Naslovna Blog Stranica 18

Postoji voz koji prolazi samo jednom u životu, zove se POVERENJE – Kako ga steći ili vratiti?

Neverstvo, nesigurnost ili strah? Ako bilo koji od ova tri problema utiče na vas i vašeg partnera, dajemo vam ključeve da povećate (ili vratite) poverenje.

Poverenje nije uvek izbor. Koliko god volite neku osobu, ako ona nije bila u stanju da pokaže svoju brigu i ljubav prema vama, možda jednostavno nećete moći da prepustite svoju sudbinu u njene ruke (deo). Postoje razni razlozi koji opravdavaju nedostatak poverenja , ali to je obično pošast parova pogođenih neverstvom.

Kako mu ponovo verovati, dati poverenje ili čak voleti ga? Sumnje napadaju um, poput večnog brujanja koje nas sprečava da možemo mirno da spavamo kada znamo da je na zabavi ili čak sa svojim prijateljima. Iako se čini da je sve izgubljeno, budite jasni: postoji izlaz iz ove situacije. Samo to morate predložiti.

Poverenje takođe pretpostavlja zajednički napor. Očigledno je da nećete moći dati svo svoje poverenje nekoj osobi ako ona ili ona nisu uključeni. Kao cvetni vrt, poverenje se sadi. To ne može doći iznenada i iznad svega treba mu dokaz. Dokazi da se ovoj osobi možemo u potpunosti otvoriti. Ali zapamtite da poverenje ne znači da se zanosite ili zatvarate oči pred bilo kojim problemom ili sumnjom.

Da biste izbegli moguću dramu u budućnosti, imajte na umu da stvari možda neće uspeti i da vas osoba koju volite može, kao i bilo ko drugi, izneveriti. Ako ste u stanju da predvidite negativna osećanja , cenite poverenje koje možete da pružite osobi i komunicirate sa poštovanjem i iskrenošću, uštedeli ste mnogo nevolja. Ili ih barem možete bolje nositi.

Poverenje u vezi

Bilo da ste tek započeli novu vezu, pokušavate da prevaziđete neverstvo ili jednostavno želite da povećate svoje trenutno samopouzdanje, dajemo vam savete koji bi mogli da spasu vašu vezu. Možda će vam trebati vreme ili će vam biti teško da ih primenite, budite strpljivi i pokušajte da vidite kako možete da prilagodite svaki od njih svojoj situaciji.

Zapamtite da je svaka osoba drugačija i da je izgled često varljiv. Poverenje zahteva vreme (nemojte da budete zaslepljeni obećanjima koja se možda neće održati) i posvećenost. I što je najvažnije, ako vam je zaista stalo do ove osobe, nemojte gubiti nadu da ćete imati istu vezu kao na svojim počecima…

Poverenje u vezi- identifikujte razlog

Zar mu/joj više ne verujete? Prva stvar je bez sumnje da saznate zašto. Ponekad je razlog očigledan, ali drugi put ne toliko. Ako razumete razlog za ovu slabost, moći ćete da napredujete bolje i ojačate svoju vezu.

Poverenje u vezi- Naučite da verujete sebi

Posle neverstva, očigledno je teško ponovo verovati toj osobi. I to nas tera da ponovo razmislimo o nizu stvari: kako to da nisam ništa video? Da li sam to mogao da sprečim? Ove sumnje odražavaju nedostatak poverenja u sebe. Imajte to na umu u svojim sledećim vezama i razgovarajte sa svojim partnerom kako biste mu preneli poverenje i međusobnu sigurnost.

Poverenje u vezi- prepoznajte obrasce

Možda niste shvatili, ali neke šeme (i odnosi) se ponavljaju. Jer? Zato što uvek na kraju gledate u istu vrstu ljudi. Ako vaše prethodne veze nisu uspele, to je možda zato što birate ljude koji vam ne odgovaraju. Naučite da prepoznate ove obrasce kako se ne biste ponovo spotaknuli o isti kamen.

Poverenje u vezi i komunikacija

Čini se očiglednim i, ipak, najteže je: saslušati potrebe i strahove druge, s jedne strane, i izraziti sopstvenu percepciju, s druge. Zdrava komunikacija ide kroz poštovanje i iskrenost. Neophodno je da svako ima svoj prostor.

Poverenje u vezi- Predvidite negativna osećanja

Osećati bes ili ljubomoru u vezi sa situacijom je najnormalnija stvar na svetu, posebno nakon neverstva. Ova osećanja će se povremeno javljati, naučite da ih kontrolišete i pre svega da ih identifikujete kako vam ne bi naškodila u vašoj vezi.

Poverenje u vezi- Razjasnite svoja očekivanja

 Ako ste tek započeli vezu, dobro je da kažete partneru kakva su vaša očekivanja za budućnost i šta ne želite ponovo da živite. Obavestiće vas da li želite isto i, pre svega, spasiće vas od veoma komplikovanih situacija zbog nedostatka komunikacije. Jasno recite šta mislite, tako ćete takođe povećati samopouzdanje.

