Naslovna Blog Stranica 442

Zašto se hemoroidi pojavljuju u trudnoći i tokom porođaja i koja je terapija?

Splet hemoroidalnih vena u trudnoći moze biti uzrok neprijatnih problema. Hemoroidi se po lokalizaciji dele na spoljašnje i unutrašnje, a najčešći simptomi su: pečenje, svrab, bol, ispadanje, pražnjenje, krvarenje. Trudnoća i puerperijum (babinje) su predisponirajuci faktori za nastanak simptoma hemoroida i predstavlaju najčescu ano-rektalu bolest u tom stanju.Simptomi su obično srednje izrazeni i prolazni, a najčešće uključuju intermitentna (povremena) krvarenja i bol. Zavisno od stepena bola, kvalitet života može biti narušen, u blagom stepenu, pa sve do potpune nemogućnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti.

Postoji nekoliko razloga. Pre svega, zbog rasta ploda (materice) dolazi do zastoja u venskom sistemu donjeg dela tela. Cirkulišući volumen krvi raste za 25-40 odsto, a često postoji i hronična konstipadja (zatvor). Trudovi i porođaj povećavaju pritisak na analne vene, a često postoji i genetska predispozicija.Treatman hemoroida tokom trudnoće zasniva se na olakšavanju simptoma, pre svega bola, promeni načina ishrane, olakšavanjem pražnjenja creva (bulk laksativi i prunemflebotonika, lekova koji smanjuju kapilamu fragilnost i poboijšavaju mokrocirkulaoju u venskoj insufidjendji (Phlebodia 600 mg).Kod mnogih žena, simptomi spontano prestaju ubrzo nakon porođaja. Ako ne prestanu, tretman je kao u opštoj populaciji (hirurški tretman, ligatura, skleroterapija…).

Terapija hemoroida u trudnoći
Studije pokazuju da su laksativi koji prave masu stolice (tzv. bulk laksativi) prva linija terapije u trudnoći, jer se dobro tolerišu i nemaju sistemsku apsorpciju. Stimulativni laksativi mogu biti od koristi, ali izazivaju dijareju i bol u stomaku, dok se Senna preperati koriste samo kratko vreme, jer mogu izazvati kontrakcije uterusa.Transilane je blag biljni zapreminski laksans (bulk laksa-tiv) namenjen regulisanju stolice i olašavanju defekacije. Nema agresivno dejstvo na sluznicu creva i ne izaziva grčeve, navikavanje, lenjost creva, te je pogodan za dugotrajnu primenu. Idealan za tretman problema hemoroida u trudnoći.

Autor: Dr Džikić
Izvor: drdzikic.co.rs

Zašto se krv uvek vadi iz četvrtog prsta?

0

Da li ste se nekad zapitali zašto nam uvek “bocnu” baš ovaj prst?

Kad vadimo krv iz prsta zbog neke analize, skoro uvek nam bocnu četvrti prst. Ako ste se nekad zapitali zašto se krv ne vadi iz nekog drugog prsta, evo odgovora.

Palac i mali prst su mnogo bolje povezani sa zglobom šake nego ostali prsti. To znači da bi se, teorijski, infekcija sa palca ili malog prsta mnogo brže proširila “naviše” i zahvatila ruku.

Zbog toga se krv generalno vadi iz bilo kojeg prsta osim iz palca i malog prsta.

Ali, u jagodici četvrtog prsta uglavnom ima nešto manje receptora za bol, pa je “bockanje” manje neprijatno. Uz to, ovaj prst koristimo ređe nego ostale, pa je i koža tu tanja.

A upravo zbog toga i ranica na ovom prstu zarasta brže nego na ostalim prstima.

Izvor: mondo.rs

Prof dr Rolan: Da li nositi grudnjak ili ne?

Stručnjaci savetuju da ovaj deo veša skidate što češće, a najbolje bi bilo da ga izbegavate. Evo zašto.

Za većinu žena, ne postoji bolji osećaj da nakon dugog dana dođu kuću i odbace svoj grudnjak.

Ipak većina žena ih i dalje nosi zato što smatraju da će tako ostati što duže čvrste i lepo oblikovane Naučnici su sada dokazali da nema opravdanog razloga za to.

