Vedrana Rudan: Sreća
Čitav se život pitam što je sreća. Kako je prepoznati? Uhvatiti za glavu ili rep i reći, eto, to je to!
Uvijek mi je bilo jednostavnije definirati nesreću. Ne želim nabrajati što je sve za mene bilo ili još uvijek jest, nesreća. Popis bi bio dugačak.
Jedna od nesreća često su mi bila djeca. “Da se još jedanput rodim nikad ne bih imala djecu.” To su moja djeca i svi oko mene slušali preko trideset godina.
Djeca su davež. Ili su zdrave bebe pa ti piju krv bez slamke ili su bolesne pa umireš od užasa. Školovanje. Susret sa učiteljima. Tko može ikad zaboraviti onaj užas kad nakon razgovora sa razrednicom odbauljaš doma i odlučiš, odrobijati ću ih!
Odrobijat ću ga! Neka me na smrt osude ali on idući dan dočekati neće! Tri topa u drugom pologodištu četvrtog razreda srednje škole. Zašto sam ga rodila?
Da ga nema sad bih lakirala nokte na nogama i jedino bi me do bijesa dovodila vata među mojim prstićima koja bi se pomaknula previše lijevo ili desno.
A velike ljubavi njihove? Prva cura, druga cura, treća cura, četvrta…Dečko broj jedan…Ni jedna majka neće, kad govori o svojoj kćeri, krenuti dalje od broja jedan. Osim kad razgovara sama sa sobom i proklinje dan kad joj je ginekolog čestitao.
Školarine, stanarine, maturalna putovanja u Španiju a ti nemaš ni za struju. Pa otplatiš jedno putovanje a onda moraš još jedno jer su djeca odlučila da će umjesto na maturalni ples krenuti u Prag.
Cijena astronomska jer moraš platiti i putovanje i proviziju za profesora koji je izabrao agenciju. Osjećaš se bespomoćno i bijesno a onda pomisliš, da nemam djece…Sama sam kriva. Digneš kredit, onda osam mjeseci otplaćuješ riganje tvoga zlata na Karlovom mostu.
Jebena djeca! Kome ona trebaju? Kad odrastu jedva čekaju da crkneš da konačno usele u ono što si ti čitav život gradio. I da, imaju fakultete, samo ti znaš koliko su koštali, ali nemaju plaću od koje mogu živjeti.
Ti si kriva. Da si im na vrijeme rekla da samo kriminalci mogu živjeti od svoga rada bilo bi lakše i tebi i njima. Vjenčanja. Da li je njihov izbor najbolji mogući?
Okom zle ptičurine gledaš svaki pokret partnera svoje djece. Griješe? Ne griješe? Djeca su davež, tlaka prevelika, bacanje u vjetar najboljih godina života.
A opet…Kad su bili majušni, imaš fotografije, sitnim su zubima grizli tvoju bradu. Smijali su se glasno dok njihov smijeh ne bi prešao u štucanje.
Prvi koračići. Ulazak u prvi razred, stručak poljskog cvijeća na klupi tvoje male kćeri. Pismo mami za neki od Dana žena, otisak u gipsu stopala i malih ruku.
Sinovljeva ručica u tvojoj ruci dok čekate da puran koga svakoga dana odlazite gledati izađe iz nekakvog kokošinjca. A on jednoga dana ne izađe. Ali se ukaže susjeda i tvom sinu kaže kako su purana ispekli za ručak.
Plač. Urlanje. Kako djetetu objasniti zašto se ubilo pa ispeklo ono što se do jučer tako neodoljivo glasalo? Tako glasalo da su tvome sinu suze od smijeha dolazile na oči.
Spavanje sa malim sinom na trbuhu. I tako cijelu noć. Gledanje u plavokosu kćer kako tiho spava. Šetnja Korzom sa kćerkom. Uspravljaš leđa, uvlačiš trbuh i ti si još uvijek lijepa jer si autorica te ljepote.
