Naslovna Blog Stranica 440

Kokosovo ulje za negu lice

0

Kokosovo ulje je jedna od nekolicine namirnica koje možemo nazvati svemoćnim ‘super namirnicama’. Njegova jedinstvena kombinacija masnih kiselina na nebrojeno načina pozitivno utiče na naše zdravlje. Naime, kokosovo ulje je jedan od najbogatijih izvora zasićenih masti, koji je poznat čoveku. Čak 90% masti koje sadrži su zasićene. Ali, novija istraživanja pokazuju da zasićene masti nisu zaslužile etiketu ozloglašenih, stoga je ova namirnica dobila na popularnosti i njena primena je umnogostručena. No, više o nutritivnom aspektu ćete čitati u nekom od narednih tekstova, a sada će vam Zdravka predstaviti nekoliko primera kako koristiti kokosovo ulje za lice. Ovo ulje se prodaje u teglicama u čvrstom stanju, ali se pod toplotom prstiju topi, pa ćete lako upravljati njime.

  • Kokosovo možete koristiti umesto svoje hidrantne kreme ili kao povremeni tretman za hidrataciju kože lica. Nanesite ga poput bilo koje kreme, s tim što će vam trebati zaista mala količina. Oni koji imaju masnu kožu, ne treba da se plaše ulja za lice, pa ni ovog, jer svakom tipu kože je neophodna hidratacija, a mit ‘nikako masno na masno’ je odavno razbijen. Ukoliko se desi da vam na licu zaista ne odgovara, uvek ga možete naneti na vrat, dekolte ili suvlja mesta na telu i učiniće vašu kožu očaravajuće mekom.

  • Ovo ulje pomaže vašim trepavicama da postanu jače, gušće i duže. Samo nanesite na trepavice  malu količinu ulja očišćenom četkicom potrošene maskare (ili čistom četkicom za zube) svaku noć pre spavanja i za 3 nedelje ćete primetiti rezultate. Zamislite da ne morate svaki dan nanositi maskaru, već da su vaše trepavice same po sebi dovoljno bogate. Milina.

  • Koristite kokosovo ulje kao piling za osvežavanje svoje kože i otklanjanje mrtvih ćelija. Pomešajte kašiku ulja sa kašikom šećera i nežno tokom 2-3 minuta, kružnim pokretima, masirajte lice i vrat, a zatim isperite mlakom vodom istapkajte lice peškirom. Koža će vam biti hidririrana, nežna i bolje će prihvatati ostale proizvode za negu kao i šminku. Ovakav tretman možete raditi 2 puta nedeljno.

  • Smirite upaljene akne i uklonite dosadne mitisere smesom sa kokosovim uljem. Pomešajte kašiku meda, kašiku kokosovog ulja, kašičicu sode bikarbone i kašičicu limunovog soka. Tu smesu nanesite na kritična mesta, držite 5 minuta i isperite hladnom vodom. Ovaj postupak, takođe, primenjujte dva puta nedeljno radi uočljivih rezultata.

  • Ispucale, suve usne? Nije privlačno, iritira i čini da vaš karmin izgleda loše. Nanosite kokosovo ulje kao balzam za usta. Snađite se za posudicu i uvek ga imajte kod sebe.

  • Do leta isprobajte ove prethodne primene, a kada dođe vreme za sunčanje, ne zaboravite na ovu fenomenalnu namirnicu i koristite ga kao losion za sunčanje. Ukoliko imate jako svetlu i osetljivu kožu, nanesite prvo vašu kvalitetnu kremu sa visokim zaštitnim faktorom, a kada dobijete na boji, pređite na kokosovo ulje. Naravno, tokom čitavog perioda izlaganja suncu, sjajno će vam poslužiti kao losion za čitavo telo. Umiriće, nahraniće i hidriraće vašu preplanulu kožu.

Možda se pitate zašto nam sada propovedaju da kupujemo to čisto kokosovo ulje ako ga već dosta kozmetičkih proizvoda sadrži. Ukoliko ga koristimo u sirovom, neprerađenom obliku, na taj način iz njega izvlačimo najviše lekovitih svojstava. Isto tako, ovaj oblik kokosa možete koristiti na nebrojeno više načina nego te proizvode. Najčešće je njegov procenat u fabričkim proizvodima za negu u odosu na efekat kada vi direktno nanosite organsko kokosovo ulje – zanemarljiv. Još jednom, nemojte se začuditi kada vam prodavačica pruži belu čvrstu smesu nalik na mast, jer se ona na 23 celzijusova stepena topi.

Uživajte u ovoj namirnici svim čulima i očekujte još različitih predloga primene. Zdravka želi da budete zdravi, ali i zdravo lepi!

Izvor: zdravka.rs

Kako oporaviti suvu i oštećenu kosu namirnicama iz kuhinje

0

Najpre treba obratiti pažnju na ishranu. Zdravi obroci puni voća i povrća, kao i vitamina utiču i na stanje naše kose. Samim tim poželjno je zdravo se hraniti kako bi i kosa bila sjajna i zdrava.

Izbegavajte upotrebu fena, figara, farbi za kosu, kao i drugih stvari koje mogu negativno uticati na stanje vaše kose.

Medjutim, kada je kosa već oštećena i isušena potrebno je pružiti joj adekvatnu negu. Prirodne maske, koje možete pipremiti od stvari iz vaših frižidera mogu mnogo uticati na kosu i naravno mogu je oporaviti.

Stvari koje možete iskoristiti su sledeće:

  1. Maslinovo ulje. Maslinovo ulje je veoma zdravo za kosu, može joj vratiti sjaj i oživeti je. Nakon pranja na krajevima kose možete naneti maslinovo ulje i kosa će sigurno biti sjajnija. Medjutim postoje mnogo recepti za maske sa maslinovim uljem. Ja ću ovde izneti jedan za koji smatram da je najefikasniji. Za ovu masku je potrebno 10 kašika maslinovog ulja, 10 kašika bademovog ulja, 10 kašika ricinusovog ulji i 1 kašika ružinog ulja. Sve sastojke dobro promešati i staviti na kosu da deluju. Preporuka je staviti uveče pre spavanja kako bi maska mogla duže da deluje. Na jastučnici staviti peškir ili nešto slično kako se ne bi isprljala. Ujutru oprati kosu nekim blagim šamponom.

  2. Banana. Maska od banane namenjena suvoj kosi se priprema na sledeći način: izgnječiti jednu bananu, dodati malo soka od limuna i kašiku meda. Dobro sjediniti i naneti na kosu. Što duže stoji na kosi efekat je veći, ali je preporuka da se maska drži oko pola sata, a nakon toga da se kosa ispere blagim šamponom.

  3. Jaja. Ova maska je pravi spas ako vam je kosa oštećena i isušena. U određenu posudu umutiti 1 belanac i 2 žumanca. Dodati otprilike sok od pola limuna i jednu kašičiku meda. Masu sjediniti i naneti na kosu. Nakon 15-ak minuta kosu dobro isprati.

  4. Majonez. Veoma se jednostavno koristi u oporavku kose. Jednostavno ga treba naneti od korena do vrhova kose. Pustiti otprilike pola sata da deluje. Naneti šampon na kosu i isprati je.

  5. Limun. Maske sa limunom se preporučuju pre svega plavušama, ali ih mogu koristiti i osobe sa drugom bojom kose. Maska se priprema tako što se izmeša 1 kašika meda i 5 kašika limunovog soka. To se nanese na mokru kosu i ostavi se da deluje 20-ak minuta. Nakon toga kosu treba normalno oprati.

Izvor:kakopedija.com

Kako do savršene bikini zone?