Poverenje u vezi- Procenite da li zaslužuje vase poverenje

 Ljubav nas često zaslepljuje i dobro je imati spoljnu tačku gledišta da analiziramo situaciju. Koliko god da vam se ova osoba sviđa, pokušajte da saznate od svoje porodice i prijatelja da li zaslužuju poverenje. Ako ste duboko zaljubljeni u njega, dajte mu šansu, ali oprezno.

Poverenje u vezi- Primenite tehniku „deljenog ekrana“.

 Ako vas bivši partneri i dalje uslovljavaju kada je u pitanju poverenje danas, primenite mentalnu tehniku „zajedničkog ekrana“: s jedne strane postavite svog bivšeg dečka, a sa druge strane svog sadašnjeg partnera. To će vam pomoći da uporedite i uporedite svoje poverenje u svaku osobu, a samim tim i da cenite svoju novu vezu.

Poverenje u vezi- zaboravite svoju prošlost

 Generalno, ne govorite o svojoj prošlosti kao o „prtljagu“. Ova proživljena iskustva čine vas onim što jeste, ali ne moraju da utiču na vas u vašim novim vezama. Učite iz prošlosti bez opsednutosti njom. I zapamtite da je svaka osoba drugačija.

Poverenje u vezi- Prihvatite preuzimanje rizika

 Ako vam je partner bio neveran, prirodno ćete imati tendenciju da se branite od nove osobe. Iako neka pitanja poput: Da li je vredno biti sa osobom znajući da i ona može da me prevari? Oni nastaju logično u vašem umu, nemojte odbaciti ljubav i sve mogućnosti koje vam ona nudi. Prihvatite rizike, ali ne ograničavajte se kada je u pitanju poverenje.

Poverenje u vezi- prihvatite svoje razlike

 Možda se ne slažete sa svime i neka pitanja (kao što su deca) vas razdvajaju, ali ako odlučite da se uključite u ovu vezu to je zato što prihvatate drugog takvog kakav jeste. Nastojte da ga ne menjate ili da ga prilagodite sopstvenoj volji. Poverenje se rađa iz međusobnog razumevanja i poštovanja.

Poverenje u vezi- provodite više vremena zajedno

 Da, i to izgleda očigledno, ali fizički kontakt ujedinjuje.  Što više vremena provodite zajedno, to bi više trebalo da osećate saučesništvo i poverenje.

 Ako smatrate da ne možete sami da rešite svoje probleme, ne oklevajte da se obratite profesionalcu. Vodiće vas da naučite da verujete sebi i stvorite zdrav odnos.

Izvor: marieclaire-rs

Bubrezi stradaju od ovih lekova, ako ih uzimate nekontrolisano!

0

Bubrezisu vitalni organi čiji poremećaj rada može da dovede do ozbiljnih bolesti. Lekari kažu da lošim navikama često ugrožavamo zdravlje bubrega. Neadekvatna telesna težina, neselektivna primena lekova i suplemenata, nedovoljan unos tečnosti, mogu da dovedu do zdravstvenih problema sa bubrezima čiji je zadatak da izbacuju štetne supstance iz tela. Bubrezi su ograni koji održavaju ravnotežu vode, tečnosti, minerala, hemijskih supstanci, to jest, elektrolita kao što su natrijum, kalijum i slično, upozoravaju stručnjaci, okupljeni oko američkog udruženja National Kidney Foundation.

Zdrava ishrana i adekvatna telesna težina

Gojaznost je bolest koja u nekim slučajevima može da poremeti rad svih organa uključujući i bubrege. Gojaznim osobama se savetuje lečenje pod nadzorom stručnjaka i zdrav način ishrane u kojem nema mesta za industrijski prerađene namirnice sa dosta aditiva, soli, masnoća, šećera. Sve se mora dopuniti svakodnevnom fizičkom aktivnošću i adekvatnim količinama sna, jer i nedovoljno sna može da dovede do hormonskog disbalansa i osećaja gladi.

Kada se savetuje smanjen unos proteina?

Pacijenti sa bolestima bubrega zahtevaju određeni način ishrane, koji je i deo terapije hroničnih bolesti bubrega, sa ciljem da umanji nivo razgradnih produkata u krvi. Bolesni bubrezi nisu u stanju da filtriraju i uklone sve otpadne materije, zato je odgovarajuća ishrana način da se uspori bolest i sačuva dobra funkcija bubrega.

Opšta preporuka jeste da se smanje količine soli. Iz ishrane se izbacuju čitave grupe namirnica, na primer, neke vrste voća i povrća. Ograničenja u ishrani zavise od oblika i faze bolesti bubrega. U početnim fazama, ishrana se bazira na niskom unosu natrijuma, ovo je posebno bitno za osobe koje imaju pridružene bolesti, na primer, dijabetes tipa 2. Ukoliko dođe do napretka bolesti, pacijentima se savetuje smanjen unos proteina i namirnica bogatih kalijumom i fosforom.

