Naslovna Blog Stranica 71

Kad si u braku s nekim ko “nije naš”- Ljubav ne zna za granice, za naciju, za boju kože!

Koliko je poželjno uploviti u bračne vode s Romkinjom ili Romom i kako porodice i romske i neromske – gledaju na to kada im dete ode za nekoga ko nije njihov? Životne priče o ljubavi i predrasudama zabeležila Maja Radu.

Ljubav ne zna za granice, za naciju, za boju kože – u nekom idealnom svetu. Ljubav i u stvarnosti može mnogo toga da prevaziđe, ali kada se radi o braku, stvari su mnogo komplikovanije. Već i sam izraz meštoviti brak govori da se desilo mešanje nečega što po tradicji ili zbog predrasuda – ne ide zajedno.

Brak podrazumeva i veću bliskost i toleranciju ne samo para već i celih familija, smatra Prvoslav S. Plavšić, psiholog, istraživač medija i komunikacija.

“Venčavanje unutar nekih verskih i etničkih skupina smatralo se ranije bitnim za njihovo održanje, što je slučaj i u plemićkim i veleposedničkim zajednicama, u koje Romi ne spadaju pa su slobodni da se žene i udaju po sopstvenoj želji i volji”, kaže Plavšić za DW.

Sloboda postoji, ali su stereotipi i predrasude duboko ukorenjeni u većini porodica, pa i u romskim.

Gavrina majka i morska ljubav

Gavro Nikoić (55) potiče iz jedne romske familije koja generacijama živi od muzike. Za DW priča kako ga je majka još kao tinejdžera vešto usmeravala na tradicionalne vrednosti, pogotovo kada je u pitanju izbor devojke i žene.

“Školske drugarice su dolazile kod mene, jer je moja majka bila njima draga i sa njom su mogle prvu cigaretu da zapale i kafu da popiju, a da im niko ne brani. To je tada tako bilo”, priča Gavro i nastavlja:

“Ali neke drugarice su dolazile i zbog mene, jer su me simpatisale i pokušavale da stupe u neku vezu sa mnom. Ali moja majka ih je znala vešto držati na distanci od mene, tako što im je govorila da nisam ja za njih i da navodno samnom neće biti srećne, jer ja već kao imam nekog. Ja sam se sa njom zbog toga i prepirao, a kasnije sam uvideo da je stvarno pokušavala na svaki način da me pripremi za život i brak sa Romkinjom!”

Gavro je potom završio srednju školu i krenuo da studira muziku. Ali pošto njegovi nisu bili imućni, na drugoj godini studija morao je da počne da zarađuje za život.

“U jednom tenutku srećem moju buduću ženu na Jadranu, na moru. Dolazila je u restoran gde sam ja svirao. Počela je naša veza i nedugo nakon toga mi smo rešili da se venčamo. Naišli smo na mnogo negodovanja od naših familija. Ja zato što ona nije Romkinja, a ona zato što sam ja Rom. Za mene su njeni govorili da mi nećemo dugo trajati, da sam ja sa njom samo iz koristi, a moji su negodovali što ona nije Romkinja već gadžovanka kako to već moji govore za žene koje nisu Romkinje.”

Gavro Nikolić kaže da su se on i supruga razveli, nakon 17 godina braka. On nam je rekao razlog, ali poštujući privatnost, ne želimo to da objavimo. Samo ovoliko – ne radi se ni o kakvim o predrasudama.

“Šta mu to dođe Ciganin?”

Aranka Vladisavljević (64) je Romkinja iz Sombora i kaže da je ranije bilo mnogo drugačije jer su Romi bili izolovani u takozvanim “ciganskim naseljima”.

“Jednostavno mi nismo bili dovoljno dobri da bi smo se družili sa ljudima van naselja”.

Zato su stariji Romi govorili da ne veruju neromima. Danas je drugačije, priča nam. U njenoj porodici ima mešovitih brakova, ali su i iskustva pomešana.

“Moj brat je oženjen sa Mađaricom, njena familija nije prihvarila mog brata jer su oni problematična porodica, skloni nasilju i alkoholu. Svoje nezadovoljstvo su ispoljavali porodičnim svađama, vređali su brata tako što su mu govorili Cigane.”

