Perunika: Pomaže kod kašlja, astme, upale želuca i creva…
Od svih biljaka, stari Sloveni najviše su cenili peruniku, koja je i dobila ime po vrhovnom bogu Perunu i njegovoj ženi Peruniki. Latinski naziv (Iris germanica) dobila je po Iridi, grčkoj boginji duge, glasnici svih bogova. Legende kažu da je Irida šetala dugom i prenosila poruke na zemlju. Tamo gde bi duga dotakla tle, zajedno sa munjom boga Peruna, izrastale su živopisne perunike. U Japanu označava pobedu, a u vreme Karla Velikog bila je kraljevski simbol.
Postoji više od 200 vrsta, najčešće plave boje sa žutim ili belim tačkama. Tu su i bele, žute, bež, ljubičaste, roze i crvene perunike. Plavu narod od milošte zove i bogiša, jer se pokazala najdelotvornijom u tradicionalnoj medicini. Cvetaju od maja do jula, neke vrste i do septembra. Bujnije su kad su na suncu, dok u senci nekad ne procvetaju. Ova višegodišnja biljka tek posle dve ili tri godine može da se koristi u lekovite svrhe.
Za lek se skuplja rizom u avgustu, septembru i oktobru. Nakon vađenja se odmah ljušti i stavlja u hladnu vodu da ne potamni. Zatim se suši sedam do devet dana na suncu, pa u hladu na promaji. Koren ima slabiji miris koji podseća na ljubičicu, ali je jači kada se samelje. A melje se u prah tek pošto je potpuno osušen. Što duže stoji, lepše miriše, zbog sporog procesa fermentacije. Ukus je brašnjav, slatkasto gorak, zavisno od zemljišta.
Za lekovite svrhe dovoljan je gram praha korena, pomešan sa hranom kao začin. Ili, pola kašičice praha prelijte sa 2 dl hladne vode, ostavite preko noći, pa procedite i malo zagreje. Pijte dva puta dnevno tokom dana. Ovaj čaj poboljšava rad jetre i žuči, sprečava povraćanje i migrenu uzrokovanu želudačnim smetnjama. Pomaže i kod izostanka menstruacije, žgaravice i hronične upale želuca i creva, kao i mokraćnih organa. Delotvoran je i kod plućnih bolesti, hroničnog kašlja, astme i emfizema. Pokazalo se i da smiruje bolove nakon operacije ili amputacije ekstremiteta.
Koren se daje i maloj deci da ga grickaju dok im rastu prvi zubići, jer ublažava svrab, bol i smanjuje nervozu. Pojedine vrste se koriste u industriji mirisa i parfema, ali i za paste za zube jer sadrže smolu, tanin i eterična ulja. Osim toga, ima miristinsku i oleinsku kiselinu, šećer, skrob, sluz, a u samo 100 g zelenog lišća čak 600 mg vitamina C! List se koristi jedino svež jer sušenjem gubi lekovitost. U ishrani se koristi kao salata, pomešana sa drugim povrćem, a kao lek za opekotine i čireve. Na problematično mesto na koži dovoljno je da se stave izmrvljeni sveži listovi i prekriju lanenom krpom ili zavojem.
SLATKO VINO ČISTI ORGANIZAM
Kašičica korena u prahu rastvorena u čaši slatkog vina ili ječmenoj vodi čisti organizam od toksina i nečistoća putem probave. Pije se tokom dana polako, u gutljajima.
Za smanjenje otečenih žlezda preporučuje se delimično skuvan koren, koji bi trebalo da bude mek i takav se stavlja na otečene žlezde. Rane koje teško zarastaju, narodni lekari posipaju prahom od korena.
Izvor: Najbolji recepti
Lobelija: Biljka od koje prestaje želja za pušenjem
Ova biljka pomaže da se neutrališu prateći efekti povlačenja nikotina iz organizma i inače se nalazi u mnogim proizvodima za prestanak pušenja. Lobelija može da nagoni na povraćanje ako se oseti miris cigarete. To svakoga natera da prestane da puši. Fitohemikalije koje se nalaze u lobeliji najjači su otkriveni alkaloidi. Ima ih 14 i čine da ova biljka bude jak stimulator respiratornog sistema i olakšava iskašljavanje. To znači da lobelija povećava sposobnost da se lakše diše i pomaže da se iskašlje stari katran i ostali talog od duvana nataložen u plućima. Kod korišćenja lobelije nema katrana, a najbolje je da se uzima u obliku tinkture. Uzima se po 5 do 10 kapi tinkture lobelije u pola čaše vode, svaki put kada se oseti želja za pušenjem cigarete. Normalno je da se oseti svrab ili žarenje u grlu. Lobeliju nazivaju i indijanski duvan. Ljudi koji je puše kažu da “diže” kao i duvan, ali da osećaju kao da im “otvara” pluća. Lobelija pomaže da se smanji fizička žudnja za cigaretama i eliminiše želja za nikotinom i ostalim hemijskim aditivima iz cigareta. Posle nekoliko dana uzimanja ove biljke, prestaje želja za pušenjem. Kada je herbalista dr Ričard Šulc počeo svojim pacijentima da daje čistu tinkturu lobelije, bio je iznenađen koliko su lako ostavljali pušenje. Mnogi bi odjednom prestajali, i to bez ikakvih fizičkih simptoma i žudnje. Jedino su morali da se tokom perioda odvikavanja uzdržavaju od alkoholnih pića.
