Naslovna Blog Stranica 283

KAKTUS: Lekovita svojstva za bol u zglobovima i otoke nogu i ruku… (recepti)

0

Stara indijanska plemena u Meksiku, Centralnoj i Južnoj Americi, koristila su kaktuse u razne svrhe: plodovi i meke stabljike ovih neobičnih biljaka služili su im za ishranu, od drvenastih delova pravili su razne predmete, a bile su neizostavne u i obredima koji su se izvodili u čast bogova. Domoroci iz tjh krajeva verovali su u čudesnu moć kaktusa i izrađivali su od njih talismane za zaštitu od bolesti, groma, krađe i raznih drugih nevolja, no ono što je, osim zanimljivog izgleda biljaka, zainteresovalo evropske osvajače jeste njihovo omamljujuće i halucinogeno dejstvo, pa su počeli da ih donose s putovanja.

Prvi pokušaji sadnje kaktusa na Starom kontinentu nisu bili uspešni, ali su se neke vrste s vremenom prilično odomaćile, prevashodno u mediteranskom pojasu. Malo pomalo, ljubitelji egzotičnog bilja otkrivali su tajne njihovog uzgajanja da bi u XIX veku mnogi od njih postali strasni kolekcionari bodljikavog sukulenta i retki primerci plaćali su se suvim zlatom. U dvadesetom veku „kaktusomanija” je doživela punu ekspanziju, pre svega zahvaljujući tome što su cene ovih biljaka znatno opale, pošto su počele da se uzgajaju iz semena, pa uzgajivači više nisu morali da se oslanjaju isključivo na uvoz iz Srednje i Južne Amerike. Danas postoji mnoštvo časopisa namenjenih ljubiteljima kaktusa, ova biljka masovno se gaji u specijalizovanim rasadnicima, a broj kolekcionara i onih koji žele da ga imaju u svom domu iz godine u godinu raste. Razlog za to nije samo egzotična lepota bodljikavog pustinjaka, već i činjenica da se na maloj površini može uzgajati mnoštvo primeraka koji tako grupisani često predstavljaju spektakularan prizor.

Skroman, a zahtevan

Majka priroda obdarila je kaktuse nizom osobina zahvaljujući kojima preživljavaju i tamo gde “normalno” rastinje nikada ne bi opstalo. Njihovo tkivo akumulira vodu i hranljive materije u tolikim količinama da bez vode mogu da prežive mesecima, ponekad godinama. Listove, koji kod normalnih biljaka obavljaju transpiraciju i ispuštaju vodu, kaktusi nemaju ili postoje u vidu tmja (koje štiti biljku od žednih životinja), dok stabljika zadržava vlagu i zadužena je za fotosintezu (sadrži hlorofil pa je zato zelena). Svi uzgajivači i ljubitelji kaktusa slažu se u jednom – koliko god na prvi pogled delovalo jednostavno, održavanje ovih biljaka zahteva dobro poznavanje i striktno poštovanje njihovog prirodnog ritma i specifičnih potreba.

Po obliku, kaktusi se dele na stubaste, sa izduženim, tanjim ili debljim stablom koje se grana pri dnu, često i sa strane (u obliku kandelabra); epifite, s mekanim, padajućim granama, i okrugle, inače najpopularnije među ljubiteljima ovih biljaka, s pravilnom loptastom, ponekad pljosnatom ili formom poput diska; prelazni oblik između stubastih i loptastih jesu cilindrični, valjkasti kaktusi, dok mnoge od ovih vrsta, zbog velikog broja izdanaka, imaju grmolik izgled. Veliki broj njih prekriveni su bodljama, igličastim, čekinjastim, vretenastim ili poput niti, koje očvrsnu tek kada sazru i izgube vodu.

Kako mu izmamiti cvet

Kaktusi cvetaju jednom godišnje, a cvetovi su im zaista nesvakidašnje lepi, jarkih boja i zanimljivih oblika. Nažalost, u toj lepoti uživaćete samo nekoliko dana, a da bi vaš ljubimac uopšte cvetao, morate striktno poštovati pravila koja se odnose na održavanje u periodu mirovanja, što se pre svega odnosi na temperaturu. Dakle, ako želite da izbaci pupoljke, zimi ga ne smete držati u prostoriji s centralnim grejanjem, a kada otopli, obavezno ga iznesite napolje.

