Naslovna Blog Stranica 450

Homeopatska terapija u lečenju menstrualnih tegoba i klimakterijuma

0

Telo žene se u toku života menja veoma često. Da li je to pubertet, trudnoća, dojenje, klimakterijum ili starost, svaki od ovih perioda čini novu ženu! Međutim, menstrualni ciklus i klimakterijum praćeni su najrazličitijim i najintenzivnijim tegobama.

Tegobe koje prate klimakterijum i menstrualni ciklus mogu u velikoj meri svakoj ženi život učiniti komplikovanijim. Primenom homeopatskih lekova ove tegobe se znatno mogu ublažiti.

TEGOBE MENSTRUALNOG CIKLUSA

Menstrualni ciklus predstavlja razmak između dve menstruacije, dok menstruacija predstavlja ciklično krvarenje iz materice u toku reproduktivnog perioda žene, tj.između perioda puberteta i menopauze. Prvi dan krvarenja se računa kao početak menstrualnog ciklusa, dok je kraj menstrualnog ciklusa dan pre početka sledećeg menstrualnog krvarenja. Menstrualni ciklus najčešće traje 21 do 35 dana.
Tegobe koje mogu zadesiti svaku ženu u toku reproduktivnog perioda, tačnije u toku menstrualnog ciklusa mogu biti:
neredovne menstruacije, amenoreja (izostanak menstruacije), oligomenoreja (neredovna menstruacija), menoragije (obilne menstruacije), metroragije (krvarenja između menstruacija), dismenoreja (bolne menstruacije), PMS…
Sve ove tegobe remete normalan život žene, od kojih je najčešći PMS. On se javlja kod žena između 20. i 35. godine života, kod žena koje su svakodnevno izložene stresu kao i kod onih kod kojih se javljaju izrazito bolne menstruacije. PMS nosi sa sobom razdražljivost, nesanicu, česte promene raspoloženja,
povećano zadržavanje vode u organizmu i samim tim pojavu edema ekstremiteta, pojačano mašćenje kose i kože, pojavu akni.
Problem koji većinu žena primorava da ostanu u krevetu jeste dismenoreja praćena grčevitim bolovima u donjem stomaku koji su skoro uvek povezani sa migrenom, nesvesticom i mučninom.

TEGOBE KLIMAKTERIJUMA

Klimakterijum je prelazni period između zrelog doba i početka starosti, u kojem dolazi do postepenog gašenja seksualnog nagona i prestanka reproduktivne sposobnosti žene. Početak klimakterijuma nastaje između 45. i 55. godine života kada dolazi i do prestanka menstrualnog ciklusa i nastupanja menopauze. Klimakterijum je period kada nastupaju određene tegobe na koje većina žena do tog perioda nije naviknuta.
Najizraženiji su vazomotorni simptomi (valunzi, noćno preznojavanje, palpitacije), nesanica, nervoza, depresija, fizički umor, glavobolja.
Valunzi predstavljaju periodične simptome koje opisuje trenutan period znojenja, napad toplote, osećaj uznemirenosti koji je ponekad praćen hladnoćom. Tokom valunga raste serumska koncentracija adrenalina koja uslovljava palpitacije, tj. ubrzan puls. Tokom kraćeg vremenskog perioda od par sekundi, opada serumska koncentracija noradrenalina uslovljavajući dilataciju krvnih sudova i povećanje protoka krvi.

HOMEOPATSKI LEKOVI PROTIV TEGOBA KLIMAKTERIJUMA I MENSTRUALNOG CIKLUSA

Tokom godina iskustava i primene, homeopatski preparati su se pokazali kao veoma delotvorni u ublažavanju velikog broja navedenih tegoba koje muče ženu, kako tokom menstrualnog ciklusa tako i u periodu klimakterijuma.
Homeopatski lekovi podstiču odbrambene mehanizme samog organizma, i na taj način dovode do samoizlečenja.
Homeopatski preparati su biljnog, mineralnog, animalnog porekla… Njihova upotreba, zbog svoje velike razređenosti, ne izaziva štetne propratne pojave. Veliku prednost upotrebe čini to što se mogu koristiti bez opasnosti od komplikacija!
Neki lekoviti principi koji se koriste za ublažavanje navedenih ženskih tegoba, a ulaze u sastav kombinovanih homeopatskih preparata, imaju veoma rasprostranjenu upotrebu kako u narodu tako i među zdravstvenom populacijom.

Cimicifuga racemosa je biljka koja pripada familiji Ranunculacea. Aktivni principi sa biološkim dejstvom prisutni u ovoj biljci jesu triterpen glikozidi, izoflavoni, tanini. Njena upotreba datira još iz vremena Indijanaca koji su je koristili radi ublažavanja porođajnih bolova, kao i protiv posledica zmijskog ujeda. Tek kasnije je detaljno opisana i počela da se koristi u ginekologiji. Danas se prevashodno koristi pri rešavanju pratećih problema klimakterijuma kao i u predmenstrualnim i menstrualnim tegobama. Cimicifuga smanjuje tegobe u donjem stomaku, ublažava stanja depresije u klimakterijumu, kao i nervozu i neraspoloženje pre i posle ciklusa.

Sanguinaria Canadensis – smiruje napade vrućine kod žena u klimakterijumu. Pozitivne efekte pokazuje kod žena koje su sklone uzbuđenjima, koje pate od užarenih dlanova i stopala, kao i od migrene koja se javlja na desnoj strani glavi.
Predstavlja propratnu terapiju kod menoragije i metroragije.

Jaborandi – pripada porodici Rutacea. Jaborandi potiče iz Južne Amerike, a prva upotreba ove biljke datira još iz 1500. godine. Koristi se kod žena u klimakterijumu koje su izložene intenzivnom znojenju sa valunzima kao i osećaju hladnoće. Rado ga koriste i žene koje pate od jakih bolova u leđima na početku menstruacije, od osećaja lupanja u glavi i karlici.