Profesor Džin Denis Rolan sa Medicinskog Univerziteta Bezanson u Francuskoj otkrio je da brushalteri neće sprečiti grudi da se vremenom opuste.

Umesto toga, brushalter zapravo utiče na rast i postizanje prirodnog oblika grudi.

U studiji u kojoj je učestvovalo 330 volontera, uzrasta od 18 do 35 godina, svako od njih je merio svoje grudi više od 15 godina.

Rezultati su pokazali da kod žena koje nisu nosile grudnjak grudi su u proseku rasle oko 7 milimetara svake godine. Njihove grudi su bile još čvršće za razliku od žena koje su stalno nosile grudnjak.

Istina o: Štucanju, zevanju, kijanju, žmarcima…

0

Ljudsko telo je kompleksna “mašina” s brojnim mehanizmima koje je majka priroda dobro složila u našu korist. Jeste li znali da mnoštvo stvari koje naše telo svakodnevno radi zapravo služe kao odbrambeni mehanizmi?

Saznajte kojih osam uobičajenih stvari koje naša tela rade zapravo služe kao odbrambeni mehanizmi i štite nas:

1. Zevanje
Glavna svrha zevanja je rashlađivanje mozga nakon što se on pregrejao ili previše naprezao.

2. Kijanje
Obično kinemo kada nam se disajni putovi napune s previše alergena, mikroba, prašine ili drugim nadražujućim česticama. Kijanjem se telo rešava tog “smeća”.

3. Jutarnje protezanje
Ujutro se instinktivno protegnemo kako bismo pripremili telo za fizičke napore koji nas čekaju tokom dana. Istovremeno, protezanje “razbuđuje” mišiće, pokreće krvotok i poboljšava naše raspoloženje.

4. Štucanje
Kada jedemo brzo, gutamo velike komade hrane ili se jednostavno prejedemo, to sve može iritirati pneumogastrični živac koji je blisko povezan sa želucem i dijafragmom. Posledica je napad štucavice.

5. Smežurana koža
Nabori koji nastaju na koži dlanova kada je ona izložena vodi ili vlazi imaju važnu ulogu. Naime, kada koža dođe u dodir s većom količinom vlage, to joj signalizuje da okolina može biti klizava. Koža na rukama odmah se počinje menjati tako da vam bude lakše da se pridržite za mokre površine.

6. Gubitak pamćenja
Gubitak pamćenja često uzrokuju najneugodnija životna iskustva. Ljudski mozak doslovno izbriše najstrašnije trenutke iz našeg pamćenja.

7. Žmarci ili trnci
Primarna funkcija žmaraca je da telo izgubi manje topline koja isparava kroz pore, zbog čega nam je onda lakše da se ugrejemo u negostoljubivim klimatskim uslovima.

8. Suze
Osim što štite membranu oka kada ona dođe u kontakt sa stranim objektom, suze služe i kao oruđe za “emocionalnu odbranu”. Naučnici veruju da u stresnim situacijama telo stvara novi, moćan izvor iritacije – suze – koji će osobi skrenuti misli od bola koji oseća u tom trenutku.

Izvor: zadovoljna.hr

Prirodni lek za šećernu bolest, evo kako da ga napravite! (RECEPT)

0

Smreka, lat. Juniperus communis, biljka je iz porodice Cupressaceae, a zbog svoje široke upotrebe, poznata je još pod imenima: borovac, brin, brina, crna smreka, crna smrekinja, kleka, klekinja, smrcika, smrča, venja.

Sok smreke leči šećernu bolest, a sve što vam je potrebno za sok je 0,5 kg smreke (bobica), 3 litre vode i jedan limun.

Priprema soka: Smreke istresite u teglu od tri litre i zalijte vodom skoro do vrha. Dodajte sok od jednog limuna i ostavite da stoji par dana.

Sok je spreman za piće kada bobice smreke počnu padati na dno. Zasladite po želji dok pijete. Novi sok dobijete tako što dodajete novu vodu u teglu, ali samo dok ima bobica koje još plutaju.

Kada sve bobice smreke potonu na dno potrebno ih je zameniti novim. Osim soka od smreke koristan za zdravlje je i čaj od smreke.