Ne postoji jedan način ishrane koji će odgovarati svim bolesnicima

Stručnjaci kažu da je zadatak ishrane da rastereti bubrege čija je funkcija umanjena i spreči poremećaje u ravnoteži tečnosti i elektrolita. Ne postoji jedan način ishrane koji će odgovarati, na primer, svim pacijentima sa hroničnom bolešću bubrega. Ishrana se prilagođava stepenu bubrežne insuficijencije, mogućim pridruženim bolestima i opštem stanju pacijenta. Moguće je da će dijeta koja je bila odgovarajuća u jednom periodu, posle izvesnog vremena biti zbog promene stanja pacijenta nefunkcionalna.

Bubrezi su nekada posebno osetljivi na pojedine lekove

Generalna preporuka jeste da ukoliko imamo bilo kakvu bolest bubrega, ali i ako želimo da sačuvamo zdravlje ovih organa, izbegavamo upotrebu lekova bez prethodne konsultacije sa lekarom ili farmaceutom. Nesteroidni protivupalni lekovi koji se mogu kupiti u slobodnoj prodaji kao što su ibuprofen i naproksen mogu da budu štetni za bubrege, posebno ukoliko se piju često i u velikim dozama.

Lekari skreću pažnju i da dugotrajna upotreba lekova inhibitora protonske pumpe, za suzbijanje lučenja želudačne kiseline, može da bude faktor rizika za nastanak hroničnog oboljenja bubrega. Preporuka je da se ovi medikamenti uzimaju pod nadzorom stručnjaka.

Obratite pažnju i na antibiotike

Neselektivna primena antibiotika isto može da bude štetna za bubrege, posebno ako imamo već bilo koji oblik bolesti bubrega. Određene vrste antibiotika, kao što su penicilin, sulfonamidi, cefalosporini, mogu da budu pokretači oštećenja bubrega ako se ne koriste prema uputstvu stručnjaka.

Kako bismo sprečili bolesti bubrega bitno je da analgetike ne koristimo u neograničenim količinama, potrebno je da izbegavamo više lekova protiv bola u jednoj piluli. Ukoliko već koristimo analgetike bitno je da unosimo dovoljne količine vode, ne pijemo zajedno alkohol i analgetike, da sledimo uputstva koja su naznačena na svakom leku.

Raznorazni dodaci ishrani, suplementi, mogu da ugroze bubrege. U povećanom riziku su osobe sa bolestima bubrega. Preporuka je da ne uzimamo na svoju ruku ove proizvode, posebno ako već pijemo lekove.

Voda i zdravlje bubrega

Adekvatan unos vode bitan je za rad bubrega, jer nedovoljna količina tečnosti može dovesti do peska, kamena u bubregu, infekcija. Lekari upozoravaju da slana hrana, uz mali unos pitke vode pogoduje razvoju bolesti. Ukoliko ne unosimo dovoljno tečnosti u toku dana, postoji minus vode u organizmu i dolazi do stvaranja prezasićenog urina, mineralnim solima koji su osnova za stvaranje peska, naglašavaju doktori.

Lekari kažu da većina pacijenata sa peskom ili kamenom u bubregu popije dve do tri šolje vode dnevno iz gradskog vodovoda. Pojedini stručnjaci savetuju da uz česmovaču, pijemo na primer i uvin čaj kako bi se stvorila bazna sredina u urinu, koja ne dopušta kristalizaciju i spajanje minerala i samim tim nastanak peska ili kamena.

Izvor: espreso.co.rs

Terapija DIJABETESA biće moguća bez INJEKCIJA – Stiže INSULIN U OBLIKU TABLETA!

0

U svetu trenutno 425 miliona ljudi živi sa dijabetesom, od kojih 75 miliona svakodnevno mora sebi da ubrizgava insulin. Međutim, uskoro će terapija dijabetesa, koja traje ceo život, biti moguća bez injekcija i insulinskih pumpi jer su naučnici otkrili novi način da telo snabdeju sa insulinom.

Nova terapija dijabetesa predviđa da se insulin uzima u obliku tablete. Unutar te tablete nalaze se nano-prenosioci u kojima se nalazi insulin. Čestice su deset hiljada puta manje od širine ljudske vlasi i toliko su male da se ne mogu videti ni pod normalnim mikroskopom.

Ovaj način uzimanja insulina je precizniji jer brzo isporučuje insulin u delove tela kojima je najpotrebniji. Kada uzimate insulin putem šprica, on se širi po celom telu, pa u nekim delovima može da izazove neželjene efekte – objašnjava jedan od istraživača, profesor Piter Mekort sa Arktičkog univerziteta UiT Norveške.

Direktan put do jetre

Istraživači sa Univerziteta u Sidneju i Zdravstvenog centra u Sidneju su, u saradnji sa UiT-om, pre mnogo godina otkrili da je moguće isporučiti lekove preko nano-prenosioca direktno u jetru. Metoda je zatim dalje razvijena u Australiji i Evropi.

