Naslovna Blog Stranica 317

Tamjan za ublažavanje bola i upala zglobova, jačanje mišića I kostiju, bronhijalnu astmu

Tamjan je bela, smolasta masa koja je dobija iz drveta boswellia sacra. Ova vrsta bosvelija drveta jeste malo, listopadno drvo, koje dostiže visinu od 2 do 8 m. Kora ima papirastu teksturu i može se lako ukloniti. Samo drvo ima neparan broj listova koji rastu suprotno jedan od drugog duž njenih grana. Njegovi sitni cvetovi, žućkastobele boje, sastoje se od pet latica, a plod je kapsula duga oko 1 cm. Sama smola nalazi u stablu, pa je iz tog razloga neophodno zaseći koru drveta kako bi smola mogla da iscuri. Nakon toga, određeni vremenski period mora proći da bi smola dobila čvrst oblik I da bi se mogla koristiti. Stabla koja rastu na strmim padinama sama formiraju neku vrstu jastuka koji prianja uz stenu i osigurava određenu stabilnost, odnosno adekvatno podupiranje samog stabla.

Istorijat i geografsko poreklo tamjana

Tamjan se koristio čak 2000.godina pre nove ere, uglavnom za lečenje i smatrao se jednim od najskupljih trgovačkih proizvoda. Stari Egipćani su verovali da je tamjan znoj bogova koji je pao na zemlju. Veruje se da legendarna ptica Feniks gradi svoje gnezdo od grančica tamjana i da se hrani ‘suzama’ ove smole. Tamjan se takođe pominje I u Bibliji kao jedan od tri poklona koji su doneseni Isusu na rođenju. Iz tog razloga se danas koristi uglavnom u religijske svrhe.

Tamjan se može naći u Etiopiji, severnoj Somaliji, jugozapadnom Omanu i južnom Jemenu. Najrasprostranjeniji je u severnoj Somaliji, i u šumama planinskih obala južne obale Arabijskog poluostrva. Ove obalne planine su prekrivene gustom maglom tokom letnjih meseci što omogućava razvoj gustih šuma I bogate flore.

Lekovita svojstva tamjana

Tamjan se kao lek koristio od davnina. Različite vrste upala I infekcija bile su lečene tamjanom, a smatra se da su ga prvi počeli koristiti Egipćani, smatrajući ga svetom biljkom. U današnje vreme se retko koristi na tlu Evrope, ali je izuzetno cenjen na tlu Indije I u afričkim zemljama. Tamjan u sebi sadrži eterično ulje koje mu obezbeđuje snažan miris I kiseline pod nazivom pentaciklički triterpeni koje su veoma dobre za jačanje mišića I kostiju. Takođe, veoma važan sastojak tamjana jeste I bosvelinska kiselina koja ima jako antiinflamatorno dejstvo , a pojedini stručnjaci smatraju da je tamjan pogodan I za pacijente sa kancerom.

Tamjan može biti važan i za redukciju leukotriena, koji uzrokuje kontrakciju bronhijalnih mišića. Studija iz 1998. godine koja je proučavala efekte biljaka na bronhijalnu astmu, pokazala je da su ljudi koji su uzimali tamjan imali blaže simptome i indikatore astme. Ovo pokazuje da tamjan može igrati važnu ulogu u lečenju bronhijalne astme. Pozitivne imunološke karakteristike tamjana mogu pomoći u reakciji na alergene iz okoline koje se dešavaju kod pacijenata sa astmom. Ipak, hiljadama godina unazad, tamjan se uglavnom koristio kod zglobnih oboljenja I upalnih procesa, pa je to jedan od razloga zašto se i u današnje vreme preporučuje pacijentima sa artritisom.

Korišćenja tamjana za ublažavanje simptoma artritisa

Mnoge studije o efektu tamjana na pacijente sa osteoartritisom su pokazale da je efikasan za ublažavanje bola i upala. Istovremeno, omogućava se pokretljivost zglobova što olakšava hodanje I funkcionisanje. Tamjan takođe utiče na smanjenje nivoa enzima koji razgrađuju hrskavicu. Tamjan ima i antiinflamatorno svojstvo koje je jedinstveno u odnosu na druge biljke i lekove. Naime, bosvelinska kiselina prisutna u smoli je jedinjenje odgovorno za njegovo antiinflamatorno dejstvo. I dok većina biljaka i antiinflamatornih lekova smanjuje zapaljenje inhibiranjem aktivnosti enzima COX koji dovodi do upale, bosvelinska kiselina, s druge strane, inhibira formiranje leukotriena (pro-inflamatornog agensa) koji deluje na inflamatorni enzim LOX, koji je već uključen u upalu I sprečava njeno dalje napredovanje I širenje. Rezultati kliničkog ispitivanja pokazuju da je ekstrakt tamjana efikasniji od valdekoksiba, antiinflamatornog leka koji inhibira enzim COX kod osteoartritisa kolena. Tamjan deluje sporo ali terapijski efekti opstaju čak i nakon prekida terapije za razliku od valdekoksiba. Takođe je tamjan jako koristan kod reumatoidnog artritisa jer utiče na oticanje zglobova kod pacijenata, istovremeno omogućujući protok krvi kroz žile na zglobovima koji su zahvaćeni upalom.

ordinacija.tv

Recepti Baba Vange za svaku bolest od lekovitog bilja

“Sve što je potrebno za izlečenje je oko nas, u zavičaju oko nas, priroda nam je sve dala”, govorila je Vanga. Isceliteljka nije bila protiv doktora i standardne medicine, osim u sopstvenom slučaju. Ipak, često je upozoravala kako su sintetički lekovi loši i opasni.

Duboko je verovala kako je najvažniji balans u telu koji moramo postići sami i sa onim što nam je dato od zemlje, pa tako i da za svaku bolest postoji biljka.

A

Akne: Pre spavanja nanesite na lice oblog – pamučnu krpu ili gazu koju ste prethodno namočili u vodu u kojoj se kuvala sapunjača, matičnjak i zova

Albumin (povećanje): Jednu kašičicu osušene kore breze (tanka i prozirna kora koja se ljušti u proleće), prokuvajte u 2 šoljice vode (od kafe), oko 5 minuta. Procedite i pijte uveče po 100 mililitara, tri dana zaredom.

Alergija: Malu kašičicu suvog pelina namočite u maloj šoljici hladne vode preko noći, ujutro procedite i pijte tri puta dnevno posle jela, tako da veliku kašiku te vode pomešate sa malo meda. Za sprečavanje alergije: pijte po jednu čašicu pelinovog vina na dan tokom proleća.

Anemija: Sameljite 100 grama osušenih plodova sleza. Pola kašičice tog praška umešajte u čašu svežeg ovčjeg mleka i pijte jednom dnevno. Za prijatniji ukus možete dodati malo meda.

Artritis (recept 1): U većoj količini vode prokuvajte 10 korena ciklame (Cyclamen hederifolium). Tu mešavinu ulijte u kadu i kad se ohladi do podnošljive temperature, uđite u kadu. Voda treba da pokrije celo telo. Ležite u kadi dok se ne ohladi. Postupak bi trebalo ponoviti 10 puta, s tim da istu čajnu mešavinu možete upotrebljavati dva puta (podgrejanu).

Artritis (recept 2): Prokuvajte 20 korena ciklame u 10 litara vode. Svako jutro i svako veče namočite najpre noge, a posle toga i ruke u toj kupki, pa na kraju polijte i glavu tri puta.

Artritis (recept 3): U pola litra jake rakije skuvajte polovinu pakovanja bele slačice i kuvajte dok tečnost ne ispari do pola. Mažite bolna mesta ujutru i uveče.

Artritis (bolovi u ručnim zglobovima): Prokuvajte slatku paprat i pustite da se ohladi dok nije mlaka, pa namočite ruke u toj vodi. Ponavljajte svako veče tokom 10 dana.

Artritis (reumatični): Prokuvajte listove rujevine, pa od njih napravite smesu za obloge. Držite na bolnim mestima 20 minuta. Ponavljajte nedelju dana.

Astma (recept 1): Prelijte vrelom vodom 40 glavica crvenog luka dok ne omekšaju. Dodajte pola litra ulja i dinstajte. Propasirajte smesu i svako jutro i svako veče uzmite po jednu supenu kašiku tog pirea na prazan želudac.

Astma (recept 2): Pijte čaj od cveta podbela (konjski lopuh, kozja brada, repuh, marta, belo kopitnjakovo lišće, konjsko kopito).

B

Bolovi u leđima: Namažite leđa medom, tako da tokom masaže kožu povlačite prema gore.

Bolovi u grudima, kod žena (hormonska neravnoteža): Napravite napitak od pelina i podbela. Potopite pamučnu krpu u toj vodi, iscedite i umotajte cele dojke. Preko toga stavite labavi zavoj da pridržava krpe sa oblogama i ostavite tokom cele noći.

Bolovi u žuči (praćeni mučninom i povraćanjem posle konzumiranja masne hrane): Pomešajte sok od pola limuna s pola male kašičice sode bikarbone i popijte to.

Bolovi u leđima: Napravite domaći “flaster” protiv bolova – potrebna su dva belanceta, jedna mala kašika naribanog domaćeg sapuna i jedno pakovanje usitnjenog belog tamjana. Smesu nanesite na vunenu tkaninu, umotajte oko leđa i držite dok flaster ne otpadne (jedan do dva dana).

Bolovi u nogama: Nakon što ste dobro oprali noge u mlakoj vodi, namažite ih svinjskom mašću, pa navucite lagane pamučne čarape i prespavajte u njima.

Bol u želucu (recept 1): Pripremite čaj od bosiljka, kamilice i zelene nane. U 600 mililitara vode stavite supenu kašiku čaja da provri tri minuta. Pijte po jednu malu šoljicu posle jela.

Bolovi u želucu (recept 2): Žvačite svaki dan list crvene deteline tako da progutate samo sok nikako list.

Bronhije (upala): Prokuvajte jedan list lovora u 100 mililitara vode, sve dok polovina vode ne ispari. Tri puta dnevno uzimajte po jednu supenu kašiku te tečnosti.

Bradavica (na ruci): Usitnite žavornjak (kokotić, delfinium), tako da dobijete prašak i tim praškom pospite prvu bradavicu koja se pojavila na telu.

Bronhitis (recept 1): Stavite dva do tri lista podbela da se kuvaju u pola litra svežeg mleka. Dodajte na vrh noža svinjske masti. Pijte uveče po jednu malu šoljicu te tečnosti (šoljica kafe).

Bronhitis (recept 2): Oljuštite glavicu crvenog luka i izdubite sredinu, pa ga napunite kašičicom šećera. Svakog dana pojedite po jednu glavicu tako pripremljenog luka.

Bronhitis, spastičan: U 500 mililitara kipuće vode potopite na minutu po jednu supenu kašiku rujevine, podbela i pelina. Procedite i pijte po jednu supenu kašiku čaja s malo meda ujutru i uveče, posle jela.

Bronhitis, hronični: Svako jutro popijte po šoljicu čaja od nevena na prazan želudac.

Bronhopneumonija, za oporavak posle bolesti: U kilogram čistog meda dodajte malu kašiku mlevenog đumbira, malu kašiku mlevenog indijskog oraščića, malu kašiku mastikine smole i 5 do 6 zrna klinčića. Uzimajte po jednu supenu kašiku dva puta dnevno posle jela. Odrasli mogu uzimati celu dozu, deca po jednu malu kašiku tokom 10 dana.

Bubrezi, bolesni (recept 1): Nedelju dana pijte čaj od semenki bundeve, dve vrećice mlevenog lanenog semenja i malo vode.

Bubrezi, bolesni (recept 2): Jedan dan nedeljno jedite samo kuvano žito i pijte vodu.

Bubrezi, bolesni (recept 3): U pet litara vode stavite nešto veći koren kupine i kuvajte dok tečnost ne ispari do pola. Pijte tri puta dnevno po 100 mililitara.

Bubrezi, bolesni (recept 4): Pečenu glinu prelijte s jabukovim sirćetom i dobro umesite. Namažite na platno, pa glinu uveče stavite na leđa, iznad bubrega, ako je moguće do ujutru.

G

Gastritis (recept 1): Svako jutro na prazan želudac popijte šoljicu čaja od bele vrbe. Posle toga popijte šoljicu mleka.

Gastritis (recept 2): Pijte čaj od troskota (pasja trava).

Gastritis, oštar (recept 3): Prokuvajte 200 grama lista muške bokvica u pola litre lozovače, otprilike pet minuta. Procedite. Dajte bolesniku po jednu supenu kašiku ujutro na prazan želudac. Ne smete da pijete dok ovo upotrebljavate.

Glavobolja: Operite glavu u vodi u kojoj ste prethodno prokuvali komorač.

Glavobolja, uporna: U 600 mililitara prokuvane vode dodajte 3 kašičice anisa i kuvajte pet minuta. Pijte tri puta dnevno po jednu malu šoljicu pre jela.

