Naslovna Blog Stranica 327

Oslić za dobro raspoloženje i psihičko blagostanje (recept)

0

Oslić predstavlja dugu tanku ribu vretenastog oblika, sa bodljikavim perajima na leđima, istaknutim očima, čija je donja čeljust dosta izražena. Glava i leđa oslića imaju čelično sivu boju, a stomačni deo ove ribe je srebrno-bele boje. Dužina oslića dostiže do 75 cm, dok težina može biti do 3.7 kg. Kod nekih primeraka može dostiži i do 25 kg.

Poznate su 10 vrsta oslića, koje su klasifikovane prema boji – beli, crveni, srebrni, itd.

Sastav oslića

100 g svežeg oslića sadrži 87 kalorija, 308 mg kalijuma, 83 mg natrijuma, 15.8 g proteina, 0.4 g omega-3 masnih kiselina, 2.2 g masti, 0.4 g zasićenih masti.

U sastav oslića ulaze i mnogi vitamini rastvorljivi u masti, veliki broj mineralnih materija kao što je jod, cink, bakar, mangan. Morske ribe, kmeđu kojima je i oslić, sadrže i velike količine mikroelemenata kao što je fluor, gvožđe, brom i litijum.

Koristi od oslića

Kao i ostale ribe, i oslić je dosta koristan. Smatra se da osobe koje konzumiraju ribu makar jednom nedeljno smanjuju verovatnoću za slabljenje vida u starijim godinama za 50%.

Konzumacija ribe je usko povezana i sa radom srca. Riba i riblje ulje se preporučuju u profilaktici kardiovaskularnih oboljenja. Aminokiselina koje se nalaze u osliću i koje su korisne za srce ima dosta.

Pored navedenog, meso ove ribe je bogato vitaminima grupe A, E i D. Oslić je odličan izvor kalcijuma, magnezijuma, selena, cinka, gvožđa i fosfora. Navedeni vitamini se mogu naći i u životinjskom mesu, ali u znatno manjim količinama.

Španski naučnici su sproveli istraživanje čiji je zadatak bio da ustanovi svojstva ikre mnogih morskih riba.

Pri samom istraživanju su ustanovili da se najveća koncentracija veoma korisne omega – 3 masne kiseline nalazi u tri vrste ribe, a među njima je i oslić. Deficit omega – 3 masnih kiselina može dovesti do hipertonije, depresije, dijabetesa, problema sa kardiovaskularnim sistemom, itd.

Zahvaljujući konzumaciji ribe, organizam može da proizvodi i hormon serotonin, a on j eveoma važan za dobro raspoloženje i psihičko blagostanje.

Meso oslića je siromašno mastima, što ga čini odličnom namirnicom za osobe koje su na dijeti.

Čuvanje oslića

Oslić spada u ribe koje se mogu lako naći u velikim marketima. Na tržištu se oslić najčešće može naći ceo, u obliku fileta i u obliku svežih ili zamrznutih kotleta. Kada kupujete svež oslić, uvek birajte ribu sa sjajnom kožom i čisto belim mesom, na kom nema nikakvih tragova ogrebotina ili crnih tragova. Miris oslića treba da bude kao sveža morska voda.

Priprema oslića

Oslić je jedna od omiljenih riba upravo zbog svog ukusnog belog mesa, koje nema masti. Struktura mesa može biti nežna ili tvrda, a bela boja može imati rozikaste nijanse. Velika prednost oslića jeste to što ima malo kostiju i koje se bez problama uklanjaju. Aroma mu je jača u odnosu na druge ribe.

Oslić se može spremati na sve načine kako se i sve ostaleribe spremaju: pohovanje, pečenje u rerni ili na roštilju, dinstanje ili prženje. Odlično se slaže sa paradajzom i paradajz sosom.

Oslić se najčešće sprema kao pohovan. Predlažemo vam jedan recept za ukusan pohovani oslić.

Potrebni sastojci: 4-5 fileta oslića, 100 g prezli, 2 jajeta, ulje za prženje, 2 kašike brašna, biber i so.

Način pripreme: Filete ribe isecite na veće komade i pobiberite i posolite. Komadi oslića se pohuju tako što se prvo uvaljaju u brašno, pa u jaja, prezle i ponovo u jaja. Pržite u dobro zagrejanom ulju dok ne dobiju zlatkastu boju. Pohovani oslić se služi sa limunom i garnirom po izboru.