Izvor: .magicnobilje.com
Ladolež kod problema sa matericom, jetrom, bešikom, želucem, žuljevima
Ukrasna penjačica ladolež (Convolvulus sepium), duga i do pet metara, nije samo dekor bašte, ograde i zidova. Njena lekovita svojstva prvo su otkrili Arapi, a u te svrhe se koriste svi delovi biljke, posebno podzemni. Efikasno čisti žučnu kesu, pomaže kod bolesti materice, jetre, bešike, slezine, želuca, arterioskleroze, zubobolje, reume… Smanjuje nadimanje, pokazala se i delotvorna kod rana koje teško zaceljuju, posebno tvrdokornih čireva. Narodni lekari je preporučuju za cirkulaciju, a samim tim i lakše zarastanje rana.
Ladolež je efikasan i za žuljeve nastale od dugog hodanja. Dovoljno je cvetove izgnječiti, a sokom koji se dobije mazati žulj kad pukne i brzo žuljevi će nestati, a koža će se obnoviti. Listovi biljke mogu da se koriste kao dodatak ishrani, u mešanim salatama. Osim toga, ladolež hrani i zemlju na kojoj je posađen.
Veoma je prilagodljiv i raste na svim meridijanima. Kod nas cveta od juna do septembra u raznim bojama, potrebno mu je puno sunca, samo u jutarnjim satima. Na prirodnim staništima bira vlažna mesta, može se naći u blizini potoka, bara, reka. Beli, divlji ladolež ima posebnu vrednost u tradicionalnoj medicini. U narodu ga zovu i hladolež, slatkovina, šatorče, košuljarka. Za lekovite svrhe bere se biljka sa korenom, sve dok cveta. Stabljike se seku na delove duge 20 cm, vezuju u snopiće i suše zajedno sa listovima i cvetovima u hladu.
Za kućnu apoteku može da se ubere i osuši svaki deo biljke posebno. Od septembra do marta vadi se samo koren.
Ladolež sadrži specifične lekovite sastojke poput gurne, glikozida jalapina, smole, šećera, tanina…
ČAJNE MEŠAVINE
Kod nadimanja u stomaku priprema se čajna mešavina od 50 g ladoleža i po 10 g nane, kima, komorača, matičnjaka i cveta božura. Kašika čajne mešavine se prelije sa 2,5 dl ključale vode, poklopi i ostavi da odstoji pet minuta. Zatim se procedi i pije. Čaj je najdelotvorniji kada se uzima uveče sveže pripremljen.
Za hroničnu upalu jetre se kašičica sitno iseckanog lista ili korena ladoleža pomeša sa kašičicom sitno iseckanog lista pelina i lista i cveta kičice. Sve se ubaci u 7,5 dl ključale vode i ostavi poklopljeno dva časa. Pije se tokom pet dana, na sat vremena po 0,5 dl, osim noću. `
Rane se leče tako što se 2 kašičice cvetova ladoleža preliju litrom ključale vode. Posle tri minuta se čaj procedi, stavi u termos i pije u toku dana.
Izvor: novosti.rs
Borač: Biljka za jačanje srca, nervnu napetost, negu kože
Borač (u narodu poznata po nazivima volujsko uvo, boražina,volovski jezik,boraka,boraša,poreč kozmelj,lisičina) je jednogodišnja biljka koja naraste od 30 do 50 cm visine.Ima sočnu i okruglu stabljiku ,kao i elipsaste široke listove, koji su obrasli grubim dlakama isto je kod stabljike.Borač ima u otvoru svog plavog cvetnog venčića pet ljuskica.5 prašnika prirasta uz venčić,savija se prema sredini i stvara kupu crnkaste boje.Boražina je aromatičnog mirisa i poseća najviše na crni luk,dok je po ukusu najsličnija krastavcu.
Kako je još u starom veku donet u južnu Evropu ,smatra se da je njegova domovina najverovatnije zapadni deo Sredozemlja ili Mala Azija.U početku je boražina upotrebljavana kao paša za pčele da bi kasnije ljudi otkrili i njena lekovita svojstva.
