Kumkvat za zdravlje kože, zuba, očiju, kose…
Kumkvatvodi poreklo iz Azijsko-Pacifičke regije, u kojoj su se gajili hiljadama godina, a od 19. veka ovo voće je preneto u Evropu i Ameriku i postalo je veoma rasprostranjeno.
Postoje različite vrste kumkvata, a na tržištu se najčešće može naći okrugli kumkvat, koji podseća na malu pomorandžu.
Budući da je slatkog ukusa, kumkvati se često koriste za garniranje, koktele, džemove, slatko, bombone, dezerte i za različite vrste likera.
Turšije i ekstrakti kumkvata godinama su korišćeni za lečenje raznih bolesti, a zahvaljujući različitim eteričnim uljima, organskim jedinjenjima i hranljivim materijama, kumkvat je sastojak mnogih tradicionalnih lekova.
U neke od najpoznatijih zdravstvenih koristi kumkvata spadaju regulisanje varenja, jačanje imunog sistema, smanjenje rizika od razvoja dijabetesa, snižavanje nivoa holesterola u krvi i unapređenje zdravlja kože, zuba, očiju i kose.
Hranljiva vrednost kumkvata
Kumkvati sadrže razna eterična ulja, limonen, između ostalog, zatim alfa-pinen i monoterpene, kao i mnoge druge materije, poput vlakana, kalijuma, kalcijuma, vitamina C, korisnih masti i vitamina A.
Zdravstvene prednosti kumkvata
Digestivni trakt: Jedna od glavnih zdravstvenih prednosti ovog voća je poboljšanje varenja. 8 kumkvata sadrži 10g vlakana, količinu dovoljnu da značajno unapredi proces varenja. Kumkvati vam mogu pomoći da izlečite zatvor, višak gasova, nadimanje i grčeve, a osim toga, njihovim unosom se poboljšava apsorpcija nutrijenata.
Dijabetes: kumkvati takođe sprečavaju razvoj dijabetesa, zahvaljujući visokom sadržaju vlakana, koja regulišu nivo insulina i glukoze.
Imuni sistem: Budući da su bogati vitaminom C, kumkvati podižu imuni sistem. Naime, vitamin C je veoma bitan nutrijent jer podstiče formiranje novih ćelija i povećava aktivnost imunog sistema, koji sprečava prodor virusa, bakterija i gljivica u organizam. Bez vitamina C organizam ne bi mogao da se obrani ni od kakve bolesti.
Zaštita kože: Antioksidansi i vitamini koji se mogu naći u kumkvatima štite kožu od negativnih efekata sunca i slobodnih radikala, koji izazivaju bore, staračke pege i grubu kožu. Zato ako konzumirate kumkvate, možete značajno popraviti izgled svoje kože i unaprediti njeno zdravlje.
Zdravlje očiju: Ovi agrumi sadrže vitamin A i beta karoten, materije koje značajno poboljšavaju zdravlje očiju. Beta karoten je oksidans koji smanjuje oksidativni stres u makularnim ćelijama i sprečava pojavu ozbiljnijih problema poput makularne degeneracije i katarakte, kao i onih lakših kao što je konjuktivitis.
Jake kosti: Kalcijum u kumkvatima štiti vaše kosti na duge staze. Ako uvrstite kumkvate u svakodnevnu ishranu, povećaćete sadržaj kalcijuma u organizmu, zbog čega ćete se brže izlečiti ako imate problema sa kostima, a kosti će vam ostati jake i u starosti.
Daje energiju: Mada su na crnoj listi kada je u pitanju vitka linija, ugljeni hidrati su neophodni našem telu, posebno osobama koje su veoma aktivne, jer oni zadovoljavaju naše energetske potrebe. Kumkvati sadrže veoma visok nivo ugljenih hidrata, zbog čega daju dodatnu energiju, kao i obilje riboflavina, vitamina koji ovaj proces čini lakšim.
Povoljno utiče na gubitak kilograma: Zahvaljujući visokom sadržaju vlakana i ugljenih hidrata i maloj kalorijskoj vrednosti, kumkvati su savršen izbor za osobe koje žele da izgube suvišne kilograme. Kumkvati smanjuju potrebu za prejedanjem jer produžavaju osećaj sitosti.
