Erik Klepton: Neke rane nikad ne zarastu
Život slavnog bluz i rok kantautora Erika Kleptona uglavnom su krojile žene koje su mu pomagale da odustane od droge i alkohola, ali i da preboli smrt četvorogodišnjeg sina Konora kojeg je prethodno dugo čekao.
Staru izreku da nas ono što nas ne ubije ojača, na svojoj koži osetio je i bluz i rok kantautor Erik Klepton. Njegov život obeležila je stalna borba sa osećajem griže savesti zbog preranog gubitka sina, pa iako su postojali dani kada od tuge nije mogao da ustane iz kreveta, uspeo je da smogne snage i uz pomoć rada nastavi dalje. Još u najranijem detinjstvu otkrio je svoj muzički talenat koji mu je utro put velike popularnosti. Rođen je 30. marta 1945. godine u Ripliju u Engleskoj, kao prvi sin šesnaestogodišnje Patriše Moli Klepton i dvadesetčetvorogodišnjeg vojnika Edvarda Voltera koji je po njegovom rođenju napustio porodicu. Erik je zato rastao u kući svoje bake Roze, dugo verujući da mu je majka zapravo starija sestra. Kada je napunio osam godina njegova mama se preudala i otišla za Kanadu, dok je malog Erika ostavila sa bakom. Prvu gitaru dobio je upravo od nje za trinaesti rođendan, pa iako mu je ovaj instrument izgledao teško i ružno, prvi put je uzeo u ruke tek kada je napunio sedamnaest godina i kada je oformio svoj prvi bend The Roosters.
– Moje detinjstvo bilo je sve samo ne tipično odrastanje. Iako se moja baka trudila da nadomesti sve što mi je falilo, oduvek sam osećao ogromnu prazninu u duši i u srcu. Nisam znao ko mi je otac, a za majku sam mislio da mi je starija sestra. Sve to i nije bilo tako strašno dok nisam krenuo u školu, a majka zauvek napustila naš porodični dom. Iako je to bilo neko prošlo vreme u kojem su ljudi bili mnogo smireniji, deca umeju da budu zla kao što nijedan odrasli čovek to ne zna. Nazivali su me pogrdnim imenima, trčali su za mnom i zadirkivali kad god su stigli, što im je izgleda bio neki hobi. Kada bih se vratio kući iz škole, trčao sam u svoju sobu i, da me niko ne vidi, plakao satima. Iz tih suza proistekla je želja da počnem da stvaram muziku – započinje Erik.
Iako mu je bilo teško da se uklopi sa drugom decom, sviranje gitare počelo je polako da mu donosi popularnost o kojoj nije ni sanjao.
– Kada sam sa sedamnaest godina počeo da sviram, svi su me odjednom zavoleli i javljali mi se na ulici, što me je pomalo bolelo. Još tada sam zbog nesigurnosti rešio da stvorim svoj svet u kome ću sebi biti glavni – objasnio je Klepton.
Devojke su volele njegov talenat za pevanje i u ranoj mladosti imao je dosta ljubavi zbog kojih je patio. Mnoge devojke koje je upoznavao, ostavljale su trag u njegovom srcu.
– Od sedamnaeste godine pa do dvadeset pete živeo sam punim plućima. Svašta sam radio, pio sam, drogirao se i menjao žene. U neke sam se zaljubljivao, a nekima se ne sećam ni imena. Stvarao sam predivne pesme, a neke od njih su danas veliki hitovi – iskren je muzičar.
Baš u tom periodu, sedamdesetih godina, Klepton je započeo svoju solo karijeru koja je naišla na ogroman uspeh. S druge strane, njegov privatni život počeo je da se ruši. Prva velika ljubav desila mu se sa Peti Bojd, ženom svog najboljeg prijatelja sa kojim je dugo godina sarađivao.
– Malo pomalo ona je postajala moja opsesija. Baš onako kada nešto ne može da vam izađe iz glave ma koliko se trudili da ne razmišljate o tome, a činjenica da je ona žena mog najboljeg druga stvarala mi je neki čudni osećaj, gorak i sladak u isto vreme koji me je izjedao – kaže Erik i objašnjava kako mu je jedan od najgorih dana u životu bio upravo taj kada je rešio da svom drugu Džordžu saopšti ko je njegova ljubav.
