Šta su ciste na jajnicima i kako se leče
Jajnici su deo ženskog reproduktivnog sistema. Oni se nalaze u donjem stomaku sa obe strane materice. Žene imaju dva jajnika koja proizvode jajne ćelije, kao i hormone estrogen i progesteron.
Druge vrste cisti jajnika uključuju:
Najčešće, ciste na jajnicima ne izazivaju nikakve simptome. Međutim, simptomi mogu se pojaviti kako cista raste. Simptomi mogu uključivati:
Ozbiljni simptomi ovarijalnih cisti koje zahtevaju hitnu medicinsku pažnju uključuju:
Većina cisti na jajnicima su benigne i prirodno će proći same od sebe bez lečenja. Ove ciste izazvati male, ili nikakve, simptome. U retkim slučajevima, Vaš ginekolog može da otkrije cističnu formaciju na jajniku koja može da izazove sumnju na maligni proces tokom rutinskog pregleda.
Vaš ginekolog može da otkrije cistu na jajniku tokom rutinskog pregleda male karlice ispitivanja.
Ostale dijagnostičke metode koje se koriste za dijagnozu ciste na jajnicima su:
Zbog toga što će većina cisti nestati nakon nekoliko nedelja ili meseci, Vaš lekar verovatno ne može odmah preporučiti plan lečenja. Umesto toga, može Vam ponoviti ultrazvučni pregled za nekoliko nedelja ili meseci da se proveri stanje.
Kontraceptivne pilule
Laparoskopija – Laparoskopska cistektomija
Laparotomija – Klasična abdominalna operacija
Neke ciste na jajnicima se ne mogu sprečiti. Međutim, rutinski ginekološki pregledi mogu da otkriju ciste na jajnicima u ranoj fazi. Simptomi raka jajnika mogu imitirati simptome benigne ciste jajnika. Zbog toga je važno da posetite svog ginekologa da bi dobili tačnu dijagnozu. Upozorite svog lekara na simptome koji mogu da ukažu na problem, kao što su:
Kod žena u premenopauzi prognoza cisti jajnika je dobra. Većina cisti nestanu u roku od nekoliko meseci. Ponovljene ciste na jajnicima se mogu javiti kod žena u premenopauzi i žena sa disbalansom hormona.
Šta je zapaljenje bešike i kako se leči
Zapaljenje bešike je zapaljenje sluzokože bešike izazvano infekcijom. Najčešći i najuporniji uzročnik je Ešerihija koli, koja ima posebnu sklonost da naseli mokraćne puteve.
Tegobe mogu biti izražene, i tada su to: bol ili nelagodnost u predelu bešike pri mokrenju ili nevezano za to, peckanje u mokraćnom kanalu, osećaj pritiska u donjem stomaku, nekada krv u urinu ili veoma mutan urin.
Kod dece sve tegobe koje daje zapaljenje bešike nalaze se u blizini pupka, jer se bešika kod dece nalazi bliže pupku nego što je to kod odraslih.
Mogu biti ispoljene sve tegobe, ili samo jedna, ili, često, nijedna.
Kada nema tegoba, a zapaljenje bešike postoji, povećava se šansa da se infekcija popne suprotno toku mokraće, uz mokraćovode do bubrega. Takva infekcija i dalje može prolaziti nemo, bez tegoba, vremenom uništavajući funkciju bubrega.
Treba znati da osobe sa nekim urođenim nepravilnostima mokraćnog sistema, osobe sa kamenom u bubregu, ili bešici, i osobe sa oslabljenim imunitetom, imaju mnogo veću šansu da dobiju infekciju bešike i bilo kog drugog dela mokraćnog sistema.
Osobe koje imaju urođene nepravilnosti mokraćnog sistema ili kamen u bubregu ili bešici, imaju veće šansa za češće infekcije usled posledica zastoja urina.
Pijte što više vode i čajeva. Tako se mehanički sprečava zadržavanje urina jer se često izaziva nagon za mokrenjem.
Kamen u bubregu ili bešici, osim što pravi zastoj urina, mehanički oštećuje sluzokožu što uništava prirodnu barijeru na tom mestu.
