Naslovna Blog Stranica 28

Jaje ČUVARKUĆA se nikakada ne baca – Evo šta da radite sa njim kada prođe Vaskrs!

Simbol Vaskrsa su ofarbana jaja, jer se veruje da je jaje koje je Bogorodica donela na Hristov grob postalo crveno, pošto su nevernici smatrali da će on oživeti ukoliko jaje pocrveni. Zato se ona mahom farbaju tom bojom, naročito prvo, koje ima veliki značaj u našoj kulturi, ono čuva dom i porodicu do naredne godine, tj. Vaskrsa.

“Vremenom su uvedene i druge boje, a pored farbanja, koje je datira od davnina, radi se i šaranje, ali je ono novijeg porekla i seže dva ili tri veka u prošlost. Na jajima se mogu naći mahom hrišćanski simboli, ali i sve što ljudi smatraju da je prikladno i predstavlja ono što žele da se dogodi u budućnosti, kako bi se želje ostvarile snagom praznika”, rekla je etnolog Snežana Ašanin.

Ona kaže da je sada rasprostranjeno uverenje da se jaja moraju ofarbati na Veliki petak, ali postoje i mišljenja da to ne treba raditi tog, najtužnijeg dana, kada se ni vatra ne pali, pa se jaje ne može skuvati i obojiti.

Važno je da se to uradi do Vaskrsa, koji pada u prolećne mesece kada se bude priroda i vegetacija, što praznik, prema verovanju, podstiče, u čemu se ogleda isprepletanost hrišćanskih i paganskih simbola”, dodaje.

Hristovo vaskrsenje u nedelju predstavlja dokaz da se život rađa posle smrti, čime je razuverio sve nevernike i dokazao im da postoji svevišnji Gospod koji odlučuje o sudbinama i životima svih ljudi.

“To je praznik nad praznicima, obeležava se povodom dana vaskrsnuća Isusa Hrista. Prethodi mu sedmonedeljni post, a svaka sedmica tog posta ima naziv. Tako se ova poslednja sedmica posta naziva strasna, u kojoj se obeležavaju Hristovo stradanje, kome je prethodila Tajna večera, a potom i raspeće na Veliki petak, koji predstavlja najtužniji hrišćanski praznik, zbog žalosti za pogubljenim Isusom”, rekla je Ašanin.

Postoji verovanje da se jaja ne smeju bacati, već da se moraju vratiti prirodi iz koje su uzeta, pa se ona tako ostavljaju u voćnjacima, baštama i njivama, kako bi podstakla plodnost. Vaskrs je praznik radosti, ljubavi i sloge, tog dana se čitava porodica okuplja kao znak jedinstva ne samo nje, već i čitavog hrišćanskog sveta.

“Kao što se za Božić tradicionalno sprema prase, tako se za Vaskrs priprema jagnje. Za razliku od dana Hristovog rođenja koji obiluje običajima paganskog porekla, za Vaskrs su mahom vezani hrišćanski simboli i rituali, koji slave život posle smrti, pa je sve čvrsto vezano za to značenje i simboliku“, dodala je Ašanin.

Iako post prethodi Vaskrsu, Veliki petak je dan najstrožeg podvizavanja za vernike, koji je posebno važan, a post se prekida na dan Hristovog vaskrsenja.

“Ukućani bi se ritualno omrsili vakršnjim jajetom, kucali bi se odmah po buđenju i potom jeli. Iz jajeta nastaje novi život, pa se smatralo da će tako u narednom periodu napredovati život i zdravlje. Trpeza je svečana, bogata, mesi se vaskršnji hleb u čije središte se stavlja crveno jaje, kako bi se njegova snaga prenela i na rod na njivama, odnosno na žito i brašno”, ističe etnolog.

Izvor: b92.net

Danas je VELIKI PETAK: Ovo su običaji koje morate ispoštovati!

Pravoslavni hrišćani danas obeležavaju Veliki petak u znak sećanja na dan kada je Isus Hristos raspet na krstu na Golgoti.

Pošto je to za hrišćane dan velike žalosti, on se obeležava strogim postom, uzdržavanjem od bilo kavog veselja i proslava, a takođe u narodnoj tradiciji je da se tog dana ne rade poslovi u polju i u kući.

