Naslovna Blog Stranica 396

Kako se pravi kiselo mleko i koja su lekovita svojstva

Iako se za njega verovalo da je u pitanju „pokvareno mleko“, zapravo je reč o proizvodu koji je veoma ukusan, dugotrajan i zdrav. Za ljubitelje ove osvežavajuće namirnice posebnu radost predstavlja činjenica što može da se kombinuje sa raznim ukusima i jelima, a posebno sa voćem i slatkišima.

Tako u nekim zemljama ono predstavlja svojevrsnu zamenu za sladoled, iako kiselo mleko kalorije sadrži u znatno manjim količinama.

Lekovita svojstva kiselog mleka su izvanredna

Uopšteno gledajući kakva lekovita svojstva poseduje kiselo mleko, možemo reći da je u pitanju pravi prirodni zaštitnik organizma od raznih bolesti. Pre svega, ono se lako probavlja u našim crevima, stimuliše proces pražnjenja i, što je najvažnije, reguliše prirodan balans bakterija i crevne mikroflore. Upravo se zbog svega navedenog preporučuje protiv zatvora kao najefikasniji lek protiv ovog problema.

Proteini, kojih u ovom mlečnom proizvodu ima u izobilju, veoma lako se apsorbuju u naš organizam. Stoga je ovo jedna od glavnih namirnica koja se nalaze u ishrani sportista i rekreativaca. Sa druge strane, ugljenih hidrata ima oko 3 do 4 odsto, što je mala količina.

Kao što smo već napomenuli, kiselo mleko sadrži kalorije u zanemarljivim količinama, tako da ga bezbedno mogu koristiti i osobe obolele od dijabetesa, a posebno je preporučljivo za one koji žele da regulišu telesnu težinu.

Naučna istraživanja dokazala su da redovna konzumacija ovog mlečnog proizvoda sprečava bolesti kardio-vaskularnog sistema. Kiselo mleko kao lek za srce od davnina se koristi u zemljama istočne Evrope, jer je poznato da štiti krvne sudove od nagomilavanja lošeg holesterola i pomaže njegovo uklanjanje iz organizma.

Nega i lečenje posledica opekotina kože predstavlja veliki problem koji je bolan, a neretko i skup. Bez obzira da li su u pitanju one nastale u kući ili van nje, naročito zbog dugog boravka na suncu, za sve njih postoji jedinstveno i prirodno rešenje. Kiselo mleko protiv opekotina je pravi i jedini izbor ukoliko želite brzo i efikasno da uklonite ove probleme, a da ujedno osetite i momentalno olakšanje. Sve što je potrebno jeste da ovaj proizvod nanesete na delove kože koji su iritirani ostavite da se osuši.

  Po potrebi možete da ponovite ovaj proces, sve dok ne dobijete željeni rezultat. Stoga je kiselo mleko protiv opekotina često glavni saveznik svih turista koji provode dosta vremena na suncu na plažama.

U celini, kada posmatramo kiselo mleko za zdravlje i njegova lekovita svojstva, možemo dodati i činjenicu da je ova namirnica prirodni antibiotik koji jača naš imunitet i čuva nas od raznih bolesti, posebno prehlade i gripa. Pored toga, pospešuje eliminaciju toksina iz tela, pa nas čuva i od težih oboljenja.

Osobe koje imaju problema sa paradentozom svakako treba da konzumiraju veće količine kiselog mleka. Zbog visoke koncentracije kalcijuma, magnezijuma i kalijuma, ova namirnica predstavlja prirodan lek koji će da štiti, jača zube i spreči njihovo ispadanje.

Osim toga, kiselo mleko kao lek može da se koristi za zaceljivanje preloma kostiju, pošto pospešuje i ubrzava oporavak.

Kako napraviti kiselo mleko na starinski način

Verovatno ste se zapitali kako se pravi kiselo mleko kod kuće, pošto su ga naše bake i majke često pripremale. Ukoliko ne želite da kupujete gotov proizvod, daćemo vam jednostavan recept za pravljenje ove ukusne mlečne namirnice.

Od sastojaka vam je potrebno: 2 litra domaćeg punomasnog mleka (kravljeg),1 čaša kisele pavlake.

Priprema recepta: navedenu količinu mleka skuvajte i sklonite ga sa vatre da se malo ohladi, pri tom odmah odvojite 1 decilitar mleka koje ćete pomešati sa kiselom pavlakom u zasebnoj posudi. Ostavite da se sve ohladi, a potom postepeno sipajte prohlađeno mleko u kiselu pavlaku.

Veoma je važno da svo vreme mešate smesu kako bi se što bolje sjedinila i da ne bi imala grudvice. Nakon toga, poklopite posudu poklopcem i uvijte je u veću kuhinjsku krpu. Bitno je da šerpa odstoji barem 6 sati na toplom mestu, nakon čega ga možete otkriti, odložiti u frižider i služiti po želji.

Izvor: dijetamesecevemene.com

 

Sok od krompira – pomaže kod gastritisa, zatvora, artritisa, anemije

Ovaj prirodni lek je često zaboravljen, iako može može poboljšati zdravlje digestivnog sistema i  ublažiti tegobe kao što su zatvor, proliv i gorušica. Sok od krompira takođe smanjuje nivo  želudačne kiseline.

Za pravljenje ovog soka se preporučuju mladi i sveži krompiri. Krompire treba oguliti, oprati i  osušiti. Ukoliko primetite da na krompiru ima malih crnih tačkica, odmah takav krompir bacite.  Baš iz ovog razloga se ne preporučuje upotreba prezrelih krompira, kao i onih koji su proklijali.  Nemojte ih koristiti jer mogu sadržati toksična jedninjenja koji mogu naškoditi vašem zdravlju.  Najbolje je koristiti sirove krompire jer će tada sadržavati sve hranljive materije, koje se mogu  izgubiti tokom termičke obrade.

