Zašto muškarci postepeno postaju žene?
Nova istraživanja su alarmantna, muškarci imaju oko 30% niži testosterone nego što su ga imali 1992. I bez medicinskog znanja su vidljivi simptomi fizičke feminizacije muškaraca (sve veći procenat ćlavosti, piskav glas, depresija, hroničan umor i gubitak libida).
Postoji više razloga zašto se ovo dogadja. O prvom sam već pisao, ksenoestrogeni (hemijske materije iz plastike, koje imaju estrogenska dejstva). Ove materije deluju i na nerodjenu decu, u utrobi majke, delujući negativno na razvoj muških karakteristika. O ovome pogledajte post o “Opasnoj plastici”.
Tokom proteklih 100 godina je u našu sredinu uneto oko 85 000 hemikalija, od kojih većina nije prošla nikakva testiranja za uticaj na zdravlje ljudi ili okolinu. Posebno se u svojim efektima na snižavanje testosterona ističu diokisini i polihlorisani bifenili (PCBs). Istraživači iz Kolorada su pokazali da muške ribe razvijaju ženske polne organe, kada se u vodu dodaju ove materije. Nedavno testiranje je otkrilo da 80% reka i potoka u SAD sadrži visoke koncentracije ovih materija (plastika se često baca u vodu).
Drugi izvor estrogena u vodi su oni iz kontraceptivnih pilula (žene ih izlučuju mokraćom i oni odlaze u kanalizaciju). Hormoni za održavanje trudnoće takodje utiče na fetuse muške dece, menjajući njihovu diferencijaciju. Ksenoestrogeni dovode do ozbiljnog disbalansa endokrinog sistema. Povezani su sa tumorima testira u muškaraca, dojke u žena, a remete i funkciju štitne žlezde. Takodje izazivaju ciste na janiku, migrene, fibrocističnu bolest dojke, uvećanje dojki kod muškaraca, promene ponašanja.
Sredstva za češćenje u kući, kao i tzv. antibakterijski sapuni (koji nisu ništa bolji u uklanjanju bakterija sa kože od običnih) sadrže triklozan, koji takodje ima estrogena dejstva.
Drugi proces tokom koga muškarci dobijaju velike količine estrogena se odigrava u organizmu, zove se aromatizacija. Enzim aromataza pretvara testosterone u estrogene.
U skoso svim modernim zdravstvenim problemima, postoji nizak stepen zapaljenja u organizmu. Tu su gojaznost, karcinom, oboljenja srca, dijabetes, artritis, astma itd. Nizak testosteron, gojaznost na stomaku i metabolički sindrom su uvek povezani. U studiji iz 2013. Istraživači sa Tajvana su ustanovili da postoji uzročna veza izmedju dijabetesa i nivoa testosterona u krvi. Ona je dvosmerna, dijabetes smanjuje nivo testosterona, a nizak testosteron u serumu predisponira ka dijabetesu (ćelavost, gojaznost, metanolički sindrom).Istraživanja iz Argentine ukazuju da je testosteron važan u regulisanju nivoa šećera u krvi.
U ključnom istraživanju iz 2009. je pokazaano da nizak testosteron predisponira ka kardiovaskularnim oboljenjima. Dakle muškarci sa erektilnom disfunkcijom imaju visoku sklonost ka kardiovaskularnim oboljenjima. Masno tkivo na stomaku ima sposobnost da samo stvara estrogene, pogoršavaju sve opisane promene.
U jednom radu iz 2007. godine je pokazano da visoka koncentracija glukoze i fruktoze direktno smanjuje stvaranje proteina koji trenaportuje testosteron u krvi (SHBG), suzbijajući aktivnost gena koji kodira njegovu sintezu. U nedostatku ovog proteina, nivo testosterona u krvi je nizak, čak i ako se stvara u dovoljnoj količini.
Kako možemo povećati nivo testosterona?
