Naslovna Blog Stranica 7

Ostavio sam suprugu i sina zbog afere s koleginicom – Otkriću vam zašto se ovakve stvari redovno dešavaju

Kako izgleda kada uspešan i porodičan čovek zbog afere s koleginicom izgubi brak i gotovo prekine svaki odnos sa sinom? On u emotivnoj ispovesti otkriva šta je dovelo do neverstva, kako je supruga saznala, ali i šta se dalje dešavalo.

Gotovo je nemoguće dobiti tačan uvid u tačnu brojku ljudi koji varaju u braku ili vezi, jer većina te informacije drži duboko skrivene ispod dušeka. Ipak, prećutno smo svesni da je neverstvo sve učestalije.

U stvari, stopa neverstva i izdaje, prema naučnicima, konstantno raste u poslednjoj deceniji. I mada to ne iznenađuje mnogo, razlozi zašto se prevare dešavaju često su šokantniji od samih afera.

Ponekad blizak odnos sa koleginicom postane nešto više. Nekad izlazak pod uticajem alkohola završi kao velika, nepromišljena greška. A nekad, nije u pitanju greška već svesna odluka.

Šon (ime je izmenjeno) je u svoju aferu ušao postepeno. Usled pritisaka na poslu, počeo je da se poverava koleginici koja nije znala mnogo o njegovom privatnom životu, pa ni to da ima suprugu i dete.

Na početku, kako kaže, bilo mu je lakše da priča sa nekim ko nije njegova žena, jer nije želeo da dodatno opterećuje svoju porodicu problemima s posla. Međutim, ubrzo je prijateljstvo preraslo u aferu, koja je trajala više od godinu dana, sve dok njegova supruga nije otkrila istinu.

U razgovoru za YourTango, Šon je objasnio razloge zbog kojih je prevario ženu, zašto je napustio svoju porodicu i da li bi, da može, sve uradio drugačije.

Kako je počela afera?

„Bio sam pod velikim stresom na poslu. Nisam želeo da opterećujem suprugu time, jer je situacija bila veoma napeta. Počeo sam da se poveravam koleginici. Isprva, bili su to samo prijateljski razgovori, ali ubrzo se to pretvorilo u nešto više.“

Da li si supruzi odmah priznao aferu?

„Ne. Iskreno, nisam planirao ni da započnem aferu, a kamoli da napustim ženu. Sve je nekako vremenom izmaklo kontroli. Održavao sam oba odnosa duže vreme.“

Koliko dugo je afera trajala?

„Više od godinu dana.“

Da li afera još traje?

„Supruga je saznala nakon nešto više od godinu dana. Kada je otišla, nastavio sam vezu sa koleginicom.“

Šta ti je prolazilo kroz glavu dok je veza sa koleginicom postajala ozbiljnija?

„Osećao sam unutrašnji sukob. S jedne strane, imao sam nekoga s kim sam mogao da razgovaram o poslu i problemima, a da time ne opterećujem svoju partnerku. Na neki način, bilo je olakšanje što sam imao osobu s kojom sam mogao da razgovaram, a da ne uznemirim ženu.“

Da li je koleginica znala da imaš partnerku?

„Ne. U početku nije znala.“

Kako je saznala?

„Kada je moja supruga otkrila aferu, kontaktirala je koleginicu i ispričala joj sve.“

Kako je supruga otkrila aferu?

„Skrivao sam broj koleginice pod drugim imenom u telefonu. Jedne večeri, dok sam bio u krevetu, supruga je pregledala moj telefon i videla da često razgovaram sa istim brojem. Pozvala ga je i tada je otkrila istinu.“

Šta se dogodilo nakon toga?

„Prekinuli smo. Mesec dana kasnije, koleginica me pozvala i rekla da, iako sam uradio lošu stvar, želi da budemo zajedno i da veruje da možemo da pokušamo ponovo.“

Da li ste ostali zajedno?

„Da, bili smo u vezi sedam godina. Raskinuli smo pre otprilike 18 meseci.“

Zašto ste raskinuli?

„Bila je nesigurna zbog drugih žena koje su bile deo mog života, iako nisam imao nikakve odnose sa njima. Radim u okruženju gde su mnoge moje koleginice žene, ali ona nikada nije uspela da prevaziđe prepreku koja je postojala od početka veze.“

Da li si ikada osećao krivicu zbog afere?

„Ne, u početku je sve izgledalo kao olakšanje jer sam imao nekoga s kim mogu da razgovaram o svojim problemima. Ali nisam znao kako da to prekinem. Svakodnevno sam bio u strahu da će i žena i koleginica otkriti istinu.“

Kako je izgledalo zaljubljivanje u drugu ženu dok si bio u braku?

„Bilo je teško. Imao sam mogućnost da kažem koleginici da je gotovo i da se posvetim svom braku, ali najveći strah mi je bio da će, ako to učinim, ona otkriti supruzi šta se dogodilo i da ću na kraju ostati sam.“

Imaš li dece?

„Imam sina sa bivšom suprugom.“

Da li tvoj sin zna šta se dogodilo?

„Zna. Njegova majka mu je ispričala sve. Jednom me je pitao zašto sam prevario njegovu majku. Pokušao sam da mu objasnim najbolje što sam mogao, ali mu je majka rekla da sam izdao i njega, ne samo nju.“

Da li si imao osećaj da si izdao sina?

„Tada nisam. Ali kada mi je to rekao, osetio sam veliku krivicu.“

Kakva je sada tvoja veza sa bivšom suprugom?

„Dok sam bio u vezi sa koleginicom, bilo je veoma teško. Moja bivša mi je otežavala da viđam sina. Međutim, kada smo koleginica i ja raskinuli, stvari su se značajno poboljšale. Sada imam novu devojku i moja bivša supruga se slaže sa njom, što je mnogo olakšalo našu komunikaciju i omogućilo mi više vremena sa sinom.“

Da možeš da se vratiš u prošlost, da li bi ponovio aferu?

„Apsolutno ne. Nikada. Nije mi bila namera da započnem aferu, nakon svega kroz šta sam prošao sa suprugom i sinom, ne bih to nikada ponovio. Najveća lekcija koju sam naučio je da, čak i kada misliš da štitiš partnera od svojih problema, najbolje je biti iskren i podeliti brige. Ono što sam uradio uništilo je naš odnos, i iskreno, ne mislim da je moja bivša ikada prebolela to što sam joj uradio.“

Izvor: zadovoljna.nova.rs

Vladeta Jerotić – Izdržite bar 5 godina da se volite jer su ključne za formiranje karaktera deteta

Vladeta Jerotić na jednom predavanju u Nišu 2014. dotakao niza tema koje se tiču muško-ženskih odnosa, začeća, materinstva i braka, preneo je portal Zelena učionica.

Strah i trudnoća

Vladeta je povezao osećaj straha koji se nekad kod žena javlja i pre trudnoće, a koji ima krucijalan uticaj na razvoj bebe i dojenje. Štaviše, istakao je da se nakon teških porođaja dete rađa sa osećajem straha, koji može ostati trajno.

On kaže ako žena dugo ima strah pre nego što se uda, treba da pokuša da nekako taj strah ublaži ili izleči pre trudnoće jer je prenatalna psihologija pokazala da ženin strah prelazi na fetus, a on počinje da se boji još u utrobi. Pa i posle taj strah utiče na mleko.

Jerotić je smatrao da treba dojiti i da nema zamene za majčino mleko. „Ipak je tuga kad se ne doji, što ne znači da s tim detetom neće biti nešto u redu, ali treba mleko majčino. Ni u Americi sa svom naukom nisu uspeli da naprave zamenu dostojnu majčinog mleka“, rekao je srpski akademik i psihijatar koji je gostovao i radio širom Evrope.

