Naslovna Blog Stranica 192

ŽENSKE BOLESTI: Popuštanje mišića male karlice i spuštanje (prolaps) materice

0

Popuštanje mišića male karlice je stanje kada mišići poda male karlice slabe i nisu više u stanju da odgovarajuće pridržavaju organe. U izraženijim slučajevima materične veze i tkivo koje drži matericu u normalnom položaju popuštaju i materici dozvoljavaju da se spusti u vaginu. Ovo se dešava posle jednog ili više teških porođaja, ali pojava može biti i nasledna. Spuštanje materice često je praćeno spadom mokraćne bešike i čmarnog creva.

Prvi znak ispadanja materice je nemogućnost da se zadrži mokraća pri kašljanju, kijanju ili smejanju. Pritisak u vagini i osećaj da nešto ispada takođe su simptomi ovog stanja koje se obično pogoršava dugim sedenjem.

 Sprečavanje i samopomoć

U sprečavanju ovog stanja najefikasnije su vežbe kojima se jačaju mišići poda male karlice i stomaka. Stanje mišića male karlice najbolje se može proveriti zadržavanjem i puštanjem mlaza mokraće. Ako mlaz ne može da se zaustavi zadržavanjem znak je da su mišići popustili. Vežbe treba raditi redovno, posebno u trudnoći kada ovaj deo tela trpi pritisak trudne materice. Spuštena materica se može vratiti na mesto posebnim vežbama.

Lečenje

Obično nije potrebna medicinska pomoć kod popuštanja mišića male karlice, ni kod blagog spuštanja materice. Ukoliko je materica izrazito spuštena i žena ima izražene smetnje pomoćiće stavljanje materičnog prstena, pesara od gume koji se stavlja oko grlića pomažući tako da se materica podigne. Nezgodna strana pesara je što je tesko podesiti pravu veličinu, neki put izaziva smetnje i infekciju, a često se mora vaditi i prati. Spuštena materica se može trajno podići operacijom, a istim zahvatom podižu se mokraćna bešika i debelo crevo. Histerektomija, iako je ponekad preporučuju, nije neophodna i treba da bude uzeta u obzir samo kao metoda poslednjeg izbora.

Izvor: ordinacija.tv

ŽENSKE BOLESTI: Načini lečenja raka dojke

0

Danas je lečenje raka dojke jedno od najdiskutabilnijih područja medicine. Prvo pitanje se tiče neophodnosti operacije – treba li samo ukloniti čvor, ukloniti čvor i okolno tkivo ili celu dojku? Drugo pitanje se tiče sistemske terapije zračenjem ili hemoterapijom.

Većinu invazivnih procesa prate metastaze na drugim organima što skraćuje ženin život, pa nam se čini da u ovim slučajevima hemoterapija, čiji je cilj da lokalizuje ili otkloni bolest, ima puno opravdanje. Do sada je dokazano da hemoterapija kod žena u ferilnoj fazi smanjuje stopu mortaliteta za 25%. Kod žena u menopauzi ova stopa iznosi 15%.

Postavlja se pitanje koliko dugo treba primenjivati ovo lečenje i kada ga započeti (pre ili posle operacije), koje lekove je najbolje kombinovati, da li hemoterapiju treba kombinovati sa hormonskom terapijom.

Trebalo bi da se razjasni da li će ikakvi lekovi biti deo terapije pre nego što se preduzme operativni zahvat, ograničeni ili radikalni. Ako postoji bojazan da bi se mogle pojaviti metastaze treba prihvatiti hemotrapiju. Kod žena koje imaju male tumore, manje od jednog santimetra, odnosno imaju veoma dobru prognozu bolesti, hemoterapija će malo koristiti. Međutim, žene koje imaju lošu prognozu bolesti treba da prihvate ovaj način lečenja. Budući da svaka žena sa ovom dijagnozom može da očekuje i pojavu metastaza, ovo pitanje treba dobro i sveobuhvatno raspraviti sa lekarkom ili lekarem specijalistom da bi se razmotrile prednosti i rizici. Uobičajeno je da žene, kada treba da donesu odluku, dolaze u ozbiljnu dilemu šta je za njihovo zdravlje najbolje da učine.