– Dugo sam razmišljao šta da radim. Nije da se nisam borio, ali sam svakodnevno osećao sve veću potrebu da Peti uzmem u naručje, da prodrem u nju i da bude samo moja. Njihov brak se i onako raspadao, i pomislio sam da nemam šta da izgubim. Nisam imao izbora, morao sam nešto da učinim. Možda će neko pomisliti da sam bio sebičan, ali nisam. Želeo sam da okončam agoniju koju smo sve troje stalno osećali, a koja se poput crnog oblaka nadvila nad našim glavama. Nas dvoje smo već bili u vezi i čini mi se da nimalo nismo bili diskretni. Odlučio sam da budem kavaljer i da svu krivicu prihvatim na sebe. Kada sam Džordžu saopštio da smo zajedno, činilo mi se kao da je on to već znao – priseća se legendarni muzičar dok je poput mnogih rok zvezda imao ogromnih problema sa bolestima zavisnosti koje su mogle da ga koštaju i života i karijere.
– Ne znam kako sam se upustio u sve to. Kada prvi put probate heroin, vrlo je teško da mu se kasnije oduprete, a i te sedamdesete bile su proklete u svakom smislu te reči. Nisam znao kud udaram. Stalno sam bio drogiran, a onda sam rešio da je došlo vreme da prestanem da od sebe pravim budalu i nađem način kako da sebi pomognem – istakao je muzičar.
Zajedno sa svojom voljenom Peti, Erik se jedno vreme povukao na imanje u Engleskoj, a njegova draga preuzela je brigu oko muzičara i učinila sve da ga izleči od heroinske zavisnosti. Svojom bezgraničnom ljubavlju to je i uspela, i par se venčao na privatnoj ceremoniji 1979. godine. Međutim, iako je droga za njega postala prošlost, ovaj muzički genije počeo je da srlja u novi porok.
– Dugo mi je trebalo da priznam sebi da sam alkoholičar. Posle heroina, piće je došlo kao laka zabava, ali sam mnogo pio. Nisam mogao da zamislim dan bez pića, a onda kada sam prvi put shvatio da ne mogu da pevam u alkoholisanom stanju, pozvao sam svog producenta i rekao mu da sam postao alkoholičar. Tada sam razmišljao o samoubistvu, ali bi me od toga odvratila pomisao da ukoliko se ubijem i budem mrtav neću više moći da pijem. Zbog toga sam odustao od samoubistva – pričao je Erik.
Uz pomoć prijatelja i supruge, 1982. godine otišao je u Minesotu na lečenje i tamo proveo nepunih godinu dana, a po povratku ponovo počeo da radi punom parom. Taman kada su svu pomislili da je njegov život potpuno sređen, 1984. godine priznao je da je u vezi sa manekenkom Ivon Keli, sa kojom je godinu dana kasnije dobio ćerku Rut koju nije želelo da prizna sve do početka devedesetih. Svađe između njega i Peti postajale su sve češće jer ona nije mogla da ostane u drugom stanju, a kada je njegova ljubavnica Ivon 1986. godine rodila i sina Konora, par se razveo u miru i bez grubih reči.
– Želeo sam da Peti ostane trudna i sve smo pokušali. Išla je i na vantelesnu oplodnju, ali jednostavno nije išlo. Želeo sam decu više nego išta, a ona je postala nesnosna i kao da više nije želela da se bori za naše potomstvo. Ivon se pojavila kao neko ko hoće i može da mi ostvari tu žarku želju. Nisam bio zaljubljen u nju, ali sam je vremenom zavoleo. Kada se rodio Konor, rekao sam joj da je ona žena mog života. Moj razvod je prošao mirno, i zahvalan sam najdražoj Peti jer mi je dva puta spasila život. Zahvalan sam joj jer je shvatila moju potrebu da budem otac. Ona je divan i veliki čovek – istakao je Klepton.
Jednog sumornog jutra, marta 1991. godine, strašna vest probudila je Kleptona. Vrisak njegove ljubavnice uticao je na muzičarevu dugogodišnju nesanicu.
