Pravilnom ishranom protiv: Migrene, tenzione i hormonske glavobolje
Ne morate uvek posezati za tabletama kako biste ublažili glavobolju. U zavisnosti od toga koji su uzroci bolova u glavi, različita hrana vam može ublažiti tegobe.
U svetu skoro 70 miliona ljudi pati od hroničnih glavobolja. Evo nekoliko najčešćih oblika glavobolja i na koji način određena hrana može delovati kao preventiva i lek u tim bolnim trenucima.
Migrene. Osobe koje pate od migrena, pored užasnih glavobolja, mogu biti osetljive na svetlost i osećati mučninu. Istaživanja su pokazala da vitamin B2 ili riboflavin može smanjiti pojavu migrena za 48 procenata. Da biste delovali preventivno na pojavu glavobolja, uzimajte oko 401 miligram dnevno hrane poput kinoe, pečuaraka, špargle, pa čak i šolju obranog mleka.
Hormonske glavobolje. Ova vrsta bolova je uglavnom skoncentrisana na jednoj strani, slično kao migrena. Pretpostavlja se da je estrogen glavni uzročnik migrena kod žena, naročito jer se glavobolje uglavnom javljaju u toku ciklusa, ili neposredno nakon završetka ciklusa. Magnezijum će vam sigurno pomoći ukoliko patite od glavobolja jednom mesečno, ili ukoliko se često iznervirate. U ishranu ubacite namirnice bogate magnezijumom, bar 455 miligrama. Magnezijumom su bogate banane, susam, spanać, seme suncokreta.
Tenzione glavobolje. Ukoliko vam se čini kao da vam se obruč steže oko glave, verovatno su u pitanju glavobolje prouzrokovane stresom, a koje polaze od mišića vrata i šire se preko potiljka. Koenzim Q10 je važan za proizvodnju energije i pozitivno utiče na zdravlje krvnih sudova. Takođe može zaštiti vaše telo od negativnih uticaja slobodnih radikala, koji se nagomilavaju usled stresa. Za ovakvu vrstu glavobolja preporučuje se ishrana bogata jajima, tunejvinom, karfiolom i brokolijem.
Prehlada ili grip. Kada ste bolesni, vaš organizam gubi soli i vodu, pa se lako može desiti da dehidrirate. Dehidratacija je glavni okidač za nastanak glavobolja. Zbog toga je važno da uzimate što više tečnosti i namirnice poput grejpfruta, lubenice, jagoda i ananasa.
Biljni čaj protiv glavobolja. Prirobni lek protiv upala, đumbir, koristi se već vekovima kao efikasno sredstvo protiv glavobolja. Čaj od đumbira se pravi tako što se iseče koren, prokuva deset minuta, zatim iscedi tečnost i popije kao čaj. Šljiva, nana i zeleni čaj takođe deluju blagotvorno na organizam i ublažavaju glavobolje. Prokuvjate pet suvih šljiva, jednu kafenu kašičicu zelenog čaja i jednu kašičicu nane u četiri šolje vode oko 10 minuuta. Pijte oko tri šolje čaja dnevno kako bi se rešili glavobolja.
Izvor: stvarukusa.rs
Kako da prepoznate da li je meso puno antibiotika i hormona
Bela vodnjikava piletina ili veliko bledunjavo parče svinjske krmenadle, koja nije prošarana belom masnoćom, siguran je znak da je takvo meso u najmanju ruku puno antibiotika, hormona ili aditiva.
Jedino meso za koje može da se kaže da je bezbedno jeste junetina, ali samo zato što se ove životinje drugačije hrane od svinja i pilića, zbog čega postoje manje šanse da koriste stočnu hranu punu antibiotika. Uprkos tome, treba dobro otvoriti oči kada se kupuje meso, jer sitnice mogu da upozore na nepravilnosti, a i potpuni laici mogu da ih uoče i preoznaju.
Iako je Srbija u samom evropskom vrhu po potrošnji antibiotika u medicini, što je veliki problem, onaj mnogo veći, kojeg nismo ni svesni, jeste unošenje ovih medikamenata putem hrane. Lekari apeluju da su upravo antibiotici u mesu glavni razlog zašto su ljudi postali sve više rezistentni na antibiotike, pa postoji ozbiljna bojazan da ljudski život može biti ugrožen čak i zbog banalnih bakterijskih infekcija.
Antibiotici u stočnoj hrani
Veterinar i nekadašnji načelnik republičke veterinarske inspekcije, dr Miroslav Stojšić kaže da ne postoji meso ili proizvod od mesa koji je bez antibiotika ili aditiva.
– Ništa od toga nije bezbedno za decu i odrasle. Sve je prepuno hormona, emulgatora i antibiotika. Najveći problem predstavlja upotreba antibiotika u stočnoj hrani, koji se stavljaju da bi stoka bolje napredovala i da se životinje ne bi razboljevale.
Nekada su antibiotici mogli da se koriste samo u lečenju životinja. Zna se period karence, kada meso ili mleko lečene životinje ne sme da se koristi. Danas je situacija potpuno drugačija. Sada se stavljaju male doze antibiotika u stočnu hranu, kao neka vrsta preventive, koje se deponuju u mesu i bakterije postaju otporne na njih. Ljudi koji jedu takvo meso, unose i antibiotike – objašnjava dr Stojšić.
