5 TIPOVA BAKA I DEKA: Kako utiču na vaspitanje unuka i šta deca pamte iz druženja sa njima
Deke i bake su najlepši ukras svakog detinjstva, a njihova ljubav je često presudna za srećno odrastanje mališana
Ko nije rastao sa bakom i dekom, kažu, ne zna šta je prava radost detinjstva. Sve što roditelji ne dozvoljavaju, kod njih je dopušteno mališanima.
Uglavnom, oni sa unucima proživljavaju „drugo detinjstvo“ i u većini slučajeva uživaju u onim stvarima za koje nisu imali vremena sa svojom decom.
Bake i deke su čarobnjaci kod kojih je zagarantovano uživanje većini dece i bez obzira na to koliko je njihova uloga u porodici aktivna, deca koja su obasuta njihovom ljubavlju imaju više samopouzdanja.
To koliko bake i deke mogu da budu značajni za odrastanje i koliki je njihov uticaj na formiranje ličnosti mališana, potvrđuje i priča bivšeg američkog predsednika Baraka Obame. On je, govoreći o svojoj baki, kazao da ga je ona naučila odgovornosti i odricanju, što su neophodne osobine na putu uspeha.
Da su bake i dede junaci porodica, pokazuju i istraživanja.
Deca koja imaju sreće da odrasatju uz pažnju i ljubav baka i deka, ispostavlja se, kasnije u životu imaju veće samopouzdanje, komunikativnija su i lakše podnose poraz.
– Deke i i bake mogu preuzeti i vaspitnu ulogu – tvrdi gereontolog Bernis Nongarten i ističe da ih možemo podeliti u pet tipova, prema tome kako se ponašaju s decom i koliko učestvuju u vaspitanju unuka.
-
KLASIČNI TIPOVI
Na „klasične“ tipove deda i baka roditelji se mogu osloniti ako je potrebno da pričuvaju unuke ili ako im je potrebna bilo kakva vrsta pomoći. Rado se druže s unučićima i pomažu svojoj deci, ali se ne mešaju preterano u vaspitanje.
-
ZABAVNI DRUGARI DECE
Deda i baka koji su usmereni na to da zabavljaju unuke, igraju se s njima, luduju i smeju se, uživaju u tome da budu izvor zabave. Svaki put kad provode vreme sa svojim mališanima, videćete ih kako jure okolo s klincima, pevaju i igraju se.
-
DRUGI „MAMA I TATA“
Oni ponekad preteruju u brizi o unucima i ponašaju se kao da roditelji ne znaju da brinu o deci.
Često žele da donose odluke koje se tiču unuka, od toga u koju će školu dete da bude upisano do toga s kim mu je dozvoljeno da se druži.
-
PORODIČNI MUDRACI
Oni su glave porodice koje dele mudre savete i kontrolišu roditeljsku generaciju. Mogu biti nenametljivi, odnosno da daju sugestije i savete samo onda kad procene da je to potrebno i da je od pomoći, a ponekada mogu biti i naporni.
-
„DALEKI ROĐACI“
Ove bake i deke su retko sa unucima, najčešće samo za praznike, pa ih deca nekada doživljavaju kao strance. Često novčano pomažu roditeljima, ali se ne mešaju u njihove odluke, ne dele sitnice sa unucima, pa baš zato deci često ostaju u sećanju kao „daleki rođaci“.
Izvor:telegraf.rs
Ona je lepa, draga, uspešna i izuzetno pametna: Zašto su ovakve žene često glupe u ljubavi?
Ona je lepa, draga, uspešna i izuzetno pametna. Ona je osoba koju želite u svojoj blizini, jer je obzirna, hrabra i puna podrške. Ali, kada je reč o ljubavi i muškarcima, ona naglo postane glupa. Sasvim sigurno poznajete takve žene i vrlo verovatno im se čudite kada dopuštaju da im muškarci čine lude stvari koje njih čine nesrećnim. Evo šta o tome kaže terapeut Debora Dun u svojoj knjizi “Glupe zbog muškaraca: 10 pravila kako stvoriti pravu romansu“.
ZAŠTO PAMETNE ŽENE U VEZI POSTANU NERAZUMNE?
Debora Dun tvrdi da je to zato što su žene zavisne od romantike: “Romantika je droga koja sprečava ženu da se suoči sa realnim problemima u svom životu poput financija, zdravlja ili starenja. To je način na koji one izbegavaju stvarni život. Normalno je želeti zaljubljenost i romantiku, ali ne po svaku cenu i ne u lošim vezama.”
ŠTA JE TAČNO NERAZUMNO PONAŠANJE?
Nerazumno ponašanje je kada žena, kaže Dun, u potpunosti odbaci oprez i dopusti sebi da se doslovno “navuče” na muškarca koji nije dobar za nju i koji može biti opasan. Poznataterapeutkinja kaže da su žene mogle ranije da uoče upozoravajuće znakove, ali su odlučile da ih ignorišu i žive u iluzijama: “Žene žele ljubavnu priču iz bajke, pa u vezu ulaze sa nerealnim očekivanjima u pogledu braka ili dugotrajnih veza. One žele da taj muškarac zaleči njihove rane i traume. Ali ne ide to tako, one same moraju da odrade taj posao, jer je to preduslov za srećnu vezu.”
ŠTA BI PAMETNE ŽENE TREBALO DA TRAŽE U VEZI?
“Stabilnost, saosjećanje, stvaranje doma i porodice, ako je to ono što žena želi. Takođe, trebalo bi težiti domu koji će joj biti sigurno utočište, mesto na kom će moći da se suoči sa svim nedaćama života”, ističe Debora Dun.
ZAŠTO NEKE ŽENE VERUJU U MIT DA ĆE LJUBAV SVE POBEDITI?