Iako veliki broj lekova može da se konzumira oralno, insulin je moguće dati samo ubrzgavanjem. Razlog zašto insulin u formi kapsule nije bio moguć do sada jeste zato što se kapsula rastvara u stomaku pa insulin ne stigne tamo gde je potreban. Međutim, naučnici su uspeli da reše ovaj problem.

Napravili smo premaz koji štiti insulin od razgradnje putem želudačne kiseline i koji ga čuva od digestivnih enzima koje susreće na svom putu kroz sistem za varenje dok putuje do jetre, svog finalnog odredišta – kaže profesor Mekord.

Tu oblogu zatim razlažu enzimi jetre koji se aktiviraju samo kada je nivo šećera u krvi visok, čime se oslobađa insulin odakle može da deluje na jetru, mišiće i masti kako bi uklonio šećer iz krvi.

– To znači da kada je šećer u krvi visok, dolazi do brzog oslobađanja insulina, a što je još važnije, kada je šećer nizak, insulin se ne oslobađa – objašnjava jedan od glavnih istraživača, profesor Nikolas Džej Hant sa Univerziteta u Sidneju.

Profesor Hant objašnjava da je ovo praktičniji i pristupačniji metod lečenja dijabetesa, jer u velikoj meri smanjuje rizik od pojave niskog nivoa šećera u krvi, odnosno hipoglikemije i omogućava kontrolisano oslobađanje insulina u zavisnosti od potreba pacijenta, za razliku od injekcija gde se sav insulin oslobađa odjednom.

Manje nuspojava

Nova metoda funkcioniše slično kao insulin kod zdravih ljudi. Pankreas proizvodi insulin koji prvo prolazi kroz jetru gde se veliki deo apsorbuje i održava stabilan nivo šećera u krvi. U novoj metodi insulina, nano-prenosilac oslobađa insulin u jetri, i on onda može da se razloži tu ili da ode u krv kako bi cirkulisao po telu.

– Kada ubrizgate insulin injekcijom pod kožu, u mišiće i masno tkivo odlazi više insulina nego što bi bio slučaj ako bi se oslobađao iz pankreasa, a to može da dovede do nagomilavanja masti, ali i hipoglikemije, koja potencijalno može biti opasna za osobe sa dijabetesom – objašnjava profedsor Hant.

Kod nove terapije takvih nuspojava će biti mnogo manje. Osim toga, oboleli neće morati da se bodu iglama i moći će diskretnije da uzimaju terapiju. Takođe, novi oblik insulina ne mora da se drži u frižideru.

Terapija spremna za dve do tri godine

Lek je testiran prvo na miševima i pacovima, a upravo je završeno testiranje na pavijanima. Tako da ostaje još samo da se testiranje spovede i na ljudima.

Klinička ispitivanja na ljudima počeće 2025. godine i biće podeljena na tri faze. U prvoj ćemo istražiti bezbednost oralnog insulina i kritički razmotriti incidencu hipoglikemije kod zdravih ljudi i pacijenata sa dijabetesom tipa 1.  Veoma smo uzbuđeni da vidimo kako će se terapija pokazati kod ljudi, jer ako budu reagovali kao što su reagovali pavijani, biće to veliki napredak u lečenju dijabetesa. Nakon ove faze znaćemo da li je lek bezbedan za ljude i preći na drugu fazu u okviru koje ćemo dalje istražiti kako može da zameni upotrebu injekcija – kaže Hant.

Ako sve bude išlo po planu, istraživači se nadaju da će lek biti dostupan pacijentima za dve do tri godine.

Izvor: Science Daily/ kurir.rs 

Dr Jovan Janjić – Smirenje je temelj vrlina

Mir je preduslov svakog dobrog dela. U miru se stvara; u nemiru se ruši. U miru se sagledava dobro, u nemiru se najpre vidi ono što što nije dobro. Mir vodi u spasenje, nemir vodi u propast.

Zato je smirenje temelj vrlina. Tek kada čovek u sebi postigne smirenje, kadar je da gradi mir oko sebe i s drugim ljudima.

Kuda vode gordost i srebroljublje

Smirenje je vrlina da čovek ne misli visoko o sebi, već da u srcu svome pohranjuje ubeđenje da sve dobro što ima od Boga mu je dato i da on sam ništa dobro ne može učiniti bez Božje blagodati.

U Nagornoj Besedi Hristos prvu zapovest za postizanje blaženstva ističe: „Blaženi siromašni duhom, jer je njihovo Carstvo nebesko.”

Najviše visine, duhovne visine, dostižu siromašni duhom, oni koji su smireni.

Stoga patrijarh Pavle opominje: „Temelj zgrade evanđelskih vrlina je smirenje. Siromašni duhom vide koliko nam Bog daje, a koliko mi malo uzvraćamo i stalno osećaju svoju ništavnost.”

Nažalost, odavno, a pogotovo danas živi se u svetu gde je gordost postala način život, dok kroz „uska vrata” smernosti retko ko prolazi. Teži čovek komoditetu u vremenu datom mu da se iskaže, a retko ko krči put kojim se do blaženstva u večnosti stiže.