Kao primer, navodi on, farmeri u stočnu hranu stalno ubacuju kokcidiostatike, koji se koriste kada živina dobije dijareju.
– I umesto da im to daju najviše tri dana, živina to jede 30 dana, a poslednjih pet dana pred klanje ne. Ali on ne može da se neutrališe za to vreme, već ostaje u kostima i mesu. Kada živina to jede svakodnevno, uništava joj se tkivo štitne žlezde, dolazi do disbalansa hormona, i zato se utove do tri i više kilograma, za samo 35 dana. I ako čovek jede to meso, do istih oštećenja dolazi i kod njega – objašnjava Stojšić.
Kako prepoznati koje je meso puno antibiotika
Na primer, zdrava svinjetina ima svetlu do tanme crvene boje u zavisnosti od starosti. Masno tkivo je belo, a meso mora da bude prošarano masnoćom. Sa druge strane, svinja koja se hranila stočnom hranom punom antibiotika ima beličasto meso, i dosta je krupnije. Obično je takvo meso prepuno vode, koja se i vidi prilikom kupovine.
Pileće meso koje je puno antibiotika i hormona, obično je krupnije, mekano je, a nakon pečenja, kost se vrlo lako odvaja od mesa. Boja mesa je bledunjava i takođe puno vode. Nasuprot ovakvom mesu, domaća piletina sa sela je čvršće strukture.
Raniji pubertet i otpornost na lekove
Meso koje je prepuno antibiotika glavni je razlog zašto su ljudi sve više imuni na antibiotike smatra klinički farmakolog i profesor na Medicinskom fakultetu, prof. dr Milica Bajčetić.
– Devojčice nam ulaze u prerani pubertet zato što je piletina prepuna hormona. Mi preko hrane unosimo antibiotike i zato i ne čudi što smo rezistentni. Nisu svi ti antibiotici, koji se daju životinjama, opasni, ali bi morala da postoji rigoroznija kontrola – objašnjava prof. dr Bajčetić. I veterinar dr Stojšić smatra da sistem kontrole, koji se danas primenjuje u Srbiji, mora da bude bolji.
– Ne može se sve ostaviti na savesti farmera i velikih proizvođača mesa, mleka koji rade po HASAP sistemu. Takođe, uvoz jaja, piletine, svinjetinu, govedine, mora biti strogo kontrolisan i da nije dovoljno da je izvoznik iz EU i ima uveden HASAP standard – kaže Stojšić.
Uprava za veterinu: Zloupotreba antibiotika je moguća
U Upravi za veterinu pri Ministarstvu poljoprivrede kažu da je zloupotreba antibiotika svakako moguća gde god se drže životinje. To podrazumeva da zloupotreba može biti od strane nestručnih lica (držaoca životinja, veterinarskih bolničara, tehničara ili drugih lica) koji su na nelegalan način došli u posed leka i primenili ga na životinjama.
– Uzgaivači mogu i legalno nabavljene lekove propisane od strane ordinirajućeg veterinara da na pogrešan način primene kod svojih životinja i na takav način da čak i nesvesno zloupotrebe dejstvo propisanog antibiotika. To bi bio i jedan od razloga aktuelnog problema kod nas, a i u svetu – rezistencije na antibiotike. Kada pričamo o bezbednosti hrane koja potiče od lečenih životinja, primarna uloga veterinara je da obezbedi da te životinje, odnosno njihovi proizvodi, ne budu korišćeni dok ne istekne karenca koja je propisana za lekove koji su aplikovani tokom terapije – kažu u Upravi za veterinu.
Oni dodaju da u kontinuitetu prate promet i primenu lekova kod životinja, kao i sprovođenje monitoringa u proizvodima životinjskog porekla. Tim aktivnostima se prevenira i kontroliše sistem bezbednosti hrane koja se stavlja na tržište.
izvor:Kurir.rs/Blic
Koja oboljenja povezana sa glavoboljama mogu biti otkrivena magnetnom rezonancom?
Stanja i bolesti povezane sa glavoboljama koje je apsolutno moguće pouzdano dijagnostikovati pomoću magnetne rezonance su izuzetno brojna i raznolika, a obuhvataju i:
• lakše prolazne sekundarne glavobolje, kakve su uglavnom uzrokovane zapaljenskim procesima (upalama) u paranazalnim šupljinama, odnosno sinusima, na licu, u ustima, kao i degenerativno/inflamatornim promenama u temporomandibularnim zglobovima
· moždani infarkt, ishemija, mikrovaskularne ishemije i tranzitorni ishemijski atak
· zapaljenski procesi u mozgu i na moždanim ovojnicama, moždani apscesi
• specifična zapaljenja, poput tuberkuloze i sarkoidoze
• tumori mozga, moždanih ovojnica i kranijalnih nerava
• krvarenja unutar lobanje, bilo u moždanom tkivu ili u prostorima koje obrazuju moždane ovojnice (krvarenje usled povišenog krvnog pritiska, pucanja aneurizmi ili abnormalnih arteriovenskih komunikacija)
• tromboza venskih sinusa i tromboza kortikalnih venskih sudova mozga, koja može rezultovati teškim, često hemoragičnim infarktima
• povišen intrakranijalni pritisak i poremećaji likvorske hidrodinamike u moždanim komorama i unutar fizioloških likvorskih prostora
• epizode jako povišenog krvnog pritiska bez krvarenja
• zapaljenja arterija, npr. kod sistemskih bolesti vezivnog tkiva
• parazitarne bolesti (cisticerkoza, ehinokokus)
MRI pregledom mogu se dijagnostikovati i glavobolje uzrokovane kontaktom krvnih sudova sa kranijalnim nervima, odnosno neurovaskularnim konfliktom, što je najčešće slučaj kod neuralgija petog moždanog živca (trigeminalna neuralgija).