Kaktus sadnja i nega

Za početak, kaktusu treba obezbediti adekvatnu zemlju koja se sastoji od podjednake količine peska, gline i komposta od lišća, uz dodatak u vidu kamenčića ili komadića cigle, koji će obezbediti propusnost i bolju drenažu. Posadite ga u plastičnu i keramičku saksiju jer posuda od terakote oduzima korenu vlagu i previše isušuje biljku. Veoma je važno poštovati period mirovanja (u većini slučajeva to je zima, mada mnoge vrste miruju i leti, na tropskim temperaturama), kada biljku ne bi trebalo držati na temperaturi višoj od 5 C, niti je zalivati. Čim počne da formira izdanke, mora se premestiti na svetio i toplo mesto i postepeno započeti zalivanje: u proleće i jesen voda (koja ne sme da bude hladnija od temperature vazduha) dodaje se u proseku na svakih deset, a leti na pet dana, uz češće orošavanje. Postoji još nešto što morate znati o kaktusima: leti, na ekstremnoj vrućini, biljka će napraviti pauzu da bi ograničila potrošnju vode. U ovom periodu zaliva se tek pomalo, ne treba je prihranjivati, mada se đubrenje ne preporučuje ni kada je u punom vegetativnom zamahu ukoliko je posađena u zdravu, rastresitu zemlju.

Ako mislite da je ovaj žilavi pustinjak otporan na štetočine – prevarili ste se. Kaktus još kako može stradati od pošasti kao što su štitasta vaš (skida se sa stabljike vatom natopljenom mešavinom alkohola i vode), a pogotovo opasni crveni pauk, koji se mora tretirati odgovarajućim hemijskim preparatima.

Kombinacija različitih vrsta kaktusa u širokoj posudi sjajan je detalj u enterijeru, da ne govorimo o bodljikavoj „baštici” na polici, prozorskoj dasci ili u nekom svetlom uglu sobe…

Toliko neobičnih oblika i boja, a još kad procvetaju… Akcenti u vidu kaktusa odavno su klasika u dizajniranju enterijera, ali arhitekte i dalje osmišljavaju rešenja koja iznova fasciniraju, i to ne samo pasionirane ljubitelje ovog egzotičnog cveća već sve one kojima je važno da prostor odiše originalnošću i specifičnim šmekom.
Najzanimljivije je to što se kaktusi dobro slažu sa svim stilovima, bilo daje reč o rustičnom, ultramodernom ili klasično uređenom enterijeru. Ako razmišljate o tome da svoj dom osvežite zanimljivim detaljem, kaktusi su idealno rešenje: posudu s atraktivnim bodljikavcima po čijoj ćete površini posuti šarene kamenčiće možete držati na stolu, lepo će izgledati ako ih poredate na policu ili dasku od prozora, a pun pogodak biće i mali, stakleni terarijum u kojem ćete kombinovati atraktivne vrste kaktusa. U kombinaciji sa ostalim cvećem delovaće fenomenalno i na terasi, ali vodite računa o tome da ove ljupke biljke ne podnose hladnoću.

Lekovita svojstva kaktusa

Svaki list kaktusa krije lekovitu snagu i zaštitu od mnogih bolesti:

BOL I “LOMLjENjE” U ZGLOBOVIMA

Jedan list kaktusa (lat. Cactus opuntia ) srednje veličine oslobodite bodlji makazama, a zatim ga isitnite i prelijte čašom votke. Ostavite to da odstoji 15 dana na tamnom mestu, na sobnoj temperaturi, pa procedite. Pred spavanje ovim odvarom istrljajte bolna mesta, a onda ih dobro utoplite. Ponavljajte to svakog dana dok vam se stanje ne poboljša.

OTOCI NOGU I RUKU

Očistite list od bodlji i isitnite ga u kašu. Pre spavanja, time dva minuta trljajte oteklo mesto. Zatim kašu ravnomerno rasporedite po površini celog tela, prekrijte pnajlon kesom i utoplite šalom. Kura traje do deset dana.

PRIŠTEVI I RANE NA KOŽI

Uklonite bodlje i kožicu s kaktusovog lista. Meki deo lista prislonite uz prišt ili ranu i pričvrstite ga zavojem. Pustite da deluje sat do dva. Činite to jednom dnevno, pet-šest dana uzastopno.

BRONHITIS

Trećinu šolje napunite mekim delom kaktusa, a zatim to prelijte ključalom vodom. Dinstajte na slaboj vatri 15 minuta. Procedite i odmah dospite ključalu vode do nivoa pune čaše. Uzimajte po dve kašičice četiri puta dnevno, pre jela, dok vam se stanje ne poboljša.

PROSTATITIS

Napravite odvar na isti način. Za prevenciju i lečenje – mesec dana pijte po 50 ml triput dnevno, posle jela. Ponovite kuru posle dve-tri nedelje.

KONTRAINDIKACIJE: trudnoća, laktacija, hemoroidi, cistitis. Takođe, individualna nepodnošljivost (simptomi: crvene mrlje koje se pojave na telu u roku od pola sata, glavobolja, mučnina, povraćanje…). U tom slučaju – lečenje treba prekinuti.

ordinacija.tv   Izvor: cajeviza.net; ruskidoktor.rs

Kakav vam je “pušteni golub” takvo vam je zdravlje !?

Puštanje gasova je tema o kojoj se nerado govori u društvu, a poželjno je da se to radi u strogoj privatnosti. No, ako ne znate ništa o ovoj temi, nećete znati da prepoznate ni da li vam nešto fali.