Prema mišljenju Dunove, žene su odrasle na bajkama koje promovišu upravo taj mit: “Bajke su ih naučile da moć ljubavi može promeniti muškarca. Naučile su ih i da je važno da budu lepe i seksi, jer će tako biti moćnije. Žene često brkaju seksualnu moć sa ličnom moći. Uspevaju da osvoje muškarca, ali ne i da ga zadrže. Kad on ode, one ostaju same i sa još manje samopouzdanja. To je zato jer ne znaju razliku između seksualne moći i moći ženstvenosti.”
ZAŠTO ŽENE OSTAJU U VEZI ZA KOJU ZNAJU DA JE LOŠA?
Žene su, kaže Debora Dun, biološki i kulturološki određene da spašavaju i neguju. “Seks je kod žena povezan sa potrebom svijanja porodičnog gnezda, a kod muškaraca sa uživanjem. Muškarci su češće poligamni, a žene su češće monogamne. Kada se žena zaljubi u muškarca, ona želi da ostane sa njim. Teško joj je da prekine vezu jer je u svojoj mašti već izgradila porodicu i dom. On nije i daje joj to do znanja, ali ona vrlo često nema snage da prihvatiti realnost i ostaje sa njim.”
PRISTAJU LI ŽENE NA LOŠE VEZE ZBOG STRAHA OD SAMOĆE?
“Hiljadama godina žene su finansijski zavisile od muškaraca, pa su i danas programirane da veruju da je njihova vrednost kao ljudskog bića vezana uz to imaju li muškarca pored sebe ili ne. Takve stavove i dalje propagiraju mediji, religija i marketing. Kad žena nema muškarca pored sebe, društvo joj nameće utisak da nešto sa njom nije u redu, a to misli i ona sama. Dakle, jednim delom žene pristaju na loše veze zbog straha od samoće ili, bolje rečeno, zbog straha od osude društva.”
ŠTA BI ŽENA TREBALO DA UČINI DA PRESTANE DA SE GLUPO PONAŠA U LJUBAVI?
Prema mišljenju Debore Dun, žene koje gube razum u vezama trebalo bi da drže dijetu što se tiče muškaraca – barem na neko vreme: “Ona bi trebalo da prestane da leči svoje strahove konstantnim romansama. Definitivno ne bi trebalo ulaziti iz jedne veze u drugu, samo da se ne bi loše osećala. To je recept za katastrofu. Žena mora da se susretne sama sa sobom – sa onim lepim, ali i onim neprijatnim u sebi. Za to joj je potrebno barem godinu dana i u tom vremenu ne bi trebalo da bude sa muškarcem. To bi vreme valjalo da posveti sebi, da bi upoznala moć svoje ženstvenosti i poradila na svome samopouzdanju. Tek tada će biti spremna za zdravu i stabilnu vezu.”
Izvor: tportal.hr
Zbog čega ću uspavljivati svoju decu svake večeri, sve dok oni ne odluče da to više ne žele
Tokom dana, ne umem baš mnogo da uživam u trenutku. Retko mi pođe za rukom da uhvatim te momente zbog kojih sam se i radovala da postanem mama. Da ih zgrabim i pustim da traju.
Ali, uveče, kad se sve smiri, a kuća posle igre, večere i spremanja za krevet zove da bude pospremljena, ja biram da je ne čujem. Biram da pritisnem pauzu.
Umesto da gubim strpljenje svaki put kad iz sobe čujem “mama, žedan sam” ili “mama, piški mi se” rešila sam da budem tu. Jer znam da će proći brzo. I znam da me zovu samo zato što žele moju blizinu. Ne treba im čaša vode, ni da mi “još nešto kažu”. Trebam im ja. I to je NORMALNO.
Zato ja uspavljujem svoju decu. I ne požurujem te trenutke. Ne kažem da je uvek lako. Ne poričem da mi se, ponekad, baš ne provodi vreme u uspavljivanju dece. Ali BIRAM da budem tu, bar tih pola sata uveče. Jer dan prođe tako brzo, više u svemu ostalom nego u našem zajedničkom vremenu.
Svaki put kad oni zaspe, ja sam tu. Držim ih za ruke, milujem ili samo sedim pored i razmišljam ili čitam uz lampu. A svi kažu da grešim.
Kažu da moram da budem čvrsta, inače će se oni “navići”.
Kažu da im “izigravam dudu varalicu” kao da su varalice izmišljene pre majki koje su bebe smirivale svojim dojkama.
Kažu da nikad neće naučiti da se sami izbore i uteše.
Ah, da. Kažu i da će mi brak propasti.
Rekli su i da bebama i deci roditelji trebaju danju, ali, za čudo, ne i noću.
Bez zadrške im kažem da su to obične gluposti i da tako govore jer ne znaju. Zato što mi je kristalno jasno da ovakvi komentari i jesu odraz neznanja, neukosti i straha. Da oni koji ih izgovaraju žive u mraku. A ja, ja biram svetlo. Biram intuiciju koja mi govori da budem uz svoje dete kad mi pokazuje da mu trebam. Biram da budem OSVEŠĆENA.
Jer moja intuicija, moja ljubav i moja nežnost koju im dajem ne prestaju kad sunce zađe.
Svi ti tihi, večernji trenuci, kad sedimo u tišini i čekamo da nas uhvati san, na “svetlo noći” iznesu ono što je u njihovim srcima, a nisu stigli da mi kažu tokom dana. To su trenuci kad mi najviše veruju, kad znaju da sam njihova i da ću biti tu za sve što požele da mi kažu.
Ali, svi ti ljudi koji mi govore da grešim, za jednu stvar jesu u pravu. Biću čvrsta.