“Dosta je važno šta žena oseća dok nosi, a tu je važan i otac. Da, žena rađa, nosi i doji i smatralo se da je samo ona važna. Ali nije tako više i ne treba tako da bude. Dete treba da bude željeno podjednako od muža i žene. Nije dobro ako samo jedan, a možda nijedan ne želi, a dete se začelo”, govorio je Jerotić.

Strah i brak

Iako se nije karakterisao kao moralista, Vladeta je istakao tokom svog gostovanja u Nišu 2014. kako ne bi trebalo ostajati u drugom stanju pre braka.

„To nije dobro jer ili neće doći do braka ili će doći do prinudnog braka. Pa će muž, a to je moje iskustvo kao psihoterapeuta, reći ‘ti si me ucenila detetom’. A to neke žene i rade. Kad im dosadi posle nekoliko godina, a on hoće-neće da se ženi, a njoj je više stalo nego njemu do porodice i dece”, pričao je Jerotić.

Jerotić je ipak smatrao da se muškarci ipak više boje, prvenstveno jer žene nisu više nalik onima od pre.

„Strah postoji i kod žena i muškaraca. Kod muškaraca je izgleda veći strah. Jer to više nije ona pokorna žena koja je takva bila dve hiljade godina. Pa muškarci misle ‘moja majka je bila pokorna mome ocu i ništa joj nije falilo. Pa što sad ova moja neće da bude pokorna nego traži ravnopravnost’. Ne jednakost, baš ravnopravnost. Jer mi nismo jednaki. Svako dete rađa se drugačije, čak i jednojajčani blizanci. Pa otisak prsta je svaki različit. Što mi u toj različitosti ne uživamo, a volimo da vidimo polje puno različitog cveća i šarenu dugu? Mi želimo sve crno ili belo, a između je širok spektar boja. Tako su i deca različita“, kazao je akademik i jedan od najuticajnijih psihijatara na našim prostorima.

S tim vezi, Vladeta je isticao da veruje u žensku emancipaciju i veliki napredak, koji je neminovan, ali da ga nažalost muški balkanski ego i dalje teško prihvata i uklapa u svoj pogled na ženu u porodici, koja ne može da funkcioniše bez uzajmnog poštovanja.

„Poslušni iz ljubavi treba da budu muž i žena jedno drugom. A gde će srpski, balkanski čovek da prihvati to da on nije glavni u kući kao što je toliko dugo bio? A nema tu glavni. Bog je dao muškarca i ženu da se dopunjuju, a ne da žena bude pokorna. Žene su podigle glavu i gotovo je to zauvek. Povratka više nema. A šta će biti u budućnosti, to ne znamo. “

Osamostaljivanje dece

Tokom dugogodišnjeg istraživanja, Vladeta je posebnu pažnju pridavao najranijem razvoju dece, i važnosti koju roditelji imaju u tom periodu.

On je naglašavao da je dete prve tri godine slabo i da mora biti uz roditelje, a ne samo uz majku ili oca. Ali da treba i te majke i očeve hvaliti koji su odgajili dete bez onog drugog roditelja, iako je njegovo stručni mišljenje da to nije dobro.

A jedan od njegovih omiljenih primera koji je voleo da deli sa mama u Srbiji jeste upravo onaj koji je naučuo na primeru švajcarskih roditelja:

„Majka bi trebalo, to sam u Švajcarskoj naučio, Švajcarkinja završi fakultet, da mužu pokaže da može i ona, a onda se prve tri godine posveti deci. A prve tri godine psiholozi kažu da su ključne za formiranje karaktera. A tu se baš naši parovi svađaju i rastavljaju. Pa izdržite bar 3-5 godina da se volite.”

Odnosno, on smatra da je školovanje neophodno, a da se muž ne sme tretirati samo kao nosilac prihoda i naglašava da treba voditi brigu o partnerima i negovati ljubav u braku, jer: „Deca treba da odu od kuće“, govorio je čuveni psihijatar.

Za odvajanje koje se događa kad dođe vreme za vrtić i školu Jerotić kaže da je korisno odvajanje, ali posle treće godine.

On je takođe govorio i o obavezama koje dete treba da ima sa 3 godine:

Ustvari, proces zavisi pre svega od roditelja. Razume se i od sredine u kojoj se mlad čovek nađe. Roditelji su ti koji odgovaraju za početak individuacionog procesa. Razume se da svako dolazi na svet sa nekom određenom vitalnošću i sposobnošću da vodi taj proces, a ipak ga čovek sam vodi. On je i vođen, to je ta dijalektika između, biti vođen i voditi. Šta voditi? Voditi prvo samoga sebe. Ako bi nekoga drugog hteo da vodiš, prvo vodi samoga sebe. Nauči se da vodiš sebe, a onda ćeš valjda moći da vodiš i drugog. Nije dobra jedna strana, ona ako smo prepušteni da nas uvek drugi vode. To nije dobro, jer onda su roditelji opet ti koji su nas preterano vodili i preko onog vremena kad čovek treba da počne samog sebe da vodi. Koje je to vreme? Različito. Obaveze koje se daju dec isa tri godine su vrlo važne. Da ne kažemo ranije, ali dete do treće godine treba već neke obaveze da obavlja samo. Naravno, ako dobro obavlja onda je u stanju i da bude pohvaljeno. Decu treba hvaliti čak i kada nisu do kraja uradili šta treba. Do treće godine, četvrte, kaže se, decu treba uvek hvaliti. Ako ne urade nešto dobro, pokazati im po drugi put, po treći put i onda kad urade dobro, pohvaliti. Ako ne uradi dobro, ne treba nikako grditi, nego samo ponovo pokazati.

Američki profesor tvrdi da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci, jedan te isti narod – Razlikuju se samo u jednom

Bosanci, Hrvati i Srbi su potpuno identični – isti narod, rekao je profesor Roy Kasagranda sa teksaškog koledža u Austinu, a taj snimak izazvao je gomilu komentara građana svih pomenutih država.

Kako on kaže, govore potpuno istim jezikom, a jedino oistoje neke regionalne dijalektičke razlike, ali to je potpuno isti jezik.

– Njemački ima više varijacija nego što ta tri jezika imaju jedan od drugog – rekao je ovaj profesor koji je, kako sam navodi na jednom blogu, zainteresovan za politiku, istoriju, ekonomiju, psihologiju i filozofiju.

Jedina razlika je religija

– Oni čak i izgledaju isto. Genetski su isti. Ne možete ih razlikovati. Kulturološki su isti. Živjeli su zajedno, iako je u Bosni bilo više muslimana, u Srbiji je, pored Srba, bilo muslimana, a u Bosni je bilo Srba. Bili su pomiješani. Bili su bukvalno komšije. Potpuno su se pomiješali. Djeca su išla zajedno u školu, zajedno su kupovali u istim prodavnicama. Jedina razlika je bila njihova vjera – rekao je on u snimku koji na Tik Toku doživio veliku popularnost.

Ističe da je sukob između ovih naroda na neki način nagovijestio rascjep u Evropi.

– Srbija je uglavnom srpsko-pravoslavna. Bosna je uglavnom muslimanska, iako je imala ogromno katoličko i ogromno srpsko pravoslavno stanovništvo. A Hrvatska, koju je Austro-Ugarska ranija anektirala, bila je katolička. Srbi su sebe vidjeli kao produžetak panslovenske države. O Rusiji su mislili kao o svom prijatelju, kao o velikom bratu. Dok su Hrvati, pošto su bili katolici, više gledali prema Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj ili Italiji. Oni su imali malo drugačiji uticaj. A Bosanci su, naravno, gledali prema Turskoj jer su muslimani – objasnio je profesor svoje viđenje raspada SFRJ.