Stupanje uz sina visokog dva metra koji te pita da li ti je neugodno jer si tako mala. A ti si uvijek mislila da je žena visoka metar i sedamdeset i devet, na petama, žirafa.
Brojevi njihovih telefona na zaslonu tvoga. Spoznaja da te danas nitko ne naziva osim muža i tvoje djece. Da te nitko i ne zanima osim njih. Kako je lijepo imati posla sa odraslim ljudima koji znaju toliko toga o čemu ti pojma nemaš.
Staviti fotku na zaslon mobitela, srediti ti web stranicu, govore engleski i talijanski i njemački. Pročitali su knjige za koje ti nikad čula nisi, mnogo znaju o muzici, filmu.
O djeci razgovaraju drugačije nego si to ti činila. Ne uzdišu, ne pušu, ne kukaju, ne govore okolo, da se još jednom rodim…A za rođendan svoje kćeri…
Danas? Zašto danas? Ne znam. Dogodilo se danas. Prvi sam put u životu svome sinu rekla da sam sretna, presretna zapravo, što imam njega i njegovu sestru.
Zašto danas? Zato jer mi je sin na mobitelu pokazao kako izgleda naslovnica njegove knjige koja će izaći za koji dan. A kći mi je poslala fotografiju torte koju je kćeri ispekla za rođendan.
Koja torta! Na Pipi Dugu Čarapu. Nikad nisam uspjela saznati kako se rade torte. Kako može od jaja, brašna i pitaj boga čega još nastati torta i još na Pipi?
Kako može dijete, moje dijete, napisati knjigu koja se meni sviđa iako ju je napisao moj sin. Evo, to se dogodilo danas.
Ponosna sam na sebe. Rodila sam dvoje krasnih ljudi. I sigurna sam, ništa što sam u životu postigla ne da se usprediti sa srećom koju sam osjetila danas dok sam razgovarala sa svojim sinom piscem i sa svojom kćeri koja je svojoj kćeri satima pekla tortu. Ta mlada žena prije bi umrla nego rekla, da se još jedanput rodim…
Da li to meni za sreću treba malo ili jako, jako mnogo? Da se još jedanput rodim…Da, sigurna sam, otišla bih slušati onoga purana i gristi tortu na Pipi.
Izvor: rudan.info
Nikada ne smemo odustati od borbe u životu! (poučna priča)
Jednom prilikom, dok je prolazio pored slonova, čovek zastade i začuđeno se zapita kako to da ova velika stvorenja bivaju zadržana samo malim užetom koje im se veže za prednju nogu.
Nikakvi lanci, nikakvi kavezi, samo uže za koje je bilo očito da ga ovi slonovi mogu pokidati bilo kada, samo kada bi pokušali da pobegnu. Iz nekog razloga oni to nikada ne čine i čovek beše jako zbunjen tom činjenicom.
U tom trenutku je primetio trenera u blizini, te ga upita zašto te velike životinje samo stoje tu i ne pokušavaju pobeći.
Trener mu odgovori: “Znate, kada su slonovi mladi i mnogo manji nego sada, mi smo koristili uže iste veličine kako bismo ih vezali i oni ga nisu mogli prekinuti jer su bili mali. Kako su odrastali sve više su se navikavali na činjenicu da ne mogu pobeći. Verovali su da ih uže još uvek može zadržati i zato i ne pokušavaju više pobeći.”
Čovek je bio zapanjen. Ovi veliki slonovi se mogu u svakom trenutku osloboditi tih užadi, ali zbog njihovog uverenja da ne mogu, ostaju tu zaglavljeni i zatvoreni.
Koliko nas, poput ovih slonova, ide kroz život držeći se za uverenje da ne možemo nešto učiniti, jer smo nekada nešto pokušali uraditi i nismo uspeli u tome?
Neuspeh je deo učenja; nikada ne smemo odustati od borbe u životu!