Zdravlje kose i zuba: Iako možda ne biste rekli da postoji veza između agruma i kose, vitamin C, prirodna organska jedinjenja, antioksidansi i minerali koje kumkvati sadrže imaju veoma povoljan uticaj na kvalitet, teksturu, vlažnost i snagu kose. Ovi agrumi takođe poboljšavaju zdravlje zuba. Hranljive materije u kumkvatima, kao što su kalijum, kalcijum i vitamin C, popravljaju izgled kose i stanje zuba.
Izvor: tajnezdravlja.com
Endivija poboljšava vid, reguliše krvni pritisak, štiti od bolesti pluća
Endivija pripada rodu belih rada i rođak je rukoli i maslačku. Pod endivijom se podrazumevaju i neke vrste cikorije. U vegetativnoj fazi endivija formira rozetu kao zelena salata, ali za razliku do nje, glavica joj se ne spušta.
Većina sorti endivije dostiže 15 – 25 cm visine. Endivija uglavnom ima jarkozelene glatke listove, ali postoje i one sorte koje imaju braon listove. Listovi ove biljke imaju karakterističan gorak ukus, koji nestaje nakon tzv. izbeljivanja, koje se pravi tokom gajenja ovog povrća. Ovo lisnato povrće se prvo gaji samo u zemljama oko Sredozemnog mora i u Južnoj Aziji, da bi se nakon 16. veka brzo rasprostranilo i u Evropi.
Vrste endivije
Najrasprostranjenije su dve vrste endivije – eskariol /širokolisna endivija/ i mahovinasta. Širokolisna ima široke, mesnate zelene listove, a pored toga je i više gorka od ostalih predstavnika ove biljke. Mahovinasta endivija ima zelene, neravne, duboke i sitno izrezbarene listove, koji su nešto tanji nego kod eskariola.
Gajenje endivije
Endivija voli nešto hladniju klimu. Ona je relativno otporna na hladnoću i može prezimiti u južnijim predelima. Endivija dobro podnosi niske temperature kod nas, ako je pustio koren. Endivija ne voli visoke temperature, jer one negativno utiču na njen razvoj. Zato se nikako ne preporučuje gajenje endvije tokom letnjih meseci.
Endivija je biljka koja voli vlagu, pa suvo zemljište, ali i suv vazduh nikako ne prijaju i ne utiču povoljno na ovu biljku. Ovo povrće bi trebalo da se gaji tokom jesenjih meseci ili u proleće, budući da duži dani blagotvorno utiču na formiranje cvetnih stabiljki, a to sa sigurnošću utiče na to koliko će gajenje biti uspešno. Endivija voli i rastresito zemljište, koje je plodno i propustljivo. Što se tiče hranljivih materija, njene potrebe za njima su iste kao kod zelene salate.
Eskariol /širokolisna endivija/ se gaji kao kasna kultura. Seje se prvih dana juna, kao i kupus. Ova vrsta endivije se rasađuje mesec dana kasije u plasteniku, plitko i sa međusobnim rastojanjem od 30 – 40 cm. Zatim se biljka poliva mlakom tekućom vodom. Od ovog momenta bi trebalo da se ovo povrće poliva redovno, kako se ne bi osušilo, zatim i da se okopava i da se đubri jednom ili dvaput. Endivij ne podnosti stajsko đubrivo. Ova biljka može biti dobra preteča u bašti za sađenje luka, šargarepe, itd.
Uzmite u obzir da endiviji jeste potrebna vlaga, ali to ne znači da treba stalno da polivate i sredinu rozete. Ta sredina treba da ostane suva, jer će u suprotnom biljka istruleti. Kada rozeta dostigne svoju normalnu veličinu, vreme je za izbeljivanje listova, koje smo pomenuli nešto ranije. Na taj način se znatno smanjuje gorčina listova. Kako bi proceduru uspešno obavili, treba da listove sakupite nagore i da ih zavežete u gornjem delu biljke. Tako sredina endivije neće dobiti svetlosti, nakon čega postaje bleda i manje gorka.
Međutim, kako ne bi polomili listove, potrebno je da listove vežete u dva navrata. Prvo je potrebno da listove podignete do pola i sedam dana kasnije da ih sakupite i u potpunosti vežete. Beljenje se može sprovesti i u zatvorenim prostorijama, bez svetlosti, tako što se razvijene endivije presađuju jedna do druge. Kada biljke dostignu određenu starost, trebalo bi da se beru u oktomru i novembru. Ako ste ih nešto kasnije posejali, mogu se brati i u decembru, alo vam vreme dozvoli. Normalna biljka obično bude teška oko pola kilograma.