Ukoliko sluzokoža prokrvari, stvara se još jedna olakšica za razvoj infekcije. Kod ovih pacijenata najčešći uzročnik je ešerihija koli, ali vremenom i druge bakterije uspevaju da nasele mokraćne puteve, npr proteus mirabilis, preudomonas aeruginoza.
Kod osoba sa oslabljenim imunitetom, bilo koja bakterija može izazavati infekciju i zapaljenje bešike i bilo kog dela mokraćnog puta (bubrega, mokraćovoda, mokraćne cevi).
Na primer, uzročnici budu bakterije koje inače ne napadaju mokraćne puteve, već neke druge, kao što su Streptokokus beta hemolitikus (koji inače pravi gnojavu anginu), zatim Stafilokokus aureus (koji pravi gnojne promene po koži ), ili bakterije koje normalno žive na čovekom telu i ne izazivaju zapaljenja – Streptokokus agalakcije,
Stafilokokus epidermidis.
Usled oslabljenog imuniteta infekcija se razvija brzo i snažnije, u roku od nekoliko sati. Često se ponavlja, pa se stiče utisak kao da uopšte ne prolazi, već da se samo stišava i menjaju se uzročnici.
Testom urinokulture izoluje se više uzročnika. Jedan uzročnik je obično Ešerihija koli. Drugi bude bilo koja bakterija.
Zapaljenje mokraćnih puteva mogu praviti i gljivice, najčešće Candida albikans. Ona se teško leči i ume da bude prvi znak pada imuniteta ili je neželjeno dejstvo korišćenja antibiotika.
Krv u mokraći koju ste primetili ili koju su analize mokraće pokazale, mora se pažljivo tumačiti. Ona nekada može biti prvi znak malignog oboljenja, posebno ako je ne prati bol.
Faktori rizika
-
odlaganje mokrenja (duže zadržavanje mokraće u bešici)
-
urođene nepravilnosti mokraćnog sistema
-
kamen u bešici ili bubregu
-
oslabljen imunitet
Kako se izboriti sa problemom?
Pijte što više vode i čajeva. Tako se mehanički sprečava zadržavanje urina jer se često izaziva nagon za mokrenjem. Trudite se da ne odležete nagon za mokrenjem.
Ukoliko pripadate rizičnim grupama: imate urođene nepravilnosti mokraćnog sistema, kamen u bubregu ili bešici, oslabljen imunitet, javite se lekaru istog dana kad osetite tegobe. Kod vas se bolest brže i teže razvija.
Lekar će vam propisati terapiju i poslati vas da uradite laboratorijske analize krvi i mokraće i mikrobiološki pregled mokraće (urinokulturu). Kada stignu rezultati urinikulture, lekar će vam promeniti terapiju prema antibiogramu.
Važno je da budete pod propisanom terapijom što pre.
Ako ne pripadate rizičnim grupama, ipak se morate javiti lekaru, samo što to ne morate uraditi u toku istog dana, već možete otići i sutradan.
Uz konsultaciju sa lekarom, možete uzimati brusnicu i/ili njen čaj. Ona će vam pomoći da povećate imunitet sluzokože mokraćnih puteva. Možete uzimati i čaj od uve da povećate ispiranje sluzokože mokraćnog sistema. Preparati koji pojačavaju imunitet, koji sadrže prirodne imunostimulatore kao Echinacea mogu vam pomoći.
Jelena Đorđević
lekar i viši dijetetičar-nutricionista
izvor: max-medica.com
Sindrom “eksplodirajuće glave” – poremećaj spavanja
Ovaj sindrom ima za posledicu da osoba kojoj se dešava čuje gromovito snažne glasove kad legne da spava ili kad se probudi. Zamislite zvukove eksplozije, pucnjeva i objekata koji padaju na zemlju.
Može da vam se učini da buka nastaje u spavaćoj sobi, pa čak i u njenoj/njegovoj glavi.
Naučnici ne znaju tačno kako tačno nastaje sindrom eksplodirajuće glave,ali jedna popularna teorija uključuje moždano stablo.
Obično kada osoba legne da spava, mozak prolazi kroz nekoliko serija koraka da bi se skroz ugasio i zaspao.
Jedan korak uključuje isključivanje moždanih ćelija koje su odgovorne za zvuk.