– Šta god radio ili ne radio u životu, koliko god vremena prošlo, nikada neću prestati da plačem kada se setim tog sumornog strašnog dana kada je moj sin poginuo. Sećam se da je Ivon sa decom bila kod prijatelja, a da sam ja bio u našem stanu u Njujorku. Telefon je zazvonio. Čuo sam krik, a onda nešto nalik rikanju lavice. Nisam mogao da razaznam o čemu Ivon priča, a pošto se malo pribrala, saopštila mi je: Konor je mrtav! Nisam mogao da poverujem da je umrlo dete od četiri godine, a onda kada mi je objasnila da je ispao kroz prozor sa četrdeset devetog sprata, shvatio sam da ga više nema. Odmah sam otišao kod nje, policija je već stigla, a telo deteta su odneli. Otišao sam u obližnji bar, naručio sok od borovnice, plakao ceo dan i celu noć, a potom krenuo u mrtvačnicu da identifikujem telo. Sto je bio tako veliki, a on na njemu tako mali. Iako je njegovo telo bilo u komadima, lice mu je nekom srećom ostalo nepovređeno. Izgledao je tako mirno, kao da spava. Bilo je strašno i to je ogroman bol – sa tugom u glasu i suzama u očima opisao je muzičar.
Narednih deset godina Erik se povukao u sebe i tiho patio za svojim najdražim sinom, a za njega je napisao i pesmu Suse u raju koja je osvojila šest Gremija. Danima nije izlazio iz kuće, borio se sa sobom, svojim demonima i trudio se da ne potone, a rad mu je pomogao da se povrati.
– Više ne mogu da plačem nad svojom sudbinom. Jeste mi bilo teško, nisam imao snage da ustanem iz kreveta, nisam video smisao svog života, ali život ide dalje. Radio sam kao magarac što je bila jedina stvar koja me je činila srećnim, a onda sam sreo nju – rekao je Erik, koji je krajem 1999. godine upoznao dvadesettrogodišnju Meliju Mekenri koja mu je svojom dečjom nevinošću vratila želju za životom i pomogla mu da ponovo postane društveno biće.
– Osvojila me je. Sreli smo se u prodavnici i čim sam ugledao njene krupne oči, znao sam da je ona prava, a da su sve pre nje bile samo pauze u iščekivanju Melije. Njena pozitivna energija uplela me je u paukovu mrežu. Satima sam mogao da slušam samo njen glas. Njena koža je bila baršunasta, a mirisala je na vanilu. Nisam skidao osmeh sa lica – prisećao se kantautor koji se svojom novom dragom oženio 1. januara 2002. godine u svom rodnom mestu. Od tada su postali nerazdvojni, kako to on voli da kaže, postali su jedno telo sa dve glave.
– Ne mogu da zamislim svoj život bez Melije. Čekao sam je pedeset četiri godine i konačno dočekao. Neki ljudi nemaju sreće, pa nikada ne pronađu svoju idealnu polovinu. Meni je Melija pomogla da ustanem i otresem prašinu sa sebe, mada neke rane u duši nikada ne zarastu – tvrdi Erik koji sa Melijom ima tri ćerke, Džuli Rouz, Eli Mej i Sofi Bel.
– Njih tri i moja supruga smisao su mog života. Ne mogu bez njih. Trudim se da im ispunim svaku želju. Jesam ih razmazio, ali se ne kajem zbog toga, volim ih svim srcem i nikada ih neću ostaviti – tvrdi Erik Klepton .
Priredila: Aleksandra Dimitrijević
Izvor: glossy.espreso.rs
Kako prevazići strah od zubara: Imajte stalno na umu da vi kontrolišete situaciju
Jedan od najraširenijih strahova je strah od zubara. Ozbiljno izražen strah se smatra fobijom – dakle, “dental phobia” je “samo” jači stepen straha od posete stomatologu.
Ova fobija, kao klinički značajna anksioznost, koja je provocirana izlaganjem specifičnim zastrašujućim objektima ili situacijama (normalno) vodi ka izbegavanju toga što čoveka plaši.
Prema istraživanjima, ovaj strah značajno utiče na normalne rutine osobe, na profesionalno funkcionisanje, socijalne aktivnosti pa i međuljudske odnose.
A nemojte da vam sada cela ova naučna priča bude izgovor da NIKAD VIŠE ne odete kod zubara.
Normalno, nije potrebno posebno naglašavati da izbegavanje posete stomatologu ima za posledicu loše stanje zuba i desni, bolove i opšte zdravstvene probleme.