0

Crvenilo, iritacije, svrab posle uklanjanja dlačica na području bikini zone brijanjem, česta su posledica pena za brijanje koje u sebi sadrže agresivne sastojke.

Ukoliko imate osetljivu kožu predlažemo da sami napravite penu za brijanje koja sadrži prirodne sastojke i čiji rok upotrebe je neograničen.

Osnovu pene za brijanje, idealne za uklanjanja dlačica na području bikini zone, čine prirodna masna ulja koja koži daju vlažnost i mekoću, kao što su susamovo, maslinovo, jojobino, kokosovo ili bademovo ulje.
Drugi važni sastojak kokosov maslac ovoj peni podariće prijatan miris, a pored toga kožu će prilikom brijanja zaštititi od isušivanja. Neizostavan sastojak je i aloe vera koja na kožu deluje umirujuće i protivupalno.

Sastojci za prirodnu penu za brijanje:

  • pola šoljice jojobinog ili bademovog ulja

  • 7-8 kašičica kokosovog maslaca

  • pola šoljice aloe vera gela

  • pola šoljice prirodnog tečnog sapuna

  • 4 kašičice sode bikarbone

  • par kapi eteričnog ulja limuna ili lavande

Priprema:

U šerpicu stavite ulje i kokosov maslac te mešajte na umerenoj temperaturi na šporetu dok smesa ne proključa. Zatim u vrelu smesu postepeno dodajte aloe vera gel, tečni sapun i sodu bikarbonu neprestano mešajući.

Na kraju ukapajte par kapi eteričnog ulja i dok je smesa topla sipajte je u teglu, pa hermetički zatvorite i čuvajte na sobnoj temperaturi. Rok trajanja ove smese je neograničen.

izvor: zadovoljna.hr

Bademovo ulje za telo, lice, kosu, nokte

0

U mnogim kulturama širom Azije vekovima se bademovo ulje, semenke i lekovita voda koriste za bolju koncentraciju i pamćenje. Dokazano je da se konzumiranjem ove vode i semenki svakog jutra povećavaju kognitivne sposobnosti, a pored toga doprinose i boljem zdravstvenom stanju našeg nervnog sistema.

Osobama koje pate od povišenog holesterola takođe se savetuje da piju ovako pripremljenu bademovu vodu, jer njeno redovno konzumiranje pomaže povećanje dobrog (HDL), a smanjuje nivo lošeg (LDL) holesterola.

Osim toga, zdrave masti kojima badem obiluje, bitne su i za pravilno funkcionisanje srca. Monozasićene masnoće i kalijum zastupljeni su u ovoj semenki u značajnoj količini, a pored njih i vitamin E koji je snažan antioksidans. Stoga se preporučuje da ga konzumiraju svi koji imaju srčane tegobe ili imaju urođen rizik od dobijanja kardio-vaskularnih bolesti.

Koristite ulje od badema za lice i kožu

Bademovo ulje za lice je bledo žute boje, dobija se od semenke badema, a dolazi u dve varijante: kao slatko ili kao gorko, u zavisnosti od semena. Najpopularnije je slatko, zbog svog prijatnog mirisa i ukusa, a najviše zbog svojih lekovitih karakteristika. Kao takvo, najčešće se koristi u aromaterapiji, ima odlična antialergijska svojstva, a prisutno je u preparatima za bolji rast kose i protiv ispucalih krajeva, a veliku prednost predstavlja činjenica da je pogodno za većinu tipova kože, jer se nalazi u preparatima za negu beba, dece, ali i odraslih.

Kompanije koje se bave proizvodnjom kozmetičkih proizvoda za negu kože lica prepoznale su ulje badema i njegove pozitivne uticaje i implementirale ga u svoje kreme, pomade i maske. Ono čini značajan deo tih preparata zbog činjenice da pre svega sadrži dosta vitamina koji su potrebni za ljudsku kožu kako bi bila zdrava i održala svoje optimalno stanje.

Najzastupljeniji su vitamini E i D, a osim toga ima i visok nivo oleinske i linolne kiseline. Pošto sadrži i vitamin A, bademovo ulje za lice pomaže i pri smanjenju akni i sprečavanju njihove ponovne pojave. Ova eterična smesa izuzetno je bogata i antioksidansima, zdravim mastima i proteinima, a kao takva može da se koristi i kao dodatak jelima.

Svakodnevna upotreba ovog preparata može mnogo da pomogne u borbi protiv brojnih kožnih oboljenja, ali i da reši razne probleme sa kosom. Ukoliko imate problema sa suvom kožom, preporučuje se korišćenje bademovog ulja.

Zanimljivo je da se u tom slučaju može kombinovati uz ricinusovo ulje ili ružino, a ukoliko imate simptome pojačanog mašćenja kože, onda ga možete koristiti zajedno sa uljem lešnika ili jangua. Velika prednost bademovog ulja je ta što ono odgovara svim tipovima kože i predstavlja sjajan osnov za svakodnevnu negu i zaštitu.

Kako se upotrebljava bademovo ulje za lice

Primena bademovog ulja je veoma korisna za piling kože, jer sadrži prirodne soli i šećer koji u kombinaciji sa ovim eteričnim preparatom izuzetno efikasno čiste pore lica, hidriraju je i omogućavaju koži da dobije svoj prirodni sjaj i boju. Rezultati su vidljivi ukoliko koristite ulje badema za lice i to samo jednom nedeljno.

Nakon svake upotrebe potrebno je da se umijete toplom vodom. Važno je napomenuti da osobe sa osetljivom kožom koje imaju alergijske reakcije na ulja, kao i probleme sa kožom lica, ožiljcima od akni i sl. trebaju prethodno da se posavetuju sa dermatologom.

Bademovo ulje za lice protiv bora može da se koristi i za masažu kože u predelu oko očiju, čela, obraza i brade, gde se one najčešće i javljaju. Najbolje vreme za ovakav tretman je pred spavanje, tako što aplicirate ovaj preparat na željena područja i masirate blagim kružnim pokretima prstiju. To garantuje da će količina ulja koju ste utrljali ostati u koži lica dovoljno dugo, kako bi se temeljno i ravnomerno upilo.

Time se vrši uklanjanje mrtvih ćelija, poboljšava tekstura kože i izbegava njeno perutanje. Masaža lica bademovim uljem preporučuje se nakon dužeg izlaganja suncu, posebno kada ste na letovanju, jer smiruje eventualne opekotine i crvenila nastale sunčanjem. Osim toga, oslobodićete se i bora, pa se može reći da bademovo ulje za lice sprečava starenje i predstavlja pravi prirodni anti-age preparat.

Upotreba bademovog ulja protiv podočnjaka

Postoje mnogi kozmetički proizvodi koji sadrže ovo dragoceno ulje, a koji se koriste za uklanjanje tamnih krugova ispod očiju. Recimo i da je krema od badema za lice jako dobra protiv podočnjaka, ali ima i visoku cenu.

Ukoliko su i vama ovakva rešenja skupa, savetujemo vam da koristite prirodno bademovo ulje za lice, jer je jednako učinkovito i ne sadrži nikakve dodatne supstance koje bi eventualno iritirale kožu.  U sklopu ovog teksta možete pronaći i recept kako se ono pravi, a tako pripremljen preparat možete svako veče pre spavanja da namažete i lagano utrljate ispod očiju da biste se rešili podočnjaka.

Optimalni rezultati ovog tretmana vidljivi su ukoliko ga vršite svakog dana u periodu od mesec dana. Ne samo da ćete se osloboditi tamnih podočnjaka ispod očiju, već će sama koža ovog područja biti mekša, zategnuta i svetlija.