Veliki petak se smatra najtužnijim danom hrišćanstva i na taj dan se ne služi liturgija u crkvama, osim ako se poklopi sa Blagovestima. Od velikog četvrtka do Uskrsa ne oglašavaju se zvona na ckvama, jer su ona u pravoslavnoj crkvi znak radosti.

Plaštanica se postavlja na posebno ukrašen sto (grob Hristov), ispred oltara. U nekim našim krajevima, običaj je da se vernici posle celivanja plaštanice, provlače ispod stola na koji je položena plaštanica.

Po narodnom verovanju prilikom provlačenja, treba se pomoliti Bogu i pomisliti neku lepu želju, i ta želja će biti ispunjena. U ove dane crkva zapoveda najstroži post bez ribe i ulja.

Narodna verovanja

Podsetimo, Veliki petak strogo se praznuje. Taj dan je crveno slovo pa se stoga ništa ne radi ni od kućnih, ni od poljskih poslova. Žene tog dana ni po koju cenu ne smeju da uzmu iglu u ruke, jer se veruje da će im na rukama izbiti plikovi.

Žene na ovaj dan tradicionalno farbaju uskršnja jaja, i pripremaju bogatu porodičnu trpezu za predstojeći praznik. Prvo obojeno jaje, ostavlja se na stranu do idućeg Vaskrsa i zove se “čuvarkuća”.

Tog dana poštuje se strog post, u kući se ne pali vatra, ne kuva se čak se i hleb ne mesi tog jutra. Međutim, Srbi veruju da je najtužniji dan u hrišćanstvu najbolji za kalemljenje voća jer se “primi sve što se tog dana nakalemi”.

Takođe, na ovaj dan ne sluša se nikakva muzika, ne pušta se muzika, a ni crkvena zvona se tog dana ne oglašavaju.

Srbi veruju i da na Veliki petak ne treba jesti koprive.

Devojke će večeras usnuti budućeg muža.

U nekim delovima Srbije veruje se da će devojke koje na današnji dan ukradu cveće iz crkvene porte i stave ga pod jastuk u noći uoči Velike subote sanjati svog budućeg muža.

Veruje se i da onog ko danas opere kosu cele sledeće godine neće boleti glava kao i da kuću valja malo pomesti metlom, a onda tu metlu baciti, a sa njom i svo zlo iz kuće i domaćinstva.

Ovako inteligentni ljudi pobeđuju spletkaroše – Zlo se zlom ispraviti ne može!

U današnjem svetu, kada svi jure za uspehom, slavom i moći, moral i pravda polako nestaju, fer-igra postaje misaona imenica, a gaženje preko svih do cilja, potreba. Sujeta je deo svačijeg radnog dana, zavist i ljubomora mnogima pišu na čelu. Nepravda prolazi nekažnjena, a oni neiskvareni i dobri ljudi ne znaju šta da rade.

Kada u toj igri svojim radom, trudom i na pošten način prestignete one ambiciozne i uglavnom bez pokrića samouverene, oni će osetiti želju za osvetom. Prigrliće spletke i pokušati da vas ogovaranjem spuste na svoj nivo, ubadaće vas dvosmislenim izjavama…

Ukoliko vam se ovo desi, morate da znate samo jedno – ignorisanje je majka svih osveta.

“Kada je ignorisan, čovek se zapita zašto. Još ukoliko je ovakvu povratnu reakciju izazvao sa očiglednom lošom namerom, to mu neće dati mira”, kaže psiholog Elizabet Majer.

Pitaće se šta mislite, šta će biti vaš sledeći korak, zašto ste uradili ovo ili ono, da li su “provaljeni”… Zbog svega toga, na kraju će se potpuno izgubiti i osvetiti sami sebi.

“Osveta nikada nije ispravan put. Ona je kao šuma – lako je izgubiti pravac, zalutati i zaboraviti odakle si krenuo”

Jedna stara izreka kaže: “Sve što je potrebno za trijumf nad zlom, jeste da da dobar čovek ne učini ništa.” To se odnosi na izostanak reakcije na tuđe pakosti. Kada na njih uopšte ne reagujete, već se pravite da se nisu dogodile ili da te osobe ne postoje, događaj i pakosni ljudi zapravo nemaju nikakav uticaj ni na šta.