Čaj od plodova smreke jača nerve i želudac, čisti krv, odvodi otrovne gasove, a sa mokraćom i loše sokove, izaziva znojenje, leči vodenu i bubrežnu bolest, čisti jetru, drobi i odvaja kamen i pesak iz žuči, bubrega, mokraćne bešike. Ipak se ne preporučuje osobama slabih bubrega i trudnicama.

Izvor: Web-tribune.com

Uske pantalone i veš izazivaju ginekološke probleme

0

Uska odeća utiča na prirodne funkcije u telu – poput disanja, krvotoka i varenja.

Uske farmerke, pantalone i veš mogu da prouzrokuju vaginalne upale, a s obzirom na to da je učestalost infekcija povećana, ova veza je dobila i medicinski naziv – “sindrom uskih pantalona”.

Dva velika nezavisna istraživanja iz 1980-ih (jedno sprovedeno u Nigeriji na 365 žena, a drugo u SAD-u na 203 žene), izveštavaju o češćem pojavljivanju vaginalnih gljivičnih infekcija kod žena koje nose uske farmerke i takav donji veš, nego kod onih koje oblače komotniju pamučnu odeću.

Uska odeća ograničava cirkulaciju vazduha (“prirodnu ventilaciju”), stvarajući tako toplo i vlažno okruženje idealno za razvoj gljivica – tako da je najčešća vaginalna infekcija kandida gotovo zagarantovana

Savremena medicina upozorava kako bi današnja moda mogla dovesti do sličnih posledica koje su imale žene kada su nosile korsete – ako ne pripazimo šta nosimo.

Uska odeća utiča na prirodne funkcije u telu – poput disanja, krvotoka i varenja.

Zbog nje disanje postaje pliće, krvotok oslabljen, samim tim manje kiseonika kruži našim telom, pada nam koncentracija, postajemo umorni, tromi, letargični.

Zbog nemogućnosti pravilnog disanja, mogu se javiti hiperventilacija i napadi panike.

Izvor:vijesti.me

Napravite lek koji će vam pomoći u odvikavanju od pušenja

0

Duvanski dim sadrži preko 4 000 različitih hemijskih sastojaka. Najpoznatiji od njih – nikotin – stvara zavisnost.

Mnoge farmaceutske kuće nude brojne preparate za ostavljanje cigareta, ali uglavnom se ispostavi da su pare koje ljudi daju na njih ipak loša investicija.

Probajte da sami napravite lek koji će vam pomoći u odvikavanju od ove grozne navike:

Uzmite teglu meda (1 kg) i u nju narendajte dva sveža korena đumbira. Dodajte i 1 kašičicu ljute tucane paprike. Sve dobro promešajte i zatvorite teglu. Ostavite da prenoći, a već sutradan vaš lek će biti spreman za upotrebu.

Odmah ujutru, na prazan stomak uzmite jednu kašičicu, a zatim popijte šolju toplog čaja od kamilice. Kamilica inače ima umirujuće dejstvo na naš organizam i utiče veoma povoljno kada se nalazimo u stresnim situacijama.

Takođe bi bilo poželjno da u šolju čaja sipate kapi valerijane.

Smesu sa medom konzumirajte svaki put kada osetite potrebu za cigaretama. Nakon tri dana, osetićete veće olakšanje, a pluća će vam se drastično očistiti od katrana.

Izvor: b92.net

Šta je magnetno rezonantna spektroskopija i kako izgleda sam pregled?

0

Prof. dr Dragana Djilas: Magnetno rezonantna spektroskopija je neinvazivna metoda, koja omogućava da se in vivo stekne uvid u metabolizam normalnih i patoloških struktura u mozgu, bez potrebe izvođenja hirurške punkcije u cilju pribavljanja tkiva za patohistološku analizu. Pregled je potpuno istovetan sa MR pregledom endokranijuma, ali se umesto MR slike na osnovu postavljenog voksela, odnosno male kockice dobija grafički prikazan spektar vrednosti distribucije čitave serije različitih metabolita na dvoosovinskom grafiku, tj. u x i y osi, i to na taj način da se meri intenzitet signala različitih metabolita na različitim pozicijama na kojima oni rezonuju, izraženo u delovima na milion.