Izvor:bonapeti.rs

Lignje, Dagnje, Hobotnica, Škampi za dugovečnost

0

Poznato je da najdugovečniji ljudi na planeti svoju ishranu pretežno zasnivaju na ribi. Međutim, i ostali morski plodovi veoma su zdravi. Sadrže omega-3 masne kiseline, pa bi ih trebalo jesti barem jednom nedeljno. Na taj način, kažu stručnjaci, imaćete zdravo srce i bitno će se smanjiti šanse da dobijete srčani udar. Osim toga, morski plodovi su puni vitamina, minerala i ulja. A evo zašto bi trebalo da budu neizostavan deo menija, naročito leti

* Lignje imaju samo 70 kalorija na 100 grama. Sadrže proteine, omega-3 masne kiseline, bakar, cink, vitamin B i jod. Svaki od ovih sastojaka čini dobro zdravlju. Na primer, bakar je važan za apsorpciju i metabolizam gvožđa. Vitamin B2 može da ublaži migrene, a fosfor pomaže kalcijumu da izgradi kosti i zube. Jedite ih sveže, za predjelo, ali vodite računa da ne budu pržene, jer ćete prženjem povećati unos kalorija (za čak tri puta), ali i transmasti koje nose rizik za nastanak nekih vrsta karcinoma.

* Dagnje imaju najviši nivo omega-3 masnih kiselina od svih školjki. Bogate su jodom, pa stoga odlične za one koji imaju neaktivnu štitnu žlezdu i žene srednjih godina koje se žale na umor. Obiluju i folnom kiselinom i vitaminom B12, usled čijeg nedostatka se javljaju umor, konfuzija, čak i oštećenja nerava. Činija dagnji zadovoljiće dnevne potrebe za ovim vitaminom, ali trudnice iz predostrožnosti ne bi trebalo da ih jedu.

* Hobotnica je takođe niskokalorična. Na primer, 85 grama sadrži 140 kalorija i nimalo zasićenih masti. Obiluje vitaminom B, kalijumom, selenom, gvožđem, ali i aminokiselinom koja smanjuje nivo holesterola u krvnim sudovima. Hobotnica deluju umirujuće na nervni sistem, dobra je u prevenciji bolesti srca, pomaže osobama koje pate od manjka gvožđa…

* Škampi, rakovi, gambori sadrže cink, jod, selen, malo masnoća i kalorija (oko 100 kalorija na 100 grama), visok nivo vitamina B12. Selen je dobar za imuni sistem i optimalan rad štitne žlezde. U 100 grama račića nalazi se samo 76 kalorija. Ipak, ako imate visok holesterol, jedite ih samo povremeno.

Napomena: kao i za druge namirnice, i ovde važi pravilo da su sveži morski plodovi mnogo zdraviji od zamrznutih jer sadrže mnogo soli, odnosna natrijuma, koji je neizbežan deo zamrznutih namirnica.

Izvor:novosti.rs

Dijeta sa tunjevinom: Doterajte liniju za samo tri dana

0

Režim ishrane u kojem je osnovna namirnica tunjevina brzo daje rezultate. Dnevni unos ograničen na maksimalno 1.200 kalorija. Ova vrsta ribe bogata je vitaminom D i omega-3masnim kiselinama, pa je dobra i za srce.

Postoji nekoliko dijeta sa tunjevinom, a od njih je najpoznatija trodnevna tuna dijeta. Ova dijeta je veoma restriktivna jer plan ishrane omogućava unos ispod 1.200 kalorija dnevno pa se sprovodi samo kratkoročno.

Dijeta sa tunjevinom se drži tri dana, a zatim četiri dana normalno jedete. Za vreme dijete svakog dana porcija tunjevine je obavezna. Tokom ove dijete dozvoljeno vam je da pijete čaj, crnu kafu i vodu.

Promoteri tri dana tuna dijete kažu da možete izgubiti do pet kilograma. Ekstremno nizak kalorijski unos znači da ćete izgubiti malo masti, ali gubitak težine će verovatno doći pre svega zbog izbacivanja tečnosti jer ishrana podrazumeva veoma malo ugljenih hidrata, koji pomažu telu da zadrži tečnosti. Nema dokaza da ova dijeta snižava holesterol i čisti telo.

Tokom dijete trebalo bi da se striktno pridržavate režima ishrane i da pijete najmanje 2,5 litra vode svakog dana. Varijacije dijete sa tunjevinom dozvoljavaju neke zamene, kao što su tost ili jogurt za sladoled od vanile i sir za tunu.

Redovno konzumiranje tunjevine ima pozitivan efekat na organizam, jer tunjevina sadrži dosta vitamina D, omega-3 masnoća (do 50 odsto smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, poboljšava funkcije mozga i pomaže u smanjenju težine). Tunjevina je bogata vitaminima i fosforom. Ona sadrži veoma malo masti i gotovo da i nije potrebno začinjavati je osim sa nekoliko kapi limuna.

Za dijetu se osim sveže i smrznute tunjevine može koristiti i tunjevina u konzervi. Mera od pola šolje odgovara polovini klasične konzerve težine od 180 do 200 grama.Koristite konzervu sa tunom u komadu, a ne u komadićima i dobro ocedite ulje.

JELOVNIK

PRVI DAN

Doručak: 1 šolja crnog čaja ili kafe, 1/2 grejpfruta ili voćni sok, 1 tost namazan puterom od kikirikija (ili susama).

Ručak: 100 – 150 g tunjevine u salati sa rukolom, kolutovima manjeg krastavca, čeri paradajzom i (po želji) kašikom barenog kukuruza šećerca, 1 šolja crne kafe ili čaja.