Da li smo stvarno genetski isti?

Tokom posljednjih nekoliko decenija, tehnološki napredak u oblasti genetike omogućio je detaljnije proučavanje genetskog materijala ljudi širom svijeta. U tom kontekstu, Centar za forenzičku i primenjenu molekularnu genetiku Biološkog fakulteta u Beogradu, na čijem čelu je prof. dr Dušan Keckarević učestvovao je u revolucionarnom međunarodnom istraživanju genetskog porekla stanovništva Srbije i Balkana.

– Genetsko porijeko Srba je generalno bilo uvijek predmet interesovanja. Ali pravi odgovor na ta pitanja u suštini niste mogli da date, jedino ste mogli da izvedete neke zaključke na osnovu historijskih saznanja, arheoloških nalaza, i da ukažete na migracije stanovništva, sve ono što nam je poznato. Ali sama genetika, odnosno sastav genoma modernog stanovništva Srbije niko do sada nije analizirao, bar ne ovako zajedno u grupi.

Genetičke analize u ovom smislu se rade da bi se potvrdila neka historijska saznanja ili opovrgle neke tvrdnje koje su postojale.

– Ta tehnika je toliko napredovala, da možete čitav genom da pročitate i da upoređujete između ljudi. Takođe, i cena takvih analiza je pala, i postala prijemčivija za šire narodne mase. Naravno, i za naučnu zajednicu, i onda se takve analize lakše obavljaju, i lakše se dolazi do novih saznanja – priča Keckarević.

Prema njegovim riječima, narod na ovim prostorima je vrlo slične genetičke strukture.

– On jeste kulturološki različit zbog uticaja različitih imperija, kultura i postojanja granica, ali što se tiče genetičke strukture, tu nema neke razlike. To je većinom slovenska genetika, odnosno genetika istočnoevropskih naroda koja opada kada se ide sa sjevera ka jugu. Normalno je da su se ljudi miješali, migrirali i trudili da odu što dalje, isto kao i danas. Samo što su te migracije daleko sporije bile u tom periodu nego što su sada – objasnio je on.

Ko su po genetskom porijeklu srpska “braća”?

– Teško se može odgovoriti na to, ali sigurno su najbliže populacije one koje su genetički najsličnije. I vi u ovom istraživanju ako poredite populacije koje sada žive na ovom prostoru sa istoka na zapad, i sa sjevera na jug uz obradu genetičke strukture skeleta tadašnjih ljudi, imate sličnu samo malo “pomjerenu genetiku”. Odnosno imate grupisanje geografskih bliskih populacija po blizini genetičke strukture.

– To su sve slovenski narodi u suštini,Hrvati, Crnogorci, Makedonci… Mi smo u prvom segmentu istraživanja odabrali jedan broj savremenika, a uzorke koje smo od njih dobili smo poslali na analizu. Sigurno da je prisustvo Turaka na neki način, odnosno, ako je bilo miješanje Turaka sa našom populacijom, ostavilo nekog genetskog materijala. U tom smislu pokazuje da otomanski osvajači nisu ovdje ostavljali muško potomstvo. A kada se tu doda istorijski kontekst, i razmislite o istorijskim podacima, shvatite da su oni prije odvodili naše najbolje, nego što su dovodili svoje najbolje ovde – govori Keckarević.

“Ja mogu da nas razlikujem”

Sa mišljenjem profesora se nisu saglasili mnogi građani ovih država. Oni su profesora, u komentarima, optužili da ne zna o čemu priča.

– Volim kada ljudi pričaju o nečemu što uopšte ne znaju – napisao je jedan Hrvat dok je drugi dodao da je na prvom mjestu treba napomenuti da je Hrvatska starija i od Srbije i od Bosne.

Muškarac koji se potpisuje kao Mostar 94 rekao je “Uopšte ne ličimo. Ja mogu da nas razlikujem”.

Adisa je želela da istakne da Bosanci “djelimično imaju ilirski DNK, a djelimično Slovenski” i da je to glavna razlika.

Međutim, u moru komentara i “prepucavanja” bilo je i onih koji su se složili sa ovom teorijom.

– Bukvalno sam zaplakala. Tačno je, mi smo kao familija. Raspali smo se samo zato što imamo drugačija uvjerenja – napisala je jedna žena, a istog je mišljenja i muškarac koji se potpisuje kao Acika.

Jedan muškarac je prokomentarisao da je profesorom ovom objavom izazvao novi rat na Balkanu, piše blic.rs

U Turskoj živi 9 miliona Srba koji govore srpski i znaju koje im je bilo prezime i krsna slava!

Apsolutno su svesni svog poreklа, sа neverovаtnim ponosom to ističu, smаtrаjući sebe počаstvovаnim zbog togа što su im koreni u Srbiji!

Pаzite, nekimа od njih su preci još pre 300, pа i 400 godinа nаselili te prostore, аli oni i dаn-dаnаs govore srpski i svаko od njih znа koje je prezime porodicа nosilа i kojа je krsnа slаvа kuće bilа… – otkriva Dragan Milosavljević, predsednik Društva srpsko-turskog prijateljstva „Inat“

Još je kralj Aleksandar Karađorđević izjavio da su Srbi izmirili sve račune sa Turskom 1912, pa ubuduće sa njima možemo biti samo prijatelji. To, ipak, niko nije uzeo za ozbiljno do pre pet godina. Teza da je 500 godina dug prinudni brak Srba i Turaka ostavio za posledicu predrasudu da su nam Turci najveći neprijatelji, bila je inspirativna za Milosavljevića, čije izjave prenosimo in vivo, u celini celosti.

  KO JE KOGA JAHAO

Jednom sam rekao jednom profesoru iz Ankare da je dovoljno što su nas jahali više od 400 godina, a on mi je odbrusio: „Pitanje je ko je koga tu jahao, vi Srbi ste imali izvršnu vlast kao veliki veziri, kakvi sultani!“ Tako je samo u periodu od 1543. do 1612. Godine, Srbija doprinela vođenju carstva s 13 velikih vezira, sedam njihovih zamenika, 23 vezira, osam admirala (kapudin-paša), brojnim guvernerima provincija i s bezbroj velikih defterdara (šefova finansija) i najviših administrativnih službenika.

  DUŠEK ZA KAŠIKU

U Srbiji nikad ranije nije postajala ni naznaka da bi ovakvo Društvo prijateljstva bilo moguće. U Beogradu živi oko 1.000 Turaka, a pretpostavlja se da ih na Kosovu i Metohiji ima još oko 30.000, mada su mnogi od njih podelili sudbinu komšija Srba.

U srpskom jeziku ima oko 8.000 turcizama, a u turskom 1.000 srbizama. Dok smo mi preuzeli od Turaka: inat (čvrsto verovati), organ, dušek, („tuzla“ na turskom znači „so“), Turci su od nas nasledili reči: kašika, dušman… 

  TURSKA JE ZA SRBE BILA – AMERIKA

U 15. i 16. veku u Srbiji nije bila toliko razvijena svest o naciji. Srpski velikaš nikako nije musavog i dronjavog kmeta doživljavao kao brata po krvi! Vera se menjala kao što se danas menjaju političke stranke, a u islam je masovno prelazilo sitno plemstvo.

U srednjem veku Turska je bila isto što i danas Amerika. Turska carevina je u svom sastavu imala 32 zemlje, nikad nije spaljivala veštice, a Jevreji su tu nalazili spas. Prva velika migracija Srba u Tursku odigrala se u vreme Berlinskog kongresa.