Ovakvo stanje nadalje uzrokuje osećanja stida, krivice pa i inferiornosti, dodatne probleme u socijalnom okruženju, i tu se krug zatvara…
Ohrabrujuća vest je da (prema istraživanjima Vassenda i Hakelmena) veliki broj pacijenata sa pravom “dental fobijom” IPAK redovno posećuje svog stomatologa.
Kako im to uspeva?
Stvar ide ovako: kod većine pacijenata koji se plaše zubara postoji određena ambivalencija, kolebanje:
– s jedne strane, oni se plaše, to je činjenica,
– sa druge strane – na svesnom nivou ZNAJU da treba da idu, zabrinuti su za zdravlje zuba i opšte zdravlje i svesni posledica.
U nekim zemljama pacijenti imaju i socijalnu podršku i razvijene strategije za pomoć, što sve pomaže jačanju unutrašnjih snaga pacijenta.
Osnovni strahovi od zubara su obično sledeći:
– strah od bola,
– strah od nepoznatog,
– strah od gubitka kontrole,
– strah od bilo čega povezanog sa posetom stomatologu i sa samom intervencijom: strah pacijenta od toga da će se osramotiti (plakanjem, recimo), od igle, od ugušenja ili davljenja, strah od paničnog ili histeričnog napada, od cene koštanja, od neosetljivosti na lokalne anestetike…
Uzroci straha mogu biti zaista brojni; od realnih loših iskustava u stomatološkoj zaštiti do loših iskustava sa drugim “belim mantilima”.
Imala sam bezbroj pacijenata sa vrlo teškim oboljenjima koji se zapravo ne plaše zubara – nego su prosto izmučeni dotadašnjim terapijskim postupcima u okviru osnovnog oboljenja.
Kako se boriti protiv ovog straha?
-
Osvestite svoj strah.
Pokušajte da ispišete šta vas (sve) plaši, i pokušajte da izdvojite šta je to konkretno.
Probajte RACIONALNO da promislite o konkretnom strahu.
Ako je uzrok konkretan stomatolog – svakako da nisu svi takvi.
Ako je konkretna intervencija – normalno da ne mora da znači da će svaki put tako biti.
Ako nemate loša iskustva i ne možete da fokusirate uzrok straha – da li je moguće da vas plaše horor priče rođaka i prijatelja?
Ne možete da dišete na nos? To je rešivo.
Loše se osećate u poluležećem položaju? Ja sam taj slučaj, iako se ne bojim zubara :).
Sve je rešivo.
-
Nađite pravog stomatologa.
Ne mora biti najlepši na svetu, ali mora da “ima uši” – dakle, da vas sluša i reaguje na to što mu kažete.
Dokazano je da empatični i duhoviti stomatolozi prosto lekovito deluju :).
Strah od zubara se lakše prevazilazi kad KAŽETE: na primer, da se plašite ako stomatolog želi da vas polegne u stolici, da vam je lakše kad znate tačno šta će da radi i koliko će to trajati i slično.
Nije redak slučaj da odrasli pacijenti koji se plaše traže dečjeg stomatologa – jer su oni naviknuti na ovakvo postupanje.
Lepo, krenite redom – makar progovorite neku reč sa stomatologom; ako vam deluje da odgovara vašim zahtevima, odlučite se za pregled.
-
Imajte stalno na umu da VI kontrolišete situaciju.
Ovo može da zvuči čudno prestravljenom pacijentu, ali realno – i zakonski i moralno – profesionalac mora da stane ako mu odrasla osoba kaže da dalje neće.
Kraj priče.
Imate pravo da odbijete intervenciju, pod uslovom da vam se predoči na vama jasan način koje su moguće posledice.
Sa ovakvim pacijentima uvek prvo razgovaram daleko od zubarske stolice; svakom jednom otvoreno kažem da može slobodno da ustane i ode u ma kom trenutku.
Za 27 godina mog staža to je učinio samo jedan :).
-
POSTAVITE PRAVILA.
– da vam stomatolog na vreme kaže gde će vas zaboleti, kojim otprilike intenzitetom i na koliko dugo;
– da možete npr. da podignete levu ruku ako ne možete dalje,
– da vas doktor češće pita kako ste i može li da se nastavi,
– da imate pravo da nastavak bude u sledećoj poseti, ako je ovo bilo previše.