Sigurni smo da ste se barem nekad u životu zapitali zašto svi mi imamo tu gnusnu potrebu da, s vremena na vrijeme, voljno ili nevoljno – “pustimo goluba”, odnosno, da prdnemo.

Zato, donosimo vam sve važne činjenice o ovoj prirodnoj fiziološkoj potrebi.

Zašto nastaje prdež?

Nemojte da vas je sramota, jer svako prdi. Svašta može da uzrokuje pojavu gasova, bilo da ste nešto pojeli, bilo da ste se nagutali vazduha.

Od koje hrane se prdi?

Glavni krivci su pasulj, sočivo, suhe šljive, jabuke, kupus, brokoli i suho grožđe. Ugljeni hidrati, kao što su pšenica, tjestenina, krompir, također proizvode gasove.

Zašto prdež smrdi?

Sigurno se i vama desilo da ste negdje u društvu ispustili jedan kratak prdež, tiho i nečujno, ali vas je odao neprijatan miris. Pojedine namirnice mijenjaju aromu vaših gasova. Ako jedete brokoli, budite sigurni da će nakon par sati vaša okolina zamirisati ne baš zamamnim parfemo “eau the broccoli”.

Da li je prdjeti zdravo?

Gasovi su samo nusprodukti varenja hranljivih materija. Štaviše, što se neko pravilnije hrani, veća je šansa da će češće prduckati, pošto u sebe unosi povrće i mahunarke, namirnice koje imaju visoku hranljivu vrijednost.

Koliko prdeža je normalno?

Čini se da muškarci malo češće ispuštaju goluba nego žene. Ili će barem oni to priznati. Prema jednoj studiji, muškarci kažu da dnevno prdnu 14 do 25 puta, ne zamarajući se previše glasnoćom i trajanjem. Žene to obavljaju mnogo diskretnije, pa sebi dozvole tek ponekog “tihomira” 7 do 12 puta na dan, a mnoge će reći da to uopšte ne rade. Ipak, istina se ne može sakriti, a ona glasi – svi prde, manje-više isto.

Šta ako prdež BAŠ smrdi?

Svakom se desi da pojede nešto od čega ima gasove vrlo neprijatnog mirisa. Međutim, ako vam se isuviše često dešava da prdež jako smrdi, i to bez obzira na hranu koju ste pojeli, ne bi bilo loše da posjetite ljekara. Možda imate neki zdravstveni problem, kao što je intolerancija na neke namirnice, sindrom iritabilnog crijeva (IBS), celijačnu bolest, intoleranciju na laktozu ili ste alergični na pšenični gluten. Ponekad problem može da predstavlja zatvor.

Da li je eksplozivni prdež opasan?

To što ponekad osjetite potrebu da se baš pošteno i bučno isprdite, ne bi trebalo da predstavlja nikakav razlog za brigu. Uglavnom su u pitanju nagomilani gasovi, koji zbog nagomilanog pritiska, ispuštaju sve te užasne zvukove.

ordinacija.tv

Dr Nestorović: Pet minuta smeha rešava skoro sve probleme

Dan ne počinjite čitanjem vesti, preporučuje dr Nestorović, jer su one katastrofične uglavnom.

On navodi da je dokazano da su depresivne osobe, one koje se ne raduju životu i koje nemaju druge ljude oko sebe mnogo sklonije obolevanju od malignih bolesti.

„Izučavana je pre nekoliko godina jedna grupa žena koje su imale karcinom dojke. Jedne su išle na meditaciju i jogu, druge su bile depresivne i sedele kod kuće i pile lekove za smirenje – pet godina je bila razlika između ove dve grupe. Znači pet godina su duže živele žene koje su bile aktivne koje su se mentalno borile protiv svoje bolesti.”Pozitivno razmišljanje i kreativnost stimulišu imunitet i smanjuju učestalost
bolesti.

„Čovek mora da se smeje, smeh je suština našeg života. Posle pet minuta zdravog smeha nemate skoro nikakve probleme.

Prema nekim anketama altruisti, ljudi koji čine drugima imaju značajno bolje zdravlje, a pogotovo ljudi koji osećaju zahvalnost za ono što imaju u životu.”

ordinacija.tv  Izvor:linktv.rs

 

 

 

Dr Nestorović o tome kako je sam sebi izlečio hipertenziju: Sada mi je pritisak 125/80

U velikoj ispovesti pred tv kamerama u emisiji “Govornica” prof. dr Nestorović je govorio o porodici, siromaštvu, srpskom zdravstvu…

“Ima dosta konvecionalnih lekara kojima se ne sviđa ono što ja govorim”, kaže on.

O porodici, bogatstvu i siromaštvu

“Moja majka je imala urođenu srčanu manu, od koje je kasnije i umrla… Kada je rodila mog starijeg brata, sledeći put su joj rekli da ne može u Obrenovcu da se porodi… I onda sam se ja rodio u Beogradu u Višegradskoj.