Biću čvrsta u odluci da budem njihova sigurna luka, onda kada im je to potrebno. Bez obzira na to da li je dan ili noć.
Biću čvrsta u tome da ih podojim onda kada im njihov stomačić javlja da je prazan. Ne kad kazaljke na zidu kažu da je vreme.
Biću čvrsta u odluci da ih naučim da su njihove potrebe važne i da je pokazivanje emocija sasvim u redu.
Jer, to roditeljstvo kad padne mrak je mnogo više od potrebe za snom. To su momenti koje nam priroda daje da ih podelimo sa svojom decom, dok nas moderna kultura uverava da zaboravimo na instinkt i ugušimo unutrašnji glas.
Ne, nije lako. Ali biram da prihvatim da je taj “napor” cena koju “plaćamo” za nešto mnogo vrednije – pogled u dušu i misli svog deteta i odnos zasnovan na poverenju i sigurnosti.
I zato ću i dalje ležati pored svoje dece dok ne zaspe, sve dok to njima bude potrebno. Jer bez ikakve sumnje znam da brzim korakom dolazi dan kad neće želeti da legnem pored njih.
Ali taj dan, hvala nebesima, nije danas.
Izvor: zelenaucionica.com
Seks posle menopauze može da bude bolji nego kad ste bile mlade: Naučite kako da probudite želju za intimnošću i kad se hormoni uspavaju!
Kada je davne 1999. godine napisala knjigu “Vrući seks”, stručnjak za seks i veze Trejsi Koks vodila je ljubav dva puta dnevno. Kako je vreme prolazilo i suočila se sa menopauzom, tako je njen libido strmoglavo padao u ponor.
– Nije istina da sam počela da mrzim seks, jednostavno sam zaboravila na njega – kaže Trejsi.
Kroz menopauzu je počela da prolazi u 47.godini, ali je promene koje je doživljavala pripisivala stresnom načinu života: mnogo je putovala, osećala se iscrpljeno i razdražljivo.
Onda su krenuli talasi vrućine.
– Prvi valunzi sustigli su me kad sam bila na ručku sa dvojicom muškaraca. Seli smo kraj kamina i ja sam sve vreme pitala da li im je vruće. Izgledali su postiđeno; sad shvaram da su oni pre mene shvatili da sam u menopauzi, ali ih je bilo sramota da mi bilo šta kažu – prepričava Trejsi.
Usledio je gubitak seksualne želje. Iako je u tom periodu bila bez partnera, Trejsi kaže da je tek posle mesec dana shvatila da joj nije ni palo na pamet da bude intimna sa nekim.
– U menopauzi dolazi do haosa sa tri ključna hormona. Testosteron koji utiče na ljubavnu želju ozbiljno se smanjuje; ima ga dvostruko manje nego u dvadesetim godinama života. Progesteron takođe opada, a nivo estrogena postaje nepredvidiv, zbog čega se javlja bolna suvoća vagine – objašnjava Trejsi.
Dobra vest je da se seksualna želja može vratiti, ali na tome morate da poradite.
– Ako budete bile uporne, seks posle menopauze može da bude bolji nego kad ste bile mlade – tvrdi najpoznatiji stručnjak za seks i veze.
Ovo su pravila koja bi trebalo da poštujete kad osetite pad libida:
1.Češće vodite ljubav
Redovan seks pomaže u sprečavanju hroničnog cistitisa, eventualnog prolapsa i inkontencije i pomaže da prebrodite suvoću vagine.
-
Gubitak želje je prirodna stvar ako ste u dugoj vezi
To ne znači u isto vreme da ste sa pogrešnom osobom.
-
Ne pretpostavljajte da će vas partner voleti bez obzira na sve
Ako kažete: “Marko me nikada neće prevariti”, to predstavlja uvredu za Marka. Ako volite svog partnera, postoji razlog da ga vole i drugi. Cenite ono što imate.
-
Novi ljubavnici vremenom postaju stari ljubavnici
Ta privlačna, fenomenalna osoba zbog koje vam klecaju kolena kad je ugledate biće jednako dosadna za nekoliko godina kao i ona sa kojom ste sada.
-
Važno je da se osećate poželjno
Kada vidite iskru u očima vašeg partnera u trenutku kad vas ugleda uzbudljivije je od bilo koje poze koju ćete otkriti čitajući “Kamasutru”.
-
Biti sebičan u krevetu nije ništa loše
Usredsredite se na svoje zadovoljstvo i ne ljutite se na partnera ako se i on ponaša isto. Jedno drugo ne ugrožavate, zar ne?
-
Nemojte se osećati krivom zbog svojih maštarija
Biti neverna u mislima nije isto što i biti neverna u realnom životu.
-
U redu je s vremena na vreme prestati sa seksom
Život je tako stresan. Dogovorite se sa partnerom da napravite pauzu; tada nijedno od vas neće strahovati da je pauza trajna.
-
Ne štedite na lubrikantima
Dobar lubrikant je podjednako važan kao i dobra pasta za zube ili dobar parfem.
-
Sledite svoj osećaj
Ako se osećate loše posle seksa, budite sigurni da ste spavali sa pogrešnom osobom.
Izvor: telegraf.rs
Od ljubavi se živi, od para se preživljava!
Šta ako su vas slagali da se od ljubavi ne živi? Meni je majka jednom rekla da se od ljubavi živi, a od para preživljava. Ja njoj verujem. Zato što nigde toliko ljubavi nisam videla kao u stanovima od 30 kvadrata i bolesničkim posteljama.
