Naslovna Blog Stranica 452

Virusna bolest šaka, stopala i usta: uzroci, simptomi I lečenje

OSNOVNE INFORMACIJE

Bolest šaka, stopala i usta, daleko poznatija po engleskom nazivu Hand, Foot and Mouth Disease (HMFD), je česta virusna bolest od koje tipično obolevaju deca. Osnovna karakteristika ove bolesti je ospa u vidu malih plikova, pre svega po šakama, stopalima, oko usana i u usnoj duplji.

  • Najčešći uzročnik je koksaki virus.

    • Pre svega obolevaju deca uzrasta do 10 godina.

    • Bolest se najčešće javlja u toku leta i jeseni.

    • Higijena ruku je ključna za prevenciju bolesti.

    • Potrebno je unositi dosta tečnosti, uz antipiretike ukoliko se javi povišena temperatura.

ŠTA JE HMFD?
To je virusna bolest koja se manifestuje ospom u vidu malih plikova oko usana, u usnoj duplji, na šakama i stopalima. Osim na ovim najčešćim mestima, promene se javljaju i u pelenskoj regiji, na rukama i nogama. U ustima se promene tipično nalaze na jeziku i unutrašnjoj strani obraza.

ŠTA UZROKUJE HMFD?
Uzročnik ove infekcije je koksaki virus. Virus se prenosi u kontaktu sa sekretima (pljuvačka, sekret iz nosa) ili stolicom zaražene osobe. U toku prve nedelje bolesti je zaražena osoba najinfektivnija. Higijena ruku je osnov za sprečavanje širenja bolesti.

DA LI JE HMFD ČESTA BOLEST?
Ova bolest je veoma česta kod dece do 10. godine života. Najčešće se javlja u toku leta i u ranu jesen.

KOJI SU SIMPTOMI HMFD?
Najčešći simptomi:
• ospa u vidu plikova oko usana i u usnoj duplji (na jeziku, unutrašnjoj strani obraza)
• ospa u vidu plikova na dlanovima i tabanima; moguće je da se slične promene jave na nogama, rukama i u pelenskoj regiji
• umereno povišena telesna temperatura.

DA LI SE HMFD MOŽE SPREČITI?
Pravilna higijena ruku pomaže u sprečavanju širenja bolesti među decom, naročito u kolektivu.

KAKO SE POSTAVLjA DIJAGNOZA HMFD?
Izgled ospe je karaketrističan, tako da je klinički pregled deteta dovoljan za postavljanje dijagnoze.

KAKO SE LEČI HMFD?
Kako je uzročnik ove bolesti virus, za antibiotike nema mesta u terapiji. Terapija je simptomatska, što podrazumeva davanje dovoljno tečnosti kako bi se sprečila dehidracija deteta, a u slučaju da se javi povišena telesna temperatura dati antipiretik prema savetu pedijatra.

Univerzitetska dečja klinika

Izvor: tirsova.rs

Prof. dr Dragana Đilas : Prevencijom do zdravlja ženskih grudi

Prećenje promena na dojkama vrši se samopregledom, ultrazvučnim pregledom, mamografijom, tomosintezom i magnetno rezonantnom mamografijom

Da li i kada treba raditi samopregled dojki ?

Prof. dr Dragana Đilas, radiolog, predsednica Senološkog društva Srbije: Samopregled dojki treba raditi u prvoj polovini ciklusa, a idealno bi bilo u periodu od 5. do 15. dana od prvog dana menstruacije. Ukoliko se napipa čvor u dojci potrebno je javiti se lekaru.

Kako se radi samopregled dojki?

Prof. dr Dragana Đilas : Počnite tako što ćete pregledati izgled vaših dojki na ogledalu sa rukama na bokovima. Pregledajte dojke u ogledalu i sa rukama podignutim iznad glave. Proverite da li imate iscedak iz dojki. Prepipajte kružnim pokretima leve ruke desnu dojku i obrnuto dok ležite na leđima. Prepipajte svoje dojke dok stojite ili sedite, a najlakše je možda dok su dojke vlažne prilikom tuširanja.

 Da li je štetan ultrazvuk dojki?

Prof. dr Dragana Đilas : Ultrazvuk dojki apsolutno nema štetnih uticaja. Ovom metodom je moguće dijagnostikovati dobroćudne tumore i ciste sa velikom preciznošću, ali metoda ne može da zameni mamografiju u otkrivanju karcinoma dojke.

 Recite nam nesto vise o mamografiji, tomosintezii i MR mamografiji.

Prof. dr Dragana Đilas : Iako je mamografija”zlatni standard” u ranom otkrivanju raka dojke, ovom metodom ne može da se otkrije 10 odsto karcinoma. Razlog tome je jedan ozbiljan nedostatak mamografije, a to je da je mamografija tzv.sumaciona, odnosno dvodimenzionalna metoda snimanja, pa je zato prisutno prepokrivanje tkiva dojke, posebno kod mlađih žena. Zbog toga se tumor dojke jednostavno ne vidi na snimku. U cilju povećanja pouzdanosti ranog otkrivanja karcinoma dojke, u savremenoj radiološkoj praksi taj problem se prevazilazi 3D mamografijom, odnosno tomosintezom, koja pruža uvid u sve strukture tkiva dojke, jer nije sumaciona, već trodimenzionalna, slojevita metoda.Tomosinteza je zapravo savremena rengdenska metoda pregleda dojki, kojom se umesto sumacionog mamografskog snimka dojki dobija serija tankih, izuzetno kvalitetnih snimaka dojke, širine svega oko 1mm, i to za nekoliko sekundi.

U prvoj stranoj bolnici u Srbiji “Affidea” u Beogradu, tomosinteza se izvodi na posebno konstruisanom digitalnom uređaju za mamografiju, koji poseduje specijalan dodatak za 3D tomosintezu.

Prof. dr Dragana Đilas : Snimanje tomosintezom nalikuje mamografskom snimanju, ali pritisak na dojku prilikom tomosinteze nije izražen, već je aparat samo oslonjen na dojku, te je pregled komforniji za pacijentkinje. Iako je poznato da je doza rendgenskog zračenja prilikom mamografije i tomosinteze zapravo vrlo mala, važno je istaći da je ona prilikom snimanja tomosintezom jednaka kao na analognim mamografskim uređajima, a neznatno veća nego na digitalnim mamomatima. Kako se ovo snimanje ne mora ponavljati svake godine, nema posledica po zdravlje žene.