Slično je prošao i njen dever: “On se oženio devojkom čija je majka živela na salašu i bila je protiv tog braka. Dever je vrhunski muzičar, ali bez obzira na sve, on je za snajinu porodicu i komšije bio Cigan. Dever i snaja su se jako voleli, ali su se ipak razveli.”

“Ko će upotrebiti reč Cigan? Nikada to u negativnom smislu neće reći čovek koji ima širinu, koji je načitan i čovek koji poznaje ljudsku dušu, poznaje svet. Šta mu to dođe Ciganin? Možeš misliti!”, kaže nam samouvereno Aranka Vladisavljević.

“Volela bih da kažem da su prihvaćeni, ali, bojim se da nisu”

Sliku o društvenoj prihvatljivosti kreira i tradicija, kulturno nasleđe, vaspitanje, ali i politički kontekst. Po podacima iz 2018. godine, u Srbiji između Roma i Srba sklopljeno je 122 braka, to su podaci kojima raspolaže Demografska statistika Republičkog zavoda za statisiku, a objavljeno je u januaru 2020.

Anita Beretić je aktivistkinja i stručnjak za ljudska i ženska prava i za DW kaže:

“U društvu gde je dopustivo, govoriti o drugima i drugačijima, često sa prizvukom mržnje i jezikom nasilja, nije novost da su mnogi mešoviti brakovi i dan danas dočekani sa nepoverenjem, bez iskrene radosti, već više sa negodovanjem i strepnjom – jer to je neko ko nije naš”.

Ona otvoreno kaže da mnogima Romi ili Romkinje nisu “dovoljno dobri, jer nisu školovani, i ko zna iz kog razloga su stupili u brak sa nekim koje nije Rom, sigurno iz materijalnog razloga”.

I tako dolazi do apsurdne situacije: “Umesto da to svoje bogatstvo i različitost isporučuju kao prednost i posebnu vrednost,mešovite porodice su prinuđene da se “dokazuju”, da pokazuju da u tome što nisu isti nema ničega lošeg”. kaže Beretić.

“To je posebno izraženo kod žena i dece. Volela bih da kažem da su prihvaćeni u potpunosti. Ali, bojim se da nisu”, završava Anita Beretić.

“Ti ljudi nemaju pojma kolika je lepota u multikulturalnosti”

“To što sam ja Rom, a moja supruga Srpkinja, nikom nikada nije smetalo, naročito ne našim roditeljima” kaže nam Miloš Nikolić direktor subotičkog Narodnog pozorišta.

Ali kaže da zna da postoji veliki broj slučajeva kada se roditelji bune zato što njihova deca žele da se zabavljaju ili ožene i udaju za osobe druge rase, nacionalnisti ili kulture.

“Nažalost, u našoj zemlji ima mnogo nacionalista koji nikada, apsolutno nikada, ne bi prihvatili za zeta ili snaju, nekog ko je različit, po bilo kom osnovu. A isti ti ljudi, nemaju pojma kolika je lepota u multikulturalnosti”, rekao je Miloš Nikolić za DW.

Sveta Petka i katolički Božić i Uskrs

Kako je zbog ljubavi prevazišla predrasude, verske i nacionalne prepreke, za DW ispričala je kozmetičarka Vida Budimlić – Nikolić iz Subotice. U braku sa Mirkom je 36 godina.

“Upoznali smo se ispred diskoteke. Evo, muž kaže, zabavljali smo se jedanaest meseci. Moja mama je bila protiv naše veze, čak me je gađala džezvom, jer je mislila da me neće usrećiti. Grdila me je i nisam je poslušala. Njegova porodica, ne znam kako je reagovala, mislim užasno. Imali su neku iskrivljenu sliku o Romima, a moja porodica je kulturna. I danas nisam u kontaktu sa njegovim sestrama, ne znam iz kog razloga, mada pretpostavljam. Mirkov otac je preminuo pre deset godina, mogu reći da me je poštovao više nego svoju decu.”

Subotičanka ističe da je suprug uvek bio na njenoj strani: “Nije dozvolio da nas iko rastavi”.

“Što se tiče tradicije, Mirko je sve prihvatio kao i ja. Svetu Petku slavimo, jer je to moja devojačka slava, a katolički Uskrs i Božić obeležavamo jer je Mirko hrvatske nacionalnosti. Suprug obično govori da me voli kao prvog dana kada smo se upoznali i da čak mene voli više od dvoje dece koje imamo, jer kako kaže – mene je prvu upoznao”, ispričala je Vida Budimlić Nikolić za DW.