-
Zakažite se u što ranijem terminu (ako možete ujutru), i to – ne za ponedeljak.
Dakle, ako je ikako moguće, gledajte da što manje vremena prođe između zakazivanja i termina odlaska, da se što kraće dvoumite :).
Ako se zakažete u petak – postoji mogućnost da se ceo vikend plašite…
-
Nemojte ići sami.
Povedite osobu od poverenja, ali nekog ko će vas podržati.
Dešavalo mi se da vidim prestravljenu devojku koju doprati “kuražni” momak, stoji u dovratku i govori: “Kad sam ja vadio zub, bio sam sav krvav DOVDE, ha-ha-ha”.
OVO NIJE PODRŠKA.
Dakle, pažljivo promislite ko će doći s vama, ma koliko vas voleo i bio vam blizak.
Vaša podrška ne sme da ima strah od zubara!
-
Učinite bilo šta što vas opušta.
Naučite relaksacione tehnike – vaš stomatolog zna bar par vrlo jednostavnih koje vam mogu pomoći.
Pitajte za anksiolitik.
Moj profesor iz kliničke farmakologije je govorio: Bolje jedan Apaurin, nego jedan infarkt, ne biste verovali koliko je ovo blizu istine, na žalost.
Anksiolitici imaju i mane i prednosti, ali od jedne tabletice za par poseta stomatologu vam neće biti Bog zna šta.
Ponesite slušalice s muzikom.
Imala sam pacijenata kojima ovo pomaže – u pitanju je zapravo odvraćanje pažnje.
-
Krenite postepeno – od malih stvari.
Na primer – od poliranja zuba.
Ovo će vam dati priliku da vidite kako stomatolog radi, kakvu “ima ruku”, a kasnije sve ide lakše.
-
I – na kraju: NAGRADITE SEBE :).
Zaslužili ste!
Samo nemojte da to bude čokolada :).
Srećno!
Izvor: respecta.co.rs
Izbor muškarca govori o vama mnogo više nego što mislite
Htele vi to da priznate ili ne, svaka žena ima tip muškarca koji smatra privlačnijim od ostalih, a upravo taj izbor govori mnogo o vama. Možda i više nego što biste htele…
Narcisoidni tip
Karakteristike: Zaljubljen u sebe, uvek u centru pažnje, uvek najglasniji, uvek s potrebom da šarmira. Jednom kad ga upecaš, otvara se i njegova ružna strana – moraš ga stalno hvaliti i prihvatati njegovu kritiku koju deli na sve strane.
Zašto ga biraš? Verovatno zato što si i sama narcisoidna. Znamo, zvuči grozno, ali tako je. Narcisoidni ljudi se često privlače, a jednom kada započnu vezu, ona se pretvara u konstantno takmičenje u tome ko će biti bolji, lepši, i ko će od drugih dobijati više pažnje.
Emocionalno nedostupan tip
Karakteristike: On nije spreman za vezu, ne voli da pokazuje osećanja i nikako mu se ne sviđa da planira budućnost s tobom. Upecati ga ne možeš, jer te uvek drži na ledu.
Zašto ga biraš? Zato što imaš osećaj da ne zaslužuješ bolje. Žene koje stalno pokušavaju da se izbore sa ovakvim muškarcima nemaju dovoljno samopouzdanja da kažu: “Ja zaslužujem muškarca koji će me obožavati” – i sklone se.
Tip kojeg treba popraviti
Karakteristike: On nije dovoljno dobar za tebe, ali jednom kad završiš s njim, biće baš savršen. Kad ga upecaš, imaš osećaj da si započela dobrotvorni projekat.
Zašto ga biraš? Imaš stalnu potrebu da popravljaš nešto, da budeš nečiji junak, dokažeš da si dobra osoba. Verovatno u tvojoj prošlosti postoji veza zbog koje se osećaš loše pa pokušavaš da se iskupiš za stare grehe.
Zauzeti tip
Karakteristike: Ima devojku, ili još gore – ima ženu. Nećeš ga upecati jer je zauzet, a čak i ako zbog tebe ostavi sve, vrlo izvesno je da će te otkačiti jer mu više nisi zabranjena.