Moje ime je Nаda! (poučna priča)
Jednog jesenjeg, toplog, lenjog predvečerja, koje je polako vuklo svoje skute u pravcu noći, baš u momentu kada dan prestaje da bude dan i postaje noć, starim prašnjavim seoskim putem medju zlatnim bojama natopljenim poljima žita, putem kojim je retko ko i kada prolazio, hodala je sićušna, pogrbljena starica, potpuno sede kose odevena u neku potpuno neupadljivu odeću, tako da ni ne mogu da se setim koju… Pretpostavljam da je bila jako stara jer je podupirući se na štap koji je imala u levoj ruci, hodala polako, kao da nije znala da li će biti u stanju da načini sledeći korak, ali je ipak hodala,kao da ima sve vreme ovog sveta na raspolaganju…Korak po korak.
Da ta starica nikako nije mogla biti neka obična stara žena primetio bi samo neko ko bi se malo bolje zagledao u nju, i oko nje.. njena stopala su ostavljala čudan svetao trag na starom, prašnjavom putu, i bila su potpuno čista iako je hodala bosa, a njen stalno prisutni veseli, osmeh je upotpunjavao pesmicu koju je tiho pevušila, hodajući tako, starim, napuštenim, prašnjavim, seoskim putem i ostavljajući čudnu treperavu svetlost stopala na putu i neopisivi miris svežine na istom…
Najednom je zastala, ugledavši neko stvorenje kako šćućureno sedi ispod jedne stare žalosne vrbe. Nekako okruglo, pa čupavo, ma kao neko tamno, staro olinjalo ćebe koje više nikom nije bilo potrebno, pa se eto tu našlo savim slučajno. Nije bila sigurna da li je to „neko“, pomislila je u prvi mah da je to „nešto“ i to nešto bez života u sebi, ali je ipak sela na zemlju mnogo gipkije nego što bi joj godine dozvoljavale i upitala: : „Ko si ti?“
To „nešto“ se promeškoljilo i potom kao iz niotkuda izroniše dvа tamna oka bez trunke sjaja u njima i odgovor: „Jа sаm… jа. Tugа“, rekаo je glаs šapatom, skoro toliko tiho da je bilo veoma teško i čuti…
„O, Tugа!“ povikа mаlа ženа sva srećna kao da je videla svog starog prijatelja.
„Ti me poznаješ?“ pitala je Tuga sumnjivo.
„Nаrаvno dа te poznajem, pratila si me često na mom putu i uvek neki dobar komad njega, putovale smo zajedno“…
„Dа, аli …“, sumnjivo reče Tuga,“ zаšto ne bežiš od mene, jel te nije strah?“
„Zаšto bi trebаlo dа bežim, pa i ti sama dobro znaš, baš kao i ja da uvek stigneš onoga za kim kreneš, nego ono što želim da te pitam je: „Zаšto si tаko obeshrаbrena? “
„… Tužna sаm“, odgovorila je tamna figura slomljenog glаsa.
Mаlа stаricа sede bliže. “ To mi je tаko žаo, a reci mi molim te zašto?. „,
Tugа uzdаhnu duboko. Da li je moguće da postoji neko na ovom svetu ko želi da čuje zašto je Tuga tužna, razmišljala je u sebi.
„ Niko me neće i niko me ne voli“, počela je sa pričom,“znam, ali uprkos tome, moja je sudbina takva, da moram ići medju ljude i tamo neko vreme i ostati iako me se boje i izbegavaju me kao najveću zarazu kojoj nema leka..i, i onda čujem kako pričaju uz lažan osmeh pretvarajući se da me ne vide da je život sunčan dan, vedar i bez ijednog oblaka, kako ja ne postojim uopšte i dok to govore umiru od bolova koje im prave grčevi u stomaku i nedostatak vazduha u plućima, pa ih čujem dalje kako u sebi kažu da treba da se obuzdaju, smire i skoncentrišu na nešto drugo, pa onda opet kada osete teret na ledjima i ramenima koji ne mogu da iznesu, dodje im da zaplaču, ali onda ih opet slušam kako sebi kažu-samo slabići plaču, pa onda vidim kako im se sakupljene suze bune i imaju rastuću tendenciju ka eksploziji iste, sa pretećom ogromnom štetom i na ostale organe u telu i opet ništa ne shvatajući i nepriznajući mene, a u želji da uguše čitav niz postreakcija na onu prvu i pogrešnu, okreću se alkoholu i drogama i sve to samo da me ne bi osetili..“
„O, znam, takve ljude sam često sretala na mom putu“, reče starica.