Sepia officinalis – Obična sipa, vodi poreklo iz Sredozemnog, Severnog i Baltičkog mora, a živi u pesku i blatu morskog dna. Njena upotreba datira još iz Rimskog doba. Najčešće se
koristi kod predmenstrualne napetosti i menstrualnih bolova.
Dovodi do opuštanja karličnih organa a koristi se i kao propratna terapija kod upale donjeg dela stomaka.

Lachesis mutus – Otrov američke zmije „bushmuster“.
Koristi se za ublažavanje simptoma menopauze od kojih su najizraženiji valunzi. Koristi se kao propratna terapija kod upala u donjem delu stomaka kao i pri bolovima u krstima.

PREDNOSTI HOMEOPATSKE TERAPIJE

Homeopatska terapija se značajno razlikuje od tradicionalne i medicinske terapije. To je terapija koja reguliše stanje, jer ne deluje direktno na simptome bolesti. Ona dovodi do uspostavljanja ravnoteže na mentalnom, fizičkom i emotivnom nivou.
Kombinovani homeopatski preparati sadrže lekovite principe koji dovode do ublažavanja ili izlečenja određenih simptoma kod različitih pacijenata.

Izvor: Doživeti 100

Simptomi i lečenje mutnog vida na svim udaljenostima

0

Astigmatizam je refrakciona mana izazvana nepravilnim oblikom rožnjače ili našeg prirodnog sočiva. Ukoliko rožnjаčа i očno sočivo nisu rаvnomerno i pravilno zаkrivljene, već su u jednom meridijanu ispupčenije ili zaravnjeniji, svetlosni zrаci u oku se nepravilno prelаmaju i ne seku se u tački jasnog vida na mrežnjači nego se rasipaju. Ovo uzrokuje pojavu dioptrije, a astigmаtizаm je jedаn tip dioptrije koji se popularno zove međju pacijentima clindri.

Astigmatizam može biti udružen sa dalekovidošču ili sa kratkovidošću. Dovodi do mutnog vida na svim udaljenostima, odnosno u određenom meridijanu se svetlost nepravilno prelama, tako da često ljudi koji imaju astigmatizam krive glavu kako bi našli položaj u kome jasno vide.

Astigmatizam predstavlja veoma čestu pojavu, koja može biti prisutna ili na rožnjači ili sočivu. Ova refrakciona mana je često prisutna po rođenju, ali može biti i stečeno stanje oka usled povreda oka ili inflamatornih bolesti rožnjače. Shodno tome astigmatizam može biti urođen ili stečen. Stečeni astigmatizam se može rаzviti posle povrede okа, bolesti ili neke operаcije.

Vrste astigmatizma

Pravilni (regularni) astigmatizam je stanje oka u kojem se dva glavna meridijana oka ukrštaju pod pravim uglom. Meridijani najmanje i najveće zakrivljenosti se obično nalaze potpuno vertikalno ili potpuno horizontalno.

Kosi astigmatizam je stanje oka u kojem se meridijani najmanje i najveće zakrivljenosti ukrštaju pod pravim uglom, ali nisu postavljeni vertikalno i horizontano.
Nepravilni (iregularni) astigmatizam nastaje kad se dva meridijana ne seku pod pravim uglom. Ova vrsta astigmatiyma vrlo često se sreće kod keratokonusa ili nastaje kao posledica povreda rožnjače ili upala.

Simptomi astigmatizma

Znаci i simptomi аstigmаtizmа mogu biti:

  • Mutna ili iskrivljena slika

  • Žmirkanje pri gledanju na blizinu i na daljinu

  • Zаmor očiju

  • Glаvoboljа

  • Vrtoglavica i razdražljivost

  • Opšti umor

Posledica stalnog napora oka da bi se stvorila jasna slika su slabost i zamor oka, glavobolje različitih intenziteta kao i vrtoglavice, razdražljivost i opšti umor.
Osoba sa astigmatizmom žmirka pri pogledu i na blizinu i na daljinu. Ove osobe često, kao i kratkovide, pri čitanju materijal primaknu veoma blizu očima. Takođe veoma često takve osobe ne nose nikakvu korekciju.

Osobe sa urođenim astigmatizmom većeg stepena najčešće ni ne znaju da imaju mutan vid jer nikada nisu imali jasan vid. Ukoliko ne nose nikakvu korekciju tokom detinjstva dok se razvija vid,veoma često nastaje slabovidost slabijeg oka, a dominantno oko preuzima na sebe funkciju čula vida.

Dijagnoza astigmatizma

Radi uspostavljanja dijagnoze astigmatizma oftalmolog vrši pregled i primenjuje refrakcioni test. Određivanje greške kod dece i osoba koje ne mogu odgovarati na pitanja se vrši retinoskopijom, koji podrazumeva test koji koristi reflektovano svetlo.

Merenjem svetlosne reflekcije od površine rožnjаče se vrši uređаjem poznаtim kаo kerаtometar. Ovaj uređaj kvаntifikuje iznos i orijentаciju аstigmаtizmа rožnjаče, odnosno ugao na kome se nalazi.
Zakrivljenost rožnjače se meri posebnim instrumentima, najčešće se pravi topografija rožnjače (mapa površine rožnjače).

Takođe, modernim instrumentima se pravi prikaz površine rožnjače u obliku reljefne mape različitih kolora (video keratograf). U ovom ispitivanju se koriste videokerаtoskopi.

Lečenje astigmatizma

Opcije koje mogu biti rešenje za korigovanje astigmatizma su:

  • Naočare sa cilindričnim staklima

  • Kontaktna sočiva

  • Laserska intervencija

  • Ugradnja intraokularnog sočiva

Veoma često pacijenti koji imaju astigmatizam ne nose nikakvu korekciju. Cilindrične naočare mogu da budu veoma nekomforne, pogotovo ako su potrebni veliki cilindri. Kontaktna sočiva su bolje rešenje jer direktno naležu na rožnjaču i omogućavaju da se koriguje celo vidno polje. Jedino sočiva mogu da budu nekomforna, iritirajuća i teško se pacijenti navikavaju na njih.