Međutim, umesto gašenje, sve ove moždane ćelije se uključuju rezultirajući time da osoba čuje iznenadne, glasne zvukove u glavi.
Izvor: nationalgeographic.rs
Posledice Venskih Bolesti – Tromboza, Plućna embolija, Venski ulkus
Ono što je potrebno na samom početku naglasiti da varikozne vene nisu samo estetski problem, već kao posledica zanemarivanja i progresije bolesti postaju značajan medicinski problem.
Kao posledica nelečene venske bolesti dolazi do pojave nekoliko značajnih komplikacija:
Tromboza i zapaljenje površnih vena (Thrombophlebitis superfitialis)
Poseban medicinski problem koji može da životno ugrozi pacijenta predstavlja nastanak tromboze u površnom venskom sistemu sa znacima zapaljena, tkz. tromboflebitis, koji se javlja u oko 50% pacijenata sa nelečenim površnim proširenim venama.
Tromboza dubokih vena i Plućna embolija
Tromboflebitis može u 5-15% pacijenata može dovesti do tromboze dubokog venskog sistema najčešće preko insuficijentnih perforantnih vena. Kao posledica migracije tromba može nastati plućna embolija koja predstavlja potencijalnu fatalnu komplikaciju. Takođe, rizik od tromboze dubokih vena je tri puta veći u pacijenata sa proširenim venama u odnosu na opštu populaciju.
Pucanje proširenih vena- Ruptura varikoziteta
Predstavlja komplikaciju dugogodišnje venske bolesti koja nastaje kao posledica minimalne traume, npr. češanja koja dovodi do ozbiljnog i po život ugrožavajućeg krvarenja. Prvu pomoć se se sastoji u snažnom pritisku na mestu krvarenja i podizanju noge, a blagovremena operacija sprečava ovu po život opasnu komplikaciju.
Venski ulkus (Ulcus Cruris)
Venski ulkus (ulcus venosum) predstavlja jednu komplikovanih posledica venske bolesti i terminalnu promene kože i potkože u smislu pojave rane koja ne zarasta. Uglavnom se javljaju sa unutrašnje strane donjeg dela potkolenice i predstavljaju veliki socijalni i zdravstveni problem. Pre samog nastanka rane dolazi do promene boje kože u smislu tamne prebojenosti, svraba, otoka oko gležnja (koji se u početku javlja u večernjim satima) kao i zadebljanja i zapaljena kože i potkože u smislu hipostatskog dermatitisa. Takođe rana najčešće nastaje kao posledica češanja promene na nozi koja je nastala zbog venske bolesti. Bolest se komplikuje infekcijom rane i nepodnošljivim bolovima.
Izvor: poliklinikajatros.rs
Plućna embolija – začepljenje plućne arterije
U poslednje vreme vam se dešava da iznenada izgubite dah, pa onda počinjete ubrzano da dišete i srce vam brže lupa, a pritom vas boli u predelu grudnog koša. Ove kratkotrajne epizode, koje prati iskašljavanje sukrvice ili krvi, ponavljaju se već neko vreme i počeli ste da osećate strah. To nije bez razloga i trebalo bi da se što pre obratite lekaru, jer navedeni simptomi ukazuju na mogućnost da ste oboleli od plućne embolije.
Prof. dr Dragana Jovanović, pulmolog, objašnjava da ova bolest može biti vrlo opasna jer često opterećuje srce, zbog čega može doći i do smrtnog ishoda ukoliko se simptomi ne prepoznaju na vreme.
– Plućna embolija označava začepljenje plućne arterije ili neke od njenih manjih grana usred postojanja tromba odnosno ugruška. Tromb sa periferije putem venske krvi dospeva u srce, a odatle u takozvani mali krvotok, gde zapuši jednu ili više arterija pluća – kaže naša sagovornica i dodaje da plućnu emboliju mogu izazvati krvni ugrušci, masne kapljice, vazduh odnosno gasovi, strana tela, bakterije, paraziti i ćelije tela, ali bolest najčešće uzrokuju trombovi koji se stvaraju u dubokim venama nogu i karlice.