Pored toga, u specijalnoj bolnici “Affidea” u Beogradu izvodi se i magnetno rezonantna mamografija, koja zaokružuje radiološki spektar u dijagnostici oboljenja dojke.

Prof. dr Dragana Đilas : Magnetno rezonantnu mamografiju je neophodno načiniti u određenom broju jasno određenih indikacija, pošto ona ima izuzetno važnu ulogu u žena sa gustim žlezdanim tkivom dojke, žena sa visokim rizikom za rak dojke i žena sa silikonskim implantatima u dojkama, kao i u brojnim drugim indikacijama, uključujući i preoperativnu dijagnostiku dojke i praćenje efekata terapije karcinoma dojke.

Najvažnije je, međutim, da pregled i ekspertizu radi radiolog koji dobro poznaje sve metode snimanja dojki i tačno zna njihove indikacije. To omogućava izbor najbolje i najpouzdanije metode, a izbegavaju se nepotrebni pregledi. Ponekad je potrebno i poželjno dopuniti dijagnostiku dojke i ultrazvukom dojki, što obično radi isti radiolog koji obavlja i mamografski pregled i tomosintezu. Na ovaj način se dobija visoko pouzdana informacija o stanju dojki na najekonomičniji način.

Affidea Beograd raspolaže vrhunskom i savremenom dijagnostičkom opremom, koja obuhvata ne samo ultrazvučne i rendgenske aparate, već i nov i savremen uređaj za magnetnu rezonancu, multislajsni CT uređaj i savremeni digitalni uređaj za 2D i 3D mamografiju, odnosno tomosintezu.

Specijalna bolnica iz neurologije Affidea Beograd
Kneginje Zorke 25  – Vračar (blizu trga Slavija) Beograd
Tel:  011 400 9 100
www.affidea.rs

Lovorov list: usporava starenje, leči disajne puteve i urinarne infekcije

Od lovorovog lista ima mnogo više koristi od samog ubacivanja u lonac kako bi jelu dao aromu. On usporava starenje, umiruje, pomaže u borbi protiv bakterija, leči disajne puteve…

Lovorov list je čudotvorna biljka i šteta ga je koristiti samo kao dodatak jelima. Stručnjaci kažu da se radi o vrlo moćnoj biljci koja usporava starenje, popravlja raspoloženje, čisti telo, rešava respiratorne probleme itd.

Ovo je nekoliko načina kako ga možete koristiti za zdravlje:

  • Pomaže kod mučnine i umora, razbuđuje – kombinacija hemikalija u lovorovom listu deluje smirujuće na telo i psihu. Sve što trebate da napravite je da zapalite nekoliko listića u prostoru u kom boravite i udisati taj dim. Ali, to nemojte raditi pre spavanja jer će vas miris zapaljenog lovora razbuditi.

  • Tera sluz iz pluća – lovorov list je stimulans disajnih puteva i može pomoći izbaciti sluz iz pluća. Najbolji način je staviti sveže ili suve listove u vruću vodu i udisati paru – inhalirati se. Pomaže i mazanje uljem lovora po prsima. To leči alergije i astmu.

  • Pomaže kod dijabetesa – istraživanje je pokazalo kako konzumiranje 3 grama lovora na dan smanjuje nivo glukoze kod ljudi koji imaju dijabetes tipa 2.

  • Dobar je za probavu – stavljajte ga što više u hranu ili izmasirajte stomak uljem lovora nakon obroka, to će pomoći u izlučivanju probavnih sokova i bržoj preradi hrane u želucu.

  • Za pravilan rad srca – organski spoj pronađen u lovoru jača kapilare u srcu i pomaže elimininisati loš holesterol iz tela.

  • Leči upalu zgloba – uljem od lovora masirajte bolno područje i pojačajte količinu lovorovog lišća koju dodajete u hranu.

  • Kod urinarnih infekcija – pomešajte prah od lovora sa mlekom i pijte. Radi se o starom receptu za rešavanje ovih problema,

    piše RemedyDaily.

 

Kako ukloniti gljivične infekcije

0

Gljivična oboljenja noktiju vrlo su česta, a većinom se javljaju na prstima donjih ekstremiteta. Mnogi ljudi i ne znaju da imaju ovaj problem jer infekcija napada unutrašnju stranu nokatne ploče, zbog čega su oštećenja, bar u početku, gotovo nevidljiva.

Kasnije oboleli nokat menja boju, postaje zadebljan i počinje da se krivi, što je signal da je oboljenje uzelo maha. Vlaga i toplota pogoduju brzom razvoju infekcije (dugotrajno nošenje obuće, neredovna i neodgovarajuća higijena), pa se gljivice brzo šire i za samo nekoliko meseci u potpunosti uništavaju nokat.

Pored estetskog, ovo može biti i vrlo ozbiljan zdravstveni problem, posebno u slučaju dijabetesa i oslabljenog imuniteta. Kod obolelih od šećerne bolesti cirkulacija u stopalima vremenom postaje sve lošija, pa relativno mala upala dovodi do komplikacija u vidu otvorenih rana koje teško zarastaju.

Uzročnici infekcija

Infekcije noktiju šake ili stopala u medicinskoj terminologiji označavaju se kao onihomikoza. Iako su mnogo učestalije na nogama, mogu se javiti i na noktima ruku, posebno zbog loše higijene, izloženosti deterdžentima, nakon neprofesionalnog manikira ili usled dugotrajnog nošenja veštačkih noktiju.

Gljivične infekcije češće su kod starijih ljudi jer nakon četrdesete godine nokti rastu sporije i manje su otporni na infekcije. Nokti na nogama izloženi su većem riziku od gljivične infekcije ako se stopala preterano znoje, naročito ukoliko se nose čarape i cipele koje onemogućavaju ventilaciju i ne upijaju znoj.

Uzročnici mogu biti razne vrste gljivica, pa i vrlo uporna kandida. Ove infekcije leče se antibioticima, a prirodni preparati na bazi bilja značajna su pomoć kako u lečenju, tako i u preventivi.