Mnogima se ne sviđa ukus soka od krompira, a da bi ste poboljšali ukus možete dodati neko  voće ili povrće po vašem izboru. Sok od krompira možete mešati sa limunom, peršunom, krastavcem, šargarepom, celerom, cveklom ili jabukom. Oni će poboljšati ukus krompira i daće vam dodatne prednosti za zdravlje.

Najvažnije blagodeti soka od krompira

Anemija
Krompir je odličan izvor gvožđa i folne kiseline koji su ključni u proizvodnji crvenih krvnih ćelija. Iz  ovog razloga se sok od krompira može koristiti kao efikasna prevencija ili lečenje različitih oblika  anemije.

Artritis
Krompir je bogat izvor minerala, kalijuma i organske soli koji daju ovoj namirnici odlična  antiupalna svojstva. Narežite krišku krompira, zajedno sa korom i namočite u čašu vode, i popijteujutro pre jela.

Koža
Može ublažiti iritaciju, opekotine, osip, crvenilo ili svrab. Krompir možete stavljati na kožu  narezanog na kriške ili ipak kao sok. Efekat će biti isti.

Zatvor i hemoroidi
Kuvani krompir će vašu stolicu omekšati i podstaći rad creva. Odličan je za ublažavanje zatvora,  sprečavanje hemoroida i preteranog naprezanja creva.

Gastritis
Sok od krompira se najčešće koristi za ublažavanje simptoma gastritisa jer efikasno smanjuje nivo želudačne kiseline. Ako patite od gastritisa pijte pola čaše soka od krompira, i to 3-4 puta dnevno u periodu od mesec dana.

Visoki krvni pritisak
Krompiri su odličan izvor kalijuma koji pomaže u smanjenju i regulisanju visokog krvnog pritiska. Kalijum će takođe smanjiti rizik od nakupljanja plaka u krvnim sudovima.

Bol u zglobovima
Sok od sirovog krompira je odličan za ublažavanje bola u zglobovima, glavobolje i bolova uzrokovanih artritisom.

Umorne oči
Sirovi krompir je odlično rešenje za umorne oči. Stavite kriške krompira na oči najmanje 2 puta dnevno. One će postati odmorne, smanjiće se podočnjaci i vidljivost tamnih mrlja.

Mršavljenje
Mit je da krompiri goje. Naime, krompiri se često pripremaju u ulju koje uzrokuje gojenje. Krompir ne sadrži puno kalorija te je odličan za mršavljenje. Najbolje je da ga jedete kuvanog i začinite  svežim biljem.

Ovaj tekst je preuzet sa sajta Stvar ukusa

Zelena salata, dragoceni izvor vitamina i minerala

0

Izuzetno dragocena, zelena salata prisutna je na našoj trpezi gotovo cele godine. Od brojnih sorti najzastupljenije su puterica i kristal salata.

Dragocena je jer sadrži čak 95 odsto vode, vrlo malo kalorija, a hranljiva vrednost se sastoji u obilju minerala i vitamina.

Od minerala najviše ima kalcijuma i gvožđa, kao i znatne količine magnezijuma, joda, mangana, kobalta, nikla, silicijuma i bakra.

Među vitaminima su najprisutniji C i E, karotin i kompleks vitamina B.

Najvredniji lekoviti sastojak salate je mlečni sok, koji sadrži takozvani laktukarijum. Najviše ga ima u korenu, lisnim rebrima i mladim stabljikama. Ovaj sastojak ublažava bol, nervnu napetost i obezbeđuje spokojan san.

Kao začin za spremanje salate najbolje je koristiti sojino, suncokretovo i maslinovo ulje, a od sirćeta jabukovo ili obično, limunov sok, zelene i crne masline, razne prelive od belog luka, peršuna, mirođije i drugih začinskih trava.

Izvor: Novosti.rs

Životna priča  Merilin Monro: Najveća holivudska misterija

0

Kada je 5. avgusta 1962. planetu obišla vest da je u trideset šestoj godini preminula slavna glumica Merilin Monro, njeni obožavaoci nisu mogli da poveruju da nikada više neće videti damu koja je preko noći postala simbol ženstvenosti 20. veka.

Od tog dana, kontroverze i intrige vezane za njen ljubavni život, ali i smrt, punile su stranice svih svetskih časopisa. Danas, osamdeset devet godina od njenog rođenja, javnost ne prestaje da se interesuje za ovu kontroverznu lepoticu i njenu tragičnu sudbinu. Dok su je jedni doživljavali kao nemoralnu zvezdu i bludnicu koja se nikoga i ničega nije bojala, drugi su je videli kao krhku i naivnu devojku koja je uvek bila samo nesrećno zaljubljena. Ipak, najveća misterija bila je vezana za njenu romansu sa predsednikom Sjedinjenih Američkih Država Džonom Kenedijem, koga su kasnije mnogi krivili za njenu smrt. Njih dvoje upoznali su se dok je ona bila u braku sa Džoom Dimađom, a Kenedi bio tek kandidat za ulazak u Senat. Ljubav među njima rasplamsala se neverovatnom brzinom, nakon čega su počeli krišom da se viđaju u Njujorku.

Rođena je kao Norma Džin Mortenson 1. juna 1926. godine u okružnoj bolnici u Los Anđelesu. Svoje detinjstvo i tinejdžerske dane provela je uglavnom po sirotištima jer ju je otac ostavio, a majka je relativno brzo posle porođaja poslata u bolnicu za mentalno obolele osobe. Od svoje šesnaeste godine Merlin je koristila majčino prezime Bejker jer je saznala da joj se otac nije prezivao Mortenson. Dve nedelje posle proslave šesnaestog rođendana, buduća zvezda odlučila je da se uda za Džejmsa Doertija, radnika u fabrici aviona. U svojim knjigama, njen prvi suprug tvrdio je da su se voleli, ali kako su nju poneli snovi o slavi. U članku za Fotoplej napisanom 1953. godine pod naslovom Merilin Monro je bila moja žena, otkrio je da je ipak on nju ostavio.