Pod uticajem smo spoljnoga sveta onoliko koliko mu se predamo. Ukoliko se više predajemo spoljnom svetu, utoliko smo manje posvećeni unutrašnjem „svetu”. I, eto, tako čovek gubi smirenje. Pošto ovaj svet, kako je odavno rečeno, „sav u zlu leži”. A tome su uzrok, ponajpre, gordost i srebroljublje.

U takvim prilikama nije neopravdano pitanje: može li čovek u takvom svetu imati smirenosti? Ima svetih ljudi, koji su pokazali da je to moguće. Potrebno je da čovek spozna sebe i svet oko sebe. Jer znanje na put izvodi i ka spokoju vodi, a neznanje je hod po magli. Prosvetljen čovek ne dopušta da svet (spolja) vlada njime, nego on „iz sebe” vlada svetom. Tako on, iz smirenja, krči svoj put spasenja.

Smiren čovek je zadovoljan i blagodaran na onome što ima, on je svestan sebe i prilika u kojima se nalazi, zna svoje mogućnosti i zna šta se od njega očekuje, pa ne luta u pronalaženju svoga mesta u svetu. Zna šta je cilj, čemu teži i šta hoće; spreman je za teškoće koje ga mogu snaći, da ih u miru iznese. Uzda se u Božju pomoć, veruje i zna da će nam On, kako napominje Sveti Jovan Lestvičnik, „neizostavno pomoći čak i više nego što zaslužujemo, samo ako se neprestano držimo dubokog smirenoumlja.”

Zato otac Tadej (Štrbulović), iguman manastira Vitovnica, savetuje: „Po svaku cenu sačuvaj svoj unutrašnji mir. Nemoj da daš svoj mir ni za šta na svetu, pomiri se sam sa sobom, pomiriće se s tobom i zemlja i nebo.”

Napominje da je savršenstvo hrišćanskog života – krajnje smirenje.

Sej mir, pa ćeš mir žnjeti

Sveti oci kažu da ideal hrišćanskog života nije činjenje čuda, isceljenje bolesnih, niti vaskrsenje mrtvih, već krajnje smirenje, i zato savetuju: „Sej ljubav, pa ćeš ljubav žnjeti. Sej mir, pa ćeš mir žnjeti.”

Arhimandrit Tadej podseća da je nemoguće steći mir ako smo puni zavisti i zlobe. I daje savet: „Treba da smo mirni. Bolje je trpeti uvredu, nego naneti uvredu. Ako pretrpimo uvredu, Gospod će nam dati snagu i mir. Ako ne pretrpimo uvredu, savest nam neće dati mira. Savest je Božanski sud.”

I još kaže: „Gospod će vas nagraditi mirom, ako se izmirite i okrenete Apsolutnom Dobru, a Apsolutno Dobro je Gospod Bog. On želi da mi imamo jednu božansku osobinu – smirenje je ta božanska osobina. Gde god smirenje caruje, bilo u porodici, bilo u društvu, ono iz sebe izbija mir i radost.”

Nije isto smirenje tela i smirenje uma. I opet, tim povodom, da se pozovemo na zapažanje oca Tadeja: „Malo nas je poslušnih na ovoj zemlji, zato nas je malo i smirenih. Fizičko smirenje je lakše postići, međutim smirenoumlje je dar Božji. Smirenouman je toliko smiren da ga ništa ovozemaljsko ne može okrenuti, ništa uznemiriti, on je potpuno miran.”

Izvor: politika.rs

Ovaj položaj tela je najbolji za delovanje tek popijenog leka

 Kada imate glavobolju i posegnete za tabletom za ublažavanje bola, verovatno ne razmišljate koji položaj tela treba da zauzmete dok pijete lek.

No, nova studija Univerziteta Džon Hopkins otkriva da držanje može znatno da utiče na brzinu kojom naše telo apsorbuje lek, a pogrešno držanje može da odloži razgradnju i apsorpciju leka, za čak ceo sat.

Istraživači sa ovog univerziteta ispitivali su mehaniku apsorbovanja lekova i prirodnu anatomiju želuca i otkrili da uzimanje tablete dok ležite na desnoj strani skraćuje vreme potrebno za apsorpciju lekova.

Tačnije, ako popijemo tabletu u položaju na desnom boku, ona najbrže dolazi do najdubljeg dela želuca te je njeno razlaganje do 2,3 puta brže nego kod osoba koje ih piju u uspravnom položaju ili ležeći na leđima.

Prirodna asimetrija

Većina tableta, naime, ne počinje da deluje sve dok želudac ne izbaci njihov sadržaj u crevo. Dakle, što je pilula bliže donjem delu želuca, brže počinje da se topi i brže stiže u tanko crevo. Ako ciljate pilulu u ovaj deo želuca, držanje je ključno i za gravitaciju i za prirodnu asimetriju želuca.