Glavobolja, uporna (recept 2): Napunite platnenu torbu velikom vezicom žutog smilja i koristite umesto jastuka. Ili na jastuku. Prespavajte jednu noć na jastuku.

Glavobolja, hronična: U velikoj količini vode prokuvajte vrtni čubar. Uveče potopite glavu na 10 do 15 minuta u toj vodi, a posle toga zalijte telo.

Glavobolja i nemiran san: U dve do tri litre vode prokuvajte jedan do dva lista agave i time uveče polivajte glavu i telo nekoliko puta.

Glavobolja s bolovima u ušima: Napravite karamel od jedne supene kašike šećera. Kada poprimi tamniju boju, zalijte čašom hladne vode, promešajte i popijte čim se karamel potpuno otopi. Pijte jednu do dve šoljice dnevno.

Glasne žice, upala: Napravite napitak za grlo tako da usitnite pelin, podbel i lincaru.

Gljivice na nogama i neugodan miris: Svako veče smočite noge u vodi u kojoj ste prokuvali bosiljak.

Gljivice na noktima ruku: Skuvajte jaku kafu i nekoliko puta umočite prste u kafu, zajedno s talogom.

Gljivice na nožnim prstima (recept 1): Dobro operite stopala i potopite ih u vinsko sirće. Prespavajte u čistim čarapama koje ste natopili vinskim sirćetom.

Gljivice na nožnim prstima (recept 2): Napravite kupku za stopala tako da u mlaku vodu stavite po jednu supenu kašiku sode bikarbone i soli.

Gljivice na nožnim prstima (recept 3): U usitnjenu zelenu nanu dodajte soli i nanesite između nožnih prstiju. Neka odstoji.

Grlo, upaljeno (recept 1): Prstohvat amonijakovog hlorida (NH4Cl) otopite u čaši vode i jedanput do dva puta dnevno isperite grlo.

Grlo, upaljeno (recept 2): Napravite čaj od majčine dušice, kamilice i prstohvata ruja. Pijte tokom dana.

Grč: Spavajte na jastuku napunjenim šumskim senom.

Grudvice/izrasline na telu: Pomešajte pčelinji vosak, mleveni pelin i rakiju. Tu smesu mažite na obolelo mesto.

Grudvice/izrasline na dojkama: U pola kilograma ražanog brašna ulijte 100 grama mleka. Dobićete testo koje treba staviti na krpu i tako položiti na bolno mesto tri večeri zaredom.

Grčevi u želucu: Okupajte obolelog i namažite mu leđa svinjskom mašću. Neka legne na stomak, pa ga masirajte kružnim pokretima u području lopatica i trtice. Ponovite postupak nekoliko puta.

Gubitak kose (recept 1): U 500 mililitara vinskog sirćeta prokuvajte tri korena kukureka i četiri do pet vezica grčke koprive. Procedite i kad se ohladi, stavite na hladno mesto. Tom smesom možete masirati glavu svaki put posle pranja kose.

Gubitak kose (recept 2): Opranu kosu isperite vodom od prokuvanog bršljana.

D

Desni, bolesne (recept 1): Isperite usta napitkom od divljeg šetraja u koji treba da dodate prstohvat stipse.

Desni, bolesne (recept 2): Žvaćite dva puta mesečno po jedan sat smolu molike (vrsta bora).

Desni koje krvare: Zeleni list kiseljka usitnite i stavite kao tampon na desni.

Desni, povlačenje zubnog mesa (recept 1): U litru vode prokuvajte 40 plodova drače, pa kuvajte sve dok polovina vode ne ispari. Kad se ohladi, nekoliko puta tokom dana isperite usta, pa masirajte desni.

Desni, povlačenje zubnog mesa (recept 2): Na sitno naseckajte procvetali tušt (porculanku, Portulaca oleracea), dodajte ulje, pa jedite kao salatu.

Dijabetes, početno stanje (recept 1): Namočite vrhove kupina, iscedite pa pijte tokom dana.

Dijabetes, početno stanje (recept 2): Prokuvajte 3 kilograma mahune zrelog graška i pijte svakog jutra po jednu šoljicu proceđene tečnosti, obavezno na prazan želudac.

Dizenterija (recept 1): Jednu šaku vidovčice (ili krike), kuvajte 10 do 15 minuta u litru vode. Pijte po jednu malu šoljicu (za kafu) ujutru, tokom dva do tri dana.

Dizenterija (recept 2): Uzmite svežu koru hrasta, dužine oko 10 centimetara, pa prokuvajte u litru vode. Neka vri dok tečnost ne ispari do pola. Kad se ohladi, pijte po jednu malu šoljicu dnevno, na prazan želudac. Deci dajte samo malu kašiku.

Diskus hernija: Usitnite stari crep, dodajte dva belanceta koja ste pre toga istukli, zatim jednu supenu kašiku tamjana i čašicu rakije lozovače. Namažite na vunenu krpu, pa nanesite kao flaster na bolna leđa i ostavite dok samo ne otpadne.

Diskopatija: Izrendajte krompir i stavite ga na bolno mesto preko noći. Ponavljajte dok bol ne prođe.

E

Ekcem (recept 1): Buket poljskog cveća prokuvajte i time zalivajte mesto s osipom na koži.

Ekcem (recept 2): Pomešajte malu šoljicu ulja s malom šoljicom sirćeta. Posle kupanja namažite obolela mesta na telu. Nanosite isključivo vatom (nikako prstima, ili nekom tkaninom).

Ekcem (recept 3): Iscedite sok od sapunike. Dobro operite bolna mesta, očistite alkoholom, pa namažite sokom od biljke.

Ekcem (recept 4): Sameljite 30 prepečenih oraha, dodajte riblje ulje i promešajte. Očistite obolela mesta i namažite ih ovom smesom. Neka odstoji!

Ekcem (recept 5, korisno kod dece): Okupajte dete u vodi u kojoj ste prokuvali ječam.

Ekcem na rukama, reakcija na deterdžent za suđe ili hemikalije: Namažite ruke svaki dan u toploj kupki od male kašičice sode bikarbone. Kupke neka traju petnaestak minuta. Posle toga, potopite ruke u blago zagrejano ulje i držite ih tako desetak minuta.

Ž

Žuljevi: Nemojte ih rezati nožićem! U jednu pelenu stavite grudvicu soli i dve kapljice vode. Zavežite pelenu oko žulja i ostavite preko noći. Osetićete jaku i neprijatnu bol, ali ako ponovite postupak dva do tri puta, žuljevi će nestati.

Žuč (recept 1): Jedite svakodnevno po dve kruške i pijte kompot od divljih krušaka, bez šećera.

Žuč (recept 2): Jedan koren biljke sirištare veličine tri do četiri centimetra potopite u litru belog domaćeg vina. Neka odstoji tri dana. Koren izvadite i pijte po jednu supenu kašiku vina tri puta dnevno za vreme jela.

Žutica: Čim se bolest primeti, svakog jutra na prazan želudac popijte sok od jednog limuna, pomešan sa kašičicom sode bikarbone.

Z

Za mršavljenje: U veliku posudu vode koja vri dodajte 100 grama sušene zečje stope (Geum urbanum) i kuVajte pet minuta. Kad se ohladi, procedite i polijte telo posle kupanja. Polijte se tri dana zaredom, a uveče pijte po šoljicu čaja od Matičnjaka.

Zatvor: Ispecite jednu jabuku i prelijte karamelom. Pojedite hladnu.

I

Izrasline, na rukama: Vunenu tkaninu potopite u jabukovo sirće i posipajte usitnjenim tamjanom i stavite kao oblogu na ruku.

Izrasline, na leđima: Vunenu tkaninu potopite u jabukovo sirće pospite usitnjenim tamjanom pa stavite kao oblogu na leđa.

Ispucale pete: Umesto vode, pijte čaj od prokuvanog zrnevlja raži.

Ispucale ruke: Držite ih u mlakoj vodi u kojoj ste prethodno prokuvali biberiku. Ponovite dva do tri puta.

Imunitet: Jednom mesečno polijte se vodom u kojoj ste prokuvali majčinu dušicu.

Išijas: Sunčajte se tokom leta.

J

Jajnici, upala (recept 1): Skuvajte sveži kupus, zalijte ga mlekom. Žena treba da stoji neko vreme iznad te pare.

Jajnici, upala (recept 2): Skuvajte crni metlaš i zalijte uljem. Žena treba da stoji iznad pare neko vreme.

Jačanje organizma, dobro i za mršavljenje: Poželjno je da primjenjujete ovaj recept na početku proleća: prokuvajte zasebno sušeni ruj, kamilicu, pelin i anis. Kuvajte svaku biljku pet do deset minuta. Kada se ohladi, procedite i pomešajte čajeve od svih biljaka u jednu posudu. Polijte tom tečnošću telo barem tri dana zaredom, posle kupanja.

Jetra, bolesna: Usitnite prah od 100 grama žute hajdučice (hajdučka trava, može i sveža hajdučica, no u tom slučaju udvostručite dozu). Dodajte 100 grama brašna i malo vode i napravite kašu. Od kaše napravite 60 omanjih kuglica. Osušite ih i držite na hladnom. Pre nego što počnete da ih uzimate oralno, obavezno jednokratno popijte magnezijum-sulfat (gorku so) za čišćenje. Mesec dana uzimajte po jednu kuglicu ujutru i uveče.

K

Kašalj, uporni: Uzmite jednu supenu kašiku osušene drače, stavite u 200 mililitara vode i pričekajte da proključa. Procedite i popijte po jednu šoljicu čaja svako veče pre spavanja.

Kašalj: Prokuvajte listove podbela i pijte kao čaj.

Kašalj, dugogodišnji, kod pušača: Skuvajte korenje sleza u mleku. Pijte po jednu šoljicu nekoliko puta dnevno.

Kašalj, jaki (recept 1): U pola litra vode skuvajte četiri oraha u ljusci, supenu kašiku cveta zove i supenu kašiku meda. Procedite i pijte po supenu kašiku tri puta dnevno.

Kašalj, jaki (recept 2): Pijte čaj od lanenog semena tokom sedam dana.

Koža (upala): U 500 mililitara vode prokuvajte kašiku i po suvog lista matičnjaka, sve dok ne ispari pola tečnosti. Onda napravite oblogu: uzmite pamučnu tkaninu, natopite je tom otopinom, ocedite i stavite obloge na upaljeno mesto dok ne prođe.

Krajnici, upala: Usitnite suvi korijen kukureka. Pomešajte ga s malo testa od brašna i vode i razvucite u traku dovoljno dugačku da je uvijete oko vrata. Traku pospite usitnjenim kukurekom pa je stavite oko vrata tako da vam obuhvati krajnike. Ovo odlično deluje i protiv upale i protiv otečenih krajnika. Bolest će vrlo brzo nestati. Odrasli mogu i prespavati s tom trakom oko vrata, oblogu na vratu dece ne držite duže od 30 minuta.

Koleno, bolovi: Domaći kvasac namočite u malo toplog mleka i pustite da se digne pa namažite na lanenu tkaninu i pospite amonijakovim hloridom. Zamotajte time koleno i ostavite zavoj preko noći. Ponovite tri večeri zaredom.

Kolitis: Bolesnik treba dva puta dnevno da pije surutku i izbegava masnu hranu.

Konjunktivitis: Sameljite sveže lišće sleza i tri večeri zaredom stavljajte obloge na oči.

Kosa, da bude gusta i sjajna: Prokuvajte lišće oraha i bokvice. Opranu kosu isperite tom tečnošću.

Krvni pritisak, visoki (recept 1): U čašu stavite jednu supenu kašiku kukuruznog brašna i prelijte vrelom vodom do vrha. Neka prenoći. Ujutro popijte samo vodu na prazan želudac, nikako ne mešajte talog.

Krvni pritisak, visoki (recept 2): U 500 mililitara vode stavite supenu kašiku sušenih listova drače i kuvajte dok ne ispari polovina tečnosti. To je dnevna količina tečnosti koju pijete ujutru i uveče po 100 mililitara. Ako je pritisak jako visok, popijte ujutru svu tečnost na prazan želudac.

Krvni pritiska, visok (recept 3): U čašu stavite supenu kašiku sušene bele imele pa prelijte hladnom vodom do vrha. Ostavite preko noći pa ujutro na prazan želudac popijte samo tečnost.

Kurje oko: Tri večeri zaredom napravite kupke od prokuvane rujevine i namačite noge sve dok se voda ne ohladi.

L

Jako lupanje srca: Otopite kocku šećera u čaši vode i to popijte.

Lupanje srca na nervnoj bazi: Izribajte koru od pola kilograma limuna, dodajte 200 grama meda i 40 samlevenih koštica kajsije. Uzimajte po jednu supenu kašiku ujutru i uveče.

M

Malarija: Jaje stavite u emajliranu posudu i zalijte sa 200 mililitara vinskog sirćeta. Posudu nemojte poklapati. Kada se ljuska otopi, sve dobro izmešajte i popijte na prazan želudac.