– Najčešći faktor rizika za stvaranje ugrušaka u venama donjih ekstremiteta je dugotrajna imobilizacija, odnosno dugotrajno sedenje i ležanje nakon preloma nogu, kuka ili većih povreda, kao i nakon operacija, naročito reproduktivnih organa, operacija creva, bešike, prostate – objašnjava dr Jovanović i dodaje da se u tim slučajevima plućna embolija manifestuje kada dođe do infekcije, pa se pacijent javlja lekaru zbog zapaljenja pluća ili plućne maramice.
Ona kaže da su plućne embolije uglavnom manjeg obima i da najčešće prolaze bez simptoma, ili s minimalnim simptomima. Međutim, ukoliko se pacijent guši i iskašljava krv, može doći i do trenutne smrti, jer je došlo do embolije plućnog arterijskog stabla, koja može izazvati i akutni zastoj rada srca.
Lečenje
Prof. dr Dragana Jovanović kaže da se za smanjenje bolova u grudnom košu pacijentima daju analgetici, a za smirenje sedativi, dok je kod nekih neophodno uključiti i terapiju kiseonikom.
– Takođe je neophodno da se u terapiju uključe i trombolitici, koji pospešuju razbijanje ugrušaka, kao i kardiotonici. Kod nekih pacijenta jedini način izlečenja je hirurško odstranjivanje plućne embolije – navodi ona.
Prevencija
Prema rečima prof. dr Dragane Jovanović, prava i dovoljna preventiva u većini slučajeva jeste normalna telesna težina, kretanje, bavljenje sportom.
– Time se održava dobra cirkulacija u venama nogu i karlice i sprečava se formiranje tromba ili ugrušaka, koji su ishodište kasnijih plućnih embolija – savetuje Jovanovićeva.
Izvor: .kurir.rs
Pariski sindrom – bolest razočaranih turista
Kao posebna bolest razočaranih turista spominje se Pariski sindrom. Stručnjaci tvrde da poremećaj koji se manifestuje kao žestok napad gneva izaziva sukob između velikih očekivanja i brutalne stvarnosti u francuskoj prestonici.
Mnogi turisti se razočaraju kada nakon dugog maštanja dođu na željeno mesto i shvate da je u stvarnosti potpuno drugačije. Reč je o poremećaju, tačnije nervnom slomu, zbog kog desetine Japanaca godišnje iz “Grada Svetlosti” mora biti vraćeno u domovinu pa japansko predstavništvo u Francuskoj ima čak i dežurni telefon na kom se pruža pomoć obolelim sunarodnjacima.
Najčešće komplikacije posle porođaja: mastitis, endometritis, infekcije
Tokom šest do osam nedelja, koliko uglavnom traje posleporođajni period, organi se vraćaju u predporođajno stanje i za to vreme mogu se dogoditi još neke komplikacije koje se, kako savetuje dr Slađana Tufegdžić, specijalista ginekologije i akušerstva Doma zdravlja „Dr Ristić“, pravilnom prevencijom mogu izbeći.
ZASTOJ MLEKA I POJAVA MASTITISA
Zastoj mleka u mlečnim kanalima dovodi do njihove upale − mastitisa, kojem su porodilje podložne ukoliko dojenje nije konstantno. Ulazni put bakterijske infekcije po pravilu su ragade na bradavicama.
Simpotmi mastitisa su bolne, otečene i crvene dojke i, eventulano, povišena temperatura.
Lečenje podrazumeva pravilno pražnjenje dojki, hladne obloge u početku i antibiotsku terapiju. Važno je ne prekidati dojenje. Međutim, kod težih oblika savetuju se obustava dojenja, primena antibiotika i analgetika. Ukoliko se stvore bolni apscesi, radi se hirurška intervencija − incizija.
Prevencija zastoja mleka i mastitisa, je pravilna tehnika pražnjenja dojki i redovna higijena dojki − bradavica posle svakog podoja.
ENDOMETRITIS
Endometritis je zapaljenje materične sluzokože. Prouzrokovači su bakterije koje inače čine normalnu floru genitalnih puteva. Nastanku endometritisa doprinose rano prsnuće plodovih ovojaka, produženi porođaj, operativno završen porođaj (carski rez), anemija, porduženo krvarenje…
Simptomi endometritisa su pojačano krvarenje, vaginalni sekret neprijatnog mirisa, povišena temperatura i bol u donjem delu trbuha.