ČETIRI JEZIKA ZA IMPERIJU

Naša istorija prećutala je da su na prostorima turske imperije u službenoj upotrebi bila čak četiri jezika: turski (za svakodnevne razgovore), arapski (jezik religije jer je njime napisan „Kuran“), zatim persijski (književni jezik) i – srpski, kao jezik diplomatije i vojske. I sultani su govorili srpski jer sesmatralo da samo neobrazovani ne govore ovaj jezik.

  ŠTA RADI SRPSKO MINISTARSTVO ZA DIJASPORU

U Ministarstvu dijaspore samo znaju gde ima dobre jagnjetine! Ovi naši ambasadori nisu nijednu vizitkartu doneli, a kamoli da su sklopili neki dobar posao.

Hrvati su podigli svoju tekstilnu industriju zahvaljujući Turcima, a mi smo tu šansu propustili. I to zbog viza. Niko ne zna da Turčinu za dolazak u Srbiju treba garantno pismo i još da ga čeka prijatelj na aerodromu, inače će ga naši vratiti.

Vize su uvedene devedesetih za vreme rata, a njihovo ukidanje vlada još nije stigla da stavi na dnevni red. Ma čak i Turčinu koji ima Šengen treba tranzitna viza kroz Srbiju.

Zamislite koliko Srbija gubi, oko tri miliona Turaka radi u zapadnoj Evropi. Kad bi samo milion prošlo kroz Srbiju na putu za otadžbinu, zaradili bismo više nego da imamo naftovod. A da ne pričam da sporazum o slobodnoj trgovini s Turskom stoji na razmatranju već 10 godina.

  BEOGRAD U ISTANBULU

Izgleda da je bivši ambasador Tuske u Beogradu Hasan Oktem bio u pravu kad je, predajući akreditive tadašnjem premijeru Vojislavu Koštunici, u šali rekao da je inat najpoznatija turska reč u Srbiji. Dok Srbija ne haje za brojnu dijasporu u Turskoj, njeni potomci nisu zaboravili zavičaj, pa se kod Istanbula prostire Beogradska šuma na 6.000 hektara, a grad se diči crkvom Beogradske Bogorodice. Dok Beograd ima Stambol kapiju, u Istanbulu je podignuta Beogradska kapija!

  BOSFOR PRE ČIKAGA

Mit o Čikagu kao najvećem „srpskom“ gradu posle Beograda opstao je samo zahvaljujući činjenici da je decenijama bilo politički nekorektno reći da ta titula zapravo pripada Istanbulu. Jer, na obalama Bosfora živi čak tri miliona ljudi poreklom sa ovih prostora, koje smo vekovima pežorativno nazivali „poturicama“

Naravno, nije reč o klasičnoj emigraciji koju su decenije za nama poterale u pečalbu, već o iseljenicima koji su stotinama godina tamo, islamske vere i turskih imena, ali čvrsto vezani za šaku zemlje sa koje su im pradedovi otišli…

Verujte, čak i čvršće od mnogih od nas koji još stojimo na njoj! Apsolutno su svesni svog porekla, sa neverovatnim ponosom to ističu, smatrajući sebe počastvovanim zbog toga što su im koreni u Srbiji! Pazite, nekima od njih su preci još pre 300, pa i 400 godina naselili te prostore, ali oni i dan-danas govore srpski i svako od njih zna koje je prezime porodica nosila i koja je krsna slava kuće bila… 

DEVET MILIONA U REZERVI

Ako vam je frapantna brojka od tri miliona u Istanbulu, šta reći na podatak da je to tek trećina od ukupnog broja koliko ih je u Turskoj?! Govorimo o devet miliona duša, a to nije moja pretpostavka, već podatak, nešto o čemu se ovde ćuti.

Govorimo o „armiji“ u najmanju ruku velikih prijatelja Srbije, koji bi i te kako mogli da nam pomognu. Što je najvažnije – to i žele. Međutim… E, to „međutim“ je upravo ono što nas je kroz istoriju skupo koštalo! Za ovdašnje vlasti ti ljudi nikada nisu bili smatrani srpskim iseljenicima zbog dogme da su Srbi samo oni pravoslavne vere.

Zato što je to i dalje tabu tema i jeretičko pitanje, danas i imamo naciju Bošnjaka. Možda bi i karta Hrvatske danas bila drastično drugačija da je dozvoljeno izjasniti se kao Srbin katolik?!

  KARADŽIĆ U BAJRAM PAŠI

Obilazeći svojevremeno jednu od najvećih istanbulskih opština Bajram paša i razgovarajući sa ljudima koji u njoj žive, a 90 odsto od 350.000 koliko ih ima je našeg porekla, prišao mi je čovek da mi ponosno kaže da su se njegovi nekada davno prezivali Karadžić i da zna koju su slavu slavili, da sa generacije na generaciju prenose srpski jezik i da mu nikada neće biti jasno zbog čega ne može da bude ono što smo pomenuli – Srbin musliman?!

Razgovarao sam sa ljudima koji potenciraju da su iz: „Aski Srbistana“, što u prevodu znači: Stare Srbije. Pitam ih znaju li odakle su tačno poreklom, a oni uglas: „Skoplje“ – nastavlja da nas šokira naš sagovornik.

  VEZIRI, EKONOMSKA ŠANSA

Korpusu potencijalnih lobista, jakih privrednika spremnih da ulažu, uopšte ljudi koji su više nego voljni da na svaki način pomognu državi u kojoj su im koreni. A, 95 odsto naših Istanbulaca su u najmanju ruku dobrostojeće zanatlije i uspešni privrednici, čija preduzeća zapošljavaju i po nekoliko stotina ljudi.

Koliko su tamo cenjeni govori i podatak da se deo Istanbula, omiljeno izletište, zove „Beogradska šuma“. Jedna od svega četiri kapije na nekadašnjem bedemu oko grada nosi ime „Beogradska“, ali… A šta ćemo sa činjenicom da je čak 13 velikih vezira bilo sa naših prostora?!

Zamislite koliko Srbija gubi, oko tri miliona Turaka radi u zapadnoj Evropi. Kad bi samo milion prošlo kroz Srbiju na putu za otadžbinu, zaradili bismo više nego da imamo naftovod. A da ne pričam da sporazum o slobodnoj trgovini s Turskom stoji na razmatranju već 10 godina – priča Milosavljević, čije društvo svakodnevno dobija ponude za poslovnu saradnju s turskim firmama.

Izgleda da je bivši ambasador Tuske u Beogradu Hasan Oktem bio u pravu kad je, predajući akreditive tadašnjem premijeru Vojislavu Koštunici, u šali rekao da je inat najpoznatija turska reč u Srbiji. Dok Srbija ne haje za brojnu dijasporu u Turskoj, njeni potomci nisu zaboravili zavičaj, pa se kod Istanbula prostire Beogradska šuma na 6.000 hektara, a grad se diči crkvom Beogradske Bogorodice. Dok Beograd ima Stambol kapiju, u Istanbulu je podignuta Beogradska kapija!

Izvor: balkanspress.com

Stomačne infekcije, Zauške, Varičele, Koksaki virus, Uporan kašalj – Kako da prepoznate simptome kod dece!

“Sa dolaskom jeseni i vraćanjem dece u škole i vrtiće povećava se i broj pregleda u pedijatrijskim ambulantama. U poslednja dva vikenda imamo povećanje pregleda za oko 30 odsto u odnosu na radnu nedelju”, izjavila je pedijatrica iz Doma zdravlja Savski venac Marija Golubović za Tanjug.