Migrena: U 600 mililitara kipuće vode stavite tri kašičice anisa i kuvajte pet minuta. Pijte tri puta dnevno po jednu malu šoljicu pre jela.

Mišić, istegnut, na ruci: Potopite ruku do ramena u vodi u kojoj ste prethodno prokuvali zelenu zovu i dodali supenu kašiku sode bikarbone.

Metabolizam, poremećaj: Ujutru popijte kašičicu kantariona prelivenog vrelom vodom.

Metabolizam, da biste ga ubrzali: U 600 mililitara vode stavite supenu kašiku islandskog lišaja i kuvajte dok pola vode ne ispari. Pijte najmanje mesec dana tri puta dnevno posle jela po jednu malu šoljicu.

Mokrenje, kod dece i odraslih: U dve šoljice vode kuvajte vezicu maslačka, oko pet minuta. Pijte ujutro i uveče po jednu malu šoljicu.

Mučnina: Pijte čaj od bele slačice.

N

Naduvani želudac: Pijte čaj od livadnog bilja i samo mineralnu negaziranu vodu.

Nesanica (recept 1): Svako veče pre spavanja uzmite jednu supenu kašiku meda.

Nesanica (recept 2): Stavite u jastuk osušeno seno s livade i tako spavajte.

Nesanica (recept 3): Stavite u jastuk osušeni hmelj i tako spavajte.

Nesanica (recept 4): Pre spavanja uzmite supenu kašiku šećera i popijte čašu vode.

Neuralgija (recept 1): U tri čaše vode prokuvajte tri male šoljice anisa. Pijte tri puta dnevno pre jela po jednu šoljicu tog čaja.

Nervoza želuca: Ujutru na prazan želudac popijte čašu vode u kojoj ste razmutili supenu kašiku mastike. Pričekajte 10 do 15 minuta i popijte supenu kašiku ulja.

O

Ožiljci: Ovlažite ožiljak sokom plavog šafrana.

Opekotine od vrućeg predmeta: Pomešajte 6 žumanaca svežih jaja i nekoliko kašičica otopljenog svežeg kvasca dok smesa ne postane kao majonez. Namažite time zavoj i zamotajte opečena mesta.

Osip (recept 1): Polijte to mesto vodom u kojoj ste prokuvali koru hrasta.

Osip (recept 2): Tokom 20 dana pijte namočeno seme mahunarki.

Osip (recept 3): Uzmite šaku zelene koprive, operite je i osušite. Stavite malu šoljicu ulja u tiganj, ispržite koprivu dok ne zagori. Procedite ulje i namažite osipe.

Osip (recept 4): Prokuvajte cvet divljeg zumbula i različka te tom vodom poljte telo.

Osip, uporni: Prokuvajte raž i pijte nekoliko puta tokom dana.

Osip, sitni: Prokuvajte 10 korena rosopasa (Chelidonium majus), u kanti vode. Okupajte se i polijte tom vodom. Poželjno je ponoviti dva do tri puta.

Otečeni zglobovi: U tri čaše vode stavite supenu kašiku bele slačice i kuvajte pet minuta. Pijte po jednu malu šoljicu tri puta dnevno pre jela.

Otečena mesta na telu: Uzmite pamučnu tkaninu, pospite je usitnjenim tamjanom, natopite čajem od bele slačice i premažite medom. Stavljajte na otečena mesta.

Očni kapci, upala: Napravite gusti napitak od pelina. Uzmite pamučne tampone i natopite ih pa ocedite i stavite na kapke. Ležite s tamponima oko dva sata, a po potrebi ponovite postupak.

P

Pleksitis – jaki bolovi u rukama (recept 1): Na vunenu tkaninu nanesite jabukovo sirće i usitnjeni tamjan. Stavite na bolno mesto i postupak ponavljajte dok bol ne prođe.

Pleksitis (recept 2): Usitnite list vrbe i stavite ga na bolno mesto.

Plinovi (gasovi) u želucu (recept 1): Pijte čaj od majčine dušice.

Plinovi u želucu (recept 2): Sa svakim obrokom pojedite tri masline.

Pokvaren želudac: Pijte nekoliko puta na dan čaj od lista zelene nane.

Pneumonija (recept 1): Pijte napitak od lanenog semena tokom sedam dana. Ne pijte hladnu vodu.

Posekotine: Potopite ulje od kantariona i ostavite tako najmanje 24 sata. Time namažite posekotine i rana će brzo zarasti. Ova smesa može stajati jako dugo pa je napravite i koristite prema potrebi.

Premorenost: Od voska, ulja i vode napravite smesu koju ćete namazati na platno i njime omotati noge.

Prejedanje: Iscedite limun i u soku razmutite kašičicu sode bikarbone. Popijte to. Ako vas muči ukus, možete dodati malo šećera.

Prolećni umor: Pijte čaj od bele slačice. U 600 mililitara vode stavite jednu supenu kašiku biljke i kuvajte oko pet do šest minuta. Pijte tri puta dnevno po jednu šoljicu pre jela.

Prostata, upala: Sameljite ugljen od izgorelog drveta lipe. Pijte to kao čaj sedam dana po jednu šoljicu.

Prehlada (jaka): Napravite flaster od 10 listova osušenog duvana, meda i jake rakije. Zalepite ga na leđa i ostavite da prenoći. Po potrebi ponovite postupak.

Prehlada s kašljem, upala bronhija: U 100 militara vode prokuvajte jedan list lovora, sve dok količina vode ne ispari napola. Pijte po jednu supenu kašiku tri puta dnevno.

Prehlađeno grlo: Stopala namažite melemom od masti, usitnjenog pelina i kašičice sode bikarbone. Obujte čiste pamučne čarape i tako prespavajte.

Perut: Jednu čašu jabukovog sirćeta pomešajte s malom šoljicom ulja i prstohvatom soli. Sve dobro promešajte i kad operete kosu, namažite ovom smesom kožu glave. Ponavljajte postupak dok ne iskoristite svu smesu.

Proširene vene (recept 1): Stavite u posudu zelene orahe i zalijte ih uljem. Posudu ostavite 40 dana na suncu pa time mažite bolna mesta dok ne iskoristite svu smesu.

Proširene vene (recept 2): Obujte pamučne čarape i hodajte ujutru po rosnoj planinskoj livadi. Kad su čarape dobro natopljene, ostavite ih na nogama i neka se osuše na suncu.

Proširene vene (recept 3): U dve čaše hladne vode stavite supenu kašiku pepela od hrasta i ostavite da odstoji preko noći. Ujutru pažljivo izdvojite bistru vodu i pijte po jednu supenu kašiku ujutru i uveče posle jela, sve dok ne popijete svu količinu.

R

Rane (recept 1): Brže zarastaju ako se mažu uljem u kojem se 20 dana namakao cvet kantariona. Ulje je odlično i za lečenje rana koje krvare. Možete ga i piti ujutro po jednu kašičicu.

Rane (recept 2): Mažite melemom koji se radi od kašičice svinjske masti, meda i sode bikarbone. Svakodnevno jedite salatu od celera.

Reumatični bolovi: Prokuvajte ruj i napravite obloge za kolena i zglobove.

S

Sinusitis (recept 1): Tokom dva do tri dana jednom dnevno u obe nozdrve stavljajte 2 do 3 kapi narendanog korena ciklame.

Sinusitis (recept 2): Svake večeri u obe nozdrve stavljajte po nekoliko kapi kravljeg mleka. Srčana oboljenja, zaštita: Četiri puta godišnje četiri dana zaredom pijte čaj od cveta gloga.

T

Tvrda stolica: Uzmite jednu jabuku i zgnječite je viljuškom pa obilno prelijte karamelom. Kad se ohladi, pojedite.

Temperatura (recept 1): Prokuvajte kiselo grožđe u vodi pa time polijte obolelog. Posle ga namažite svinjskom masti i lozovačom.

Temperatura (recept 2): U vodi prokuvajte kisele šljive, jabuke i divlje kruške. Kad se ohladi, okupajte se u njoj dvadesetak minuta pa istuširajte. Namažite se lozovačom i lezite tako preko noći. Presvlačite se svaki put kad se preznojite.

Tetive na rukama, upala: U 500 mililitara hladne vode otopite belu svinjsku jetru i time previjte bolno mesto tri večeri zaredom.

Trovanje ribom: Kašičica mastike razmutite u čaši vode i odmah popijte. Osetićete olakšanje nakon pet minuta.

U

Udarena i bolna mesta: Prokuvajte dobro pola kilograma starog belog pasulja, propasirajte i stavljajte na bolna mesta. Umotajte u pamučnu tkaninu, previjte to mesto i ostavite preko noći.

Ugriz insekata: Utrljavajte na to mesto list crne zove. Upala uha: Pijte čaj od podbela. Istuširajte se u vodi od prokuvanog podbela i posle toga celo telo namažite svinjskom mašću.

H

Hemoroidi koji krvare: Plodove drača potopite u ulje i tokom sedam dana držite na suncu. Uzimajte ujutru na prazan želudac po jednu supeni kašiku. Posle jela okupajte se u čaju od iste biljke.

Hemoroidi, spoljni (recept 1): Prokuvajte vodeni biber u velikoj količini vode, pa sedite u kupkama u kadi ili lavoru.

Hemoroidi, spoljni (recept 2): Prokuvajte plodove crne zove u pekmez. Uzimajte po jednu supenu kašiku pre jela.

C

Cistitis: Kada kukuruz sazri, pokupite svilu s klipova, osušite je u hladu i stavite u platnenu torbu. Kod cistitisa pijte topao čaj od ove kose, svaki dan po jednu ili dve šoljice.

Crveno grlo i kašalj, koristiti i kod iskašljavanja krvi: Prokuvajte supenu kašiku rujevine u 500 mililitara vode dok polovina vode ne ispari. Pijte tri puta dnevno s malo meda, posle jela.

Č

Čir (recept 1): Napravite malu pogaču od ražanog brašna, mleka i svežeg sira. Stavite na bolno mesto preko noći.

Čir (recept 2): U pola kilograma raženog brašna dodajte 100 grama sira i šoljicu mleka. Razvucite testo preko pamučne krpe i stavljajte na bolno mesto tri večeri zaredom.

Š

Šuga: Sok belog luka.

ordinacija.tv

Rastavić protiv bolova u kostima i zglobovima, jačanje kostiju, za opekotine, prelome, dijabetes, respiratne organe

Preslica, konjski rep, vrtenika, barska metlica ili – rastavić, višegodišnja je I korovska biljka koja uglavnom raste na vlažnim mestima, pored potoka I reka. Podseća na zimzeleno drvo koje može narasti i do 80 cm visine i vekovima je poznata po svojim lekovitim svojstvima.

Izgled I stanište

Rastavić kao korenska biljka ima karakterističan, razgranat koren i veoma jako stablo. Iz tog razloga je neophodno voditi računa prilikom branja, kako se ne bi oštetila, jer je poznato da se ona može koristiti duži vremenski period ukoliko nije oštećena. Uglavnom se bere u periodu između leta i jeseni, a njeno dugotrajno sušenje pomaže da se očuvaju sva lekovita svojstva. Nakon toga se od rastavića uglavnom prave čajevi. Sama biljka na stabljici retko ima grane, a ukoliko se i pojave, uglavnom imaju oblik pršljenova. Listova skoro i da nema, pa fotosintezu obavlja stablo kao najsnažniji deo biljke. Najčešće se javlja u vlažnim i otvorenim šumama, pašnjacima, obradivim površinama, putevima, područjima i blizu ruba potoka. Biljka je široko rasprostranjena u Severnoj Americi i u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i Rusiji. Takođe se može naći i Teksasu, Indiji i Iranu. Manje je rasprostranjena u južnoj hemisferi, ali se javlja u Argentini, Brazilu, Čileu, na Madagaskaru, u Indoneziji, Australiji i na Novom Zelandu.

Lekovita svojstva

Korišćenja rastaviće kao lekovite biljke potiče još iz perioda stare Grčke i Rima, kada se najčešće koristio za opekotine i prelome. Zbog toga što sadrži velike količine minerala pomaže kod određenih zdravstvenih stanje poput anemije. Sama biljka sadrži nekoliko susptanci, zahvaljujući kojima je važna sa medicinskog aspekta. Bogata je silicijumom, kalijumom, kalcijumom, manganom, magnezijumom i fosforom. Silicijum kod rastavića pomaže u pojačavanju vezivnog tkiva, u jačanju kostiju, kao i kod zglobnih oboljenja, naročito artritisa. Rastavić pomaže i apsorpciju kalcijuma u organizmu, pa se uglavnom i preporučuje pacijentima koji imaju probleme sa zglobovima i kostima. Takođe sadrži i vitamine A, C i E koji predstavljaju snažne antioksidanse. Antioksidativni efekti rastavića utiču i na bolji rad mozga, zbog činjenice da pomažu u eliminisanju slobodih radikala iz organizma. Rastavić ima antibakterijska svojstva, što znači da može zaštititi organizam od supstanci koje mogu ugroziti imunološki sistem. Rastavić je posebno efikasan kod pacijenata koji su povređeni ili se oporavljaju od bolesti, jer infekcije mogu biti mnogo ozbiljnije kada napadaju već oslabljen imunološki sistem. Takođe se često može naći i u raznim kremama i organskim kozmetičkim proizvodima, kao jedinstvena i kompleksna mešavina antioksidansa, antiinflamatornih, silicijumskih i drugih jedinjenja, koja su moćni agensi za negu kože, naročito kada je u pitanju lečenje akni i čireva. Rastavić je takođe dobar i za pacijente sa dijabetesom i bolestima respiratornih organa.