Borač se može pronaći i u poludivljem obliku,ali pošto je omiljen u kuhinji- gaji se i u povrtnjacima,kućnim baštama u eko vrtovima i sl..U krajevima u kojima se borač dodaje salatama se i uzgaja,u njima su uživali još i stari Rimljani.Boražina cveta od juna do avgusta meseca.
Borač je biljka koja je gotovo u celosti lekovita,naročito listovi i cvetovi.Bere se u 6 i 7 mesecu i najbolje ju je sušiti na zatamnjenom i promajnom mestu.Još u stara vremena ,borač se uz ružu,maslačak i lazarkinju smatra za izuzetan lek za jačanje srca.Otklanja nervnu napetost,lupanje srca,pospešuje prekomerno znojenje koje pomaže izbacivanju toksina iz organizma.Boražina deluje antifibrozno,oživljava i osvežava,oslobađa obolele osobe od hipohondričnih i melanholičnih misli.Još je starog prirodnjaka Jeronimusa Boka 1554. god ova biljka podstakla da napiše: “nežni cvetovi borača mogu koristiti u hrani i piću jer oni jačaju srce i mozak,podstiču uplašene,žalosne i melanholične ljude na veselje i čiste krv”
UPOZORENJE : Cvetovi borača, koji raste divlje u prirodi se mogu lako zameniti sa biljkom vučji rep,lisičina,lisičiji rep (lat.Echium Vulgare) jer se pojavljuje na istim staništima.Razlikuju se po obliku listova ,kao i u tome što borač ima prašnike sa izduženim privescima,a kod cvetova vučjeg repa nema tih privezaka prašnici štrče daleko iznad cvetne krune.Za razliku od borača ,lisičina nema taj karakterističan ukus.
Ulje borača za zdravlje kože
Ulje borača se pokazalo kao veoma blagotvorno po zdravlje kože.Može da se koristi spolja ali i da se pije.Ono uspešno uklanjanja crvenilo kože,čisti je ,deluje protivupalno i podstiče rad novih stanica.Preporučuje se kod problematične kože,kao i kod problema nastalih usled nepravilnog rada hormona, jer uspostavlja balans i prirodnu ravnotežu.Za razliku od ostalih ulja koja se primenjuju u kozmetici , ulje borača se ne kvari. Skladišti se na hladnom i tamnom mestu. Lečenje se može sprovoditi i oralno,tada se pije 3 x dnevno po mala kašičica za vreme obroka, od 0,5 do 3 grama ulja za ceo dan.Deca smeju uzimati do dva grama po danu.U slučaju epilepsije,jakog zgrušavanja krvi izbegavajte ulje borača ,u svim ostalim slučajevima je potpuno bezopasno za upotrebu i može se stavljati nerazređeno na kožu.Borač se preporučuje i kod bolesti kao što je reumatoidni artritis,i tada se uzimaju nešto veće količine ulja- neophodno je posavetovati se sa vašim lekarom.
Čaj od borača
Delotvoran je protiv zatvora,za čišćenje krvi i kod stvaranja prekomerne sluzi.
Potrebno je pomešati dve šake listova i cvetova borača sa šakom lista maslačka, petrovca i pirevine.Od te mešavine uzmite 1 kašiku za 3 šolje vode, pripremite čaj i pijte ga u manjim gutljajima nezaslađeno.
U narodnoj medicini čaj od borača se koristio i kod problema sa jetrom.Topli i vlažni oblozi od borača smiruju upalu očiju i ublažavaju bolove…
Biljka borač je službeno priznata kao izuzetno lekovita u nekim evropskim zemljama kao što su :Španija,Portugalija,Francuska,Rumunija. Već nas njeno ime asocira na lekovitost,naime reč borač dolazi od borago(lat) koje je opet izvedeno od staro-arapskog abo-rag što znači “otac znoja”.
Izvor: biljna-apoteka.info
Najkvalitetnija radiološka dijagnostika na jednom mestu – Dijagnostički centar “Affidea” Beograd
“Affidea” pruža oko devet miliona dijagnostičkih usluga godišnje za preko 4,4 miliona pacijenata. Sa oko 4.000 zaposlenih i oko 800 lekara specijalista zadovoljava najviše standarde u medicini.
Kompanija “Affidea” trenutno poseduje više od 220 centara za dijagnostiku i radioterapiju u 16 država Evrope, i to u Irskoj, Portugalu, Švajcarskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj Republici, Litvaniji, Mađarskoj, Rumuniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini (kroz Centar za radioterapiju u Banjaluci), Grčkoj, Španiji, Turskoj i Srbiji.