Dok joj je muž služio u transportnoj mornarici tokom Drugog svetskog rata, buduća glumica počela je da radi sa svojom svekrvom u fabrici Radioplane Company, čiji je vlasnik bio holivudski glumac Redžinald Deni. Kada je vojni fotograf Dejvid Konover obilazio lokalne fabrike da bi za potrebe časopisa YANK fotografisao žene koje doprinose ratnim naporima, Normu je okarakterisao kao potencijalnu manekenku. Ubrzo potom ona je potpisala ugovor u agenciji za modele The Blue Book. Skratila je kosu i ofarbala je u zlatnoplavu nijansu. Na nagovor fotografa, odlučila je da ode u Holivud kako bi pokušala da radi kao glumica, ali pre odlaska potpisala je papire za razvod. Njen početak okarakterisale su sporedne uloge, ali ipak je brzo napredovala. U proleće 1945. postala je poznata kao san svih fotoreportera i te godine pojavila se trideset tri puta na naslovnim stranama prestižnih magazina. Sledeće godine slučajno ju je primetio lovac na talente Ben Luon. Ugovorio joj je pojavljivanje na audiciji u filmskoj kući 20th Century Fox, nakon čega je dobila standardni šestomesečni ugovor uz početnu platu od 125 dolara sedmično. Luon joj je predložio da uzme umetničko ime Merilin, po glumici Merilin Miler, budući da Norma Džin nije zvučalo komercijalno. Tako je u dvadeset prvoj godini ova zanosna holivudska plavuša kasnije postala planetarno popularna kao Merilin Monro.

Posle nekoliko nezapaženih uloga i otkaza koje je dobijala na gotovo svim poslovima, upoznala je Džonija Hajda, jednog od najboljih holivudskih agenata, koji joj je izdejstvovao novi ugovor sa Foksom nakon što ju je MGM odbio. Potpredsednik ove filmske kuće Deril F. Zenik nije bio siguran u njen potencijal, ali je popustio zbog Hajdove upornosti.

Ipak, ni tada nije bila srećna, a ostala je upamćena njena rečenica: U Holivudu ti plaćaju hiljadu dolara za poljubac i 50 centi za dušu. Prvu značajniju ulogu imala je u filmu Džungla na asfaltu, u režiji Džona Hjustona, koji je bio zadovoljan njenom glumom koju su mnogi osporavali. Uloga Anđele Pinvej donela joj je željeni dugogodišnji ugovor sa kompanijom 20th Century Fox, posle čega je glumila u filmu Sve o Evi, za koji neki kažu da je slika njenog života.

Iako su joj uloge i dalje bile male, publika i kritičari primetili su kako joj je Hajd platio manje plastične operacije nosa, brade, kao i stomatološku intervenciju. Od tada, karijera je počela da joj cveta, a status seks bombe potvrdio se posle filma Muškarci više vole plavuše. Nizala je hit za hitom: Kako se udati za milionera, Sedam godina vernosti, Autobuska stanica i Neki to vole vruće koji je pokazao da je Merilin Monro i odlična komičarka.

Želeći da poboljša svoju glumu, pohađala je i poznati Actors Studio u Njujorku. U to vreme počele su da kruže fotografije gole Merilin koje je snimio Tom Keli u periodu dok je još tražila posao. Slike je kupio Hju Hefner, a u decembru 1953. pojavila se u prvom izdanju magazina Playboy. Zbog skandala u studiju, glumica je javno potvrdila da je na snimcima zaista ona. Na pitanje šta nosi u krevetu, odgovorila je: Chanel No. 5, a kad su se novinari zainteresovali šta je imala na sebi tokom snimanja, odvratila je: Radio. U svojoj dvadeset šestoj godini Merilin je bila jedna od najpoznatijih žena u Holivudu, ali i na svetu. Tada je po drugi put stala na ludi kamen i zaklela se na vernost čuvenom igraču bejzbola Džou Dimađu. Kasnije je u knjizi Moja priča otkrila kako je dugo odbijala da ga upozna jer se plašila da se on uklapa u stereotip američkog sportiste. Tokom medenog meseca otputovali su u Japan, a nju su zamolili da poseti Koreju. Za četiri dana održala je deset nastupa pred sto hiljada vojnika. Tada se spekulisalo da Dimađo nije bio srećan njenom odlukom jer je hteo da to bude intimno putovanje.

Četrnaestog septembra 1954. godine Merilin je snimila sada već kultnu scenu za film Sedam godina vernosti u kojoj joj vazduh iz podzemne železnice podiže haljinu. Bil Kobrin, tadašnji Foksov dopisnik sa istočne obale, rekao je kako je reditelj Bili Vajlder hteo da to postane medijski cirkus: Svaki put kad bi se haljina digla, publika bi se uzbudila, a Dimađo bi poludeo. Par se posle toga posvađao u predvorju hotela, a ona je devet meseci nakon venčanja zatražila razvod zbog psihičkog zlostavljanja.

Treći put se udala 29. juna 1956. godine za dramaturga Artura Milera, kojeg je upoznala pet godina ranije u Vajt Plejnsu, u Njujorku. Sklapanje braka krilo se od medija, a iako je vaspitana u hrišćanskom duhu, prihvatila je judizam pre ceremonije venčanja. Nakon što je završila snimanje filma Princ i plesačica sa Lorensom Olivijeom, par se vratio iz Engleske u SAD i otkrio da je Merilin trudna. Međutim, s obzirom na to da je bolovala od endometrioze, a trudnoća se pokazala kao vanmaterična, ubrzo je izgubila bebu.