”Podjednako su zahvaćena deca i predškolskog i školskog uzrasta. Od tog broja oko 50 posto pregleda su virusne infekcije. Najčešće su to virusi adeno, rota ili enterovirusi”, rekla je doktorka Golubović.

Lekari apeluju da deca ne idu u vrtić ili školu ukoliko su bolesna ili imaju bilo kakve simptome.

Evo šta se sve širi ovih dana i kako da prepoznate simptome:

Simptomi stomačnog virusa

Kada mala deca dobiju stomačni virus često povraćaju i imaju proliv. Mogu imati i bolove u stomaku i povišenu telesnu temperaturu. Stomačne tegobe jesu infekcija često uzrokovana virusom. Tegobe obično počinju nekoliko dana nakon što se dete zarazilo i pojavljuju se naglo.

Često napada više članova porodice ili više dece predškolske ustanove. Infekcija uglavnom prođe nakon nekoliko dana. Povraćanje uglavnom prestaje nakon 24 sata, ali proliv može da traje sedam dana. Da bi se pacijent pravilno lečio najvažnije je da što pre dođe kod lekara.

Kako izbeći dehidraciju tokom trajanja stomačnog virusa?

Ozbiljniji problem može da nastane kod onih koji povraćaju i imaju jak proliv. To prouzrokuje da nastane brza dehidracija koja izaziva komplikacije, posebno kod dece, starijih i hroničnih bolesnika, kao i kod onih čiji je imunološki sistem već bio oslabljen. U svakom slučaju najvažnije je što pre doći kod lekara, jer je glavna terapija i prva pomoć infuzija koja nadoknađuje vodu i izgubljene elektrolite. Već posle prve doze većina pacijenata se bolje oseća.  Nadoknada vode i elektrolita je najvažnija terapija kod akutnih crevnih infekcija, dok se antibiotici uglavnom preporučuju deci i onima sa već oslabljenim imunitetom.

Osim infuzije, za oporavak pacijenta, takođe je važna i ishrana. Važno je da pokušaju da popiju čaj bez šećera. Sve vreme trebalo bi da jedu dijetalnu hranu, kao što su tostirani hleb, šargarepa, pirinač kuvan u slanoj vodi i lagana supa bez masnoća. Jogurt, mleko i slatkiši nisu preporučljivi. Važno je i da sa dijetalnom hranom nastave i nekoliko dana pošto nestanu simptomi.

Zauške

Deca obolevaju i od zaušaka, a prvi simptomi su povišena telesna temperatura, malaksalost, gubitak apetita, glavobolja. To je virusno oboljenje kod kojeg, nakon inkubacije koja traje 12–25 dana, dolazi do ispoljavanja opštih simptoma infekcije.

“Ti simptomi traju prva tri dana, osnovni – malaksalost, gubitak apetita, glavobolja, a nakon 3-5 dana, otpočetka tih simptoma, dolazi do otoka parotidne žlezde. Ona bude otečena i bolna, javlja se bol pri gutanju i žvakanju hrane. Otok traje najčeše oko nedelju dana, a sa pojavom otoka polako nestaje temperatura”, rekla je za TV Prva doktorka Danijela Polugić za televiziju Prva.

“Zahvaljujući vakcinaciji zauške su danas retko oboljenje. Ukoliko se javi oboljenje, ono može dati posledice na mozgu, na pankreasu, da izazove upalu pankreasa i drugo”, dodala je ona.

Dr Nebojša Bohucki naveo je za Blic da u slučaju da dete nije vakcinisano MMR vakcinom, ima veću verovatnoću da dobije neku od komplikacija zaušaka:

  • kod dečaka to je zapaljenje testisa;
  • kod devojčica može da nastane zapaljenje jajnika;
  • pankreatitis;
  • meningitis ili zapaljenje moždanih ovojnica;
  • encalifitis ili zapaljenje mozga.

Varičele ili ovčje boginje

Među decom se takođe javljaju i boginje varičele. Vakcina protiv varičela u Srbiji postoji, ali nije u programu obavezne imunizacije. Može se primiti na lični zahtev.

“Varičela je uglavnom opasno oboljenje u prvoj godini života, do 12 meseci i nakon 15. godine života, dok je između 1. i 15. godine nešto lakše oboljenje. Kod nekih nastaju komplikacije. Može da se primi vakcina protiv varičele ili ona koja čuva od četiri zarazne bolesti u isto vreme, a to je MMRV vakcina”, kaže dr Bohucki.

Komplikacija koja može da se javi u periodu kada je bolest manje opasna, od 1. do 15. godine, jeste upala pluća.

“Može nastati meningitis, odnosno, encefalitis, ali daleko ređe nego kod zauški i nekih drugih virusa. Deca se zaražavaju po pravilu u predškolskom uzrastu i u prvom razredu. Nastaju čitave male epidemije, kolektiv se zarazi, virus bukvalno protutnji kroz zabavišta i škole najčešće u jesen. To se upravo sada i dešava, ali to je normalno”, kaže dr Bohucki za pomenuti medij.

Koksaki virus

Koksaki virusproširio se u pojedinim vrtićima.

“Tip A može se pojaviti i kod odraslih, ali je beznačajan, kao što se i tip B može pojaviti kod dece, ali vrlo retko”, istakla je dr Biserka Obradović, specijalista opšte medicine, za TV Prva.

“Koksaki A6. Često se dešava kod dece, retko kod odraslih, te se javljaju promene na koži dlanova, stopala, na usnama, usnoj duplji, gde deca onda izbegavaju da jedu. To je u stvari jedan beznačajan virus. Ipak, 90 odsto koksaki virusa, da li A ili B, uglavnom prolaze nezapaženo, a onih 10 odsto izazivaju razne komplikacije i mogu biti opasni po srce”, navela je dr Obradović.

Kako se prenosi ovaj virus?

“Vrlo lako se prenosi prljavim rukama, preko igračaka, obično obolevaju deca do pete godine, mada mogu i kasnije. Takođe, virus se može preneti i kapljičnim putem. Ovaj virus ima inkubaciju jedan do dva dana, te zato u početku mi i ne znamo da je u pitanju taj virus. Ipak, nezgodno je što ovaj virus, nakon prestanka simptoma, i narednih nekoliko dana može da se prenese”, ističe dr Saša Milićević, pedijatar u izjavi za TV Prva.

Dr Bohucki naveo je da je kod 90 odsto dece bolest blaga.

“Deca u kolektivu dođu u dodir sa velikih brojem serotipova, u grupi A čak 23 puta i protiv tih serotipa i razviju imunitet. Često oboljevamo od koksaki virusa a da toga nismo ni svesni, odnosno, najčešće nismo ni bolesni ili smo blago bolesni sa povišenom temperaturom, dete je par dana malaksalo, kao i kod neke druge viroze”, rekao je ovaj doktor.

Takođe, dr Dejan Jonev savetuje da i deca, ali i odrasli što manje borave u zatvorenim prostorijama, na mestima gde ima mnogo ljudi, gde bi mogli da se zaraze i da dobiju virus, međutim, to je malo teško jer je dosta školske dece bolesno.

“U odeljenju bude samo po 10 ili 15 učenika, svi su bolesni, je oni jedni drugima veoma lako prenose infekciju, bilo da je u pitanju stomačna ili respiratorna viroza”, kaže dr Jonev.

Uporan kašalj

Dr Obradović istakla je za B92.net da su čekaonice domova zdravlja u Srbiji pune jer vladaju i respiratorne infekcije, a najveći problem je što mnogi zanemaruju prve simptome.