Šta ako su vas slagali da prestane vremenom, da ćeš joj se “smejati jednog dana i zaboraviti je? Nijedna naša mlada ruka ne drži čvrsto onu drugu kao što se drže dve staračke. Šta ako su vas slagali da bi trebalo da nađete sebi ravnog? Meni nisu uspeli slagati tako nešto, jer nikad nisam videla toliko prkosa i borbe, kao u ljubavima koje su komšije i strine osuđivali sa prozora.
Kao da su one merilo vaših života. Šta ako su vas slagali da ljubav mora nositi vašu naciju i veru? U novinama i pričama su propali, a ja sam na svoje oči viđala one najveće ljubavi, najlepšu decu, najviše odricanja i žrtve baš kod takvih. I da, oni su srećni. Daleko od svih koji su ih se zbog njihove ljubavi odrekli. I onih kojima je njihova mešana ljubav propala, baš kako bi propala i da nije bila mešana.
Što ako su vas slagali da morate do 25-te? Do 35-te? Do 40-te, jer je krajnje vreme? Mene nisu uspeli, jer niko mi nije tako stvarno i realno pričao o ljubavi kao ona koja je svoju pronašla sa 50. I sada mu trči u zagrljaj kao devojčica od 15 godina. Šta ako vam sve vreme lažu? Šta ako sve vreme pokušavaju da vas uvere da je ljubav ono što su oni nekad imali, i sad više nemaju, jer prestane ‘kada sirotinja uđe na vrata’, ‘kada dođu deca’, ‘kad treba vratiti kredit’, ‘kada ga izobliči bolest’, ‘kad više ne može da spava sa tobom tri puta dnevno’.
Nemojte verovati ni meni. Verujte samo sebi. Držite svoju ljubav čvrsto; rukama, nogama, noktima. Jer ona neće prestati, nego će ojačati, baš kad dođu deca. Baš kad sirotinja uđe na vrata. Baš kad bude trebalo vratiti kredit. Baš kada on bude bolestan. Baš kada ne bude mogao spavati sa tobom tri puta dnevno.
I možda niste svi napravljeni u ljubavi, ali pravite novu decu u ljubavi. Ili ih nemojte praviti. Nekim ljubavima ona nisu ni potrebna. Samo nemojte dozvoliti da vas lažu. Drugi nam se mešaju u plate, školovanje, posao, zdravlje, oblačenje, prehranu, utiču na polovinu našeg života, jer je svet takav. Ali svoju ljubav nikome ne dajte. Jer je to najviše što ćete postići u životu.
Je*eš ti platu od deset hiljada evra ako ćeš na kraju dana ući u prazan stan sa kesama najnovije odeće, koju nema ko da skine. I sve pare ovog sveta, ako nemaš s kim da ih podeliš. Jer, od ljubavi se živi. Od para se preživljava, i sa parama se iživljava.”
Autor: Marina Radoš
Masovno ispiranje mozgova na vrhuncu – Da li smo ovce, a pastiri nas vode u obećanu zemlju?!
Društvo je doživjelo masovno ispiranje mozga (uz potporu sve veće cenzure) i vrijeme je da se deprogramiramo kako bi u potpunosti uronili u evoluciju svijesti! Mi smo u važnom trenutku u ljudskoj povijesti. Put koji trenutno slijedimo je neodrživ i puca pod vlastitom težinom. Potrebno je pronaći rješenja i odgovore, ali prvo, moramo se probuditi iz kolektivne isprogramiranosti i raditi zajedno kako bi pronašli rješenja koja će biti u najboljem interesu čovječanstva.
Misterij života nameće čovjeku mnoga pitanja. Većina čovječanstava živi u neznanju, život im prolazi u egzistencijalnim brigama i osjetilnim užicima. Intelektualno napredniji pokušavaju se izdignuti iznad materijalne močvare i otrgnuti od ustaljenog mišljenja da smo ovce, a pastiri nas vode u obećanu zemlju.
-
Priroda
Priroda je naš savršen odraz. Prepuštena sama sebi, samoodrživa, samoorganizirana, zdrava i harmonična: buja, cvjeta i širi se u obilju životne snage. Ona je samodovoljna jer je potpuno Božanska. Ako je Priroda zdrava, to je znak zdravlja Čovječanstva. Ako je Priroda bolesna, bolesno je i Čovječanstvo.
Čovjek bez Prirode ne može opstati. Priroda ne ovisi o našem postojanju ili nepostojanju, već samo o našem odnosu prema njoj. Ili je čuvamo, održavamo i mudro njom upravljamo, ili je uništavamo našim ponašanjem. Ili smo u poštovanju i zahvalnosti, ili je eksploatiramo, nesvjesni njene Božanstvenosti i uloge u našem postojanju.
Nema trivijalnijeg razloga za ubijanje Majke Zemlje od pohlepe i želje za potpunom kontrolom nad Životom. Čovjek odvojen od Prirode, odvojen je od Boga. Jer Priroda je prva ruka Stvaranja, oduvijek i zauvijek Božanska, i preko nje mi uvijek imamo spoj s Izvorom Života.
Odvojen od Prirode, slab je čovjek i podložan porobljavanju, prije svega svijesti, podložan manipulaciji i uništenju tijela i duha – jer se odvajanjem od Prirode odvojio od Boga! To znaju samozvani „gospodari svijeta“ koji čovjeka sistematski odvajaju od Prirode i uništavaju je, slabeći Čovječanstvo.
Što čini pastir? Tjera ovce u tor da bi mirno spavao, ujutro ih pomuzao, ošišao i zaklao kad dođe vrijeme za to… Što čine „gospodari svijeta“? Tjeraju na suptilne i manje suptilne načine mlade ljude u gradove da bi mirno vladali! Sabijen na malom prostoru, odvojen od zemlje, od Izvora Života i egzistencije, potpuno ovisan o svemu što sistem ima za ponuditi – Čovjek je izgubio svoju slobodu i moć, i postao beskrajno lak plijen kojim se isto tako lako može upravljati.