– Nije lako kada saznate da nećete imati decu. To je beskrajna bol koju sam prihvatila. Jednostavno, majčinstvo mi nije suđeno, a život mora da ide dalje – govorila je Merlin koja je na svaki poziv novoizabranog predsednika Džona Kenedija trčala u njegov zagrljaj. Bezrezervno mu se predavala iako je duboko u sebi znala da se on nikada neće razvesti od svoje supruge Žakline, pošto bi mu to ugrozilo popularnost.

Iako je otvoreno pokazivao simpatije koje je gajio prema plavokosoj glumici i sve češće je pozivao na druženja u javnosti, predsednik je odlučio da svoju naklonost podeli i sa drugim damama. Emotivno nestabilna Merilin teško je podnosila njegove avanture i počela je da se oseća napušteno. Saznanje da ju je odbacio jedini čovek kojeg je volela, dovelo je do toga da je svoju tugu počela da utapa u alkoholu i drogi. Naposletku je smeštena u psihijatrijsku kliniku gde je probala da se izleči od svojih mračnih opsesija, ali je po dolasku kući ponovo nastavila da se viđa sa prvim čovekom Amerike.

– Da li izgledam srećno? Kažem vam da me u detinjstvu niko nije želeo. Pred vama je usamljena devojka koja ima ideju da se probudi i nađe način kako da san postane stvarnost. Ja sam Merlin Monro, a ovo je moja priča o Pepeljugi – rekla je glumica novinarima prilikom izlaska sa psihijatrijske klinike.

Milerov scenario za Neprilagođene trebalo je da bude njegov dar voljenoj za Dan zaljubljenih, ali u vreme kad je snimanje počelo 1960, njihov brak bio je nepopravljiv. Razveli su se naredne godine 24. januara u Meksiku, a Miler se već 17. februara 1962. oženio sa Inge Morat, jednom od modela koja je radila na snimanju Neprilagođenih. Taj film ujedno predstavlja i poslednju dovršenu saradnju Merilin i Klarka Gejbla. Iscrpljujuće snimanje odvijalo se u vreloj pustinji Nevade, a Merilin, Gejbl i Klift Montgomeri ostvarili su uloge koje su savremeni kritičari pozitivno ocenili.

Kasnije su tabloidi optuživali Merilin zbog smrti Klarka Gejbla koji je tokom snimanja preminuo od srčanog udara, tvrdeći kako ga je gnjavila na setu. Već tada nazirao se početak njenog kraja. Doživela je dva spontana pobačaja i jednu ginekološku operaciju, počela je da pije, a imala je i kratku aferu sa francuskim pevačem Ivom Montanom. Od svih njenih veza, najviše se pamti ona sa predsednikom Džonom F. Kenedijem. Šta se zaista između njih dvoje dogodilo, ostaće zauvek tajna. Razvod od Artura neposredno pred premijeru Neprilagođenih, veliki problemi sa drogama, gubljenje uloga u filmovima i često bolničko lečenje od opijata, od njenog života napravili su ruinu. U maju 1962. imala je poslednji javni nastup pevajući rođendansku pesmu predsedniku Džonu Kenediju. Njeno zdravlje polako je slabilo zbog sve veće zavisnosti od tableta. Iste godine počela je ponovo da se viđa sa Džoom Dimađom, a u februaru 1961. njen lekar poslao ju je na psihijatrijsku kliniku Pejn Vitni gdje je, prema kazivanju Donalda Spota, smeštena na odeljenje za najteže slučajeve.

Nakon dvonedeljne terapije, odlučila je da napusti kliniku, ali nije mogla sama da se odjavi, pa je pozvala Dimađa da je izvede. Posle mu se pridružila na Floridi, a njihova priča o tome kako su samo dobri prijatelji, nije zaustavila glasine o tome da su se ponovno venčali. Ipak, te spekulacije nisu bile tačne, ali je Merilin pristala da se ponovo uda za njega. Iako je venčanje bilo zakazano za osmi avgust 1962. godine, do njega nije došlo jer su je petog avgusta pronašli mrtvu u svom stanu.

Događaji koji su prethodili njenom tragičnom kraju, obavijeni su velom tajne. Samo nedelju dana pre nego što je umrla, Merilin se pijana poverila svom prijatelju Frenku Sinatri da je za Kenedija bila samo telo. Tog kobnog dana, u jedanaest časova ujutru, pronađena je mrtva u sobi hotela Beverli Hils, a policija je dala saopštenje u kome je pisalo da je holivudska diva Merilin Monro izvršila samoubistvo. Kasnija rekonstrukcija ovog događaja pokazala je sasvim suprotno. Vozač kola Hitne pomoći tvrdio je da je gospođicu Monro zatekao u komi, lekari su pokušavali da joj pomognu, ali nakon injekcije koju joj je dao njen psihijatar, mogli su jedino da konstatuju njenu smrt. Istog dana tužilac Frenk Hogan zaplenio je snimke koji nedvosmisleno potvrđuju da je te noći, kada je Merilin umrla, Robert Kenedi, Džonov brat, bio u njenoj sobi. Posle mnogobrojnih nagađanja, prava istina o njenoj smrti nikada nije obelodanjena. Ožalošćeni Dimađo organizovao je sahranu i nije pozvao nikoga iz Holivuda, već samo najbliže prijatelje i rođake, a to je objasnio rečima da su oni samo povređivali Merilin. Dvadeset godina je na njenu grobnicu slao bukete crvenih ruža tri puta sedmično, a za razliku od njena druga dva muža, o pokojnoj supruzi nije govorio u javnosti i nikada se više nije ženio.