Simptomi i lečenje

Kada nokat postane žut, beličast ili zelenosmeđ, infekcija je već uzela maha i treba reagovati odmah. U ovom stadijumu, uz antibiotike, obavezno treba koristiti tople kupke i losione protiv gljivica. Nakon dvadesetominutnog parenja nogu u biljnoj kupki neophodno je iseći nokte što bliže izvoru infekcije, pa ponovo pariti stopala desetak minuta. Potom se noge moraju dobro osušiti, a obolele nokte i kožu oko njih namazati losionom na bazi čajevca i ricinusovog ulja. Najbolje je da se to čini komadom vate kako bi se tečnost što duže zadržala na kritičnom mestu. Efikasno će delovati i oblog od belog luka, đumbira i ulja čajevca.

U poodmakloj fazi oboljenja nokat postaje zadebljan, iskrivljen i krt, a komadići izumrlog tkiva skupljaju se ispod zdravih površina, pa rožnata ploča počinje da se odvaja od ležišta. Ovo neprijatno i bolno stanje može se ublažiti svakodnevnim kupkama i tretmanima losionima na bazi čajevca i žalfije. Kupke će očistiti stopala i omekšatu kožu i nokte, dok će losioni dezinfikovati upaljeno mesto.

Preventiva

Jedina prava preventiva protiv gljivičnih infekcija noktiju jeste dobra higijena. Da bi nokti bili zdravi, moraju da budu suvi i čisti. Zbog toga je neophodno da se stopala posle kupanja temeljno osuše, naročito između prstiju. Osobe kojima se stopala preterano znoje moraju često da menjaju čarape i koriste preparate i kupke protiv znojenja nogu.

Preporučuje se da se prilikom pranja sudova nose gumene rukavice da bi se ruke zaštitile od vode i deterdženata. Između dve upotrebe rukavice treba okrenuti da bi se osušila njihova unutrašnjost. Takođe, nokti ne bi trebalo previše dugo da budu pod lakom za nokte, a ne savetuje se ni dugotrajno nošenje veštačkih noktiju, jer rožnata ploča slabi, postaje krta i podložna infekcijama.

Svako drugo veče nokte ruku i nogu potopiti u toplu kupku i držati ih u njoj dvadesetak minuta, a nakon toga ih premazati tinkturom na bazi ulja čajevca.

Biljke koje pomažu

Ulje čajnog drveta (čajevca) provereno je sredstvo za suzbijanje gljivičnih infekcija noktiju, a radi veće efikasnosti može se kombinovati sa drugim biljkama. Beli luk je poznati antiseptik i prvi na listi boraca protiv svih gljivičnih infekcija. Đumbir deluje blagotvorno i smirujuće na sve vrste infekcija, a njegov učinak biće bolji ako se u toplu kupku napravljenu od ove biljke dodaju origano i žalfija.

Kamilica je poznato antifungicidno sredstvo koje smiruje upale i regeneriše tkivo. Često se koristi u kombinaciji sa sladićem. Kupka sa ovim biljkama ublažava upalu i obezbeđuje bolje dreniranje.

Recepti

Lekovita kupka protiv gljivica

Po jednu supenu kašiku đumbira, kamilice, sladića, origana i žalfije dobro promešati, pa preliti sa 1,5 l kipuće vode. Sačekati desetak minuta da se kupka prohladi te u nju potopiti stopala. Nakon 20 minuta noge dobro osušiti, a nokte i vrhove prstiju premazati uljem čajnog drveta.

Kupka protiv znojenja stopala

Četiri supene kašike mladog brezovog lista kuvati nekoliko minuta u 3 l vode. Čaj prohladiti pa u njega dodati kašiku sode bikarbone. Dobro promešati i držati noge u ovoj tečnosti 20 minuta.

Kupka protiv “vlažnih” nogu

Osam supenih kašika usitnjene hrastove kore kuvati 15 minuta u litri vode. Čaj ocediti i u njemu prati noge 20 minuta.

Losion sa glicerinom

U smešu od 100 ml alkohola i 25 ml glicerina dodati 25 kapi ulja čajnog drveta i 10 kapi ulja lavande. Dobro promućkati i čuvati na tamnom mestu. Losion svakodnevno nanositi na nokte komadićem vate.

Losion od žalfije

Preliti 50 g listova žalfije sa 300 ml alkohola (70%), dobro promućati, zatvoriti i ostaviti na tamnom mestu dve nedelje. Procediti, sipati u čistu flašu i dodati 60 kapi ulja čajnog drveta. Oprane i dobro osušene noge mazati ovim losionom svake večeri.

Ulje za “bolesne nokte”

Pomešati po 20 ml suncokretovog i ricinusovog ulja pa dodati 5 kapi AD vitamina i 4 kapi jodne tinkture. Noge oprati blagim sapunom, dobro osušiti, namazati ulje i dobro utrljati u kožu oko noktiju.

Oblog od belog luka i đumbira

Čen belog luka očistiti i istucati u drvenom ili kamenom avanu. Dodati kašičicu sitno rendanog korena đumbira, 5 kapi ulja čajevca i dobro promešati. Kada se u avanu stvori gusta pasta, naneti je na oboleli nokat, priviti lanenom ili pamučnom krpom te držati dva sata. Ovaj oblog efikasan je u početnim stadijumima infekcije, a ne treba ga koristiti u slučaju bolnih upala kada nokat počne da se odvaja od nokatne ploče.

Regenerišite nokte oštećene infekcijom

Sok od limuna pomešan sa jabukovim sirćetom, sokom od crne i crvene ribizle jača nokte i deluje blago antiseptički. Ovom mešavinom treba vlažiti nokte jednom dnevno. Nokti koji su zbog gljivičnog oboljenja postali krti, najlakše se regenerišu smešom od jaja i voska. Pomešati tvrdo kuvano žumance i 5 g pčelinjeg voska pa u plastičnoj posudici rastopiti na pari. Dodati nekoliko kapi breskvinog ulja. Ovom smešom trljati nokte.