Nije lako doneti takvu odluku, pogotovo ako na nju istovremeno utiče više faktora. Neki put na odluku utiču lekarka ili lekar, drugi put ženina intuicija, zatim poverenje u određenu bolnicu, a nije retkost da presudi iskustvo bliske drugarice. Dakle, zahvaljujući svim tim faktorima konačna odluka je često kompromisna. Najbolje bi bilo da žena odluku donese po sopstvenom opredeljenju ako je prethodno dobro informisana i ima prijateljsku podršku onih koje voli i koji nju vole.

Lečenje raka dojke najčešće se sastoji od četiri uobičajena medicinska postupka: operacije, zračenja, hemoterapije i/ili hormonalne terapije. Otklanjanje čvora, mastektomija i zračenje su tzv. lokalno lečenje, dok se sistemsko lečenje vrši primenom lekova koji putem krvi treba da stignu u udaljene delove organizma i unište maligne ćelije koje, možda, već postoje na tim mestima.

Razlike u lečenju zavisiće od stadijuma bolesti, vrste tumora i nekih činjenica kao što su godine starosti i opšte stanje zdravlja. Neki oblici lečenja se sprovode u cilju izlečenja, a neki da bi se produžio život i/ili poboljšao kvalitet ženinog života. U lečenju se još primenjuju lekovi koji otklanjaju ili smanjuju bol ili uklanjaju simptome koji prate drugu primenjenu terapiju. Neophodno je da ženi bude objašnjeno koji je cilj lečenja, koja su moguća neželjena dejstva i posledice po zdravlje ako se predloženo lečenje ne prihvati.

Mogućnosti lečenja kada je bolest lokalizovana

Klinički stadijumi 0, I i II

Postupci kada se ne uklanja cela dojka

  1. Operacija kojom se odstranjuje maligni čvor (segmentalna resekcija, delimična mastektomija). Ovom operacijom se odstranjuje tumorski čvor i manje ili više okolnog tkiva. Posle ove intervencije ostaje ožiljak koji manje ili više deformiše dojku u zavisnosti od njegove veličine i od veličine dojke.

  2. Obično se lečenje, nakon gore pomenutog hirurškog zahvata, nastavlja zračenjem. Ono se sprovodi pet uzastopnih dana tokom jedne sedmice i tako pet ili šest, do šest i po nedelja nakon vađenja čvora. Propratna delovanja zračenja su: zamor, bol u mišicima, suvoća, crvenilo, i svrab kože i izražena preosetljivost na sunčevo svetlo. Zračenje kod oko 5% žena može da proizvede krtost rebara koja postaju podložna lomljenju. Kod otprilike 10% žena može da razvije stanje na plućima slično bronhitisu, koje traje i do mesec dana, ali je prolazno i ne ugrožava život.

Operacija dojke poznata kao kvadrektomija podrazumeva odstranjenje četvrtine dojke, a posle zahvata se primenjuje lečenje zračenjem. Problemi koji se javljaju posle ove intervencije slični su onima u prethodno opisanom zahvatu, s tim što zbog odstranjenja većeg dela tkiva deformacija dojke je veća.

Izvor: ordinacija.tv

ŽENSKE BOLESTI: Infekcije gljivicama

Gljivica iz roda kvasnica poznata pod imenom Candida albicans normalno živi i razmnožava se u vagini i debelom crevu. Nalaz malog broja kolonija ove gljivice u brisu iz vagine je normalan. Kada se poremeti ravnoteža u vagini ili celom organizmu gljivice počinju naglo da se razmnožavaju i dovode do pojave smetnji. Sekret ove infekcije je beličast, sirast i ima miris na kvasac. Ukoliko žena ima ovu infekciju, u toku porođaja je može preneti i na bebu kod koje se zatim razvija infekcija gornjih disajnih i digestivnih organa poznata pod imenom sor.

Kandida se najbolje razvija u blagokiseloj ili blagobaznoj sredini. Normalna kiselost vaginalne sredine je pH 4.0 do 5.0. Oralni kontraceptivi, antibiotici i šećerna bolest menjaju ove vrednosti i stvaraju uslove za razmnožavanje ove vrste gljivica.

Dijagnoza se postavlja mikroskopskim pregledom vaginalnog brisa.