Moja baba koja je bila spiritus movens naše porodice je došla iz Like sa zavežljajem na leđima. I pošto je bila veoma sposobna uspela je da za 30 godina napravi imperiju.

I danas se u Obrenovcu to zove Lekino sokače. Tu su moji imali vunovlačaru, krojačku radionicu, prodavnicu, 40 šegrta, kuće. Bili su jako bogata porodica. Moja baba je živela skromno do kraja života iako su imali pare. Onda je došao Drugi svetski rat posle koga im je sve oduzeto.

Moja porodica je bila na ozbiljnom nišanu za istrebljenje. Moj ujak pokojni je bio već viđen za Sremski front. E moja baba je namestila da moja majka upozna mog oca. Moj otac je bio šef Saveza komunista za valjevski srez. U to vreme je Obrenovac pripadao Valjevu.

On je bio veliki partijac.

Kada je on upoznao moju majku i kada se zaljubio u nju otklonjena je bila opasnost za eksterminaciju. Godinu dana je partijski aktiv odlučivao da li on može da se oženi sa njom ili ne. I kad se oženio sa njom morao je da abdicira sa mesta funckionera. Ali baba je spasla porodicu.

Porodica posle rata je postala siromašna. Bilo je da se jede i obuče. U to vreme niko nije imao Bog zna šta, pa ni mi. Ali sve što je baka stvorila je nacionalizovalo. Ostala je kuća gde sam ja sad koju je kupio moj deda za rezervnu varijantu.

Ja sam prilično rascepljena ličnost. Moja majka je bila građanska opcija a otac je bio do kraja komunista. Pravi iskreni komunista. Umirao je u bolnici i kaže mi – Idi plati članarinu, nisam je platio za dva meseca, buniće se ovi. Staljina je obožavao ali nije smeo da priča o tome.

Baba je mrzela Tita. Kad je on umro baba je rekla – “Sad sam izvršila svoj životni zadatak da nadživim onog skota”. Ona je umrla sa 89 godina. Nije bila bolesna, jednostavno je odlučila da umre. Legla je u krevet i rekla – Dosta. I nije više htela da jede… Imala je 30 kilograma kada je umrla. Tad sam video da čovek može da umre zato što je odlučio da umre.

Otac je bio strastveni pušač, pušio je tri pakle dnevno. Dobio je rak usne duplje i umro je od velikim mukama. I od tad ja vodim tu kampanju protiv duvana, ali ide slabo… Znate kad pričamo o drogama, najstrašnija droga je duvan. To je najstrašniji otrov koji postoji. Njegova zavisnost je na nivou kokaina. Duvan, a o tome se malo priča, oštećuje kod žene jajne ćelije i to su promene koje se prenose na sledeće generacije. Ako je baba bila stastan pušač, unuka će imati sve bolesti koje imaju pušači iako nikad nije pušila.

Kada je moj otac umro mi smo ostali bez prihoda. Desilo se nešto u penzionom fondu, oni su zagubili neke papire. On je imao 44 godine radnog staža kada je umro. Bio je trgovac i imao je baš težak život. Rano je počeo da radi, sa svega 14 godina.

I kad je on umro majka i ja smo 7 meseci bili bez novca. Snalazili smo se, pozajmljivali…

Meni je to tada to izgledalo kao smak sveta ali sada kad gledam ito je imalo neku pozitivnu stranu. Nisam imao kaput pa sam samo u sakou po zimi dolazio na fakultet. E kako je na Medicinskom fakultetu bilo studenata sa parama oni mi kažu:

– Pa gde ti je sako?

– Ma, pravi šmekeri idu samo u skaou, odgovorim im tada.

Onda shvatite da možete da se oslonite samo na sebe i par najodanijih prijatelja. Bila je to prilično dobra lekcija u mom životu.

Radio sam dve tri godine kao građevinski radnik. Radio sam uglavnom na mešalici. Najbolji posao je bio kada smo se ja i moj kum ubacili jedne godine da pomaže mo u kampanji prskanja gubara. Mi smo razmućivali one otrove. Bila je jako dobra plata.

Mislim da sam tad upoznao Srbiju i kako žive obični ljudi. Srbi su solidaran narod ali nas otuđuju.

Na ivici smrti

Pre dvadesetak godina sam se loše osećao. Sve mi je kao bilo dobro, ali sam se loše osećao. I onda su počeli da me leče razni doktori, sve moji prijatelji, vrhunski lekari. Ali vidim da ću da umrem i da to lečenje ne mogu da preživim. Počinjem da padam u nesvest, dobijam krize niskog pritiska.

To je kulminiralo jednog dana kada sam u toku vožnje izgubio svest. Srećom uspeo sam da skrenem na trotoar i tu sam se onesvestio. Došla je Hitna pomoć, moja žena… I Izmerili su mi pritisak koji je bio 55 sa 30. A pio sam lekove za krvni pritisak. I video sam da ovo ne vodi dalje ničemu.