Izvor: b92.net

Divlja ruža za jačanje imuniteta

Plodovi divlje ruže iskorišćavali su se za jelo već od starog veka, pa ih kao jestive spominje i rimski lečnik Galen. Služili su i kao narodni lek od mnogih bolesti

Od divlje ruže (Rosa canina) u biljnoj medicini se najčešće koristi njen plod, odnosno šipak. Ova biljka raste kraj šuma, uz živice i plotove, na pašnjacima, među grmljem, u ravnici i po planinama. Pojavljuje se u velikom broju oblika, a rasprostranjena je gotovo u svim našim krajevima.

Plodovi divlje ruže iskorišćavali su se za jelo već od starog veka, pa ih kao jestive spominje i rimski lečnik Galen. Služili su i kao narodni lek od mnogih bolesti. Stari Rimljani su verovali da šipak, među ostalim, leči i besnilo pasa, pa odatle potiče i latinski naziv biljke – pasja ruža.

U novije doba je upotreba šipka ponovno dobila na popularnosti jer je ustanovljeno da mesnati deo sadrži mnogo vitamina C. Šipak je, uz zeleni plod oraha, najbogatiji prirodni izvor ovog važnog vitamina. Ustanovljeno je takođe da se u osušenom šipku, a i u proizvodima dobijenim prerađivanjem ovih plodova, može zadržati znatan deo tog inače nestabilnog vitamina.

Najviše vitamina C ima u zrelom šipku koji još nije omekšao i počeo da gubi svetlocrvenu boju. Šipak je pored toga bogat izvor karotina i vitamina P. U šipku ima još i vitamina B1, B2, E i K. U  košticama ima dosta vitamina E i vanilina, od čega stučene koštice imaju prijatan miris. Čini se da je šipak iz naših severnijih, hladnijih i vlažnijih područja bogatiji vitaminom C, dok je u plodovima iz toplijih, suvih i sunčanih krajeva nađeno više šećera.

Zbog visokog sadržaja vitamina C preparati od šipka služe kao sredstvo za jačanje imuniteta. Zbog toga se propisuju kao dodatno sredstvo tokom lečenja i oporavka, a jačaju i otpornost na infekcije poput prehlade i gripa. Šipak sadrži i materije koje olakšavaju probleme s prolivom, pogotovo onim koji je izazvan groznicom.

  Pektini i organske kiseline iz šipka imaju diuretički efekat, a organske kiseline podstiču izlučivanje probavnih sokova i tako ublažavaju gastritis. Novija istraživanja su pokazala da bi šipak mogao da pomogne kod ublažavanja bolova i povećanja pokretljivosti zglobova zahvaćenih artritisom.

Čaj od šipka koristi se i kod upalnih procesa bubrega, pogotovo za sprečavanje novih oboljenja. Ljudi kod kojih lako dolazi do skupljanja peska i kamenaca u bubrezima ili bešici trebalo bi duže piti čaj od šipka. Čaju od šipka nije potrebno dodavati šećer jer je šipak sam po sebi slatkast. Može da se meša i s drugim biljkama. Zbog kiselkastog ukusa šipkov čaj je prijatno osveženje kod bolesti s temperaturom.

Semenke se u narodnoj medicini koriste kod kamenca, bolesti bubrega i bešike, kod reume. Marmelada od šipka je zimi dobar dodatni izvor vitamina C. Zreli šipak bere se u septembru i oktobru, zatim se suši i drobi u sitnije delove. Čaj od šipka nema nikakvih štetnih efekata, pa možete duže da ga pijete.

  1. Protiv anemije

Pomešajte 2 kašike šipka, 2 kašike bobica crne ribizle i 2,5 dl hladne vode. Usitnjeni suvi šipak i suve bobice ribizle prelijte hladnom vodom, zakuvati i lagano kuvajte 10 minuta. Popijte tri ovako pripremljene šoljice čaja dnevno kod manjka gvožđa u krvi.

  1. Grip i prehlada

    Priprema: 30 g šipka, 20 g cvetova lipe, 20 g cvetova zove, 10 g pelina, 2,5 dl kipuće vode i 1 kašiku čajne mešavine preliti kipućom vodom. Pokriveno ostaviti da odstoji 10 minuta i procediti. Čaj po želji zasladiti medom. Uzimati 2-3 puta dnevno.

  2. Domaći pekmez

    Zreli i na suncu omekšani šipak očistiti od semenki i dlačica (nije nužno). Mesnati deo sameljite i pomešajte s jednakom količinom šećera i vode. Kad voda ispari i šipak omekša, propasirajte ga i ponovno zakuvajte dok se ne zgusne. Možete da dodate po želji i malo limunovog soka ili vitamin C.

  3. Mešavina za čišćenje krvi

    Pomešajte 20 g šipka, 10 g listova breze i 10 g pirevine. Prilikom pripreme čaja kašičicu mešavine prelijte šoljicom kipuće vode, ostavite da pokriveno stoji 15 minuta i procedite. Pijte tri šoljice čaja dnevno.

  4. Čaj od ružinih latica

    Čajnu kašićicu suvih ružinih latica prelijte s 2 dl kipuće vode. Poklopite, ostavite da odstoji 20 minuta, a zatim procedite. Ovaj čaj je vrlo prijatnog, cvetnog ukusa, a koristi se za čišćenje krvi i kao lagani laksativ. Pije se i kod žutice, prekomerne menstruacije i glavobolje.

  5. Kamen

Čaj od izdrobljenih semenki kuvamo pola sata, a zatim ostavimo da pokriven odstoji još jedan sat. Prijatnog je ukusa jer semenke sadrže vanilin. U narodnoj medicini koristi se kod kamena, bolesti bubrega i bešike i reume.

  1. Diuretički čaj

    Priprema: 50 g šipka, 20 g korena zečjeg trna, 10 g listova breze, 10 g rastavića, 2,5 dl kipuće vode i 1 kašiku čajne mešavine preliti kipućom vodom. Pokriveno ostaviti da odstoji 10-15 minuta i procediti. Čaj uzimati 2-3 puta dnevno.

  2. Protiv reume

    Pomešajte po 30 g cveta ruže, lipe i zove i 10 g cveta boražina. Dve velike kašike mešavine prelijte litrom kipuće vode, poklopite i ostavite da tako odstoji 20 minuta. Procedite čaj, popijte ga toplog i po želji zasladite medom. Ovaj čaj takođe pomaže u lečenju prehlade jer podstiče znojenje.