POGLEDAJMO oko sebe: okruženi smo nesumnjivim znacima moralnog i duhovnog pada svih iskonskih ljudskih vrijednosti, uronjeni u Veliku Laž svemoći novca, ovisnosti o tehnologiji i u laž tzv “građanskih sloboda“, laž koja je na svakom koraku bolno očigledna: od korumpiranih političara na vlasti, korumpiranih liječnika i farmaceuta, lažnih mirotvoraca u razornim ratovima širom planete, beskrupuloznih bankara i monetarnih sistema, u laž industrije lake i vulgarne zabave, vulgarne mode, pornografije, proizvodnje junk „hrane“, pa sve do nas, potrošača navučenih na velike laži marketinga i jeftina šarena pakiranja puna biološki bezvrijedne, sterilne, toksične „hrane“ s otrovima s odloženim djelovanjem… A to je tek prva stanica na proizvodnoj traci profita, koja dalje vodi do farmaceuta, liječnika i grobara na kraju…
Nismo mi gospodari ovog svijeta. Mi smo podstanari, korisnici, upravljači, pazitelji i čuvari, ko-kreatori ili – uništavači, već kako se odredimo. Uništimo li svijet koji nam je dat na služenje – uništiti ćemo sami sebe. I samo sebe. Svijet će opstati. Planeta će preživjeti i obnoviti se, s nekim novim, nadamo se, inteligentnijim čuvarima i upravljačima od nas. Bog neće dozvoliti da uništimo ovaj planet. Ovo je Njegov svijet, Njegov Božanski vrt, nama povjeren na čuvanje. Ova Zemlja je Sveta jer je Božja. Ali nama Bog neće braniti da se samouništimo – jer imamo slobodu volje.
Osvijestimo ovo i ne dopustimo odvajanje od prirode, čuvajmo Majku prirodu, čuvajmo životinje kojih se svakodnevno ubije 200 milijuna za hranu. 200 milijuna života svaki dan.
-
Institucijska religija
Religija je najdulji oblik kontrole uma na planeti, te je služio – ne samo da nas zadrži razdvojenima nego i za depopulaciju stanovništva svijeta kroz brojne ratove, inkvizicije i križarske ratove u ime “Boga”. Ono što nas religija ne uči je da smo snažna, duhovna bića i bez nje. Rituali, zgrade i društvo mogu biti od pomoći – ali nisu jedini način, a posebno nisu cilj sami po sebi.
Tisuće svezaka knjiga napisane su o vjeri i duhovnosti. Ti aspekti života trebali bi ljude zbližavati, no već su tisućama godina uzrok dubokih podjela, pa i ratova.
Kritika nije upućena svjetskim religijama već ljudima koji ih vode. Ne postoji religiozna skupina koja u svom organizmu ne posjeduje klicu zastranjivanja, i u kojima je sve idealno. Povijest je puna takvih primjera. Sami sveci odvajali su se, kontemplirali, odricali se i potpuno predali, ne matičnoj crkvi, nego Bogu.
Religija bez filozofije samo je sentiment, ceremonija i ponekad fanatizam, a filozofija bez religije čista umna gimnastika.
U knjizi Nova otkrića Donald Walsch kaže da je religija ustanova izgrađena oko određene ideje. Kada te ideje postanu krute, kao da su zapisane u kamen, nazivaju se dogmama ili doktrinama. Tada ih je, uglavnom, nemoguće promijeniti. Organiziranim je religijama potrebna vaša vjera u njihova učenja.
Za duhovnost kaže da je iskustvo koje od vas ne zahtijeva nikakvo uvjerenje. Prije bi se moglo reći kako vas neprestano potiče da zamjećujete svoje iskustvo. Osobno vam iskustvo postaje autoritet, a ne nešto što vam je drugi rekao. Za organiziranu religiju kakvu trenutno imamo kaže se da je uglavnom ekskluzivno iskustvo. Ekskluzivno je za pojedinca ili skupine koje ga doživljavaju. Nije pronađen način na koji bi se svi ljudi, odnosno cjelokupno društvo, uključili u to iskustvo, jer nisu svi suglasni oko toga kako bi to iskustvo trebalo iskusiti. Neslaganje je tako dramatično da se prekida ekstaza kako bi se izrazilo nezadovoljstvo drugim ljudima zato što tu ekstazu ne doživljavaju na isti način. Bijesni zbog te ekstaze, nastaju svađe, ubojstva, pa i ratovi.
Religija se sastoji od obreda, običaja i dogmi koji preživljavaju na temelju straha i slijepe vjere. Religija razlikuje one koji joj ne pripadaju i osuđuje njihov način života. Religija nameće svoje mišljenje (učenje), i ne dozvoljava slobodu. Danas su religije podijeljene u bezbrojne sekte i kultove. Ogranci tih religija postali su iznimno kruti. To je dovelo do njihovih podjela i razdvajanja. Društvu je potrebna religija koja bi uvažavala i znanost i duhovnost, materijalno bogatstvo i mentalne discipline.
Religija bi trebala pridonositi sreći i razumijevanju, pridonositi miru u svijetu, a ne sama biti uzrok sukoba, podjela, pa i ratova. Trebala bi objedinjavati ukupnu naprednu misao koja počiva na istini, a ne na dogmama koje su često pretvorene u zakone koji daju ovozemaljski legitimitet za progon i nametanje svoje volje neistomišljenicima.
Zašto dolazi do odstupanja od proklamiranog i potpunog zastranjivanja? Odgovor je da su to ekonomski interesi pojedinaca ili skupina koji su poštenu namjeru objavitelja nekog religioznog puta iskoristili za vlastite interese, te jačanje svoje moći i udruživanje u interesne skupine s ciljem nametanja svoje vlasti.