Večera: 100 g kuvanog goveđeg mesa, 200 g dinstane boranije, 200 g narendane šargarepe sa nekoliko kapi limuna, manja činija pudinga od vanile (oko 100 g), 1 srednja jabuka, 1 šolja crne kafe, čaja ili vode za piće.

DRUGI DAN

Doručak: 1 šolja crnog čaja ili kafe, 1 kuvano jaje, 1 tost, 1 banana.

Ručak: 200 g tunjevine, 5 krekera, 1 šolja kafe, čaja ili vode za piće.

Večera: 200 g grilovanih pilećih prsa, 100 g barene šargarepe, 200 g barenog brokolija, 1 banana, činijica pudinga od vanile (oko 100 g), 1 šolja crne kafe ili čaja.

TREĆI DAN

Doručak: 1 šolja crnog čaja ili kafe, 5 krekera, 30 g sira, 1 jabuka srednje veličine.

Ručak: 1 kuvano jaje, 1 tost, 1 šolja crne kafe ili čaja.

Večera: 200 g tunjevine, 100 g barene šargarepe, 100 g barenog karfiola, 1 kruška srednje veličine, mala činija pudinga od vanile (oko 100 g), 1 šolja crne kafe ili čaja.

Izvor:novosti.rs

Da li su slatkovodne ribe zdrave za jelo I kako ih pripremiti

0

Rečne (slatkovodne) ribe su bogat izvor proteina visoke biološke vrednosti, obiilja mineralnih sastojaka (naročito fosfora), a sadrže i znatne količine vitamina (naročito A i D). Vrlo je bogata esencijalnim aminokiselinama i drugim supstancama potrebnih organizmu za rast, razvoj, intelektualni rad i druge veoma važne funkcije. Za ljudski organizam je potrebno da se najmanje dva puta nedeljno konzumira ribu. Meso ribe se brzo i lako vari, a povoljno utiče na metabolizam, jer ima malo vezivnog tkiva. Organizam sastojke odlično iskorištava. Preporučuje se za ishranu dece, odraslih, starijih i bolesnih osoba, a posebno u preventivi zdravih osoba.
Rečna riba je siromašnija omega-3 masnim kiselinama u odnosu na morsku ribu. Ali neke vrste rečnih riba (i gajenih) veoma su dobar izvor ovih masnih kiselina, kao: pasrtmka, som, šaran i rečni rakovi.

Rečna riba za pripremu jela treba da bude živa. Uginula riba gubi na kvalitetu mesa, a stajanjem duže od 24 sata u hladnjaku nije više za upotrebu, jer dolazi do raspadanja vezivnog tkiva.
Živu ribu treba umrtviti, tako da se umota čistom krpom, levom rukom se drži, a desnom rukom udari maljem po glavi. Krpu odmah skinuti i ribi odseći glavu. Oprati je od krvi nekoliko puta, pa je očistiti spolja od krljušti, a iznutra izvaditi utrobu.

  1. a) Redosled čišćenja ribe za kuvanje

    Ribu koja je namenjena za kuvanje, treba najpre očistiti od krljušti, skinuti sluzavi sloj ili kožu odrati (oguliti). Riba se umoči u ključalu vodu i koža oguli.

    Čišćenje krljušti – čiste se naročitom napravom, viljuškom ili nazubljenim nožem, od repa prema glavi.

    Vađenje utrobe – na trbušnoj strani, oštrim nožem, od analanog otvora prema glavi, napraviti rez i sadržinu izvaditi.

  2. b) Redosled čišćenja ribe za pečenje

    Kada se riba peče ucelo, na vratu se napravi otvor i izvadi se trbušni sadržaj. Prilikom vađenja trbušnog sadržaja paziti da žučna kesica ne pukne, jer tada, nažalost, riba nije više za upotrebu. Ako se u ribi nalazi ikra, odvojiti je i odmah staviti u mleko, pa je kasnije upotrebiti. Od mlečca se priprema dobra čorba.

KONZERVIRANJE RIBA

U cilju što dužeg čuvanja, ribe se mogu konzirvirati na više načina: zamrzavanjem, sušenjem, usoljavanjem, dimljenjem i konzerviranjem. Najviše se koriste zamrznute ribe i ribe u konzervi.

Soljenje – Postoje tri načina: jako, suvo i mokro soljenje (ili salamura). Za jako soljenje treba upotrebiti 2 dg soli na 10 dg ribe. Za suvo soljenje ribu treba natrljati sa spoljašnje i unutrašnje strane Za salamuru se obično upotrebljava rastvor u odnosu 5-6 dg kuhinjske soli rastvorene u litar vode.

Načini konzerviranja riba

Sušenje – Ribu treba očistiti, oprati i ostaviti na podlogu da voda otkaplje. Zatim usoliti (5% soli na količinu ribe). Usoljena riba se slaže u drveni sud, koji se nakon punjenja, poklapa sa drvenim poklopcem, pritisne kamenom i tako ostavi 48 sati. Posle toga se riba vadi, naniže na štapove, malo ispere vodom i okači da se suši na suncu ili promajnom vazduhu 10-14 dana.

