratim kući, htela sam da pobegnem od svega. Sela sam u kola i uputila se ka Manastiru Svetog Vasilija Ostroškog. Telefon je neprestalno zvonio. Negde pred zoru stigla sam u Nikšić. S obzirom na to da prvi put dolazim na ovo sveto mesto, nisam znala šta me tamo čeka.
Ostavila sam kola ispred manastira i trčećim korakom krenula prema ulazu ove svetinje. Ljudi koju su bili ispred gledali su me sa čuđenjem. Monahinja koja je u tom trenutku izlazila iz malog prolaza zaustavila se pored mene i uhvatila me za ruku. Pogledala sam je uplašeno i začuđeno.
– Plači, nemoj da se stidiš. Ako osećaš da treba da plačeš to i radi. Ući ćeš sada unutra i svi problemi će nestati, ja ti to garantujem. Sami smo sebi najveći neprijatelji. Zamoli sveštenika da ti pročita molitvu i sve će biti u redu. Svu sreću ovog sveta ti želim i neka je Bog uvek s tobom – prošaputala je monahinja tihim i umirujućim glasom.
Gledala sam za njom kao malo dete. Ispred male prostorije u kojoj se nalaze mošti svetoga Vasilija Ostroškog stajao je monah koji je puštao ljude unutra.
Izvor: 365srbija.com
Zašto slanje deteta u ćošak ili moderni tajm-aut možete da ga oštetiti za ceo život!
Majka četvoro dece, autorka knjige „Because I Said So! Why Society Is Childist And How Breaking The Cycle Of Discrimination Can Change The World“, Sara Okvel Smit radi sa roditeljima kao instruktorka i specijalistkinja za brigu o deci.
„Zato što sam ja tako rekao/ rekla!“ Koliko ste puta čuli ovu frazu od svojih roditelja kada ste bili dete i usudili se da dovedete u pitanje mudrost autoriteta odraslih?
Sigurno mnogo puta. Možda vam je često naređivano da „radite kako vam se kaže“.
Ili se možda sećate da ste čuli strogo odbrojavanje – „3… 2… 1…“ – i plašili ste da ćete biti kažnjeni kad roditelj dođe do nule. Sara radi sa roditeljima poslednje dve decenije. Kada zamoli klijente da se sete neposlušnosti iz svog detinjstva, vežba uvek naiđe na cerekanje i prijatno odmahivanje glavom.
Smatraju da su zaslužili disciplinsku meru jer su bili veoma nestašni, pa uz osmeh kažu: „Ali to mi nikada nije škodilo!“
Oni nisu u pravu.
To maltretiranje dece – najugroženijih članova društva – nije ni smešno ni opravdano.
„Childism“ ili „diskriminacija dece“ se ne razlikuje od bilo koje druge štetne diskriminacije – rasizma ili seksizma, na primer. Ovu reč su prvi put upotrebili 1975. doktori Čester Pirs i Gejl Alen u jednom psihijatrijskom časopisu.
Oni su to definisali kao automatsku pretpostavku superiornosti bilo koje odrasle osobe nad bilo kojim detetom; a rezultira time da potrebe, želje, nade i strahovi odrasle osobe nesporno imaju prednost nad potrebama deteta.
„Diskriminacija dece“ jeste zapravo skup predrasuda prema deci, jednostavno. Problem je u tome što su te predrasude duboko ukorenjene u našem društvu. Slavimo što ostavljamo bebe da plaču same noću u ime „potrebe za snom“ i „treniranja beba da se samoumire“, iako je samoumirivanje u tako mladom dobu razvojno nemoguće.
Kamenih lica, vodimo mališane nazad u krevet, u strahu da bi grljenje moglo biti shvaćeno kao nagrada za buđenje i izlazak iz sobe.
Stavljamo decu u ćošak, šaljemo ih u „uglove za izolaciju“ ili tajmaut u školi, oduzimamo im omiljene stvari da bismo ih „naučili poštovanju“. A te kazne ne deluju – sve što uspevaju jeste traumatizovanje deteta i često stvaranje oštećene odrasle osobe.
Koliko roditelja poznajete i sami koji se hvale time da oduzimaju X-boks ili isprazne dečju kutiju za igračke kako bi ih naterali da se pridržavaju dogovora. Ali sve što oni zaista rade jeste kontrola deteta kroz strah. Da, čini se da to funkcioniše kada su mali – ali sačekajte dok ne budu u tinejdžerskim godinama, tada će se ili užasno pobuniti, puni ogorčenosti, ili će se pretvoriti u mirne ljude koji ugađaju drugima bez samopoštovanja. Sara je videla i jedne i druge.