Većina čovječanstva pripada, ili barem misli da pripada, pojedinim religioznim skupinama. Većina zna samo osnove iz liturgije. Povijest nastanka, dublji smisao poruka koje im se daju, ne razumiju, ali se svejedno osjećaju pripadnicima te religiozne skupine. Intelektualno svjesniji, povlače se i sami pokušavaju pronaći put ka duhovnosti.
Početak razmišljanja o svrsi života vodi ka duhovnosti. Duhovnost je unutarnji proces. Vanjski oblici duhovnosti, rituali, dogme i institucionalne religije su lažna imitacija duhovnosti. Bez iskustva transcendencije čovjek je uvijek ili destruktivan, ili je rob vjerskog i društvenog autoriteta koji mu zapovijedima i zakonima nameću moral i kontrolu u ponašanju
Duhovnost se ne može izjednačavati s religijom. Svaka je religija samo mali dio božanske istine, stvorena da fokusira ogromnu panoramu ljudske mašte koja tvrdi da predstavlja ili zamjenjuje istinu.
Religija daje dvodimenzionalnu sliku stvarnosti, ne dozvoljava sumnju, nema jasnu percepciju, počiva na dogmi. Duhovnost daje višedimenzionalnu sliku i naprosto traži propitivanje i traženje istine koja je Božanska.
Religija je dakle pala na niske grane, ostaje put duhovnosti za pojedinačne tragatelje.
Prestanimo biti religiozni i postanimo duhovni, tražimo sličnosti i univerzalnost, a ne razlike. Pitajte puno pitanja i tražite odgovore, dijalog. Ne dajte svoju moć drugima, neće vas i ne može spasiti nitko drugi, vi ste ti koji morate željeti tragati, tragati i na kraju naći.
-
Novac
Gdje pronađete vjeru, pronaći ćete i novac, jer ta dva načela su u životu u braku jedno s drugim. Unutar ova dva entiteta, također ćete naći i njihovo “dijete” – vladu, pošto su svo troje neprestano i neraskidivo povezani jedni s drugima.
Da ne postoji takva stvar kao što je novac, što bi radili sa svojim životom? To će vam dati ideju o tome što bi vaša životna svrha trebala biti, da niste pod utjecajem svemogućeg novca. Iako se novac jednostavno može promatrati kao još jedan oblik energije, ni pozitivan ni negativan, utrka za njim tj vezanost za novac nas udaljava od naše prave prirode i od onoga što je doista važno u našim životima.
Mi smo svi ekonomski robovi sustava. Koliko nas radi 40+ sati tjedno samo da bi na kraju dana bili tako iscrpljeni da ne želimo učiniti ništa drugo nego se opustiti i gledati TV? To znači da radimo 40+ sati, tako da možemo uživati za vikend. U biti, mi smo ekonomski rob sistema 5-6 dana u zamjenu za jedan dan za sebe.
Kaže se da istinski slobodni ljudi nemaju slobodno vrijeme jer je svo njihovo vrijeme slobodno. Slobodno da rade ono što žele, što vole, što biraju.
Kako provodimo to tzv slobodno vrijeme, vrijeme van dužnosti naspram posla i obitelji
Pomažemo li u nastojanju da ovaj svijet bude bolje mjesto ili samo punimo baterije, tako da opet možemo biti rob sistema koji nam prazni bateriju? Koliko smo stimulansa unijeli u sebe da izdržimo? Kave, alkohola, droge, cigareta, tableta, junk hrane, junk sadržaja kojima dragovoljno tratimo svoje dragocjeno vrijeme ljudskog oblika života namijenjenog samospoznaji?
Živimo u društvu koje se oslanja na novac kako bi opstalo. Neki ljudi su u mogućnosti da budu izvan te mreže u potpunosti, ali malo ih je.
Razmislite što je to što vas doista čini sretnim, zatim nađite način da živite radeći upravo to.
Možda ćete morati provesti još vremena na trenutnom poslu dok gradite novu karijeru, ali na kraju, vidjet ćete da kada radite za sebe, imate puno više zadovoljstva nego kada radite neki posao koji mrzite za šefa koji je kreten.
Prestanimo podržavati elemente sistema koji nas drže u ropstvu tijela, uma i duha
-
Mainstream mediji
Koje su dvije najveće stvari koje na nas nesvjesno utječu više od bilo čega drugog? To su mainstream mediji i grupa ljudi s kojima se družimo. Za one od vas koji još uvijek misle da se mainstream mediji bave izvještavanjem vijesti, imam vijesti za vas – vi živite u Disneylandu!
Mainstream mediji ili bolji naziv fejk news i propaganda. Pronađite nezavisne novinare na socijalnim mrežama, pratite nezavisne portale, posegnite za drugim platformama, onima bez cenzure.
Posao mainstream medija je stimulirati dio mozga koji se zove amigdala, evolucijski stvoren da uoči negativno prije pozitivnog. To je neprestano programiranje. Ljudi kažu: “A kako znaš što se događa u svijetu?”
“Mora da se šališ!? Sve se događa na svijetu! Daleko bolje pitanje bi bilo – što želiš odabrati da bude tvoj fokus?”
Zajedno s religijom, televizija je od svih medija najviše nadležna za najveću kontrolu uma. Koliko puta ste se osjećali dobro nakon gledanja vijesti?
Tko je vlasnik medija?
Jesu li njihove vijesti nepristrane ili propaganda?
Primjećujete li kako vas doslovno programiraju – što bi trebali misliti, čega se bojati, što jesti, nositi, kupovati?