“Ljudi dolaze u ordinacije sa već sekundarnim simptomima kakvi su kašalj, bronhitis, upale pluća, jer su preskočili onu prvu fazu. Ta faza obično traje sedam dana i zovemo je akutna faza virsune infekcije”, rekla je dr Obradović, pa dodala:

“Iako se mnogi žale na kašalj, koji ne prolazi i od koga im, kako su opisali, ‘glava puca po šavovima’, ovih dana haraju i kovid, koksaki, ali i gastro virusi.”

Prema rečima naše sagovornice, kada je reč o respiratornim virusima, treba obratiti pažnju na sledeće simptome.

“To su temperatura, malaksalost, kijavica, bol u grlu, koji kasnije prelazi u kašalj. Taj kašalj je intenzivan, ne prolazi danima. Reč je o mehaničkoj radnji i telo tako pokušava da izbaci strano telo iz disajnih puteva. To strano telo je, u stvari, sekret koji se sliva iz sinusa”, navela je dr Obradović i dodala:

“Za sve viruse, svejedno da li se manifestuju iscrpljujućim kašljem ili dijarejom, ako traju duže od tri do pet dana, posebno ako oboleli ne mogu da skinu temperaturu, treba odmah da nam se jave, jer mogu da budu zaraženi koksaki virusom. Druga opasnost je što to mogu da budu simptomi komplikacije kovida, kojih i te kako i dalje ima, samo što su ove omikron varijante znatno blaže”, precizirala je dr Obradović i dodala:

“Ipak, i te omikron varijante i dalje imaju sve one simptome kovida odranije, a to su: jak bol u mišićima, malaksalost, glavobolja.”

Izvor: ordinacija.tv/ b92.net

Zašto se deca najgore ponašaju kada su sa mamom – Ne brinite, razlog je predivan!

Da li ste ikada primetili da su vasa deca poput anđela s drugima – s tatom, bakom, učiteljima ili čak potpunim strancima na ulici – ali čim ostanu samo s mamom, postanu pravi mali đavolčići?

Ovo objašnjenje će vam pomoći da drugačije doživite suze i ispade besa, prenosi Everymom.

“Zato što si ti, draga mama, njihovo sigurno mesto. Tebi mogu doneti sve svoje probleme. Ako im ti ne možeš pomoći, ko može? Draga mama, ti si njihov ‘skupljač’ neugodnih emocija i osećanja. Ako su ceo dan bili izloženi neugodnim emocijama, u neugodnim situacijama, kad te vide, znaju da se mogu opustiti. To znači da ispuštaju sve što su zadržavali – cvile, plaču, čak se možda i olakšavaju… Poslednje što želite nakon napornog dana na poslu ili lepog izlaska je da se nosite s tim, ali to je ono što majke dobijaju: nefiltrirani emocionalni izlivi koji nas dočekaju čim kročimo kroz vrata.

Da li plaču, cvile ili vas grle čim uđete na vrata? Shvatite to kao znak ljubavi. Sledeći put kad se to dogodi, šaljem vam puno ljubavi i razumevanja, jer znam koliko nas to sve zna da nas dovede do ludila!”.

Sada barem znate zašto baš vi dobijate sav taj “drama šou” – jednostavno radite sve kako treba!

Zašto pričamo u snu i kako se rešiti toga

0

Sigurno ste se probudili iz dubokog sna zbog toga što partner ili dete pričaju u snu – govore cele rečenicama ili izgovaraju nejasne zvuke.

Možda ste i sami pričali u snu, a da toga niste bili svesni. Mnogi faktori mogu doprineti pričanju u snu, kao što su stres ili anksioznost, nedostatak ili loš kvalitet sna.

Pričanje u snu se svima dogodio i u većini slučajeva, to zvuči kao neko mumlanje i izgovaranje nepovezanih rečenica. Iako to može biti zabavno ili pak iritantno za one koji slušaju, takođe neprijatno ili zbunjujuće za one koji govore, pričanje u snu verovatno nije nešto o čemu treba brinuti. Ali, u određenim situacijama to može upućivati na poremećaj sna ili opšteg zdravlja, naglašava dr Mišel Drup.

Pričanje u snu je poznato kao somnilokvija i podrazumeva čin govora na glas tokom sna. Tada obično osoba:

  • Govori šapatom
  • Govori normalnom glasnošću
  • Viče cele reči ili odgovore
  • Izgovara cele, razumljive rečenice i vodi cele razgovore
  • Ima nejasne, besmislene govore pomešane sa gunđanjem i drugim zvukovima
     

Bez obzira na to koja verzija je u pitanju, verovatno nećete znati da pričate u snu osim ako se ne probudite dok govorite ili vas neko drugi ne obavesti o tome kasnije.

Pričanje u snu je vrsta parasomnije, ili poremećaja sna koji se javlja tokom spavanja. Za razliku od drugih parasomnija kao što su mesečarenje ili poremećaj u ishrani tokom sna, koji mogu nositi značajne rizike po zdravlje, pričanje u snu obično ima malo ili nikakvog rizika.

Zašto ljudi pričaju u snu

San je delikatan proces koji utiče na naše zdravlje na različite načine. Prosečan ciklus sna traje oko 90 minuta, a potrebno nam je oko četiri do pet tih ciklusa svaka 24 sata da bismo se osećali potpuno osveženo i odmoreno. U svakom ciklusu, mozak prolazi kroz četiri faze sna i ako je čak i delimično ometen tokom bilo koje od tih faza, kvalitet sna može biti narušen.

“Pošto se većina parasomnija smatra mešovitim stanjem između budnosti i sna, pričanje u snu može biti verovatnije kada su obrasci sna poremećeni ili prekinuti,” objašnjava dr Drup, a piše Klivlend Klinik. 

To znači da bilo šta što je poznato da remeti san može doprineti pričanju u snu, uključujući:

  • Džet leg
  • Nedostatak sna
  • Apneju u snu
  • Anksioznost i stres
  • Zloupotrebu alkohola ili drugih supstanci
     

“Postoje dokazi da ponekad pričanje u snu može biti povezano sa snovima, ali to nije uvek slučaj. Većina snova se dešava kada ste u dubokoj fazi sna sa brzim pokretima očiju” nastavlja dr Drup.

Pričati u snu može biti i sporedni efekat ili simptom drugih parasomnija. Na primer, kod poremećaja ponašanja u REM fazi sna, ljudi imaju tendenciju da nesvesno ponavljaju svoje snove. Oni mogu govoriti, vikati, udarati, kretati se ili trčati sa svrhom jer deo njihovog mozga odgovoran za paralizu mišića tokom sna ne funkcioniše kako treba. Slično tome, ljudi mogu pričati u snu kada mesečare i kada imaju noćne terore.

“Ako pričanje u snu počinje iznenada u odraslom dobu, ili ako uključuje intenzivan strah, vrištanje ili nasilne akcije, trebalo bi da razmotrite posetu specijalisti za spavanje”, savetuje dr Drup.

Kako prestati sa pričanjem u snu

Fokusiranje na zdrave navike spavanja i poboljšanje okruženja za spavanje može eliminisati potencijalne poremećaje sna i poboljšati kvalitet vašeg sna, naglašavaju doktori.

Izgradnja boljih navika oko spavanja može uključivati faktore kao što su:

  • Pridržavanje redovnog rasporeda spavanja
  • Bar sedam sati sna
  • Odvajanje 30 do 60 minuta mirnog vremena bez ekrana pre spavanja
  • Minimiziranje i upravljanje nivoima stresa
  • Ograničenje konzumiranja alkohola
  • Izbegavanje kofeina najmanje šest sati pre spavanja
  • Redovno vežbanje
  • Obezbeđivanje da vaša spavaća soba bude tiha i mračna

Izvor: b92.net

 Novi soj KORONE hara Srbijom: Ova grupa građana je posebno ugrožena – Ovo su simptomi!