“Rađaju se najlepša deca”

Nataša Tasić Knežević iz Beograda je operska pevačica, solistkinja opere srpskog narodnog pozorišta, profesorka solo pevanja i romska aktivistkinja.

Supruga koji nije Rom upoznala je 2003. Išli su zajedno u crkvu, ona je pevala u horu crkve Sveti Georgije. Imali su zajedničke prijatelje, tako da su se viđali i van službe.

“Moj suprug je čovek koji ne deli ljude sem kada su u pitanju dela i karakter. Svaki brak koji je zasnovan na ljubavi i poverenju sam po sebi je dobar i čvrst u temeljima. Ja ne znam za prednosti i mane, sem da su deca koja se rađaju najlepša, jer im je genetika čvršća”, priča za DW operska diva Nataša Tasić – Knežević.

Ilon Mask o vakcinama i Novaku Đokoviću: Koliko ljudi je imalo veće simptome baš od vakcine nego od kovida?!

0

Ilon Mask je poznat po svojim komentarima i opaskama, te je tako i ovog puta imao par zanimljivih doskočica u kojima je spomenuo Novaka Đokovića.

Naime, on je spomenuo Novaka Đokovića tokom dijaloga koji je na društvenim mrežama imao sa političkim novinarom Edom Krasenštajnom.

Mask se, kao i obično, uključio u raspravu oko vakcina protiv koronavirusa i na Krasenštajnovu misao da se efikasnost vakcina menja u zavisnosti od soja tog virusa rekao:

“Moja zabrinost je više bila usmerena ka nedopustivom zahtevu da ljudi moraju da uzmu vakcinu i više bustera da bi nešto postigli. To je bila prava zbrka. Dok Vrhovni sud nije poništio Bajdenovu izvršnu odluku, Spejs X i mnoge druge kompanije bi bile primorane da otpuste svakog ko je odbio da se vakciniše! Mi to ne bismo uradili. Radije bih išao u zatvor nego da otpustim dobre ljude koji nisu želeli da se vakcinišu”, napisao je Mask.

“Što se mene tiče, ja sam onaj prvobitni kovid dobio pre nego što su se vakcine pojavile, imao sam blage simptome prehlade, a onda sam morao da triput budem vakcinisan zbog putovanja. Ta treća vakcina me je umalo poslala u bolnicu”, dodao je.

Nakon toga, spomenuo je i samog Đokovića.

“Koliko drugih ljudi je imalo veće simptome baš od vakcine ili usled lečenja kovida, nego od kovida samog po sebi? A što se tiče onih koji nisu nijednu vakcinu uzeli… Pa, Novak Đoković je upravo osvojio rekordan broj grend slemova. Nije ovo nešto kao da ja ne verujem u vakcine – verujem. Pa opet, lek ne može da bude potencijalno gori nego bolest. A javna debata oko efikasnosti ne bi smela da bude zataškavana. Takođe, postoji veliki potencijal da se izleče mnoge bolesti korišćenjem sintetičke mRNK, tako da nemojmo da i bebu izbacimo kada prosipamo vodu u kojoj se kupala.”

Izvor: b92.net

Ova tri sastojka su dovoljna da izgledate mladoliko bez obzira na godine (RECEPT)

0

Kada biste pitali bilo koju ženu na svetu da li rado isprobala recept za lepotu i tako godinama ostala mladolika, odgovor bi sigurno bio potvrdan.

Ali kako je starenje prirodan proces i ne može se zaustaviti, mudre Arapkinje sa kolena na koleno prenose recept za lepotu koji daje rezultate i omogućava im mladoliki izgled.

Recept za lepotu arapskih dama

Zanimljivo je da se ovaj recept za lepotu uzima dva puta godišnje, a priprema se veoma lako.

Od sastojaka biće vam potrebno:

– 100 ml soka od limuna

– 200 grama meda

– 50 ml maslinovog ulja

Priprema:

Pomešajte sve sastojke i uzimajte po jednu kafenu kašičicu tri puta dnevno na prazan stomak. Znači, 15 do 20 minuta pre obroka.