Magnetna rezonanca u dijagnostici glavobolja i bolova u vratu i leđima
Bolovi u vratu i leđima sve češća su posledica degenerativnih procesa koji su uzrokovani savremenim načinom života, u kojem se zahvaljujući tehnološkom napretku naša dnevna aktivnost smanjuje, kao i hroničnim nedostatkom vremena za redovne vežbe vratne, grudne i leđne muskulature kičme. U pacijenata sa bolovima u cervikalnoj, torakalnoj ili lumbosakralnoj kičmi, MRI je nezamenljiva dijagnostička metoda prvog izbora, pošto se pomoću magnetne rezonance izuzetno detaljno i precizno mogu uočiti i dijagnostikovati:
• anomalije kičmenog stuba
• povrede kičmenog stuba
• zapaljenski procesi na pršljenovima i kičmenoj moždini
• diskus hernija (odnosno, izletanje mekog jezgra međupršljenskog diska kroz fibrozni omotač put spinalnog kanala ili nervnih puteva)
• tumori pršljenova, nerava i kičmene moždine
• bolesti koje zahvataju koštanu srž
• različite ciste (arahnoidne, dermoidne, perineuralne ili ciste međupršljenskih zglobova)
Postojanje bolnog sindroma u vratu i leđima u dece i adolescenata zahteva posebnu pažnju i detaljnu radiološku analizu MR snimaka, pošto najčešće nije uzrokovano degenerativnim, već drugim mogućim patološkim procesima, uključujući i tumore.
MRI pregled glave u dijagnostici primarnih glavobolja, koje obuhvataju tenzionu glavobolju, migrensku i klaster glavobolju, veoma često daje negativne rezultate, te se ovim pregledom često ne vizualizuje prisustvo lezija u moždanom parenhimu.
Utoliko je i negativan rezultat je veoma važan za kliničare koji ordiniraju terapiju pacijentu, pošto isključuje druga organska oboljenja, te je MR pregled glave i endokranijuma nenadomestiv i neophodan korak u neurološkoj i dijagnostičkoj obradi pacijenata sa glavoboljom. S druge strane, magnetno rezonantni imidžing je nezamenljivo i visoko vredno dijagnostičko oruđe u dijagnostici sekundarnih glavobolja, odnosno glavobolja indukovanih različitim drugim uzrocima i oboljenjima, poput ishemijskih ili hemoragičnih moždanih udara, tumora, zapaljenja i drugih, ponekad izuzetno ozbiljnih i ugrožavajućih bolesti i stanja.
Preporučujemo da pogledate: https://www.youtube.com/watch?v=vX3JBxCv6Ro&t=10
Svaki pacijent zasigurno želi da na pregled ne mora dugo da čeka i da pregled ne bude komplikovan, da brzo sazna rezultate nalaza i da mu lekari specijalisti jasno objasne sve što ga zanima o njegovom zdravstvenom problemu.
Najbolje medicinske stručnjake sa dugogodišnjim iskustvom, koji su posebno posvećeni pacijentu, i vrhunsku, najnoviju medicinsku opremu, ima Dijagnostički centar “Affidea” u Beogradu. Ovaj centar omogućava pacijentima da brzo dođu do tačne dijagnoze, što je i te kako važno za pravovremeno određivanje odgovarajuće terapije i put ka ozdravljenju.
U ovom centru s najsavremenijom radiološkom dijagnostikom pacijenti iz Srbije, ali i iz Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore mogu veoma brzo zakazati pregled, a omogućen je praktičan pristup dijagnostičkim uslugama uz najkvalitetniju interpretaciju rezultata pregleda. “Affidea” u Beogradu je deo najvećeg evropskog lanca u oblasti radioloških medicinskih usluga “Affidea” iz Amsterdama, koji je u vlasništvu vodeće švajcarske investicione kompanije “Waypoint Capital” i ima takve zdravstvene ustanove u 16 država širom Evrope.
“Affidea” pruža oko devet miliona dijagnostičkih usluga godišnje za preko 4,4 miliona pacijenata. Sa oko 4.000 zaposlenih i oko 800 lekara specijalista zadovoljava najviše standarde u medicini.