Koristite ulje od badema za trepavice

Damama će se posebno dopasti i upotreba bademovog ulja za lepše trepavice. Ukoliko su vam maskare i ostali kozmetički preparati postali skupi, a želite da izbegnete njihovu upotrebu zbog raznih hemikalija i da probate nešto prirodno, onda savetujemo da probate ovaj mali trik.

Pre spavanja je potrebno da uklonite svu šminku sa lica i da se umijete neutralnim sapunom i mlakom vodom. Bitno je da ovo uradite temeljno, kako eventualni ostaci šminke ne bi dospeli do očiju i iritirali ih. Potom se stavlja bademovo ulje i to dve do tri kapi, te ih nežno utrljajte na očne kapke pri korenu trepavica i ostavite preko noći da deluje. Ukoliko želite, možete da koristite četkicu za trepavice tako što ćete je umočiti u ulje i naneti kao maskaru. Sledećeg jutra uzmite gazu navlaženu vodom i njom lagano tapkajte po kapcima kako biste uklonili ostatke ulja.

Pošto je regularan ciklus rasta trepavica oko dva meseca, rezultati ovog tretmana vidljivi su posle tog perioda, jer one postaju gušće i duže, a savetuje se da i nakon toga nastavite svakog dana da koristite bademovo ulje za trepavice.

Odlično sredstvo protiv strija u trudnoći

Bademovo ulje protiv strija je veoma efikasno, jer ono zateže kožu i obezbeđuje bolju cirkulaciju krvi čime se smanjuju i na kraju nestaju ove nepoželjne pojave na koži. Posebno se preporučuje trudnicama, tako što se nakon svakog tuširanja namažu mesta na kojima se strije nalaze i kružnim pokretima utrljavaju.

Samom bademovom ulju je potrebno više vremena da ga koža upije, pa ga možete kombinovati sa običnom hidratantnom kremom. Moramo skrenuti pažnju na činjenicu da pojava strija zavisi od tipa kože i njene elastičnosti, a da bi se ublažilo ili uklonilo njihovo nastajanje potrebno je redovno konzumirati barem 8 čaša vode dnevno.

Bademovo ulje protiv strija u trudnoći je delotvorno i kad se primenjuje lokalno, a možete ga naravno koristiti kao dodatak raznim jelima.

Ublažava osip i smanjuje iritacije kože

Osip na koži nastaje kao posledica raznih iritacija ili upalnih procesa. Na primer, česta je pojava kod beba da zbog nošenja pelena dobiju osip. Sa druge strane, kod odraslih se javlja zbog nošenja neadekvatne garderobe, pojačanog znojenja, lošeg dezodoransa itd.

Obično se prvo setimo da potražimo neke kreme poznatijih proizvođača, ali lekari ipak savetuju da se najpre koristi bademovo ulje protiv osipa. Pre svega, jer se nećete izlagati opasnosti da dodatno iritirate kožu raznim hemikalijama, već ćete je umiriti i dati joj sve potrebne vitamine i minerale koji će blagotvorno da deluju.

Dovoljno je da jednom dnevno koristite ovaj preparat, tako što ćete umočiti dva prsta u bademovo ulje i lagano tapkati po području koje je iritirano i nežno ga utrljati. Gotovo odmah ćete osetiti da počinje da deluje i da sve manje osećate iritaciju. Potrebno je da ostavite da ga koža apsorbuje, a osip se povlači već nakon nekoliko dana.

Ulje badema za kosu kako koristiti

Zbog stresa, loše ishrane, ali i raznih uticaja okoline, može se desiti da vam opada mnogo pramenova kose, a da nova raste dosta sporije. Brojni preparati koji se koriste za negu kose i njen rast često su skupi, a ujedno sadrže i puno hemikalija koje izazivaju iritacije i druge neželjene efekte.

Da bi ste to sprečili, koristite bademovo ulje za kosu, jer time na prirodan način hranite koren i samu dlaku neophodnom količinom magnezijuma i cinka kojima ovaj preparat obiluje.

Ulje badema koristite svake večeri nakon tuširanja, tako što ćete jednu supenu kašiku ulja kružnim pokretima prstiju utrljati u kožu glave. Bitno je da to radite što nežnije, kako ne bi došlo do pucanja dlake pri samom korenu. Nakon toga, ostavite da preko noći skalp upije svo ulje, a ujutru možete da isperete mlakom vodom. Primetićete da je kosa mekša, sjajnija i jača.

Ukoliko želite da pojačate ove efekte, koristite bademovo ulje kao dodatak salatama i vaše telo će apsorbovati sve minerale i vitamine, a vi ćete biti zadovoljni postignutim rezultatima već nakon nekoliko nedelja.

Primenite ga i za negu noktiju

Kada znamo koliko je dobro bademovo ulje za lice, kosu, kožu, trepavice i strije, red je da vam naponemo da se ono pokazalo i kao jako efikasno sredstvo protiv pucanja noktiju.

Kao posledica mineralne i vitaminske insuficijencije, odnosno nedovoljnog unosa vitamina i minerala u organizam, dešava se da se na noktima pojavljuju bele fleke, a neretko i da se listaju i pucaju. Ono što vam je potrebno jeste redovan tretman bademovim uljem, jer je ono bogato cinkom koji je vašim noktima u takvim situacijama preko potreban.

Problem se veoma lako rešava, a sve što je potrebno jeste da umočite prste u ulje, a zatim sasvim blagim kružnim pokretima premažete nokte i dobro utrljate u koren nokta. Ujedno ćete se rešiti i zanoktica, a na nožnim prstima ćete rešiti problem zadebljanih noktiju.

Kako napraviti ulje od badema kod kuće

Ukoliko ne možete da pronađete ovaj preparat u prodaji, veoma lako možete da ga napravite u kućnoj radinosti. Potrebno je da nabavite svež badem i maslinovo ulje.

Za početak, u blender sipajte 2 šolje svežih badema.  Zatim ih miksajte pri malim brzinama, kako bi se semenke raznosmerno iseckale i počele da puštaju svoje prirodno ulje. Ukoliko primetite da se veća količina mase nakuplja sa strane, zaustavite blender i kašikom ih vratite na sečivo.

Ovo ćete verovatno morati da ponovite nekoliko puta u toku procesa, što je uobičajeno i ne morate da brinete zbog toga. Nakon toga možete da povećate brzinu seckanja, a primetićete da masa postaje ujednačenija, pa je vreme da dodate 2 kašičice maslinovog ulja.

Kada završite sa miksanjem badema i maslinovog ulja, možete da ih izručite u staklenu teglu, zatvorite poklopcem i ostavite da stoji na sobnoj temperaturi oko 2 nedelje. Za to vreme će se od ove smese stvoriti bademovo ulje.

Na kraju, koristite sito da biste iscedili ulje iz jedne tegle u drugu. Smesu koja vam je ostala ne morate da bacate, već možete da je iskoristite pri kuvanju kao dodatak jelima ili da ga koristite kao namaz za tost.

Koja je cena bademovog ulja u apotekama

Bademovo ulje za lice sadrži esencijalne vitamine za zdravlje kože i njenu lepotu. Iz tog razloga, prisutno je u gotovo svim kozmetičkim proizvodima na tržištu koji služe za negu lica ili kože uopšte. U zasebnoj prodaji možete ga pronaći u svim bolje snabdevenim prodavnicama zdrave hrane, ali i putem interneta.

Cena se kreće od 180 dinara za 50 ml na više, u zavisnosti od količine pakovanja i od proizvođača. Ukoliko smatrate da je cena visoka ili ne možete da nađete, vi bademovo ulje napravite kod kuće. Cena 100 grama badema kreće se oko 300 dinara, a možete ga nabaviti i u većim supermarketima u rinfuzi.