Nakon što pojedete celu smesu napravite pauzu u trajanju od pola godine. Važno je napomenuti da dok traje pauza, svakog dana konzumirate čaj od đumbira. Recept za lepotu arapskih dama ne sadrži slučajno ova tri izuzetno dragocena.

Maslinovo ulje ima izuzetno dejstvo na ljudski organizam. Kroz istoriju se koristilo za saniranje opekotina, negu kože, pa čak i za čišćenje organizma. Delotvornost maslinovog ulja nije samo površna i ono vam može pomoći u borbi protiv upornih crevnih i želudačnih upala, bakterija i gljivica, posebno je odličan borac protiv kandide.

Limunov sok ako se redovno konzumira pomoći će obrambenim snagama organizma, alkalizovati telo, pomladiti ga i očistiti. Limun takođe neutralizuje slobodne radikale, poboljšava pamćenje i čisti kožu kojoj daje tonus te je pomlađuje.

Med u svakom obliku prirodno sadrži hranljive materije i enzime, koji imaju niz zdravstvenih prednosti i medicinske upotrebe. Med se tokom istorije koristio kao narodni lek za dobro zdravlje, imunitet i mnoga stanja.

Arapkinje važe za najlepše negovane žene na svetu, tako da ako primenite ovaj recept nećete pogrešiti. Prirodni sastojci će goditi organizmu i eto tajne odakle mladolikost uprkos ekstremno visokoj temperaturi u tim podnebljima.

Izvor: alo.rs

Ispovest svekrve koja je izbacila snaju i sina iz kuće: KUĆA JE BILA KAO SVINJAC, DOK SE ONA IZLEŽAVALA KAO KLADA, A ONDA SAM IH NAUČILA PAMETI!

0

Gospođa Zara je ljubazno primila svoju snaju u kuću. Kada se snaja porodila, a to je bilo pre 23 godine, u kući su krenule nevolje. Ona je tada jedina radila, a sin i snaja bili su potpuno bez primanja. Kao da ih nahraniti nije dovoljno, od ove majke, svekrve i bake se očekivalo da kod kuće rade apsolutno sve kućne poslove. Nije izdržala, pa je ljubav pukla.

“2000. godine rođeno je moje prvo unuče. Tada ni moj sin ni snaja nisu radili. Svaki dan me je čekala da dođem sa posla, donesem namirnice i kuvam. Jednog dana sam je pitala: ‘Do kada? Zašto bar ne kuvaš umesto da se izležavaš po ceo dan, dok je kuća kao svinjac?” Zalupila mi je vrata u lice, rekavši da nema vremena jer je dobila dete”, poverila se gospođa Zara za hrvatski portal Moje vrijeme.

Osećala je da se snaha osokolila u nameri da je pretvori u besplatnu kućnu pomoćnicu i banku.

“Ostala sam u šoku. Tu sam doslovce pukla. Taj dan sam čekala sina da se vrati kući i jednostavno im rekla da tako više dalje ne ide. Dala sam im rok da se isele. Kako nisu imali gde, pronašli su jednu staru kuću koja je bila na prodaju, a mogli su je kupiti na rate”, otkriva ona.

U kući bez vode

Snaja joj je, opisuje, tada rekla da u toj kući nema ni vode. “Biće, odgovorila sam joj, kad se zaposliš i uvedeš sebi vodu. Do tada veš peri na ruke. I moja majka je prala na ruke i živa je”, kaže o lekciji koju im je dala.

No, napominje da im je i tada finansijski uskočila, samo da se isele, jer psihicki više nije mogla podneti to stanje u kući. Kad ju je sin pitao zašto je to uradila, samo je kratko i jasno rekla da u njenoj kući nito koga hrani i oblači njoj neće zatvarati vrata pred nosom.

“Za mene je to bila ona kap koja je prelila čašu. Rekla sam im mogu uzeti sve što im treba i neka izađu. Tako je i bilo. Ispratila sam ih rečima da će tek sada, kad budu živeli sami, shvatiti koliko košta sve ono šta su imali gratis. Psihički sam već bila na rubu sloma”, kaže Zara.