Kompanija “Affidea” trenutno poseduje više od 220 centara za dijagnostiku i radioterapiju u 16 država Evrope, i to u Irskoj, Portugalu, Švajcarskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj Republici, Litvaniji, Mađarskoj, Rumuniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini (kroz Centar za radioterapiju u Banjaluci), Grčkoj, Španiji, Turskoj i Srbiji.
U ovaj prvi dijagnostički centar u Srbiji, koji je registrovan kao Specijalna bolnica iz neurologije “Affidea”, koja se nalazi na adresi Kneginje Zorke 25 na Vračaru, uloženo je oko četiri miliona evra, što i finansijski govori o ozbiljnosti investicije i prva je direktna strana investicija u zdravstvo Srbije.
U Dijagnostičkom centru “Affidea” u Beogradu je zaposlen stručni kadar, koji je prošao mnogobrojne programe obuke i usavršavanja za rad na novim medicinskim aparatima.U Centru su instalirani uređaji posljednje tehnološke generacije, kao što su magnetna rezonanca, kompjuterizovana tomografija (skener), mamograf s tomosintezom, najsavremeniji digitalni rendgen, ultrazvučna dijagnostika u premijum klasi, neurološka funkcionalna dijagnostika (EEG, EMNG) itd.
“Affidea” raspolaže s oko 200 magnetnih rezonanci, više od 140 skenera, 23 najnovija aparata za zračnu terapiju, tri gama noža, 21 PET/CT skenerom i oko 1.000 drugih dijagnostičkih aparata.
Osim vrhunske tehnologije, instaliran je i integrisani informacioni sistem, koji pruža neograničene mogućnosti razmene znanja i iskustava, kao i mogućnost zdravstvenih konsultacija sa stručnjacima iz “Affidea” sistema u celoj Evropi i svetu.
U mnogobrojnim državama u kojima posluje, “Affidea” predstavlja glavnog operatera zdravstvenih usluga u oblasti radiološke dijagnostike i radioterapije o trošku fondova zdravstvenog osiguranja, a po modelu javnoprivatnog partnerstva.
Želja menadžmenta je da “Affidea” u Srbiji postane nezaobilazna stanica u potrazi za zdravljem, kako privatnih pacijenata tako i pacijenata javnog zdravstvenog osiguranja. “Affidea” u Beogradu trenutno nema ugovor s Republičkim fondom zdravstvenog osiguranja Srbije, ali se nadaju da će ih država prepoznati kao partnera.
Menadžment “Affidee” planira nastavak ulaganja i otvaranje ovakvih dijagnostičkih centara u drugim gradovima u Srbiji i regionu.
Specijalna bolnica iz neurologije Affidea Beograd
Kneginje Zorke 25 – Vračar (blizu trga Slavija) Beograd
Tel: 011 400 9 100
www.affidea.rs
Kako i zašto nastaje šizofrenija
Šizofrenija ne treba da bude bauk, jer se uspešnim lečenjem mogu suzbiti neprijatni simptomi te duševne bolesti, istakli naučnici na nedavno održanom okruglom stolu u Beogradu. Lečenje šizofrenije uspešnije od lečenja srčanih oboljenja
U Srbiji živi ukupno 40.000 pacijenata kod kojih su lekari utvrdili dijagnozu šizofrenije, ali je broj verovatno veći pošto je reč o bolesti koju mnoge porodice, stideći se, kriju i zato ne prijavljuju zdravstvenim ustanovama, istaknuto je na okruglom stolu o toj teškoj duševnoj bolesti, koji je nedavno održan u Beogradu.
Šizofrenija (sćizophrenia – ime nastalao od grčke reči ‘sćizein’ koja znači cepanje i ‘phren’, što znači duša) jeste hronično oboljenje koje se obično javlja tokom adolescencije ili nešto kasnije, u ranim dvadesetim, istakli su na okruglom stolu eksperti za tu bolest.
Kod većine muškaraca, bolest se javlja između 16. i 25. godine, dok se kod žena simptomi razvijaju između 23. i 36. godine.
Statistički podaci pokazuju da više od 10 odsto pacijenata pokušavaju samoubistvo u toku prve godine bolesti, a da su 30 odsto bolesnika bar jednom u životu pokušali da se ubiju.
Šizofrenija utiče na kvalitet života, jer smanjuje radnu sposobnost, dovodi do socijalnog povlačenja i žigosanja pacijenata, a česti su istovremeni somatski i psihički poremećaji koji dodatno pogoršavaju stanje pacijenta.
Oboleli su, takođe, često u lošem fizičkom i mentalnom stanju, loše se hrane, previše puše i mnogo piju.
Šizofrenija utiče i na porodicu obolelog, a članovi porodice koji brinu o obolelom često odsustvuju sa posla, pa čak ga i gube, javlja im se osećaj tuge i krivice.
Istovremeno, same porodice kriju da imaju obolele od šizofrenije, jer tim pacijentima društvo ne posvećuje dovoljno pažnje i stavlja ih na marginu, odnosno oboleli bivaju otpisani iako postoji mogućnost da se resocijalizuju, završe školu i fakultet, da rade i osnuju porodicu.