Pravilni astigmatizam se koriguje cilindričnim staklima ili sferocilindričnim staklima (kombinacija cilindričnih i sfernih sočiva koja su sjedinjena u jednom staklu).

Takođe, astigmatizam se može korigovati i odgovarajućim kontaktnim sočivima.

Najjednostavnije rešenje za astigmatizam jeste laserska intervencija koja trajno uklanja ovu refrakcionu grešku i omogućava čist i jasan vid. Refrakciona hirurgija preoblikovanjem rožnjače oka ispravlja refrakcione mane (kratkovidost, dalekovidost i astigmatizam).

Ugradnja intraokularnog sočiva podrazumeva trajno eliminisanje astigmatizma i omogućava jasan vid i na blizinu i na daljinu. U oko se ugrađuje specijalno veštačko sočivo koje ispravlja vid i postaje trajni deo oka.

Dr Mirko Jankov

LaserFocus

Sindrom nemirnih nogu – uzroci i lečenje

0

Svaka šesta osoba doživi ovu tegobu, a simptomi se obično javljaju nakon dugog sedenja uveče ili noću u krevetu. Ponekad je tegoba nasledna. Zahvata mnoge sredovečne žene, ali česta je i potkraj trudnoće.

 Svaka četvrta osoba koja boluje od reumatskog artritisa dobije je, a katkad se povezuje s anemijom ubog nedostatka gvožđa, proširenim venama, dibatesemom i plućne bolesti. Mogu biti zahvaćene i ruke.

 Tačan uzrok sindroma nemirnih nogu nije poznat, ali mogući uzroci su pušenje, umor, stres, alkohol, kofein te nedostatak gvožđa, folne kiseline ili vitamina E. Prevencija Jedite više namirnica bogatih gvožđem, magnezijumom, vitaminom E i folnom kiselinom. Svakodnevno uzimajte mulitivtaminsko-mineralni proizvod.

Ako vam se čini da biste mogli bolovati od anemije zbog nedostatka gvožđa, zamolite lekara da vas pošalje na pretrage. Nemojte pušiti. Izbegavajte alkohol uveče. Smanjite uziamnje kofeina. Svakog dana se bavite umerenom fizičkom aktivnošću. Dovoljno se odmarajte i spavajte.

Lečenje

 Kad se pojave simptomi, masirajte listove čvrstim pritiskom. Ako možete, setajte ili radite vežbe za istezanje nogu.

Aromoterapija: Dodajte 5 kapi bosiljka ulja (izbegavajte ga tokom prvih 20 nedelja trudnoće) i mažuranovog ulja u tri kašike bademovog ulja te time masirajte noge. Hidroterapija: Isprobajte sledeće terapije kkao biste otkrili koja vam najviše odgovara: Stavite vruć oblog, na primer peškir oceđen u vrućoj vodi, na dva minuta, aonda hladan na jednu minutu. Stavite vruć termafor na dva minuta, pa hladni oblog na jednu. Držite noge u hladnoj vodi u kadi sa plitkom vodom. Izmenjujte vruću kupku (dva minuta) i hladnu (jednu minutu). Kada potražiti lekarsku pomoć? Ako simptomi istraju ili se pogoršaju. Ako vam tegoba ozbiljno ometa san.

(Iz knjige Prirodno lečenje bolesti i tegoba)

Virusna bolest šaka, stopala i usta: uzroci, simptomi I lečenje

OSNOVNE INFORMACIJE

Bolest šaka, stopala i usta, daleko poznatija po engleskom nazivu Hand, Foot and Mouth Disease (HMFD), je česta virusna bolest od koje tipično obolevaju deca. Osnovna karakteristika ove bolesti je ospa u vidu malih plikova, pre svega po šakama, stopalima, oko usana i u usnoj duplji.

  • Najčešći uzročnik je koksaki virus.

    • Pre svega obolevaju deca uzrasta do 10 godina.

    • Bolest se najčešće javlja u toku leta i jeseni.

    • Higijena ruku je ključna za prevenciju bolesti.

    • Potrebno je unositi dosta tečnosti, uz antipiretike ukoliko se javi povišena temperatura.

ŠTA JE HMFD?
To je virusna bolest koja se manifestuje ospom u vidu malih plikova oko usana, u usnoj duplji, na šakama i stopalima. Osim na ovim najčešćim mestima, promene se javljaju i u pelenskoj regiji, na rukama i nogama. U ustima se promene tipično nalaze na jeziku i unutrašnjoj strani obraza.

ŠTA UZROKUJE HMFD?
Uzročnik ove infekcije je koksaki virus. Virus se prenosi u kontaktu sa sekretima (pljuvačka, sekret iz nosa) ili stolicom zaražene osobe. U toku prve nedelje bolesti je zaražena osoba najinfektivnija. Higijena ruku je osnov za sprečavanje širenja bolesti.

DA LI JE HMFD ČESTA BOLEST?
Ova bolest je veoma česta kod dece do 10. godine života. Najčešće se javlja u toku leta i u ranu jesen.

KOJI SU SIMPTOMI HMFD?
Najčešći simptomi:
• ospa u vidu plikova oko usana i u usnoj duplji (na jeziku, unutrašnjoj strani obraza)
• ospa u vidu plikova na dlanovima i tabanima; moguće je da se slične promene jave na nogama, rukama i u pelenskoj regiji
• umereno povišena telesna temperatura.

DA LI SE HMFD MOŽE SPREČITI?
Pravilna higijena ruku pomaže u sprečavanju širenja bolesti među decom, naročito u kolektivu.

KAKO SE POSTAVLjA DIJAGNOZA HMFD?
Izgled ospe je karaketrističan, tako da je klinički pregled deteta dovoljan za postavljanje dijagnoze.