0

Domovi zdravlja u Srbiji su puni, mahom dolaze ljudi koji se žale na kašalj, bolove u mišićima i na visoku temperaturu, a nisu ni svesni da imaju koronu, odnosno da boluju od “FLiRT” varijante kovida 19.

Prema rečima primarijusa, dr Biserke Obradović čekaonice su pune zbog, takozvane, “FLiRT” varijante omikron virusa, koja je blaži oblik i prate je simptomi koji lako mogu da se pomešaju s prehladom.

Simptomi “FLiRT” varijante 

“Simptomi koje imamo su, uglavnom, isti kao i kod ostalih varijanti, ali ono po čemu se ipak razlikuje jesu simptomi poput jakog bola u mišićima, nesnosni bolovi u vratu, jake glavobolje, malaksalost, temperatura koja taje od jednog do četiri dana, kijavica, začepljenost u nosu, ali i promena čula mirisa i ukusa, dok ne dolazi do potpunog gubitka ovih čula”, objašnjava doktorka i ističe kako se, pored ovih simptoma, takođe javlja i pad imuniteta.

Oni koji su najviše “na udaru”, kada je nova varijanta korone u pitanju jesu, kako kaže doktorka, testirani čiji je prosek godina 58, ali da to ne znači, navodi dalje ona, da mlađi nisu u ugroženoj grupi.

“Mnogi, zapravo, i ne obraćaju pažnju. Popiju lekove, odleže to na nogama, i normalno odlaze na posao, nastavljajući tako da šire virus. Ipak, nije starija populacija jedina koja je ugrožena. Novi kovid pogađa isto i mlađe i starije. Jedino što mlađi imaju jači imunitet, pa to lakše mogu da odboluju na nogama. Lekaru se javljaju tek kada dođe do sekundarnih bakterijskih i virusnih infekcija, odnosno upale pluća, bronhitisa, kašlja…Kod mnogih pacijenata, u njihovoj anamnezi iščačkamo da je, u stvari, korona bila ta koja im je stvarala probleme”, govori doktorka Obradović.

Ukoliko uzmemo u obzir da nam uskoro počinje period slava i porodičnih okupljanja, doktorka naglašava koji su to načini da se zaštitimo i ne prouzrokujemo da blaži oblik korone preraste u nešto ozbiljnije.

“Imamo problem jer većina ljudi koja je trenutno zaražena ne zna za to, pa najnormalnije odlaze na posao ili u školu, a ovo je virus koji se prenosi kapljičnim putem, indirektno ili direktno. Takođe, trenutno imamo i slave, a ljudi ne znaju da se prilikom poljupca prenese oko 10 miliona bakterija, a da ne pričam o virusima. Dakle, postupak širenja je brži ukoliko zaražena osobe ne odleži 3 do 5 dana u izolaciji, najoptimalnije nedelju dana. Đaci ne bi trebalo da odlaze u školu, zaposleni na posao, ili da makar rade od kuće, ako za to postoji mogućnost. Na taj način ne samo da će zaraženi zaštititi druge, već i sebe, jer trenutno imamo mnoge bakterijske i virusne infekcije koje mogu da još više ugroze naše zdravlje, jer usled korone imamo oslabljen imunitet”, naglašava doktorka Obradović.


Doktorka Obradović ističe koji su to načini, ali i životne navike koje nam mogu pomoći da izađemo na kraj sa najnovijom varijantom korone, te istakla kako je zdrav život i s njom ključ.

“Da vodimo zdrav život, unosimo što više svežeg voća i povrća. Dosta vitamina C, a tu ne mislim samo na limun, već i na papriku koja je takođe puna ovog vitamina. Pored toga, treba da prestanemo da unosimo napitke poput kafe i energetskih pića. Ja volim da kažem i da je fizička aktivnost jako bitna, za sve. Fizička aktivnost može zameniti mnoge lekove, a lekovi ne mogu fizičku aktivnost”, zaključuje doktorka Biserka Obradović.

Da situacija sa novom varijantom korona virusa nije idealna ni u svetu, pisao je ovih dana i britanski list “Independent”, a koji prenosi kako se novi soj kovida 19 širi velikom brzinom, kao i da je stopa prijema pacijenata koji su bili pozitivni na njega naglo porasla.

“Smatra se da je ovaj soj prenosiviji zbog brojnih mutacija i da ima simptome slične onima kod drugih varijanti covida 19, uključujući umor, glavobolju, bol u grlu, visoku temperaturu i kašalj”, piše britanski list.

Kako “Independent” dalje navodi, iako samoizolacija više nije zakonski uslov u Velikoj Britaniji, Nacionalni zdravstveni servis u toj zemlji savetovao je da svi koji su pozitivni na koronu izbegavaju kontakt s drugima najmanje pet dana, dok se izbegavanje kontakta s ugroženijom populacijom i te kako preporučuje, i trebalo bi da traje makar 10 dana, a kako bi se smanjio rizik za njih.

Kao opšte pravilo, “Independent” prenosi kako se savetuje svima sa simptomima da bar sačekaju da oni nestanu pre nego što se vrate normalnim aktivnostima, dok se u tekstu ističe i kako vakcinacija i dalje nudi najbolju zaštitu.

Izvor: b92.net

Velika opasnost od KANCERA vreba iz ovih proizvoda: Kada kupujete hranu, obratite pažnju na ove stavke u deklaraciji!

0

Uvek proverite na deklaraciji da li se navodi prisustvo emulgatora, odnosno, aditiva-hemijske supstance i koje, a njihova oznaka počinjem slovom E, jer mogu da budu opasni po zdravlje,

Lekari nam iz tog razloga savetuju da dobro pročitamo deklaraciju na ambalaži, naročito ono što je napisano najsitnijim slovima, jer je to i najopasnije.

Kako je za “Blic” rekao onkolog profesor dr Vladimir Kovčin, u Srbiji postoji trend porasta broja obolelih od svih vrsta kancera među veoma mladom populacijom,a velika opasnost od karcinoma vreba iz ultra prerađene hrane koja deluje sveže, a ima dug vek trajanja. Zbog toga je važno da na deklaraciji proverimo šta se sve nalazi u proizvodima, ali da prvenstveno izbegavamo hranu sa dugim rokom trajanja.

“Kada kupujete hranu, obratite pažnju na deklaracije. Postoji spisak štetnih emulgatora koji se dodaju, čak su neki od njih zabranjeni u Evropskoj uniji. Obično to na deklaraciji piše jako sitnim slovima. U principu izbegavajte proizvode sa dugim rokom trajanja ako nisu zamrznuti ili obrađeni na drugi način ili ih konzumirati što ređe i u manjoj količini”,  rekao je prof. dr Kovčin.

Šta su aditivi i zašto se koriste

Važno je znati da su emulgatori, odnosno, aditivi supstance koje se koriste za konzerviranje, bojenje, zaslađivanje tokom pripreme hrane. Evropska unija ih definiše kao “svaku supstancu koja se sama po sebi ne konzumira kao hrana i koja se inače ne koristi kao karakterističan sastojak hrane, bez obzira da li ima nutritivnu vrednost ili ne”.