Dimljenje – Koristi se bukovo ili hrastovo drvo. Dva načina su dimljenja: hladno (na niskoj temperaturi od +2 do -30oC) i toplo (na visokoj temperaturi od 70-130oC). Toplim dimljenjem se dime pastrmke, šarani, bele ribe, a hladnim jegulje.

Zamrzavanje – Odmah posle ulova ribu očistiti, ohladiti na 0oC, a zatim je staviti u zamrzivač na najnižu temperaturu. Tu može ostati najviše tri meseca. Jednom odmrznuta riba ne sme se ponovo zamrzavati.

Način pripremanja riba

Mariniranje – Očišćena riba mariniranjem može se čuvati 6-8 dana. Za marinadu je potrebno: sirće, vino ili mešavina jednog i drugog, biber u zrnu, lovor, ruzmarin, crni luk, koren šargarepe, koren peršuna, so, ulje. Svi sastojci se pomešaju i preliju preko ribe. Na taj način meso ribe dobije prijatan, malo nakiseo ukus.

Kuvanje – Za kuvanje su najbolje ribe srednje veličine. Stavljaju se u hladnu vodu toliko da ogreznu i kuvaju u poklopljenom sudu da meso omekša.

Dinstanje – Sve vrste riba se mogu dinstati, bilo cele ili u komadima. Za kilogram ribe dovoljni su oko 4 kašike ulja, sok od limuna (ili razblaženo domaće sirće) i so. Dinsta se 2-25 minuta na zagrejanom ulju, povremeno dolivajući po malo vode. Po ukusu se mogu dodati i začini, belo vino i aromatično lišće.

Pečenje ribe u foliji – Očišćenu ribu umotati u zamašćenu foliju sa unutrašnje strane. Svetla strana folije treba da je sa unutrašnje strane. Riba mora biti dobro zatvorena. Peče se nešto duže na višoj temperaturi.

Izvor: bezgluten.net

Koje su najzdravije ribe i kome se preporučuju

0

Svi znamo da je riba zdrava za jelo. Puna je omega 3 masnih kiselina i zbog toga moramo da je jedemo najmanje dva puta nedeljno.

 Donosimo vam spisak 9 najzdravijih riba na svetu:

  1. Atlantski losos: Kažu da omega  3 masne kiseline koje se nalaze u crvenom mesu ove ribe mogu da utiču na biološki sat čoveka, što znači da može da uspori naše starenje.

  2. Zubatica: Ova plava riba se smatra izuzetno korisnom za čoveka jer sadrži obilje fosfora, kalijuma, kalcijuma, natrijuma i gvožđa.

  3. Atlantska haringa: Ova riba se smatra masnijom ribom, ali omega 3 masne kiseline koje sadrži, od velike  su koristi za kardiovaskularni sistem čoveka.

  4. Jezerska zlatovčica je riba koja živi u slatkim vodama. Njeno meso je masno skoro kao meso lososa, ali se ne suši kada se termički obradi.

  5. Girice – Inćuni ili sardele, su vrsta ribe koja ima toliko proteina da može da parira bilo kojem mesu. S druge strane njene kalorijske vrednosti su male. Bogata je vitaminima i mineralima koji su potrebni čoveku da bi normalno funkcionisao.

  6. Skuša – ova riba je savršena za svaku dijetu jer sadrži malo kalorija a monogo vitamina i minerala neophodnih za ljudski organizam.

  7. Pastrmka –  Ako samo jednom nedeljno budete jeli pastrmku možete sniziti holesterol, ojačati krvne sudove i nerve i izbeći probleme sa pamćenjem u starosti.

 8. Sardina – Ova mala riba se dobro apsorbuje u ljudskom organizmu i odličan je izvor proteina. Sardina sadrži čitav kompleks vitamina (A, B12, B6, D) i riblje ulje, koje snižava holesterol.

  1. Tuna – ova riba je puna omega 3 i  omega 6 masnih kiselina što je svrstava u jednu od najkorisnijih riba.

Nikad ne štedite na kvalitetu ribe. Ako hoćete da obradujete sebe i svoju porodicu ribljim obrokom, izaberite pametno, jer nije svaka riba zdrava. Postoje one koje se masovno proizvode i pune su otrovne žive.

Izvor:Stil.kurir.rs

Da li je Šaran zdrav za jelo i kako ga spremiti

0

Šaran je slatkovodna riba, veoma prilagodljiva i otporna na promene u sredini u kojoj se nalazi. To je i razlog zašto je jedna od napopularnijih riba koje se pecaju u svetu. Nakon 500 godina selekcije, danas postoji veliki broj podvrsta šarana.

Srednja težina koju može da dostigne je do 30 – 35 kg, a najboljima se smatraju oni koji teže od 800 g do 3 kg.

Šaran polnu zrelost dostiže između četvrte i šeste godine živvota u toplijim predelima, a kod nas se razmnožava u 3 – 4 godini života. Do 3. godine šaran može dostići dužinu do 35 cm i težinu oko 1 – 1250 g.