Zaposlili se oboje

Kako opisuje, nakon nešto više od pola godina, mladi su zaista shvatili da se od vazduha ne živi, te su se zaposlili i čak radili suprotne smene, zbog deteta. “Sin mi je jednom rekao da je to što sam ih oterala nešto najbolje što sam mogla uraditi. I da nikada na to nije tako gledao. Mislio je da ih teram tek usled tipičnog svekrva-snaha odnosa. Srećom, od tog razgovora zatvoreno je jedno ružno poglavlje. Sada je sve onako kako je trebalo biti na početku. Uzajamno poštovanje i sloga”, iskrena je gospođa Zara.

Za kraj poručuje:

“Volite sebe, jer dati detetu sve na svetu nije dobro za njega. Tako odgajate lenčinu koja će i dalje živeti na vašoj grbači, a da se ne pita kako je vama zbog toga. Danas je moj sin jedan sasvim drugi čovek. Srećna sam i nikad se za svoj postupak nisam pokajala. Da moram, opet bih tako postupila.”

Izvor: stil.kurir.rs

Plodovi manastirske zemlje-Svako ko je bar jednom bio u Visokim Dečanima, poželeo je da se vrati!

0

Svako ko je bar jednom u životu bio u Metohiji i u Visokim Dečanima, poželeo je da se vrati. Na to tlo gde na manastirskoj zemlji žive vekovi, neokrnjeni silnim ratovima, izdignuti u nebeske visine. Na mestu gde je ledena Bistrica najhladnija, gde pod strmim obroncima Prokletija, zri najlepše grožđe i monasi prave najlepše vino, tu gde je naša istorija ispisana na zidovima crkve, opisana s preko hiljadu srpsko-vizantijskih fresaka.

Baš tu, u tim Dečanima, pili smo najbolju lozu, jeli najlepši sir, kupovali tamjan, briket, možda i najlepše ikone, sveće – one prave voštane od kojih, kad ih upalite, kuća miriše danima. Tu u Dečanima vam ostane srce zarobljeno, tu vas monasi najlepše dočekaju i ugoste kao da ste im rod najrođeniji, jer to i jeste. I sve što imaju da vam ponude sami su proizveli.

Svi prehrambeni proizvodi plod su manastirske zemlje, pričaju monasi, koji su vrlo posvećeni i zemlji, i stoci koju gaje na manastirskom imanju. Mleko i sir se dobijaju od manastirske stoke. Rase krava su simentalke, ovce su pešterske pramenke, a koze rase alpina. Od svojih stada dnevno prerade 600 do 700 litara mleka, pretvore ga u ukusne bele kriške i kačkavalj.

Kačkavalj i kriške iz kace

– Pravimo dve vrste sira, kažu, kačkavalj i beli, kriška iz kace. Sir je od mešavine sva tri mleka, kravljeg, ovčijeg, kozijeg. Za proizvodnju jednog kilograma kačkavalja potrebno je oko 13 litara mleka, a za proizvodnju beloga sira 7 litara. Kačkavalj zri oko tri meseca, onda ide na vakuumiranje i dalje u prodaju, a beli sir stoji oko 20 dana u drvenim kacama.

Kako bi sve postigli, sir se proizvodi polumašinski: deo obavlja mašina, deo vredne monaške ruke.

Pasterizacija i pravljenje gruša ide u duplikator, a mešenje sirnog testa i punjenje kalupa, kao i presovanje, je ručno. Ne stavljaju se nikakvi dodaci što se tiče same proizvodnje sira, jedino se u promeni ukusa prave s mirođijom, biberom, alevom paprikom, ruzmarinom. Stokom se bave monasi i radnici koji su zaduženi u štalama, a proizvodnjom sira isključivo monasi.

Manastir proizvodi i nadaleko poznato dečansko vino. O tome nam kazuju:

– Što se tiče vina, manastir poseduje devet hektara vinograda u manastirskom metohu, selu Velika Hoča, a od autohtonih sorti grožđa sačuvan je vranac. Vino se proizvodi u staroj manastirskoj vinici iz vremena Cara Dušana, naravno, modernizovanoj i prilagođenoj današnjem načinu i standardu proizvodnje. Prerada i rad oko vinograda je isključivo posao bratstva.

Vina, rakije, likeri i balsami

Od tog posla nastaju različite vrste vina: belo šardone vino, crveno barik od vrste kaberne sovinjon i crveno vranac i merlo. Uz vino se proizvodi i rakija, već pomenuta odlična loza, šljiva i jabuka.