Počeo sam da se bavim malo više krvnim pritiskom. Onda sam došao do knjige jednog ozbiljnog nemačkog kardiologa i video da je problem u tome što kad lečite nekoga ko ima stresnu hipertenziju, a to sam ja imao, vi pijete lekove i onda imate nizak pritisak. A taj nizak je opasniji jer se tada ljudi šlogiraju jer nema kiseonika u organizmu.

E onda sam čitao jednog Rusa čije objašnjenje deluje toliko glupo da je bilo potpuno jasno da je tačno. On je rekao – Kako stariš dolazi do okoštavanja kičme, to pritiska krvne sudove koji idu u mozak i kako manje krvi dolazi u mozak, onda mozak emituje signale i povećava krvni pritisak da bi dobio više krvi. I tamo piše da treba raditi vežbe za kičmu.

I ja sam pošto sam inače i imao problema sa kičmom počeo da radim vežbe… I sada imam 125 sa 80.

ordinacija.tv   izvor: novosti.rs

Dr Nestorović: Kako da izlečite čir na želucu, helikobakteriju i alergiju na ambroziju! (RECEPTI)

Dr Nestorović je tokom gostovanja na televiziji Happy  objasnio gledaocima kako mogu da sami izleče čir na želucu, helikobakteriju ili alergiju na ambroziju.

“Iseckajte kupus, prelijte ga vodom, neka bude pola kupus, pola voda i neka odstoji dva dana u frižideru. Posle toga pijete po jednu času ujutru i uveče dve nedelje”, rekao je Nestorović, dodavši da i sam već dve decenije koristi ovaj recept i da su rezultati odlični.

 “Ispostavilo se da kupus ima određene materije koje obnavljaju sluzokožu u želucu. U kombinaciji sa sladićem deluje i na helikobakteriju, i to na one rezistentne oblike“, pojasnio je doktor.

Nestorović je rekao i da je za alergiju na ambroziju veoma dobra kopriva, ali nikako čaj.

“Najbolje da se listovi koprive samelju sa medom, ili da se drži kopriva u zamrzivaču dve nedelje, pa se ona sama pretvori u prah. Čaj nije dobar jer voda ubija korisne sastojke u koprivi”, objasnio je doktor na Happy TV.

ordinacija.tv

 

 

 

Dr Branimir Nestorović: Postoji samo jedna bolest gde vredi davati antibiotike!

Mi smo svojim načinom života napravili određene bolesti. Primera radi to su zapaljenske bolesti creva poput Kronove bolesti i ulceroznog kolitisa…

To su bolesti koje su nastalje jer smo postali previše čisti.

Dok smo imali gliste, česte infekcije, dok smo bili prljavi dotle smo imali prirodne stimuluse našeg imunog sistema i onda smo bili zdravi, kaže prof. dr Branimir Nestorović.

“Ali onda smo počeli da se perkamo, da se tuširamo sapunima. Poludim kad vidim one baktericidne sapune. Ti sapuni su budalaština zadnje vrste. Kažu – ubija 99 odsto bakterija. Pa što ih bre ubija? Najveći broj bakterija na svetu nije uopšte zainteresovan za nas.

Pazite, imamo 440.000 do sada poznatih vrsta bakterija. Od njih se samo neke interesuju za nas. Jer mi smo beznačajni. U ukupnoj biomasi na Zemlji mi smo beznačajni. Mi sebi izgledamo važni ali bakterije se bave nekim druzim stvarima.

Mi njima nismo zanimljivi i to je dobro. Nas napada samo mali broj bakterija”, kaže dr Nestorović. On kaže da kada su ljudi postali čisti, imuni odgovor kada su te bakterije u pitanju je ostao očuvan ali sad nema stimulusa, nema antigena.

“I on se sada okreće sopstvenim ćelijama npr ćelijama creva ili mišića. To je takozvana molekularna mimikrija. I mi znamo da je ta teorija tačna jer npr pacijenti sa Kronovom bolešću kad dobiju gliste njihovo zdravstveno stanje se popravi. Suštinski to su bolesti koje smo mi napravili. Svaka tura antibiotika je mnogo ako nije potrebno.

Ako vi lečite neku specifičnu infekciju naravno da spasavaju život. Ali danas antibiotike uzimaju po principu – ajde da ih uzmem što da ne. Oni uništavaju bakterije ali sličnost naših i bakterijskih ćelija je veoma velika.

Verovati da antibiotici ne štete našem organizmu je poptuno smeštno. Imate 20.000 sintetisanih antibiotika a koristi se stotinak jer su svi ostali smrtonosni za nas”, kaže dr Nestorović i dodaje:

“Antibiotici ništa ne leče. Ja kad to kažem moji studenti i specijalizanti me gledaju belo. Ako nemate bela krvna zrnca vi ćete umreti…

Pacijenti koji nemaju leukocite možete im dati bilo kakav antibiotik pacijenti će umreti. Antibiotici samo primiruju bakterije, oni usporavaju njihovo razmnožavanje.