Dodaci hrani u proizvodnji, preradi, pripremi, tretmanu, pakovanju, transportu ili skladištenju, aditivi postaju njen sastavni deo i dugoročno pojedini mogu imati štetan uticaj na zdravlje:

  •     Veštačke boje – koriste se za dodavanje ili vraćanje boje u hranu
  •     Konzervansi – dodaju se kako bi produžili vek trajanja namirnica tako što ih štite od mikroorganizama
  •     Antioksidansi – supstance koje produžavaju vek trajanja namirnica štiteći ih od oksidacije (užeglosti masti i promene boje)
  •     Sredstva za tretiranje brašna – dodaju se brašnu ili testu radi poboljšanja kvaliteta pečenja

Zabranjeni aditivi i njihovo štetno dejstvo

“Postoje aditivi koji su na listi zabranjenih, ali su neki dozvoljeni do određene količine jer je utvrđeno da ta količina neće izazvati štetno dejstvo kod ljudi. Unazad vekovima se ostavljala zimnica, a nije bilo aditiva. Industrijski se dodaje ko zna šta da bi bio duži vek trajanja na polici i zato su neki od aditiva zabranjeni, a pitanje je koliko su i dozvoljeni dobri”, kaže za “Blic” nutricionista Ivan Katančić.

Napominje da treba obratiti uvek pažnju na E oznaku, jer je to oznaka za dodatak u hrani i na osnovu broja se može utvrditi o kom aditivu je reč i da li se nalazi na spisku zabranjenih i dozvoljenih, ali u ograničenim količinama.

Zašto je E 171 zabranjen

“Zabranjena je, recimo, veštačka boja titanijum dioksid, oznake E 171, i to se često provlači na sajtovima EU posvećenim ishrani”, kaže nutricionista.

Kako su objasnili evropski stručnjaci, titanijum dioksid je prirodni oksid titanijuma, koji se koristi kao boja. Decenijama se koristi za davanje bele boje namirnicama, od peciva i namaza za sendviče do supa, čorba, soseva, preliva za salatu i dodataka ishrani.

“U martu 2020. Komisija je zatražila od Evropske agencije za bezbednost hrane (EFSA) da ažurira mišljenje o titanijum dioksidu iz 2016. godine. Iako 2016. godine EFSA nije ukazala na bilo kakvu zabrinutost u pogledu bezbednosti, međutim, identifikovala je neke nedostatke u podacima i nesigurnosti, posebno u pogledu veličine čestica. Ovaj parametar može uticati na toksikološka svojstva E 171”, navodi se na sajtu Evropske komisije.

Iako se u novom mišljenju iz maja 2021. godine ne zaključuje da je E171 definitivan rizik po zdravlje, ono ne isključuje tu mogućnost. Konkretno, EFSA ne isključuje zabrinutost zbog genotoksičnosti, što znači da postoji mogućnost da upotreba titanijum dioksida kao aditiva za hranu može izazvati oštećenje DNK ili hromozoma. U EU činjenica da se ne može potvrditi sigurnost aditiva za hranu dovoljna je da opravda zabranu.

Kako izabrati namirnice i čitati deklaraciju: Što manje stavki i to manje E dodataka

Specijalista socijalne medicine dr Zorica V. Dragaš kaže za “Blic” da je najzdravija prirodna hrana, ona koja je što manje tehnološki prerađena, jer postoje E dodaci koji su u EU zabranjeni, a kod nas nisu još uvek.

“Ne možemo očekivati da svaki građanin zna koji sastojci su zabranjeni i ako na deklaraciji piše neka od oznaka da izbegava tu hranu, već treba uzimati proizvode sa što kraćom deklaracijom i uvek onu koja ima što manje E dodataka ili bilo kojih drugih veštačkih sastojaka. Kada je, recimo, pašteta u pitanju, smatram da sve ono što ne vidimo šta je, a u jetrenoj pašteti ne vidimo da li u njoj ima jetra, to najčešće nije bezbedno da se pojede. Viršle su često pominjani proizvod za koji ne znamo šta sve konzumiramo u tom proizvodu, a nalazi se tamo radi poboljšanja ukusa i mirisa”, kaže dr Dragaš.

Ako dodatak danas nije štetan, ne znači da sutra neće biti

Ističe, da nešto što joj uvek danas nije proglašeno da je štetno ili da izaziva rak, ne znači da sutra neće biti, jer od kada se koriste E dodaci mnogi proizvodi su postali štetni tokom vremena upotrebe. Za mnoge od njih ne možemo znati unapred da li će vreme pokazati da su i oni štetni, i zato ih je najbolje sve izbegavati i jesti što manje obrađenu hranu.

“Mladi mogu sebi pomoći ako biraju i jedu što prirodniju, svežu hranu, onu koja na deklaraciji nema ili ima što manje E dodataka i drugih stvari koje se dodaju hrani da bi se produžila svežina, popravio ukus i miris. Trudim se da čitam deklaracije, ali samo usko usmereni ljudi mogu da ih sve protumače. Kada bi na deklaraciji pisali šta koji broj sve znači bile bi kilometarske, ni lupa nam ne bi pomogla da sve iščitamo”, kaže dr Zorica V. Dragaš.

Vakumirana hrana i veštačke boje i aroma

Napominje da ne možemo ni za jedan od tih dodataka tvrditi da nije štetan, jer unapred ne znamo, a kada smo toliko izloženi faktorima rizika najbolje da ih sve svedemo na minimum.

“Kada nam je dostupno da biramo zašto bismo birali, na primer, vakumirana peciva, ako možemo jesti sveže. Spisak SZO, koji smo uvek dobijali, koristi se u EU, i on se revidira tako što su dodaju supstance koje su se pokazale kao štetne za zdravlje”,  kaže sagovornica za “Blic”.

Ambalaža, oznake i upotreba

Savetuje da građani posebno obrate pažnju na ambalažu i njene oznake koje treba prepoznati i znati da je štetna, jer ako je „namirnica upakovana u takvu ambalažu, onda plastika otpušta štetne materije za zdravlje“. Radi se o oznakama u trouglovima pisane za plastiku koja nije pogodna da bude ambalaža prehrambenih proizvoda.

“Savet je izbegavati plastiku za ambalažu i u kući. Loše je ako se koristi plastična ambalaža za pripremu ili podgrevanje hrane u mikrotalasnoj peći. Ni pića u plastičnim bocama nisu dobra, jer ne znamo šta dospeva na naše tržište, a šta može da ide na tržište EU. Zato se sve više govori o prirodnoj ishrani, ali i prirodnoj kozmetici. Najzdravija ambalaža je staklena, a i konzerve, ako su ispravne, su bolje od plastike”,  kaže dr Zorica V. Dragaš.

Šta je još važno znati prilikom kupovine namirnica

Dodaje da je bolje biti restriktivan prilikom kupovine jer ako nešto „nije zabranjeno kod nas ne znamo da li je već zabranjeno u nekoj drugoj zemlji“ i uvek treba obratiti pažnju na to što je dodato pri preradi i proizvodnji namirnice, ali bi bilo dobro znati i šta se dodaje:

  •     pri obradi zemljišta
  •     životinjama u ishrani
  •     na koji način se hrana skladišti, čuva i pakuje
  •     koliko je dugo pakovana voda u plastičnoj ambalaži bila suncu ili nije

“Kada kažem da je prirodna ishrana najzdravija i najbolja mislim na namirnice koje nisu pretrpele termičku obradu. Da bi se sačuvala nutritivna vrednost hrane ne treba je obrađivati previše, a tu se misli i na sve što se dodaje hrani i na način pripreme. C vitamin da bi se sačuvao u hrani koja mora termički da se obrađuje mora što kraće da se kuvati ili da “tiho vri” na što nižoj temperaturi. Obično svi gledamo rok trajanja, ali treba uvek pogledati sastav i izbegavati kupovinu proizvoda sa pomenutim dodacima”, zaključuje dr Dragaš.

Izvor: Blic.rs