Lečenje treba odmah započeti, pre dobijanja bakterioloških analiza, i to najmanje sa dva antibiotika širokog spektra dejstva. Naravno, obavezni su mirovanje i nadoknada tečnosti i, eventualno, krvnih derivata.
Prevencija podrazumeva smanjenje pojave vaginalnih i urinarnih infekcija i anemije u perodu trudnoće.
INFEKCIJA HIRURŠKIH RANA I RASCEPA
Nije retkost da se posle carskog reza razvije infekcija prednjeg trbušnog zida, posebno ako nije zbrinuto krvarenje, mada je međica, kao mesto gde se pravi epiziotomija, tj. rez, najrizičnija od svih regiona.
Simptomi: Kod infekcije se na mestu reza javljaju crvenilo, otok, bol i, evenutalno, povišena temperatura.
Lečenje podrazumeva lokalne mere zbrinjavanja rane i eventualno neki antibiotik.
Prevencija: U cilju smanjenja mogućnosti razvoja infekcije, neophodno je da se za vreme trudnoće redovno kontrolišu krvna slika sa biohemijom, urin i bakteriološki brisevi.
URINARNE INFEKCIJE
Bubrežna funkcija se vraća na pregravidno stanje posle šest nedelja od porođaja. Dilatacija − proširenje mokraćnih puteva može trajati oko tri meseca posle porođaja i to je fiziološka pojava koja pogoduje razvoju urinarnih infekcija, što nije tako česta komplikacija kod porodilja. Obično se javljaju kod žena koje su i u periodu trudnoće imale česte urinarne infekcije, za vreme porođaja kateter i ukoliko su urološki pacijenti.
Simptomi su učestalo mokrenje, peckanje i bol u donjem delu trbuha i pri mokrenju.
Lečenje se bazira na terapiji antibioticima i unošenju što većih količina tečnosti.
Prevencija podrazumeva redovnu mesečnu kontrolu urina i adekvatno lečenje urinarnih infekcija.
ZASTOJ VENSKE CIRKULACIJE
Tromboembolijske bolesti se češće javljaju kod starijih pordilja, kao i kod onih koje su više puta rađale, posle carskog reza, kod gojaznih osoba i kod onih koje su ranije imale problem sa venama. Zastoj u venskoj cirkulaciji se dešava u krvnim sudovima nogu i karlice.
Simtomi tromboze u venama noge su jak bol i otok. Kod tromboze vena male karlice javljaju se bol u donjem delu trbuha koji se širi prema butini i povišena temperatura. Najteža komplikacija tromboembolizma je plućna embolija koje je veoma retka.
Lečenje tromboembolijskih bolesti podrazumeva uzimanje antikoagulantne terapije, antibiotika i mirovanje.
Prevencija: Ranim ustajanjem posle porođaja, pojava tromboembolizma u periodu babinja pokazuje značajnu tendenciju pada.
Izvor: zena.blic.rs
Materica – šta bi trebalo da znamo o ovom važnom organu
Svaki život počinje u njoj, fetus do 24. nedelje trudnoće samo u njoj može da preživi. Reč je, naravno, o materici. A šta zapravo znamo o ovom malom, a tako važnom unutrašnjem organu, šta se s njim događa za vreme trudnoće, a šta posle, kako beba stane u tu vrećicu, od čega ona oboleva, kako je sačuvati zdravom?
O tome smo razgovarali sa prim. dr Božicom Fatović, specijalistom ginekologije i akušerstva.
Materica, odnosno uterus, kako glasi njeno latinsko, time i medicinsko ime, kaže doktorka, smeštena je u sredini male karlice, između mokraćne bešike i rektuma. Šuplja je, kruškolikog oblika. Kada je u normalnom položaju, što, nažalost, nije uvek slučaj, telom je okrenuta napred, uskim delom grlića prema završnom delu debelog creva, dok je dnom oslonjena o mokraćnu bešiku.
Zbog trudnoće se poveća i do 4.000 puta
Drugo stanje za nju je drugo sve, druga težina, druga veličina, a time i nešto drugačiji položaj u stomaku.