Kudrava ili mahovinasta endivija se uglavnom gaji u proleće. Seme ove vrste se retko seju u plasteniku koji nije mnogo topao, i to već prvih dana marta. U drugoj sedmici aprila se rasadi bi trebalo da se pripreme za rasađivanje i za iznošenje iz plastenika. Biljke se rasađuju na razdaljini od 30 – 40/25 – 30 cm. Koraci koje treba preduzeti u gajenju ove vrste su odavde isti kao i kod prve. Nakon dva meseca se ova vrsta endivije može izbeliti. Takođe, i kod ove vrste bi trebalo voditi računa da se rozete ne mokre previše, kako ne bi istrulele. Ako želite da mahovinastu endiviju gajite nešto kasnije, semen joj možete posejati krajem proleća i početkom leta. Prosečna težina kudrave endiije može biti oko 400 grama.
Koristi od endivije
Endivija se preporučuje zbog svoje visoke hranljive vrednosti. Dokazano je da redovna konzumacija endivije pozitivno utiče na varenje i potpomaže kardiovaskularni sistem. Endivija je izvor celuloze i sadrži malo kalorija, pa je odlična namirnica za osobe koje imaju problem sa viškom kilograma. Endivija se preporučuje i dijabetičarima, budući da je dokazano da snižava nivo šećera u krvi. Ispitivanja su dokazala da ovo lisnato povrće ima antioksidantno dejstvo, poboljšava vid i reguliše krvni pritisak. Takođe, štiti od bolesti pluća i raka usne duplje.
Izvor: bonapeti.rs
Afrička bodljikava dinja (Kivano): Pustinjski izvor zdravlja
Zbog sličnosti sa kivijem zove se kivano (Cucumis metuliferus), a zapravo je afrička bodljikava dinja koja izgledom podseća na krastavac. Ova voćka je tek 1930. godine napustila Afriku i rodni Zimbabve, “preselila” se prvo na Novi Zeland, pa u Australiju. Danas se najviše uzgaja u Čileu i Kaliforniji, a u manjim količinama u Hrvatskoj.
Kivano je svetlo zelene boje, zbog čega najviše liči na kivi, ukus je kombinacija banane, dinje, krastavca i limete. Hranljivo voće dostupno je tokom cele godine i jede se sirovo.
Obiluje vitaminom C i mineralima kalijumom i gvožđem, a sadrži i fosfor, magnezijum, bakar, cink, natrijum i kalcijum. Idealno je za dijetu, jer ima malo ugljenih hidrata, a masti nema uopšte. Izuzetno je delotvorno protiv prehlade.
Semenke obiluju masnim kiselinama, među kojima su najznačajnije linolna i oleinska. Linolna je naročito važna, kao jedna od omega-6 masnih kiselina. Oleinska pomaže u borbi sa visokim krvnim pritiskom. Žućkasto-zelene semenke sadrže karotenoid (beta karotin, provitamin A), koji je važan za imuni sistem, zdravlje kože i očiju.
Antioksidansi a-tokoferol i y-tokoferol su organski oblici vitamina E, a on je neophodan za dobro zdravlje, pre svega za srce, mišiće, nerve, crvena krvna zrnca, hormone i kožu. Vitamin E neutrališe štetne slobodne radikale, uzročnike kancera, kardiovaskularnih i drugih hroničnih bolesti. Dokazano je da ovaj vitamin smanjuje rizik od pojave Alchajmerove i Parkinsonove bolesti.
Jede se tako što se preseče na pola, zatim kašičicom izvadi mesnati deo. Plodovi su zreli kada zelena nijansa pređe u žutonarandžastu. Semenke su ukusne, posebno u kombinaciji sa sladoledom ili jogurtom. Afrička dinja se dobro slaže i sa slanim sirevima, krastavcem i paradajzom. Kivano kod nas može da se nabavi u bolje snabdevenim prodavnicama.
VITAMINSKA BOMBA
SOK od kivana okrepljuje organizam, a sprema se tako što se 4 afričke dinje preseku na pola, iz njih se kašičicom izvadi mesnati deo i ispasira u blenderu. Zatim se procedi i tako odvoji od semenki. Budući da je veoma gust, doda se ceo limun i 3 do 4 dl vode. Zasladi se po želji, sa površine skine pena, doda led i spreman je za konzumiranje. Umesto limuna, može da se doda i sok od crnog grožđa, a sve voćne kombinacije čine pravu vitaminsku bombu za organizam.