Na čemu zapravo počiva MR spektroskopija i kako dobijamo signal metabolita?

Prof. dr Dragana Djilas : Osnovni principi magnetno rezonantne spektroskopije počivaju na osobinama atoma da distribucija elektrona u njihovim jegrima u jakom magnetnom polju, popput onog u uređajima za magnetnu rezonancu, rezonuje na različitim frekvencijama u zavisnosti od njihovih veza u drugačijim jedinjenjima. MR spektroskopija može biti zasnovana na jezgrima brojnih elemenata, poput ugljenika ili fosfora, ali se u kliničkoj praksi praktično koristi samo protonska MR spektroskopija, zasnovana na atomu vodonika. Ona nam omogućava da izdvojimo bitne metabolite, poput N-acetil aspartata, koji je jedna od glavnih aminokiselina u mozgu i smatra se markerom životnosti neurona, pošto se nalazi gotovo isključuivo u njima, potom kreatina, koji predstavlja marker održanog energetskog metabolizma mozga, i recimo holin, koji je marker integriteta ćelijskog zida. Njihova pravilna i ravnomerna distribucija, kao i međusobni odnosi, koji zavise pre svega od starosti pacijenta, ali i od mesta u moždanoj masi na koji postavimo voksel, može ukazati na očuvan fiziološki metabolizam mozga.

Kakve metode protonske MR spektroskopije postoje u kliničkoj praksi?

Prof. dr Dragana Djilas : Protonska magnetno rezonantna spektroskopija može biti jednovokselska, pri čemu se tokom svakog snimanja postavlja po jedan voksel, odnosno mala kockica u željenu regiju od interesa, bilo u naizgled zdravo moždano tkivo ili u MR snimanjem uočenu patološku promenu, unutar koje se vrši merenje, ili multivokselska MR spektroskopija, u kojoj je čitava mreža voksela postavlja preko regije od interesa i snimanje se vrši istovremeno, a svaki pojedinačni voksel se posebno analizira. Multivokselska spektroskopija omogućava i da se vrednosti svih posmatranih metabolita i njihovi međusobni odnosi prikažu na kolor kodiranim mapama superponiranim na MR slike mozga, u sklopu tzv. imidžinga hemijskog pomeraja.

Kako se MR spektroskopija primenjuje u kliničkoj praksi?

Prof. dr Dragana Djilas : Zahvaljujući činjenici da MR spektroskopija može detektovati ne samo normalno prisutne metabolite, čija se vrednost menja u patološkim procesima u mozgu, već i metabolite koji se pojavljuju samo u patološkim procesima, ova metoda ima široku primenu u različitim kliničkim indikacijama, počev od diferencijacije stepena malignosti tumora mozga glijalnog porekla, diferencijaciji primarnih od metastatskih tumora, u inače morfološki vrlo problematičnom razlikovanju efekata radioterapije od recidiva tumora, razlikovanju moždane ishemije i infarkta od infekcije, u brojnim bolestima bele moždane mase i neurodegenerativnim bolestima, poput npr. Alchajmerove bolesti , kao i u metaboličkim bolestima koje utiču na zdravo moždano tkivo. Zbog svog potencijala da pribavi ne samo kvalitativne, već i kvantitativne informacije o molekularnim strukturama unutar mozga, danas se MR spektroskopija smatra delom molekularnog imidžinga, a uz brojne druge nove i napredne metode u dijagnostičkom MR imidžingu, čini redovan deo multiparametrijskog MR imidžinga mozga.

Da li postoje ikakve štetne posledice po pacijenta tokom izvođenja MR spektroskopije?

Prof. dr Dragana Djilas : Ne, ne postoje. MR spektroskopija je potpuno neinvazivna metoda, koja omogućava biohemijsku analizu moždanog tkiva bez invazivne hirurške intervencije u cilju uzimanja uzorka tkiva, a s obzirom da počiva na principima magnetne rezonance, ne postoji čak ni rentgensko zračenje.

Svaki pacijent zasigurno želi da na pregled ne mora dugo da čeka i da pregled ne bude komplikovan, da brzo sazna rezultate nalaza i da mu lekari specijalisti jasno objasne sve što ga zanima o njegovom zdravstvenom problemu.