Zašto ga biraš? Jer nemaš poštovanja prema samoj sebi. Ako imaš obraza da budeš u vezi s nekim ko već ima drugu vezu, pokazuješ da nemaš poštovanja ni prema drugima. Potajno se verovatno nadaš da će ostaviti svoju devojku ili ženu i potajno veruješ da ne zaslužuješ bolje od muškarca koji je samo tvoj.
Izvor: Index.hr
Maske za negu ruku od: šargarepe, maslinovog ulja, jogurta, kvasca, meda, banana…
Zima nam je stigla, a to je period kada su naša lica i ruke izložene hladnoći i spoljnim prilikama. Zato u ovom periodu treba da zaštitimo kožu koliko je god moguće od pucanja i promrzavanja. Ukoliko želite da vaše ruke budu nežne i negovane i zimi, evo nekoliko saveta i maski koje vam mogu pomoći da vam ruke izgledaju zdravo i negovano.
Pre svega redovno perite ruke i gledajte da vam budu čiste ali nemojte koristiti preagresivne sapune. Ovo se odnosi na tečne sapune koji mogu još više da doprinesu sušenju i pucanju kože. Zatim možete i pilingovati ruke kako bi uklonili stare slojeve i održavali kožu nežnom. Bar jednom nedeljno uradite piling ruku. Redovno mažite ruke nekom zaštitnom kremom. Sem ovih saveta, možete isprobati ove maske koje će potpomoći negu vaših ruku.
Maska od šargarepe
Ova maska je jeftina i vrlo prosta za napraviti. Šargerpa je bogata provitaminom A, karotenom i mnogim drugim mineralima i dosta je hranljiva za kožu.
Ono što vam treba je jedna veća ili dve manje šargerepe, 1 supena kašika pavlake i kašika maslinovog ulja. Šargarepu izrendajte vrlo sitno, pomešajte sa pavlakom i maslinovim uljem. Pre ovog tretmana dobro operite ruke a bilo bi dobro da smesu ostavite da deluje u pamučnim rukavicama za negu ruku. Ukoliko nemate ove rukavice jednostavno kada nanesete masku zavijte ih u neki peškir. Ostavite 20 minuta da deluje, isprerite i namažite zaštitnu kremu.
Maska od maslinovog ulja, jogurta, kvasca, jajeta
U posudu dodajte supenu kašiku punomasnog jogurta, kašičicu maslinovog ulja, jednu kockicu kvasca, izgnječite, sjedinite pa dodajte jedno celo jaje. Ova smesa je puna proteina, koja će obnoviti i podmalditi vašu kožu ruku u potpunosti, počev od jogurta pa do jajeta bogatog mnogim mineralima . Jogurt i maslinovo ulje će hidririati kožu i vratiti joj PH ravnotežu dok kvasac potpomaže oporavljanje ćelija. Ovu ‘’glinastu’’ masku ostavite u frižideru da odstoji nekih pola sata pa nanesite na ruke. Obložite ruke providnom folijom pa u stavite u peškir 10ak minuta, isperite i videćete kako koža ima drugačiji izgled.
Piling-maska od meda, banane, jajeta, i braon šećera
Ova maska sadrži malo više sastojaka ali sigurno nećete zažaliti. Sem toga što će delovati kao maska delovaće i kao piling. Dakle, imaćete 1 u 2. Jednu bananu izgnječite pa dodajte 2 supene kašike meda, 2 žumanca, 2 kašike braon šećera i kašiku ulja. ( maslinovog ili bademovog).
Kada se sve ovo sjedini, nanesite masku pa masirajte ruke i između prstiju nekih 3 minuta. Kada to završie ostavite da vam odstoji na rukama nekih 15 minuta pa isperite. Imaćete divne, nežne, negovane i mirisne ruke. Ovu masku možete ostaviti i u frižideru ako vam ostane pa tretman ponovite još jednom u toku dana.
Biljna kupka za ruke
Jednom nedeljno priuštite svojoj koži ekstra negu tako što ćete pripremiti kupku od bilja i ulja. Za ovu kupku vam je potrebna šaka suve koprive, žalfije, nevena i kamilice. Sve ove sušene biljke potopite u vrelu vodu. Kada se tečnost ohladi na temperatutru koju vaša koža može podneti, namačite i masirajte ruke ovim biljkama, zatim u to dodajte malo bademovog i nekoliko kapi eteričnog ulja ruzmarina. Pomešajte sve ove mirise i uživajte u kupki i negovanju ruku.