Maska od bademovog ulja za negu lica

Bademovo ulje za lice možete upotrebiti i u vidu maske. Ovaj preparat poznat je po tome što veoma lako uklanja sve nečistoće i mrtve ćelije sa kože lica, koje potiču zbog uticaja spoljašnjih faktora poput zagađenja, prljavštine, prašine, znoja itd.pošto veoma lako prodire u pore kože, uklanja akne, bubuljice i mitesere i sprečava njihovu pojavu.

Da biste napravili masku za lice, potrebna vam je:

1 kašika ulja badema,
1 kašika meda i
1 kašika soka od oceđenog limuna.

Sve sastojke dobro pomešajte kako bi se formirala smesa slična pasti. Nakon toga je prstima nanesite po licu kao što to radite sa kremom. Budite obazrivi da ne dođe do kontakta sa očima. Najbolje je da masku koja sadrži bademovo ulje primenjujete ujutru ili uveče pre spavanja, a potrebno je da je ostavite barem 30 minuta nakon čega je dovoljno da se umijete toplom vodom.

izvor: dijetamesecevemene.com

 

Zašto nas raskid toliko boli i zašto se javlja depresija!

Dok ne pronađemo osobu sa kojom želimo da provedemo život, svi smo manje ili više iskusili koliko raskid ume da boli. Koliko god da nas je osoba povredila i da je zaslužila da je se ne setimo, osećanja ne mogu tek tako nestati i ono što nužno sledi je period oporavka.

Međutim, ne mora svaki raskid da bude bolan.  Samo ako smo bili vezani za osobu sa kojom nismo više u vezi i ako je ta veza trajala dovoljno dugo da smo mogli da podelimo svoja osećanja, uživamo u intimi, seksualnosti i ako smo tokom veze stvorili blizak i prijateljski odnos biće nam potreban period oporavka. Ono što je bolno u raskidu je misao da sa tom osobom više nikada nećemo imati ono lepo što smo doživeli, gradili, delili. Ono što boli u raskidu su lepe uspomene iz prošlosti i praznina koja se javlja nakon prekida veze ili gubitka osobe koju smo voleli.

Raskid može da boli i zbog prevare, odbacivanja, laži i gubitka poverenja u osobu sa kojom smo bili u vezi. Sve je to svakako bolno i neprijatno ali ne užasno i nepodnošljivo. Posle raskida nastojimo da prebolimo gubitak i prevaziđemo frustraciju koju donosi privremeni osećaj praznine ili povređenosti.

 Kako da prevaziđemo raskid na što bezbolniji način?

Prvo treba prihvatiti da je raskid samo neprijatno iskustvo koje ima ograničen vek trajanja, što znači da iako je neprijatan i frustrirajući, raskid je ipak podnošljiv i prolazan. Tuga, osećanje praznine i druga osećanja koja prate raskid normalna su i neizbežna posledica raskida i ako ih osoba prihvati bez užasavanja i katastrofiziranja, ona polako i postepeno prolaze. Verovanje da je raskid nepodnošljivo, neizdrživo stanje bola dovodi do još veće neprijatnosti i do pojave straha, panike i osećanja bespomoćnosti što osobu može zaista uvesti u stanje depresije.

Da bi ste izbegli depresiju, dozvolite sebi da tugujete, podelite svoja osećanja sa nekim, nemojte poricati osećanja već ih prihvatite, tako ćete olakšati sebi. Ova neprijatna osećanja će postepno prolaziti, javljati se sve ređe i vremenom slabiti, budite strpljivi.

  Zašto su neki ljudi skloni da upadaju u depresiju posle raskida?

Neki ljudi se užasavaju samoće, pogrešno, preterano i nerealistično veruju da ne mogu da budu sami, da je to nepodnošljivo, da ne mogu da tolerišu osećanja dosade, neispunjenosti i frustracije. Takođe, oni često pogrešno procenjuju da će takvo stanje trajati veoma dugo što može dovesti do iscrpljenja, povlačenja u sebe i pada motivacije za životne aktivnosti i svakodnevne poslove. Dakle, reč je o strahu i depresiji povodom neprijatnih osećanja. Ako zauzmete čvrst stav da je raskid samo neprijatno i prolazno iskustvo umesto užasno i trajno, bićete samo tužni, nezadovoljni (možda čak i frustrirani) ali ne i depresivni. Prihvatanjem bez straha i panike ovih neprijatnih osećanja, vi činite da ona prođu i da se vaš život polako vrati u normalne tokove.

Neki ljudi upadaju u depresiju posle raskida zato što veruju i duboko su ubeđeni da ne mogu živeti bez ljubavi. Ovo je potpuno iracionalna, nerealistična i opasna ideja. Ako samo malo razmislimo lako ćemo uvideti da se ljubav između dvoje ljudi veoma retko događa, u odnosu na zaljubljenost, euforiju, nerazumevanje, neslaganje, isprazne veze, flertovanje, seks bez emocija i sl. Dakle, ako se složimo sa činjenicom da se ljubav između dvoje ljudi retko događa, to onda znači da mi veći deo svog života provodimo upravo bez ljubavi. Što dalje znači da je život bez ljubavi sasvim podnošljiv ali ne možda i toliko lep i ispunjavajući, ali svakako podnošljiv i sasvim zadovoljavajući.

Neki ljudi su skloni da upadnu u derpesiju posle raskida jer veruju da su to i zaslužili, da ih je voljena osoba ostavila zato što sa njima nešto nije uredu, zato što manje vrede i sl. Ove osobe čvrsto veruju u iracionalnu ideju da to što su ostavljene predstavlja siguran dokaz njihove neadekvatnosti. Ovakvi i slični samoporažavajući stavovi dovode do depresivnosti, osećanja beznadežnosti a ne sam raskid. Ovde se radi o strahu od negativne samoprocene. Dakle, dok se jedni plaše svojih neprijatnih osećanja i pokušavaju da ih suzbiju (tako što ne dozvoljavaju sebi da tuguju, piju alkohol i koriste druge psihoaktivne supstance, ili prosto poriču bol i ulaze u hipomanično, povišeno raspoloženje koje predstavlja odbranu od tuge i praznine) drugi samoobezvređuju sebe.

To se dešava kod osoba koje su preosetljive na kritiku i odbacivanje jer su u svojoj prošlosti (pre svega u svojoj primarnoj prodici) imale dosta takvih neprijatnih i bolnih iskustava. Ako smo skloni da mislimo da smo manje vredni ili bezvredni nakon raskida, onda je verovatno da ćemo takvo mišljenje o sebi imati i u budućnosti. U takvim slučajevima potrebno je raditi na menjanju slike o sebi i učenju bezuslovnog samoprihvatanja kako bi se prevazišle aktuelne i sprečile buduće depresivne rekacije na gubitak i odbacivanje.

Neki ljudi upadaju u depresiju posle raskida zato što su jako besni na osobu koja ih je ostavila, prevarila ili na neki način povredila. Taj bes ili nisu izrazili, ne znaju kako da ga izraze ili su besni na sebe. Osoba može biti besna na bivšeg partnera ali i na sebe (na primer: osoba je besna na sebe jer je dugo ostajala u vezi u kojoj se osećala loše i trpela iz straha da ne ostane sama, osoba može biti besna na sebe jer veruje da je morala znati i sprečiti da je partner vara i laže i sl). Bes prema sebi se teže podnosi nego bes prema drugome. U ovakvim slučajevima potrebno je otkriti zašto je osoba besna, raditi na prihvatanju i izražavanju besa kao i učenju veština asertivnog izražavanja osećanja kako osoba u budućnosti ne bi ponovo trpela i ostajala u vezama za koje smatra da nisu kvalitetne.