  3. Laksativ

    Prelijte 1-2 žlice šipka i 1/4 limuna s korom s 2,5 dl hladne vode. Zakuhajte i lagano kuhajte 5 minuta. Pokriveno ostavite da odstoji 5-10 minuta i procijedite. Topli ili hladni čaj pijte 2-3 puta na dan, prije jela.

  4. Mirisni čaj

    Potrebno vam je 12 g šipka, 12 g meda, 2 g cimeta, 2-3 gorka badema, 5 dl vode i 3 dl mleka. Dobro oprane i osušene izdrobljene plodove i semenke šipka potopite oko 6 sati da se izduže, pa ih u toj vodi kuvajte 45 minuta. Procedite, a kad se ohladi, čaju dodajte med, cimet, gorke bademe i mleko i ostavite da još jedanput provri. Piju se 1-2 šoljice čaja dnevno.

  5. Imunitet

    Pomešajte 10 g šipka, 20 g kamilice, 20 g zove, 10 g matičnjaka, 10 g lista borovnice, 10 g koprive, 10 g hajdučke trave, 5 g nevena i 5 g hibiskusa. Kašičicu mešavine prelijte šoljicom vruće vode, ostavite da odstoji 10 minuta i procedite.

  6. Ružino sirće

    Prelijte 125 g svežih latica ruže litrom belog vinskog sirćeta i ostavite da odleži devet dana. Upotrebljavajte za obloge i umivanje kod lošeg tena. Pogotovo je efikasan za ublažavanje svraba, pri ispiranju upaljenih desni i uklanjanju staračkih pega.

  7. Vino od šipka

    Za pripremu vina od šipka potrebno je 3 kg ploda, 4 l prekuvane vode i 2 kg šećera. Plodovi šipka se operu, očiste od peteljki, po dužini iseku i stave u posudu sa širokim otvorom. Iz vode i šećera pripremi se šećerni rastvor. Čim se izbistri, nalije se na plodove. Posuda se zatvori čepom za vrenje ili lanenom krpom i sadržaj se prepusti vrenju na toplom mestu. Nakon potpunog vrenja tako dobijeno vino se procedi i napuni u boce i čuva dobro začepljeno, najbolje u hladnom podrumu.

  8.   Liker od šipka

    Potrebno vam je 250 g šipka, 250 g šećera i litra lozovače s 45 odsto alkohola. Šipak usitnite i stavite u teglu od 1,5 litara. Prelijte lozovačom, dodajte šećer pa ostavite da odstoji deset dana na toplom mestu. Povremeno promućkajte. Procedite i ulijte u boce. Uzimajte oko 0,4 dl na dan, za jačanje imuniteta.

  1. Medeni liker

    U 5 dl kipuće vode otopite 300 g meda, dodajte 50 g ružinih latica i poklopite. Nakon deset minuta procedite, dodajte litar rakije i promešajte. Kad se tečnost sasvim ohladi, ulijte u boce i začepite čepom od plute.  Liker se čuva mesec dana na hladnom i suvom mestu, pa tek nakon toga može da se posluži.

izvor: 24sata.hr

Bosiljak: kraljevski lek za sve bolesti

Prvi pisani trag o bosiljku star je četiri milenijuma i potiče iz starog Egipta. Reč bosiljak (tal. basilico, engl. basil) dolazi od grčkog basilikon, što znači kraljevski i odražava poštovanje drevnih kultura prema ovoj biljci.

Rimljani su ga poistovećivali s ljubavlju i odanošću pa se verovalo da će muškarac zauvek voleti ženu od koje primi grančicu bosiljka.

U Indiji su bosiljak negovali kao simbol dobrodošlice, a u ajurvedi jedna od vrsta bosiljka (tulsi, lat. Ocimum tenuiflorum) koristi se za lečenje mnogih bolesti – dijabetesa, astme, impotencije, bubrežnih kamenaca, neplodnosti i alergija.

Snažan antioksidans 

Bosiljak je poznat po činjenici da ima jaka antioksidativna svojstva. Antioksidansi koje prirodno pronalazimo u bosiljku štite telo od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima, sprečavaju starenje ćelija i nastanak nekolikih vrsta raka. Antioksidansi su važan deo zdrave prehrane i zdravog načina života, a bosiljak je njihov pouzdan i delotvoran izvor.

Jedan od antioksidansa iz bosiljka je beta-karoten. Beta-karoten, koji se u telu pretvara u vitamin A, sprečava oksidaciju holesterola u krvotoku i na takav način štiti srce i krvne sudove. Oštećenja izazvana slobodnim radikalima doprinose razvoju mnogih drugih bolesti, uključujući astmu, osteoartritis i reumatoidni artritis. Beta-karoten iz bosiljka je odličan način prevencije ovih bolesti.
 

Štiti srce i krvne sudove

Bosiljak je dobar izvor vitamina B6 i magnezijuma. Vitamin B6 sprečava nakupljanje potencijalno opasne molekule homocistein. Magnezijum podstiče zdravlje kardiovaskularnog sistema pomažući opuštanju mišića i krvnih sudova. Tako pospešuje protok krvi i smanjuje rizik od nepravilnog srčanog ritma. Magnezijum osnažuje srčani mišić i deluje preventivno protiv infarkta.  

Prirodni antibiotik 

Istraživanja su pokazala da ulje bosiljka povoljno deluje na imunitet. Sveži listovi i ulje bosiljka imaju antibakterijska i antiseptička svojstva i mogu se koristiti u lečenju infekcija. Bosiljak možete koristiti i lokalno – listovi bosiljka stavljeni na rane sprečavaju bakterijske infekcije.

Bosiljak u kulinarstvu 

Mirisni listovi bosiljka koriste se u mnogim kuhinjama i slažu se s različitim vrstama jela. Da biste zadržali njegov ukus, bosiljak dodajte jelu pri kraju. Kada god možete, izaberite sveži bosiljak, jer ima intenzivniji ukus u odnosu na sušeni. Slavu i prepoznatljivost u kuhinjama širom sveta, bosiljak je zaradio s Pesta Genovese, zelenim umakom od bosiljka, pinjola i parmezana.