Izvor: jollymagazine.com
Zdrava pića za buduće mame: Osam napitaka koje trudnica sme da konzumira do mile volje
Nijedan organizam ne može funkcionisati bez tečnosti, pa se stoga preporučuje da dnevno popijete najmanje litar i po vode, ali i nekoliko čaša prirodnih voćnih sokova. Ovo pravilo posebno je važno za buduće mame koje, osim svog, treba da napoje i bebin organizam.
Predstavljamo vam osam vrsta napitaka koje trudnica sme da konzumira do mile volje…
-
Voda
Dok organizam bez hrane opstaje i do dva meseca, bez vode će izdržati tek nekoliko dana. Do svih reakcija u organizmu dolazi isključivo pomoću tečnosti, a upravo je voda ta koja omogućava transport i distribuciju hranljivih sastojaka po celom telu.
-
Sok od ananasa
Odličan je za varenje, što je budućim mamama veoma važno s obzirom na to da većina pati od zatvora. Sok od ananasa uspešno zamenjuje klasične osvežavajuće napitke i predstavlja jedan od najprijatnijih načina za gašenje žeđi. Osim toga, ublažava kašalj. Dobro je poznata i digestivna moć ananasa: zasluga pripada bromelinu, enzimu koji olakšava varenje proteina. Najbolje je piti svež, tek isceđeni sok – kuvan i pasterizovan, gubi enzime.
-
Sok od jabuke
Jabuka je voćka sa najviše blagodeti po organizam i ima i tu prednost da je dostupna preko cele godine. I njen sok je poznat i cenjen zbog niza dobrih osobina: jača nerve i mišiće, deluje kao diuretik, dezifinkuje probavni sistem i obezbeđuje pravilan rad creva. Osim toga, svež sok od jabuke sadrži i limunsku kiselinu, vitamin C, vitamine grupe B i razne vrste šećera, posebno fruktozu. Budući da je niskokaloričan (oko 50 kalorija na svakih 100 grama), napitak se posebno preporučuje osobama koje ne žele da se ugoje.
-
Sok od grejpfruta
Mnogobrojne studije potvrđuju antibakterijska i antimikotička (farmakološka sredstva protiv gljivica) svojstva grejpfruta. Plod i njegov nektar jačaju odbrambene sposobnosti organizma. Ukoliko svakog jutra popijete svež sok od žutog ili crvenog grejpfruta, zaštitićete se od većine virusa koji obično haraju s počektka jeseni. Ako želite da iskoristite sve prednosti grejpfruta, nemojte se ograničiti samo na ceđeni sok. Obilje hranljivih sastojaka naći ćete upravo u kori i tankim belim kožicama ovog voća. Najbolje je kad se iscedi ili se narezane kriške stave direktno u sokovnik.
-
Sok od narandže
Kao svi agrumi, pomorandža je riznica C vitamina. Sa samo 100 ml soka unećete 65 % preporučene dnevne doze ovog vitamina. Isceđeni sok od pomorandže treba popiti odmah, budući da vitamin C brzo propada. Zadovoljstvo ovog voća uskraćeno je, međutim, osobama koje imaju neku bolest jednjaka, hijatus herniju, gastritis, kamen u bubregu ili su alergične na pomorandžu.
-
Sok od šargarepe
Poznata u kuhinji kao nezaobilazni sastojak supe ili nekog drugog čorbastog jela, šargarepa je i pravi eliksir zdravlja. Njen sok igra važnu ulogu u očuvanju crevne bakterijske flore, što je važan preduslov za zdravlje creva. Osim toga, sok od šargarepe bogat je A vitaminom u obliku betakarotena, korisnog za vid i sprečavanje kožnih oboljenja kao što su akne i eritemi.
-
Sok od limuna
Ovaj sok sadrži mnogo vitamina, posebno vitamina C koji olakšava apsorpciju gvožđa u želucu, pa je dragocen u slučaju otežanog varenja. Zahvaljujući visokoj alkalnoj vrednosti, limunov sok dezinfikuje i čisti, a u stanju je da smanji i eventualni višak kiseline u organizmu, od čega pati većina budućih mama. Ipak, limunadu nemojte konzumirati hladnu, već mlaku ili zagrejanu na sobnoj temperaturi.
-
Mleko i jogurt