Simptomi šizofrenije su halucinacija, sumanutost, poremećaj mišljenja, odbojnost, sumnjičavost, nesposobnost emotivnog doživljaja, emocionalno i socijalno povlačenje, siromaštvo govora, psihomotorna usporenost, depresija, razmišljanje o smrti i samoubistvu, osećaj krivice, anksioznost, dezorganizovane misli…
Pošto se šizofrenija javlja u ranoj mladosti, kritičnom periodu za razvoj ličnosti, veoma je važno da lečenje počne u ranom stadijumu bolesti.
Šizofrenija se, na žalost, ne može izlečiti, ali je moguće držati simptome pod kontrolom, istaknuto je na okruglom stolu.
Prema podacima američke organizacije NAMI (National Alliance for Mentally Ill – Nacionalni savez za duševno bolesne), savremena terapija šizofrenije je prilično uspešna, a svakako uspešnija od lečenja srčanih oboljenja – 60 prema 52 odsto.
Oporavak i tok bolesti zavise od redovnog uzimanja terapije, odnosno, saradnje pacijenta i njegove okoline, pri čemu podaci govore da se kod 75 odsto pacijenata bolest pogoršava u prvih 18 meseci ako odustanu od redovne terapije.
Na žalost, procenjuje se da se samo 25 odsto pacijenata pridržavaju režima doziranja leka. Čim pacijent prestane da uzima lekove, simptomi se vraćaju.
U Beogradu, najznačajnije ustanove za lečenje su Institut za psihijatriju Kliničkog centra Srbije, Specijalna bolnica za psihijatrijske bolesti “Dr Laza Lazarević”, Institut za mentalno zdravlje, Klinika za psihijatriju KBC “Dragiša Mišović” i Klinika za psihijatriju KBC “Zvezdara”.
U Beogradu postoje dva kluba za pacijente obolele od šizofrenije – pri Institutu za mentalno zdravlje i Klinici za psihijatriju KBC “Dragiša Mišović”.
Ove godine, u Beogradu je osnovano Udruženje pacijenata koji pate od duševnih bolesti i članova njihovih porodica pod imenom Videa. Cilj je da se obolelima pruži što je moguće jača i delotvornija podrška.
Inostrani naučnici su identifikovali nekoliko genskih promena povezanih sa šizofrenijom. Jedan od važnih faktora rizika je porodična istorija, ali su tu uključene i razne promene gena kao i faktori okoline, navodi se u najnovijem istraživanju.
Naučnici anglo-američke organizacije Međunarodni konzorcijuma za šizofreniju (ISC) otkrili su da teški bolesnici imaju neke vrlo retke promene na određenim hromozomima.
Ispitavši 3.000 bolesnih i isto toliko zdravih osoba, stručnjaci ISC su otkrili promene na hromozomima 1 (jedan) i 5 (pet), povezanim s rizikom šizofrenije.
“Bude li nam uspelo da otkrijemo tajne genskih promena, moći ćemo da se realno nadamo uspešnijem lečenju, ali i prevenciji”, izjavio je “Njujork tajmsu” dr Tomas Inzel, direktor američkog državnog Instituta za mentalno zdravlje.
Izvor: Tanjug
Infekcije centralnog nervnog sistema
Infekcije CNS (centralnog nervnog sistema) su zapaljenski procesi mozga i moždanih ovojnica izazvani mikroorganizmima. Zbog anatomske povezanosti u okviru infekcija CNS opisuju se i infekcije poglavine i kosti lobanje.
U neurohirurgiji su najčešće zastupljene infekcije izazvane bakterijama nespecifičnog (gnojnog) zapaljenja. To su: betahemilitički streptokok, stafilokokus aureus i epidermidis, pneumokok, enterokok, listerija, … Danas su retke specifične infekcije kao što su tuberkuloza i lues. Ulazna vrata infekcije mogu biti: povreda kože, kosti, dure (jedan od omotač mozga),… Bakterije u CNS mogu doći i indirektno i to preko krvi sa udaljenog mesta (npr upala pluća) ili direktno kao nastavak postojeće okolne infekcije (upala sinusa-sinusitis, upala srednjeg uha-otits medija, gnojenje kostiju-osteomijelitis, infekcije epikranijuma, itd).
Inficirano tkivo je u početku crveno i otečeno, a naknadno centralno dolazi do nekroze i formiranja gnoja. Gnoj čine izumrlo tkivo i posebna bela krva zrnca izmenjeni – granulociti. U zavisnosti gde se formira gnoj postoje abscesi (gnoj u upaljenom tkivu) i empijemi (gnoj u anatomski postojećem prostoru npr. gnoj u prostoru ispod tvrde moždane opne-subduralni empijem).