Od sveže naseckanog bosiljka s belim lukom i maslinovim uljem možete pripremiti odličan sos, koji možete poslužiti uz razna jela kao što su testenina, pirinač i brusketi.

Od bosiljka možete pripremiti i jednostavni ledeni desert. Pomešajte naseckani bosiljak s limunovim sokom, sokom šećerne trske i vodom, pa smesu zamrznite kao kockice leda. Kad se zamrzne, blenderom ih usitnite i poslužite kao ledeni desert u mediteranskom stilu. Ili, napravite svežu, ukusnu i višebojnu italijansku salatu od svežeg bosiljka, sira mocarele i paradajza.

Popijte okrepljujući čaj bosiljka koji ste pripremili tako što ste naseckane listove bosiljka prelili vrućom vodom, ostavili stajati osam minuta i nakon toga procedili.

Izvor: pressonline.rs

Sta uraditi ako vas ujede: pas, mačka, pacov…

Koja je prva pomoć kod ujeda životinja? Koja je terapija kod ujeda životinja?

Ujedi sisara

Naješći su ujedi: pasa, mačaka, pacova.

Ugriz psa pravi razderine i veća nagnječenja tkiva. Mačji zubi su tanji i oštriji i mogu da dopru do periosta i uzrokuju osteomijelitis. Ujedi pacova su retki, a uzrokuju pored lokalne gnojne infekcije i bolest pacovskog ugriza.

Prva pomoć

Ranu treba odmah isprati: sapunicom, 0,5% asepsolom ili drugim dezinfekcionim sredstvom, ili isprati pod mlazom vode.

Ako vas ugrize bilo koja životinja, vrlo je važno odmah se javiti lekaru. Budući da u našoj zemlji vlasnici pasa i mačaka imaju zakonsku obavezu da vakcinišu svoje kućne ljubimce protiv besnila, mala je verovatnoća da budu bolesni. Ipak, ako vas ugrize pas ili mačka, potrebno je proveriti kod vlasnika da li je životinja redovno vakcinisana. Domaći pas ili mačka smatraju se zdravim, ali treba je posmatrati u narednih 10 dana. Ukoliko se za to vreme kod životinje ne razviju znakovi besnila, nisu potrebni nikakvi specifični medicinski postupci kod ujedenog, osim obrade rane.

Lečenje

Antibiotski tretman – ugrizne rane su primarno kontaminirane i zahtevaju antibiotski tretman. Preporučuje se davanje amoksicilina i klavulonske kiseline u toku pet do sedam dana. Kod mačjeg ugriza preporučuje se davanje penicilina. Ranu je potrebno hirurški obraditi. Sprovesti antitetanusnu zaštitu.

Ujed besne životinje

Kada besna životinja ujede čoveka na mestu ugriza virus ulazi u tkiva i putem nerava se širi ka mozgu izazivajuci teška oštećenja. Bolest počinje strahom, nemirom, glavoboljom da bi se kasnije javili grčevi koji su karakteristični za ovu bolest.

Bilo koji sisar može imati besnilo. Najčešće su rezervoar virusa šumske životinje – lisice, vukovi, medvedi, kojoti, rakuni, tvorovi. Domaći sisari (psi, mačke, stoka) takođe mogu biti zaraženi besnilom. Prenosioci mogu biti i slepi miševi.

Prva pomoć

Sastoji se u ispiranju rane sapunicom ili deterdžentom u trajanju od nekoliko minuta. Potom se povređeni hitno upućuje u bolnicu radi vakcinacije.

Nakon svakog ugriza životinje, bilo u gradu ili u prirodi, kao i nakon bilo kakvog kontakta sa životinjom kod koje postoji sumnja na besnilo potrebno je potražiti pomoć lekara što je pre moguće.

Specifična medicinska zaštita nakon izloženosti besnilu zove se postekspoziciona profilaksa i uključuje pasivnu imunizaciju imunoglobulinom i vakcinisanje protiv besnila. Nema specifičnog leka za besnilo. Kod manifestne bolesti indikovano je simptomatsko lečenje.

Otrovne morske životinje

Otrovne ribe

U Jadranskom moru najpoznatije su golub, žutulja, pauk i škarpina, imaju posebne bodlje sa žlebom niz koji se otrov iz žlezda spušta u ubodnu ranu. Njihov otrov nije dovoljno proučen, a sadrži dosta belančevina i aminokiselina.

Na mestu uboda odmah nastaje lokalni bol koji se širi. Otrov izaziva ishemiju, lokalnu cijanozu (modrilo), edem i eritem (crvenkaste boje), a ponekad i lokalnu nekrozu sa sekundarnom bakterijskom infekcijom.

Opšte delovanje ispoljava se bledilom, mučninom, povraćanjem, znojenjem, pomućenjem svesti, konvulzijama.

Prva pomoć

Ranu treba odmah isprati, čime se nastoji da se ukloni deo toksina i mogući zaostali deo otrovnog organa ribe. Kako su toksini riba većinom termolabilni, treba pokušati uranjanjem rane u toliko vruću vodu koliko može da se izdrži da se toksin uništi.

Lečenje

Protiv bola može da se infiltrira lokalni anestetik, a sistemski dati kortikosteroid, antihistaminik i kalcijum. Potrebno je proveriti i sprovesti antitetanusnu zaštitu, preduzeti lokalne mere dezinfekcije rane i prema potrebi dati parenteralno antibiotik.

Hidre, meduze, korali i vlasulje

Žarnjače (hidre, meduze, korali i vlasulje) imaju posebne lovke sa žarnim ćelijama koje proizvode otrov sastavljen od belančevina.

Na mestu uboda u većini slučajeva nastaje lokalna iritacija, žarenje, crvenilo i koprivnjača. Kod opsežne povrede ili posebno toksičnih vrsta žarnjača nastaje lokalna nekroza.

Opšte smetnje su povišena temperatura, groznica, mučnina, povraćanje, Zbog bola može da dođe do gubitka svesti i utapanja.

Prva pomoć

Potrebno je ukloniti delove žarnjaka sa kože i isprati toplom vodom.