KAKO SE LEČI HMFD?
Kako je uzročnik ove bolesti virus, za antibiotike nema mesta u terapiji. Terapija je simptomatska, što podrazumeva davanje dovoljno tečnosti kako bi se sprečila dehidracija deteta, a u slučaju da se javi povišena telesna temperatura dati antipiretik prema savetu pedijatra.

Univerzitetska dečja klinika

Izvor: tirsova.rs

Prof. dr Dragana Đilas : Prevencijom do zdravlja ženskih grudi

Prećenje promena na dojkama vrši se samopregledom, ultrazvučnim pregledom, mamografijom, tomosintezom i magnetno rezonantnom mamografijom

Da li i kada treba raditi samopregled dojki ?

Prof. dr Dragana Đilas, radiolog, predsednica Senološkog društva Srbije: Samopregled dojki treba raditi u prvoj polovini ciklusa, a idealno bi bilo u periodu od 5. do 15. dana od prvog dana menstruacije. Ukoliko se napipa čvor u dojci potrebno je javiti se lekaru.

Kako se radi samopregled dojki?

Prof. dr Dragana Đilas : Počnite tako što ćete pregledati izgled vaših dojki na ogledalu sa rukama na bokovima. Pregledajte dojke u ogledalu i sa rukama podignutim iznad glave. Proverite da li imate iscedak iz dojki. Prepipajte kružnim pokretima leve ruke desnu dojku i obrnuto dok ležite na leđima. Prepipajte svoje dojke dok stojite ili sedite, a najlakše je možda dok su dojke vlažne prilikom tuširanja.

 Da li je štetan ultrazvuk dojki?

Prof. dr Dragana Đilas : Ultrazvuk dojki apsolutno nema štetnih uticaja. Ovom metodom je moguće dijagnostikovati dobroćudne tumore i ciste sa velikom preciznošću, ali metoda ne može da zameni mamografiju u otkrivanju karcinoma dojke.

 Recite nam nesto vise o mamografiji, tomosintezii i MR mamografiji.

Prof. dr Dragana Đilas : Iako je mamografija”zlatni standard” u ranom otkrivanju raka dojke, ovom metodom ne može da se otkrije 10 odsto karcinoma. Razlog tome je jedan ozbiljan nedostatak mamografije, a to je da je mamografija tzv.sumaciona, odnosno dvodimenzionalna metoda snimanja, pa je zato prisutno prepokrivanje tkiva dojke, posebno kod mlađih žena. Zbog toga se tumor dojke jednostavno ne vidi na snimku. U cilju povećanja pouzdanosti ranog otkrivanja karcinoma dojke, u savremenoj radiološkoj praksi taj problem se prevazilazi 3D mamografijom, odnosno tomosintezom, koja pruža uvid u sve strukture tkiva dojke, jer nije sumaciona, već trodimenzionalna, slojevita metoda.Tomosinteza je zapravo savremena rengdenska metoda pregleda dojki, kojom se umesto sumacionog mamografskog snimka dojki dobija serija tankih, izuzetno kvalitetnih snimaka dojke, širine svega oko 1mm, i to za nekoliko sekundi.

U prvoj stranoj bolnici u Srbiji “Affidea” u Beogradu, tomosinteza se izvodi na posebno konstruisanom digitalnom uređaju za mamografiju, koji poseduje specijalan dodatak za 3D tomosintezu.

Prof. dr Dragana Đilas : Snimanje tomosintezom nalikuje mamografskom snimanju, ali pritisak na dojku prilikom tomosinteze nije izražen, već je aparat samo oslonjen na dojku, te je pregled komforniji za pacijentkinje. Iako je poznato da je doza rendgenskog zračenja prilikom mamografije i tomosinteze zapravo vrlo mala, važno je istaći da je ona prilikom snimanja tomosintezom jednaka kao na analognim mamografskim uređajima, a neznatno veća nego na digitalnim mamomatima. Kako se ovo snimanje ne mora ponavljati svake godine, nema posledica po zdravlje žene.

Pored toga, u specijalnoj bolnici “Affidea” u Beogradu izvodi se i magnetno rezonantna mamografija, koja zaokružuje radiološki spektar u dijagnostici oboljenja dojke.

Prof. dr Dragana Đilas : Magnetno rezonantnu mamografiju je neophodno načiniti u određenom broju jasno određenih indikacija, pošto ona ima izuzetno važnu ulogu u žena sa gustim žlezdanim tkivom dojke, žena sa visokim rizikom za rak dojke i žena sa silikonskim implantatima u dojkama, kao i u brojnim drugim indikacijama, uključujući i preoperativnu dijagnostiku dojke i praćenje efekata terapije karcinoma dojke.

Najvažnije je, međutim, da pregled i ekspertizu radi radiolog koji dobro poznaje sve metode snimanja dojki i tačno zna njihove indikacije. To omogućava izbor najbolje i najpouzdanije metode, a izbegavaju se nepotrebni pregledi. Ponekad je potrebno i poželjno dopuniti dijagnostiku dojke i ultrazvukom dojki, što obično radi isti radiolog koji obavlja i mamografski pregled i tomosintezu. Na ovaj način se dobija visoko pouzdana informacija o stanju dojki na najekonomičniji način.

Affidea Beograd raspolaže vrhunskom i savremenom dijagnostičkom opremom, koja obuhvata ne samo ultrazvučne i rendgenske aparate, već i nov i savremen uređaj za magnetnu rezonancu, multislajsni CT uređaj i savremeni digitalni uređaj za 2D i 3D mamografiju, odnosno tomosintezu.