Najcitiranija glumica

Pored toga što je ušla u legendu, pamte se i izjave Merlin Monro. Njena lepota uvek je bila u prvom planu jer su mnogi mislili da pored toga nema šta da ponudi. Ipak, mnogi se još sećaju rečenica koje je izgovarala.

– Ako možete navesti ženu da se smeje, možete je navesti na bilo šta!

– Lepota je u nesavršenosti. Ludilo je genijalno i bolje je biti apsolutno smešan nego apsolutno dosadan.

– Muževi su uglavnom dobri kao ljubavnici samo kad su neverni svojim ženama!

– Pravi ljubavnik je čovek koji te uzbudi i kad te poljubi u čelo, smeje ti se u oči ili samo zuri u prazan prostor.

– Pre braka, devojka treba da vodi ljubav sa muškarcem kako bi ga zadržala. U braku treba da ga zadrži kako bi vodila ljubav s njim!

– Potrebna je pametna brineta da bi glumila glupu plavušu!

– Niko mi nikad nije rekao da sam lepa dok sam bila devojčica. Svim devojčicama treba reći da su lepe, čak i ako to nisu!

– Istina je da nikad nikog nisam zavaravala. Ja sam im samo dozvoljavala da se zavaraju sami. Nije im bilo bitno ko sam i šta sam. Umesto toga, stvarali su lik za mene. Nisam želela da se raspravljam s njima. Oni su, očigledno, voleli nekog ko nisam bila ja!

Piše: Ksenija Konić

Izvor: Story

Priča o cipelama Patrijarha Pavla

0

U svešteničkim krugovima dugo će se prepričavati kako je Patrijar Pavle imao lepe cipele – lake, udobne i besprekorno sjajne.

Blaženopočivši patrijarh Pavle bio je poznat po svojoj skromnosti. Malo ko zna anegdotu o tome kako su nastale njegove cipele, u kojima je uvek pešačio. Pogotovo je bio zanimljiv podatak da je sam vodio brigu o svojoj obući, a priča koju vam donosimo sigurno će vas podsetiti zašto je nosio nadimak “sveti siromah”.

Gojko Stojčević, slabački dečak iz sela Kućanci, koji je rano ostao bez roditelja, prevalio je veliki duhovni put da bi 1990. godine postao 44. vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve.

U svešteničkim krugovima dugo će se prepričavati kako je patrijarh Pavle imao lepe cipele – lake, udobne i besprekorno sjajne.

– Jeste – osmehivao se patrijarh Pavle kada su ga pitali za cipele. – Udobne su, mogu u njima dugo da pešačim.

– Gde ste ih kupili?

– Eh, kupio! – rekao i odmahnuo rukom kao da je stavio tačku na razgovor.

A iza ovih cipela stoji malo neobična priča: cipele, u stvari, nekad bile ženske čizme – našao ih patrijarh, bačene, blizu kuće svoje sestre. Zagledao ih, prevrtao, video da su stare i očuvane. Posle nekoliko dana u svojoj maloj radionici načinio je sebi dobre cipele.

Patrijarh Pavle je bio veoma cenjen zbog svoje skromnosti i mudrosti. Nije mu bilo ispod časti da šije ili da popravlja prozore. Sećanje na ovog neobičnog, blagog čoveka, koji je bio istovremeno i intelektualac i zanatlija, ostalo je živo i nakon njegove smrti.

Dok su mnogi kupovali luksuzne automobile, on je svuda išao peške ili javnim gradskim prevozom. I to u cipelama koje je sam pravio, ali i popravljao.

Priča kaže da ga je obućarskom zanatu naučio neki čovek koji je popravljao cipele u blizini Patrijaršije, a neki kažu da je zanat “pendžetiranja đona” naučio u manastirima.

Jednog dana je video vozača ispred patrijaršije kako menja gumu i zatražio da mu pozajmi parče od gume koju je čovek nameravao da baci. Od te gume je izrezao kalup i tako zakrpio svoje cipele.

Izvor:novosti.rs

Razlike između muškaraca i žena koje dokazuju da smo 2 različita sveta

Mnogi ljudi kažu da su muškarci i žene sa različitih planeta. Mi nismo sigurni koliko planete imaju veze sa tim, ali psihologija i još ponešto definitivno imaju. Žene se razlikuju od muškaraca u mnogim aspektima, a zbog nekih od ovih razlika zapravo su u prednosti. Evo koje su to glavne razlike između muškog i ženskog sveta. Sigurni smo da ćete se prepoznati.

Muškarci i žene se oblače različitim redosledom

Malo ljudi je primetilo ovu činjenicu, ali prilično je zanimljivo što se žene oblače odozgo nadole – prvo majicu ili bluzu, a onda pantalone ili suknju. Muškarci prvo obuvaju čarape i oblače pantalone, a tek onda oblače majicu ili košulju.

Žene su manje sklone rizikovanju

Žene su oduvek smatrane za “negovateljice”. Zato one više brinu za druge. Muškarci, međutim, vole da rizikuju i malo šta ih može zaustaviti. “Samo jednom se živi” obično nije fraza koja vodi nečemu dobrom.

Žene pojedu oko 2 kg ruža tokom života

Poznato je da žene jedu ruž zajedno sa hranom i pićem. Naučnici su izračunali da tokom života pojedu oko 2 kg ruža.

Žene vole da kuvaju za svoje muškarce

Devojke imaju taj običaj: kada imaju momka, one počinju dobro da ga hrane. Takvo ponašanje je možda uslovljeno njihovom željom da pokažu koliko su dobre domaćice. Postoji i drugo mišljenje – to rade jer druge žene neće mnogo mariti za punačkog muškarca. Njegova devojka ga neće voleti manje, ali druge žene neće biti toliko zainteresovane za njega.