Lečenje

Kod jačeg otoka i urtikarije mogu se parenteralno dati antihistaminici i kortikosteroidi.

Ujed škorpije

Među zastupljenim vrstama škorpije koje žive u našoj zemlji samo je nekolicina čiji je ubod smrtonosan. Ujed škorpije je jako bolan, na tom mestu se prvo pojavljuje crvenilo, pa otok, a kasnije lokalno pečenje i stezanje. U težim slučajevima se javljaju nekontrolisani trzaji tela.

Prva pomoć

se sastoji u stavljanju hladnih obloga na mesto ujeda i povređenog treba hitno transportovati u bolnicu.

Autor: dr Sonja  Ilić

Izvor: stetoskop.info

Narodni recepti za lečenje  hemoroida

0

Proširenje venskog spleta oko anusa najčešće je uzrokovano nezdravim načinom života i stresom. Narodni recepti na bazi bilja mogu biti od velike pomoći u terapiji ovog neprijatnog oboljenja.

Prema statističkim podacima oko trećina čovečanstva pati od tegoba sa hemoroidima, bolesti koja značajno pogoršava kvalitet života. Hemoroidi su, zapravo, proširene vene u području anusa, a mogu da budu unutrašnji i spoljašnji. Bol, peckanje, kao i krvarenje prilikom pražnjenja creva, glavni su simptomi ove bolesti koja je najčešće uzrokovana nepravilnom ishranom, dugim sedenjem, nedovoljnom fizičkom aktivnošću, ali i konzumiranjem duvana i alkohola. Međutim, hemoroidi ponekad mogu biti povezani i sa bolestima jetre, kao i karcinomom creva.

Stres i opstipacija – najčešći krivci
Psihička napetost i neredovno pražnjenje creva primarni su uzročnici hemoroida. Ljudi koji su večito u žurbi često nuždu obavljaju na brzinu, a pritisak koji tom prilikom stvaraju analni mišići loše utiče na okolna tkiva. Uz to, dodatno opterećenje rektuma i začepljenje vena, do koga usled toga dolazi, pogoduju pojavi hemoroida.

Lagana šetnja olakšava tegobe
Kao prevencija preporučuje se izbegavanje duvana i alkohola, kao i masnih, začinjenih jela, uz skidanje suvišnih kilograma i dovoljan unos tečnosti. Poželjna je i redovna fizička aktivnost jer pospešuje krvnu cirkulaciju. Osobama koje pate od tegoba izazvanih hemoroidima savetuje se dnevni odmor od bar desetak minuta, a tom prilikom treba ležati leđima sa nogama na jastuku. Što se tiče lične higijene, preporučuje se svakodnevno tuširanje mlakom vodom, kao i izbegavanje parfimisanih preparata za kupanje. Bolna mesta treba mazati mašću od ljutića, kao i ekstraktom divljeg kestena ili crnog gloga. U vodu za kupanje dobro je dodati limunov sok, te čempresovo, ruzmarinovo ili klekino ulje. Muke olakšava i naizmenično tuširanje bolnog mesta toplom i hladnom vodom. Ukoliko je reč o hroničnom obliku hemoroida, nakon pražnjenja creva obolelo mesto treba oprati i namazati mašću od nevena.

Značaj pravilne ishrane
U prevenciji i lečenju hemoroida neophodno je veliku pažnju posvetiti ishrani koja treba da bude obogaćena cinkom, silicijumom, vitaminom C i flavonidima, kojih ima u živinskom mesu, dinji, kiviju, južnom i bobičastom voću, pasulju, grašku, kupusu, paprici, zelenoj salati, spanaću, beloj repi, paradajzu, integralnim žitaricama, jezgrastom voću…. Takođe, preporučuje se da se tokom zime i proleća, obavezno dva dana mesečno, na svaka dva sata uzima po kašika limunovog soka ili da se 7-8 puta na dan pojede kora od limuna.

Ništa bolje od smokve i rotkve
U narodu je od davnina poznato da smokve rešavaju problem sa opstipacijom, a samim tim olakšavaju tegobe izazvane hemoroidima. Preporučuje se da se mesec dana primenjuje sledeći recept: tri do četiri suve smokve potopiti preko noći u vodi, ujutro ih pojesti natašte i popiti vodu u kojoj su stajale. Semenke smokve stimulišu pokretanje creva i olakšavaju njihovo pražnje-nje. Kad se ukloni pritisak na anus, hemoroidi će se povući.

U lečenju hemoroida odlične rezultate daje i bela rotkva. U jednom od recepata, savetuje se da se narendana rotkva pomeša sa kašičicom meda i pojede ujutro natašte. Od ovog povrća može se napraviti i sok u koji se doda nekoliko zrna soli, pa se ujutro i uveče uzima rakijska čašica ovog napitka. Ispasirana rotkva pomešana sa mlekom efikasan je melem koji će, ukoliko se njime svakodnevno mažu hemoroidi, otkloniti bol i otok.

Eliksir od rena
Dva korena rena srednje veličine oprati, očistiti, narednati i dodati približno istu količinu meda. Izmešati, poklopiti i ostaviti u frižider. Svako jutro na prazan stomak uzimati po jednu kašičicu ove smese, a to činiti i uveče pred spavanje. Ova terapija se praktikuje dva puta godišnje u trajanju od nekoliko dana.

Mast za lečenje hemoroida
Pomešati po 10 g ekstrakta od lišća i kore leske i lanolina sa 25 g masti od pupoljaka crne topole. Ovom mašću mazati hemoroide više puta dnevno. U 90 g nesoljene svinjske masti dodati 15 g cveta hajdučke trave i ostaviti da provri. Skloniti sa vatre, a nakon dvanaest sati otopiti mast, procediti je
i sipati u posudu.

Mast od lozovače i maslinovog ulja
Pomešati po 2 dl limunovog soka i lozovače sa čašicom (rakijskom) maslinovog ulja i mazati hemoroide svako veče.

Ulje od kantariona olakšava tegobe

Nakon tuširanja, obolelo mesto namazati uljem od kantarinona koje se priprema na sledeći način: polurascvetali buketić kantariona oprati, staviti u teglu i naliti maslinovim uljem, a potom ostaviti da odstoji 40 dana na suncu.