Najčešće infekcije su:
-
osteomyelitis cranii – gnojenje kostiju lobanje
-
empyema epidurale (epiduralni empijem)- gnojna kolekcija iznad tvrde moždane opne
-
empyema subdurale (subduralni empijem)- gnoja kolekcija ispod tvrde moždane opne
-
abscessuss cerebri (apsces mozga) – gnojna kolekcija unutar mozga
-
meningitis, meningoencephalitis – upala ovojnica mozga
Ove infekcije su često udružene, a i kada su izolovane daju sličnu kliničku sliku i dijagnostika i lečenje su isti. Sa druge strane lekar u početku sumnja da se radi o infekciji CNS, a tek kasnije diferencira o kom tipu se radi. Zbog toga ćemo njihovu kliničku sliku, dijagnostiku i lečenje prikazati zajedno.
Klinička slika infekcije CNS je kombinalicija lokalnih efekata infekcije na tkiva (npr. epilepsija, neurološki deficiti, zatezanje vrata, glavobolja,… ) i sistemskog odgovora na infekciju (febrilnost, malaksalost,…).
U dijagnostici se mora odgovoriti na sledeća pitanja:
-
Koji organ ili tkivo su zahvaćeni infekcijom?
-
Da li postoji i gde je gnojna kolekcija? – Na ova dva pitanja odgovor daju neuroradiološke metode sa ili bez pregleda likvora. Sumnju na infekciju postavljaju laboratorijski faktori infekcije- povišena sedimentacija, fibrinogen, C reaktivni protein, neutrofilija sa skretanjem ulevo, visok prokalcitonin
-
Da li postoje faktori koji dovode do infekcije: otitis, sinusitis, zaprljana rana, strano telo, curenje likvora na nos nakon ranije povrede, imunološki deficit,…? – Zbog toga su obavezni: pregled specijaliste za uho-grlo-nos (ORL), pregled povreda i laboratorijske analize krvi i urina.
-
Da li pored infekcije postoji i meningitis koji često dominira u kliničkoj slici i omogućava da se uzročnik otkrije u likvoru?
-
Da li se može odrediti o kom mikroorganizmu se radi? – Do uzročnika se dolazi mikrobiološkom obradom: brisa iz primarne infekcije (ukoliko postoje inficirani sinus, infekcija rane, infekcija srednjeg uha,…); likvora (u slučaju meningitisa); krvi (u slučaju bakterijemije ili sepse) i/ili punktata gnoja (ako postoji gnojna kolekcija).
-
Da li postoji oštećenje CNS-a i u kom stepenu (poremećaj stanja svesti, neurološki i psihički deficit,…)?
-
Da li se radi o epidemiji? – U slučaju pojave epidemije, pogotovo kod infekcija dobijenih u bolnici, važno jeodrediti i sve karike tzv. Vogralikovog lanca (rezervoar, izvor, putevi prenošenja, ulazna vrata i vrsta mikroorganizma).
Lečenje uvek prvo podrazumeva konzervativne (neoperativne) metode. Na prvom mestu su antibiotici. Takodje se daju: antiedematozna terapija, analgetici, antipiretici, hidracija,…. U slučaju da je zahvaćen CNS biraju se antibiotici koji mogu da prolaze upaljenu hematoencefalnu barijeru (barijeru krv-nervno tkivo koja propušta samo neke lekove). Izbor se vrši prema antibiogramu, ali često, zbog hitnosti uvodjenja terapije ili pošto se ranije počela upotreba antibiotika, i empirijski. Uvek se biraju kombinacije novijih antibiotika širokog dejstva i aplikuju se parenteralno (pogotovo ako se daju empirijski).
Hirurške metode (operacija) se sprovode ukoliko se radi o težim oblicima primarne infekcije i/ili gnojnoj kolekciji u lobanji. Primarne infekcije lica i ušiju operativno leči ORL ili maksilofacijalni hirurg. Gnojenje u lobanji leči neurohirurg. Ukoliko se gnojna kolekcija unutar lobanje ne povlači na konzervativnu terapiju važi pravilo “Ubi pus ibi evacuo!”- “Gde je gnoj odstrani ga”. Razlog ovakvog stava je da se kod većine pacijenata u gnoju ne postiže dovoljna koncetracija antibiotika. Danas dominira tendencija evakuacije gnoja minimalnim hirurškim metodama (manji otvor na lobanji uz izvlačenje gnoja špricem, ispiranje i eventualno postavljanje drena u šupljinu još 2-3 dana). Redje se odlučujemo na veće operacije koje podrazumevaju odstranjenje i zidova gnojnih kolekcija. Ponekad je potrebno hirurško rešavanje komplikacija infekcija (hidrocefalus, kompresivna cista, fistula,…).
PROF. DR. KOJADINOVIC MILJE ZELJKO
www.neurohirurgija.in.rs
Kako nastaje glavobolja kod tumora mozga?
Kod pacijenata sa jakom i čestom glavoboljom, sasvim razumljivo, često je prisutan strah od tumora na mozgu. Ipak, nema razloga za nepotrebnu paniku – verovatnoća da je vaša glavobolja uzrokovana tumorom mozga veoma je mala.
Zato, obično, prilikom pregleda, pacijentima odmah postavim jedno pitanje: „Da li je osnovni razlog vašeg dolaska glavobolja ili uzrok glavobolje?“. Više od polovine pacijenata odgovora da im je strah od mogućeg uzroka mnogo veći problem od same glavobolje. Međutim, postavlja se pitanje kolika je zaista verovatnoća da je vaša glavobolja uzrokovana tako ozbiljnim oboljenjem kao što je tumor na mozgu.