Bez našeg imunog sistema nema ništa. Vi kad četvrti ili peti put uzmete antibiotike onda dolazi do poremećaja belih krvnih zrnaca. Antibiotici su nužno zlo.”

On istile da mi imamo gomilu prirodnih antibiotika ali ih slabo koristimo.”Beli luk npr… Alicin iz belog luka je jedan od najjačih antibiotika koje imamo.

Propolis je izvanredna stvar koji u sebi sadrži 64 prirodna antibiotika i nema bakterije koja je rezistentna na to. Antibiotike treba da koristimo za ono za šta su namenjeni a to su bakterijske infekcije. U pedijatriji je to od 2 do 4 odsto infekcija, sve ostalo su virusi. Respiratorne infekcije su bolesti koje prolaze same od sebe.

Gnojna angina prolazi sama od sebe lečena ili ne lečena. Većina lekara i pacijenata misli da ako uzme antibiotik da će sprečiti komplikacije.

E to nije tačno. Bilo bi super – imate kijavicu uzmete antibiotik i ne dobijete upalu pluća. Niko onda ne bi imao upalu pluća, ali to ne ide tako. Postoji samo jedna bolest gde preventivno vredi davati antibiotike a to je grip. Tu može da se da antibiotik jer se onda smanjuje za 25 odsto šansa za dobijanje zapaljenja pluća”, kaže dr Nestorović.

On napominje da razumem da roditelji hoće da im dete što pre ozdravi, da ne dođe do komplikacija.”I lekari ih plaše po principu ako ne uzmeš biće ovo i ono.

Zanimljivo je bilo ispitivanje u Hrvatskoj među lekarima na pitanje zašto ste prepisali antibiotik. Prvi odgovor je bio: “Ako ne prepišem ja, prepisaće kolega i ogovaraće me. ” A drugi odgovor je bio: “Ova majka je jako zabrinuta biće tu komplikacija ako ne prepišem.

” Oba ova razloga nisu medicinska. Sve začinske biljke su antibiotici. Origano koristimo kod teških pacijenata sa jakim zapaljenskim bolestima pluća jer ubija bakterije.

Začinske biljke su počeli ljudi da koriste jer nisu imali frižider i primetili su da se uz pomoć začinskih biljaka meso duže održi. Crni biber je snažan antibiotik”, kaže on i zaključuje:

“Naš glavni problem je malo kretanja i puno stresa. Ljudski život je stalna borba, nema depresija jer ona vodi u bolest.”

ordinacija.tv

Lidija Vučković: Melem od lekovitog bilja i aloe vere me je spasio od multiple skleroze

Melem od lekovitog bilja i aloe vere, napravljen po receptu bake Ruskinje pomogao Lidiji Vučković da zaustavi napredovanje bolesti

Pre šesnaest godina Lidija Vučković obolela je od multiple skleroze, progresivnog oboljenja kojese, kako se pokazalo, ipak može zaustaviti. Svoju borbu za izlečenje od multiple skleroze pričala je uz osmeh, kao da se to nekom drugom događalo.

Nedaleko od Niša uz Južnu Moravu, Lidija je sa suprugom Miroslavom napravila staklenik u kojem gaji medicinsku aloe veru (Aloe arborescens).
– Iz čista mira dobila sam jaku glavobolju i vrtoglavicu, nisam mogla ni da jedem ni da pijem. Niko nije znao šta mi je. Primljena sam na gastroenterološko odeljenje, gde su mi snimili želudac, žuč, jetru, sve organe. Rezultati su bili dobri, a meni je bivalo sve gore i gore. Neprestano sam povraćala, a onda sam sedmog dana pala u komu koja je, doduše, kratko trajala. Prebačena sam na drugo odeljenje, gde mi je na osnovu likvora utvrđeno da bolujem od multiple skleroze.

Primala sam infuzije šest dana, ali mi je od njih pritisak bio veoma visok, i nije mi bilo bolje. Oduzela mi se desna ruka, noga i oko. Posle deset dana bolničkog lečenja lekari su me otpisali i vraćena sam kući u invalidskim kolicima sa prepisanom vitaminskom terapijom. Tada sam imala samo trideset i sedam godina i ne možete ni zamisliti kako sam se osećala kao majka troje dece.

Odlučila sam da se borim, u čemu mi je svekrva Ljiljana pomogla lekovitim biljem, prema recepturi koju je nasledila od svoje babe, inače Ruskinje koja je imala recepte za spravljanje lekovitog bilja za mnoge teške bolesti, među kojima je bio i prirodan lek za multiplu sklerozu. Od lekovitog bilja ubranog sa Zlatibora i Aloe arborescens, moja porodica pripremila mi je melem. Uzimala sam ga četiri puta dnevno, po jednu kašičicu pre jela, baš kao što je bilo navedeno. Za kratko vreme počela sam da osećam poboljšanje, prvo vida, a onda sam počela da pomeram prste. Napravila sam pauzu od tri nedelje pa sam ponovila terapiju uzimanjem melema. Posle treće ponovljene terapije osećala sam se odlično, ponovo sam bila ona stara.