Šaran je riba koja je sa strane spljoštena, a karakteristična je po svojim visokim masivnim leđima i relativno maloj glavi. Postoje tri vrste šarana – Češki šaran – telo mu je prekriveno krljuštima, ivlji šaran – ima krupnije krljušti i golać – bez krljušti.

Šaran je dosta masna i hranljiva riba, a količina masti u njemu zavisi od uslova i mesta gde je riba rasla. Kao i većina riba, šaran je takođe izvor vrednih nezasićenih omega-3 masnih kiselina, proteina i raznim mikroelemenata, kao što je fosfor.

100 g šarana ima: Kalorije: 127 kcal; Kalorije od masti: 50.4; Masti: 5.6 g; Nezasićenih masti: 1.1 g; Omega-3 masne kiseline: 0.6 g; Holesterol: 66 mg; Proteini: 17.8 g; Kalcijum: 41 mg; Kalijum: 332 mg; Fosfor: 415 mg.

Odabir i čuvanje šarana

Uvek kupujte sveži šaran, koji je i deblji, posebno ako hoćete da ga punite. Oči ribe ne smeju da budu mutne – to znači da riba nije sveža. Šaran se čuva u frižideru pre upotrebe.

Šaran za Sv. Nikolu

Tradicija da se za Nikoljdan jede pečeni, punjeni ili prženi šaran je povezana sa veoma interesantnom legendom. Jednom kada je Sv. Nikola čamcem plovio po moru, digla se takva bura koja je probila čamac. Kako bi spasio čamac, sebe i svoje saputnike, ovaj svetac je uhvatio jednog šarana i njime zapušio mesto gde se čamac probio.

Od tada pa ubuduće se za Sv. Nikolu prinosi riba kao žrtva, u većini slučaja je to šaran, jer se on smatra slugom Sv. NIkole. Često se za ovu slavu pravi i šaran u testu. Nakon proslave praznika se kosti ovog šarana ne bacaju.

One se zapale, pa kada izgore, onda se zakopaju u zemlju ili se puštaju niz reku. prema verovanju, na taj način će se porodično blagostanje i plodnost povećati.

Starije žene su tradicionalno zašivale kosti šarana na dečije kape, i to u obliku krsta. To je trebalo da čuva decu od zlih sila i uroka. U Kini i Japanu se prema tradiciji devojčice po rođenju blagosiljaju da rastu zdrave, pametne i jake, kao i sam šaran.

Kulinarska upotreba šarana

Šaran koji je najbolji za punjenje teži do 3 kg, a za pohovanje su pogodni manji. Ukusno meso šarana je meko, kremasto, čvrste strukture, a takođe je veoma sočno i ukusno. Smatra se da su najukusniji šarani krajem leta i jeseni, kada ova riba već ima dosta masti za zimske mesece. Najbolje se sprema u potpunosti svež šaran u obliku kotleta.

Sveži šaran

Koteleti šarana do 1.5 kg su najbolji za prženje i pohovanje. Kod njih nije potrebno da se kičmeni stub uklanja uzdužno, kao što je to slučaj sa velikim ribama. pre svega, šarana treba dobro oprati i očistiti od krlušti. One se lako mogu ostrugati ako se riba potopi na 2-3 minuta u vruću vodu. Nakon toga isecite rep, kako bi izvadili izntrice i škrge. Na kraju, šarana ponovo operite i ocedite pre nego što počnete sa spremanjem.

Ako hoćete da pečete šarana na roštilju, onda prvo stavite nauljanu stranu krljušti ili kože oko 5-6 minuta da se peče, a zatim – unutrašnju stranu pecite oko 2-3 minuta. Sa šaranom se prave i veoma ukusne riblje čorbe. Osim šarana, u kulinarstvu je veoma cenjena i njegova ikra, koja kada se posoli i sazri postaje najbolji kavijar-tarama.

Izvor:bonapeti.rs

Šisandra:  Bobice koje štite od raka, plućnih bolesti, kašlja, obnavljaju krv, čuvaju jetru

0

Šisandra bobica je korišćena više od 2000 godina za lečenje raznih bolesti u kineskoj i japanskoj tradicionalnoj medicini.Plod ove biljke se preporučuje za plućne bolesti i prilikom sprečavanja kašlja.

Šisandra i kancer

Ako koristite Šisandru vi ste u potpunosti zaštićeni od raka.Studije objavljene u “International Journal of Molecular Medicine” oktobra 2009 godine su pokazale izuzetne antikancer sposobnosti dva jedinjenja šisandrina i šisandrina C koja se mogu naći u plodu Šisandra biljke.U ovoj studiji šisandrin C i šisandrin su sprečili rast i širenje ćelija raka.Ovo je navelo istraživače na zaključak da ova dva jedinjenja mogu da posluže kao obećavajuća anti – kancerogena sredstva.