Najbolje medicinske stručnjake sa dugogodišnjim iskustvom, koji su posebno posvećeni pacijentu, i vrhunsku, najnoviju medicinsku opremu, ima Dijagnostički centar “Affidea” u Beogradu. Ovaj centar omogućava pacijentima da brzo dođu do tačne dijagnoze, što je i te kako važno za pravovremeno određivanje odgovarajuće terapije i put ka ozdravljenju.

U ovom centru s najsavremenijom radiološkom dijagnostikom pacijenti iz Srbije, ali i iz Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore mogu veoma brzo zakazati pregled, a omogućen je praktičan pristup dijagnostičkim uslugama uz najkvalitetniju interpretaciju rezultata pregleda. “Affidea” u Beogradu je deo najvećeg evropskog lanca u oblasti radioloških medicinskih usluga “Affidea” iz Amsterdama, koji je u vlasništvu vodeće švajcarske investicione kompanije “Waypoint Capital” i ima takve zdravstvene ustanove u 16 država širom Evrope.

“Affidea” pruža oko devet miliona dijagnostičkih usluga godišnje za preko 4,4 miliona pacijenata. Sa oko 4.000 zaposlenih i oko 800 lekara specijalista zadovoljava najviše standarde u medicini.

Kompanija “Affidea” trenutno poseduje više od 220 centara za dijagnostiku i radioterapiju u 16 država Evrope, i to u Irskoj, Portugalu, Švajcarskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj Republici, Litvaniji, Mađarskoj, Rumuniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini (kroz Centar za radioterapiju u Banjaluci), Grčkoj, Španiji, Turskoj i Srbiji.

U ovaj prvi dijagnostički centar u Srbiji, koji je registrovan kao Specijalna bolnica iz neurologije “Affidea”, koja se nalazi na adresi Kneginje Zorke 25 na Vračaru, uloženo je oko četiri miliona evra, što i finansijski govori o ozbiljnosti investicije i prva je direktna strana investicija u zdravstvo Srbije.

U Dijagnostičkom centru “Affidea” u Beogradu je zaposlen stručni kadar, koji je prošao mnogobrojne programe obuke i usavršavanja za rad na novim medicinskim aparatima.U Centru su instalirani uređaji posljednje tehnološke generacije, kao što su magnetna rezonanca, kompjuterizovana tomografija (skener), mamograf s tomosintezom, najsavremeniji digitalni rendgen, ultrazvučna dijagnostika u premijum klasi, neurološka funkcionalna dijagnostika (EEG, EMNG) itd.

“Affidea” raspolaže s oko 200 magnetnih rezonanci, više od 140 skenera, 23 najnovija aparata za zračnu terapiju, tri gama noža, 21 PET/CT skenerom i oko 1.000 drugih dijagnostičkih aparata.

Osim vrhunske tehnologije, instaliran je i integrisani informacioni sistem, koji pruža neograničene mogućnosti razmene znanja i iskustava, kao i mogućnost zdravstvenih konsultacija sa stručnjacima iz “Affidea” sistema u celoj Evropi i svetu.

U mnogobrojnim državama u kojima posluje, “Affidea” predstavlja glavnog operatera zdravstvenih usluga u oblasti radiološke dijagnostike i radioterapije o trošku fondova zdravstvenog osiguranja, a po modelu javnoprivatnog partnerstva.

Želja menadžmenta je da “Affidea” u Srbiji postane nezaobilazna stanica u potrazi za zdravljem, kako privatnih pacijenata tako i pacijenata javnog zdravstvenog osiguranja. “Affidea” u Beogradu trenutno nema ugovor s Republičkim fondom zdravstvenog osiguranja Srbije, ali se nadaju da će ih država prepoznati kao partnera.

Menadžment “Affidee” planira nastavak ulaganja i otvaranje ovakvih dijagnostičkih centara u drugim gradovima u Srbiji i regionu.

Specijalna bolnica iz neurologije Affidea Beograd
Kneginje Zorke 25  – Vračar (blizu trga Slavija) Beograd

Tel: 011 400 9 100
www.affidea.rs

Preporucujemo da pogledate video prilog :https://www.youtube.com/watch?v=GHAlBrxK7DI&t=68s

Kako da skinete neželjenu tetovažu?