Tuga se skvrči još više, nekako skroz tako kao da se izgubi u sebi samoj i postade još manja…
„A, pri tome“ , nastavlja starica praveći se da ne vidi reakciju Tuge, „samo želim da im pomognem svojom blizinom i energijom koju čuvam za takve prilike, da izgrade gnezdo u kome će moći da izleče svoje rane, jer znam jedno, samo onaj ko otvori Tugi vrata i isplače sve svoje neprolivene, a nagomilane suze, može izlečiti rane, ma kako velike one bile.. Ali, ljudi to ne žele, umesto toga se maskiraju i crtaju velike osmehe preko svojih rana, ili se umotavaju u debele slojeve gorčine sve dok ne naprave kamene štitove od te iste gorčine, koja im gasi pogled, usporava hod, onemogućava disanje…“
Tuga je prikrivala suze, pa je počela glasno da plače, a onda je očajno zajecala na sav glas.
Mаlа stаricа je uzela Tugu koja se od očaja još više smanjila u naručje i umirujuće joj tiho pevušila na uho.“ Kаko mekаnа i nežnа se Tuga oseća pod rukom“ pomislila je u sebi, mazeći je nežno po glavi.
„Plači samo Tugo“, rekla je sa puno ljubavi, „odmori se, da bi opet mogla sakupiti snagu koja ti je potrebna. Od sada nećeš više putovati sama, ja ću te pratiti jer nedam da obeshrabrenje dobije još veću moć nego što je ima.
Tugа najednom prestade da plače. Onda sede i pogledа njenu novu prijateljicu, „Ali … аli – ko si ti stvаrno?
„Jа?“ reče zvonkim glasom, stаrа dаmа i nasmeja se veselo kao devojčica.
„Moje ime je Nаda!“
Izvor: rnaperla.wordpress.com
Mislim da mogu da ti pomognem (poučna priča)
Nekad je potrebno samo da se smirimo i sagledamo širu situaciju. Nekad da malo više verujemo u sebe. Upravo nam takvu poruku prenosi ova priča koju je objavio sajt Bright Side.
Jedan biznismen je bio u dugovima do guše, i nikako nije mogao da vidi izlaz iz teške situacije. Ušao je u „crvenu zonu“ zbog kredita, a iz banke su počeli da ga zovu skoro svakog dana.
Jednog dana izašao je sa posla, i otišao do parka da bi malo skrenuo misli sa briga, ali samo su mu loše misli padale na pamet. Stavio je glavu u ruke, i počeo da prebira ideje koje bi mogle da ga izvuku iz dugova. Odjednom, pojavio se stariji čovek.
„Vidim da te nešto muči,“ rekao mu je. „Da li bi podelio svoje misli sa mnom?“
Biznismen mu je govorio o svojim problemima, o tome kako mu fali novac, i kako banka odbija da mu da još novca da bi mogao da nastavi svoj posao. Starac ga je pažljivo slušao i onda mu je rekao:
„Mislim da mogu da ti pomognem.“
Pitao ga je za ime, i napisao mu ček. „Uzmi ovaj novac. Srešćemo se za tačno godinu dana na istom mestu, i onda ćeš moći da mi vratiš novac.“
Mlađi čovek od iznenađenja nije mogao ništa da kaže, i kada se posle par trenutaka sabrao, starac se već utopio u gužvi.