Lečenje kandidoznog vaginitisa se postiže primenom antimikotika u obliku krema ili vagitorija (vaginalnih supozitorija). Kod nas su poznati preparati pod imenom Gyno Daktanol, Kansen i Nistatin. Ovi lekovi odstranjuju simptome oboljenja i uništavaju samu gljivicu. U lečenju vaginalnih gljivičnih infekcija najčešće je dovoljna lokalna terapija. Međutim, kod jakih infekcija mogu da budu potrebni i antimikotici koji se uzimaju preko usta tzv. sistemski. Kod nas na tržištu u obliku tableta postoji preparat pod imenom Ketokonazol. Sistemski antimikotici mogu da imaju ozbiljnija neželjena dejstva i treba ih uzimati samo na izričitu preporuku lekarke ili lekara. Lokalna sredstava su daleko bezbednija i mogu se koristiti u trudnoći.

Samolečenje

Prirodno lečenje je moguće sprovesti upotrebom jogurta koji se unosi u vaginu ili primenom belog luka. Očisti se čen belog luka, zamota u gazu i stavi u vaginu. Uspeh u lečenju postiže se pomoću natrijum sorbata od koga se napravi tropostotni rastvor, natopi se gaza i uveče stavi u vaginu. Takođe, može da pomogne i uzimanje većih količina soka od brusnice.

Izvor: ordinacija.tv

ŽENSKE BOLESTI: Gersonova dijeta i lečenje detoksikacijom

0

Gersonova dijeta preporučuje uzimanje hrane koja je sastavljena od sveže ubranog povrća i voća. Zabranjeno je uzimanje slane, prerađene i veštački obogaćene hrane. U početku dijete nije dozvoljeno jesti meso. U većini slučajeva ova terapija uključuje uzimanje tableta i injekcija vitamina i minerala, naročito kalijuma i enzima za varenje (pankreasnih). Gersonova terapija nastaje i razvija se dvadesetih i tridesetih godina u Austriji, i jedna je od retkih alternativnih metoda za koju postoje podaci i izveštaji o stopi preživljavanja za dug vremenski period. Gersonov Institut i danas postoji u Kaliforniji, njime rukovodi ćerka dr Gersona.

Lečenje ovom metodom je veoma strogo i mora se sprovoditi tačno prema uputstvima najmanje godinu i po dana. Nije dovoljno da se žena zadovolji samo uzimanjem zdravije hrane.

Lekari i mnogi drugi koji se bave zdravljem razvili su mnoge, različite načine ishrane. Većina ovih dijeta je veoma slična Gersonovoj. Većina ovih dijeta takođe uključuje proceduru detoksikacije, izbacivanja štetnih produkata metabolizma iz organizma, preko kože, creva, itd. Mnoge osobe koje se pridržavaju detoksikacionih dijeta periodično osećaju muku i glavobolju, a ponekad se javljaju bol i groznica koji se pripisuju otklanjanju toksina (otrova) koji izazivaju rak.

Izvor: ordinacija.tv

ŽENSKE BOLESTI : Benigni tumori materice – lejomiomi i miomi

0

Benigni tumori materice su tvorevine koje se pojavljuju na spoljašnjem ili unutrašnjem zidu ili u samom zidu materice. Ovi tumori se javljaju kod 30% žena do tridesetpete godine života. Šta uzrokuje njihovu pojavu za sada nije poznato, mada ga mnogi dovode u vezu sa estrogenima. Primećeno je da se ubrzava rast ovih izraslina ako se iz bilo kojih razloga uzimaju estrogeni.

 Ovi tumori se pronalaze rutinskim ginekološkim pregledom. U početku njihov rast i broj treba redovno kontrolisati svakih šest meseci, a ukoliko se ne povećavaju i ne umnožavaju dovoljna je kontrola jedanput godišnje.

Mali miomi obično ne daju simptome. Međutim, nešto veći i veliki mogu da prouzrokuju bol, krvavljenje ili izuzetno obilne menstruacije. U zavisnosti od mesta na kome se nalaze nije retko da izazovu bol u stomaku ili u krstima i probleme sa mokrenjem. U trudnoći veliki miomi dovode i do pobačaja.

 Samopomoć

Veličina mioma može da se smanji prestankom uzimanja estrogena. Joga vežbe smanjuju osećaj pritiska i težine u stomaku.