Melem za multiplu sklerozu pravi se od Aloe arborescens i sedamnaest vrsta lekovitih trava ubranih isključivo na Zlatiboru, i to u precizno određenom terminu za svaku biljku – objašnjava Lidija:
– Preporučena terapija traje tri meseca, i za to vreme potroše se četiri tegle melema jer se uzima četiri puta dnevno, pre jela, po jedna kafena kašičica. Nakon toga sledi pauza od tri nedelje. Već posle mesec dana ove terapije mogla sam da pokrećem prste na ruci i nozi, a potom i da hodam. Nakon tri faze ove terapije normalno sam živela, hodala, radila kao dan-danas. Kad sam završila sve tri faze, otišla sam na kontrolu, a magnetna rezonanca pokazala je da su umesto sedamnaest lezija ostale samo bele tačkice, kao zasenčenja, koje evo već šesnaest godina miruju. Za svaku bolest postoji rešenje, samo ga treba naći.
U stakleniku, smeštenom u lepoj bašti iza kuće, porodica Vučković trenutno ima 3.500 sadnica Aloe arborescens. Gel od ove biljke koristi se za mnoge stvari, a porodica Vučković koristi je za spravljanje lekovitog zelenog meda koji članovi porodice svakodnevno koriste, prvenstveno kao preventivu od raznih infekcija, prehlada i gripa.
– Zeleni med je potpora za lečenje multiple skleroze jer jača imunitet i štiti organizam od različitih vrsta virusa i bakterija – tvrdi Lidija.

Za savete pozovite
Lidija Vučković 065 60 232 60

ordinacija.tv   Izvor:magicnobilje.com

Matični mleč: Prirodni lek u menopauzi – Za zdravo starenje i dugovečnost

Apiterapija je vrsta medicine koja koristi prirodne proizvode pčela u terapijske svrhe, kao što su med, matični mleč, propolis, pčelinji otrov… čija su lekovita svojstva poznata vekovima. Ovi proizvodi su takođe pokazali svoju korist u tretiranju menopauzalnih tegoba.

Matični mleč, poznat i kao „super hrana“ je kremasta supstanca koja se sekretuje u mandibularnim i hipofaringealnim žlezdama pčela dojilja, a služi za ishranu matica tokom života i pčela radilica tokom larvenog stadijuma. Prednosti ishrane pčela matica matičnim mlečom su brojne. Prednosti se ogledaju u tome što je njihova veličina dvostruka u poredjenju sa pčelama radilicama, duži životni vek i bolja funkcija njihovog reproduktivnog sistema.

Iako postoji mnogo medicnski dokumentovanih slučajeva o upotrebi matičnog mleča, on se uglavnom koristi u Aziji. Nedavni prikazi su ukazali na visok potencijal matičnog mleča na poboljšanje zdravlja ljudi. Matični mleč poboljšava reproduktivno zdravlje, neurološke bolesti i poseduje nekoliko bioloških svojstava kao što su: antibakterijska, antiinflamatorna, hipotenzivna, antikancerogena, efekat sličan estrogenima, snižavaju vrednosti holesterola kao i antioksidativna svojstva. Prethodnih godina, matični mleč je proglašen kao dragoceno medicinsko sredstvo za zdravo starenje i dugovečnost.

Menopauza predstavlja prelazni period u toku života žene koga prate promene kako u metabolizmu, fiziologiji tako i u mentalnom i fizičkom blagostanju.

Simptomi menopauze najčešće imaju negativni uticaj na kvalitet života i predstavljavu značajan psihosocijalni problem. Većina simptoma je posledica opadanja nivoa estrogena ili produženi nedostatak estrogena. Zbog naglih promena u nivou estrogena, žene u postmenopauzalnom periodu imaju povećani rizik od ateroskleroze i kardiovaskularnih komplikacija, dijabetesa, poremećaja raspoloženja po tipi anksioznosti ili depresije, javljaju se vazomotorni simptomi (naleti vrućine i noćno znojenje), osteoporoza i raste učestalost atrofije vagine.

Uobičajeno lečenje ovih simptoma jeste nadoknadom hormona, ali bitno je napomenuti da ovakva terapija nosi veliki rizik za rast i razvoj karcinoma dojke, nastanka nenormalnog krvarenja iz materice ili osetljivosti dojke, pa se češće pribegava upotrebi prirodnih alternativa. Najčešće su u upotrebi prirodni molekuli slični ljudskim estrogenima tzv fitoestrogeni, za koje se smatra da sprečavaju postmenopauzalne simptome.

Dokazi najnovijih studija pokazuju da matični mleč ima značajnu ulogu u modulaciji mehanizama prirodnog starenja. Ovaj proizvod je pokazao svoju efikasnost u ublažavanju simptoma u menopauzi. Žene u postmenopauzi mogu ga uspešno koristiti kao dodatak ishrani za lečenje raznih bolesnih stanja povezanih sa starenjem, kao što su: dijabetes, gojaznost, tumori, osteoporoza neurodegenerativne ili kardiovaskularne bolesti.