Jedino zdravlja i znanja nikada dosta, kaže jedna izreka, ali u današnjem sve dinamičnijem i stresnijem tempu života ukoliko ipak dođe do određenih zdravstvenih tegoba ili potrebe za preventivnim pregledom veoma je važno naći zdravstvenu ustanovu koja pacijentu može efikasno pomoći s vrhunskim lekarskim timom i najnovijom medicinskom tehnologijom.
Svaki pacijent zasigurno želi da na pregled ne mora dugo da čeka i da pregled ne bude komplikovan, da brzo sazna rezultate nalaza i da mu lekari specijalisti jasno objasne sve što ga zanima o njegovom zdravstvenom problemu.
Najbolje medicinske stručnjake sa dugogodišnjim iskustvom, koji su posebno posvećeni pacijentu, i vrhunsku, najnoviju medicinsku opremu, ima Dijagnostički centar “Affidea” u Beogradu. Ovaj centar omogućava pacijentima da brzo dođu do tačne dijagnoze, što je i te kako važno za pravovremeno određivanje odgovarajuće terapije i put ka ozdravljenju.
Preporučujemo da pogledate: https://www.youtube.com/watch?v=vX3JBxCv6Ro&t=10
U ovom centru s najsavremenijom radiološkom dijagnostikom pacijenti iz Srbije, ali i iz Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore mogu veoma brzo zakazati pregled, a omogućen je praktičan pristup dijagnostičkim uslugama uz najkvalitetniju interpretaciju rezultata pregleda. “Affidea” u Beogradu je deo najvećeg evropskog lanca u oblasti radioloških medicinskih usluga “Affidea” iz Amsterdama, koji je u vlasništvu vodeće švajcarske investicione kompanije “Waypoint Capital” i ima takve zdravstvene ustanove u 16 država širom Evrope.
U ovaj prvi dijagnostički centar u Srbiji, koji je registrovan kao Specijalna bolnica iz neurologije “Affidea”, koja se nalazi na adresi Kneginje Zorke 25 na Vračaru, uloženo je oko četiri miliona evra, što i finansijski govori o ozbiljnosti investicije i prva je direktna strana investicija u zdravstvo Srbije.
U Dijagnostičkom centru “Affidea” u Beogradu je zaposlen domaći stručni kadar, koji je prošao mnogobrojne programe obuke i usavršavanja za rad na novim medicinskim aparatima kompanije “General Electric”. U Centru su instalirani uređaji posljednje tehnološke generacije, kao što su magnetna rezonanca, kompjuterizovana tomografija (skener), mamograf s tomosintezom, najsavremeniji digitalni rendgen, ultrazvučna dijagnostika u premijum klasi, neurološka funkcionalna dijagnostika (EEG, EMNG) itd.
Pacijenti mogu obaviti i druge specijalističke preglede koji se mogu dogovoriti u pojedinačnim aranžmanima. Upotrebom savremene tehnologije se značajno skraćuje trajanje pregleda, pri čemu se kvalitet ne narušava.
Osim vrhunske tehnologije, instaliran je i integrisani informacioni sistem, koji pruža neograničene mogućnosti razmene znanja i iskustava, kao i mogućnost zdravstvenih konsultacija sa stručnjacima iz “Affidea” sistema u celoj Evropi i svetu.
“Affidea” raspolaže s oko 200 magnetnih rezonanci, više od 140 skenera, 23 najnovija aparata za zračnu terapiju, tri gama noža, 21 PET/CT skenerom i oko 1.000 drugih dijagnostičkih aparata.
U mnogobrojnim državama u kojima posluje, “Affidea” predstavlja glavnog operatera zdravstvenih usluga u oblasti radiološke dijagnostike i radioterapije o trošku fondova zdravstvenog osiguranja, a po modelu javnoprivatnog partnerstva.
Želja menadžmenta je da “Affidea” u Srbiji postane nezaobilazna stanica u potrazi za zdravljem, kako privatnih pacijenata tako i pacijenata javnog zdravstvenog osiguranja. “Affidea” u Beogradu trenutno nema ugovor s Republičkim fondom zdravstvenog osiguranja Srbije, ali se nadaju da će ih država prepoznati kao partnera.
Značaj savremene radiološke dijagnostike u ranom otkrivanju bolesti je veoma važan, a to je istaknuto i na “Affidea” festivalu zdravlja, koji je održan u Beogradu. Na festivalu je bilo mnogo besplatnih pregleda za građane, a “Affidea” će nastaviti da podržava ovakve projekte.
Menadžment “Affidee” planira nastavak ulaganja i otvaranje ovakvih dijagnostičkih centara u drugim gradovima u Srbiji i regionu.