Specijalna bolnica iz neurologije Affidea Beograd
Kneginje Zorke 25  – Vračar (blizu trga Slavija) Beograd
Tel:  011 400 9 100
www.affidea.rs

Lovorov list: usporava starenje, leči disajne puteve i urinarne infekcije

Od lovorovog lista ima mnogo više koristi od samog ubacivanja u lonac kako bi jelu dao aromu. On usporava starenje, umiruje, pomaže u borbi protiv bakterija, leči disajne puteve…

Lovorov list je čudotvorna biljka i šteta ga je koristiti samo kao dodatak jelima. Stručnjaci kažu da se radi o vrlo moćnoj biljci koja usporava starenje, popravlja raspoloženje, čisti telo, rešava respiratorne probleme itd.

Ovo je nekoliko načina kako ga možete koristiti za zdravlje:

  • Pomaže kod mučnine i umora, razbuđuje – kombinacija hemikalija u lovorovom listu deluje smirujuće na telo i psihu. Sve što trebate da napravite je da zapalite nekoliko listića u prostoru u kom boravite i udisati taj dim. Ali, to nemojte raditi pre spavanja jer će vas miris zapaljenog lovora razbuditi.

  • Tera sluz iz pluća – lovorov list je stimulans disajnih puteva i može pomoći izbaciti sluz iz pluća. Najbolji način je staviti sveže ili suve listove u vruću vodu i udisati paru – inhalirati se. Pomaže i mazanje uljem lovora po prsima. To leči alergije i astmu.

  • Pomaže kod dijabetesa – istraživanje je pokazalo kako konzumiranje 3 grama lovora na dan smanjuje nivo glukoze kod ljudi koji imaju dijabetes tipa 2.

  • Dobar je za probavu – stavljajte ga što više u hranu ili izmasirajte stomak uljem lovora nakon obroka, to će pomoći u izlučivanju probavnih sokova i bržoj preradi hrane u želucu.

  • Za pravilan rad srca – organski spoj pronađen u lovoru jača kapilare u srcu i pomaže elimininisati loš holesterol iz tela.

  • Leči upalu zgloba – uljem od lovora masirajte bolno područje i pojačajte količinu lovorovog lišća koju dodajete u hranu.

  • Kod urinarnih infekcija – pomešajte prah od lovora sa mlekom i pijte. Radi se o starom receptu za rešavanje ovih problema,

    piše RemedyDaily.

 

Kako ukloniti gljivične infekcije

0

Gljivična oboljenja noktiju vrlo su česta, a većinom se javljaju na prstima donjih ekstremiteta. Mnogi ljudi i ne znaju da imaju ovaj problem jer infekcija napada unutrašnju stranu nokatne ploče, zbog čega su oštećenja, bar u početku, gotovo nevidljiva.

Kasnije oboleli nokat menja boju, postaje zadebljan i počinje da se krivi, što je signal da je oboljenje uzelo maha. Vlaga i toplota pogoduju brzom razvoju infekcije (dugotrajno nošenje obuće, neredovna i neodgovarajuća higijena), pa se gljivice brzo šire i za samo nekoliko meseci u potpunosti uništavaju nokat.

Pored estetskog, ovo može biti i vrlo ozbiljan zdravstveni problem, posebno u slučaju dijabetesa i oslabljenog imuniteta. Kod obolelih od šećerne bolesti cirkulacija u stopalima vremenom postaje sve lošija, pa relativno mala upala dovodi do komplikacija u vidu otvorenih rana koje teško zarastaju.

Uzročnici infekcija

Infekcije noktiju šake ili stopala u medicinskoj terminologiji označavaju se kao onihomikoza. Iako su mnogo učestalije na nogama, mogu se javiti i na noktima ruku, posebno zbog loše higijene, izloženosti deterdžentima, nakon neprofesionalnog manikira ili usled dugotrajnog nošenja veštačkih noktiju.

Gljivične infekcije češće su kod starijih ljudi jer nakon četrdesete godine nokti rastu sporije i manje su otporni na infekcije. Nokti na nogama izloženi su većem riziku od gljivične infekcije ako se stopala preterano znoje, naročito ukoliko se nose čarape i cipele koje onemogućavaju ventilaciju i ne upijaju znoj.

Uzročnici mogu biti razne vrste gljivica, pa i vrlo uporna kandida. Ove infekcije leče se antibioticima, a prirodni preparati na bazi bilja značajna su pomoć kako u lečenju, tako i u preventivi.

Simptomi i lečenje

Kada nokat postane žut, beličast ili zelenosmeđ, infekcija je već uzela maha i treba reagovati odmah. U ovom stadijumu, uz antibiotike, obavezno treba koristiti tople kupke i losione protiv gljivica. Nakon dvadesetominutnog parenja nogu u biljnoj kupki neophodno je iseći nokte što bliže izvoru infekcije, pa ponovo pariti stopala desetak minuta. Potom se noge moraju dobro osušiti, a obolele nokte i kožu oko njih namazati losionom na bazi čajevca i ricinusovog ulja. Najbolje je da se to čini komadom vate kako bi se tečnost što duže zadržala na kritičnom mestu. Efikasno će delovati i oblog od belog luka, đumbira i ulja čajevca.

U poodmakloj fazi oboljenja nokat postaje zadebljan, iskrivljen i krt, a komadići izumrlog tkiva skupljaju se ispod zdravih površina, pa rožnata ploča počinje da se odvaja od ležišta. Ovo neprijatno i bolno stanje može se ublažiti svakodnevnim kupkama i tretmanima losionima na bazi čajevca i žalfije. Kupke će očistiti stopala i omekšatu kožu i nokte, dok će losioni dezinfikovati upaljeno mesto.

Preventiva

Jedina prava preventiva protiv gljivičnih infekcija noktiju jeste dobra higijena. Da bi nokti bili zdravi, moraju da budu suvi i čisti. Zbog toga je neophodno da se stopala posle kupanja temeljno osuše, naročito između prstiju. Osobe kojima se stopala preterano znoje moraju često da menjaju čarape i koriste preparate i kupke protiv znojenja nogu.