Biznismen je pogledao ček. Tamo gde piše iznos novca, starac je napisao sumu od 500.000 dolara, a ispod je napisao svoje ime „John D. Rockefeller“.
Rokfeler, jedan od najbogatijih ljudi na svetu!
„Mogu da se izvučem iz mulja svih problema, i to odmah!“ pomislio je. Ali, odlučio je da stavi ček u sef. Pomisao da mu egzistencija nije ugrožena dala mu je snagu da radi još više kako bi sačuvao svoj biznis.
Sa obnovljenom snagom, nizao je uspeh za uspehom, i vraćao je dugove. Pored toga, krenula mu je i prodaja, i počeo je ozbiljno da zarađuje. I godinu dana kasnije, vratio se u park sa čekom u ruci.
U isto vreme, pojavio se i starac. Biznismen je taman krenuo da mu vrati ček i da mu priča o svom uspehu, kada se približila medicinska sestra i zgrabila starca.
„Najzad sam ga uhvatila!“ – rekla je. „Nadam se da vas nije uznemiravao. Često beži od kuće i govori ljudima da je Rokfeler.“
Biznismen je samo stajao kao ukopan. Tokom prethodne godine bio je veoma zauzet oko poslovanja, verujući da u svakom trenutku ima pola miliona dolara da se spase ako bude trebalo.
Odjednom, shvatio je da nije novac – stvaran ili zamišljen– taj koji mu je okrenuo život naopačke. To je bila nova vera u sebe koja mu je dala snagu da dosegne ono što je želeo.
Zato zapamtite, uvek budite proaktivni. U ključnom momentu, vera u sebe igra ključnu ulogu.
Izvor: BIZLife
Matthieu Ricard: Koja je tajna sreće?
Na ovo večno pitanje odgovor zna Matthieu Ricard, koji je imao 26 godina kada je otišao na Himalaje, postao budistički sveštenik i 50 godina proveo učeći – kako biti srećan. Čak je i nauka, preciznije istraživanje Univerziteta u Wisconsinu, dokazala da je on najsrećniji čovek na svetu. Njegova moć kontrole uma je zapanjujuća, a njegov mozak proizvodi nivo gama zraka (povezanih sa svešću, pažnjom, učenjem i pamćenjem) koji nikada do sada nije zabeležen. “Sreća je veština koju treba učiti“, kaže Ricard, koji je dao pet jednostavnih saveta za – sreću…
Ne brinite
Ne brinite se ni zbog čega. Ako naiđete na poteškoće i probleme, a za njih postoji rešenje – posegnite za njim. Ukoliko rešenje ne postoji – nema smisla brinuti se, jer problem u tom slučaju postaje još veći. Opustite se i razmislite koje biste druge korisne stvari mogli da radite. Nađite neki drugi put.
Trenirajte srećan život
Postoje mnogi ljudski kvaliteti koji su izuzetno bitni za srećan, ispunjen život i funkcionisanje na optimalan način – brižnost, ljubav, dobrota, unutrašnja slobodu i mir. Te karakteristike ne možete poboljšati bez vežbanja, a za vežbanje treba vremena.
Pronađite svoju strast
Kada sam imao 20 godina, zbunjeno sam tražio veštinu kojom bih mogao da se bavim i koja bi mom životu dala smisao. U jednom trenutku morate se zapitati: “Što je to što je zaista-zaista važno. Sigurno postoji područje koje će vas ispuniti i inspirisati. Tražite to i učinite ono što je potrbno da biste željeno postigli.
Želite sreću svakome
Budite altruist i poželite da svaki čovek na svetu pronađe sreću. Zašto biste ikoga isključili? Naravno, to ne znači da želite uspeh nekome ko radi loše stvari, laže i maltretira druge, jer to nikome ne donosi sreću. Altruizam znači želeti samo dobro u ljudima.
Pomažite drugima
Kuda god idem – idem s ciljem da bih nekome pomogao. Zašto bih, inače, bilo gde išao i putovao? Savršeno mi je dobro tamo gde živim, na Himalajima. Kad god siđem s Himalaja, želim da nekome pomognem, inače bi svaki odlazak od kuće bio gubitak vremena.