“Affidea” Beograd , Kneginje Zorke 25, Vračar (blizu Trga Slavija) Beograd, Srbija
Tel 011 400 9 100
www.affidea.rs
Simptomi tumora nadbubrežne žlezde
Kod oko polovine pacijenata obolelih od tumora nadbubrežne žlezde, simptomi su izazvani hormonima koje luči tumor. U drugoj polovini simptomi se javljaju jer je tumor dostigao veličinu kada vrši pritisak na okolne organe. Ovi simptomi mogu biti izazvani nadbubrežnim tumorom ili nekim drugim poremećajem. Odgovarajući medicinski testovi su jedini način da postavimo pravu dijagnozu. Brzim postavljanjem tačne dijagnoze, ranije se može krenuti sa lečenjem i efikasniji će biti tretman.
Simptomi koji nastaju pod uticajem androgena ili estrogena u višku
Kod dece, simptome najčešće izazvaju androgeni ( muški – polni hormoni) kje tumor luči. Najčešći simptomi su prekomeran rast dlaka lica i tela. Muški hormoni takođe mogu uvećati penis u dečaka ili klitoris kod devojčica.
Ukoliko tumor luči estrogene (ženski polni hormon) , devojke mogu ući u pubertet ranije. Grudi se razvijaju i počinje menstrualno krvarenje. Estrogeni tumori takođe mogu uvećati grudi kod dečaka.
Simptomi zbog visokog nivoa polnih hormona su manje uočljivi kod odraslih, jer su već prošli kroz pubertet, imaju razvijene grudi i razvijenu maljavost. Žene sa estrogenim tumorima i muškaraci sa androgenim tumorima obično nemaju nikakve simptome od strane hormona sve dok tumor ne postane dovoljno veliki da pritisne okolne organe.
Simptomi se lakše primete ako je tumor luči hormone suprotnog pola. Na primer, kod muškaraca sa tumorima koji luče estrogen ( ženski hormon ) može se primetiti uvećanje grudi. Oni takođe mogu imati seksualne probleme kao što su erektilna disfunkcija ( impotencija) i gubitak polnog nagona. Žene sa tumorima koji luče androgene ( muški hormoni ) mogu primetiti prekomeru maljavost lica i tela, opadanje kose, neredovne menstruacije i produbljivanje glasa.
Simptomi izazvani povećanom proizvodnjom kortizola
Prekomerni nivo kortizola izaziva problem poznat kao Kušingov sindrom. Neki ljudi imaju sve od ovih simptoma, ali mnogi ljudi sa visokim nivoom kortizola imaju samo 1 ili 2 simptoma. Ovi znaci i simptomi su:
-
Povećan obim, najviše iznad ramene kosti, oko vrata i oko stomaka
-
Masne naslage iza vrata i ramena
-
Modre strije na stomaku
-
Preteran rast dlaka na licu, grudima i leđima kod žena
-
Menstrualni poremećaji
-
Slabost i gubitak mišićne mase u nogama
-
Lako nastale modrice
-
Depresija i / ili ćudljivost
-
Oslabljene kosti (osteoporoza ), što može dovesti do preloma
-
Visok nivo šećera u krvi – često dovodi do dijabetesa
-
Visok krvni pritisak
Kušingov sindrom može biti izazvan nadbubrežnim karcinomom ili nadbubrežnim adenomom koji proizvode visok nivo kortizola i / ili srodnih hormona. Benigni tumori hipofize mogu da proizvode visok nivo drugog hormon adrenokortikotropnoghormon ( ACTH). Ovo se često naziva Kušingova bolest. Visok nivo ACTH deluje na normalno tkivo nadbubrežne žlezde da proizvodi više kortizola. Ovo rezultira istim simptomima kao Kušingov sindrom. Vrlo retko ACTH mogu biti proizvedeni od strane drugih tumora i izazvati iste simptome.
Neke osobe sa imuno sistemskim poremećajima ili sa nekim tumorima, kao što su limfomi, tretirani su lekovima koji su hemijski vezani za kortizol. Budući da postoji toliko mnogo uzroka visokog nivoa kortizola koji mogu dovesti do Kušingovog sindroma, lekari nalažu niz testova krvi, testove urina, testove snimanja da bi saznali da li pacijent ima tumor nadbubrežne žlezde ili neki drugi uzrok Kušingovog sindroma.
Simptomi izazvani povećanom proizvodnjom aldosterona
Glavni znaci i simptomi izazvani tumorom koji luči aldosteron su:
-
Povišen krvni pritisak
-
Slabost
-
Grčevi u mišićima
-
Nizak nivo kalijuma u krvi
Nadbubrežni adenomi često proizvode aldosteron, ali retko to čine nadbubrežni karcinomi.
Simptomi izazvani velikim tumorima nadbubrežne žlezde pritiskom na okolne organe
Kada adrenalni tumor naraste, on pritiska okolne organe i tkiva. To može da izazove bol u blizini tumora, osećaj punoće u stomaku ili poremećaj ishrane zbog osećaja brzog zasićenja.