 Lečenje

U većini slučajeva ove promene nije potrebno lečiti. Međutim, ako postoji jako krvavljenje, bol, otežano mokrenje ili problemi sa trudnoćom, miomi se mogu odstraniti. Prilikom odstranjivanja mioma materica ostaje nedirnuta. Mnogi hirurzi preporučuju vađenje materice ženama koje više neće da rađaju ili su starije životne dobi. Ove operacije su stvarno nepotrebne pošto se obično radi o ženama koje se bliže menopauzi u kojoj dolazi do pada nivoa estrogena, pa se i miomi smanjuju ili iščezavaju. Izvođenje histerektomije samo može biti štetno, jer dovodi do seksualne disfunkcije i poremećaja u radu jajnika, čak i onda kada su pošteđeni operacije. Dovoljna je mijektomija, odstranjivanje mioma, da bi se problemi rešili čak iako se radi o vrlo velikim izraslinama.

Izvor: ordinacija.tv

ŽENSKE BOLESTI: Bakterijski vaginitis

Najčešći uzročnik bakterijskog vaginitisa je bakterija pod imenom Hemofilus (Haemophilus). Hemofilus je normalni stanovnik vagine, a tek pri promeni kiselosti vaginalne sredine počinje da se razmnožava i izaziva infekciju. Infekcija ovim mikroorganizmom se može preneti i seksualnim kontaktom. Simptomi su slični kao kod trihomonijaze. Sekret je kremast od beličaste do sivkaste boje, neprijatnog otužnog mirisa koji podseća na ribu. Dijagnoza se postavlja mikroskopskim pregledom.

Lečenje se sprovodi metronidazolima (Flagyl, Medazol, Orvagil). Pošto se infekcija prenosi polnim putem istovremeno se mora lečiti i partner.

Nelečeni vaginitis izazvan hemofilusom često za posledicu ima probleme vezane za neplodnost, izaziva krvavljenja, daje lažne pozitivne rezultate testa Papanikolau i sl.

Samolečenje

Samolečenje se sastoji od preduzimanja mera za povećanje kiselosti vaginalne sredine. U obzir dolazi uzimanje velikih količna soka od drenjine, beli luk koji se menja svaki dan, svakodnevno uzimanje vitamina B i C, izbegavanje upotrebe tampona i upotreba kondoma da bi se sprečio povratak infekcije.

 Kod nas je uobičajeno da se mikroskopski nalaz sekreta obeležava rimskim brojevima koji su šifra za raspoznavanje uzročnika infekcije. I i II grupa znače da je vagina čista i da postoje samo mikroorganizmi tzv. normalne flore. Treba napomenuti da odrasle žene nikada nemaju nalaz I grupe. Nalaz III grupe govori da se radi o infekciji hemofilusom, IV da je u pitanju gonokokna infekcija, V da postoji infekcija trihomonasom i VI da je izazivač gljivica – kandida.

Izvor: ordinacija.tv

ŽENSKE BOLESTI: Artritis ili hronično oboljenje zglobova

0

Artritis je akutno ili hronično oboljenje zglobova i pod tim nazivom se krije više od stotinu različitih bolesti zglobova. Iz te velike grupe treba izdvojiti dve bolesti od kojih žene oboljevaju dva puta češće nego muškarci. To su osteoartritis i reumatoidni artritis. Osteoartritis je bolest koja zahvata hrskavicu kolena, kukova i kičme, hroničnog je i progresivnog toka. Zajednički simptomi bolesti, bez obzira koje zglobove zahvata, su otok, crvenilo, ukočenost i bol. Osteoartritis se obično javlja u starijim godinama i najčešće ne dovodi do invaliditeta. Ova bolest zahvata oko 25% ženske populacije.

Reumatoidni artritis od kojeg boluje oko 3% žena, spada u grupu tzv. autoimunih bolesti, a to znači da organizam stvara antitela na sopstvene strukture, u ovom slučaju na ovojnice zglobova, ali i ostalo vezivno tkivo organizma. Simptomi bolesti su bol, otok i crvenilo malih zglobova prstiju, zglobova kolena, kukova i donjeg dela kičme koje prati karakteristična jutarnja ukočenost. Opšti simptomi su zamor, anemija, lako povišena temperatura i gubitak u težini. Znaci bolesti mogu biti blagi, ali isto tako i veoma izraženi. Bolest je hroničnog toka, počinje na malim zglobovima šaka i širi se na ostale zglobove, dovodeći do degeneracije strukture zgloba i deformiteta koji ugrožavaju funkciju. U veoma teškim slučajevima bolest može da zahvati srce, pluća i bubrege. Ovo je bolest koja se javlja i kod mladih žena, razvija se i uzrokuje invaliditet manjeg ili većeg stepena.