  I na kraju postavimo ponovo pitanje: da li je nužno da budemo depresivni posle raskida? Naravno da ne. Koliko god da smo tužni, povređeni, usamljeni i koliko god da osećamo prazinu mi ne moramo da budemo depresivni. Zašto? Zato što je depresivnost posledica našeg poricanja neprijatne realnosti (izbegavanje i poricanja osećanja tuge, usamljenosti i praznine) ili nerealističnog preuveličavanja i izobličavanja neprijatne realnosti (samoobezvređivanja, katastrofiziranja, potcenjivanja sebe a precenjivanje drugog i sl) i preterane ljutnje na sebe ili drugoga.

Dakle, sam raskid ne stvara depresiju, već naš način razmišljanja o raskidu i sebi. Odaberite da budete tužni ali ne i depresivni, odaberite da budete razočarani umesto besni i povređeni, dokažite sebi da to što ste ostavljeni ne znači da ne vredite ili da ste manje atraktivni, pokažite sebi da je raskid samo neprijatan i prolazan, a ne užasan, prihvatite tugu i druga osećanja i nastavite svoj život jer mnogo toga je pred vama.

Izvor: cosmopolitan.rs

Pablo Neruda: Ne zaboravi da budeš srećan

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.

Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba navika,
i postavlja sebi svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne menja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje da obuče novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.

beži od strasti njenog vrela emocija,
onih koje daju sjaj očima ili napuštenim srcima.

Lagano umire onaj koji ne menja život kad nije zadovoljan
svojim poslom ili svojom ljubavlju,
onaj koji ne želi da se odrekne svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji neće dozvoliti sebi ni jednom u životu da pobegne od smislenih saveta

Živi danas, učini danas, rizikuj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi da budeš srećan!

Da li je opasno da nam blogerke i jutjuberke vaspitavaju decu?

Blogerke i jutjuberi koji dele savete devojčicama kako da se našminkaju, koju kozmetiku i odeću da kupe, kako da srede orman i proslave rođendan, postali su opsesija tinejdžerki u svetu, ali i kod nas. Na savetodavce sa interneta nisu imuni ni momci. Pojedini gejmeri iz Srbije imaju i više od 80.000 pratilaca na društvenim mrežama, koji su željni znanja iz sveta video-igara.

Za samo 48 sati pojedine jutjuberke sakupe i više od 60.000 pregleda, a neki snimci na internetu devojčice iz Srbije pregledale su i dva miliona puta. Teme su različite: od načina kako da provedu raspust, do toga kakvu matursku haljinu bi trebalo da kupe. Neke od njih izdaju i knjige, pa su na minulom Sajmu školarke čekale u redu za posvetu svoje omiljene blogerke.

“‘Navala’ blogerki i jutjubera na osnovce postala je prava pošast”, priča psiholog Merica Buj Bjelogrlić. “Sve devojčice ih prate i iščekuju njihove nove postove. U školi u kojoj radim imam devojčicu koja je treći razred i ima svoj blog! Gledaju šta im te devojčice savetuju, traže od roditelja da im kupe ono što i one imaju. A roditelji popuštaju, ne žele da ih deca vide kao neprijatelje. Kupuju ono što im traže i što je katkad van njihovih mogućnosti, zadužuju se. To ide toliko daleko da i opremu za fizičko moraju da nose u ‘firmiranoj’ kesi”.

Sagovornica “Novosti” kaže i da majke i očevi ne znaju gde da podvuku crtu, jer ne žele da im se deca osećaju uskraćeno. To, upozoravaju, utiče na razvoj ličnosti i gubljenje individualnosti i jedinstvenosti.

“Deca nam postaju nezainteresovana i nezadovoljna, osećaju se odbačeno ako nisu dovoljno u trendu. A za njih je izopštenost iz grupe najveći oblik nasilja”, tvrdi Merica Buj Bjelogrlić.

Poznata blogerka, Novosađanka Marija Žeželj (18), svoj prvi snimak na “Jutjub” je postavila pre dve godine. Sada na Instagramu ima 486.000 pratilaca, na Jutjubu 336.000, a na Fejsbuku 51.000. nedavno je objavila i knjigu.

“Prati me mnogo tinejdžera, neki me vole, a neki ne. Ono što me usrećuje jeste kada vidim da sam svojim radom pozitivno uticala na nekoga i prenela mu dobru energiju”, kaže ova blogerka.

Marija tvrdi i da joj je najveći uspeh to što uprkos popularnosti čvrsto stoji na zemlji. Priznaje i da joj je slava donela veliku odgovornost i da joj često ne dozvoljava da se opusti.

“Obično sam dete, baš kao i oni koji me gledaju. Sve ono što pokazujem u svojim snimcima nije nedostižno za njih. Trudim se da sadržaji budu šaroliki. Moj svet, i ono o čemu razmišljam, sličan je njihovom. Verujem da me vole i prate zbog toga, a ne zbog materijalnih stvari”.

Đorđe Trajković, dečji psiholog, kaže, za “Novosti”, da deca i adolescenti sada kroz mrežnu interakciju i komunikaciju zadovoljavaju neke od svojih osnovnih društvenih potreba, poput one za pripadanjem, priznanjem od drugog …

“Lakše suočavanje sa stidom, bezbolnije podnošenje raznih vrsta odbijanja i odbačenosti, projektovanje i ‘izbacivanje’ određenih neželjenih emotivnih stanja, to su sve mogući razlozi zbog kojih su deca satima pred kompjuterom”, ističe Trajković. “Ali, da bi bili sigurni šta je u osnovi, roditelji moraju da ‘uđu u cipele’ svoje dece, da pokušaju da ih razumeju”.

Izvor: Novosti.rs

Karl Gustav Jung: Šesnaest tipova ličnosti

Po rečima Švajcarskog psihijatra, osnivača analitičke ili kompleksne psihologije, Karla Gustava Junga, postoji  šesnaest tipova ličnosti. Njegova podela na ekstravertne i introvertne široko je prihvaćena, iako u potpunosti nije shvaćena . Ovi tipovi pokazuju kako se ljudi informišu, kako i gde usmeravaju svoju energiju, kako donose odluke ili kako opšte sa spoljašnjim svetom. U narednim redovima možete se identifikovati sa nekim od ovih tipova.

  1. Ispunitelj dužnosti – tihe i rezervisane individue zainteresovane za miran i  siguran život. Praktični, realni i odgovorni, uradiće sve što je potrebno da uspeju u svojim namerama. Kao takvi, generalno uspevaju u svim zadacima koje uzmu pod svoje. Kada su pod stresom, ne vide ništa od mnogobrojnih načina kako će stvari krenuti nagore. Generalno su veoma  odani, logični, konkretni, i izuzetno efikasni u postizanju svojih ciljeva.

  2. Hranitelji pažljive, konkretne i vrlo kooperativne ličnosti, sa vrlo jasnom idejom o tome kako bi trebalo da stoje stvari. Najbolje uče radeći, pre nego čitajući o tuđim iskustvima. Porodične odnose i potrebe drugih shvataju jako ozbiljno i imaju jak osećaj odgovornosti. Lako se obeshrabruju u slučaju kada su kritike upućene njima negativnog karaktera, što ih lako navodi na negativne misli, pa čak i depresiju. Ovaj tip ličnosti treba da zapamti da je dovoljna samo njihova čvrsta želja da bi u drugima probudili “ono najbolje”.

  3. Vršilac – žitelji sveta u kome je akcija na prvom mestu, žive “sada i ovde” i ne pridaju veliku važnost teoriji ili introspekciji. Često imaju problema sa školom, bez obzira na to koliko su zapravo inteligentni.  Nesvesno povređuju ljude, ne znajući i ne razmišljajući o tome kakav efekat njihove reči ostavljaju na okolinu. Mnogi ih smatraju pričljivim, spontanim i pomalo dosadnim avanturistima. Generalno su zabavni ljudi koji, ukoliko koriste svoje darove, mogu postići čudesne i uzbudljive stvari.