Preporučuje se da se prilikom pranja sudova nose gumene rukavice da bi se ruke zaštitile od vode i deterdženata. Između dve upotrebe rukavice treba okrenuti da bi se osušila njihova unutrašnjost. Takođe, nokti ne bi trebalo previše dugo da budu pod lakom za nokte, a ne savetuje se ni dugotrajno nošenje veštačkih noktiju, jer rožnata ploča slabi, postaje krta i podložna infekcijama.

Svako drugo veče nokte ruku i nogu potopiti u toplu kupku i držati ih u njoj dvadesetak minuta, a nakon toga ih premazati tinkturom na bazi ulja čajevca.

Biljke koje pomažu

Ulje čajnog drveta (čajevca) provereno je sredstvo za suzbijanje gljivičnih infekcija noktiju, a radi veće efikasnosti može se kombinovati sa drugim biljkama. Beli luk je poznati antiseptik i prvi na listi boraca protiv svih gljivičnih infekcija. Đumbir deluje blagotvorno i smirujuće na sve vrste infekcija, a njegov učinak biće bolji ako se u toplu kupku napravljenu od ove biljke dodaju origano i žalfija.

Kamilica je poznato antifungicidno sredstvo koje smiruje upale i regeneriše tkivo. Često se koristi u kombinaciji sa sladićem. Kupka sa ovim biljkama ublažava upalu i obezbeđuje bolje dreniranje.

Recepti

Lekovita kupka protiv gljivica

Po jednu supenu kašiku đumbira, kamilice, sladića, origana i žalfije dobro promešati, pa preliti sa 1,5 l kipuće vode. Sačekati desetak minuta da se kupka prohladi te u nju potopiti stopala. Nakon 20 minuta noge dobro osušiti, a nokte i vrhove prstiju premazati uljem čajnog drveta.

Kupka protiv znojenja stopala

Četiri supene kašike mladog brezovog lista kuvati nekoliko minuta u 3 l vode. Čaj prohladiti pa u njega dodati kašiku sode bikarbone. Dobro promešati i držati noge u ovoj tečnosti 20 minuta.

Kupka protiv “vlažnih” nogu

Osam supenih kašika usitnjene hrastove kore kuvati 15 minuta u litri vode. Čaj ocediti i u njemu prati noge 20 minuta.

Losion sa glicerinom

U smešu od 100 ml alkohola i 25 ml glicerina dodati 25 kapi ulja čajnog drveta i 10 kapi ulja lavande. Dobro promućkati i čuvati na tamnom mestu. Losion svakodnevno nanositi na nokte komadićem vate.

Losion od žalfije

Preliti 50 g listova žalfije sa 300 ml alkohola (70%), dobro promućati, zatvoriti i ostaviti na tamnom mestu dve nedelje. Procediti, sipati u čistu flašu i dodati 60 kapi ulja čajnog drveta. Oprane i dobro osušene noge mazati ovim losionom svake večeri.

Ulje za “bolesne nokte”

Pomešati po 20 ml suncokretovog i ricinusovog ulja pa dodati 5 kapi AD vitamina i 4 kapi jodne tinkture. Noge oprati blagim sapunom, dobro osušiti, namazati ulje i dobro utrljati u kožu oko noktiju.

Oblog od belog luka i đumbira

Čen belog luka očistiti i istucati u drvenom ili kamenom avanu. Dodati kašičicu sitno rendanog korena đumbira, 5 kapi ulja čajevca i dobro promešati. Kada se u avanu stvori gusta pasta, naneti je na oboleli nokat, priviti lanenom ili pamučnom krpom te držati dva sata. Ovaj oblog efikasan je u početnim stadijumima infekcije, a ne treba ga koristiti u slučaju bolnih upala kada nokat počne da se odvaja od nokatne ploče.

Regenerišite nokte oštećene infekcijom

Sok od limuna pomešan sa jabukovim sirćetom, sokom od crne i crvene ribizle jača nokte i deluje blago antiseptički. Ovom mešavinom treba vlažiti nokte jednom dnevno. Nokti koji su zbog gljivičnog oboljenja postali krti, najlakše se regenerišu smešom od jaja i voska. Pomešati tvrdo kuvano žumance i 5 g pčelinjeg voska pa u plastičnoj posudici rastopiti na pari. Dodati nekoliko kapi breskvinog ulja. Ovom smešom trljati nokte.

Izvor: b92.net

Divlja ruža za jačanje imuniteta

Plodovi divlje ruže iskorišćavali su se za jelo već od starog veka, pa ih kao jestive spominje i rimski lečnik Galen. Služili su i kao narodni lek od mnogih bolesti

Od divlje ruže (Rosa canina) u biljnoj medicini se najčešće koristi njen plod, odnosno šipak. Ova biljka raste kraj šuma, uz živice i plotove, na pašnjacima, među grmljem, u ravnici i po planinama. Pojavljuje se u velikom broju oblika, a rasprostranjena je gotovo u svim našim krajevima.

Plodovi divlje ruže iskorišćavali su se za jelo već od starog veka, pa ih kao jestive spominje i rimski lečnik Galen. Služili su i kao narodni lek od mnogih bolesti. Stari Rimljani su verovali da šipak, među ostalim, leči i besnilo pasa, pa odatle potiče i latinski naziv biljke – pasja ruža.

U novije doba je upotreba šipka ponovno dobila na popularnosti jer je ustanovljeno da mesnati deo sadrži mnogo vitamina C. Šipak je, uz zeleni plod oraha, najbogatiji prirodni izvor ovog važnog vitamina. Ustanovljeno je takođe da se u osušenom šipku, a i u proizvodima dobijenim prerađivanjem ovih plodova, može zadržati znatan deo tog inače nestabilnog vitamina.

Najviše vitamina C ima u zrelom šipku koji još nije omekšao i počeo da gubi svetlocrvenu boju. Šipak je pored toga bogat izvor karotina i vitamina P. U šipku ima još i vitamina B1, B2, E i K. U  košticama ima dosta vitamina E i vanilina, od čega stučene koštice imaju prijatan miris. Čini se da je šipak iz naših severnijih, hladnijih i vlažnijih područja bogatiji vitaminom C, dok je u plodovima iz toplijih, suvih i sunčanih krajeva nađeno više šećera.