Lek za rak, adriamicin zaustavlja rast ćelija raka i sprečava ih u širenju po organizmu. Ovaj lek može prouzrokovati kardio toksičnost prikazanu kroz smanjenje srčane funkcije,patološke akumulacije tečnosti u trbušnoj duplji i zagušenja jetre.

Studija koja se pojavila u januaru 2006 godine u izdanju časopisa “Čang Gung Medical Journal”ocenjuje zaštitne efekte Šisandre na kardiotoksičnošću kod pacova. Pacovi su bili tretirani adriamicininom koji inhibira proteine i sintetiše se sa nukleinskom kiselinom, podstiče na stvaranje slobodnih radikala i povećava oksidaciju lipida.

Šisandra kao antioksidans

Slobodni radikali su nestabilni molekuli koji mogu oštetiti pored kancerogenih ćelija i zdrave ćelije. Šisandra smanjuje oksidaciju lipida,povećava aktivnost antioksidanata i smanjuje mortalitet kod pacova. Studija je zaključila da andriamicin se direktno vezuje za kardiotoksičnost i za deficit antioksidansa a šisandra prilikom ovog načina lečenja poboljšava srčane funkcije i povećava koncentraciju antioksidansa.

Šisandra štiti jetru od karcinogena koji se zove ugljen tetrahlorid,prema studiji objavljenoj u časopisu “Food and Chemical Tokicologi” u maju 2013 godine. U ovoj studiji miševi su tretirani ugljentetrahloridom da bi se povećalo oštećenje jetre.

Tretmanom sa biljkom Šisandre je povišena aktivnost antioksidanata,sprečen je rast nivoa enzima jetre i smanjeno je stvaranje slobodnih radikala u jetri. Viši nivo enzima jetre ukazuje da imate oboljenje jetre. Rezultati su pokazali da šisandra uzrokuje moćne antioksidans aktivnosti i pruža zaštitu od oštećenja jetre.

Šisandra u ishrani

Dodavanje šisandre vašoj ishrani se možete zaštiti od raznih upala u organizmu. Studija objavljena u izdanju časopisa “Environmental Toxicology and Pharmacology” u 2013 godini je istraživala zaštitu i ublažavanje upale belih krvnih zrnaca konzumiranjem šisandra ekstrakta.

Rezultati su pokazali da Šisandra smanjuje upalu belih krvnih zrnaca što je veoma izraženo prilikom uzimanja hemoterapije.

Šisandra takođe smanjuje nervozu i sprečava depresiju, uspešno leči nesanicu i popravlja raspoloženje kod osoba koje je piju. Primećeno je da ljudi oboleli od hepatitisa C koji konzumiraju šisandru imaju smanjenu kocentraciju virusa za 70%. Šisandra leči mnoge kardiovaskularne bolesti,leči bubrežne bolesti a može se dodati da je ovo takođe i jedan od poznatih seksulanih tonika za muškarce i žene.

Izvor: eistria.com

Trnjina za jačanje želuca, podsticanje lučenja mokraće, uklanjanje kožnih osipa, lečenje kašlja i grčeva

0

Svojim plavičasto modrim izgledom sitnih bobica, crni trn ili trnjina (Prunus spinosa), razbija monotoniju pejzaža oboda šuma, obala reka i kanala, pašnjaka, krševitih terena i drugih predela gde raste. Lekovitost trnjine i njeno korišćenje u ishrani datira od najstarijih vremena, od kamenog doba do antičkih Grka i Rimljana.

Danas se najviše ceni u Evropi gde se od nje prave sokovi, džemovi, želei, vino, rakija, sirće, likeri, pa čak i viski. U Francuskoj je mariniraju, Rusi prave rakiju trenovku, a Englezi je dodaju u džin zbog arome. Rasprostranjena je u gotovo celoj Evropi, Maloj Aziji, a ponajviše u Iranu, kao i u Severnoj Africi.

Trnjina kao lek

Trnjina sadrži najviše vitamina C, a zatim vitamine A, B1, B2, B6, E. Sadrži i ugljene hidrate, glukozu, fruktozu, saharozu, a i fenolna jedinjenja, antocijane, tanine. Pored vode sadrži još i organske kiseline i mineralne materije, natrijum, kalijum, kalcijum, magnezijum, gvožđe i fosfor.

U plodu i kori sadrži tanine, sadrži  i gorke materije, a u plodu ima pektina i cijanovodonične kiseline. Plod trnjine sazreva u jesen, bogat je organskim kiselinama, invertnim šećerom i vitaminom C. Ukus joj je gorak i opor jer sadrži pectin i tanin.

Zbog bogatstva vitaminom C, taninom, organskim kiselinama i fruktozom, plod trnjine delotvoran je kod dijareje i problema organa za varenje. Listovi trnjine su bogati vitaminom C pa se od njega pravi čaj. Od cvetova se prave sirup i čaj koji se koriste za jačanje želuca i podsticanje lučenja mokraće, za uklanjanje kožnih osipa i nečistoća,a dobar je i za podsticanje apetita.