– Prave se po staroj tehnologiji destilacije, u kazanu na čvrsto gorivo. Likere pravimo od višnje, oraha i aronije. U njih dodajemo našu domaću rakiju, komovicu. Što se tiče meda, prodajemo čisti livadski i bagremov med – navode monasi iz manastira Dečani.

Osim prehrambenih proizvoda, u manastiru se proizvode preparati od prirodnog tamjana:

 – Ulje, sapun, balzam, balzam za usne su proizvodi gde se kao osnovna sirovina koristi najkvaliteniji prirodni tamjan iz Omana. Naravno, tu su i ikonopisačka radionica, kao i duborezačka radionica – sve ono po čemu su Visoki Dečani, osim po istoriji i lepoti, postali cenjeni u celom svetu.

Piše: Zorica Dragojević

Izvor: dobrojutro.co.rs

Federer javno molio Đokovića za uslugu!

0

Neki bi rekli da su se uloge promenile, neki će pokušati ovo da iskoriste i predstave u nešto drugačijem svetlu. Bilo kako bilo Rodžer Federer jeste odlučio da javno zamoli Novaka Đokovića za uslugu.

Jedno od retkih preostalih timskih takmičenja u teniskom svetu i jedino koje saigrače ne određuje zemlja porekla (doduše, određuje kontinent sa kog dolaze) našlo se u neugodnoj situaciji. Situaciji koja nije mogla ni da se pretpostavi.

Do prošle godine Tim sveta nikada nije uspeo da savlada Tim Evrope, a sada je na Lejver kupu drugu godinu zaredom upisao trijumf. Ovog puta i više nego ubedljivo sa 13:2. To nije najbolje „selo“ Federeru, koji je jedan od suvlasnika i osnivača Lejver kupa, zbog toga što želi da ovaj turnir privlači još više pažnje i generiše još više novca.

Lejver kup je napravljen po američkom modelu „name dropping“, što uprošćeno na srpski znači da je dovoljno samo da pozoveš najbolje na svetu i imaćeš vrhunsku zabavu. Ipak, to nije dovoljno neophodan je i kvalitet tenisa, sjajni mečevi, odličan narativ, a to nije moguće ukoliko jedan tim demolira drugi. Nije moguće kada se ne odazovu svi koji bi trebalo da igraju.

Mana Lejver kupa je što dolazi u neugodnom periodu godine kada igrači više žele da odmore nego da dodatno zarade i da provedu tri dana zaredom sedeći u areni dok kamera snima svaki njihov korak. Upravo zbog toga je došlo i do čitavog niza otkaza.

Ipak, ukoliko neko zna kako bi to moglo da se popravi onda je to Federer, pa je Đokoviću odlučio da pošalje javnu poruku. Želi da ga vidi u Berlinu sledeće godine.

„Evropa je u Kanadu došla u veoma oslabljenom sastavu i nadam se da se to više neće dogoditi. Voleo bih ponovo da vidim Novaka u timu“, rekao je Švajcarac i dodao da bi voleo da vidi u Timu Evrope i Karlosa Alkaraza. Kakav bi to spektakl bio, zamislite mogućnost da dubl zaigraju Alkaraz i Đoković…

Mnogo je otkaza ove godine pretrpeo Lejver kup, pa tako ni Aleksander Zverev nije želeo da troši snagu na turnir koji ne donosi ATP bodove.

„Učešće Saše Zvereva će biti veoma bitno, prvo jer je Nemac i privućiće mnogo publike u Berlinu, a drugo jer je pristalica održavanja Lejver kupa“, poručio je Federer koji je svestan da mora da ima i pravi magnet za domaću publiku.

Osvrnuo se i na neočekivane otkaze i znatno slabiji sastav Evrope. Ruku na srce nikada neće biti jači nego prošle godine kada su svi članovi „Velike četvorke“ po prvi (i jedini) put u istoriji bili u istom timu.

„Povlačenje Runea i Cicipasa je mnogo naškodilo ekipi. Oni će biti među kandidatima za narednu godinu, Evropa ima mnogo kvalitetnih tenisera za izbor. I Medvedev bi mogao mnogo da doprinese. Rubljov je predvodio ekipu u Vankuveru, mnogo se borio, ali je za njega ovo bio veoma težak vikend. Naravno, moguće je da u narednih godinu dana još neko iskoči u prvi plan“, ostavio je mogućnost da Jakub Menšik, Dino Prižmić, Mateo Arnaldi, Hamad Međedović ili neko drugi dođe do samog vrha sveta.