Shvataju da je sve što su uradili uzalud, a da stvar bude još gora, ne znaju ni šta znate, ni šta mislite, a to ih izluđuje, muti razum i sprečava da uspevaju u podloj nameri. I to je razlog zašto ćemo još jednom ponoviti – ignorisanje je majka svih osveta.

Inteligentni ljudi koriste osvetu kao oružje za svoj prosperitet, ali to nema veze sa tuđim životom i spletkama. Oni se svete na sledeći način:

1. Govore kroz svoja dela. Ne dozvolite da emocije upravljaju vašim postupcima i da osveta postane lična stvar. To će učiniti da se kasnije osećate loše, i zato radite ono u čemu ste najbolji, bez osvrtanja, ogovaranja i suvišnih razgovora sa onima koji to i nisu zaslužili.

2. Ne ćute samo da bi se stišale strasti. Pokvarenjacima koji spletkare ne treba popuštati, ugađati im samo zarad mira i prividne harmonije u okruženju. Naprotiv – mudri ljudi dvosmislenim izjavama daju do znanja da su svesni kakva je ta osoba, kako bi im dokazali da nisu slepi i da to neće moći da ponove bez posledica.

3. Ne izoluju se. Kada su napadnuti, naročito od bliske osobe, većina ljudi teži ka povlačenju i izolaciji. To zlobnici i hoće – da se izolujete i povučete kao da ste vi krivi, i usput im olakšate da uzmu pod svoje i ostatak vašeg okruženja.

4. Ne uzvraćaju odmah napadom. Da biste izbegli da budete etiketirani sa izrekom “Napad je najbolja odbrana”, pustite da stvari miruju neko vreme. Uostalom, kad se iznervirate i u besu uzvraćate napad,otkrivate svoje slabosti i tako hranite onog kome je baš to i bio cilj.

5. Postaju uspešniji. Ništa neće više povrediti pakosnog čoveka nego tuđa sreća. To je još jedan u nizu razloga zašto inteligentni ljudi postaju još uspešniji onda kada neko pokušava da ih povuče na dno.

Najgore što možete da uradite jeste da uzvraćate istom merom. U tom slučaju niste ništa bolji od onog koji vam čini zlo, a kao što reče jedan ostroški iguman, Zlo se zlom ispraviti ne može.

Zato se ne valjajte u tuđem blatu i radite samo po svojoj savesti!

Izvor: oazaznanja

Dr Kličković: SIMPTOMI KOJI PRETHODE NERVNOM SLOMU – Ovo treba raditi u tim momentima!

Specijalista medicinske psihologije na Klinici za psihoterapiju Vojnomedicinske akademije, doktor Goran Kličković je dao savet kada je pravo vreme da osoba ode kod psihologa i potraži pomoć:

“Ljudi se obraćaju psihologu ili psihoterapeutu onda kada aktuelna kriza, smetnje, tegobe ili simptomi, narastu do te mere da trpljenje više nije moguće.

Iskustvo pokazuje paradoksalno, što je tegoba ili trpljenje veće – veća je motivacija za suočavanje sa problemom.

Čovek je tada spremniji i istrajniji u tome da sagleda razloge i uzroke problema. Kriza nastaje kada životni događaj ili stresor nadiđu naše iskustvo i aktuelni emocionalni kapacitet.

U procesu rada na sebi, u sklopu psihološkog savetovanja, vremenom se simptomi i tegobe ublažavaju jer njihova signalna funkcija gubi na značaju nakon što se fokusiramo na problem.”

“Signali koji ukazuju na nervni slom su promene, odnosno pojava jedne specifične ili opšte disfunkcionalnosti, ali i trpljenje koje osećamo kada naši kapaciteti nisu dovoljni da se adaptiraju na promenu odnosno na neki životni događaj. Ispoljavaju se kao promene raspoloženja, zdravstvene smetnje, promene ponašanja, neefikasnost i tako dalje.