Izvor: novosti.rs
Da li je zdravo jesti ajvar?
Riječ ajvar potiče od turske riječi „havyar“ što u prevodu znači „povrtna ikra ili kavijar“. Po samom izgledu ovog umaka može se primjetiti da malo i podsjeća na kavijar, pa je nekada to bila druga riječ za ovo domaće balkansko jelo. Ajvar se počeo lokalno proizvoditi na više mjesta, ali je početak njegove ravnomjernije i stalne i veće proizvodnje bio onemogućen zbog raznih nesuglasica. U to vrijeme, proizvodio se u domaćim radinostima, te se prodavao i počeo posluživati u begradskim restoranima, kao poznati jugoslovenski specijalni dodatak jelima.
Nutritivna vrijednost
Pošto je „dobar“ ajvar sačinjen samo od povrća i malo ulja, samim tim nema puno kalorija. Sadrži bjelančevine, ugljene hidrate i masti. Na 100 grama ove namirnice ima u prosjeku od 80 – 130 kalorija, zavisno od recepture po kojoj se proizvodi. Ajvar nije opasan za kilažu, pod uslovom da se konzumira umjereno. Umjerena konzumacija, odnosi se na povremeni prilog uz pečenja ili kao dodatak bilo kakvim jelima, ili jednostavnije kao namaz.
Na mnogim fitnes forumima čitajući o ishrani, primjetili smo da ajvar koriste mnogi, najčešće kao prilog uz nekakav proteinski obrok, kao što je piletina, tunjevina ili nekakve salate.
Uticaj na zdravlje
Ajvar je bogat vitaminom C, koji se nalazi u paprikama, a poboljšava imunitet i cjelokupno funkcionisanje organizma. Bogat je i vitaminom A, koga ima u paradajzu. Patlidžan obezbjeđuje potrebnu količinu vitamina B2 i folne kiseline. Ajvar takođe sadrži korisnu količinu vlakana. Često je drag i onima koji ne vole povrće i salate, pa nadoknađuje vitamine.
Kupovina i čuvanje
Fabrički ajvar se može kupiti u svakom supermarketu, ali domaći je mnogo teže naći. Ukoliko ga ne mislite napraviti sami, možete ga potražiti na pijacama, udruženjima ili seoskim domaćinstvima. Fabrički ajvar treba upotrebiti 10 dana nakon otvaranja, dok domaći može potrajati do 14 dana, ponekad i duže.
Kako se pravi ajvar
Ajvar se pravi od nekoliko vrsta paprike, paradajza, patlidžana, luka i začina. Postoji u blagoj i ljutoj verziji. Postoji puno recepata i varijacija ajvara, ali neki od sastojaka, kao što su crvene paprike, patlidžan, bijeli luk i ulje su neizostavni u svakom od njih. Bez ovih sastojaka, pravi domaći ajvar ne bi bio to što jeste. Domaći ajvar pravi se od prethodno pečenih paprika i patlidžana na plati u pećnici ili pak, otvorenoj vatri. Poslije pečenja, paprike i patlidžani moraju se odložiti nešto vremena da se ohlade, da bi se omogućilo lakše odvajanje mesa od kože i sjemena. Preostalo pečeno meso se sitni ili melje mašinama, sličnim za mljevenje mesa, a onda se stavljaju u velike lonce. Pripravljenoj smjesi od povrća dodaje se ulje (najčešće suncokretovo) i bijeli luk, te ostali začini, a onda se kuvaju više sati na veoma laganoj vatri uz stalno povremeno miješanje. Potrebno je obratiti pažnju na temperature kuvanja, jer vrlo lako može doći do zagorijevanja, što u potpunosti upropaštava okus i kvalitet jela. Kuvanje ajvara nekoliko sati dovodi do postepenog isparavanja vode, što na kraju daje jelu jedinstvenu konzistentnost. Shodno tome, okus ajvara u ustima treba da ima osjećaj, pomalo masnog, začinjenog i ukusnog homogenog sastava.
Reklo bi se da je sve ovo veoma lako izvedivo, ali ustvari nije. Peripetije izrade domaćeg ajvara zahtjevaju puno pažnje, vremena i fizičkog rada. Praksa je ključna riječ u proizvodnji ovog slasnog jela. Starije generacije domaćica su iz godine u godinu radile ajvar, kao zimnicu i prenosile su svoje znanje kuvanja ajvara narednim generacijama. Zbog toga ajvar ima status poznatog domaćeg specijaliteta.