Vijesti su poput junk fooda za naš mozak. Društvo treba novinarstvo – ali drugačije! Istraživačko novinarstvo je uvijek relevantno. Vijesti konstantno uzdrmavaju limfni sustav. Priče nabijene strahom oslobađaju kaskade kortizola i to deregulira imunološki sustav i inhibira oslobađanje hormona rasta – tada se tijelo nalazi u stanju kroničnog stresa. Vijesti su dizajnirane da nas prekinu i ukradu pozornost, od nas čine plitke mislioce i ozbiljno oštećuju pamćenje. Vijesti su svjesni sustav za ometanje.
Konzumiranje vijesti irelevantno je za vaš život.
Ali ljudi teško prepoznaju ono što je bitno. Mnogo je lakše prepoznati ono što je novo. Bitka između bitnog i novog fundamentalna je bitka ovoga vremena. Medijske organizacije žele da vjerujete da vam vijesti nude neku vrstu prednosti. Mnogi nasjednu na to. Postajemo anksiozni kad smo odrezani s izvora vijesti. U praksi, konzumacija vijesti je nedostatak. Što manje vijesti konzumiraš, u većoj si prednosti.
Hoće li vam gomilanje činjenica pomoći da shvatite svijet? Nažalost, neće. Taj je odnos obrnut. Važne priče ustvari i nisu priče: spori, moćni pokreti koji se razvijaju ispod radara novinara, ali imaju moć transformacije.
Što više “činjenica” iz vijesti probavite, manje ćete shvaćati širu sliku.
Razmišljanje zahtijeva koncentraciju. Koncentracija zahtijeva neprekinuto vrijeme. Vijesti su dizajnirane da vas prekinu. One su kao virusi koji kradu pozornost.
Što više vijesti konzumiramo, to više vježbamo neuralne krugove specijalizirane za površno pregledavanje i “multitasking”, dok one za fokusirano čitanje i razmišljanje ignoriramo. Većina konzumenata vijesti – čak i da su prije bili gorljivi čitatelji knjiga – izgubili su sposobnost apsorbiranja duljih članaka ili knjiga. Nakon četiri-pet stranica se umore, koncentracija im ispari i postanu nemirni. To je zato jer se promijenila struktura njihovih mozgova.
Mediji u premoćnoj većini slučajeva izvještavaju o stvarima na koje ne možete utjecati. Svakodnevno ponavljanje vijesti o stvarima na koje ne možemo utjecati čini nas pasivnima. Sputava nas sve dok ne usvojimo pogled na svijet koji je pesimističan, neosjetljiv, sarkastičan i fatalističan.
Znanstveni termin je “naučena bespomoćnost”. Konzumacija vijesti barem djelomično dovodi do širenja depresije.
Društvo treba novinarstvo – ali drugačije. Istraživačko novinarstvo je uvijek relevantno. Treba nam izvještavanje koje nadgleda naše institucije i razotkriva neistine.
-
Povezivanje sa sobom i Bogom
Najveći izgovor koji ljudi upotrebljavaju zašto se ne bave samospoznajom tj raspitivanjem o smislu i izvoru života, zašto ne kontempliraju i ne čitaju o tome, zašto ne meditiraju i ne mole je: “Nemam vremena”. Ali ti isti ljudi izgubiti će vrijeme gledajući svoje omiljene serije. Još jedan izgovor je: “Ne mogu se koncentrirati.” Za shvatiti ovo, dublje proučiti prethodnu točku o medijima.
Postoje različiti oblici duhovne prakse, molitve i meditacije i s vremenom, moći ćete meditirati, kontemplirati, afirmirati, mantrati, svjesno disati ili se moliti bilogdje, ako stvarno to želite. Osim duhovne, postoje mnoge fiziološke i psihološke prednosti duhovne prakse.
Odabrana duhovna praksa, a posebno meditacija i molitva omogućuju spajanje izvorom energije, daju mir uma, osjećaj sreće i ispunjenosti, svrhe, povezuju nas s Bogom i kreacijom, svim živim bićima na duhovnoj razini, pruža nam jasnoću i uvid, jača intuiciju da možemo raditi dobre izbore. Na koncu, najveći dar je samospoznaja i ljubav prema Bogu.
-
Očistite svoje tijelo
Naša tijela su u “modernom” dobu upoznata s mnogim stranim tvarima. Ako već niste, obrazujte se o potencijalnim dugoročnim rizicima raznih farmaceutskih proizvoda, GMO hrane i hrane pune aditiva, zagađenja u vodi i zraku u vidu fluora, aluminija, itd.
Svaki od tih tvari i elemenata imaju potencijal promijeniti (ne na bolje) naša tijela jednako kao i zrak, vodu, i hranu. To su elementi strani našim tijelima. Može li to biti dobro?
Ljudi će reći: “Pa, ja jedem GMO već godinama ili koristim taj farmaceutski proizvod i osjećam se super!” 10 godina od sada, hoće li govoriti istu stvar?
Kupujte lokalno. Kupujte domaće, organski. Smanjite konzumaciju životinjskih tijela, junk hrane, šećera. Filtrirajte vodu, ili kupite čistu pitku vodu. Sadite biljno naslijeđeno organsko sjeme. Zamijenite živine plombe. Informirajte se u vezi lijekova i cijepljenja. Istražite prirodne i holističke metode liječenja. Proučite psihosomatiku, korijene bolesti u emocijama i podsvijesti, upoznajte se s moći efekata placeba i noceba.
-
Obrazovanje
Naš obrazovni sustav je popriličan neuspjeh, jer u osnovi obučava našu djecu da postanu korporativnim ekonomskim robovima, dok ih obeshrabruju da postavljaju pitanja i slijede svoj put.