Da ponovimo, što je kriza intenzivnija i trpljenje veće – ljudi se pre pokrenu. A ako su smetnje blaže, podnošljivije, mi smo skloni da se adaptiramo, da podignemo nivo adaptacije na trpljenje i ignorišemo signale.”

Kako se osloboditi stresa i njegovog negativnog uticaja na zdravlje?

“Važno je da se pokrenemo i aktivno pristupimo rešavanju problema. Da pokušamo da sagledamo šta je to u našem iskustvu i životnom stilu što nas dovodi do disfunkcionalnosti i tegoba.

Obraćanje profesionalcima iz oblasti mentalnog zdravlja je jedan od načina da aktivnije i ambicioznije sagledamo uzroke smetnji i pokrenemo proces rada na sebi. To je relativno dugotrajan proces, ali jedino uvidi i promena nekog dela našeg emocionalnog iskustva dovode do trajnijeg rešenja.”

Izvor: stil.kurir.rs

Ovako sam uništila svoj brak – Žene, učite na njenom primeru!

Još uvek sam uznemirena što je moj suprug odlučio da reši naše probleme u krevetu druge žene, ali priznajem da ga je moje ponašanje i gurnulo tamo, kaže žena.

Ona je uništila svoj brak  zbog ove četiri stvari:

1.Decu sam uvek stavljala na prvo mesto

Lako je voleti svoju decu. Potrebno je vrlo malo truda i oni vas obožavaju, bez obzira na sve. Brak je ipak mala suprotnost: to je posao. A kad god sam osećala da jemoj brak težak rad, ja bih izašla s decom napolje ili u šetnju ili u bioskop. Često sam planirala ove avanture kada sam znala da moj muž ne može da ide (ili da mi ne pokvari ugođaj). Govorila sam samoj sebi, sve je u redu, on ionako radi, a nekako mi se uvek činilo da mu se ne da da ide na porodične izlete.

Izabirala sam da većinu noći s decom spavam u sobi, okrivljujući muža da jako hrče i neka se odmori jer nam ionako deca nekoliko puta upadaju u sobu tražeći nešto ili ih je strah da spavaju sami. Kao rezultat toga, jedva da smo sat vremena bili sami, a nikada nismo proveli noć bez dece. Pa, možda jednom godišnje na našu godišnjicu.

2. Nisam postavila granice svojim roditeljima

Bili su često u našoj kući, ponekad bi dolazili nenajavljeni i ulazili slobodno u kuću. Oni bi “pomagali” oko kuće i radili stvari koje im nikada nismo tražili, poput preslaganja veša iz mašine u sušilicu. Odlazili bismo sa njima na odmor. Ispred nas bi preodgajali našu decu. Moji strahovi su me usporavali da napravim granicu i postavim pravila ponašanja mojih roditelja. Moj suprug se, doslovno, oženio celom mojom porodicom.

3. Retko smo vodili ljubav. I postala sam zanovetalo

Mislila sam da je ljubav iskrenost, ali svi znamo da istina boli. Dok smo se osećali udobnije (čitaj: lenji) u našem odnosu, bila sam preumorna za akcije. A kada bi nešto i učinio, stalno bih ga napadala: Zašto si to učinio? Umesto da mu pomagala da izgrađuje svoj ego, ja sam ga ponižavala. Često sam mu govorila kako mu posao i nije baš neki i kako sigurno odlazi samo da gleda svoje koleginice vešalice (jer ja sam imala višak kilograma).

Stalno sam mu spočitavala kako radi sve pogrešno, a iskreno, on samo nije radio po mom. Ponekad sam razgovarala s njim kao s detetom. Kontrolisala sam porodične finansije i njemu prigovarala za svako nepromišljeno trošenje. I u spavaćoj sobi, pogodili ste – činio je to sve pogrešno, a nisam se stidela da mu to kažem. Kako se naš brak raspadao, stalno sam tražila greške i greške kako bih mogla da opravdam moju superiornost. Na kraju dana, više nisam osećala poštovanje prema njemu, što sam mu i pokazivala.

4. Nisam se trudila da naučim da se borim na pravi način

Znam da zvuči čudno predložiti da postoji pravi način borbe. Ali, postoji. Imala sam tendenciju da zadržim mir u našoj kući ako držim usta zatvorena kad me stvari stvarno smetaju, ali nisam. Kao što možete da zamislite, sve male stvari koje su me izluđivale prerasle su u ogromnu kuglu ljutnje koja će se povremeno pretvoriti u veliki, stvarno zastrašujući napad.