Rastavić i zglobna oboljenja

Iako rastavić pomaže kod mnogih bolesti, veoma je rasrpostranjena njegova upotreba među pacijentima sa zglobnim oboljenjima, a naročito sa osteoartritisom. Veoma je pogodan za bolove u kostima i zglobovima, zbog činjenice da u sebi sadrži silicijum kao važan mineral za izgradnju kolagena u ljudskom organizmu, jer omogućava pravilno funkcionasanje enzima prolil hidroksilaze. Istovremeno, omogućava i olakšava telu da zadržava kalcijum koji je neophodan za jake kosti. Rastavić pomaže u očuvanju tetiva i ligamenata, ali je za skoro sva zlobna oboljenja, a naročito osteoartritis važan, jer omogućava očuvanje hrskavice. Takođe ima antiinflamatorna svojstva i ublažava upale koje nastaju izazvane artritisom. Jedno istraživanje sprovedeno 2014.godine, pokazalo je kako rastavić deluje na pacijente sa artritisom. Naime, esktrakt koji je najvećim delom bio sačinjen od rastavića, smanjio je nivo TNF-alfa – citokina koji učestvuje u sistemskoj inflamaciji i koji se smatra presudnim za nastanak reumatoidnog artritisa. Nakon sprovedenog istraživanja, nivo CRP-a kod pacijenata je bio drastično manji.

ordinacija.tv

Руски народни рецепти против: Бола у леђима и зглобовима, проширених вена, грчева,  кашља, алергија, упале ува, бубуљица, целулита

Руска народна медицина нуди решења за неке од најзаступљенијих проблема који нас муче:

Народни рецепти против бола у леђима и зглобовима

— Ресе брезе. Најбоље их је скупљати док су још сасвим младе и сушити у тамној просторији. Једну супену кашику прелијте са четири чаше кипуће воде и кувајте на тихој ватри пола сата. Прохладите, процедите и преспите у стаклену флашу. Пијте по чашу пре јела током дана. Овај чај помаже код болова који настају као последица реуматизма и окоштавања пршљенова.

— Хладне компресе од краставца. Свежи краставац нарендати, положити на газу или пелену, прислонити на болно место, обложити пластичном фолијом и загрејати. Држати док се не осуши. По потреби поновити.

— Кантарион. Отприлике три равне супене кашике сувог кантариона прелити чашом кипуће воде. Оставити да одстоји 15-20 минута. Пелену потопити у топли, али не врели чај, исцедити и прислонити на болно место. Обмотати пластичном фолијом или целофаном (може да послужи и пластична кеса), утоплити и држати док се компреса не осуши. По потреби поновити.

— Ловор. 100 г ловоровог лишћа иситнити ставити у теглу и прелити са 2 дл ланеног уља (може и сунцокретово или маслиново). Оставите да одстоји две недеље. За брже резултате можете теглу грејати на пари (на тихој ватри). Након што одстоји, уље процедити, сипати у стаклену флашу и чувати на тамном и хладном месту. По потреби мазати болно место.

— Три кокошија јаја разбити, додати 100 г гушчије масти, 100 г ражаног брашна и 100 г меда. Све састојке добро сјединити и пребацити у стаклену теглу, држати на тамном и хладном месту или фрижидеру. Свакодневно по једну кафену кашичицу ове масти извадити из тегле, мало загрејати и намазати на болно место. Обмотати пеленом, пластичном фолијом или кесом, утоплити. Кафену кашичицу исте смесе кувајте пет минута на тихој ватри у 2 дл млека. Пити ујутру и увече пре јела.

— Лист купуса и боквице уситнити у авану, нанети на газу и потом на болно место. Обмотати пластичном фолијом или кесом, утоплити. Држати током ноћи. Понављати по потреби.

— Пловоде дивљег кестена ољуштити и изрендати. Три чаше очишћеног и уситњеног кестења сипати у већу стаклену теглу, прелити са пола литре ракије и држати месец дана на тамном месту. Процедити, сипати у стаклену флашу. Правити облоге и прислањати на болна места

— Одлично средство за успоравање процеса окоштавања се прави од 200 гр очишћених ченова белог лука и 500 гр бруснице (свеже или смрзнуте). Састојке самлети у блендеру. Пребацити у стаклену теглу запремине 2 л и оставити на тамном и хладном месту да одстоји. Следећег дана додати килограм липовог меда. Све промешати и поново оставити да одстоји. Сваког дана јести по једну кафену кашичицу пола сата пре јела.

Народни рецепти против проширених вена

Јабуково сирће је средство које руска народна медицина сматра основом. Важно је да се не ради о алкохолном сирћету са додатком ароме јабуке, што све чешће произвођачи раде како би уштедели. Дакле, пресудно је да то буде природно јабуково сирће. Осим што би требало ноге премазивати сирћетом и чак пожељно стављати облоге ујутру и увече, две кашике јабуковог сирћета би требало размутити у чаши млаке воде и пити на празан стомак пре доручка и вечере.

Облоге од меда су један од најбољих, проверених народних рецепата. Две кашике меда нанесите и размажите по ланеној тканини и прислоните на ноге, односно листове. Мало причврстите крпицом или гумицом. Првог дана облоге држите две сата, следећа два дана по четири сата, а четвртог дана облоге држите током целе ноћи.

Лечење кромпиром је ефикасно када се услед проширења вена почну јављати ране по ногама. Изрендани живи кромпир поставите на рану, преко превијте газом и држите 4-5 сати. Потом стару порцију кромпира замените новом.

Испоставило се да је украсна биљка каланхоја добар лек против проширених вена. Узмите теглу запремине пола литре, напуните је до пола меснатим, тамнозеленим листовима ове биљке. Потом теглу напуните вотком или ракијом. Оставите теглу у тамној и хладној просторији да смеша одстоји недељу дана. Потом процедите, течност сипајте у флашу, а тоником лагано масирајте болна места на ногама.

У јесен прикупите што више плодова дивљег кестена. Нарендајте их, иако то није лак посао, и прелијте ракијом или вотком. Теглу са овом смешом оставите да одстоји два месеца, процедите, сипајте у мање флаше. Тоником масирајте ноге ујутру и увече или стављајте облоге.

Главицу купуса разлистајте, односно узмите неколико лепих, мањих листова, уситните их и помешајте са неколико кашика маслиновог уља док се не добије фина густа маса. Веће листове намажите овом смесом, па прислоните на ноге и умотајте газом. Држите ову облогу што дуже. Понављати из дана у дан, не дуже од једног месеца.

Две пуне шаке зелених, недозрелих ораха ситно насеците, потопите у маслиново уље и грејте на тихој ватри десетак минута. Оставите да се смеса охлади, прелијте у теглу, држите у тамној просторији месец дана. По потреби, овим лековитим уљем мажите болна места.

 

Народни рецепти против грчева :

 Ујутру и увече јабуковим сирћетом или соком од лимуна намажите стопала. Не бришите, оставите да се осуши, чарапе навуците тек пошто се стопала добро осуше. Трајање лечења две недеље.

На јачи конац или тањи канап нанижите плутане чепове од винских флаша, нека обим одговара обиму ваших потколеница. Овакву „наногицу“ користите као врсту масажера. Од колена до скочних зглобова длановима померајте нанизане чепове горе- доле тако да осетите олакшање у напетим мишићима листова.  Већу теглу (запремине до 2 литра) напуните осушеним цветовима липе и прелијте вотком или ракијом. Оставите на тамном месту три недеље. Повремено благо промућкајте. Овај тоник можете користити у случајевима интензивне нервне напетости, узнемирености. Саветује се то по једна равна супена кашика пред вечеру и још једна пред одлазак на спавање.

Зелени, незрели парадајз исеците на танке кришке и положите на потколенице и листове. Обмотајте газом или пеленом. Држите док се не осуши, понављајте по потреби. Поента је у томе што незрели парадајз садржи много витамина и минерала, али и природних киселина које подстичу циркулацију. Ово је одличан и проверен лек.

 

Народни рецепти против кашља

— Популарно средство за грејање грудног коша су алкохолне облоге или компресе. Једнаке делове алкохола (може се користити апотекарски или вотка или ракија) помешати са сунцокретовим или маслиновим уљем. Пожељно је додати и неколико капи етеричног уља четинара. Облогу натопити овом смешом и прислонити на кожу грудног коша, избегавајући зону око срца. Обмотати облоге пластичном фолијом и утоплити се. Упутно је користити овакве облоге током ноћи, све док не прође кашаљ.

— У народу је одавно добро позната лековитост козјег млека. Саветујемо да у шољу топлог козјег млека додате по кашичицу меда и козје или гушчије масти. Овај напитак пијте пред спавање, или по потреби и током дана, али не више од 4 пута дневно.

— Исцедите један лимун и помешајте са уситњеним ченом белог лука и кашичицом меда. Смешу прелијте топлом водом (не врелом) и оставите да одстоји неколико минута, а потом попијте.

— 150 грама путера и 150 грама гушчијe масти растопите на тихој ватри, и оставите да се мало прохлади па уз мешање додајте чашу меда и 150 грама какао праха. Оставите да се смеша потпуно охлади и чувајте је у фрижидеру. По једну кашичицу какао смеше растопите у чаши топле воде или млека и пијте када наиђе напад кашља.

— Десетак листова ловора кувајте 10 минута на тихој ватри у два децилитра воде. Склоните са ватре, оставите да се охлади. Додајте 10 кашика меда, измешајте и прелијте у флашу. Сируп чувајте у фрижидеру. Узимајте по кашику сваки пут када наступи напад кашља. Може се додати и сок од једног исцеђеног лимуна. Овај сируп је посебно делотворан код сувог кашља.

— У шољи вреле воде закувајте чај од пола кашичице жалфије. Када се мало прохлади, процедите и додајте на врх ножа гушчије масти (или свињске), као и пола кашичице соде бикарбоне. Топао напитак пити у малим гутљајима.

— Црни лук је преки лек. Народ га користи на различите начине. Ипак, можда је најбоље прокувати пилећу ситнеж за супу и додати две до три главице крупно сецканог црног лука. Осим бибера и морске соли, не морате ништа више довати. Супу процедите и можете је подгрејану пити из шоље, баш попут чаја, по неколико пута на дан.

— У шољу кључале воде додајте кашичицу изренданог ђумбира или рена. Оставите да се прохлади, додајте мед и лимун. Овај напитак који подстиче „сазревање“ кашља, попијте док је још топао.

 

Народни рецепти против алергије

Спас од амброзије

Исцедите бистар сок од свежег лишћа и корена целера. Сипајте сок у теглу и додајте исту количину меда колико сте добили и сока.

  • Смесу добро промешајте, ако је могуће, дрвеном кашиком. Теглу држите добро затворену у фрижидеру — најдуже недељу дана.

Тај сок са медом се узима три пута дневно по једна кашика пола сата пре јела. Пијте га свакодневно, током целе сезоне цветања амброзије (у периоду од јула до краја септембра) и спашћете се непријатних симптома као што су: кијавица, цурење из носа, свраб, сузење очију и гушење у грудима.

Тај народни руски лек одлично чисти организам и делотворан је и за друге врсте алергија.

Алергијски осип

  • Измешајте 50 грама камилице и 50 грама лишћа коприве. Прелијте са пола литра кључале воде. Нека одстоји поклопљено 30 минута. Затим процедите.

Пијте више пута на дан по пола чаше те течности. Већ првог дана проћи ће свраб. Припремајте и пијте ту течност неколико дана — док осип не прође.

Рецепт против пролећне алергије

  • У чашу топлог млека додајте кашичицу меда и пола кашичице ренданог ђумбира. Добро промешајте и попијте пред спавање.

Помаже против алергије на полен и одстрањује токсине из организма.

Чај за чишћење организма — против алергија

Тај чај се састоји од седам компонената. Добро промешајте:

— пет кашика кантариона

— четири кашике корена маслачка

— три кашике раставића

— две кашике уситњеног шипка.

Једну кашику те мешавине прелијте увече са шољом хладне воде. Ујутру ставите на шпорет и загрејте до кључања, али не кувајте, већ скините са шпорета, поклопите шерпу и умотајте је у топло ћебе да одстоји 40 минута. Процедите чај и пијте по трећину чаше три пута дневно пре јела. Припремљени чај чувајте у фрижидеру.