  4. Izvođač – ljubitelji ljudi i novih iskustava, žive u svetu mogućnosti i uživaju kada su u centru pažnje, jer svoj život smatraju pozornicom. Skloni su improvizaciji, a pre svega pažnju posvećuju estetici i lepim stvarima. Posebnu povezanost osećaju prema životinjama i  prirodi. Pod velikim stresom bivaju preplavljeni negativnim mislima i pogrešnim opcijama. Generalno su inspirativni, prilagodljivi i fleksibilni, ali treba da se paze baš zbog konstantnog življenja u trenutku.

  5. Naučnik – žive u svetu ideja i strateških planova, i posebno vrednuju inteligenciju, znanje i kompetenciju, a obično imaju visoke standarde što se tiče istih. Rođeni su lideri, ali se često drže po strani dok ne osete da je pomoć neophodna. Dosta vremena provode sami sa svojim mislima, ne vrednujući posebno tuđa mišljenja.  Koliko god logični i obazrivi bili, velika je verovatnoća da pod stresom postaju opsednuti aktivnostima kao što je alkohol.

  6. Zaštitnik– brižni, kreativni i izuzetno intuitivni tip ličnosti, nastanjuju svet prenesenog značenja i mogućnosti. Dosta energije ulažu u identifikovanje najboljeg načina kako “završiti posao”.  Obično pridobijaju posebno mesto u srcima ljudi koje poznaju, zbog svoje izražene brige i nežnosti prema drugima. Mogu biti vrlo tvroglavi verujući u svoje instinkte, isto tako su jako nemarni po pitanju sopstvenih obaveza koje nikada ne uzimaju za ozbiljno.

  7. Vizionar – ljudi ideje čija sposobnost opažanja im  omogućava da svuda pronađu mogućnost. Uzbuđuju ih sopstvene ideje, pa zbog toga pridobijaju podršku za ispunjenje svojih ciljeva. Veliki su rizik u neđunarodnoj zajednici I veliki potrošači jer obično nisu dobri u upravljanju novcem. Tečni sagovornici, mentalno brzi, upliću se u debate i uživaju u verbalnom sparingu sa drugima. Mogu se posmatrati kao pokretači argumenata zbog svoje ljubavi prema raspravi.

  8. Inspirator – entuzijaistička fela ljudi koja ima sposobnost da pokrene, inspiriše i motiviše  svoju okolinu. Raspolažu vidnim potencijalima i dobri su u skoro svim područjima koja ih interesuju. Detalje svakidašnjih života gledaju kao trivijalne stvari i prave velike greske u prosuđivanju. Mogu biti jako nerealni u momentima svojih zanosa, stvarajući otpornost prema kritikama i sukobima.

  9. Mehaničar – jako dobri u logičkim analizama stvari, ali takođe vole da primene isto to i praktično. Njihov osećaj za avanturu i želja za akcijom retko omogućavaju ovom tipu ličnosti da se dosađuje. Drugi ih vide kao prilagodljive, sigurne i nezavisne,  što ih čini otpornim na kritike i sukobe. Neophodno im je da provode vreme sami, jer to je ono što oni zapravo vole. Ponekad mogu biti u velikom neskladu sa emocijama, što može izazvati bezosećajnost.

  10. Mislilac – svet ispunjen teorijskim mogućnostima, gde na sve gledaju kao stvari koje mogu biti promenjene. Tražeći jasnoću svakog pojma “primorani” su da raspolažu velikom količinom informacija, što je još jedna od dobrih strana ovog tipa ličnosti. Pošto vole teoriju, ideje i koncepte, imaju mnogo strpljenja i razumevanja za ljude koji nisu zadovoljni njihovim apstraktnim konceptualizacijama. Kada je njihova genijalnost na snazi i kada su podržani od strane okoline, mogu postići veliki uspeh.

  11. Negovatelj – vole ljude i jako su pažljivi prema ljudima u svojoj okolini. Jako su dobri u rasuđivanju i “čitanju drugih na prvu loptu“.  Ovo su osobe koje ozbiljno shvataju svoje dužnosti i obaveze i takođe osobe na koje možete da se oslonite. Pošto osećaju pritisak da se pridržavaju te odgovornosti ponekad su u stanju da pretvore svoja prijateljstva u još jedan zadatak ili obavezu. U njihovoj prirodi postoji tendencija da kontrolišu i vladaju situacijom u kojoj se nalaze. Međutim, dobijaju mnogo pažnje od prijatelja što potvrđuje njihovu srdačnost.

  12. Davalac  – fokusirani su na druge ljude, žude za bliskim i intimnim vezama, i uložiće dosta truda i napora u kreiranju istih. Služeći druge, ovaj tip ličnosti stvara sebi satisfakciu. Lako se uzbuđuju  pri planiranju budućnosti, ali im isto tako brzo dosadi. Energični su i zabavni okolini. Pod stresom neuobičajeno razvijaju kritičko i problematičko razmišljanje o drugima, ali ga obično i radije zadržavaju za sebe. Veoma dobri lideri, individualci, što u nekim situacijama od njih pravi manipulatore.

  13. Izvršitelj – inovativni, direktni, puni samopouzdanja, i kao takvi, rođeni su lideri. Svakodnevno apsorbuju velike količine informacija, te su vešti u donošenju brzih i dobrih presuda. U njihovim životima nema mesta greškama, pa čak iako se poneka dogodi, teško da će dozvoliti da se ponovi. Nemaju strpljenja sa ljudima koji stvari ne gledaju na isti način kao i oni.  Vole nove prepreke i uklapaju se u korporativni svet, ali pod stresom postaju opterećeni sumnjama u sebe i osećajem usamljenosti, a nisu u stanju da izraze ili podele svoja osećanja sa drugima.

  14. ZaštitnikSistematični, samouvereni, pragmatični i imaju jasnu viziju kakve bi stvari trebalo da budu. Mogu biti izbirljivi s vremena na vreme. Obično traže duge veze i posmatraju se kao uzorni građani. Vezani za sadašnjost, širom otvorenih očiju skeniraju svoje okruženje ne bi li se uverili da sve ide glatko I sistematično.

  15. Umetniktihi i rezervisani, život provode u svojoj ljušturi opsednuti izgledom, mirisom, zvukom i ukusom pojedinih stvari. Oni su ljudi od poverenja, ljubazni su, obazrivi, pronicljivi i realni. Ponekad ne daju sebi dovoljno zasluga za stvari koje rade izuzetno dobro. Njihove jake sistemske vrednosti mogu dovesti do intenzivnog perfekcionizma i izazvati ih da se suočavaju sa nepotrebnim. Oni su uglavnom optimisti i veliki slušaoci, cene svoj prostor i autonomiju, poštuju druge, ali i cene njihovo poštovanje.

  16. Idealisti perfekcionisti koji sami sebe muče pitanjem “kako naći smisao života“. Vizionari dugog dometa, obično teže da napreduju i imaju autentičnost i dubinu u ličnim odnosima. Izbegavaju logiku, a obično su prilično perceptivni o osećanjima drugih, ali i vrlo selektivni u izboru ljudi koji će ih upoznati u potpunosti. Pod stresom imaju tendenciju da krive sebe za probleme jer sumnjaju u svoje sposobnosti.