0

Tokom života može se pojaviti veliki broj razloga za uklanjanje tetovaže. Malo bola ili mogućnost pojave diskretnih ožiljaka od uklanjanja tetovaže nekada je beznačajno u odnosu na opterećenje koje neželjena tetovaža čini.

Ako nosite znak voljene osobe a u životu vam je osoba sa drugim imenom ili vam tetovaža predstavlja problem na poslu treba se dobro edukovati o načinima uklanjanja, toku i eventualnim posledicama.

Postoji više načina na koje se mogu uklanjati tetovaže.

Lasersko uklanjanje podrazumeva prodiranje laserskog zraka u dubinu kože i razbijanje kompaktnih čestica boje u sitne fragmente. Ovaj proces ubrzava prirodan proces otklanjanja stranih čestica boje imunološkim sistemom.

Laseri imaju jednu talasnu dužinu koja može da eliminiše samo određenu grupu pigmenta. To je razlog zbog koga jedan laser ne može istovremeno da ukloni sve boje u jednoj šarenoj tetovaži. Ranije je bilo potrebno i do 2 godine da bi se postigao efekat potpunog ili delimičnog uklanjanja slike sa kože. Novije generacije lasera tu proceduru obavljaju značajno brže i preciznije. Nažalost ni najnovije generacije lasera ne mogu garantovati potpun uspeh i potpuno uklanjanje boje.

Neposredno nakon trtemana postoji blagi otok i osecaj žarenja, dan posle tremana najčešce se pojavljuje beličasta krastica. Nakon perioda perioda od 7 dana počinje beljenje tetovaže i traje narednih 4 do 6 nedelja. Broj tretmana je individualan i zavisi od vrste boje koja se koristila prilikom tetoviranja. Profesionalane boje su najlakše za uklanjanje. Danas se i na tom polju prave promene, pa se tetovaže prave sa bojama koje su pogodne za uklanjanje laserima.

Dermoabrazija je retko izvodljiva bez pojave ožiljaka. Kod većine tetovaža boja se nalazi u dermu tj. trećem sloju kože. Dermoabarazija je mehaničko uklanjanje kože dijamantskim šmirglama i često se koristi kod opsežnih ožiljaka od akni ili dubokih bora. Kod tetovaža uklanjanje trećeg sloja kože mora biti praćeno pojavom različite pigmentacije kože ili ožiljaka.

Hirurško uklanjanje tetovaže ostavlja uvek ožiljak. Ako su tetovaže male može biti prikladna metoda, ali ako su velike ožiljak neće biti estetski prihvatljiv.

Saliabrazija je veoma stara metoda šmirglanja kože i nanošenja soli na tretiranu regiju. Šmirglanjem se uklanjaju slojevi kože a so izvlači pigment. Ožiljci su česti a bol je takva da je ovo teško povezati sa medicinskim uklanjanjem pigmenta.

Mezoterapija ili ubrizgavanje aktivnih supstanci ne može da ukloni tetovažu ali može da ublaži pigment razbijajući kompaktnost čestica boje.

Nisu svi kandidati za uklanjanje tetovaže. Osobe koje su na tetoviranje odreagovale sa pojavom keloida ili hipertrofičih ožiljaka mogu očekivati još burniju reakciju tokom tretmana uklanjanja.

Za proces uklanjanja tetovaža pacijent se mora naoružati strpljenjem i disciplinom. Tokom tretmana strogo je zabranjeno ljuštenje ili guljenje krasta, izlaganje suncu. Proces je višemesečni. Tokom svakog meseca boje je sve manje.

Moguća je pojava beličastih polja na mestima gde je bio pigment, kao i pojava hiperpigmentacije na tretiranoj koži (posebno kod tamnoputih osoba). Kompletno uklanjanje boje nekada nije moguće a nemoguće je i predvideti ishod pre započetog lečenja.

Više tretmana je uvek potrebno a crne tetovaže imaju mnogo bolji ishod od crvenih ili žutih. Više puta prelažena tetovaža zahteva više tretmana da bi došlo do potpunog gubitka traga tetovaže.

Piše: dr Svetlana Đurišić, Dermatim