Zbog visokog sadržaja vitamina C preparati od šipka služe kao sredstvo za jačanje imuniteta. Zbog toga se propisuju kao dodatno sredstvo tokom lečenja i oporavka, a jačaju i otpornost na infekcije poput prehlade i gripa. Šipak sadrži i materije koje olakšavaju probleme s prolivom, pogotovo onim koji je izazvan groznicom.

  Pektini i organske kiseline iz šipka imaju diuretički efekat, a organske kiseline podstiču izlučivanje probavnih sokova i tako ublažavaju gastritis. Novija istraživanja su pokazala da bi šipak mogao da pomogne kod ublažavanja bolova i povećanja pokretljivosti zglobova zahvaćenih artritisom.

Čaj od šipka koristi se i kod upalnih procesa bubrega, pogotovo za sprečavanje novih oboljenja. Ljudi kod kojih lako dolazi do skupljanja peska i kamenaca u bubrezima ili bešici trebalo bi duže piti čaj od šipka. Čaju od šipka nije potrebno dodavati šećer jer je šipak sam po sebi slatkast. Može da se meša i s drugim biljkama. Zbog kiselkastog ukusa šipkov čaj je prijatno osveženje kod bolesti s temperaturom.

Semenke se u narodnoj medicini koriste kod kamenca, bolesti bubrega i bešike, kod reume. Marmelada od šipka je zimi dobar dodatni izvor vitamina C. Zreli šipak bere se u septembru i oktobru, zatim se suši i drobi u sitnije delove. Čaj od šipka nema nikakvih štetnih efekata, pa možete duže da ga pijete.

  1. Protiv anemije

Pomešajte 2 kašike šipka, 2 kašike bobica crne ribizle i 2,5 dl hladne vode. Usitnjeni suvi šipak i suve bobice ribizle prelijte hladnom vodom, zakuvati i lagano kuvajte 10 minuta. Popijte tri ovako pripremljene šoljice čaja dnevno kod manjka gvožđa u krvi.

  1. Grip i prehlada

    Priprema: 30 g šipka, 20 g cvetova lipe, 20 g cvetova zove, 10 g pelina, 2,5 dl kipuće vode i 1 kašiku čajne mešavine preliti kipućom vodom. Pokriveno ostaviti da odstoji 10 minuta i procediti. Čaj po želji zasladiti medom. Uzimati 2-3 puta dnevno.

  2. Domaći pekmez

    Zreli i na suncu omekšani šipak očistiti od semenki i dlačica (nije nužno). Mesnati deo sameljite i pomešajte s jednakom količinom šećera i vode. Kad voda ispari i šipak omekša, propasirajte ga i ponovno zakuvajte dok se ne zgusne. Možete da dodate po želji i malo limunovog soka ili vitamin C.

  3. Mešavina za čišćenje krvi

    Pomešajte 20 g šipka, 10 g listova breze i 10 g pirevine. Prilikom pripreme čaja kašičicu mešavine prelijte šoljicom kipuće vode, ostavite da pokriveno stoji 15 minuta i procedite. Pijte tri šoljice čaja dnevno.

  4. Čaj od ružinih latica

    Čajnu kašićicu suvih ružinih latica prelijte s 2 dl kipuće vode. Poklopite, ostavite da odstoji 20 minuta, a zatim procedite. Ovaj čaj je vrlo prijatnog, cvetnog ukusa, a koristi se za čišćenje krvi i kao lagani laksativ. Pije se i kod žutice, prekomerne menstruacije i glavobolje.

  5. Kamen

Čaj od izdrobljenih semenki kuvamo pola sata, a zatim ostavimo da pokriven odstoji još jedan sat. Prijatnog je ukusa jer semenke sadrže vanilin. U narodnoj medicini koristi se kod kamena, bolesti bubrega i bešike i reume.

  1. Diuretički čaj

    Priprema: 50 g šipka, 20 g korena zečjeg trna, 10 g listova breze, 10 g rastavića, 2,5 dl kipuće vode i 1 kašiku čajne mešavine preliti kipućom vodom. Pokriveno ostaviti da odstoji 10-15 minuta i procediti. Čaj uzimati 2-3 puta dnevno.

  2. Protiv reume

    Pomešajte po 30 g cveta ruže, lipe i zove i 10 g cveta boražina. Dve velike kašike mešavine prelijte litrom kipuće vode, poklopite i ostavite da tako odstoji 20 minuta. Procedite čaj, popijte ga toplog i po želji zasladite medom. Ovaj čaj takođe pomaže u lečenju prehlade jer podstiče znojenje.

  3. Laksativ

    Prelijte 1-2 žlice šipka i 1/4 limuna s korom s 2,5 dl hladne vode. Zakuhajte i lagano kuhajte 5 minuta. Pokriveno ostavite da odstoji 5-10 minuta i procijedite. Topli ili hladni čaj pijte 2-3 puta na dan, prije jela.

  4. Mirisni čaj

    Potrebno vam je 12 g šipka, 12 g meda, 2 g cimeta, 2-3 gorka badema, 5 dl vode i 3 dl mleka. Dobro oprane i osušene izdrobljene plodove i semenke šipka potopite oko 6 sati da se izduže, pa ih u toj vodi kuvajte 45 minuta. Procedite, a kad se ohladi, čaju dodajte med, cimet, gorke bademe i mleko i ostavite da još jedanput provri. Piju se 1-2 šoljice čaja dnevno.

  5. Imunitet

    Pomešajte 10 g šipka, 20 g kamilice, 20 g zove, 10 g matičnjaka, 10 g lista borovnice, 10 g koprive, 10 g hajdučke trave, 5 g nevena i 5 g hibiskusa. Kašičicu mešavine prelijte šoljicom vruće vode, ostavite da odstoji 10 minuta i procedite.