– Jedite dosta voća i povrća
– Smanjite količinu šećera u ishrani
– Smanjite nivo stresa
– Kontrolišite zapaljenje (aspirin, antioksidansi itd)
– Ne uzimajte prekomerne količine alkohola
– Unosite hranu koja podržava sintezu testosterone – cink, zeleni čaj, vitamin C
Dr Branimir Nestorović
Izvor: banenestorovic.blogspot.com
Dr Nestorović: Inteligencija ćelija – Kako jajna ćelija bira svoj spermatozoid?
U procesu začeća, milioni spermatozoida jure ka jajnoj ćeliji, da je oplode. Mnogi uopšte ne učestvuju u trci, usled defekata u repu ili nedostatku energije. Za one koji učestvuju u trci, zadatak je fascinantan. Najmanja ćelija ljudskog tela treba da pliva razdaljinu koja bi za čoveka plivača bila oko desetak kilometara, kroz lavirint i da uopšte nadju jajnu ćeliju.
Nova istraživanja su dala zanimljive rezultate o ovoj odiseji. Kada iz materice predju u jajovode, oni se priljublujuju za njihove zidove i tamo sazrevaju, pripremajući se za oplodjenje. Kada su sazreli, oni se odlepljuju sa zidova jajovoda. Ako je u prethodnih 24 sata došlo do ovulacije (oslobadjanja jajne ćelije iz jajnika), oni se otiskuju na dug i komplikovan put ka njoj. Naučnici sa Univerziteta u San Francisku i Center of Advanced European Studies u Bonu, Nemačka, su pokazali da izlaganje spermatozoida hormonu progesteronu dovodi do izrazite stimulacije aktivnosti repa. Ovaj proces se zove hiperaktivacija spermatozoida, stimulacijom proteina CatSper (otkriven 2001 i nalazi se samo u repu spermatozoida). Dakle, kada je žena u plodnim danima, njen organizam luči progesteron, koji stimuliše spermatozoide da brže plivaju ka jajnoj ćeliji.
Kako će medjutim oni da nadju jajnu ćeliju? Istraživanja sa Weizman instituta u Izraelu, pokazuju da je mesto gde se nalazi jajna ćelija nešto toplije od okoline (za oko 2 stepena). Spermatozoidi imaju senzore za temperaturu koji ih usmeravaju ka jajnoj ćeliji.Ovaj proces se zove termotaksa. On deluje samo kod zrelih spermatozoida. Istraživanja sa Univerziteta u Indijani pokazuju da kada su spermatozoidi blizu jajne ćelije, počinje da deluje i hemotaksa (čulo njuha). Spermatozoidi poseduju recepotore za ukus na svoj površini, pomoći njih nalaze jajnu ćeliju. Čak i kada tečnost oko jane ćelije bila razblažena 100.000 puta, spermatozoidi su je lako nalazili. Jedan rad objavljen 2017. godine pokzauje da mutacije u receptorima za ukus dovode do neplodnosti kod muškaraca (njihovi spermatozidi ne mogu da nadju jajnu ćeliju).
Do sada se smatrralo da jajna ćelija pasivno čeka spermatozoide i da je oplodjuje onaj koji prvi stigne do nje. Medjutim, radovi iz laboratorije Joe Nadeau, sa Pacific Northwest Research Institute, pokazuju da to nije slučaj. Jajna ćelija pažljivo bira spermatozoid.
Najpre su ispitivane vrste kod kojih do oplodjenja jajne ćelije dolazi van tela. Te jajne ćelije su obložene debelim zaštitnim slojem proteina. U eksperimentima iz 2013. Mathew Gage sa University of East Anglia u Engleskoj je pokazao da tečnost ove opne privlači odredjenu vrstu sperme. Kod vrsta koje imaju oplodjenje jajne ćelije u telu, postoje brojni mehanizmi kontrole od strane ženke. U nekih je reproduktivni trakt pravi lavirint, pa do cilja stižu samo najjači spermatozoidi. Kod drugih vrsta se ženke pare sa više mužjaka, a potom čuvaju spermu više meseci dok ne dodje do odabira najpovoljnije. Neke vrste ptica izbacuju neželjenu spermu napolje posle parenja.