Sada kada se osvrnem unazad, bila sam očito jedna obična zastrašujuća kuja tokom tih epizoda. Pišem ovo s nadom da ću nekako vratiti svog sada bivšeg supruga nazad. I molim ga za oproštaj. Pišem ovo jer ne mogu da verujem koliko sam dugo držala glavu zakopanu u pesku.

Nadam se da će druge žene kroz moju priču barem malo shvatiti kako mi žene možemo da uništimo jednu porodicu. I dok sam još uvek uznemirena što je moj suprug odlučio da reši naše probleme u krevetu druge žene, ipak priznajem da ga je moje ponašanje i gurnulo tamo.

izvor : zdravaisretna.hr

Razlozi zbog kojih je inteligentnim ljudima teže u životu – Znatiželja vodi u vrlo komplikovane i opasne situacije

Da li mislite da je inteligentnim ljudima lakše u životu? Razmislite još jednom, jer uz inteligenciju idu i neočekivane, loše strane.

Noćne ptice

Istraživanja pokazuju da ljudi s višim koeficijentom inteligencije ostaju dugo budni noću pa se, posledično, kasnije bude ujutro. Stručnjaci kažu da to ne treba da čudi jer inteligentni ljudi vrlo često odabiru noćne sate za čitanje, proučavanje, analiziranje, pisanje…

Mozak se zbog tog rada razbudi pa im je teško onda kasnije da zaspu. Loša strana toga je što je kvalitetan noćni san izuzetno važan za zdravlje i normalno ljudsko funkcionisanje.

Teško nalazite partnera ili partnerku

Još jedna „loša strana“ inteligencije je socijalna nesnalažljivost, posebno tokom srednje škole, pa čak i u ranim dvadesetim. Kod nekih to potraje i gotovo ceo život jer se uvek osećaju bolje u sopstvenom društvu ili društvu dobro poznatih ljudi.

Loša je strana što inteligentni ljudi u tom slučaju teško upoznaju partnere i partnerke jer su povučeni i neretko imaju izuzetno visoke kriterijume. Ali, dobra vest je da kad jednom pronađu odgovarajuće partnere, uživaju u znatno boljem seksu od ljudi prosečne inteligencije.

Ni laž vam nije strana

Inteligentni ljudi obično znaju da su upravo oni najpametniji u prostoriji. Nekim ljudima to ništa ne znači i mogu normalno da se uklope u društvo u kojem se nalaze. Ali neki drugi koriste svoj intelekt kako bi na neki način zlostavljali druge.

Drugim rečima, obraćaju im se s visine, razbacuju se pametnim pojmovima, a neretko i nešto slažu kako bi pojačali utisak. To, naravno, znači da možete katkada biti zločesti, a takve ljude niko ne voli…

Verujete u neverovatne stvari

Nekoliko istraživanja je pokazalo da izuzetno inteligentni ljudi veruju u prilično čudne stvari. Primer, ispitanici iz jednog istraživanja verovali su da je čudovište na fotografiji pravo iako je bila reč o fotomontaži.

Stručnjaci ne znaju zašto je to tačno tako, ali smatraju da bi moglo imati veze s preteranim samopouzdanjem, odnosno s apsolutnom uverenošću pametnih ljudi u njihov intelekt čak i kad ih vara.

Skloni su autodestruktivnosti

Inteligentni ljudi klone se opasnih stvari jer je to prilično logično, zar ne? Možda se tako čini jer pametni ljudi vide i znaju pa izbegavaju opasne i nezdrave stvari, ali stvarnost je zapravo drugačija. Zašto?

Zato jer postoji nešto što se zove znatiželja koja inteligentne ljude vodi u vrlo komplikovane i opasne situacije poput zavisnosti o drogama. Nekoliko istraživanja je pokazalo da su inteligentni ljudi skloni autodestruktivnosti.

Izvor: vestinet

Ovo su tipovi ljudi kojima NIKADA ne smete VEROVATI!