„Čajldizam“ se provlači kroz ideje koje su u osnovi mnogih saveta za brigu o deci danas, što potiče od saveta koje su davali muški stručnjaci za brigu o deci u poslednja dva veka.
Stručnjaci kao što je psiholog za spavanje Ričard Ferber, koji je osmislio proces kontrolisanog plakanja 80-ih godina, poznat kao „ferberizacija“ – a koji je i danas popularan – i savetovao mamama i tatama da ugrade bravu s ključem na vrata spavaće sobe svog mališana kako ne bi mogli da dođu do roditeljske sobe noću.
Predrasude o tome kako se ponaša „dobro“ dete zvuče ovako. Ono mora da:
Spava celu noć u svojoj sobi, bez obzira na to koliko se oseća uplašeno ili usamljeno.
Pojede svu hranu na tanjiru, čak i ako nije gladno ili mu se ne sviđa.
Nema napade besa kada je malo ili strepnje ako je tinejdžer, bez obzira na to da li ima bilo kakva teška osećanja.
Nikada ne odgovara, bez obzira na to koliko je njegova poenta važna ili validna.
Ali ono što društvo zaista želi da „dobro“ dete uradi jeste da zakopa i sakrije teške emocije, da nadjača svoje potrebe kako bi udovoljilo odraslima. Neizgovoreno verovanje je da je dete koje izrazi takve potrebe ili poteškoće „nestašno“, „nepristojno“ ili „nema poštovanje“. Ah, to poštovanje.
Koliko često ste čuli da ljudi kažu da „deca ovih dana moraju da se nauče poštovanju“? A deca se ne uče poštovanju – poštovanje se mora zaslužiti.
Poštovanje se kategorički nikada ne postiže sramotom, kaznom, isključivanjem ili krivicom.
Izvor: nova.rs
Greg Rusedski se poklonio Novaku: „Đoković je najbolji sportista na planeti u svakom pogledu“
Srpski teniser Novak Đoković nedavno je osvojio 24. grend slem titulu i sve su češće priče kako ne samo da je najbolji u svom sportu, već da je stao u red najvećih sportista ikada.
Ono što je najbolje od svega jeste da Đoković ni u kasnim tridesetim godinama ne želi da prekine da igre, već nezadrživo grabi ka novim sportskim visinama i rekordima.
Greg Rusedski, nekadašnji finalista US Opena, imao je reči hvale za Đokovića koga sada sve više porede sa Muhamedom Alijem, Majklom Džordanom, Juseinom Boltom i sličnima, a sve manje sa Rafaelom Nadalom i Rodžerom Federerom, koje je rezultatski ostavio u prašini.
„Novak je za mene najbolji sportista na planeti u ovom trenutku, nevezano o kom sportu se radi. Njegova doslednost, ono što radi na terenu i šta radi u njegovim godinama“, rekao je Rusedski u jednom podkastu.
Britanac je spomenuo i Toma Brejdija, koji je prijatelj sa Đokovićem i sve se češće pojavljuje na njegovim turnirima.
„To što radi Novak nije radio niko osim Toma Brejdija sa pobedama u Superbolu. Ironično, baš je Brejdi bio u Đokovićevoj loži i gledao ga kako osvaja US Open“, dodao je Rusedski.
Teško je reći koji su Đokovićevi dometi, jer on pomera sve granice, ali u ovom trenutku fokus je na Olimpijskim igrama naredne godine.
„Rekao bih da je Novak GOAT koji želi da osvoji 27, 28 slemova kako bi se distancirao od ‘čopora‘. Sustigao je Margaret Kort, ne samo da želi da bude najbolji teniser, on želi to da bude u svakom pogledu. Za njega je olimpijsko zlato naredne godine u Parizu ogroman izazov“, zaključio je Rusedski.
Izvor: nova.rs
Paulo Koeljo Čovek mora znati kada se poglavlje završi – Započnite novo poglavlje života sa čistog lista!
Čovek mora znati kada se poglavlje završi.
Ako insistiramo da ostanemo duže nego što je potrebno, gubimo sreću i značaj drugih situacija kroz koje moramo da prođemo.
Zatvaranje ciklusa, zatvaranje vrata, zatvaranje poglavlja – kako god to nazvali, poenta je ostaviti u prošlosti stvari koje su gotove.
Možete sebi reći da nećete učiniti ni korak dok ne saznate zašto su se neke stvari koje su bile tako važne i čvrste u vašem životu odjednom pretvorile u prah.
Ali takav stav će biti užasan stres za one oko vas: vaše roditelje, vašeg muža ili ženu, vaše prijatelje, vašu decu, vašu sestru itd.
Svi završavaju poglavlja, okreću nove listove, nastavljaju sa životom.