Narodna medicina preporučuje čaj kod uvećanja prostate i za rastvaranje sluzi kod katara i pozitivno utiče na razlaganje kamena. Čaj od korena trnjine se preporučuje u slučaju groznice, a plod se preporučuje za pripremanje pekmeza koji je dobar za decu koja pate od zatvora i neredovne stolice.

Trnjine služe i za lečenje zapaljenja sluzokože organa za varenje, a kompot od njih je dobar tonik za creva jer obnavlja crevnu floru i pospešuje stolicu. Narodna medicina ih sveže ceđene koristi za čišćenje pluća i protiv žutice. Posebno ih preporučuje za lečenje kašlja i grčeva, za pročišćavanje krvi, ali i za mršavljenje.

Trnjina je našla mesto i među sredstvima za negu kože. Ulje sa ekstratom trnjine upotrebljava se za masažu ili kao osnovna supstanca u aromaterapiji. Nanešeno na vlažnu kožu posle kupanja ili tuširanja veoma je korisno za psihofizičko opuštanje.

Čaj od trnjina

Još jedna proverena namena čaja od trnjine je kod upale desni. Ovaj problem otklanja bolje i brže od svih medicinskih tretmana.  Komadić korena trnjine se kuva u dva decilitra vode oko pola sata. Koren se izvadi i kad se ohladi drži se u ustima što duže posle čega se ispljune. Tegobe, bolovi i otok skoro momentalno nestaju. Može se primenjivati dva tri puta dnevno posle čega nastupa potpuno olakšanje.

Čaj protiv kašlja se pravi tako što se u litar ipo vrele vode koja se skloni pre nego proključa stavi po jedna kašičica osušenih plodova trnjine, gloga i drenjine. Ostavi se da odstoji petnaestak minuta, procedi se i pije sa ili bez meda. Limun se ne mora dodavati jer su trnjine prebogate vitaminom C.

Sok od trnjina

Jedan recept protiv kašlja, ali i za mršavljenje je veoma popularan. U staklenu flašu se sipa pedeset bobica trnjina i 250 grama šećera i dopuni se do vrha vodom. Flaša se stavi u šerpu sa vodom, zagreva se do ključanja, pa se isključi i drži na ringli dok se šerpa i flaša ne ohlade. Ovaj sok od trnjina je dobar za lečenje kašlja i grčeva, ali i za mršavljenje i pročišćavanje.

Pekmez od trnjina

Recept za pekmez od trnjina je jednostavan. Potrebno vam je dva kilograma plodova trnjine. Trnjine se preliju hladnom vodom i ostave da odstoje preko noći. Ujutru trnjine treba ocediti pa ih preliti sa mešavinom nekog domaćeg vina i vode kako bi ogrezle. Posle toga se kuvaju dok ne omekšaju.

Kada trnjina omekša potrebno je propasirati pa joj dodati 50 grama šećera i nastaviti sa kuvanjem dok se masa ne zgusne. Tako vreo pekmez se sipa u sterilne i malo zagrejane tegle koje se zatim zatvore. Ovaj pekmez treba uzimati po supenu kašiku dva do tri puta dnevno između obroka. Ubrzava varenje, pojačava apetit.

Vino od trnjina

Vino od trnjina se pravi tako što se opere 2,5 kilograma zrelih trnjina i izgnječi pa stavi u staklenu posudu i prelije sa dva litra vrele vode. Posebno se skuva kilogram i po šećera u litar vode i prohladi. U posudu sa trnjinama staviti kvasac i trećinu šećernog sirupa promešati i dobro zatvoriti.

Posle nedelju dana se doda još trećina sirupa, ostaviti opet nedelju dana dobro zatvoreno pa posle toga dodati ostatak sirupa. Kada trnjine padnu na dno i prestane da se oslobađa ugljen dioksid,  fermentacija je gotova. Vino se presipe u drugu posudu i ostavi da stoji zatvoreno još nedelju dana. Posle toga se prelije u flaše koje se zatvore čepom.

Zimski dezert od trnjina

Poznat je i dezert od trnjine za koji je potrebno oko pola kilograma trnjina koje su brane posle mraza, 120 grama pekmeza od šipka, med, 4 dl vode, 4 dl mleka, 125 grama griza, 6 kašika šećera, vanillin šećer, dve šolje šlaga i malo šlaga za ukras.

Trnjina se prodinsta sa malo vode, pa se propasira. Sve pomešati sa malo meda. Mleko se skuva sa vodom pa se doda griz i šećer i skuva. Kad se ohladi pomeša se sa pireom od trnjine dok se ne dobije glatka masa. Šlag se doda u masu, izmeša se, ukrasi šlagom i pekmezom od šipka i stavi u frižider. Ukusno je i osvežavajuće.

Marmelada od trnjina

Kako se pravi marmelada od trnjina i šumskog voća. Oprati 2 kg plodova trnjine. Preliti hladnom vodom i ostaviti da odstoji preko noći. Ujutru trnjine ocediti i preliti mešavinom vina i vode (da ogreznu), pa kuvati da omekšaju. Zatim, plodove propasirati i umešati 50 grama šećera. Nastaviti sa kuvanjem na tihoj vatri još oko 25 minuta, dok se masa ne zgusne.