  • Тај чај чисти организам и користан је против алергија, посебно добро прочишћава дисајне путеве.

 

 

Народни рецепти против упале ува:

Бол у увету значајно олакшава топли чај од ловоровог листа. За припрему су потребне две пуне супене кашике уситњеног сувог ловоровог листа које би требало прелити са два децилитра кипуће воде. Оставити 2-3 сата да одстоји и процедити. Добијени напитак користити док је још топао и њиме испирати уво које је под упалом.

Одличне резултате дају биљке попут алоје и каланхоје. Можете узети по један лист од сваке биљке, иситнити и добијену кашицу замотати у газу и пред спавање у виду тампона ставити што дубље у болно уво. Ујутру извадити, а процес понављати до излечења.

Против бола у ушима се саветује тинкура направљена од листова божура. Такође, одличне резултате даје и сок од рена. Корен рена изрендати, кашасту масу ставити у газу и исцедити сок. По две капи сока сипајте у болно уво.

У уво под упалом можете ставити попарене листове биљке кичице претходно умотане у газу (како би се формирао мали тампон који се потом лако може извадити).

Болно уво може се испирати топлим млеком у које је претходно додато неколико капи уља од конопље.

У уши у случају упале можете сипати и сок исцеђен из уситњених листова сремуша. Бол и непријатност у уву ћете одагнати уз помоћ неколико капи топлог маслиновог уља.

Направите тинктуру од клеке тако што ћете 100 грама бобица потопити у два децилитра ракије/апотекарског алкохола или вотке. Оставите да одстоји десет дана. Комадић вате натопљен овом тинктуром поставите у ушни канал и држите 15 минута. Поступак поновите три пута дневно.

Главицу очишћеног лука изрендајте, па из добијене масе исцедите сок кроз газу. По три капи добијеног сока у неразблаженом виду сипајте у уво и држите 10 до 15 минута, после чега у уво ставите комадић вате како би се грејао ушни канал. Пре сипања сока, уши би требало добро испрати топлом водом. Ако се ова процедура понавља, позитивне резултате можете очекивати већ за неколико дана.

Шаку брезиних реса прелијте чашом вотке или апотекарског алкохола, оставите да одстоји десетак дана. Процедите. Комадић вате натопите овом тинктуром, па исцедите толико да не капље из тампона, ставите у уво пред спавање. Ставите капу или обмотајте шал. Ујутру извадите вату.

Што меснатији лист мушкатле иситните и ставите у газу, формирајте мали тампон и ставите у ушни канал. Мењајте листић 3 до 4 пута дневно.

Изузетне резултате у лечењу упале ува показују пчелињи производи, најпре тинктура прополиса. На вату накапајте тинктуру и ставите у уво. Поновите неколико пута дневно.

Народни рецепти против анемије

— Изрендајте једнаке количине шаргарепе, цвекле и роткве. Исцедите сок из нарендане масе и преспите у флашу од тамног стакла, држите у фрижидеру. Једну супену кашику пити три пута дневно, пре јела. Примењивати 3 месеца. Ово је, како каже руска народна медицина, најбољи лек против малокрвности.

— Три кашике сувог кантариона, две кашике суве коприве, две кашике сувих листова купине уситнити у авану и прелити са два децилитра кипуће воде. Оставити да одстоји, пити помало током дана.

— Шипурак: пет супених кашика сувих и уситњених плодова кувати десет минута у литар воде. Процедити и пити помало током целог дана. Овај чај одлично чисти читав крвоток и побољшава метаболизам. Такође, овако припремљен чај од шипурка подиже општи тонус организма и помаже код проблема са бубрезима и бешиком.

— Једнаке количине листова суве коприве, цветова хајдучке траве и уситњеног корена маслачка помешати и држати у тегли. Три пута током дана спремити свежи чај тако што прелијете једну кашику биљне смеше са три децилитра кипуће воде. Оставити да одстоји, процедити и пити пола сата пре јела. Овако припремљен чај пити током два месеца.

— Листове пелина брати током маја и њима напунити теглу запремине четири литра. Прелити апотекарским алкохолом и три недеље држати на топлом али тамном месту. Потом процедити и прелити у флашу од тамног стакла. Држати у фрижидеру. По једну кап алкохолног екстракта пелина растворити у једној кафеној кашичици воде и пити три пута дневно пола сата пре јела током три недеље.

 

Народни рецепти против бубуљица

Квасац и цимет за бубуљице

  • Направите пасту од цимета. У мању теглу сипајте три кашике природног меда и једну кафену кашичицу млевеног цимета. Измешајте искључиво дрвеном кашиком. Пре спавања намажите бубуљице том пастом, а следећег јутра се умијте топлом водом.

Бубуљице би требало да нестану за највише две недеље.

  • Помешајте кашику квасца, ако је сув, или пола коцке, ако није сув, са кашиком млаке воде. Добро измешајте и намажите на опрано лице. Маже се у више слојева. Када се један слој осуши, премажите га другим и тако три, четири пута — док не потрошите смешу. Оставите да се смеша скори на лицу па оперите лице са млаким чајем од камилице. Не стављајте никакву крему после тога.

Радите то барем два пута недељно пред спавање и бићете више него задовољни.

 

Народни рецепти против целулита

Бршљен у борби против целулита

  • Узмите десетак листова домаћег бршљена, исецкајте га најситније могуће, а затим ставите у газу и изгњечите оклагијом. Тако иситњеног и у гази, „превијте“ га на место где је целулит. Преко обуците неке еластичне хеланке и у томе преспавајте.

Јесте напорно, али даје брзе и добре резултате.

  • Чисте опране листове домаћег бршљена, што је лист млађи то боље, нагурајте у теглу од пола литра до литар. Преко наспите маслиново уље, ако може домаће, до врха флаше. Оставите на полутамном месту и сваки трећи дан преврћите флашу. Дакле три дана флаша стоји нормално, три наопако. После 12 дана, кроз газу процедите течност и тако добијену је мажите свако вече после туширања на полусуву кожу где је целулит. Полако га утрљавајте са обе руке у смеру горе доле.

То је препоручљиво ако на телу имате више места и веће површине које су захваћене целулитом.

Izvor:sputniknews.com

ordinacija.tv

Kora bele vrbe: Umiruje bolove kod zglobnih oboljenja, glavobolju i napetost, protiv prehlade, gripa – prirodni aspirin

Bela vrba je biljka koja, pomalo usamljeno, raste najčešće u dolinama reka. Kroz istoriju su je smatrali drvetom mudrosti čija kora umiruje glavobolju i napetost, kao i bolove u mišićima. Takođe je korišćena i za zaceljivanje rana koje su ratnici dobijali u borbama. Jedna je od najpoznatijih biljaka za ublažavanje simptoma kod skoro svih zglobnih oboljenja, koju su često kod bolnih zglobova koristili i stari Grci. Dakle, njena efikasnost seže daleko u prošlost i opstala je do današnjeg dana.

Geografsko poreklo i izgled

Bela vrba se uglavnom može naći na tlu Evrope, kao i u centralnoj i zapadnoj Aziji. Najčešće raste u područijima bogatim vodom, uglavnom oko reka i močvara, kao i na ritovima. U pitanju je listopadno drvo koje raste od 10 do 30 m visine, sa deblom prečnika do 1 metar i nepravilnom, često nagnutom krošnjom. Kora je sivo-smeđa i prošarana napuklinama, naročito na stablima koja su dosta stara. Lišće ovog drveta je bleđe od većine drugih vrba, jer je pokriveno finim i mekanim, svilenkasto-belim ’’dlačicama’’, posebno sa donje strane lista.

Lekovitost bele vrbe

Kora bele vrbe predstavlja njen lekoviti deo. Ona sadrži jedinjenje pod nazivom salicin koje je u medicini služilo kao svojevrstan obrazac za acetilsalicilnu kiselinu, odnosno aspirin. Iz tog razloga se, uglavnom čaj od kore bele vrbe, koristi kao zamena za aspirin, naravno, sa nešto slabijim dejstvom . Ona se uglavnom guli sa drveća koje nije previše staro (između 3 i 6 godina) jer je tada najlekovitija, u perodu od marta do maja. Nakon što se kora oguli sa drveta, suši se dok ne postane krta. Neophodno je da bude sušena van domašaja sunčeve svetlosti kako se ne bi izgubli njeni važni sastojci koji doprinose lekovitosti. Nakon toga se uglavnom melje i čuva kao prah, od koga se mogu praviti različite smese koje su pogodne za lečenje raznih vrsta bolesti. Na primer, prah od bele vrbe se može korisiti kod povreda, kako bi sprečio prodor bakterija u ranu, kao analgetik, kod bolova, protiv prehlade, gripa ( i to najčešće u kombinaciji sa zovom i lipom), ili kao antireumatik. Upravo je njeno antireumatsko dejstvo jedan od razloga za korišćenje bele vrbe kod pacijenata sa zglobnim oboljenjima.

Bela vrba u lečenju artritisa

Salicin, koji čovekovo telo pretvara u salicilnu kiselinu, utiče na smanjivanje upale zglobova kod pacijenata sa artritisom. Na taj način se olakšava funkcionisanje i pokretanje zglobova, što podrazumeva i smanjenu bol i nelagodnost. Među prvima je korišćenje bele vrbe kod upale zglobova savetovao Hipokrat, pa se smatra da korišćenje ovog drveta kod pacijenata koji boluju od artritisa potiče još iz perioda antičke Grčke. Upala kod bolesti kao što je, na primer, reumatoidni artritis se uglavnom kontroliše regulacijom određenih gena i proinflamatornih faktora. Glavni faktor koji je uključen u ovaj inflamatorni proces je faktor NF-kB (aktivator nuklearnog faktora kapa B za nekontrolisani rast ćelija). Aktivacija ovog faktora aktivira i druge upalne pokretače i upalne puteve koji dovode do inflamacije. Kora vrbe kao dobar anti-inflamatorni agens može da reguliše i inhibira aktivaciju NF-kB faktora, ali i drugih potencijalnih pokretača upala. Nakon što salicin biva pretvoren u salicilnu kiselinu u čoovekovom telu, ovo jedinjenje smanjuje proizvodnju prostaglandina koji predstavljaju supstance koje imaju sposobnost da kontrolišu imuni sistem i koje su uključene u upalu  Smanjenje prostaglandina dovodi do ublažavanja bola i smanjenja upale. Prostaglandini dalje kontrolišu druge inflamatorne faktore, pa se smanjenjem proizvodnje prostaglandina smanjuje i aktivacija drugih upalnih faktora.

Načini za korišćenje kore bele vrbe

Najčešći oblik u kojem se uzimaju je – direktno. Kora se suši, a zatim se manja količina može uzeti i žvakati. Prah od kore bele vrbe se može dodati u bilo koju vrstu čaja, kao i u ključalu vodu, odnosno, može se direktno napraviti čaj od kore bele vrbe. Ovaj čaj se može koristiti i za ispiranje usta, a može se nanositi i direktno na rane ili na pogođeno područje. Prah se takođe može dodati u testo, ili se mogu konzumirati kapsule sa dodatkom kore bele vrbe po preporuci lekara. Često se koriste i različiti ekstrakti koji služe za masiranje upaljenih zglobova.

ordinacija.tv

EVO ZBOG ČEGA ĆETE SVI ZAVOLETI DR NESTOROVIĆA- NJEGOVA BIOGRAFIJA SE ČITA U DAHU!

Retko u životu sretnete nekoga čija se muzika izdaleka čuje. Da osetite bubnjanje i pre nego što vidite čoveka. Kada imate sreće i upoznate nekog takvog, stanete skromno posramljeni pred strašću sa kojom se živi život.

Jedan od tih koji od života stvaraju umetnost jeste prof. dr Branimir Nestorović, pedijatar, pneumolog i alergolog. Stavke njegove biografije zvuče značajno i zadivljujuće, ali one same po sebi ne bi značile ništa da iza njih ne stoji njegova snažna i radosna ličnost.

Rođen je u beogradskom porodilištu, ali je živeo u Obrenovcu, gde je završio i Gimnaziju, prirodno-matematički smer, nakon koje je upisao Medicinski fakultet u Beogradu.

Na Dečjoj klinici je specijalizovao pedijatriju, a nakon toga i pulmologiju. Danas je redovan profesor na katedri za pedijatriju i načelnik odeljenja pulmologije i alergologije na Univerzitetskoj dečjoj klinici Medicinskog fakulteta u Beogradu.

Njegovo lice ćete videti na televiziji kada se priča o alergijama, ili o kombinovanju različitih metoda lečenja, jer je čvrstog uverenja da retko kada samo jedan metod može dati rezultate. Zato će svoje pacijente uputiti i na homeopatiju i na fitoterapiju, i svima njima će, bez izuzetka, dati nadu.