 

Kako motivisati dete za učenje

Dete u uzrastu od tri do četiri godine je pravi mali sunđer, uvek spremno za nova znanja i iskustava. Možda vam je poznata žalopojka nekih roditelja: “Nikako da prestane da pita zašto, kako, a svaki odgovor nosi još pet pitanja sa sobom.” A tek kad se pojave i ona neugodna pitanja, na koja nemaju odgovor ili zalaze u domen intime, roditelji se preznojavaju, izbegavaju ili prekidaju dete u nadi da će tome doći kraj.

Nažalost, čini se da kraj ispitivanju dođe tek kad krenu u školu. Iznenađuje i rastužuje činjenica da se tokom školovanja većina tih malih sunđera punih pitanja i interesa za sve, pretvori u mrzitelje učenja, kojima je škola, učenje, domaći, a posebno čitanje – teret i muka.

Deca ne postanu nezainteresovana i lenja sama od sebe. Oni to nauče. Čest problem je što su ocene postale same sebi cilj i to cilj koji nije detetov, već roditeljski, tako da dete nema osećaj da uči zbog sebe i postiže nešto za sebe, već da je to nešto što odrađuje za roditelje. Često svu odgovornost za učenje i školski uspeh roditelji, posebno tokom osnovne škole, preuzmu na sebe, tako da dete sve manje brine i razmišlja o tome, poučeno iskustvom – da to zapravo i nije njegova/njena briga i da će roditelji to odraditi. Tako deca propuste da usvoje radne navike i preuzmu brigu o školi – što obično dođe na naplatu pri prelasku u srednju školu. Evo nekoliko korisnih saveta.

  1. ŠKOLA I UČENJE SU DETETOVA ODGOVORNOST

Roditelji bi trebalo postupno, u skladu s uzrastom deteta, prepuštati odgovornost za školu detetu. To znači da dete počne samo da sprema torbu za školu, brine o domaćem zadatku, uzima knjige za lektiru iz biblioteke, navija sebi alarm za buđenje i samo ustaje na vreme. Naravno, to sve neće raditi prvak, ali već tokom prvog razreda bi većina dece mogla preuzeti neku od tih obaveza. Važno je da roditelj ima na umu da dete ide u školu zbog sebe i da se taj stav oseća u razgovorima koji se vode s njim. Iz takvog odnosa proizlazi način komunikacije i razgovora koji detetu ne ubija volju za učenjem već deluje motivaciono.

  1. SLUŠANJE UMESTO PRIGOVARANJA I STALNIH SAVETA

Vrlo česta, iako dobronamerna, greška roditelja je konstantno ispravljanje, prigovaranje detetu i deljenje saveta na svakom koraku. To ometa komunikaciju na svim poljima, deca se uče da ne mogu sama rešiti problem, da to za njega/nju čine mama i tata i da je najbolje ako samo poslušaju što im je rečeno. Starija deca često shvate da ne moraju ni poslušati već samo ćutati i praviti se da slušaju. Vrlo često takav odnos razvija pasivan otpor kod dece, tako da ćete čuti da kažu “Da, da, razumeo sam” pre nego i završite rečenicu ili da odsutno klimaju glavom gledajući u televizor. U tinejdžerskom, dobu taj pasivni otpor često preraste u aktivni, pa svađe i odbijanje poslušnosti postanu svakodnevica. Čak i deca koja se ne opiru nauče da probleme rešavaju roditelji, pa smanje svoj trud. Tako u školi ne pokušavaju da shvate gradivo, očekujući da će im to posle objašnjavati roditelji, puštaju da im se skupljaju loše ocene – skrivajući ih da ne bi bilo prigovaranja, prave se da razumeju i ono što ne razumeju da ne bi bilo kritikovanja i savetovanja. Slušanje deteta pretpostavlja da ne prilazimo tražeći kvar koji treba otkloniti, već sa istinskim interesom, dajući detetu priliku da ispriča šta mu je bitno, a s ciljem da čujemo kako se dete oseća, šta ono želi i kako mu možemo pomoći da samo reši problem. Vrlo je važno pitati dete šta želi od nas, kakvu pomoć očekuje, pa proceniti koji deo ono može samo, a gde zaista mi moramo uskočiti. Cilj roditeljstva uopšteno je osposobiti dete da postane samostalna odrasla osoba, a deo toga je i samostalnost u školi, kako po pitanju učenja i brige za svoj uspeh, tako i po pitanju odnosa s vršnjacima i učiteljima.

  1. PODRŽAVATI, OHRABRIVATI, POŠTOVATI

Važno je ne razviti, ili barem na vreme zameniti loše navike kritikovanja, prigovaranja, pretnji i potkupljivanja deteta. Umesto toga dete je potrebno podržavati, ohrabrivati, poštovati i verovati u njegove sposobnosti da će savladati probleme i uspeti u onom što želi. To bi značilo izbaciti u svom ponašanju izjave kao što su: “Kako ti se to moglo dogoditi?”, “Ne budi glupa!”, “Opet ti nemaš domaći?”, “Kako to ne razumeš!? Uključi malo mozak”, “Ma ti si lenčuga!”, “Ako tako nastaviš, bićeš samo đubretar kad odrasteš” i slične koje detetu ruše samopoštovanje i samopouzdanje, pa demotivišu za bilo kakve dalje pokušaje.  

Više razumevanja u razgovoru, tolerancija za greške, usmerenost na dete, a ne na svoja osećanja – važni su za detetovu motivaciju za dalji rad. Detetu je za savladavanje novog potrebna podrška, ohrabrenje i poverenje da ono to može. Pri tome je bitno da ta podrška nije samo na rečima i nije isprazna. Nije dovoljno samo reći detetu “Možeš ti to, verujem ja u tebe”, posebno ne onda kad je dete frustrirano jer mu nešto ne ide, u takvim je situacijama osim podrške potrebno poslušati u čemu je problem, i zajedno s detetom potražiti moguća rešenja. Vešti roditelji i vešti učitelji, uvek paze da je pri tome pomoć taman dovoljna, čim dete dođe nadomak toga da može samo – treba ga pustiti, tako da oseti malo prepreke i užitak savladavanja iste, nakon toga glasno primetiti da je uspelo, da je “ukapiralo” kako treba, podržati i pojačati taj trenutak.

Često se pomoć sastoji samo u tome da saslušamo dečiju jadikovku, pitamo kako se oseća i što bi mu moglo pomoći, pa na kraju pustimo da se dalje “pati” sa svojim gradivom – jer je to sve što dete hoće od nas.

Neka deca zaista ne vole određeno gradivo, npr. matematiku ili učenje godina dok pamte gradivo istorije – i treba im da se požale. Tu uskakati kao glas savesti koji govori “Moraš!”, “To ti je zadatak i gotovo!” – ne pomaže, čak odmaže na način da se dete počne opirati i roditelju koji to govori, a i pojačava otpor prema učenju “dosadnog” gradiva. Detetu će pomoći roditelj koji ga razume, koji mu pokaže da zna kako mu je to teško, koji pokaže da ne zna kako bi mu pomogao, koji ponudi pomoć, ali je ne nameće. Često dete koje oseti saosećanje i prihvatanje od strane roditelja preuzima odgovornost nakon što se izjada ili kratkoročno odustane od zadatka, onda se vraća i nastavlja sa radom. Iskreni komentari roditelja tipa: “A da ti to ne uradiš, što bi onda bilo? Ako nije strašno, pusti to.”, ili “Joj, to mora da je teško i ja sam mrzela da učim napamet.” često dovode do toga da dete samo shvati da mora to uraditii i da se vrati poslu s više elana.