Izvor: .lepotaizdravlje.rs
Kada ste poslednji put učinili neko dobro delo???
Ljubaznost prema strancima je danas veoma redak slučaj! Nekada se razočaramo u ljude, a nekada nas neko iznenadi svojom dobrotom.
Pogledajte šta se dogodilo ovoj starijoj ženi koja je imala problem sa svojim automobilom!
Čovek je vozio seoskim putem i video staricu kako stoji pored „mercedesa“. Činilo se da je žena u problemu pa je stao da pomogne. Međutim, žena se uplašila čoveka koji joj se približavao. Da li će je on povrediti?! Zašto bi joj neko tek tako pritekao u pomoć? Ipak je odlučila da ga pusti da pogleda gumu koja se ispumpala jer ona nije znala šta da radi…
„Ovde sam da vam pomognem, gospođo!“, rekao je čovek i pre nego što je starica shvatila šta se dešava, on je iz svog autobomobila doneo rezervnu gumu.
Starica mu se zahvalila i ponudila se da mu plati. Naravno, on nije ni očekivao da naplati takvu vrtu usluge. Umesto toga rekao joj je: „Sledeći put kad vidite nekoga da je u nevolji, pomozite mu. Samo se setite Brajana Andersona i smatrajte da ste mi vratili uslugu“.
Posle toga čovek je otišao, a žena je ostala impresionirana njegovom velikodušnošću, toliko da je skoro osećala vrtoglavicu. Odvezla se oko pola milje dalje do obližnjeg restorana.
Ljudi su je pozdravljali sa osmehom na licu. Konobarica joj je ponudila peškir da osuši kosu, jer je pokisla. U tom trenutku je žena primetila da je konobarica u kasnoj trudnoći. Iako je verovatno bila iscrpljena, konobarica joj je delovala kao najdivnija osoba na svetu.
Starica je naručila limunadu i brzo ju je popila. Onda se setila Brajana Andersona. Limunadu je platila 100 $, dok je konobarica rastinjavala novac, ona je izašla iz lokala i odvezla se.
Ostavila je poruku za konobaricu na salveti : „I ja sam bila u problemu i neko veoma ljubazan mi je pomogao na način na koji ja sada tebi pomažem. Zapamti to kad budeš videla nekoga kome je potrebna pomoć“.
Kada je konobarica pogledala bolje, u salveti je bilo još 4 novčanice od po 100 dolara. Konobarici se zavrtilo u glavi. Sa bebom koja dolazi sledećeg meseca, to bi bilo napornih nekoliko nedelja. Ona je složila novac i stavila ga u džep i završila svoju smenu.
Nekoliko sati kasnije, konobarica se konačno vratila kući posle dugog dana. Legla je u krevet pored svog muža koji je bio u polusnu. Razmišljala je o tome koliko su oni zapravo srećni i rekla: „Volim te, Brajane Anderson!“
Izvor: kurir.rs
Smilje: Biljka za lepotu, astmu, migrenu, jetru
Prema Homerovom epu, grčki junak Odisej doživio je brodolom i ostao zatočen na ostrvu. Kada se konačno vratio na obalu upoznao je božanstvenu Nausikaju, lepu kraljevu kći. Tajna njene lepote bila je u izuzetnom ulju od cveta koji nikada ne vene, čak ni onda kada se ubere.
Prema mitovima, i grčki bog Apolon je na ulazu u Delfi nosio tijaru od posebnog cveta, kojom je želeo da podsetiti svet na svoju besmrtnost.
Iako su to samo legende, poznato je da postoji cveće koje ne vene, čak ni onda kada je ubrano. Reč je o smilju, lat. Helichrysum italicum, biljci koja prevladava u mediteranskim krajevima, posebno na sunčanim kamenjarima.
Raste do visine od 60 cm, ima uske listiće i žute cvetove.