Vruću marmeladu sipati u zagrejane sterilisane tegle i zatvoriti. Uzimati 2-3 puta dnevno po 1 kašiku izmeðu obroka. Ova marmelada se koristi za smirivanje tegoba nastalih zbog manjka kiseline, jer pojačava apetit, ubrzava varenje i izlučivanje želudačnog soka.

Čaj za jačanje želuca

1 l vode,
2 kašičice.

Dve kašičice svežih cvetova trnjine preliti sa 1 litar ključale vode i zasladiti medom. Mlaki čaj treba piti 2-3 šolje dnevno.

Umesto vode možete piti napitak od trnjina

Preliti litrom vode 25 g trnjina pa kuvati. Napitak zašećeriti i piti više puta tokom dana umesto vode

Recept u slučaju upale bešike i mokraćnih puteva

U 2,5 l vode vodu staviti 1 kašiku cveta trnjine i kuvati dok se ne ukuva na polovinu. Ostaviti da se ohladi, procediti i sipati u flaše. Čaj piti 3 puta dnevno po 100 grama dok upala ne prođe

Ulja za telo

Ekstrakt trnjine našao je svoje mesto i u ulju za negu kože. Ova ulja služe za masažu ili kao osnova u aromaterapiji. Nanesena na vlažnu kožu nakon kupanja ili tuširanja postižu psihički, emocionalni i duhovni sklad, tako da se osoba oseća potpuno opušteno nakon dnevnog ritma ispunjenog stresom.

Milan Popović

Izvor: prirodanadar.rs

Kineska urma kao lek za srce, jetru, bubrege, bešiku, pritisak

0

Kineska urma, poznata još pod imenima žižula, žižola, unavi, jujuba, čičimak, iglica, sirita…Poreklom je iz Kine gde se gaji više od 4.000 godina i predstavlja vodeću voćnu vrstu. To je listopadni grm visine do devet metara. Dugovečna je voćka i živi do 200 godina. Plod je jajasta santimetar i po duga crvenkastosmedja mesnata koštunica prosečne težine 10 grama. Meso ploda je zelenkasto – žućkasto ili krem boje. Sočno je, a kod nekih sorti malo brašnjavo, slatkog ukusa i prijatne arome. Koristi se za lečenje bolesti srca, jetre, bubrega, mokraćne bešike i disajnih organa.

Lekoviti hleb
Plodovi kineske urme se koriste svezi, suvi, konzervirani, kandirani, i prerađeni u kompot, džem, marmeladu, slatko, pire, sok, sirup, rakiju i likere.Žižula se koristi i za proizvodnju brašna, od kpjeg se pravi specijalni lekoviti hleb.
Zreli plodovi sadrže oko 65 % vode, i 30 – 35 % suvih materija, 13 – 30 %, šećera…

Protiv pritiska
Čaj koji reguliše krvni pritisak sprema se od 50 gr plodova. Pije se tri puda devno 2-3 nedelje. A pritisak se može smanjiti i svežim ili suvim plodovima. Tokom 2-3 nedelje uzima se po desetak plodova 3 puta dnevno.
Žižula je bogata mineralnim solima posebno kobaltom, jodom, gvoždem. Pored toga sadrži i veliku količinu raznih vitamina. U prošeku sadržaj vitamina C se kreće od 250 – 800 mg, što znači da kineska urma zauzima, posle šipka, drugo mesto po sadržaju vitamina C.

Borba protiv tumora
Kineska urma je tražena i u savremenoj farmaceutskoj industriji za proizvodnju lekova i lekovitih čajeva. Medju lekovitim biljkama koje naučnici istražuju kao delotvorne u borbi protiv tumora, su i plodovi kineske urme.

Za mršavljenje
Ako ste na dijeti za mršavljenje i dosadilo vam je da jedete jedno te isto voće ? Možete jesti i žižule. Njihove niskokalorični vrednosti stavili su ih zajedno sa zanemarljivim sadržajem masnoće na listu idealnih grickalica za mršavljenje .Neverovatna voćka žižula je veoma popularna medju poklonicima zdrave hrane širom sveta.

Žižula prijatelj sistema za varenje
Osobe koje pate od zatvora i drugih digestivnih problema mogu rešiti probleme uz pomoć ovih plodova.Žižula pomaže varenje, a suvi plodovi deluju kao odlični laksativi.Ovo neverovatno voće takođe podstičee apetit.

Za energiju
Ovao skromno voće , uprkos tome što ima malo kalorija, obnavlja energiju.Oni koji jedu žižule rešiće se brzo umora.

Žižula za kosti i mišiće
Obilje kalcijuma i kalijuma u ovom magičnom voću dokazana je pomoć za jačanje kostiju i zuba.Takodje obilje magnezijuma koji sadrži žižula ima veoma povoljno dejstvo na tonus mišića

izvor:.dijetaizdravlje.com