Kako nastaje glavobolja kod tumora mozga?
Svaki odgovor na gornje pitanje iziskuje da prvo razumemo kako uopšte nastaje glavobolja kod tumora na mozgu. Naime, tumor mozga može izazvati glavobolju na jedan od tri načina:
– Rastezanjem bolno osetljivih unutarlobanjskih struktura
– Pritiskom na moždane (kranijalne) živce
– Povećanjem unutarlobanjskog (intrakranijalnog) pritiska
Koliko god to čudno zvučalo, sam mozak, tj. moždana masa, ne boli – nema receptore za bol. Zbog toga se, čak, pojedine hirurške intervencije na mozgu mogu raditi u lokalnoj anesteziji. Suprotno tome, moždane opne i zidovi moždanih krvnih sudova, koji su bogato inervisani (protkani živcima), jesu bolno osetljive strukture unutar lobanje. Kada tumor svojim rastom rastegne moždane opne i krvne sudove, čime aktivira nervne završetke u ovim strukturama, nastaje glavobolja. Ona je obično lokalizovana, tj. oseća se na strani lobanje gde se i nalazi tumor.
Koliko god to čudno zvučalo, mozak ne boli – nema receptore za bol
Glavobolja može nastati i kao direktna posledica pritiska tumora na moždane (kranijalne) nerve. Pritom se javlja bol u zahvaćenom području tih nerava, koji je često praćen delimičnim ili potpunim gubitkom funkcije određenog nerva. Na primer, pritiskom na III moždani živac (okulomotorijus), dolazi do bola u predelu oka, praćenog poremećajem pokretljvosti očne jabučice i „duplim slikama“.
Kada, pak, pričamo o unutarlobanjskom pritisku, moramo da znamo da se mozak nalazi u „skučenom“, jasno „ograđenom“ prostoru unutar lobanje, koji ne može da se širi (za razliku od većine drugih organa i tkiva u organizmu). Tumor na mozgu može da „preotme“ taj skučeni prostor, kako direktno, uvećavajući se, tako i indirektno, usled razvoja reaktivnog otoka mozga u okolini tumora. Na ovaj način se povećava unutarlobanjski (intrakranijalni) pritisak, što se manifestuje glavoboljom u predelu cele glave.
Kakve karakteristike ima glavobolja kod tumora mozga?
Glavobolja kod tumora mozga u čak tri četvrtine slučajeva ima karakteristike tenzione glavobolje: obostrana je, tupa (nepulzirajuća), umerene jačine, bez mučnine i povraćanja, bez pogoršavanja pri naporu i fizičkim aktivnostima. Karakteristična je i mogućnost dobre kontrole bola na primenu uobičajenih lekova protiv bolova. Dakle, glavobolja kod tumora mozga može biti ni po čemu specifična, taman takva da zavara i pacijenta i lekara, pa je zabrinutost pacijenata, koju sam pomenuo na samom početku, u svakom slučaju razumljiva.
U oko 9 odsto slučajeva, glavobolja ima karakteristike migrene – jednostrana je, pulzirajuća, praćena mučninom i povraćanjem, pojačava se pri fizičkim aktivnostima.
Svega u oko 8 odsto slučajeva glavobolja kod tumora mozga ima tipične karakteristike na osnovu kojih se može posumnjati na tumor: jaka je, zahvata celu glavu, najizraženija je u jutarnjim časovima, pojačava se pri kašlju, kijanju i napinjanju, praćena je mučninom i povraćanjem, pri čemu posle povraćanja obično dolazi do privremenog olakšanja. Jedino za ovakvu glavobolju se može reči da ima tipične „tumorske karakteristike“. Ovakvi bolovi ukazuju na povećani unutarlobanjski (intrakranijalni) pritisak.
Pacijente obično plaši jaka glavobolja. Ljudi, prirodno, misle da je, što je glavobolja jača, veća i mogućnost da je izazvana tumorom. Realnost je nešto drugačija. Neke izrazito jake glavobolje, kao što su migrena ili pojedine neuralgije, potpuno su dobroćudne, a kao što sam već rekao, glavobolje koje jesu posledica tumora, često se mogu doživeti kao „obične“, prolazne glavobolje.
Kako onda da prepoznam najgore?
Ljudi misle da je, što je glavobolja jača, veća i mogućnost tumora. Realnost je drugačija
Iskreno, odgovor je da je to nemoguće – tumor nije moguće „prepoznati“ samo na osnovu glavobolje! Međutim, nema razloga za preveliku brigu. Ako imate samo glavobolju, a ne i neke druge simptome, znajte da sama glavobolja izuzetno retko uzrokovana tumorom na mozgu. Pre svega, treba da znate da je, i generalno gledano, verovatnoća da je vaša glavobolja uzrokovana tumorom mozga veoma mala. Glavobolja jeste čest simptom tumora mozga, ali se na na osnovu glavobolje, kao jedinog simptoma, retko kada dijagnostikuje tumor mozga. Tumor se uglavnom dijagnostikuje na osnovu drugih simptoma.