Tradicionalno se upotrebljava kao pomoć kod astme, migrene, tegoba sa jetrom i kožnih oboljenja.
Ipak, ono po čemu je ova biljka najpoznatija je njeno snažno delovanje protiv starenja kože.
Kozmetička industrija je najveći korisnik skupocenog ulja smilja – ovom ulju se pripisuju gotovo čudesna svojstva.
Za jedan litar ulja potrebna je čak tona svežih cvetova.
Iako je smilje pogodno za korišćenje kod mnogih bolesti, najpopularnije je kao sredstvo protiv bora, mrlja i drugih znakova starenja kože.
Istraživanja su pokazala da ova biljka smanjuje dubinske bore za 19 %, ukupan broj bora za 14 % i bore na koži za 38 %.
Takođe je ustanovljeno i da je ulje smilja neverovatno jak antioksidant.
Zaštitna uloga smilja na kožu:
snažno deluje protiv slobodnih radikala
značajno utiče na proizvodnju kolagena
poboljšava mikrocirkulaciju, a time i detoksikaciju kože
deluje antiseptički i pročišćavajuće na kožu.
Ulje smilja
Ulje smilja delotvorno je u tretmanu ožiljaka i strija. Brzo prodire duboko u tkivo i podstiče regeneraciju.
Istovremeno neguje kožu i poboljšava elastičnost tkiva. Strije čini manje vidljivim.
Delotvorno je i u prevenciji infekcija i zaceljivanju i smanjivanju ožiljka od carskog reza. Podstiče rast i štiti nove zdrave ćelije.
Eterično ulje smilja može se koristiti (u kupkama ili u difuzeru) za olakšanje začepljenih disajnih puteva, kod astme i bronhitisa.
Pomaže u uklanjanju sluzi iz disajnih organa i u eliminaciji dugotrajnog kašlja.
Pozitivno deluje na emocionalno zdravlje, ublažava stres i napetost.
Smatra se da pomaže i u izbacivanju teških metala iz organizma, pa čak i u terapiji bolesti zavisnosti.
Ulje smilja jedno je od najboljih sredstava protiv podliva i modrica, čak i onih koje sporije prolaze.
Čaj od smilja
Odlično je sredstvo za podsticanje izlučivanja žuči i čišćenje jetre.
Pojačava i stvaranje probavnih sokova u želucu i lučenje probavnih enzima iz gušterače.
Narodna medicina tradicionalno preporučuje čaj od smilja za disajne organe i ublažavnje kašlja, kod osetljive nosne sluznice, alergija i glavobolja, reumatskih tegoba, bolesti kože (za obloge i ispiranje).
Priprema:
3 velike kašike suvog smilja prelijte s 1/2 litra kipuće vode. Ostavite preko noći i ujutro procedite. Pijte 3 puta na dan, pre obroka.
Macerat smilja
Macerat smilja možete koristiti za uklanjanje strija, ožiljaka, bora, varikoznih vena, kapilara, ekcema, kod psorijaze.
Kao prirodno sredstvo pomaže kod suve, oštećene i iritirane kože, opekotina i modrica.
Pripremite macerat: sveže ubrano smilje prebacite u teglu i prelijte ga maslinovim uljem, tako da ulje bude dva prsta iznad bilja. Teglu dobro zatvorite i ostavite na toplom i polusenovitom mestu 40 dana.
Umesto maslinovog ulja možete koristiti i ulje makadamije, suncokreta, kokosa, repe, susamovo ili bilo koje drugo stabilno hladno ceđeno ulje.
Mešavina protiv proširenih vena i kapilara
Narodna medicina ovu mešavinu koristi za tretman proširenih vena i popucalih kapilara.
Sastojci:
1 kašika brzo upijajućeg ulja (lešnik, argan, jojoba…)
25 kapi eteričnog ulja smilja
25 kapi eteričnog ulja čempresa
Primena:
2 puta dnevno lagano, potezima prema gore, umasirajte na kritična područja.