Naše poverenje je dragoceno i nikada ne sme biti ugroženo.

Ali pitanje je: kome da se poverimo?

Iako ne možemo tačno odrediti ko su pojedinci od poverenja, postoje tipovi ljudi kojima se jednostavno ne može verovati.

Na sreću, postoje tragovi pomoću kojih možete utvrditi da li je neko veran ili ne.

Ljudi koji su zaista šarmantni, ali koriste svoj šarm da žrtvuju druge

Neki ljudi koriste svoj šarm da bi viktimizirali druge. Deluju vam slatki i čak vas obasipaju puno poklona ili slatkih reči. Zaista šarmantni ljudi vam se otvaraju o sebi, pa čak i o tome gde se nalaze, dok lažni pokazuju šarm koji je previše dobar da bi bio istinit, a da se uopšte ne otvore o sebi.

Ljudi kojima nedostaje empatija

Ljudima koji imaju tendenciju da izdaju vaše poverenje nedostaje empatija. To je zato što ne žele da se vide u koži drugih ljudi. Kada sretnete ovu vrstu osobe, vodite računa o sebi. Možda ste vi njihova sledeća žrtva.

Ljudi koji vole da vam govore tuđe tajne

Kada neko ili čak vaš prijatelj stalno priča o tajnama drugih ljudi, to je jasan znak da će i vama učiniti isto. Dakle, kada podelite svoje tajne i neke zanimljive stvari o vama, ceo svet će znati za to. Ljudi koji pokazuju narcističke osobine.

Ljudi sa narcističkim osobinama sebe vide kao centar Univerzuma

Oni će vas ubediti da su toliko važni da im se otvorite i postanete deo njihovog užeg kruga. Međutim, kada stvari krenu naopako, oni neće priznati svoje greške. Oni će manipulisati pričama koje će okriviti vas i kako ste ih naterali da se ponašaju na određeni način. Čak će izgledati kao da su žrtve u ovoj situaciji. Budite oprezni sa ovim ljudima jer im ništa nije važnije od sopstvenog ega.

 Ljudi koji su neodlučni

Ne možete se osloniti na neodlučne ljude jer ne znate da li će zaista podržati vašu ideju ili ne. Danas će vam reći da, a sutra će se predomisliti i reći vam ne.

Izvor: novipocetak

Sedam izvora stresa i negativnih emocija koji vam, polako ali sigurno, uništavaju život

Ovih sedam stresova uzrokuju vjerojatno 95%, pa možda čak i 99% nesreća koje ste ikad doživjeli. Kada jednom budete naučili da ih prepoznate, i da izađete na kraj s njima, osjećat ćete se bolje, optimističnije i vedrije u svemu što budete radili. Osjetit ćete da ste ponovo počeli da kontrolirate svoj život.

1. BRIGA – Prvi i najveći uzrok stresa je BRIGA. Briga je dugotrajan oblik straha prouzrokovan neodlučnošću. Često ljudi nauče da brinu od jednog od svojih roditelja i, ponavljajući obrazac tog zabrinutog ponašanja, postaju kronično zabrinuti. Oni se stalno brinu zbog nečega, gotovo sve vrijeme. A briga bilo koje vrste polako utječe na opadanje imuniteta i čini vas podložnim svim vrstama bolesti, od prehlade i gripa pa do infekcija i smrtonosnih oboljenja. Vaša sposobnost da prestanete da brinete predstavlja polaznu točku u pogledu toga da zauzmete jedan zdrav, uravnotežen stav da bi vam sve ono što radite pružalo daleko više zadovoljstva.

2. SMISAO I SVRHA – Drugi uzrok stresa leži u nepostojanju smisla i svrhe u životu. Jednom riječju nemanje jasnih ciljeva kojima čovjek treba da teži. U poslu je glavni izvor stresa slaba organizacija vremena, koja je uvijek prouzrokovana nejasnim ciljevima i prioritetima. Ne možete izvanredno i efikasno planirati svoje vrijeme ako niste sigurni šta je to što želite da ostvarite. Vaš um je osmišljen na takav način da se osjećate zadovoljni sobom samo onda kada radite na tome da ostvarite nešto što vam je važno u životu.