Postoji realna mogućnost da Federer bude i kapiten Tima Evrope u trenutku kada Bjornu Borgu istekne ugovor, od toga nije bežao.

„Moje srce je i dalje uz Tim Evrope i uveren sam da će ekipa biti mnogo kvalitetnija u Berlinu za godinu dana. Vratićemo energiju i nadam se novoj pobedi“, iskren je Švajcarac.

Izvor: nova.rs

Pravi magnet za novac: Stavite ovu biljku u novčanik i pare će se slivati u njega!

0

Od davnina postoji narodno verovanje da je ova mirišljava biljka prava amajlija koja donosi sreću, čuva od zlih sila i privlači novac.

Ruzmarin se gajio još u 9. veku u kraljevskom vrtu Karla Velikog, franačkog kralja koji se smatra „ocem Evrope“. On je lično to zahtevao jer je verovao da ova biljka ima magična svojstava.

Saksiju sa ruzmarinom stavite na prozoru u stanu ili ga gajite na terasi, a jednu grančicu stavite u novčanik, jer se veruje ova biljka da privlači novac i blagostanje.

U narodu postoji i verovanje da će grančica ruzmarina okačena iznad ulaznih vrata kuće štititi taj dom od negativne energije, a privlačiće sreću.

Izvor: alo.rs

 

 

 

Još uvijek čekam majčin zagrljaj – A kada zaspim, dolazi mi u snove i grli i ljubi…

0

“Sine, slušaj babu. Mama će neko vrijeme biti odsutna. Moraš biti strpljiv i ne traži od oca da te svaki put zagrli kad ti bude teško. Babo sine, dođe umoran.”

Nisam shvatao tada. Imao sam 6 godina. Nije mi bilo jasno zašto tako mlada nosi mahramu. Odlazila je sa babom doktoru, autom u Sarajevo. Pri povratku neko vrijeme bila pospana. Kada sam krišom dolazio do njene sobe čuo sam da je povraćala. Nisam shvatao.. Samo sam primijetio da i babo nije ko’ prije. Posto’ je šutljiv. Znao bih ga po 5 puta pitati nešto, on kao da ne čuje.. Zurio bi kroz prozor i u ruci premetao svoj zeleni kačket.. Onda bi se trznuo i odgovorio mi..

A onda bi majka prizdravila. Opet ujutro doručak i njen osmjeh. Opet pred spavanje pričanje priča. I onaj ZAGRLJAJ koji liječi sve.. Sve one moje strahove i nedoumice. Zagrljaj koji bi odagnao moje slutnje. Daleko.. Daleko.. Opet smo disali punim plućima.. Babo više ne bi zurio kroz prozor.. Igrali bi futbal u sobi sa onom lopticom za tenis, a majka bi se smijala.. Onda je došao poziv u školu. Otac sretan. Majka pogotovo..”Moj veliki prvačić”, govorila bi..A ja sav važan..

A onda pred sam polazak u školu, odvezli su je u Sarajevo doktoru.. Prije odlaska mi je rekla: “Ja ću brzo doći. Hoću da te zagrlim kad kreneš prvi put u školu. Hoću da te poljubim kad se vratiš. A naveče pred spavanje, čitanje priče o patuljcima i onaj naš VELIKI ZAGRLJAJ. Obećaj da ćeš slušati. Ja ću brzo doći..”

Ja sam na terasi ostao sa nanom, a ona, onako blijeda sa mahramom mahala mi sa zadnjeg sjedišta sve dok nije izašla iz vidokruga.

Nikad je više nisam vidio živu. Umrla je u bolnici a dan njezine džennaze je bio u nedjelju. Samo dan prije škole. U školu sam otišao sa nanom. Otac je otišao u Njemačku. Bio sam sa djedom i nanom. Ponekad sam vidio djeda kako plače kad ujutro krećem u školu. Bilo mi čudno. Iako sam znao da je više nema ja sam čekao onaj ZAGRLJAJ. Pa obećala je. A roditelji ne lažu. Samo da joj kažem kada me zagrli. Da sam odličan. Najbolji u razredu. Samo još jedan zagrljaj.