Ruska akademija nauka je, tokom prošlog veka, intenzivno tragala za nutritivno bogatom namirnicom koja bi omogućila optimalan izvor hranljivih materija u cilju poboljšanja zdravlja ljudi. Opsežna istraživanja nametnula su matični mleč kao jedinstveno rešenje koje je zatim primenjeno i u originalnoj recepturi Revita, dijetetskog napitka na bazi liofilizovanog matičnog mleča.

Nakon velikog uspeha Revita napitka, u narednih nekoliko godina Revita porodici pridružili su se Revita Fe kao izvrsna prevencija protiv anemije, jer pored matičnog mleča sadrži i helatno gvožđe, Revita Diet posebno pogodan za osobe koje boluju od dijabetesa, Revita oriblete sa većom koncentracijom matičnog mleča, Revita diet sa stevijom kao i Revita Fe sa stevijom.

Detaljnije informacija o tome kako REVITA utiče na zdravlje, o matičnom mleču koji sadrži, načinima njegovog uticaja na zdravlje čoveka i naučnim dokazima koji to potvrđuju kao i kako da poručite saznajte na revitashop.rs

Ukoliko imate pitanja pozovite na besplatni info telefon: 0800 15 15 16

Zarazni lenjovitis: Simptomi bolesti koja hara balkanom-Kako se leči

Prvi simptomi kod osobe su da zeva i u dva popodne, kreće se sa minimalnom potrošnjom energije i pravi pauze kada god ima priliku. Ako vi bolujete od zaraznog lenjovitisa, pokušajte da uhvatite sebe kada pravite neki od ovih izgovora i izbacite ih iz vaše rutine.

Premoren/a sam

Ovu izjavu uglavnom prati još jedan poznati izgovor: „Previše radim“. Ono što ljudi kojima nedostaje efikasnost ne shvataju je da smo svi premoreni. Obzirom da nam savremena tehnologija omogućava da radimo od kuće, u hodu, pa i dok jedemo, živimo u eri prekovremenog rada koji zapravo nikada ne prestaje. Ono što efikasni ljudi znaju jeste da odvoje vreme ‘za sebe’, bez e-maila, poruka i tweetova,  ali samo posle uspešno završenog poslovnog dana.

‘To nije moj posao’

Jako je zanimljivo da uglavnom neefikasni ljudi, oni koji kancelariji doprinose najmanje, najlakše primete i istaknu to da rade posao ’koji nije deo njihovih zaduženja’. Setite se da produktivne ljude nije briga šta jeste, a šta nije njihov posao, oni su fokusirani na to da se sav posao obavi.

‘Završiću to kasnije’

Ono što svi zaposleni, kojima nedostaje elana, dele je nedoslednost. Započnu jedan zadatak, nastave sledeći, pa provedu neko vreme radeći treći i na kraju dana ne završe nijedan. Ako sumnjate da ste možda baš vi ovakav tip, fokusirajte se na završavanje jednog po jednog zadatka i ne započinjite nove projekte dok niste završili stare.

‘Još uvek nemam sve informacije’

Ljudi koji preterano obraćaju pažnju na detalje, nekada bez te namere izgube većinu vremena na radnom mestu čekajući da se sve kockice sklope. Međutim, u današnje vreme, kada je većina projekata jako dinamična i sklona promeni, suludo je čekati savršeni tajming. Produktivni ljudi završavaju sve što mogu i sa nedostatkom kockica.

‘Čekam na šefa da mi kaže šta da radim’

Pogotovo u manjim kompanijama, nedostatak nezavisnosti kod zaposlenih može biti poguban. Nadležni uglavnom nemaju vremena da se bavi mikromenadžmentom, pa se u ovakvim slučajevima, gde zaposleni čekaju na pažnju supervizora, gubi dragoceno vreme. Preuzmite inicijativu, identifikujte problem i rešite ga sami,ne čekajte da vas neko drži za ruku.

‘Ne vidim kako ja imam korist od ovoga’

Narcizam je još jedan od načina na koji neefektivni ljudi usporavaju napredak pojedinačnih projekata, ali i umanjuju celokupni progres firme. Produktini ljudi su svesni da napredak njihove kompanije, znači napredak i za njih same i uvereni su da će njihov predani rad biti prepoznat pre ili kasnije.

‘Zabrinut sam za kvalitet svog rada’

Kada smo suviše fokusirani na savršenstvo zaboravljamo da je svaki napredak značajan. U zaključku, da bi postigli kvalitet i efikasnost produktvni ljudi ne čekaju na pravi tajming, oni delaju sami i ne žale se na premorenost, oni su spremni da odrade ma koji zadatak i prventstveno su zabrinuti za napredak firme.

ordinacija.tv  Izvor: BIZLife