Sa druge strane, industrijski ajvar, koji se danas proizvodi, obično ne nosi stepen kvaliteta, kao domaći ajvar. Iako postoji mnogo fabričkih verzija ajvara, razlika se uvek oseti. Kod industrijskog ajvara, u većini slučajeva, paprike ili patlidžani se ne gule, što znatno umanjuje okus i kvalitet. Dodaju se i konzervansi, da bi se pospješio rok upotrebe. Mogu biti prisutni i razni aditivi koji pojačavaju okus i boju proizvoda.
Izvor: tablicakalorija.com
Različak za crvenilo i upale oka, modrice, rane, reumatizam
Različak je zeljasta, uspravna, jednogodisnja biljka, visoka do 50 cm. Njegovi donji listovi su perasti a gornji lancetasti.Različak ima prepoznatljive cvetove plave boje, pripada porodici glavocika (Compositae). Njegov farmaceutski naziv je Cyani coerulei folia, fios.
Razlicak je lekovita biljka koja sadrzi:tanin,pektin,gorke materije,centaurin,malo sluzi,vosak,boje i antocijanski heterozid cijanin.
Različak je livadska biljka koja raste medju zitaricama, kao zitni korov, često uz pšenicu na suvom zenljistu. Može se naći i u grabovim i hrastovim sumama, uz ruralna naselja, uz puteve kao i u sikarama. Cveta u junu i julu mesecu.
Ova medonosna lekovita biljka ima grubu stabljiku, njene mlade listove pase stoka, a ljudskoj populaciji može da posluži i kao ukrasna biljka.
Cvetovi razlicka su lekoviti i kao sto smo vec rekli beru se u junu i julu, zatim ih trebamo prosusiti u hladovimi,u provetrenom prostoru kao sto su tavan i sl…Čim se prosuše cvetove treba hermetički zatvoriti u kutije, zbog lakog budjanja.
Branje različka je najbolje po sunčanom vremenu, nikako ne smeju cvetovi da promene boju.
Različak kao lek
Ublazava iritacije kože, crvenilo i upale oka. Pomaže u lečenju reume i reumatizma, takodje različak je blagi diuretik, zbog svoje specificne gustine upotrebljava se i kao tonik te slabi adstrigens.
Čaj od različka
upotrebljavaju se ovojni listići i to 1 velika kašika se prelije sa 2.5 dl proključale vode zatim se procedi i pije se po solja posle jela 3 puta dnevno.
Ovaj čaj od različka se uzima kod upale jajnika, kod zutice ili zastoja mokraće.
Obloge od različka
pripremiti isto kao čaj od različka i zatim natopite i obloge koje stavljamo na modrice i rane, takodje ove obloge od različka se koriste i za ispiranje očiju.
izvor: prirodnolecenjebiljem.blogspot.rs
Plućnjak – podstiče znojenje, mokrenje, iskašljavanje
Zeljasta, višegodišnja biljka. Listovi su ovalni ili elipsasti, ponekad sa belim mrljama. Cvetovi su u početku crveni, zatim ljubičasti, a na kraju cvetanja plavi. Cveta u martu – aprilu. Ovo je medonosna biljka.
Staništa: Raste po šumama, vlažnim i senovitim mestima.
Upotrebljivi delovi: Cela biljka bez korena.
Aktivna svojstva: Kalijumove soli, salicilna kiselina, tanin, spuzaste materije, saponin, alantoin.
Sakupljanje: U vreme cvetanja. Listovi se mogu prikupljati i posle cvetanja. Dobro je da se sušenje obavi što pre, na suncu ili vrućem vazduhu.
Farmakološko dejstvo: Emolijens (sredstvo za umekšavanje), ekspektorans (za iskašljavanje), diuretik (podstiče mokrenje), ad strigens (izaziva stezanje sluzokože i kože), hemostatik (zaustavlja krvarenje), sudorifik (podstiče znojenje), vulnerarija (sredstvo za isceljenje rana).
Terapeutske indikacije: Grip, faringitis (upala ždrela), akutni i hronični bronhitis (akutno i hronično zapaljenje bronhija – dušnica), plućni TBC (tuberkuloza), hemoragija (jako krvarenje), febrilna stanja (groznica), dijareja (proliv), oboljenja urinarnog (mokraćnog) trakta, lezije (povrede).