Ponekada žene znaju da postavljaju veoma čudna pitanja

Naravno, devojke su veoma radoznale i žele da znaju što je više moguće. Međutim, ako vaša devojka pokušava da sazna vašu lozinku ili kad je rođendan vašem prijatelju, trebalo bi da razmislite zašto vas to pita. Možda sumnja u vas i pokušava da sazna nešto.

Žene ulažu mnogo truda kada silaze u štiklama niz stepenice

Mnogo muškaraca će primetiti koliko čudno izgleda kada žena silazi niz stepenice u visokim štiklama. Razlog tome je što je teško tako silaziti niz stepenice i nikada je nemojte požurivati.

Rukovanje sa ženom razlikuje se od rukovanja sa muškarcem

Kada se dva muškarca rukuju, oni to rade čvrsto i zapravo tresu ruke. Kada se žena rukuje, ona samo da ruku muškarcu, ali je ne pomera, već drži ruku nepomično. Teško je reći šta ovo znali, ali je to možda zbog toga što rukovanje obično nije način na koji se žene pozdravljaju.

Alkohol i žene su loša kombinacija

Žene će se napiti mnogo brže od muškaraca. Ovo je dobro poznata činjenica, ali malo ljudi zna razlog tome. On je prilično prost: žensko telo se ne bori sa alkoholom tako dobro kao muško, pa zato on na njih više utiče. Postoji specijalan enzim koji razlaže alkohol i uništava ga pre nego što dođe u krv. Žene imaju manje ovog enzima i zato više alkohola uše u njihovu krv za isti vremenski period. Muškarci su u ovom pogledu jači.

Žene vide boje u većem spektru

Naučno je dokazano da žene razlikuju više boje od muškaraca zahvaljujući svojim genima. Zato muškarci često polude kada devojke pokušavaju da im dokažu razliku između ljubičaste i boje patlidžana.

Žene imaju bolje čulo mirisa

Razlog zašto žene toliko vole cveće jeste taj što je njihovo čulo mirisa bolje razvijeno. Zahvaljujući svojim genima, žene su osetljivije na mirise.

Žensko telo se češće menja

Žensko telo je jedinstveno. Za razliku od muškog, ono se mnogo menja tokom vremena. Pubertet počinje nekoliko godina ranije kod žena u odnosu na muškarce. Kada devojčica odraste, njeni kukovi se zaoble. Ovo se dešava sa jednom svrhom – da obezbedi dovoljno prostora za rađanje deteta.

Izvor: fokuzz.com

Opasni izazovi na internetu zaludeli tinejdžere u Srbiji

Tinejdžeri širom sveta, baš kao i u Srbiji, poludeli su za bizarnim i zabrinjavajućim izazovima na internetu. Tako, na primer, na društvenim mrežama kruži snimak mladih Leskovčana koji iskaču ispred automobila na ulicu dok ih drugari snimaju telefonom. Ima i onih koji se takmiče ko će napraviti bolji selfi s drogom u školi, ali i tinejdžera koji stavljaju so i led na kožu, nakon čega dolazi do hemijske reakcije koja ostavlja strašne posledice i promrzline. Dok se deca zabavljaju u ovim ekstremnim izazovima, roditelji brinu i pitaju se šta je sledeće. Kao pitanje nameće se i to da li su ovi trendovi posledica urušenog sistema vrednosti u društvu ili su pak posledica adolescencije.

– Deci, pogotovo adolescentima, svojstveno je da ispituju granice, ali problem je što su se granice u današnje vreme ekstremno pomerile. Kod adolescenata još uvek nisu razvijeni delovi mozga, tačnije prefrontalni deo, koji je odgovoran za moralno rasuđivanje i kontrolu impulsivnosti, pa su skloni ulasku u rizične situacije – objašnjava Dragana Stanković, škosli psiholog i urednica portala “Psihologijaonline”.

Prema njenim rečima, trendovi izazova posledica su i nestabilnog vrednosnog sistema u našem društvu, gde adolescenti kopiraju svoje uzore iz rijaliti programa ili s društvenih mreža. Ali isto tako su posledica razvojnog doba kad su najviše nesigurni i zbunjeni. Oni su na prelazu, niti su deca, a ponašaju se tako, niti su odrasli, a želeli bi da budu kao oni.

U periodu adolescencije deca donose odluke u trenutku, pa o posledicama svog ponašanja i ne rmisle. Tako različito od roditelja procenjuju rizik i posledicama pridaju drugačiju vrednost. Zbog toga su skloniji upuštanju u rizična ponašanja, tj. uverenja da ne mogu da stradaju.

– Danas deca više veruju internetu nego roditeljima. Mališani koji ne provode dovoljno vremena s roditeljima i koji su pod njihovim nedovoljnim nadzorom gledaće da se dokažu na sve načine, pa makar svojim ponašanjem ugrozili i život – upozorava Stankovićeva.

Ukoliko uhvatite dete u nekom od ovih izazova, kontrolu morate pojačati na svim nivoima – i kod kuće, i u školi i sa vršnjacima. Iako vam neće biti svejedeno, znajte da vikom ništa nećete postići. Umesto toga, mirno razgovarajte sa svojim tinejdžerom i otkrijte razloge koji su ga naveli na takvo ponašanje.

Ona ukazuje da je među adolescentima i ranije bilo droge, alkohola i cigareta, ali ne i pametnih telefona koji bi snimili kako se, na primer, adolescent slika sa drogom u ruci ispred policijskih kola. A upravo ta slika nedavno je osvanula na svim društvenim mrežama.