 Sprečavanje i samolečenje

Vežbe, odmor i ishrana mogu da utiču povoljno na tok bolesti tako što ublažavaju ili čak utiču na gubljenje simptoma. Redovne vežbe, šetnje i plivanje jačaju i razgibavaju zglobove. Odmaranje je važno kod izraženih simptoma bolesti. Načinom ishrane, tj., izbegavanjem određenih vrsta hrane kao što su goveđe i svinjsko meso, mleko, šećer, čokolada, jaki začini i alkohol, može se znatno uticati na pojavu napada artritisa. Akupunktura i povećan unos vitamina C takođe su korisni kod ovih stanja.

Bol je kod artritisa u uskoj vezi sa stresom i depresijom, razvija se začarani krug na relaciji bol-stres-depresija. Bolest je dugotrajna što ženu demotiviše da povede dovoljno računa o sebi. Vežbama opuštanja i meditacijom ovaj krug se može prekinuti.

Treba napomenuti da se simptomi reumatoidnog artritisa znatno ublažavaju ili potpuno gube u trudnoći.

Lečenje

U početku bolesti simptomi se mogu kontrolisati uzimanjem aspirina jer se njime regulišu zapaljenjska reakcija i bol. Naravno, treba imati na umu da aspirin ne treba dugo uzimati u visokim dozama pošto dovodi do nadražaja želuca, pa čak i krvavljenja. Danas se za lečenje artritisa koji spadaju u reumatske bolesti najčešće koriste lekovi poznati pod imenom antireumatici. Na našem tržištu postoji veliki broj ovih lekova, npr. Brufen, Ibuprofen, Diklofen, Diklofenak, Piroksikam i sl. Ovi lekovi se mogu primeniti lokalno (u obliku krema), mogu se piti (tablete, dražeje i kapsule), a u slučaju jakih bolova i izraženog zapaljenja postoje i u vidu injekcija (Diklofen). Obično se ovi lekovi dobro podnose, mada ako se uzimaju na prazan stomak mogu da prouzrokuju muku i gađenje.

Pored pomenutih lekova, lečenje reumatoidnog artritisa nekad zahteva i upotrebu ozbiljne terapije kao što su soli zlata, antimalarici, citostatici, imunosupresivi i steroidi. Ove lekove treba uzimati tek kada se sve ostale mogućnosti pokažu neuspešnim. U vrlo teškim slučajevima kod reumatoidnog artritisa se preporučuje i hirurško lečenje.

Izvor: ordinacija.tv

Natalijina ramonda: Čudesna biljka koja iz potpuno osušenog stanja ponovo oživi- Simbol vaskrsnuća Srbije

0

 Moderni simbol primirja i sećanja na žrtve jednog od najvećih i najtragičnijih ratova u istoriji je cvet Natalijina ramonda (Ramonda nathaliae), u Srbiji uveden kao zvanični amblem novoproglašenog državnog praznika 2012. godine.

Natalijina ramonda je endemska biljka centralnog Balkana koju su 1884. otkrili naš čuveni botaničar Josif Pančić i doktor Sava Petrović, dvorski lekar Milana Obrenovića, i dali joj ime po kraljici Nataliji.

Ovaj cvet naseljava pretežno krečnjačke stene, severno eksponirane, klisure i planine Makedonije, Grčke i Srbije, visoke između 350 i 2150 metara nadmorske visine.

Ramonda nathaliae je visoka oko 10 cm, i može imati do 5 cvetova. Krunica joj je ljubičaste boje, a kao plod ima čahuru sa velikim brojem sitnih semena.

U stanju je da preživi neverovatno stresne i ekstremno teške uslove života, što je čini prikladnim simbolom velikog stradanja srpskog naroda u Prvom svetskom ratu. Drugi deo amblema čini traka sa motivima Albanske spomenice.

Ono što Natalijinu ramondu čini posebnom, osim njene velike lepote, je i to što poseduje sposobnost da i iz potpuno osušenog stanja ponovo oživi, ukoliko se zalije, što je karakteristika izuzetno malog broja cvetnica u svetu.