„Bili smo vrlo iznenađeni što je držanje imalo tako ogroman efekat na stopu otapanja tablete. Nikada nisam razmišljao o tome da li radim to ispravno ili pogrešno, ali sada ću sigurno da razmislim o tome svaki put kad popijem tabletu“, rekao je autor istraživanja Rajat Mital, inženjer na univerzitetu Džon Hopkins i stručnjak za dinamiku tečnosti, u radu koji je izvorno objavljen u časopisu Physics of Fluids.

Testirali su četiri položaja

Tim naučnika je testirao koji je položaj tela najbolji i uzeli su u obzir četiri položaja. Uzimanje tableta dok ležite na desnoj strani bilo je daleko najbolje, šaljući tablete u najdublji deo želuca kako bi se postigla stopa otapanja 2,3 puta brže od čak i od toga da pijete pri uspravnom držanju.

Ležanje na levoj strani bilo je najgore. Tim je bio vrlo iznenađen kad je otkrio da ako tableti treba 10 minuta da se otopi na desnoj strani, moglo bi da potraje 23 minuta da se otopi u uspravnom položaju i više od 100 minuta ako ležite na levoj strani.

Onako kako je većina nas navikla da uzima tablete, dok uspravno stojimo, može da bude drugi izbor u uzimanju lekova, a on je po efektu jednak položaju kada ležimo na leđima, ali svakako izbegavajte ležanje na levoj strani kad popijete lek.

Važnost otkrića za osobe u krevetu

„Za starije, ljude koji sede ili su prikovani za krevet, bilo da se okreću ulevo ili udesno, ovo otkriće može imati ogroman uticaj“, istakao je Mital.

Istraživanje je utemeljeno na modelu koji autentično predstavlja realno delovanje ljudskog želuca (StomachSim), odnosno moguće je videti šta se događa u želucu dok vari hranu, ili u ovom slučaju lekove. Poslednjih godina stvoreni su i drugi modeli koji autentično predstavljaju delovanje nekoliko glavnih organa, posebno srca.

Problemi sa želucem

Istraživački je tim takođe otkrio da su tablete manje delotvorne kod osoba kojima želudac nije zdrav.

„Čak i mala promena stanja želuca može da dovede do značajnih razlika u ishodu oralnog leka”, rekao je glavni autor istraživanja Jae Ho Majk Li, bivši postdoktorand na Univerzitetu Džon Hopkins.

Uticaj želudačnih bolesti, kao što je gastropareza uzrokovana dijabetesom ili Parkinsonovom bolešću, na varenje lekova bio je sličan uticaju držanja tela, što naglašava koliko je držanje tela zapravo važno, a manje poznato pri uzimanju tableta.

Izvor: Zivim.hr

Kako način hodanja odaje naše zdravstveno stanje

0

Hodanje podrazumeva ogroman broj signala između mozga i mišića na rukama, grudima, leđima, stomaku, karlici i nogama. Nešto što izgleda relativno jednostavno je u stvari neverovatno složeno.

Tempo i lakoća hoda mogu biti pokazatelj vašeg zdravlja i toga da li „dobro“ starite. Kako telo stari, mišići gube masu, snagu i kvalitet. Ovaj proces se zove sarkopenija i počinje oko četrdesete godine.

Pored toga, nervni sistem prolazi kroz svojevrsnu „atrofiju”, jer nervi svuda u telu funkcionišu manje efikasno i broj nerava se sa vremenom smanjuje.

Smatra se da gubimo 0,1% neurona (nervnih ćelija) svake godine (između 20. i 60. godine života), a gubitak se nakon toga ubrzava.

Ako doživite 90 godina, vaš mozak će izgubiti 150 grama tkiva u poređenju sa težinom koju je imao kada ste imali 50. godina.

Studije su pokazale da je brzina hodanja sa 45 godina snažan pokazatelj fizičkog i mentalnog zdravlja koje nas očekuje kasnije u životu. Inače, primetan je i pad brzine hoda od trenutka kada pređete 60. godinu.

Smanjenje brzine i lakoće vašeg hoda može biti rani pokazatelj neurodegenerativnih stanja, kao što je Parkinsonova bolest.

Parkinsonova bolest ometa poruke koje mozak šalje mišićno-skeletnom sistemu, uzrokujući da hod osobe bude sporiji, manje simetričan i neuobičajen.

Sa opadanjem kvaliteta kognitivnih funkcija, dužina koraka pri hodanju je znatno kraća. A vreme koje je potrebno da se korak završi, povećava se.

Složen proces hodanja takođe uključuje mehanizam koji nas sprečava da se na primer, spotaknemo o sopstvena stopala. Mišići na prednjoj strani potkolenice su dizajnirani da povuku stopalo dok se zamahne napred. Sa godinama, kod nekih ljudi, ovaj mehanizam počinje slabije da deluje, pa je i saplitanje češće. Dakle, stopalo sespušta tako da prsti udaraju o tlo, izazivajući opasnost od saplitanja.

Ovakvo stanje može biti posledica dijabetesa ali i rezultat nepravilnog sedenja i držanja lošeg položaja tela duže vreme.