Kako kaže dr Nestorović, život u malom mestu, Obrenovcu, koji se nalazi pored velikog Beograda imao je prednosti. Bio je više u kontaktu sa prirodom, upućeniji na komšije i povezivanje u maloj zajednici, a opet sve vreme u mogućnosti da koristi prednosti velikog grada koji je odmah tu, iza tarabe. Bio je nemirno dete koje je skoro po svim kriterijumima ispunjavalo ono što se danas zove poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD), stalno u jurcanju, dečačkom ispoljavanju agresije kroz igre osvajanja teritorija i preispitivanju tuđih granica. Veliku ulogu u njegovom vaspitavanju i odrastanju imale su majka i baka, snažne i slobodoumne žene zbog kojih je, kako u šali kaže, “postao edipovac”.

Poreklo te snažne energije kojom dr Nestorović kreira život postaje jasno kada čujete priču o njegovoj baki koja je iz Like u Obrenovac došla sa zavežljajem na leđima da bi pred Drugi svetski rat, uz neverovatnu volju i upornost, stvorila pravu malu poslovnu imperiju. Ista ta upornost i rešenost pa i spremnost na žrtvu vodile su je kroz rat kada je trebalo očuvati porodicu i spasavati živote.

Ne čudi što je cela porodica oslobođenje dočekala osiromašena, ali netaknuta. Uloga mater familias tu se ne završava, do kraja života ona čvrsto drži kormilo u svojim rukama pa čak nalazi i odgovarajućeg udvarača za kćerku. Otac dr Nestorovića bio je trgovac i partijski sekretar, kome Partija nikada nije oprostila ženidbu sa lepom ćerkom fabrikanta.

Disciplina gradi karakter

Iako su ga oduvek više zanimale društvene nauke, posebno psihologija, upisao je prirodno-matematički smer u Obrenovačkoj gimnaziji, gde je i pored ogromne strasti prema muzici i sportu bio najbolji đak. Vojnički sistem koji je gimnazija nametnula svojim đacima ispostavio se kao plodonosan jer su iz tog perioda izašle mnoge uspešne generacije:

“Mnoge stvari koje ti u mladosti smetaju, disciplina koja se nameće ili odluke za koje misliš da te ograničavaju na kraju se ispostave kao dobre jer formiraju čvršći karakter,” kaže dr Nestorović.

U gimnaziji se bavio sportom i uvek je zamišljao da će mu životni poziv biti muzika ili psihologija, ali kormilo u odlučivanju o daljem školovanju preuzeo je njegov stariji brat: u Branimirovom odsustvu predao je dokumenta za upis na Medicinskina fakultet i tako je naš sagovornik, hteo-nehteo, krenuo putem koji je izgleda morao da se desi.

Kako napominje, medicina mu je oduzela muziku i sport, to su žrtve koje je morao da podnese tokom školovanja.

Radoznalost i spremnost da se angažuje nisu ga napustile ni tokom studija, te ga pitam kako je uspevao da pomiri interesovanja iz tzv. graničnih oblasti i zvaničnu školsku medicinu: “Jako teško, jer je naš fakultet reproduktivan po karakteru. Nema razvoja mišljenja, ni inicijative. Medicina je umetnost, ili bi to trebalo da bude. Tu najveći broj odluka treba da se donosi intuitivno, a ne po svetskim preporukama. Postoje bolesti koje mogu da se leče po nekim standardima, ali gomila obolenja leči se sasvim instinktivno. Ako posmatraš život, vidiš da je on fantastična interakcija različitih pravaca, škola, mišljenja i uticaja. Međutim, zvanična medicina tu interakciju koja rađa intuitivno lečenje jednostavno ne može da prihvati.”

Tokom studiranja je, kaže, bilo dosta profesora koji su imali snažan pozitivan i formativan uticaj na njega, a jedan od njih je bio i profesor Mrkulja. On mu je poveravao ozbiljne eksperimente na katedri za biohemiju i tako podsticao da razmišlja i preuzima inicijativu. Ogromna odgovornost koju mu je profesor prepuštao uz reči “Siguran sam da ćeš ti to odlično uraditi” bila mu je snažan podsticaj da poverenje i opravda.

“Srećom, imao sam fantastičnu garnituru profesora koji su me dosta naučili. Mislim da je velika greška što se danas ne podstiče poznavanje opšte medicine, jer to kruni kreativnost. Medicina je postala kombinat i to kreće već od školovanja. Ne može novac biti glavni regulator, to obesmišljava koncept lečenja ljudi. Neke stvari jednostavno ne mogu da budu tržišno orijentisane. Moraju da se stvore uslovi za sistemsko obrazovanje,” objašnjava dr Nestorović.

Okružen snažnim, brzim i energičnim ljudima, ni on nije mogao da sazreva drugačije: “Dosta sam svestan svojih mana, znam da sam težak i pokušavam da ljudima oko sebe olakšam. Zbog svoje energije i prirode imao sam problema jer sam stalno ulazio u sukobe, ali bilo mi je i još uvek mi je nemoguće da ne ukažem na glupost i besmislenost jer te mane nisu bezazlene.”

I u izboru specijalizacije kod dr Nestorovića brat je imao ključnu ulogu, te pedijatrija postaje glavni izbor: “Kada sam došao na pedijatriju, prvih sedam dana stalno me bolela glava jer ovde bez prestanka neko plače, uvek je neko komešanje i buka. Mislio sam da to neću moći da izdržim. Međutim, sada ne mogu da radim sa odraslima. Deca ne foliraju, ne pokušavaju da ostvare korist i imaju razvijenu empatiju. Sa njima je divno raditi, ona su otvorena i kod njih može da se primeni empatijski pristup. Zatim, deca veoma ozbiljno shvataju svoje lečenje: znaju dijagnozu i koju terapiju uzimaju. Često ih potcenjujemo, a zaista ne bi trebalo to da činimo.”

Različita interesovanja vodila su ga do fantastičnih uvida koji su uticali na to da je on danas lekar kakav jeste: okrenut čoveku kao celini a ne zbiru odvojenih delova.

Rano se zainteresovao i za naučne parapsihologije: “Bio sam toliko zaljubljen u jednu devojku koja se bavila parapsihologijom da mi ni duhovi nisu smetali, a sa tom oblašću bliže sam se upoznao na prvoj katedri za parapsihologiju u Evropi, na Medicinskom fakultetu u Frajburgu u Nemačkoj”.

O potrebi da sagleda širu sliku kaže: “Skloni smo da opažamo čulima, a naša čula dosta toga ne vide. Mi opažamo samo mali deo realnosti i to prihvatamo kao datost, dok se zapravo oko nas odvija bezbroj procesa koji nam promiču ali značajno utiču. Fizičari se i dan-danas spore oko toga da li mi zaista postojimo ili smo nečija ideja.”

Iskustvo koje resetuje čoveka

 U svet dr Nestorovića, u kome je sve moguće i ništa se ne isključuje, ulazi i interesovanje za psihoneuroimunologiju, homeopatiju, fitoterapiju i brojne oblasti ljudskog saznanja koje kada se pravilno kombinuju vraćaju čoveka u stanje prirodne harmonije – zdravlje.

Bez obzira na mišljenje drugih, dr Nestorović uporno glinu života oblikuje po sopstvenoj viziji i ideji, materijalizuje svoja instinktivna prepoznavanja i neguje misao da stvari nisu ni dobre ni loše, već onakve kako ih iskoristimo.

Konstrukcija ili devastacija pitanje je ličnog izbora koje mora da proizilazi iz zaokruženog integriteta, a koju kakvoću će stvari poprimiti zavisi od kvaliteta koji im dadne naša duša.

Kada je mišljenje drugih ljudi prestalo da vam bude važno?

“Pre nekih 15 godina imao sam zdravstveni problem i to iskustvo me potpuno resetovalo. Do tog momenta bio sam bezbrižno uklopljen u sistem koji je sjajna opsena jer nas rasterećuje obaveze da mislimo o sebi. Moj posao mi je okupirao ceo dan, sticao sam ugled i status, prihvatao ponude koje su mi omogućavale napredovanje. Puštao sam da me ljudi i okolnosti vode. A onda te život baci na početak.

Razboleo sam se i primetio da su nakon sedam dana ljudi prestali da me zovu, jer su ranije svi uglavnom nešto očekivali od mene. Mali je broj onih koji će vas pozvati da pitaju kako ste i da li vam nešto treba.

Prioriteti se u tim situacijama potpuno promene. Prestaješ da se vezuješ za spoljne oznake uspeha i statusa. Svaka ustaljenost u životnom koloseku udobna je jer ne zahteva hrabrost. Ljudima se čini da su bezbedni u svojoj rutini i ne vole promene. Ceo život je zapravo borba protiv smrti: prvo se borimo ne misleći na nju, kasnije pokušavamo da je prevarimo.

Od tog reseta uveo sam dva pravila: ne provodim vreme sa ljudima koji mi ne prijaju, tzv. energetskim vampirima, i ne jurim ništa. Otkada sam prestao da jurim, sve je jednostavno došlo. Deluje kao da nemam nikakve strahove, ali nije sasvim tako samo imam osećaj da nije moj trenutak. Čini mi se kao da imam nekoga ko me štiti dok slušam svoju intuiciju.Takođe, rano sam naučio da nisam svemoćan gospodar medicinskog univerzuma, da ja ne krojim tuđe sudbine. Niko nema prava da ikoga otpiše i uskrati mu nadu.

 Šta su za vas bile velike životne lekcije?

“Nažalost, velike životne lekcije uvek su tragedije, situacije u kojima nešto gubiš. Prvo je to bila smrt oca, hranitelja porodice. Gubitak oca i finansijske sigurnosti doneo je, recimo, prvu lekciju mladom čoveku, a to je da se broj onih koji vas vole znatno redukuje sa pogoršanjem finansijske situacije.

Strašna je pouka da u ovom svetu ljudi bez novca imaju malo prijatelja. Druga velika lekcija je smrt majke. To je na neki način označilo konačan raskid sa detinjstvom – ostao sam bez nekoga ko me uvek voli bezuslovno i predano.

Gubitak majke za mnoge je izuzetno težak, jer jedino majka za svaki naš postupak može da nađe opravdanje.

Treća situacija je rođenje moje ćerke, koja je na ovaj svet došla sa srčanom manom za koju niko u tom momentu nije znao koliko je ozbiljna. Rodila se u vreme najžešćih sankcija i prilike su bile poprilično beznadežne: želiš da izlečiš dete, ali ne znaš kako i od čega. To je bio izuzetno stresan period, ali se, na sreću, sve završilo dobro.

Dodatan pritisak je nastao kada je ustanovljeno da sin ima jedan oblik autizma. Bilo je potrebno mnogo upornosti, rada i snage da se i tom izazovu pronađe srećan ishod. Sve te situacije zahtevaju nov obrazac ponašanja, redefinisanje prioriteta.

Onog trenutka kada se nešto desi, čovek mora da se prilagodi, adaptacija je neizbežna. Radeći dugo sa pacijentima uočio sam nekoliko obrazaca ponašanja u sličnim situacijama. Mnogi pobegnu, naročito muškarci koji ženama prepuste brigu o bolesnom detetu uz konstantno nabacivanje krivice.

Druga grupa su oni koji se patološki vezuju za decu i zapostavljaju sve ostalo. Postaju potpuno slepi za spoljni svet.

Treća je, čini mi se, i najmanja a to su ljudi koji racionalno prihvate situaciju. Prilagode se i nastoje da izvuku najbolje iz onoga što se dešava. U svakom slučaju, reakcija mora da postoji, ali svaka situacija ima i dobru, i lošu stranu.

Ono što se, na primer, dešavalo u Obrenovcu za vreme poplava za mene je bilo značajno jer sam otkrio da postoje fantastični mladi ljudi. Bio sam sklon da kritikujem ćerku i njeno društvo zato što po ceo dan vise na fejsbuku, a u stvari sam shvatio kako oni i nemaju šta drugo da rade. Nemaju priliku da se pokažu, ali kada se stvore određene okolnosti, i više su nego sposobni da se organizuju i delaju.

Takođe, dragoceno iskustvo iz ove skorašnje tragedije je to što sam upoznao svoje komšije. Živimo u kulturi sebičluka, a to prosto ukida komunikaciju među ljudima. Životne tragedije nas onda svedu na našu suštinu, hteli mi to ili ne postanemo ono što zaista jesmo.”

Dok sam bio mlađi, uspeh je bio ono što se vidi: napredovanje, novac, kola… Međutim, kada čovek sve to dobije, shvati da tu ne leži zadovoljstvo. Najviše sam sklon da prihvatim definiciju Vladete Jerotića da je pravoslavlje proces usavršavanja sebe. Svi mi imamo isti cilj: da postanemo najbolji što možemo.

Uspeh je da budeš pomiren sa sobom, da radiš ono što voliš i uživaš u tome i da imaš grupu ljudi koji te razumeju i sa kojima možeš da pričaš o onome što voliš.