I svi će se osećati loše kada vas vide paralizovanog.
Stvari prolaze i najbolje što možemo da uradimo je da ih pustimo (koliko god to bolno bilo).
Sve u ovom vidljivom svetu je manifestacija nevidljivog sveta, o tome šta se dešava u našim srcima, a oslobađanje od određenih sećanja znači i otvaranje mesta za nova.
Pustite stvari.
Oslobodite ih.
Odvojite se od njih.
Niko ne zna tačna pravila igre u životu, pa nekad pobedimo, nekad izgubimo.
Krenemo.
Ne očekujte ništa zauzvrat, ne očekujte da će vaš trud biti cenjen, da će vaš talenat biti otkriven, da vaša ljubav bude shvaćena.
Prestani da na emotivnom nivou okrećeš uvek iznova istu scenu, onu koja pokazuje koliko patiš zbog izvesnog gubitka: samo te truje, ništa više. Ništa opasnije od neprihvatanja ljubavnih veza koje su prekinute, posla koji je obećan, ne postoji idealno vreme za određene početke.
Pre nego što se započne novo poglavlje, mora se završiti staro.
Reci sebi šta je prošlo ne može se vratiti.
Setite se da je bilo vremena kada ste mogli da živite bez te stvari ili osobe, bez navike.
Ovo može zvučati tako očigledno, možda čak i teško, ali je veoma važno.
Zatvaranje ciklusa. Ne zbog ponosa, nesposobnosti ili arogancije, već jednostavno zato što se to više ne uklapa u vaš život.
Zatvorite vrata, okrenite ploču, očistite kuću, otresite prašinu. Prestani da budeš ono što si bio i promeni se u ono što jesi.
Izvor: bebamur.com
Protojerej Andrej Tkačov: Kada morališete, da li se setite od koga ste postali i koga ste stvorili?
Protorejer Andrej Tkačov je za ruski sajt Econet.ru pričao o moralisanju i ogovaranju:
“Kada morališete, da li se setite od koga ste postali i koga ste stvorili? Ako porodično nasleđe postane glavna mera ljudske aktivnosti, onda će nam dosta stvari biti jasnije.
Kakva su naša deca? Kako nas tretiraju? Da li imaju poštovanje prema onima koji ih vaspitavaju? Sva ova pitanja su kamen temeljac, početak svih ljudskih odnosa.
Ako hoćeš nešto da me naučiš, prvo mi pokaži svoju decu! Koliko ih imaš? Kako se odnose prema tebi?
Ako kritikuješ bilo koga, pokaži mi svoju porodicu. Kakva su tvoja deca, tvoja žena?
Hajde da nam sopstvena porodica postane kriterijum za procenu ljudi! Kako možeš da kritikuješ neko dete, ako nisi zadovoljna ponašanjem svog deteta?
Da li ste znali da su Jevreji imali jedno pravilo: Sudija mora da ima decu! Zašto? Zato što je sudija bez dece okrutan! Kad sudi, on optuženog mora da gleda kroz svog sina ili svoju kćerku. Tako će da donese pravednu kaznu!
Kada sutra zaustiš da kažeš nešto loše o nekome, prvo pogledaj u svoju kuću pa tek onda kaži nešto! Neka ti to bude kriterijum za moralisanje!!“
Izvor: .kurir.rs
Svaki odnos zasnovan na manipulaciji negativno utiče na mentalno zdravlje osobe koja je žrtva – Ovo treba uraditi ako neko pokušava sa vama da manipuliše!
Manipulacija je nezdrava emocionalno-psihološka strategija koju koriste osobe koje žele da kontolišu ili vladaju emocijama, osećanjima i ponašanjem drugih ljudi.
Postoji mnogo različitih oblika manipulacije, od manipulacije u biznisu do manipulatvnog ponašanja u ljubavi.
Svaki odnos zasnovan na manipulaciji je toksičnaveza koja negativno utiče na mentalno zdravlje osobe koja je žrtva manipulatora.
Način na koji reagujete na manipulaciju u velikoj meri zavisi od vrste manipulacije sa kojom se suočavate.
Ukoliko primetite da neko manipšuliše, stručnjaci predlažu da napravite sledeće korake:
-
Ne upijajte manipulaciju
Pokušajte da napravite energetski štit koji neće dozvoliti da vaša aura bude uprljana, energija narušena, a osećanja povređena.
-
Postavite jasne granice
Budite spremni da pokažete manipulatoru kako ste svesni njegovog pokušaja manipulacije. Kada neko pretera sa maniplacijom i počnete da se oseća loše, važno je u takvom odnosu da jasno postavite granice i pokažete da ne želite biti učesnik u manipulativnoj igri.
-
Odložite odgovor