  6. Ružino sirće

    Prelijte 125 g svežih latica ruže litrom belog vinskog sirćeta i ostavite da odleži devet dana. Upotrebljavajte za obloge i umivanje kod lošeg tena. Pogotovo je efikasan za ublažavanje svraba, pri ispiranju upaljenih desni i uklanjanju staračkih pega.

  7. Vino od šipka

    Za pripremu vina od šipka potrebno je 3 kg ploda, 4 l prekuvane vode i 2 kg šećera. Plodovi šipka se operu, očiste od peteljki, po dužini iseku i stave u posudu sa širokim otvorom. Iz vode i šećera pripremi se šećerni rastvor. Čim se izbistri, nalije se na plodove. Posuda se zatvori čepom za vrenje ili lanenom krpom i sadržaj se prepusti vrenju na toplom mestu. Nakon potpunog vrenja tako dobijeno vino se procedi i napuni u boce i čuva dobro začepljeno, najbolje u hladnom podrumu.

  8.   Liker od šipka

    Potrebno vam je 250 g šipka, 250 g šećera i litra lozovače s 45 odsto alkohola. Šipak usitnite i stavite u teglu od 1,5 litara. Prelijte lozovačom, dodajte šećer pa ostavite da odstoji deset dana na toplom mestu. Povremeno promućkajte. Procedite i ulijte u boce. Uzimajte oko 0,4 dl na dan, za jačanje imuniteta.

  1. Medeni liker

    U 5 dl kipuće vode otopite 300 g meda, dodajte 50 g ružinih latica i poklopite. Nakon deset minuta procedite, dodajte litar rakije i promešajte. Kad se tečnost sasvim ohladi, ulijte u boce i začepite čepom od plute.  Liker se čuva mesec dana na hladnom i suvom mestu, pa tek nakon toga može da se posluži.

izvor: 24sata.hr

Bosiljak: kraljevski lek za sve bolesti

Prvi pisani trag o bosiljku star je četiri milenijuma i potiče iz starog Egipta. Reč bosiljak (tal. basilico, engl. basil) dolazi od grčkog basilikon, što znači kraljevski i odražava poštovanje drevnih kultura prema ovoj biljci.

Rimljani su ga poistovećivali s ljubavlju i odanošću pa se verovalo da će muškarac zauvek voleti ženu od koje primi grančicu bosiljka.

U Indiji su bosiljak negovali kao simbol dobrodošlice, a u ajurvedi jedna od vrsta bosiljka (tulsi, lat. Ocimum tenuiflorum) koristi se za lečenje mnogih bolesti – dijabetesa, astme, impotencije, bubrežnih kamenaca, neplodnosti i alergija.

Snažan antioksidans 

Bosiljak je poznat po činjenici da ima jaka antioksidativna svojstva. Antioksidansi koje prirodno pronalazimo u bosiljku štite telo od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima, sprečavaju starenje ćelija i nastanak nekolikih vrsta raka. Antioksidansi su važan deo zdrave prehrane i zdravog načina života, a bosiljak je njihov pouzdan i delotvoran izvor.

Jedan od antioksidansa iz bosiljka je beta-karoten. Beta-karoten, koji se u telu pretvara u vitamin A, sprečava oksidaciju holesterola u krvotoku i na takav način štiti srce i krvne sudove. Oštećenja izazvana slobodnim radikalima doprinose razvoju mnogih drugih bolesti, uključujući astmu, osteoartritis i reumatoidni artritis. Beta-karoten iz bosiljka je odličan način prevencije ovih bolesti.
 

Štiti srce i krvne sudove

Bosiljak je dobar izvor vitamina B6 i magnezijuma. Vitamin B6 sprečava nakupljanje potencijalno opasne molekule homocistein. Magnezijum podstiče zdravlje kardiovaskularnog sistema pomažući opuštanju mišića i krvnih sudova. Tako pospešuje protok krvi i smanjuje rizik od nepravilnog srčanog ritma. Magnezijum osnažuje srčani mišić i deluje preventivno protiv infarkta.  

Prirodni antibiotik 

Istraživanja su pokazala da ulje bosiljka povoljno deluje na imunitet. Sveži listovi i ulje bosiljka imaju antibakterijska i antiseptička svojstva i mogu se koristiti u lečenju infekcija. Bosiljak možete koristiti i lokalno – listovi bosiljka stavljeni na rane sprečavaju bakterijske infekcije.

Bosiljak u kulinarstvu 

Mirisni listovi bosiljka koriste se u mnogim kuhinjama i slažu se s različitim vrstama jela. Da biste zadržali njegov ukus, bosiljak dodajte jelu pri kraju. Kada god možete, izaberite sveži bosiljak, jer ima intenzivniji ukus u odnosu na sušeni. Slavu i prepoznatljivost u kuhinjama širom sveta, bosiljak je zaradio s Pesta Genovese, zelenim umakom od bosiljka, pinjola i parmezana.

Od sveže naseckanog bosiljka s belim lukom i maslinovim uljem možete pripremiti odličan sos, koji možete poslužiti uz razna jela kao što su testenina, pirinač i brusketi.

Od bosiljka možete pripremiti i jednostavni ledeni desert. Pomešajte naseckani bosiljak s limunovim sokom, sokom šećerne trske i vodom, pa smesu zamrznite kao kockice leda. Kad se zamrzne, blenderom ih usitnite i poslužite kao ledeni desert u mediteranskom stilu. Ili, napravite svežu, ukusnu i višebojnu italijansku salatu od svežeg bosiljka, sira mocarele i paradajza.

Popijte okrepljujući čaj bosiljka koji ste pripremili tako što ste naseckane listove bosiljka prelili vrućom vodom, ostavili stajati osam minuta i nakon toga procedili.

Izvor: pressonline.rs