  1. REALNOST NASUPROT PERFEKCIONIZMA

Deca koja imaju utisak da nikad nije dovoljno dobro, da je četvorka loša ocena i “Zašto nisi dobila 5, tako ti je malo falilo?” završe ili kao perfekcionisti ili potpuno demotivisani za učenje i rad – jer “ionako neće biti dovoljno dobro”. Iako su perfekcionisti često uspešni u školi, to nije dobar izbor, jer ni s jednim svojim uspehom nisu zadovoljni – nikad nije savršeno, a perfekcionizam je karakteristika koja često vodi u kasnijem životu prema depresiji, tako odrasli ljudi gotovo nikad nisu srećni!

  1. POMOĆ JE KAD DETETU DAMO ALATE DA MOŽE POMOĆI SAMO SEBI

Dete treba naučiti kako da rešava probleme, kako da analizira, kako da izvlači zaključke, što traži više vremena od jednostavnog davanja gotovih rešenja. No, to je način kako će dete naučiti da samo rešava svoje zadatke i naučiti kako temeljno učiti. Ono će naučiti da je učenje proces u kome može osetiti interes, znatiželju, užitak otkrivanja nepoznatog i uspeh. Sve to, dete gubi ako mu se serviraju gotova rešenja. Uspeh više nije detetov, već roditeljski, a detetu samo ostaje frustracija i osećaj nekompetentnosti. Sve to što radi gubi smisao i ulazi u kategoriju dosadnih poslova koje ne voli i ne razume. Pri pomaganju detetu važno je da roditelj zna za koga to radi. Često takva pomoć svede na roditeljsku demonstraciju znanja ili čak na dvoboj znanja između dva roditelja – ko je u pravu i čiji način rešavanja je ispravan. Tada se dete oseća isključeno i izbegavaće da traži pomoć u sledećoj situaciji kada mu bude potrebna. Mnogo je kvalitetnije kad roditelj pristupi detetu kao partneru u rešavanju problema, postavlja pitanja koja detetu mogu pomoći da nađe rešenje, nudi puteve koje dete može istražiti, ukazuje na značajne tačke u kojima dete može uvideti gde se krije rešenje ili greška koja mu se potkrala.

  1. PRIMER VREDI VIŠE NEGO REČI

Deca koja vole učiti obično žive u domovima u kojima se znanje ceni, u kojima roditelji dopuštaju pitanja, različita mišljenja i intelektualne rasprave. Takvi roditelji vole kad dete traži odgovore, traži objašnjenja, daje svoje, drugačije mišljenje. Oni znaju razlikovati raspravu od svađe i cene dobar argument bilo da su ga sami smislili ili da je stigao od deteta. Oni s decom rado obilaze muzeje, galerije, zoološki i botanički vrt i druga mesta na kojima se mogu saznati nove stvari. Deca rastu uz intelektualno stimulativnu okolinu, i roditelje koji čitaju, prisustvuju okupljanjima odraslih na kojima slušaju zanimljive rasprave i na kojima sami mogu izneti svoje stavove i biti ozbiljno saslušani.

  1. POMOZITE DETETU DA STEKNE ZDRAVE RADNE NAVIKE

Sa radnim navikama se niko nije rodio. Kao što svi bez muke ili razmišljanja ujutro operemo zube i umijemo se, tako je moguće steći i radne navike koje čine obavljanje poslova lakšim, bez muke. Najvažnije je, kako samo ime kaže, steći naviku.- a to pretpostavlja ponavljanje u isto vreme na istom mestu. Detetu treba pomoći da ustali svoje vreme za učenje, trebalo bi da ima mesto za učenje, da usvoji ritam rada s više kratkih pauza, te da se nagrađuje nakon obavljenog posla – izlaskom s prijateljima, igranjem video igrica, ili zabavom s roditeljima. Navika ponavljanja nakon škole i svakodnevnog učenja po malo pomaže da dete ostane uspešno u školi i kada gradivo postane teže i obimnije, a ispitivanje u školi ređe.

  1. PODSTIČITE UČENJE S RAZUMEVANJEM

Učenje napamet čini učenje bilo kakvog gradiva nalik učenju napamet telefonskog imenika – dosadnim, teškim i besmislenim. Podstičite dete da postavlja pitanja zašto je to tako, kako je do toga došlo i da nađe smisao u onom što uči. Treba im pomoći da nađu korisnost onog što uče, kakve to ima veze sa drugim već naučenim gradivom, a kakve veze ima sa svakodnevnim iskustvom. To, naravno, podrazumeva da oni nađu veze, a da je roditelj samo neko ko to pomaže, pogura kad zapne i opet pusti da samostalno idu dalje. Učenje ne sme biti ograničeno samo na školu ili domaći, učenje je kontinuirano deo našeg života. Svet oko nas je pun prilika za učenje, a ako ih koristimo zajedno sa svojom decom, nudimo deci da su u tome aktivni, njihova znatiželja i zaključivanje će ostati budni.

  1. IZBEGNITE PRIVLAČENJE PAŽNJE POMOĆU OCENA

Važno je da deca redovno uživaju u društvu i pažnji roditelja. Zbog prezaposlenosti, pritiska drugih obveza, ali i utiska da su deca već velika i da mogu sama, roditelji često nemaju naviku druženja sa svojim detetom. Dete može mnogo toga samo, ali mu opet nedostaje pažnja roditelja pa, kad dobije lošu ocenu, oseti mnogo roditeljske pažnje bilo da je ona pozitivna (u smislu brige i pomoći) ili negativna (u smislu kritikovanja, prigovaranja i teranja da pojačano radi, pa i kontrolisanja). Ako detetu nedostaje pažnja ono počinje nesvesno tražiti pažnju kroz češće dobijanje loših ocena. Kod dece je pravilo “Bolje i negativna pažnja nego nikakva.” i iz toga proizlaze mnoge loše navike. Neki roditelji dobro uče s detetom, kvalitetno pomažu i podstiču dete na rad, ali dete opet ne radi ništa ako roditelj ne sedi kraj njega/nje. To su često dečaci – tinejdžeri kojima, kad je problem, pomažu u savladavanju matematike i fizike njihovi, inače prezaposleni roditelji. S obzirom na to da im nedostaju najbliži, svađe su sve češće. Prvo pravilo bi bilo – održati zajedničke aktivnosti s detetom sve dok dete pristaje na njih, imati nešto ustaljeno i to vreme koristiti samo za zajdničko druženje, nipošto za kritike ili ispitivanja.

  1. NIJE ŠKOLA SVE U ŽIVOTU

Česta greška roditelja je da školi daju prevelik značaj. Decu svakodnevno pitaju što je bilo u školi, ali odgovori koje traže su isključivo usmereni na ocene i postignuće. A u školi se događa još mnogo toga, prijatelji, zaljubljivanja, odnosi s učiteljima, zanimljivi ili dosadni časovi… Tu su i igrice i događaji s vršnjacima izvan škole. Sve to bi deca rado pričala, ako bi ih roditelj saslušao sa zanimanjem i bez procenjivanja. Ako roditelja samo zanima uspjeh, oni misle: “Baš njega briga za mene, samo hoće da zna koje sam ocene dobio.” Za održanje poverenja i kvalitetnog odnosa s detetom važno je ne ispustiti iz vida da oni imaju još života i izvan škole i ocena. Nije uvek tačna roditeljska pretpostavka: “dobre ocene = sve je u redu”. Održati odnos poverenja s detetom, vođenje povremenih i naoko beznačajnih razgovora o igricama ili kasnije muzici i filmovima su put za zadržavanje poverenja koje će pomoći da dete dođe i kad bude bio potreban “ozbiljan” razgovor ili pomoć kad je u problemima. Slušajući te “obične” teme pokazujemo detetu da nam je stalo do njega i ono tako doživljava da je vredno, a da je roditelj zainteresovan za njega/nju, pa će imati poverenja da dođe po pomoć kad bude stvarno važno.

Profesorka psihologije Tanje Dejanović Šagadin