Spoljne manifestacije uspeha su kratkotrajne, sklone eroziji i prazne, a potreba za njima je zapravo psihopatska. Akumulacija materijalnog pomalo ukazuje na želju osobe da je drugi mrze. Psihopatska je želja da poseduješ stvari zbog kojih će ti drugi zavideti. To je i želja da se drugima pokaže da su manje vredni.

Taj nagon za profitom ekstreman je jer će, recimo, firma koja dobro posluje da otpusti 100-200 radnika radi još dve ili tri milijarde dobiti. Razaraju se porodice, životi i budućnost ljudi, što je poptpuno neshvatljivo.

Kako se boriti protiv sistema koji nas stalno postrojava i uštrojava i da li se vi borite ili ga transformišete?

Ja sam, zapravo, greška u sistemu. U savremenoj medicini sistem od lekara pravi robote, ne dozvoljava im sopstveno mišljenje. Imao sam ozbiljne probleme i sukobe jer ne mogu da pređem preko nečega, kao na primer tokom epidemije gripa. Bio sam izričito protiv vakcinacije, imao sam ozbiljne razloge za to. Sukob sa ministrom je, naravno, bio neminovan. Upada u oči i to da se kolege plaše da istupe, da kažu svoje mišljenje ako ga uopšte imaju. Niko to ne želi. Svaka borba protiv sistema pomalo je borba sa vetrenjačama. Kvalitetno transformisati sistem jeste proces koji dugo traje i zahteva veliku upornost.

Ženski princip je princip normalnosti i porodice

Jedno vreme sam bio dosta upućen na udruženje koje je okupljalo roditelje, decu i lekare i to je zaista ineteresantno iskustvo. Organizovana su druženja, izleti i sve je bilo potpuno nemedicinski, a pružilo je fantastičnu priliku da se roditelji povežu sa lekarima, da svi postavljaju pitanja bez bojazni. Čini mi se da nam je sabornost jedini spas.

Mi smo mali narod, narod zadruga i malih udruženja u kojima može da se neguje solidarnost. Danas svaki medij ili brend praktično vaspitava svoju sopstvenu armiju potrošača, formira svoju ciljnu grupu a jedan od načina da se to masovno otupljivanje izbegne jeste upravo sabornost, kultura malih ali čvrstih zajednica.

Šta je znanje i šta je cilj znanja? I da li su generacije koje podučavate spremne da prošire vidike ili prate sigurne sistemske staze?

Danas se mnogo uči a malo zna. Kako je govorio jedan moj stari profesor: “Kako stari pevaju, tako mladi cvrkuću.”

Mislim da medicina nije zbir činjenica. Njoj samo nedostaje koherentan pogled na čoveka. Skoro nigde ne postoji umetnost komunikacije sa pacijentima.

Lekari pacijente uglavnom posmatraju kao automobil dovezen na servisiranje. A mladi gledaju starije i imitiraju ih. Ja se trudim da ih dovedem u sitaciju da shvate kako sve nije baš onako kako je napisano. Njih to strašno zbunjuje u početku, jer tražim da razmišljaju a ne da pričaju šta su pročitali u knjizi. Mali procenat studenata se zainteresuje i za druge metode lečenja.

Izgleda kao da se lekari stide da se bave nečim što nije klasična američka medicina. Plaše se verovatno svog neznanje koje opet proizilazi iz nespremnosti da se znanje prihvati, te ništa i ne znaju o principima po kojima funkcioniše homeopatija ili fitoterapija.

Opet, za mene je nepojmljivo da se lekar bez empatije bavi medicinom. On može da bude dobar hirurg, ali tu nema pravog izlečenja. Strašno potcenjujemo efekat samog procesa lečenja i onda sve pacijente obolele od jedne bolesti trapmo na isto odeljenje. To za njih može da bude traumatično, posebno ako prisustvuju isečcima sopstvene budućnosti koje vide kod pacijenta u poodmaklijim fazama iste bolesti.

To potpuno može da razori čoveka, da mu oduzme želju za životom i motiv da se bori. Opet, znanja kojima se savremena medicina vodi sužavaju manevarski prostor, jer ne verujem da bilo koja bolest može da se izleči samo jednim pristupom. Smatram da je potrebno kombinovati i metode i terapije i razgovor.

Ipak, treba znati da na planeti tri milijarde ljudi koristi homeopatiju, dve milijarde akupunkturu, a da je najmanje onih koji se se leče klasičnom medicinom.

Na primer, ja sam se za homeopatiju zainteresovao slučajno, mada sve krupne stvari u životu obično počnu tako, slučajno. Iskoristio sam priliku da posetim fabriku homeopatskih lekova u Nemačkoj. Kada sam tamo otišao, nisam znao baš ništa o tome. Međutim, tamo sam upoznao gospođu koja sa takvom strašću pričala o homeopatiji da prosto nisam mogao da ostanem nezainteresovan. Onda sam nastavio da čitam, saznajem i to znanje primenjujem. To je isto jedna od stvari kojih se svi sistemi plaše: moćnih ideja, jer što su ideje infektivnije to su po sistem opasnije.

Žene su na vas imale snažan uticaj, zašto mislite da je važno negovati taj ženski princip?

Ženski princip je princip normalnosti i porodice. Muškarci su pripadnici kulta ideja. Oni su zarad ideja spremni da bombarduju gradove ili zidaju mostove.

Žene ne funkcionišu na taj način – one stavraju sopstvene krugove, odnose. U knjigama “Ženski mozak” i “Muški mozak”, na primer, navodi se da je muški mozak kvalitativan: on ide po prioritetima i rešava stvari od najkrupnije do najsitnije. Za žene je sve istog reda važnosti, kažu da je to mozak poena, a svaka pažnja, svaki gest jedan je poen. Pri tome je potpuno nebitno koji je i koliki gest. Bilo da se radi o kupovini stana ili poklonjenoj ruži – to je jedan poen.

Žene su superiorna bića jer su u suštini svega. Žene biraju za koga će da se udaju, a kažu da se udaju za uspešne muškarce ne toliko zbog sebe koliko da bi obezbedile uspešne očeve za svoju decu.

Na taj način stvaraju kontinuitet. Svojim ponašanjem one uslovljavaju i ponašanje muškaraca, jer oni sve rade zbog žena, a to usput začine velikim idejama koje su u suštini besmislene. Muškarci koji u sebi nemaju taj ženski princip, nemaju nežnost i ne znaju da zaplaču zapravo su prilično opsani. Oni su spremni da žrtvuju i sebe i druge.

Problem je što vlada suštinsko nerazumevanje između muškaraca i žena: one misle da je važno kako izgledaju, a to je potpuno nebitno jer mi celoga života tražimo svoju drugu polovinu, dušu koju ćemo prepoznati kao deo svoje, pri čemu je sasvim nebitno telo koje je nosi.

Dok čovek radi, funkcioniše, oko njega su ljudi koji ga cene i možda vole, ali suštinski zavise od njega. To nije prava emocija, niti merilo njegove veličine.

Zato se veličina čoveka meri i brojem ljudi koji ga se sećaju. Važno je koliki trag ostaviš na drugim ljudima. Kao što ja u sebi nosim ljude kojih davno nema, ali su mi mnogo značili jer su prepoznali kvalitet u meni i pomogli mi, tako se trudim da i ja u drugima prepoznam kvalitet i pomognem im. Nije beznačajno nastaviti da živiš u drugom čoveku.

Autor: Marija Milačić, lovesensa.rs

Životna priča dr Kona – Oficir, muzičar i natprosečno inteligentan čovek

Epidemiolog dr Predrag Kon, rođen je 10. juna 1955. godine u Beogradu. Otac Andrija Ernest Kon, kao rezervni oficir vojske Kraljevine Jugoslavije odveden je u nemačke logore i sa Rafaelom Blamom, Aleksandrom Levijem i mnogim drugim Jevrejima neko vreme bio je zatvoren u baraci broj sedam, u kojoj je postojala tajna radio stanica.

Kao oficir Jugoslovenske narodne armije, dr Kon, obavljao je dužnosti načelnika saniteta i upravnika garnizonske ambulante u Rumi 1983. godine:

 “Najviše sam brinuo za neprilagođene vojnike koji su se odvajali, osamljivali i teško preživljavali sve što se oko njih događalo. Poznato je mojim drugovima i prijateljima iz tog perioda zajedničkog života koliko sam energije ulagao da se ovim mladim ljudima (tada se vojska služila sa 19 godina) obezbedim u okviru kasarne nekog ko će da ih sasluša i pokuša da im pomogne. Za svakog neprilagođenog vojnika pisao sam pravi ‘mali roman’ – propratno pismo za pregled kod neuropsihijatra ili psihologa. Nalazio sam vremena uvek za te ljude”.

U Beogradu, na Vojnomedicinskoj akademiji je specijalizirao epidemiologiju od 1988. do 1991, a onda je upućen u područje borbenih dejstava – prvo u Knin, potom 1992. godine u Šid. Obavljao je dužnost referenta saniteta za preventivnu medicinsku zaštitu i radio kao jedini vojni epidemiolog JNA na području Krajine i zapadnog dela Srema.

Bio je vršilac dužnosti načelnika Odeljenja epidemiologije, potom i načelnik Odeljenja medicinske informatike Zavoda za preventivnu medicinsku zaštitu Prve armije. Aktivne vojne službe razrešen je, na lični zahtev, 1995. godine.

Od 1995. obavljao je dužnost direktora preduzeća „Beomedika“, mešovite srpsko-švajcarske firme.

U Gradskom zavodu za zaštitu zdravlja radi od 1997. godine.

Od 2004. član je Radne grupe za izradu Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, a od 2006. Radne grupe za izradu Pravilnika o imunizaciji. U okviru pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope, postavljen je za koordinatora projekta Jačanje nadzora nad zaraznim bolestima u Srbiji (2006).

Proučavanjem zaraznih respiratornih bolesti počeo je da se bavi tokom specijalizacije. Postao je član Komisije za zaštitu stanovništva Republike Srbije od zaraznih bolesti (2002). U vreme epidemije SARS-a (2003), postavljen je za šefa tima epidemiologa u sklopu iste radne grupe. Bio je predsednik Posebne radne grupe za primenu Plana aktivnosti pre i u toku pandemije gripa (2005). Istu dužnost je obavljao i prilikom pojave ptičijeg gripa u Srbiji (2006).

Aktivnošću Radne grupe na čijem se čelu nalazio, u saradnji sa Veterinarskom upravom Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i zdravstvenim ustanovama Bajine Bašte i Užica, otkrivena je i suzbijena ova bolest.

Predsednik Posebne radne grupe bio je i tokom pandemije svinjskog gripa (AH1N1) (2009) kad je javno nastupao objašnjavajući epidemiološku situaciju u zemlji. Na poslovima imunizacije angažovan je od 1991.

Natprosečno inteligentan čovek

Predragova majka Danica, rođena je u Aleksincu, u čuvenoj trgovačkoj porodici Živković. Ima starijeg brata Jovana, dugogdišnjeg direktora u Institutu „Mihajlo Pupin“ i sestru koja je početkom devedesetih godina sa porodicom otišla u Izrael.

Prijatelji ga zovu Peca i opisuju kao natprosečno inteligentnog posvećenika struci, duhovitog i dobrog čoveka. Školski drugovi u šali kažu da je on uvek gledao u mikroskop, dok su oni život posmatrali kroz kaleidoskop. U mladosti je bio filmofil koji “ne izlazi iz bioskopa”. Voleo je seriju “Prijatelji”, godinama je pevao u horu „Braća Baruh“.

Navija za Partizan, ne propušta priliku da podrži Novaka Đokovića. Odlikovan je Medaljom za vojne zasluge, dobitnik je Povelje Srspkog lekarskog društva, a obradovala ga je i ‘tituala akademika’ PANU – ‘Pasuljske akademije novinara i umetnika’ čiji član je postao u novembru 2019.

Ima i onih kojima se ne dopada njegovo decenijsko, uporno, pozivanje na vakcinisanje protiv gripa i ostalih “nevidiljivih pošasti”, kakva je aktuelna pandemija korona virusom. Da mu Srbi veruju jasno je i po tome što sa posebnom pažnjom slušaju svako njegovo obraćanje, a neretko mu traže i savet posredstvom društvenih mreža, gde je jedna od omiljenih javnih ličnosti.

Detinjstvo

„Moj dobri otac preživeo je Holokaust u logorima u Osnabriku i Nirnbergu. Mi koji pripadamo drugoj generaciji preživelih Holokausta većinom nismo znali mnogo, a ono što smo znali nismo baš jasno shvatali. A onda je počelo da se otkriva: razgovori, knjige poznatih ljudi, priče preživelih, filmovi… Odjednom pitanje: ‘Pa zašto moj dobri otac nije pričao o tome? ’Kome da priča? Deci? Šta je trebalo da priča? Nisu to bile priče za pričanje tek tako. Shvatio sam! Od tada samo teku suze bez reči, neprekidno na svako sećanje, svako pominjanje Holokausta. Na svako pominjanje suze teku, na svaki film, na svaku priču preživelog, kad vidim čuveni istetovirani logoraški broj, Juden zvezdu. Zašto je to tako? Verovatno zato što moj dobri otac nikada ništa nije pričao. Hteo je da me sačuva od svega”.