Općenito, došlo je do “zaglupljivanja” u našim obrazovnim sustavima, jer nije u interesu kontrolora imati veliki dio društva koji propituje zašto su stvari takve kakve jesu, niti je u njihovom najboljem interesu da mi dođemo do boljih rješenja za nas.
Obrazujte svoju djecu u provjerenim alternativnim ustanovama ili kod kuće i bez pokroviteljstva državne propagande. Učite ih u ranoj dobi da odvoje vrijeme za kritičko propitkivanje, duhovnost i meditaciju. Potaknite znatiželju, strast za učenjem i duhovne sposobnosti unutar njih.
Zaključak
Mnogi ljudi neće vidjeti ili priznati ispiranje mozga i programiranje sve dok ne bude prekasno.
Mnogi će proživjeti svoje živote kao robovi slomljenog sustava.
Postoje mogućnosti i rješenja. Neznanje u današnjem dobu dostupnih informacija je skoro pa neoprostivo.
Potrebno je pronaći rješenja i odgovore, ali prvo, moramo se probuditi iz kolektivne isprogramiranosti i raditi zajedno kako bi pronašli rješenja koja će biti u najboljem interesu čovječanstva.
Nije li vrijeme da stanemo i iskoračimo iz začaranog kruga nemoći, laži, bolesti?
Nije li vrijeme da Čovjek povrati svoju, Bogom danu moć, koje se olako odrekao prepustivši je institucijama sistema, lokalnim marionetskim režimima koji izvršavaju naloge iz nevidljivog Centra moći, i gospodarima svijeta iz sjene?
Nije li vrijeme za Veliki Preokret – za povratak Čovjeka svojim životnim korijenima, Majci Prirodi i Tvorcu života i postojanja?
Jer, što je vrijednije od toga?
Ono što bi trebali znati – svatko od nas može, ako samo poželi, ponovo stvoriti slobodan život za sebe, izvan ovog sustava, koji nas je zarobio u jednoj velikoj iluziji, koja nam oduzima i posljednji dašak slobode!
Izvor: atma.hr
EVO ZAŠTO JE TOY PUDLA IDEALAN KUĆNI PAS
Najkraći opis pudle jeste da je inteligentan, privržen i miroljubiv pas. Zahteva specifičnu negu dlake, ali zato uzvraća beskrajnom ljubavi, više nego što čovek može pružiti njoj.
Ipak, najbitnije je znati da je pudla isključivo kućni pas. Ne može da se drži u dvorištu i na lancu. Pudla nema karakterističan miris psa. Interesantno je da postoje četiri veličine pudli – kraljevska, srednja, patuljasta i toy, a sve je to ista rasa. Priznato je šest boja dlake: crna, bela, braon, aprikot, siva i crvena.
TOY PUDLA je po nama najlepša!
Pudla je vrlo inteligentan pas koji lako uči, bez posebne obuke. Međutim, hoće da prevari, iskoristi svaku slabost vlasnika i uradi ono što zna da ne treba. Vlasnik to ne sme dozvoliti.
Pudle vole i da kradu!
Ukoliko ostavite nešto na stolu, pas je miran, leži, ali čim se okrenete on će vam to dohvatiti! Vlasnicima je to simpatično, pa tolerišu, ali na kraju ispadne ono što ne valja.
Vlasnik mora biti čvrst u odlukama. Grubosti su apsolutno isključene. Pudle su poslušni psi i lako pamte reči, shvataju šta se želi od njih. Samo vlasnik mora biti izričit. To je jedini uslov da vrlo lako naučite pudlu da sluša i bude dobra.
Nije ujedljiv pas, niti plašljiv. Dobar prema strancima, deci, slobodan, dobrog temperamenta. Ipak, sve zavisi od vlasnika, da li dozvoljava kontakte sa decom, drugim psima.
Kakva im je ishrana?
Kada je reč o pudlama, dozvoljeno je sve što je za pse, ukoliko kuvate. Ne preporučuje se svinjsko meso, jer su sklone gojenju i masnim tkivima. Naravno preporučuju se i granule. Postoji i hrana specijalno izrađena za pudle, i tu nema greške. Najbolje je izbalansirana. Događa se da se psi razmaze, pa ne prihvataju granule. Ali, i tu stupa na scenu odlučnost vlasnika.
Šta obuhvata nega dlake i kako se navikavaju na doterivanje?
Pudla se četka jednom u tri dana, a kupanje se preporučuje jednom nedeljno. Koža i dlaka pudle se razlikuje od bilo koje druge rase pasa, nema mirisa i najzdravije su kad su čiste. Postoje posebni šamponi za pudle ili za dugodlake pse. Po standardu postoji pet izložbenih frizura za pudle. Štenci prvo šišanje imaju sa šest nedelja starosti. U tom periodu su još nesvesni dovoljno, te su vrlo mirni na stolu. Dobro prihvataju i kupanje. Ponovno šišanje je za dve nedelje. Tada im je već sve poznato i ne prave problem. Savetuje se vlasnicima da svake nedelje okupaju psa, a da ga odvode jednom mesečno na šišanje, kako bi pudla imala osećaj za mašinicu i makazice. Bitno je da se krene od najranijih dana na navikavanje.
ŠTENCI
Kod toy i patuljastih pudli u leglu može da bude od tri do pet, šest štenadi. Retko kad se dogodi veći broj. Kod srednjih bude i do devet, ali najčešće oko četiri, pet. Kod velike, kraljevske pudle, bude osam, devet mladih, čak i dvanaest.
zato ako nemate psa, preporučujemo pudle, jer oni su zaista sjajni psi!
izvor: kerefeke.org.rs
Žena lepo sve objasnila: Postoje ljudi koji nisu srećni ni kad imaju sve – Nije bitno koliko imaš, već kako razmišljaš!