Izvor: tumor.rs
Reumatske bolesti – Sudekov sindrom, Sjogrenov sindrom, Lupus
Sudekov sindrom se javlja usled povrede nerva, šloga, infarkta, bolesti pluća, distorzije, uganuća… Simptomi su otok koji ne spada, stalni bol, crvenilo i ograničeni pokreti
Uprkos stalnom napretku medicine, retke bolesti poput Sudekove su još nepoznanica, čak i za iskusne lekare kada se prvi put sretnu sa njom. O kakvom poremećaju se radi za “Život plus” objašnjava internista reumatologmr Milan Ćirković iz Vojno medicinske akademije:
– Bolest najčešće zahvata šaku i stopalo, a ređe potkolenicu ili ruke. Kod dva do pet odsto pacijenata, javlja se zbog povrede nerva, a kod 13 do čak 70 odsto obolelih je posledica šloga. Najčešće se manifestuje kod osoba između 40. i 60. godine, među kojima su u čak 70 odsto slučajeva žene pušači. Može da se javi i kod dece. U nekim slučajevima nastaje usled distorzije, uganuća, a češće zbog preloma kada pacijenti dugo nose imobilizaciju. Ispoljava se i kod bolesti pluća, žučnih puteva, posle infarkta i operacija na srcu, upalnih reumatoidnih bolesti, infekcije mekih tkiva. Bolest se često javlja a da je uzrok nepoznat. Ipak, u svakom od navedenih slučajeva dolazi na neki način do iritacije neurovegetativnog refleksa, koji dovodi do vaskularnog poremećaja kao preduslova za nastanak Sudekovog sindroma.
* Kako se bolest manifestuje?
– Postoje tri stadijuma oboljenja. U prvom se javlja konstantan bol, praćen pojačanom osetljivošću zahvaćenog dela stopala ili šake. Prisutan je i otok mekog tkiva, koža je zategnuta, sjajna, topla, ponekad i vlažna. Ovi simptomi traju jedan do tri meseca, a ako pacijent ništa ne preduzme bolest prelazi u drugi stadijum.
* Šta se sa obolelima tada dešava?
– Bol za nijansu slabi, ali slabe i mišići, bolje rečeno atrofiraju. Pokreti postaju ograničeni iako je otok manji. Koža postaje bleđa, tanka, hladna, manje osetljiva. Na rendgenu se tada mogu videti promene u obliku mrljastih atrofija. Slično se dešava i u trećem stadijumu posle šest meseci. Koža je hladna, plavičasta, mišići atrofični i sa ograničenom pokretljivošću u zglobovima.
* Kako se uspostavlja dijagnoza?
– Zanimljivo je da kod Sudekove bolesti laboratorijske analize pokazuju da su sve vrednosti u granicama normale. Na rendgenskom snimku bolest se uočava, zavisno od stepena promena. Da bi se u potpunosti sagledalo kompletno stanje, ponekad se pribegava scintigrafiji, odnosno snimanju kostiju sa kontrastom, gde se registruju sve promene. U prvom stadijumu bolesti je važno da se uradi elektromiografija, odnosno snimanje provodljivosti živaca. Kao kriterijum se uzimaju i karakteristika kože, prisutan bol i osetljivost na dodir, pogotovo ako je postojao prelom, istegnuće, dugo nošenje gipsa. Posmatraju se otok i promena u cirkulaciji, bilo da je pojačana ili oslabljena. Prilikom postavljanja dijagnoze moraju da se isključe drugi uzroci poput tumora, oštećenja živaca, artritisa, skleroderma, jer oni ne dovode do Sudekove bolesti.
Deca i artritis Kod dece mlađe od 16 godina javlja se takozvani juvenilni idiopatski artritis koji prati zapaljenje više zglobova ili parcijalno jedan veliki zglob, najčešće koleno. Zapaljenje prate bol, otok, ograničena pokretljivost, nepravilan hod. Bolest se leči kao i kod odraslih, doživotna je, ali može da se drži pod kontrolom. Ne ugrožava život, ali je opterećujuća, naglašava dr Ćirković.
* Šta se primenjuje u terapijskom smislu?
– Dok bolest nije uznapredovala, važnu ulogu ima primarna prevencija. Ovo se naročito odnosi na pušače kao posebno ugroženu kategoriju, jer na nastanak bolesti u velikoj meri utiče mnoštvo supstanci iz duvanskog dima, koje pre svega dovode do poremećaja cirkulacije. Primenjuje se i medikamentozna terapija, prvenstveno nesteroidni antireumatici koji delimično i kratko smanjuju bol, a ponekad i opijati. Daju se i simpatolitici, preparati koji smanjuju nervni nadražaj i drugi analgetici.