U Evropi, samo još dve biljke uspevaju da se iz stanja anabioze vrate u život. Kao kontrast nežnoj spoljašnosti, stoji izuzetna snaga i izdržljivost.

Ramonda nathaliae je na spisku retkih, ugroženih i endemskih biljaka Evrope. U Srbiji takođe uživa status zaštićene vrste

Izvor: kosmodrom.rs

Stimulisanjem “tačke sreće” jača se imunosistem, uklanjaju depresivne misli- Radite ovu vežbu svaki dan i imaćete osećaj radosti i sreće

0

Sa hladnijim vremenom, opadaju vlastite prirodne snage za odbranu od infekcija. U zimskim danima je umor naš čest pratilac. Prisutna je i potreba za jačom hranom da bi se zadržala toplina tela a tu su i brojni  praznici  punih trpeza. Organizam se  zakiseljuje, dodatno se   opterećuje toksinima a oni su veliki kradljivci energetskih zaliha zbog čega se celokupan odbrambeni sistem iscrpljuje.

Ne zanemarimo i psihološku sferu – dani su kraći, sunca je manje, i kao da nas sve više ispunjava tendencija povlačenja iz života. Ovo je pravo vreme da oslušnemo organizam i da obratimo pažnju na neke jednostavne, sasvim dostupne stvari koje  će ga ojačati  i fizički i emocionalno. Tada će nas naše telo sa  zahvalnošću sprovesti  do vremena kad se proleće ponovo rascveta.

U našem sredogrudju smeštena je žlezda timus koja je od vitalnog značaja  za imunološki sistem  i celokupno zdravlje. Kod novorođenčeta i dece timus je dobro razvijen, a posle puberteta dolazi do njegove involucije i pretvaranja u masno telo. Timus proizvodi T-ćelije koje štite od infekcija, ali nakon puberteta njegova efikasnost počinje da opada. Neke teorije govore da bi to i mogao biti razlog zašto su stariji ljudi osetljiviji na rak.

Jedna sasvim jednostavna tehnika, tj. tapkanje u tački timusa 20-30 sekundi uz dublje ravnomerno disanje, dovodi do balansiranja protoka energije u meridijanskom sistemu, uravnotežuje funkciju  leve i desne hemisfere mozga, poboljšava stanje prisutnusti u aktivnosti  u kojoj  se trenutno nalazimo. Poznato je da kada je timus slab, osoba je bezvoljna, čak izostaje i potreba da se oseća dobro. Poznati endokrinolog  Hans Seli, autor teorije o stresu, dokazao je  da hronični stres dovodi do skupljanje timusa.

Redovno stimulisanje tačke timusa koja se nalazi na gornjem delu grudne kosti,  jača i imunološku otpornost prema  patološkim mikroorganizmima a to nam je i te kako potrebno u zimskom periodu. Aktiviranje timusa kroz blago lupkanje ili masažu pomaže u neutralisanju negativnih emocija koje su pojačane u zimskom periodu. Zato tačku timusa nazivaju  tačkom sreće.

Ako navici da upražnjavate tu tehniku dodate i kontakt sa eteričnim uljima koja imaju antimikrobni učinak, uklanjaju depresivne misli i raspoloženja, podižu volju i vitalnost, ako  uložite napor i ne zatrpate organizam toksinima, ako homeopatskim preparatima  štitite svoju imunološku snagu – sigurno je da ste počeli da volite sebe.

Kako aktivirati tačku sreće?

Blago lupkanje, maženje i masaža ove tačke su veoma efikasne metode koje pomažu podizanju vaše energetske vibracije na viši nivo. Ova žlezda održava energiju našeg tela, pa zato kada je naš energetski sistem u disbalansu, baš ta žlezda može da pomogne. Ona je most između mozga i tela. Pod uticajem stresa žlezda se smanjuje, što dovodi do pada životne energije.

Saznaćete kada se vaša tačka sreće aktivirala: osetićete kao da vam prolaze žmarci po telu i imaćete osećaj radosti i sreće. Može proći određeno vreme dok ne osetite nešto, ali radite ovu vežbu svaki dan i sigurno ćete se uveriti u njenu efikasnost.

Ako imate česte napade panike, anksioznosti i stresa, radite ovo nekoliko puta dnevno i bićete u mogućnosti da povratite svoju životnu ravnotežu.

Izvor:.holitimed.com