– Pre trudnoće materica je obično teška od 40 do 50 grama i velika je otprilike kao kokošije jaje. Tokom trudnoće njena težina se postepeno povećava i zna da dosegne i do kilogram. Prilagođavajući se plodu koji raste i obezbeđujući mu prostor za život, materica se enormno širi, pa se za devet meseci trudnoće njena zapremina poveća i više od 4.000 puta – objašnjava dr Fatović i dodaje da ona postepeno, kako plod raste, izlazi iz male karlice i prelazi u trbušnu duplju. Većim tokom trudnoće dno materice se nalazi u visini pupka, kasnije dođe na dve trećine rastojanja između pupka i rebarnih lukova, zatim se nalazi u visini rebarnih lukova, a pred porođaj, zbog spuštanja ploda prema maloj karlici, i dno materice se spušta, i to na polovinu rastojanja između pupka i rebarnog luka.
Posle porođaja skuplja se u loptu
Svoju prvobitnu težinu dostiže tek na kraju babinja, dakle, od šest do osam nedelja posle porođaja.
Šta se još događa s matericom posle porođaja? Odmah nakon porođaja, kaže doktorka, ona se skuplja u oblik čvrste lopte i spušta ispod visine pupka. Međutim, stegnutost materičnih mišića donekle popušta i slabi, tako da se ona u prva 24 sata posle porođaja nalazi na visini do dva prsta iznad pupka.
– To naizmenično skupljanje i opuštanje materice u prvim danima babinja praćeno je izbacivanjem krvi, pri čemu žena može da oseti neprijatnost u vidu bolova. To u našem narodu zovu „grize“. Desetog dana posle porođaja materica se vraća u malu karlicu – objašnjava dr Fatović.
Od čega najčešće oboleva
Najčešće bolesti materice su karcinom grlića i same materice, miomi, zatim ispadanje materice. Veoma veliki problem vezan za matericu jeste i vanmaterična trudnoća, koja nastaje kada se oplođeno jajašce umesto u materici usadi van materične šupljine. Ova trudnoća ne može da se iznese do kraja.
Jajnici su fabrika jajnih ćelija
Jajnici se formiraju već u sedmoj nedelji razvoja embriona u materici. U njima se proizvode jajne ćelije, ali i hormoni estrogen i progesteron. U menopauzi prestaju da proizvode jajne ćelije i time je završen reproduktivni period žene. Kasnije polako atrofiraju do veličine koštice šljive.
Zavaljena materica
Normalno je da se dno materice naslanja na zadnji zid mokraćne bešike, međutim, ono je često okrenuto unazad, prema debelom crevu, i tada govorimo o zavaljenoj materici.
– To je relativno čest problem kod žena. Kod nekih ne izaziva nikakve tegobe, dok kod drugih može da bude praćen bolnim menstruacijama. Zavaljena materica može, ali ne mora, da bude prepreka ostajanju u drugom stanju i iznošenju trudnoće – kaže dr Fatović i ukazuje da je ipak kod žena sa zavaljenom matericom sterilitet češći nego kod žena čija je materica u normalnom položaju.
Kancer se otkriva Papa testom
Papa test je pregled kojim se prekancerozna i kancerozna stanja grlića materice otkrivaju u ranoj fazi. Radi se tako što ginekolog uzme bris s prednje i zadnje strane grlića i iz kanala grlića za citološki pregled. Bris se zatim razmazuje po staklu i pod mikroskopom se traže abnormalne promene
Izvor: zena.blic.rs
Ludilo u dvoje (Folie à deux) – psihijatriski poremečaj
Folie a deux je u doslovnom prevodu “ludost u dvoje” ili inducirana psihoza. U praksi, nastaje tako što jedna psihički poremećena i dominantna osoba inducira svoje patološke ideje i ponašanje na onu drugu, zdravu i submisivnu. Događa se da dvoje emotivno vrlo bliskih ljudi, kada se jedno od njih razboli, posle određenog vremena, počinju u potpunosti deliti iste sumanute ideje, fanatična uverenja, fobije ili psihopatsko ponašanje, deluzije i paranoje.