Suženje arterija

Ako tokom hodanja osećate bol u glutealnim mišićima i niz zadnji deo noge, pa čak i u listovima, a nestaje kada prestanete da se krećete, možda je u pitanju perifernu arterijsku bolest.

Prisustvo, a zatim odsustvo bola u odnosu na kretanje ili mirovanje naziva se klaudikacija. Ovo se dešava zato što dolazi do sužavanja arterija koje snabdevaju krv vašim nogama. Kada hodate, postoji povećana potražnja za kiseonikom iz mišića u nogama.

Kao rezultat suženja, arterijska krv koja teče u noge ne može da zadovolji potrebe za kiseonikom i mišići postaju anaerobni (nedostaju kiseonikom), izazivajući oslobađanje mlečne kiseline. Mlečna kiselina izaziva osećaj grčeva. Ali kada prestanete da se krećete, mišićima je potreban minimalan kiseonik, tako da bol nestaje.

Faktori rizika za oboljenje perifernih arterija uključuju pušenje, visok holesterol, visok krvni pritisak i dijabetes. Faktor rizika je i porodična istorija vaskularnih bolesti.

Ravnoteža i vitamini

Hod sa problemima ravnoteže često je povezan sa prekomernom konzumacijom alkohola, ali takođe može ukazivati na nedostatak vitamina B12.

Utvrđivanje simptoma kod odraslih može da traje mesecima, pa i godinama, ali se kod dece ovo stanje može utvrditi bržei zbog sazrevanja nervnog sistema i ključne uloge vitamina B12 u zaštiti nervnog sistema od poremećaja.

Srećom, lečenje nedostatka vitamina B12 injekcijama je relativno jednostavno i u većini slučajeva se dobro podnosi. U nekim slučajevima, dodavanje hrane bogate B12 ishrani – kao što su meso, riba, jaja i mlečni proizvodi – može biti dovoljno za iskorenjivanje simptoma.

Problemi sa unutrašnjim uhom, kao što je lavirintitis, mogu biti kratkoročni uzrok problema sa ravnotežom pri hodu.

Infekcija unutrašnjeg uha dovodi do problematičnog kretanja tečnosti u tom delu uha, zbog čega nervni signali od uha do mozga postaju „teški za tumačenje“. Ovo dovodi do toga da telo ne integriše u potpunosti ove informacije sa vizuelnim i pozicionim informacijama.

„Sa starenjem, hodanje neizbežno postaje manje lako i bez napora. Međutim, ako primetite da se češće saplićete, teturate ili čak padate, ili je pak hodanje postalo dosta teže za kratko vreme, obratite se lekaru“, savetuje Adam Tejlor, profesor i direktor Centra za učenje kliničke anatomije Univerziteta Lankaster.

Izvor: rts.rs

U svakom litru flaširane vode oko 240.000 čestica nanoplastike – Naučnici napravili tečnost koja „usisava“ 98 % hemikalije

Niko i dalje ne zna kakvu opasnost zaista predstavlja plastika po ljudsko zdravlje, ali nedavna spoznaja da pijemo nevidljive delove plastike zajedno sa svojom vodom učinila je da se mnogi osećaju nelagodno.

Da bi sprečili da mikroplastika i nanoplastika prodiru duboko u naša tela i mozak, istraživači Univerziteta u Misuriju smislili su potencijalno održiv i bezbedan način da vodu očiste od mikroskopskih zagađivača.

Koristeći prirodne sastojke niske toksičnosti u tečnom obliku, istraživači su pokazali da se može ukloniti oko 98 odsto nanoskopskih polistirenskih komadića iz slatke i slane vode.

Rastvara koji su istraživači napravili pluta na površini vode, poput nafte. Međutim, ako se sve promeša, ta tečnost će pokupiti mikroskopsku plastiku iz vode i izvući je na površinu. Usisavajući gornji sloj tečnosti pipetom, istraživači sa Univerziteta u Misuriju otkrili su da mogu da uklone skoro sve komadiće nanoplastike iz svojih uzoraka kontaminirane vode.

U slanoj vodi, metoda je bila uspešna u uklanjanju 99,8 odsto komadića polimera polistirena. Na osnovu preliminarnih ispitivanja, koncept bi trebalo da je isplativ i potencijalno „održivo rešenje problema sa nanoplastikom“, kažu istraživači Univerziteta u Misuriju.

U svakom litru flaširane vode oko 240.000 čestica nanoplastike

Uz dalje istraživanje, tehnika bi se čak mogla pokazati korisnom za čišćenje vode i od drugih zagađivača, kao što su hemikalije koje ostaju u vodi zauvek.

Više studija otkrilo je da voda iz česme i flaširana voda sadrže brojne mikroskopske komadiće plastike, posebno nanoplastike koji su manji od mikrometra.