Pošto bol kod većine pacijenata predstavlja najveći problem, rade se i takozvane lokalne blokade za njegovo smanjenje. Pojedini lekari ističu i pozitivan efekat botoksa, psihijatri hipnozu i psihoterapiju na bol, a primenjuje se i hiperbarična oksigenacija, terapija koja pojačava cirkulaciju i smanjuje bol. U nekim okolnostima pribegava se i hirurškoj intervenciji, što samo potvrđuje kompleksnost problema vezanog za Sudekovu bolest. Zato je važno da se pacijenti jave što pre lekaru, odnosno u trenutku kada se pojavi otok koji ne spada, uz stalan bol, crvenilo, ograničene pokrete. Samo tada mogu da se preduprede komplikacije u kojima dolazi do strukturnih promena u kostima.
I mladi reumatični
Reumatske bolesti nisu rezervisane samo za odraslu stariju populaciju, već mogu da se jave i kod mlađih osoba, u adolescentom uzrastu, a ponekad i ranije.
– Takva su reumatska obolenja sa zapalenjem vezivnog tkiva, mada su najčešće zapalenjske bolesti u vidu reumatoidnog i psorijaznog artritisa, kao i ankilozirajućeg spondilitisa koji zahvata ceo kičmeni stub. Jedna grupa sistemskih bolesti vezivnog tkiva, među kojima su najčešći Sjogrenov sindrom i lupus takođe dovodi do reumatoidnih zapaljenskih promena, i to posebno kod mlađih žena. Problem je što ove bolesti dugo ostaju neprepoznate, pa oboleli lutaju od lekara do lekara, kaže internista reumatolog mr Milan Ćirković iz Vojnomedicinske akademije.
* Koji simptomi ukazuju na Sjogrenov sindrom?
– Najčešći simptom je suvoća sluznica očiju sa osećajem da je pesak u njima. Prisutna je i suvoća usne duplje zbog čega češće uzimaju tečnost. Javljaju se bolovi u malim zglobovima šaka, a neretko i otok pljuvačnih žlezda. Bolest ponekad prati i visoka temperatura, zbog čega najčešće odlaze lekaru opšte prakse.
* A kako prepoznati lupus?
– Sistemski eritematozni lupus često karakterišu kožne promene na licu u obliku leptira. Ove osobe teško podnose sunce, imaju bolove u mišićima i zglobovima, ponekad glavobolju i povišenu temperaturu. Prisutna je i promena raspoloženja u vidu depresije ili se razvija neka psihoza. Bolest, mada retko, prati i poremećaj svesti do kome, a mogu da se jave i epileptični napadi. Ukoliko se ne dijagnostikuje na vreme može da dovede i do oštećenja bubrega, zbog čega pacijenti imaju otoke na potkolenicama. Mogu da se jave i opšta slabost, malaksalost. Obe ove bolesti mogu da se komplikuju promenama u vidu zapaljenja malih krvnih sudova kože, bubrega, mozga.
* Na koje bolesti još treba obratiti pažnju?
– Kod starije populacije do reumatskih zapaljenskih promena dovodi i jedna relativno česta bolest, sindrom vaskulitis, koji karakteriše upala krvnog suda srednjih arterija. Reumatska polimijalgija takođe se javlja kod starijih od 50 godina, a praćena je bolom, ukočenošću u rukama, pojavom visoke sedimentacije, a ponekad i anemijom.
* Koliko je važna rana digajagnostika?
– Sve ove bolesti, blagovremeno dijagnostikovane mogu da se kontrolišu primenom brojnih lekova, od analgetika, pa sve do biološke terapije. Sa ranom dijagnozom sprečava se razvoj bolesti kao i prateće komplikacije. Samo tako pacijenti mogu da računaju na dobar kvalitet života i obavljanje svakodnevnih aktivnosti samostalno. U suprotnom, bolest sigurno vodi do određenog stepena invalidnosti.
Izvor: .novosti.rs
Reumatska bolest – Ankilozantni spondilitis (Bechterevljeva bolest)
Ankilozantni spondilitis (Bechterevljeva bolest) je upalna reumatska bolest kod koje dolazi do osifikacije vezivnog tkiva. Zahvaća sakroilijakalne, zglobove kralježnice, kostovertebralne i kostotransverzalne zglobove, korjenske zglobove (zglobovi ramena i kukova), temporomandibularne a rijetko i male zglobove šake i stopala.
Bolest je češća u muškaraca u dobi od 18 do 35 godina, a odlikuje se fazama egzacerbacije i remisije.