DECA SU USAMLJENA

Odrastanje u doba interneta i modernog stila življenja pravi je izazov 21. veka. Kao posledica toga među decom se javlja usamljenost i otuđenost jer se većina njhovih razgovora svodi na komunikaciju putem društvenih mreža. Možda zbog te usamljenosti i postaju sve više izloženi negativnim uticajima, pa posežu za eksperimentisanjima koja im mogu ugroziti život – ističe Dragana Stanković, psiholog.

KAKO IH UHODITI U VIRTUELNOM SVETU

* Decu ne bi trebalo pratiti na internetu stalno, već im staviti do znanja da znate kako provode vreme i koji su to sadržaji koji ih zanimaju.

* Kompjuter prebacite u dnevnu sobu, gde ćete moći da pratite sadržaje koje gledaju, a razgovarajte i s njihovim vršnjacima šta je sad u trendu i saznajte šta sve deca rade.

* Ograničite im upotrebu mobilnog telefona i zabranite im da ga nose u školu.

* Predložite da se u školi organizuje edukacija dece o bezbednosti na interenetu, a razmenjujte iskustva s drugim roditeljima.

– Deci su ranije izazovi bile sitne krađe u prodavnici, ulazak u autobus bez karte ili sakrivanje roditeljskog sastanka. Nažalost, to mladima danas ne predstavlja ni rizik ni problem – zaključuje Stankovićeva na kraju.

Intervju vodila: Biljana Stefanović

Izvor: http://www.psihologijaonline.com

Lijepe žene prolaze kroz grad: Ko su žene iz pesama Džonija Štulića i grupe Azra

0

Jedna od najvećih rok ikona sa ovih prostora, Branimir Džoni Štulić se odavno povukao iz javnosti, s medijima komunicira retko, a tek povremeno na Jutjub postavi neku obradu svoje ili tuđe pesme.

Štulića mnogi opisuju kao najvećeg rok poetu sa ovih prostora ikada, a kao inspiracija poslužile su mu mnoge žene koje su prošle kroz njegov život, a koje je opevao u svojim čuvenim pesmama, piše Index.hr. Ko su te žene i gde su one danas?

Gracija

Jedno od najpoznatijih ženskih imena u pesmama Džonija Štulića svakako je Gracija. U knjizi “Fantom slobode” Hrvoja Horvata otkriveno je da je Gracija Pedić bila devojka u koju se Štulić zaljubio za vreme letovanja na ostrvu Silbi, gde je često boravio. Ubrzo nakon susreta sa fatalnom Gracijom, Štulić je ostavio tadašnju devojku Branku Bakarić i Graciji posvetio jednu od svojih najlepših pesama.

– Sećam se tog letovanja na Silbi, a sećam se i Gracije. Štulić je te večeri samo došao do mene i počeo da svira jednu strašnu, strašnu stvar. Za jedan dan napravio je dve pesme koje su se kasnije našle na albumu “Sunčana strana ulice” – rekao je scenograf Dalibor Laginja u dokumentarnom filmu “Kad Miki kaže da se boji”.

Marina

U knjizi “Fantom slobode” navodi se da je Marina, kojoj je Štulić posvetio istoimenu pesmu, bila studentkinja istorije umetnosti iz Istre. Danas se navodno bavi lončarstvom. Nije se pojavila ni u filmu niti je svedočila autorima knjiga o “Azri” i Štuliću.

Suzy F

Suzy F još jedna je Štulićeva ljubav sa Silbe. U to doba, Silba je bila “savršeno okruženje za duhovni razvoj mladih”. Kamp u kojem su letovali bio je odsečen od sveta, a po hranu i vodu su morali u susedno selo. Silba je bila atraktivna i njihovim vršnjacima iz svih delova Evrope, pa se tamo jednog leta pojavila i Austrijanka Suzy F.

Mirna

Mirna Crnobori glavna je junakinja pesme “Slučajan susret”, što je i sama potvrdila u filmu “Kad Miki kaže da se boji” 2005. godine.

– Džoni je bio jedna vrlo pozitivna figura, blag čovek, osetljiv i u kontaktu s ljudima vrlo oprezan. Nije figurirao kao važna faca u početku, bio je neobična ptica u jatu, čudan čovek. Bili smo komšije, prozor do prozora, i te su pesme moje, iako se nikad potpuno nisam osetila njegovim prijateljem – rekla je Mirna koja danas također živi u Holandiji.

Branka Bakarić

Jedan od najvećih Azrinih hitova “Odlazak u noć” opisuje Štulićevu avanturu, kasnije i vezu, sa Brankom Bakarić.

– Jako sam se mlada udala i razvela. Nakon razvoda sam se vratila svojim roditeljima i išla sam na neku žurku, gde sam upoznala Štulića. Sutradan je ta ista ekipa s žurke organizovala neki izlet i tamo sam se ja približila Džoniju i uspela da ga nagovorim da se ponovno nađe sa mnom. On je dolazio iz svog dela grada pešice, ja iz svoga autom i kada bismo se sastali, odlazili bismo zajedno, u noć – rekla je Bakarić koja se takođe pojavila u pomenutom dokumentarcu.

Vlatka Pirš

“Dignem glavu, a tamo Maja Prišt”, stih je iz pesme “Lijepe žene prolaze kroz grad” koju je Štulić napisao Vlatki Pirš koju je preimenovao u Maju Prišt “jer ga nije doživljavala”. Postoji i neobjavljena pesma “Jesi li sreo djevojku slatku kao V.P.?”, takođe napisana Vlatki, kad je Štulić bio malo bolje raspoložen.

Snježana Banović

Snježana Banović je glavna junakinja Štulićevih stihova. Njoj su posvećene neke od najlepših Azrinih pesama, kao što su “Život običnog tempa”, “Jesi li sama večeras”, “Volim te kad pričaš” i “Usne vrele višnje”. Za radio Totalni FM Split, Snježana je prošle godine progovorila o životu sa Štulićem i priznala da još uvek čuva uokviren rukopis pesme “Volim te kad pričaš” i da je to sve što je od njih dvoje ostalo.