Pacijenti kojima se dijagnostikuje tumor na mozgu obično će zatražiti pomoć lekara zbog drugih problema, tj. simptoma. Dakle, gledano isključivo kroz prizmu glavobolja, zatražite pomoć lekara ukoliko vaša glavobolja ima gorepomenute karakteristike koje su tipične za povišeni unutarlobanjski (intrakranijalkni) pritisak, ili ukoliko imate i neke druge simptome, poput slabljenja vida, utrnulosti u jednoj polovini tela, osećaja slabosti u ruci ili nozi, naglog gubitka svesti (padavica), zaboravnosti…
Prof. dr sc. med.Branislav Antić neurohirurg
Izvor: bol.rs
Kako da od mačo muškarca napravite papučara
Žena može iskoristiti svoju inherentnu seksualnu poželjnost na dva načina: da privuče ili zadrži muškarca. Između ova dva kraja leži i sredina, a to je dominacija, ili bolje rečeno manipulacija njegovim odlukama. Nekada poznata kao igra “toplo-hladno”, služi da stvori nelagodu u muškom ograničenom mozgu i utiče na povoljnost njegovih odluka koji se tiču partnerke.
Način upotrebe ove taktike zavisi od toga da li je muškarac pripadnik “alfa” ili “beta” klana. Ovi klanovi zaslužuju poseban osvrt u nekom novom tekstu, ali da pojednostavimo – dve su vrste muškaraca, mačo i papučari. Ako je vaš konkretan muškarac mačo, na njega će “dam, ne dam” strategija bolje uticati na početku veze, dok će kod papučara biti osnova donošenja svake odluke ikada dok vas smrt ne rastavi, alfa i omega.
Vidite, drage dame, mačo muškarac će se saviti – donekle. Jednom kada shvati da je za njega otvoren čitav spektar ženskog sveta (jer je, Bože moj, poželjan i ima samopouzdanja), on će svoju pažnju usmeriti ka nekom drugom nežnom cvetu, dok će ženska sujeta i manipulativnost ostati u prašini, nogom kopajući. Procenite, dakle, svog muškarca i ako je mačo – dozirajte svoje igranje.
Ako je vaš konkretan muškarac bedni papučar koji skače skokom gde vi pokažete okom, bez brige – možete ga mrcvariti i potom ubediti da je seksualna suša u njegovim gaćama isključivo plod njegovih loših odluka, umesto vaše manipulacije.
Deluje prosto, zar ne? Sve ovo ste i same znale. Ipak, pažnje vredan aspekt čitave igre jeste hipergamija, pojava koja je specifična za sav ljudski rod, ali je naglašenija u žena nakon što prođu pubertet.
Šta je hipergamija?
Prosto rečeno, u pitanju je sklonost ka partnerima sa dominantnim muževnim karakteristikama u svakom pogledu, fizičkom, mentalnom, materijalnom i duhovnom. Još prostije, žene traže nekoga ko je sposoban da ih vodi, slično predivnom plesu zvanom tango. Ukoliko je sposoban da vodi, muškarac je vredan i dostojan ženskog divljenja.
Istovremeno, žena će testirati muškarca u nastojanju da razotkrije njegovu eventualnu prevaru po ovom pitanju, to jest da zaključi da li on pozira kao čistokrvni alfa ili to zaista i jeste.
Ovi testovi traju čitavog života.
Dakle, ukoliko je vaš muškarac alfa i Romeo, a želite da manipulišete njime koristeći ograničavanje seksualnih odnosa, prvo ga morate dresirati, pripitomiti i od njega napraviti bledu senku onoga što je nekada bio. Kao što talasi hiljadama godina udaraju u stene i neprimetno ih erodiraju, tako neka i vaši prikriveni napadi na njegovu muškost budu uporni i jedinstveni u ovom cilju.
Za šest meseci, godinu dana ili 10, on će popustiti i daće se izmanipulisati.
Da li ćete i dalje želeti da budete sa takvim muškarcem, na vama je da odlučite.
U svojoj suštini, hipergamija je pojava određena milenijumima evolutivnog razvoja, a služi za optimalno uparivanje sa muškarcem čiji DNK nosi dominantne karakteristike, poželjne za nastavak čitave ljudske vrste.
Niste vi krive, u pitanju je vaša priroda.
Kako, dakle, optimizovati svoju manipulaciju njegovim odlukama? Ideja je u teoriji jednostavna, u praksi ipak zahteva više vremena i truda. Evo osnovnih elemenata:
-
Na početku veze, zaspite ga ljubavlju i seksom
-
Kada verbalizuje svoja osećanja prema vama, to je signal njegove spremnosti da se preda i bude uništen
-
Izmislite problem i okrivite njega. Što ima manje veze sa realnošću, tim bolje
-
Kaznite ga trodnevnim uskraćivanjem seksa
-
Dopustite mu da vam se izvini, u tom procesu bi bilo najbolje da potroši izvestan deo svojih materijalnih sredstava
-
Ponovite prethodna tri koraka, ali ovaj put neka pauza bude duplo veća