Simptomi:
-
rana jutarnja bol u križima koja razgibavanjem nestane
-
jutarnja zakočenost križa koja može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati
-
bol i zakočenost šire se od lumbalnog dijela preko torakalnog pa do cervikalne kralješnice
-
upalni proces na oba sakroiliakalna zgloba
-
“znak tetive na luku” – pri laterofleksiji trupa javlja se povišenje tonusa paravertebralne muskulature na strani laterofleksije. Mišići se napinju da spriječe pokret koji izaziva bol.
-
pozitivan “cervikalan flesh” – iz stava mirno pacijent ne može dotaknuti zid okcipitalnom kosti
-
“fenomen gumene lopte” – izbočenje i uvlačenje trbuha pri disanju. To abdominalno disanje javlja se kao posljedica smanjenja mobilnosti toraksa.
U završnoj fazi kralješnica ima izgled poput “bambusovog štapa” zbog okoštavanja vezivnog tkiva.
Tipične deformacije koje se javljaju kod ankilozantnog spondilitisa, poznatije kao “stav skijaša” su sljedeće:
-
izravnata lumbalna lordoza
-
pojačana torakalna kifoza
-
pojačana cervikalna lordoza
-
skraćeni mišići prsnog koša (mm.pectoralisi)
-
spuštena ramena
-
ulegnuti toraks
-
trbuh izbočen
-
kukovi i koljena u fleksiji
Liječenje obuhvaća opće mjere (reguliranje tjelesne težine, prolongirani dnevni odmor u potrbušnom položaju na prikladnom ležaju), medikamentozna terapija, fizikalna terapija (u remisiji se provode postupci za smanjenje tonusa paravertebralne muskulature), terapijske vježbe, radnu terapiju , edukaciju pacijenta i operativno liječenje.
Terapijske vježbe se počinju provoditi od onog dana kada se postavi dijagnoza. Pacijent se uključuje u puni program kojeg čine:
VJEŽBE DISANJA – provode se vježbe disanja torakalnog tipa kojima je cilj održavanja mobilnosti rebara ili usporenje okoštavanja kostovertebralnih i kostotransverzalnih zglobova.
VJEŽBE JAČANJA – odnose se prvenstveno na jačanje ekstenzora trupa i mišiće ekstenzore ekstremiteta. Oko jačanja abdominalne muskulature i fleksora natkoljenice podijeljena su mišljenja i svakako bi ih trebalo izbjegavati ukoliko se razvila torakalna kifoza i fleksiona kontraktura kuka.
Ako se razvije koksitis indicirano je provođenje izometričkih vježbi jačanja mišića pelvitrohanterne muskulature za stabilizaciju kuka, a postaje kontraindicirano provođenje hidrokineziterapije.
VJEŽBE ZA POVEĆANJE MOBILNOSTI KRALJEŠNICE – provode se u vidu aktivnih ili potpomognutih dinamičkih vježbi na suhom ili u vodu.
Za vratnu kralježnicu karakteristične su asistirane vježbe s trakcijom uz izvođenje svih pokreta do granice boli, a provode se u sjedećem ili ležećem položaju, iste vježbe moguće je izvoditi i u suspenzionoj napravi;
Vježbama istezanja povećava se mobilnost skraćenih mišića prsnog koša, ramenog pojasa, mišića iliopsoasa. Provode se uz pomoć terapeuta, u suspenziji ili uz švedske ljestve.
VJEŽBE ZA POVEĆANJE MOBILNOSTI ZGLOBOVA– provode se potpomognutim vježbama od strane terapeuta, vježbama u suspenzionim napravama, vježbama sa pomagalima (štap), te vježbama u vodi.
Kad god je to moguće daje se prednost vježbama u vodi koja mora biti 36 do 38˚C. Osim toplinskog učinka, voda je djelotvoran medij zbog djelovanja sile uzgona čime se, ako se pridoda korištenje specijalnih plovki, može postići učinak maksimalne relaksacije.
Vježbe je potrebno provoditi dva puta dnevno u trajanju od 20 minuta, a taj tempo vježbanja pacijent bi trebao nastaviti i u kućnom režimu.
Apsolutne kontraindikacija za provođenje kineziterapijskog programa su: spondilodiscitis i atlanto-aksijalna dislokacija.
EDUKACIJA
Pacijenta je važno upoznati sa prirodom bolesti, čime se postiže razumijevanje rehabilitacijskog procesa i aktivna suradnja od strane pacijenta u tom procesu.
Fizioterapeut provodi edukaciju o važnosti prevencije nastanka kontraktura zglobova i skraćenja mišića, kao i o metodama za njihovo spriječavanje. Podučava pacijenta o načinima promjene životnih navika koje će usporiti progresiju bolesti i pravilnom, pogotovo kontinuiranom izvođenju vježbi.
Ako se javi u mlađoj životnoj dobi, postojanje ove dijagnoze treba uzeti u obzir prilikom izbora životnog zanimanja.
Izvor: fizioterapeut.org