– Jedna pesma, koju sam ja kasnije čula, krajem osamdesetih, kada više nismo bili u dobrim odnosima je prepev “Are you lonesome tonight”, odnosno “Jesi li sama večeras” tačan je opis nekoliko događaja iz našeg zajedničkog života. Ta pesma mi je možda i najdraža.

Izvor: Index.hr

Kako najbrže izgubiti prijatelje: Nemojte da činite neke od ovih grešaka

Nervoza može od nas da napravi nametljivu, nesigurnu i pompeznu osobu. Nemojte da rizikujete prijateljstva i poslovne prilike čineći neke od ovih grešaka u komunikaciji.

Kada smo nervozni  – na primer na važnom sastanku, na večeri sa nepoznatim ljudima ili na javnom nastupu  – često se trudimo da zvučimo važno. Ali zapravo tako drugi o nama stiču utisak da smo nametljivi i pompezni. Evo pet načina, koji će ukoliko niste oprezni, ugroziti utisak koji ostavljate na druge.

Omalovažavanje drugih

Sigurno ste prisustvovali situaciji gde u grupi ljudi, koji su se tek sreli, neko postavi neobavezno pitanje „kuda ćete ove godine na odmor?”,  da bi usledio odgovor jedne od osoba “mi ćemo na Bali” ili na neku slično eksluzivnu destinaciju. Ovakav nepriličan komentar je zapravo potreba da se osoba nametne kao više vredna od ostatka grupe. Naravno da niko ne voli da se oseti manje vrednim, pa je ovim i sebi važna osoba dala autogol.

Slična je i situacija iz salona sa skupim automobilima. Potencijalni kupac je došao na test vožnju i usput se raspituje kod prodavca koliko košta godišnje održavanje vozila, na šta mu nadobnudni prodavac odgovara:” Ako morate to da pitate, znači da ne možete da priuštite ovaj auto.”  Taj isti auto ne može ni prodavac da priušti, ali to je već druga tema. Da li biste se vi i sekund duže zadržali u ovom salonu?

Često ljudi zvuče isuviše samouvereno, čak i arogantno, pogotovo u formalnim i nepoznatim situacijama, jer ih nervoza čini još više inhibiranim i uštogljenim. U takvim situacijima je najbolje da pokušate da se opustite i budete ono što zapravo jeste.

Nipodaštavanje sebe

Ovo je u direktnoj suprotnost od prethodne situacije. Nervoza može da vas blokira, da učini da se osetite manje vrednim, a da druge stavite na pijedestal. Zamislite kako biste reagovali da slučajno sretnete planetarno popularnu zvezdu. Bili biste najverovatnije zbunjeni i veoma nervozni. Ne biste u trenutku znali šta da kažete. To isto nam se dešava kada se neočekivano nađemo na primer u liftu sa veoma važnom osobom u našoj firmi, sa kojoj inače nemamo komunikaciju ili kada upoznamo u privatnoj situaciji nekoga ko je postigao izuzetne rezultate, pa se osetimo nevažnim i skromnim u poređenju. Ljudi po svojoj prirodi imaju naviku da umanjuju svoje vrednosti, kako bi sebe drugima učinili dopadljivijim, jer tako ne predstavljaju otvorenu pretnju ili konkurenciju. Iskreno, da bi vas druga strana uvažavala i da biste imali zdrav i ravnopravan odnos od samog početka, potrebno je uzajamno poštovanje i vrednovanje.

Nedoslednost

Setite se nekih od svojih profesora, sa kojima niste bili sigurni na čemu ste. Jedan dan su izuzetno strogi, a sutradan izuzetno popustljivi. Profesori koji nisu bili dosledni su nas zbunjivali, jer nam nisu davali jasne poruke kakav odnos da izgradimo sa njima. Ovo isto važi za sve oblike komunikacije, na poslu i u privatnom životu. Jer najlakša je komunikacija sa osobama sa kojima znate gde su granice i šta možete od takve osobe da očekujete. To se isto odnosi i na vas. Ukoliko niste dosledni, vaše kolege i prijatelji neće znati tačno šta da misle o vama, što će dodatno otežavati vaš odnos.

Prvo skoči, pa reci hop

Kao što ne treba da pišemo ljutite emailove u afektu, da ne bistmo posle zažaliti, tako isto ne treba da govorimo stvari pre nego što o njima razmislimo. Ukoliko se nađete u nepoznatoj situaciji, sa nepoznatim ljudima ili na veoma važnom sastanku, prvo sačekajte i saslušajte šta drugi kažu. Na taj način ćete proceniti situaciju i vaše sagovornike, pa ćete znati šta i kako da kažete, a da ne ugrozite svoju reputaciju ili da vas shvate na pogrešan način.

Budite ono što jeste

Zašto niko ne veruje prodavcima polovnih automobila? Zato što će sa uvežbanim osmehom da vam pričaju ono što želite da čujete, „da, prodaje ga prvi vlasnik, ne, nije prešao puno, ne, nikada nije bio udaren“ i slično. Niko ne voli kada ga nasamare. Svako od nas želi da se oseti da mu prodavac pomaže da donese dobru odluku. Da li ste bili u situaciji da vam u radnji prodavačica u poverenju kaže „nije nam se nešto pokazao taj proizvod“.  Ta osoba je momentalno stekla vašu naklonost i poverenje i može da se desi da u toj radnji kupite nešto sasvim drugo i neplanirano, samo zbog njihove iskrenosti. Ljudi lako prepoznaju neiskrenost, ali zato dobro zapamte i cene iskrenost.

Izvor: evaonline.rs