Prema nekim procenama, u proseku, u svakom litru flaširane vode postoji oko 240.000 čestica nanoplastike. Ovi biološki nerazgradivi komadići se ponekad prave namerno, a ponekad formiraju samostalno od razložene mikroplastike. Oni mogu lako da prodru u prirodne ekosisteme, kroz reke ili mreže za dreniranje terena ili prilikom habanja guma, voda korišćenih u poljoprivredi ili postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

Plastika je prisutna i u najzabačenijim krajevima planete

Danas se nanoplastika nalazi u vodama širom sveta, uključujući mesta koja su tako udaljena ili zabačena kao što su duboki slojevi mora i okeana gde ne dopire svetlost, Arktik i planinska jezera.

„Nanoplastika može da poremeti vodene ekosisteme i uđe u lanac ishrane, što predstavlja rizik i za divlje životinje i za ljude“, kaže hemičarka Pijuni Ištavera, koja je vodila istraživanje.

Osim toga, štetne hemikalije, poput teških metala ili usporivača plamena (supstance koje se koriste za gašenje vatre, smanjuju zapaljivost materijala ili širenje plamena), takođe mogu da se zalepe za površinu nanoplastike, gde mogu da stupe u interakciju sa biološkim membranama.

Uklanjanje tako sitnih zagađivača iz životne sredine nije lako. Nedavno su istraživači u Kini otkrili da obična ključala voda iz slavine može da ukloni do 90 odsto nano i mikroplastike. Ovo bi mogao biti jednostavan način za uklanjanje zagađivača iz vode za piće, ali nije primenljiv za veće vodene površine koje bi mogle biti kontaminirane.

Nova tehnika koju su osmislili istraživači Univerziteta u Misuriju mogla bi se pozabaviti zagađenjem nanoplastikom na daleko skalabilniji način.

„Naša strategija koristi malu količinu posebno dizajniranog rastvarača da apsorbuje plastične čestice iz velike količine vode“, objašnjava hemičar Geri Bejker.

Prema njegovim rečima, mogućnosti ovih rastvarača nisu u potpunosti shvaćene.

„U budućem radu, cilj nam je da odredimo maksimalni kapacitet rastvarača. Pored toga, istražićemo metode za recikliranje rastvarača, omogućavajući njihovu ponovnu upotrebu više puta ako je potrebno“, najavio je Bejker

Studija je objavljena u naučnom žurnalu ACS Applied Engineering Materials.

Izvor: rts.rs

Ženski bes je posledica nedostatka ljubavi – Negativne emocije žena ne dolaze iz čista mira!

Negativne emocije žena ne dolaze iz čista mira. Ženski bes je posledica nedostatka ljubavi! Muškarcima ne bi bilo teško da razumeju žene kada bi pokušali da shvate njihovu prirodu. 

Muškarcima je teško shvatiti ovo jer su po prirodi drugačiji. Glavna razlika između psihe muškaraca i žena je u tome što se muškarac više vodi racionalnošću, a žena emocijama. To je toliko očigledno, mada ipak mnogi to ne vide.

Muški svet se vrti oko ideja, logike, činjenica, a ženski svet oko osećaja, senzacija i emocija. 

Iz ove razlike proizlaze njihove najveće razlike. Muškarac je u većoj meri sklon samokontroli – to mu omogućava da racionalno razmišlja i funkcioniše. 

Žena je podložna snažnim osećajima i emocijama. Ona je senzualna, emotivna, gotovo da nema samokontrolu, teško joj je koncentrisati se na nešto – to je njena cena za sposobnost da dobro prihvati i daje ljubav. 

Sa tim što su toliko emotivne, često pate od “ljubavnog deficita” koji dovodi do besa.

Negativne emocije proizvod su nedostatka ljubavi. Ako se bes pojavi, žena ga pokušava obuzdati i suzbiti jer zna da je muškarac neće razumeti. 

Suzbijajući bes nije ni svesna da ga tako samo više nagomilava i tako dolazi do napada histerije kada više ne može sve zadržati u sebi. 

Ako u životu ima puno negativnosti, to znači da dajete više nego što uzimate. 

Nikada se neće sreća roditi iz nedostatka ljubavi. Jer ljubav je sreća. Negativne emocije kod žene pokazuju da ona nije srećna u svom životu.

Ne dozvolite da se nakupljaju, shvatite odakle potiču i radite na tome da ih otklonite. Ojačajte svoj um. Što je um jači i što čovek dobije više ljubavi, to duže može lepo i mirno živeti.

Izvor: svetplus.com

Vladeta Jerotić – Značaj molitve za duševno zdravlje i mentalno stanje

0

„Čoveku je urođena potreba da veruje, da pripada i prepusti se osećaju pripadnosti celini većoj i značajnijoj od njega samog.

Iz vere nastaje jedan divan jedinstven kod koji je ugrađen u sve nas, a to je molitva”.

O „savršenom vidu komunikacije, koji nam omogućava da se izdignemo na viši nivo postojanja, pomolimo se za svoje želje, potrebe, duševno stanje” govorio je prof. dr Vladeta Jerotić u emisiji „Nojeva Barka”.