„U mom domu se obeležavaju hrišćanski i jevrejski praznici“.

Između ostalog, proslavlja Svetog Stefana, majčinu devojačku slavu.

„Ja jesam Jevrejin, bar se tako delkarišem, iako mi je majka Srpkinja, a Srbija moja voljena domovina. Nikad u Srbiji nisam doživeo antisemitski isad, iako mi je jasno da postoji antisemitizam. I važno je o tome govoriti jer malo ljudi zaista zna kolika je nesreća bila Holokaust. Kao i uvek u svim previranjima i društvenim krizama Jevreji su ‘krivi’ za sve. Na Balkanu ta uloga je ‘dodeljena’ Srbima.

Porodica

Ima suprugu Vesnu, sina Slobodana i ćerku Albinu.

Slobodan (Boca) magistrirao je ekonomiju sa čistom desetkom. Od oca je, osim gena za nauku, nasledio i dar za muziku, pa često svojim baritonom oduševljava prijatelje i mnogobrojne zaljubljenike u klasičnu i pop muziku. Albina, reprezentativac Srbije u streličarstvu, trosutruki državni prvak Srbije u “compound” (složeni luk) senior ženskoj kategoriji i umetnica koja izrađuje fenomenalan nakit i aksesoar od kože.

Izvor:alo.rs

Akademik Prof. dr Nebojša Radunović: Problemi prouzrokovani hormonskim poremećajem

Kada je uobičajeno vreme za pojavu prve menstraucije u životu i koliko čekati do obraćanja ginekologu?

Prva menstruacija- koja se medicinski označava kao menarha, uobičajeno se pojavuljuje oko 12. godine života, na našem području. Jedan od uslova da se menarha pojavi jeste dostizanje određenje telesne mase, koja mora biti veća od oko 48 kg.

Koliko čekati da se prva menstruacija pojavi i kada se obratiti ginekologu?

Ukoliko pubertet ne počne do 14. godine (razvoj dojki i razvoj maljavosti u pazuhu i u predelu spoljašnjih genitalija) potrebno je da se devojčica u pratnji jednog od roditelja obrati lekaru. Ukoliko je razvoj puberteta počeo, može se sačekati do 16. godine.

Da li je normalno da menstraucije budu neuredne u toku prvih nekoliko ginekoloških godina i koliko čekati da ciklusi postanu uredni?

U toku prve dve godine posle menarhe uobičajeno je da menstruacije ponekada kasne ili dolaze ranije i da redovne ovulacije nisu uspostavljene. Većina zdravih adolescentkinja uspostavi redovne menstraucije posle dve godine – oko 75% i skoro sve posle 4-5 godina – 98%.
U toku prve 2-3 godine posle menarhe, treba se hitno javiti ginekologu ukoliko je period između krvarenja kraći od 21 dan ili ukoliko menstruacija traje duže od 7 dana, jer se ovakva krvarenja mogu pretvoriti u vrlo ozbiljna i dovesti do teške anemije i iskrvarenja.

Šta raditi ako ciklusi ostanu neuredni i posle 3-4 godine od prve menstraucije i koji sve tipovi poremećaja ciklusa postoje kod žena u reproduktivnom periodu, između 18. i 40. godine života?

Ukoliko ciklusi ostanu neuredni i posle nekoliko godina od prve menstraucije, potrebno je uraditi endokrinološko ispitivanje i utvrditi razlog. Terapija, ukoliko je potrebna, uvodi se uvek, posle završenog određivanja hormona i postavljanja dijagnoze.

Tipovi poremećaja menstruacije u reproduktivnom dobu života i na koje oboljenje ukazuju

Produženi periodi između menstruacija- kašnjenje menstruacija

Neke žene nemaju 12-13 menstruacija godišnje, već imaju manje od 8. Za njih kažemo da su periodi između ciklusa produženi ili da, prema medicinskoj terminologiji,  imaju oligomenoreju.
Većina ovih žena ima problem akni i posle završenog puberteta ili pojačanog rasta dlaka na mestima na kojima se one kod žena uobičajeno ne javljaju: nausnica, podbradak, između dojki, oko bradavica, na leđima i  po centralnoj liniji trbuha, između pupka i stidnog predela.
Ovakva klinička slika najčešće ukazuje na sindrom policističnih jajnika, a ultrazvučni pregled i endokrinološko ispitivanje će omogućiti da se dijagnoza postavi.

Zbog čega govorimo o sindromu policističnih jajnika a ne o bolesti?

O sindromu govorimo ukoliko se poremećaj ispoljava na više različitih načina:
neke žene obolele od sindroma policističnih jajnika nemaju izostanke menstruacija, neke imaju veoma dugačke periode između menstruacija, koji mogu iznositi i više godina ako se ne leče; kod nekih pacijenata veoma su povišene vrednosti muških hormona iz jajnika, kod nekih su ti hormoni na gornjoj granici normalnih vrednosti, neke pacijentkinje imaju promenjene metaboličke parametre, neke ne, neke pacijentkinje imaju veoma povećan jajnik, kod nekih je jajnik skoro normalnog volumena. Zbog toga je važno odrediti kakav je poremećaj kod svake pacijentkinje ponaosob jer od toga zavisi i lečenje.

Kakve posledice po zdravlje  ima sindrom policističnih jajnika?

Neke žene imaju nešto ređe, ali prisutne menstruacije, nešto ređe ali prisutne ovulacije i relativno uravnotežene koncentracije hormona. Kod ovakvih pacijenata je ponekad dovoljan nadzor i reagovanje ukoliko se stanje pogorša, a to se obično dešava ako se poveća telesna masa, u periodima intenzivnog stresa ili promene klime i životne sredine.

Kod nekih pacijenata dugi periodi izostanka menstruacija oslikavaju neravnotežu hormona jajnika što može dovesti do smanjivanja materice ili posle dužeg vremenskog perioda do  promena na materičnoj sluznici i dugotrajnih krvarenja.

Kod oko 40% žena sa normalnom telesnom masom i oko 70% gojaznih žena obolelih od sindroma policističnih jajnika prisutan je poremećaj metabolizma šećera, odnosno potreba da izluče veću količinu insulina da bi se metabolisao šećer prisutan u krvi i uneo u ćelije. Poremećaj se dijagnostikuje testom opterećenja koji se izvodi na specifičan način i govori o rizicima pacijenta da kasnije u životu oboli od šećerne bolesti.

Žene obolele od sindroma policističnih jajnika, posebno gojazne, one koje imaju povišen pritisak i one koje imaju poremećen metabolizam šećera, imaju povećani rizik od oboljenja srca i krvnih sudova i zahtevaju stalan lekarski nadzor.

Kada govorimo o izostanku menstruacije i šta ga može prouzrokovati?

Ukoliko se menstruacija ne javlja više od 6 meseci kod žene koja je prethodno imala menstruacije, govorimo o izostanku menstruacije (amenoreja prema medicinskoj terminologiji).

Postoji nekoliko uzroka ovakvog poremećaja
1. smanjeno lučenje hormona hipofize koji stimulišu jajnik
2. sindrom policističnih jajnika
3. povećano lučenje prolaktina
4. smanjena funkcija jajnika
5. priraslice između zidova materice
6. poremećena funkcija drugih žlezda sa unutrašnjim lučenjem

Detaljna analiza hormona iz krvi i ultrazvučni i ginekološki pregled omogućuju da se postavi dijagnoza svake od ove bolesti i da se prema tome uključi određena terapija.

Kakvi su problemi perioda postupnog gašenja funkcije jajnika ili perimenopauze?

U ovom periodu lučenje hormona koji učestvuju u funkciji jajnika više nije tako pravilno i dolazi do izostanka menstruacija, izostanka ovulacija, hormonske neravnoteže koja ponekad ima za posledicu dugotrajna krvarenja i pojave cista na jajnicima. U ovom periodu je mogućnost za trudnoću smanjena ali jos uvek postoji pa je potrebna kontracepcija specifična za ovu dob života. Nadzor ginekologa pomaže ženi da izabere odgovarajući vid kontracepcije, prevenciju i dijagnostiku krvarenja ukoliko se pojave i kontrolu funkcije jajnika jer ciste najčešće same od sebe nestanu.

Menopauza i nadoknada hormona- da ili ne?

Menopauza označava gašenje funkcije jajnika, što je praćeno određenim tegobama zbog nedostatka estrogena iz jajnika. Najčešći problem su topli talasi koji kod nekih žena mogu biti nepodnošljivi i veoma česti, a zatim suvoća vagine, bolni odnosi, češće urinarne infekcije i smanjenje gustine kostiju koje u ozbiljnijim slučajevima može dovsti do preloma. Nadoknada hormona- estrogena, može olakšati ove tegobe i poboljšati kvalitet života žene, a procena koristi i rizika terapije vrši se posebno za svaku ženu. Odluka se donosi na osnovu analiza i pregleda koji se po određenom protokolu obavljaju i govore o tome šta je terapija izbora za svakog pacijenta i da li ona za pojedinačnog pacijenta nosi korist ili rizik.

Specijalna bolnica za lečenje steriliteta “INTERMEDICUS BIS”

Bulevar Zorana Đinđića 45 i, 11000 Beograd

Tel: (+381 11) 311-45-37

Mob: (+381 69) 555-12-12

Prof. dr Ranko Raičević: Multipla skleroza je podmukla bolest, a njen tok nepredvidiv

Multipla skleroza je teška bolest od koje u Srbiji boluje više od 7.000 ljudi. Bolest je podmukla, nepredvidiva i napada u najproduktivnijem životnom periodu, a oboleli u Srbiji sa nestrpljenjem iščekuju da im postane dostupna savremenija i efikasnija terapija.

Multipla skleroza se obično javlja između 20. i 40. godine života, ali se može manifestovati i u bilo kom životnom periodu. Žene oboljevaju tri puta češće od muškaraca. Bolest napada isključivo centralni nervni sistem, mozak i kičmenu moždinu izazivajući oštećenja omotača oko nervnih vlakana. Zone zapaljenja u mozgu dešavaju se u žarištima prečnika oko 5 milimetara i mogu zahvatiti bilo koji deo centralnog nervnog sistema. Otuda nije lako postaviti dijagnozu, jer gotovo svaki simptom u neurologiji može biti i pokazatelj multiple skleroze. Ipak, najčešći znaci su naglo slabljenje vida na jednom oku, pojava duplih slika, podrhtavanje ruku, klecanje nogu, vrtoglavice, nestabilnost pri hodu, smetnje sa govorom, smetnje sa mokrenjem, ali i epileptični napad može biti jedna od manifestacija MS-a.

Nekada se na finalnu dijagnozu čekalo i deset godina. Danas je period skraćen na 14 meseci, a u nekim centrima i kraće. Napravljen je veliki pomak i tome su doprinele savremene neuroradiološke procedure i povećan broj aparata za magnetnu rezonancu širom Srbije. Ipak, da bi se ubrzala dijagnostika, kako multiple skleroze, tako i drugih neuroloških bolesti koje su u porastu, od izuzetne je važnosti da se neurolozi vrate u domove zdravlja. Mislim da je to od strateškog interesa – kaže prof. dr Ranko Raičević, predsednik Društva neurologa Srbije.

Multipla skleroza je podmukla bolest, a njen tok nepredvidiv. Simptomi se javljaju i nestaju na neočekivan način, a jednako nepredvidivo smenjuju se faze pogoršanja i smirivanja bolesti. Dok kod jednih pacijenata razvoj bolesti u dužem periodu ne utiče značajno na njihov kvalitet života, kod drugih su pogoršanja agresivna, narušavaju njihove fizičke i mentalne sposobnosti, vode u težak invaliditet sve do potpune oduzetosti i paralize.

Pravovremena dijagnostika i rano započinjanje terapije nisu samo od presudne važnosti za samog pacijenta i njegov kvalitet života, već imaju i jasno farmako-ekonomsko opravdanje, jer se na taj način za sam zdravstveni sistem, u dugoročnom smislu, ostvaruju ozbiljne uštede. Blagovremenim lečenjem manji je broj relapsa kod pacijenata, manji broj komplikacija, niži stepen invaliditeta. Multipla skleroza je praćenja i brojnim pridruženim oboljenjima kao što su depresija, kognitivni ispadi, poremećaji sfinktera, pa je neophodna ciljana, simptomatska terapija uz prateće mere fizikalne i psihosocijalne rehabilitacije. – upozorava prof. dr Ranko Raičević.

Za svakog obolelog od multiple skleroze ključno je da lečenje započne što pre. Savremene terapije pružaju mogućnost da se bolest zaustavi i drži pod kontrolom, ukoliko pacijenti odgovarajuće lekove dobiju na vreme.