3. NEDOVRŠEN RAD – Svako od nas osjeća “neodoljivu potrebu za tim da završi započeto” ili “težnju ka tome da završi posao”. Osjećamo se sretnim i zadovoljnim kada završimo posao, ili kada postignemo cilj. A nesretni smo i pod stresom se nalazimo onda kada nešto ostavimo nedovršeno ili neurađeno. Započinjanje rada na nečemu što potom ostane nedovršeno, ili samo djelimično obavljeno, može da prouzrokuje kod vas veliki stres. Čak i to da promatrate nekoga tko nešto započne, po to ne dovrši, predstvalja stres.
Odugovlačenje je najrasprostanjeniji primjer nedovršenog rada. Kad god odugovlačite, posebno važne zadatke, vi doživljavate stres. I što je važniji zadatak ili odgovornost, to dožviljavate veći stres i više gubite svoj duševni mir. Ovaj stres se na kraju manifestuje na psihičkom planu u vidu nesanice, negativnih emocije i lakog uzrujavanja.

4. STRAH OD NEUSPEHA – Ovaj strah se obično manifestira kroz neodlučnost, zabrinutost i brigu. Strah od neuspjeha je uvjetna reakcija naučena u djetinjstvu. Svatko se u izvjesnoj mjeri pribojava nekih stvari. Strah vas čini opreznim, što je dobro kada ste umjereni u tome. Ali onda kada strah od neuspjeha isuviše uzme maha, on može postati glavna prepreka na putu ka vašem uspjehu i sreći. Kada se suočite sa strahovima i krenete ka njima, oni počnu da iščezavaju i da se smanjuju. Ali kada uzmičete od osobe ili situacije koje se bojite, strah biva sve veći i veći sve dotle dok ne počne u potpunosti da dominira vašim životom.

5. STRAH OD ODBACIVANJA – Ovaj strah se javlja kada vam je previše stalo do toga da dobijete potvrdu od drugih ljudi. Strah od odbacivanja se obično nauči veoma rano u djetinjstvu kao posljedica obrasca ponašanja u okviru kojeg roditelji djetetu “uvjetuju ljubav.”

6. PORICANJE – Poricanje leži u samom jezgru stresa, nesreće i psihosomatskih bolesti. Poricanje je postupak osobe koja odbija da se suoči s neugodnom stvarnošću. Do toga dolazi onda kada ne želite da priznate da postoji netko područje života u kojem trpite neuspjehe. Tada pribjegavate tome da sve to odbijate da vidite i pretvarate se kao da je sve u redu. Međutim, ono što se u psihi nagomilava – ispoljava tijelo. Kada dovoljno dugo odbijate da vidite činjenice, to počinje da se manifestira na fizičkom planu. Poricanje dijela stvarnosti pokreće nesanicu, glavobolje, probleme s probavom, depresiju, izlijeve bijesa i često grozničave aktivnosti.

7. BES – Bijes je možda najdestruktivnija od svih emocija. Izlijevi bijesa mogu uzrokovati srčani napad, moždane udare, rasprsnu krvne žile, izazovu čir, migrene, astmu i kožna oboljenja svih vrsta. Nekontrolirani bes uništava brakove i veze, uništava ličnosti djece u razvoju, doprinosi gubitku posla i karijere i predstavlja izvor više nesreća nego bilo koja druga emocija.

Izvor: alternativainformacije

PATRIJARH SRPSKI_PAVLE –  HLEB TREBA POŠTOVATI

0

 “Eto, kako se olako baci parče hleba.

 A pre godinu dana neko je orao njivu, sejao, strahovao da mlade biljke ne izmrznu od mraza i čekao da padne sneg, koji će pokriti i zaštiti pšenicu.

 U proleće žito je raslo pod blagim sunčevim zracima. Pa, u leto, kad sazri, strepeo čovek hoće li pasti grad ili naići oluja i sav trud uništiti.

 Potom žito žnjeo po najvećoj vrućini, pa, nosio u mlin.

Neko to brašno sa vodom mesio, i od testa pekao hleb.

Da bi hleb došao na naš sto, potrebna je puna godina rada mnogih ruku i Božji blagoslov.

Hleb treba poštovati.”