Način upotrebe: 1 kašičicu (punu) dodati na 250 ml ključale vode. Ostaviti da odstoji 3 minuta. Piti 3 šolje dnevno.
Izvor: tinkturedrsulca.com
Plava lincura kod anemije, skorbuta, rahitisa, za opšte jačanje organizma
Plava lincura je višegodišnja zeljasta biljka do 100 cm visoka. Koren valjkast snažan. Veći broj nadzemnih stabala, okrugla, glatka. Listovi 5-8 cm dugački i oko 5 cm široki. Cvetovi pojedinačni ili po 3 u grupicama, u pazuhu gornjih listova, plavi, dugi 3-5 cm.
Vreme cvetanja: od jula do septembra
Stanište i rasprostranjenost: na visokoplaninskim pašnjacima, na ivici šuma, do subalpijskih vrhova, na Staroj planini iznad 1800 mnv., na Babinom zubu i dr.
Droga: koren (Gentianae asclepiadeae radih). Vadi se u jesen ili rano proleće, očisti od zemlje, uzduž rascepi i suši na suncu ili u sušnici na temperaturi od 50-60 stepeni.
Hemijski sastav: koren sadrži gorke materije genciopikrin, genciamarin, genciazin, alkaloid gencianin, šećer gencianozu, nešto masti i pektine.
Narodna medicina: koren se koristi kod poremećaja verenja, pre svega kao profilaktičko sredstvo, za poboljšanje apetita, stimuliše lučenje želudačno-crevnih sokova, a zatim i kod anemije, skorbuta, rahitisa, za opšte jačanje organizma.
Upotreba: čaj se priprema tako što se 2 kašike osušenog i samlevenog korena preliju sa 1 litrom hladne vode, nakon 10 sati sadržaj procediti. U toku dana uzimati 3 puta po 1 čašicu pripremljenog čaja, pre obroka.
Vino se priprema od 30-50 g osušenog i sasitnjenog korena na 1 l belog vina. Rakija se priprema od 50-100 g osušenog i sasitnjenog korena na 1 l prepečenice. Kao i vino, nakon 10 dana sadržaj procediti i uzimati u toku dana pre obroka po 1 kašiku, za pobuđivanje apetita.
Izvor: travarisrbije.com
Majčina dušica – lekovita svojstva
Majčina dušica ,timijan (Thymus vulgaris), je biljke koja se još od davnina koristi u kulinarstvu kao začin, a u narodnoj medicini čajevima od ove biljke ublažavaju se mnoga zdravstvena stanja.
Antioksidant
Timol, jedno od eteričnih ulja u majčinoj dušici, izuzetno je snažan antioksidans koji pomaže u podizanju omega 3 masnih kiselina u moždanim ćelijama, koje su ključne za naše zdravlje.
Brojne studije su potvrdile da timol pomaže u usporavanju procesa starenja u moždanim ćelijama, a naučnici su ga čak povezivali s prevencijom Alchajmerove bolesti.
Kašalj
Topao čaj od majčine dušice je idealan napitak za kašalj i druge simptome prehlade, a istraživanja su pokazala da pomaže u tretiranju bronhitisa i smanjenju kašlja. Sastojci iz timijana deluju opuštajuće na bronhije.
Varenje
Čaj od majčine dušice često se preporučuje kao napitak koji pomaže u varenju jer smanjuje nadustost, budući da sadrži sastojke koji reduciraju gasove i deluju antispazmatički, tj. smanjuju grčeve creva.
Minerali i vitamini
Kad pomislite na namirnice bogate gvožđem, čaj od majčine dušice je najverovatnije poslednje što vam pada na pamet. Ali čaj od dve supene kašike sušene majčine dušice, snabdeće vas sa 3,56 mg gvožđa, što je zapravo petina dnevnih potreba za ovim mineralom.
Majčina dušica je takođe odličan izvor vitamina K, koji je bitan za normalnu cirkulaciju, a u samo jednoj šolji čaja (2 supene kašike) nalazi se 60 posto preporučene dnevne količine ovog vitamina. Ovaj čaj je takođe dobar izvor mangana jer sadrži 12 posto preporučenih dnevnih vrednosti i kalcijuma 5,4 posto.
Izvor: magicnobilje.com