Godine su prolazile.. Otac je često dolazio i donosio novac. Nikad se oženio nije.

Na ormaru moje sobe stoji ona teniska loptica kojom smo se nas dvojica igrali.

I nasmijavali majku čineći joj njenu borbu s bolešću lakšom, podnošljivijom.

Završio sam i fakultet. Oženio. Svio svoje gnijezdo.U onoj istoj kući punoj uspomena. U kojoj me svaki ćošak podsjeća na nju. U dnevnoj sobi fotografije nje i oca. Mladi. Nasmijani. Puni života.

Djed i nana koji su me podigli na noge, davno su preselili na onaj svijet.

Moja djeca stasavaju. Imaju mene i suprugu. I oca i majku. I ljubav i čežnju.

I pažnju i sreću.

Svako veče, pred spavanje, iako imam toliko godina i života iza sebe još uvijek se nadam da će odnekud doći. I ispuniti obećanje. Da je vidim. Da me ZAGRLI.

I odnese sve moje tuge.

A kada zaspim uvijek isto. Dolazi mi u dječiju sobu. I grli.. I ljubi. I plače govoreći: “Halali mi sine što te ne zagrlih još jednom. Što ne ispunih obećanje. A znaj da te volim. I da bdijem. I da volim. Ostaj mi u sreći i grli svoju djecu sine. I nikad ne zaboravi ispuniti obećano. A majka će znati. Da voliš. I da si sretan. A i ja ću biti. Sine…”

Elvir Peštalić

BILA JEDNOM “JEDNA” GENERACIJA, KOJA NIJE IMALA “NIŠTA” A IMALA JE SVE!

0

Generacija koja nije imala izobilje slatkiša već “životinjsko carstvo” čokoladice i bila srećna;

Koja je išla u školu i vraćala se kilometrima peške bez mame, bake ili deke;

 

Generacija koja je sama pisala domaće zadatke kako bi što pre izašla napolje da se igra s’drugarima;

U kojoj su se dečaci igrali s’ klikerima, a devojčice lastiš i školice;

Koja je svo slobodno vreme provodila na ulici u druženju i igri;

Koja je skupljala figurice iz kinder jaja;

Koja je vlastitim rukama pravila lančiće od papira;

Generacija vhs kaseta;

Koja je uživala u jednostavnim stvarima;

Generacija školske uniforme pkave bije…(svi su bili isti);

Generacija koja je imala čiste emicoje i volela bez interesa;

Generacija živih svirki, jedva čekala subitu i nedelju, jer zna da ce joj srce udarati ko’ ludo uz neku sentiš pesmu dok(Ona) pleše sa dugokosim mladićem;

Koja je sakupljala sličice i imala leksikone i spomenare;

Generacija koja je kad je otac pogleda zna šta on misli;

Koja je pred punoletstvo imala samo simpatije a ne i svoje dete;

Koja je odrastala uz roditelje i radila barabar neke poslove iako mali;

Generacija koja se pre spavanja tiho smejala, kako roditelji ne bi znali da su još uvek budni;

Koja je pila iz iste flaše i davala griz svoje školske užine;

Koja je iz igre, kući dolazila s prvim mrakom;

Generacija koja je kod drugara dolazila nenajavljenja i po 10-tak u grupi;

Koja se bez mobilnog tel. sastajala svaki dan na tačno određenom mestu;

Kojoj su autortet bili roditelji, kako vlastiti tako i od drugara;

Kojoj je komšiluk bio jedna kuća a danas se ne poznaju;

Generacija koja je svakog pozdravljala u prolazu, ustajala starijim u autobusu i pomagala im;

Koja se pela na drvo i krišom brala voćke koje su rasle u komšiluku;

Kojoj su bila bitna osećanja, a ne prestiž u bilo čemu. I ono što je imala cenila je;

Generacija koja je naučila da se snalazi u raznim sutuacijama zahvaljujući vaspitanju svojih roditelja;

Generacija koja je znala za stid, a danas ne znaju šta je to;

Generacija kojom se nije moglo manipulisati;

Koja je učena da voli svoju zemlju;

Generacija koja prođe i nažalost nikada se takva neće ponoviti…!!!

GENERACIJA KOJA NIJE IMALA “NIŠTA” A IMALA SVE…!!!!