Melem od svinjske masti i nevena
U šerpi postepeno zagrevati 300 g svinjskog sala. Kada se dobro zagreje, ubaciti 40 cvetova nevena, dobro promešati, skloniti sa vatre, pa procediti čim se smesa prohladi. Ukoliko se radi o spoljnim hemoroidima, mast staviti na vatu i premazati obolelo mesto, dok za unutrašnje treba napraviti čepiće od vate, umočiti ih u mlaku smesu i ostaviti da se ohlade, a onda ugurati u anus.

Čaj od zovinog lišća
Sa 2 dl ključale vode preliti 7-8 listića zove, a potom ostaviti da na tihoj vatri kuva osam minuta. Procediti, zasladiti medom i piti pre jela. Nezaslađenim čajem nakvasiti sterilnu gazu i staviti na hemoroide kao oblog, uveče nakon tuširanja. Držati pola sata.

Blagotvorna mirođija
Popariti 10 g mirođije sa 2 dl ključale vode i pustiti da odstoji dva sata. Pre spavanja piti po šolju mlakog čaja. Nakon tuširanja, poželjno je obolelo mesto ispirati tečnošću koja se pravi na sledeći način: 25 g mirođije popariti s 2,5 dl ključale vode, ostaviti da odstoji dva sata pa procediti. Ispirati svako veče, šest dana zaredom.

Kamilica olakšava tegobe
Tinktura od kamilice blagotvorno utiče na tegobe koje izazivaju spoljni hemoroidi. Staviti u tamnu bocu 10 g suvog cveta kamilice i preliti sa 1 dl 70% alkohola. Dobro zatvoriti i ostaviti na hladnom mestu da odstoji četiri nedelje, povremeno mućkajući. Procediti kroz sterilnu gazu, više puta presavijenu, pa sipati u drugu tamnu bocu. Uveče, nakon tuširanja, mazati obolelo mesto.

Narodni recept za biljne čepiće
Meleme-čepiće koji blagotvorno deluju u slučaju hemoroida možete napraviti i sami. U decilitar kantariononovog ulja staviti supenu kašiku nevenove masti i lagano zagrejati. Postepeno dodavati pčelinji vosak dok se ne postigne gustina pudinga. Tepsiju obložiti folijom, a onda usuti mlaku masu, sačekati da se ohladi i ostaviti u frižider. Čepiće rezati po potrebi i koristiti posle defekacije dok ne prođe upala.

FAZE BOLESTI
Postoje tri stepena u razvoju hemoroida

  1. stepen: spoljašnji hemoroidalni čvorovi relativno su mali i bolni su na dodir. Javljaju se svrab i pečenje, naročito pri defekaciji.

  2. stepen: primetan je izražen otok većeg dela regije oko anusa. Na dodir ili pritisak prstom, javlja se prodoran bol. Takođe, bolesnik pri hodu ili u sedećem položaju oseća bolove u predelu anusa.

  3. stepen: ceo analni otvor i predeo oko njega zahvaćeni su upalom i otokom. Čak i lagani pritisak na hemoroidalne čvorove izaziva oštar bol. Sluzokoža koja ih pokriva može biti izranavljena, a javlja se i tamna obojenost tkiva.

Izvor: Magična Zona

Moždani udar, simptomi, uzroci, prva pomoć

Moždani udar (CVI-cerebrovaskularni inzult) u narodu poznat kao šlog, je oboljenje mozga nastalo zbog poremećaja cirkulacije u određenom delu mozga. Ovo se ispoljava kao žarišni (fokalni) neurološki ispad ili deficit. Poremećaj cirkulacije može nastati zbog začepljenja krvnog suda u moždanom tkivu ili rupture (pucanja), zida krvnog suda mozga ili moždanih ovojnica sa posledičnim krvavljenjem.

Na osnovu toga cerebrovaskularni inzulti su podeljeni na ishemniče i hemoragičke.

Šta je moždani udar (šlog)?

Ishemički CVI odnosno začepljenje krvnog suda, zauzima 80% moždanih udara. Mortalitet (smrtnost) se kreće oko 30%. Oko 30% pacijenata nakon šloga ostaje sa manjim ili većim trajnim invaliditetom, a oko 30% se oporavi u potpunosti.

Hemoragija odnosno pucanje zida krvnog suda se može dogoditi u tkivu mozga (parenhimu)-intracerebralni hematom ili u prostoru između paučinaste i meke moždanice-subarahnoidalna hemoragija.

Hemoragijski CVI je ređi, javlja se u 20-25% od ukupnog broja CVI. Mortalitet (smrtnost) je značajno veća u odnosu na ishemički CVI i kreće se do 60%.

Propadanje moždanog tkiva usled CV incidenta zavisi od veličine, odnosno prečnika zahvaćenog krvnog suda i posledičnog otoka (edema) okolnog parenhima.

Uzrok oboljenja je aterosklerotični proces zida krvnog suda, koji se razvija više godina ili decenija.

Ateroskleroza je posledica različitih hroničnih oboljenja i štetnih navika koje progresivno oštećuju zid krvnog suda. U unutrašnji sloj zida krvnog suda (intimu) dolazi do nagomilavanja lipida, ugljenih hidrata, a kasnije i do proliferacije vezivnog tkiva  i taloženje kalcijuma koji sužavaju lumen, smanjuju elastičnost i glatkoću unutrašnjeg sloja zida. Zid ovakvog krvnog suda  je podložan stvaranju trombotičnih masa sa poremećajem protoka u distalnim delovima krvnog suda ili aneurizmatičnih proširenja sa sklonošću ka pucanju (rupturi) krvnog suda.

Uzrok ateroskleroze je u prvom redu hipertenzija, hiperlipidemija i dijabet, kao i štetne navike (pušenje, alkoholizam, neadekvatna ishrana koja obiluje ugljenim hidratima i životinjskim mastima).

Simptomi moždanog udara mogu se razviti naglo ili postepeno. Najčešće se javlja slabost jedne polovine tela, smetnje govora, duple slike ili ispadi u vidnom polju, vrtoglavica, glavobolja, poremećaj stanja svesti.

Svi ovi simtomi zahtevaju hitno medicinsko zbrinjavanje.

Izvor: medihelp.co.rs