Smiljem protiv hematoma
Premažite modricu biljnim uljem i zatim umasirajte 1-2 kapi eteričnog ulja smilja.
Mešavina protiv bora
Pomešajte 10 ml ulja ploda divlje ruže sa 5 kapi eteričnog ulja smilja. Koristite redovno ujutro i uveče.
Izvor: magicnobilje.com
Rodiola: Biljka oslonac umne i psihičke izdržljivosti
Čarobna biljka o čijoj lekovitosti se poslednjih godina mnogo govori. Podstiče i povećava radnu sposobnost, štiti organizam od štetnog dejstva slobodnih radikala, sprečava obolevanje od nekih vrsta raka.
Biljka za pamet, sibirska ruža, zlatni koren i carska biljka, četiri su najčešća imena rodiole (Rhodiola rosea), još jedne u nizu “čarobnih” biljaka o čijoj lekovitosti se, poslednjih godina, mnogo govori. Ipak, bolje upućeni znaju da je, u prošlosti, rodiola bila jedna od najtajanstvenijih i najcenjenijih lekovitih biljaka.
Verovalo se, naime, da će “dva veka biti dobrog zdravlja i sreće ko slučajno pronađe rodiolu”. Štaviše, poznavanje njenih staništa bilo je strogo čuvano i prenošeno je kao porodična tajna. Poznato je, takođe, da su ovu izuzetno lekovitu biljku naročito cenili kineski carevi i Stari Grci zbog njenih, još tada poznatih lekovitih kvaliteta.
Rodiola raste na peskovitom tlu i većim nadmorskim visinama arktičkog područja Evrope i Azije. Raste i do 70 centimetara i ima cvetove, najčešće, žute boje.
Tokom 20. veka, nauka je potvrdila njenu lekovitost, ali je i svrstala među adaptogene biljke koje na organizam deluju vrlo kompleksno. Flavonoidi kojima je rodiola bogata, na primer, dokazano jačaju imunitet, delotvorno se bore protiv slobodnih radikala i ublažavaju posledice stresa. Osim toga, ova biljka povećava biohemijski i funkcionalni potencijal organizma.
Lekovitost rodiole prvi je, 1961. godine, proučavao Georgij Vasiljev Krilov, ruski botaničar i taksonomičar, a potom je o njoj objavljeno više od 180 farmakoloških, fitohemijskih i kliničkih studija. Krilov je, pak, otkrio da koren ove biljke sadrži snažne adaptogene i da i ljude i životinje štiti od fizičkog i mentalnog stresa, otrova i prehlada kao i da poboljšava raspoloženje i daje energiju i mentalnu oštrinu.
Istraživanja u savremenoj medicini pokazala su da rodiola:
* podstiče i povećava radnu sposobnost
* štiti organizam od štetnog dejstva slobodnih radikala
* sprečava obolevanje od nekih vrsta raka
* povećava bioelektričnu aktivnost mozga
* podstiče pravilan rad štitaste žlezde
* oporavlja telo posle fizičkog napora i povećava fizičku sposobnost
* ublažava emotivni stres
* sprečava aritmije
* poboljšava rad polnih žlezda (gonada)
* povećava količinu serotonina u hipotalamusu i srednjem mozgu
* poboljšava spavanje.
NEMA NEŽELJENA DEJSTVA
Adaptogeni su supstance koje pomažu organizmu da se prilagodi i spoljnim i unutrašnjim uslovima u kojima se nalazi, kao i raznim psihičkim i fizičkim stresovima. U bivšem Sovjetskom Savezu ispitivanja su pokazala brojna pozitivna dejstva rodiole u telu, a potom su istraživanja urađena i u zapadnoevropskim zemljama. Iako se nijedno nije bavilo proučavanjem neželjenih dejstava ove biljke, naučnici smatraju da ih gotovo nema, jer se u Rusiji koristi vekovima bez ikakvih štetnih efekata.